hrvatski narodni i knjiŽevni preporod - …tankonyvkatalogus.hu/pdf/nt-31603__betekinto.pdf · u...

HRVATSKI NARODNII KNJIŽEVNI PREPOROD

Književnost realizma

Vlaho Bukovac: Hrvatski preporod. Svečani zastor Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.

31603 Horvat 11_irodalom 1_196_korr2016.indd 3 2016. 02. 16. 18:46

5

NAZIV RAZDOBLJA

U vrijeme kad u europskim književnostima romantizam ulazi u završnu fazu, u hrvatskoj književnosti tridesetih godina javlja se pokret koji se naziva ilirskim po-kretom, ilirskim preporodom, iliriz-mom. Noviji povjesničari književno-sti nazivaju to razdoblje hrvatskim narodnim i književnim preporo-dom. Naziv hrvatski narodni i knji-ževni preporod određuje njegovu programsku orijentaciju: nacional-nu (političku) i kulturnu (književ-nu). Riječ je, dakle, o nacionalno-po-litičkom i kulturnom pokretu koji ulazi u kontekst europskoga ro-mantizma kao poseban njegov dio.

RAZVOJ

Nacionalni program ima svoje ishodište u povijesnim zbivanjima s kraja XVIII. i u prvim desetljećima XIX. stoljeća. Buđenje nacionalne svijesti kao temeljne pro-gramske odrednice cijelog pokreta aktualizira se na raskrižju stoljeća. Godine 1790. umire Josip II. Njegovom smrću završen je proces germanizacije onih naro-da koji su uključeni u austrijsku carevinu. Iste godine Hrvatski sabor donosi odlu-ku o uvođenju mađarskoga jezika u hrvatske škole kao neobvezatnog predmeta. Bio je to početak sve očitije mađarizacije. Godine 1805. odlukom Sabora u Požunu mađarski jezik postaje službenim jezikom, a 1827. on postaje obvezatnim nastav-nim predmetom. Nacionalno osviješteni hrvatski intelektualci suprotstavljaju se mađarizaciji i bore se za očuvanje hrvatskoga jezika.

„Nositelji hrvatskog narodnog preporoda bili su većinom mladi ljudi. S oslon-cem na rad svojih prethodnika, kako kulturnih tako i književnih, iznosili su i nova stajališta i ideje. Kada počinje izlaziti Danica, Gaj ima 26 godina (godine 1848., kada završava preporod, ima 39 godina); Vraz ima 24, Vukotinović 22, Rakovac 22, Demeter 24, Štoos 29, Kundek 26, Mažuranić 21, Kukuljević 19, Preradović 17, Nemčić 22. Stariji su bili grof Drašković, 65 godina, i Antun Mihanović 39 godina. Topalović, Mažuranić, Kukuljević i Preradović još su učenici.”

(Ivan Bošković, Hrvatska književnost neoklasicizma i romantizma, Split, 2007.)

Hrvatski preporoditelji


6

BORBA ZA NACIONALNU SAMOBITNOST

Hrvatski intelektualci bore se za očuvanje hrvatskoga identiteta. Kako je jezik bit-na odrednica nacionalnoga identiteta, svoju su borbu usmjerili na očuvanje hr-vatskoga jezika. Na taj način ulaze u obzor europskoga romantizma koji podiže kult nacionalnom jeziku i nacionalnoj kulturnoj baštini. Sve više se širi učenje njemačkog filozofa i jezikoslovca Wilhelma von Humboldta da je jezik čovjekova prava domovina.

Poziv zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca (Poziv na sve duhovne pa-stire svoje biskupije, 1813.) za skupljanje narodnoga blaga nagovještava početak buđenja nacionalne svijesti:

„Zato med ostalimi i Vas pozivljem, nukam i molim da obsebne riječi horvatske ili sla-vonske, svakojake poslovice i narodne pjesme, koje ste ili do sada za se skupili ili unapredak skupili budete, i meni također što beržje saopćite.”

Godine 1815. Antun Mihanović u brošuri Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnem jeziku ističe: „Vse kaj žive i prirodnog glasa ima Vu njem drhče, plače i vsaku čut očita”. Mihanović želi da hrvatski jezik dobije isti status kakav imaju drugi nacionalni jezici.

Spomenik hrvatskoj himni


7

Godine 1818. Juraj Šporer, kar-lovački liječnik, objavljuje Oglas za izdavanje oglasnika ilirskoga na hr-vatskom jeziku.

Najveće zasluge u afirmaciji hr-vatskoga jezika pripadaju Gajevoj Kratkoj osnovi horvatsko-slavenskoga pravopisanja. Tiskana je u Budimu (1830.) na hrvatskom i njemačkom jeziku. Po uzoru na Pavla Rittera Vitezovića i češki pravopis, provo-di pravopisnu reformu. Za svaki glas uvodi jedan znak. Gaj se zalaže za čistoću hrvatskoga jezika: „dajte da krasni naš materinski jezik od sme-tja i izvarkov izčistimo”.

Za afirmaciju hrvatskoga jezi-ka zalažu se Ivan Derkos u djelu Duh domovine nad sinovima svojim koji spavaju (Genius patriae super dormientibus filis suis, 1832.), i to za jedinstveni hrvatski književni jezik spajanjem triju narječja, te Janko Drašković svojom Disertacijom iliti razgovorom darovan gospodi poklisarom (1832.), koji za razgovor odabire „naški jezik, želeći dokazati da mi narodnoga jezika imademo u kojemu sve izreći moguće jest što srdce i pamet zahtjeva”.

Zahvaljujući ovim nastojanjima konačno će se 1834. godine odobriti izdavanje novina na hrvatskom jeziku. Godine 1835. izlaze prvi brojevi Novina horvatskih i Danice horvatske, slavonske i dalmatinske. To je bio znak afirmacije kulturnoga pro-grama, afirmacije jedinstvenoga književnoga jezika sa štokavskom osnovicom.

Jezičnim je zajedništvom, utemeljenim na srodnom ili bliskom jeziku štokav-skoga tipa, hrvatski narodni preporod nastojao povezati različite nacionalne identitete.


8

AFIRMACIJA KULTURNOGA PROGRAMA

Afirmaciji hrvatskoga jezika pridružuje se ostali kulturni program. Osnivaju se kulturne ustanove. To su, prije svega, narodne čitaonice koje se osnivaju u Varaž-dinu, Križevcima, Karlovcu, Zagrebu, ali i u Pečuhu. U 25. broju Gajeve Danice ilir-ske od 22. lipnja 1839. nalazi se dopis koji govori o utemeljenju Čitaonice mladeži ilirske u Pečuhu 24. travnja 1839. godine. U tekstu se navode razlozi i zadaće zbog

kojih je društvo utemeljeno, da je za „ver-hovnog ravnitelja” izabran Pavao Aigl, ka-nonik pečuške stolne crkve i ostali članovi.

U sklopu Narodne čitaonice u Zagrebu osniva se Matica ilirska (1842.) sa zadaćom da objavljuje i širi hrvatsku knjigu. Mati-ca ilirska pokreće časopis Kolo. Urednik je Stanko Vraz, a glavni suradnici su Ljude-vit Vukotinović i Dragutin Rakovac. Kolo je najavilo novu orijentaciju u shvaćanju književnosti, a ona se suprotstavlja podre-đivanju književnosti političkom programu. Došlo je do razmimoilaženja među prepo-roditeljima i krize u razvoju pokreta.

U Zagrebačkoj akademiji Matija Smodek otvara Katedru za hrvatski jezik. Godine 1841. osnovano je i gospodarsko društvo, a 1840. u Zagrebu gostuju glumci iz Novoga Sada, koji su Kukuljevićevu dramu Juran i Sofija izveli na hrvatskom jeziku.

KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO

Preporodno razdoblje hrvatske književnosti ponajprije afirmira lirsko pjesništvo, i to domoljubno. Budnice i davorije zauzimaju središnje mjesto u preporodnoj lirici (Gaj, Vukotinović, Demeter). Iz budničko-davorijaške poezije izdvaja se Mi-hanovićeva Horvatska domovina kao najznačajnija lirska pjesma preporodne lirike. Osim domoljubne lirike nastaje i ljubavna (Vraz, Vukotinović, Preradović) i sati-rična lirika (Vraz).

U preporodnoj lirici uglavnom prevladavaju sljedeći motivi:� sjećanje na narodnu veličinu� povijesni elementi� sloga – kao preduvjet za narodno uzdizanje� misli o ljepoti domovine te ljepoti i snazi jezika� misao o slobodi i spoznaja o vrijednosti rada za domovinu.


9

Epsku književnost obilježili su Demeter (Grobničko polje) i Ivan Mažuranić (Smrt Smail-age Čengi-ća). Dramsku književnost zastupa-ju Demeter (Teuta), Ivan Kukuljević (Juran i Sofija ili Turci kod Siska), An-tun Nemčić (Kvas bez kruha ili tko će biti veliki sudac) i dr.

Preporodna književnost donosi i putopise Matije Mažuranića (Po-gled u Bosnu), Antuna Nemčića (Pu-tositnice), Stanka Vraza (Put u gornje strane). Kao književni kritičar profi-lirao se Stanko Vraz, a kao kazališni kritičar Dimitrija Demeter.

Novelističkom prozom bave se Vukotinović, Demeter i Kukuljević.

U preporodnom razdoblju ra-zvija se i jezikoslovna znanost (Vje-koslav Babukić, Antun Mažuranić).

U ostalim područjima umjetno-sti pojavljuju se značajna imena; u slikarstvu Vjekoslav Karas (1821. – 1858.), poznati portretist; u glazbi Vatroslav Lisinski (1819. – 1854.), tvorac prve hrvatske opere Ljubav i zloba prema libretu Dimitrije Demetra koja je praizvedena 28. ožujka 1846. godine.

Vatroslav Lisinski: Ljubav i zloba. Plakat prve hrvat-ske opere.


10

Ljudevit Gaj(1809. – 1872.)

Vođa hrvatskoga narodnog i književnog preporoda. Pjesnik, pokretač i urednik Danice i Novina horvatskih, publicist, jezikoslovac (Kratka osnova horvatsko-slaven-skoga pravopisanja, 1830.).

Proslavio se pjesmom Horvatov sloga i zjedinjenje, danas poznatoj po početnim stihovima Još Horvatska ni propala.

Život

Ljudevit Gaj rođen je u Krapini u obitelji intelektualaca (otac farmaceut, majka vrlo naobražena žena i prva ilirska književnica). Gajeva izobrazba započela je u roditeljskom domu, nastavlja se u gimnaziji u Varaždinu i Karlovcu. Studirao je filozofiju u Beču i Grazu, pravo u Pešti. Godine 1832. postaje službenikom u Ban-skom stolu u Zagrebu, a 1834. doktorom filozofije (doktorat je položio u Leipzi-gu). Nakon toga zaokupljen je idejom o izdavanju novina i časopisa.

Zahvaljujući velikoj upornosti i požrtvovnosti, uspio je ostvariti svoju zamisao: 6. siječnja 1835. objavljene su prve hrvatske novine Novine horvatske, kasnije Ilirske

narodne novine (1836. – 1843.), odnosno Narodne novine (1843. – 1868.) i tjedni književni časopis Danica horvatska, sla-vonska i dalmatinska, odnosno Danica ilirska (1835. – 1849.). Gaj je oko sebe okupljao ilirce, djelovao je kao vođa, središnja osoba hrvatskoga narodnoga i književnoga preporoda. Nakon zabrane ilirskoga imena Gajeva se popularnost smanjuje. Sve se više povlači iz javno-ga života. Posljednje godine provodi u bijedi i zaboravu. Pokopan je na Jurjev-skom groblju u Zagrebu, a sada počiva u Ilirskoj arkadi na Mirogoju.

DjelaKratka osnova horvatsko-slavenskoga pra-vopisanja (1830.)Glogovkinje horvatske (1835.)


11

Horvatov sloga i zjedinjenje

Još Horvatska ni propala, dok mi živimo,Visoko se bude stala kad ju zbudimo;Ak’ je dugo tvrdo spala, jačja hoće bit,Ak’ je sada vu snu mala, će se prostranit.

Većkrat senja čudne senje slatke radosti,Kada se joj kažu tenje jake mladosti;Drugda pako magle cerne nju obstiraju,Kada sestre njoj neverne nju zapiraju.

Jenput vidi županije sve ponovljene,Ztare slavne sve banije znova stvorjene;Vidi, čuje Gorotance, Krajnce dolazit,I s Horvati neprestance tako govorit:

„Hoj Horvati, braćo mila, čujte našu rečNeće nas razdružit sila baš nikakva već;Nas je negda jedna mati draga rodila,S jednim nas je, Bog joj plati, mlekom pojila.

Kako ćemo majki bolje sad zahvaliti,Kak da bumo jedne volje se sjediniti;Jal i nazlob njejne sine su razdružiliStare slavne domovine diku srušili.

Ni li skoro skradnje vreme da nju zvisimo,Ter da stranjsko teško breme iz nas bacimo;Stari smo i mi Horvati, nismo zabili,Da smo vaši pravi brati zlo prebavili.”

Jenput čuje svoje sine glasno pevati,Složne glase u visine tako zdigati:„Braća danas kolo vodi, danak svetkuje,Horvatska se preporodi, sin se raduje.”

V kolu jesu vsi Horvati, stare države,Staroj Slavi verni svati s Like, Krbave,Krajnci, Štajer, Gorotanci i SlavonijaSkup Bošnjaci, Istrijanci ter Dalmacija.


12

Vsi Horvati se rukuju i spoznavaju,Istinski se sad kušuju, reč si davaju;Neka znaju sveta puki njihov novi zvez,Hvalit ćeju vnukov vnuki Slavski narod ves.

Nudar, braćo, čaše z vinom sad napunite,Zdravicu horvatskem sinom vernem napi’te:Neka žive naša sloga, vsaki pravi Slav,Pravi sinko roda svoga neka bude zdrav!

Pitanja i zadaće

Na što poziva Gajeva pjesma?U čemu vidi lirski protagonist dobrobit Hrvatske?

Gaj o postanku pjesme „Horvatov sloga i zjedinjenje”

„Zimi godine 1839., provezoh se jedne večeri u Samobor k svomu prijatelju Livadiću. Snijeg zagruvao do koljena, zrak bijaše veoma mrzao, moje se saone sklizahu poput ruske trojke. Bajna tišina otajstvene, mjesečinom rasvijetljene noći, krasni pogled u sjaju titraju-će okolice, te nada, da će nam tadanjim rodoljubima ipak jednom za rukom poći da Hrvate trgnemo iz njihova sna: sve to usplamti mi dušu na višak čuvstva. U takvu zanosu rekoh sam sebi: – Još Horvatska ni propala dok mi živimo!... Odlučih prvom prilikom spjevati pjesmu počimajući ovim riječmi.”

BUDNICA – vrsta uglazbljene domoljubne lirske pjesme koja potiče nacionalne osjećaje. Osobito je bila popularna među hrvatskim preporoditeljima u razdoblju ilirskoga pokreta. Prototipom budnice u hrvatskoj knji-ževnosti smatra se Gajeva pjesma Horvatov sloga i zjedinenje, pozna-tija po prvom stihu „Još Horvatska ni propala”, nastala 1832./33. Ideju za tu pjesmu Gaj je pronašao u rodoljubnoj poljskoj pjesmi Mazurka Dąbrowskog Józefa Wybickoga, najprije pjesmi poljskih legionara, a potom prihvaćenoj za nacionalnu himnu („Jeszcze Polska nie zgineła…”). Gajevu budnicu uglazbio je Ferdo Livadić, a prvi je put tiskana u Da-nici 1835. Motivi budnica svodili su se uglavnom na opisivanje hrvat-ske prošlosti, isticanje ljepota domovine i hrvatskog jezika. Pisane su najčešće jednostavnim osmeračkim stihom i patetičnim tonom te s ob-veznim refrenom. Budnice su pisali Ljudevit Vukotinović, Dimitrija Demeter i drugi preporoditelji.


13

Rodna kuća Ljudevita Gaja u Krapini


14

Pavao Štoos(1806. – 1862.)

Pjesnik elegija, prigodnica i budnica. Slikar i glazbe-nik.

Život

Rođen je u Dubravicama (Klanjec). Do petnaeste go-dine je pastir. Godine 1821. odlazi na školovanje u Zagreb. 1833. postao je svećenik, surađivao u Danici. 1842. je premješten u Pokupsko gdje je radio 20 godi-

na. Neposredno prije smrti premješten je u Zagreb.

Kip domovine vu početku leta 1831.

(ulomak)

Vre i svoj jezik zabit HorvatiHote, ter drugi narod postati;Vnogi vre narod sam svoj zameče,Sram ga j’, ak stranjski „Horvat” mu reče,Sam proti sebi je 1’ ne šetuje,I ovak slepec sam sebe truje.Neg’ kaj rastepljem reci po svetu,Kad je več istom znano detetu;Da se ne pozna već Horvatica,Misleć rođena da je Nemica;Nut vse vu strajnskeh senjah vre gine,A za svu mater niš se ne brine.


15

Pitanja i zadaće

Zašto autor pretpostavlja da će Hrvati zaboraviti svoj jezik, identitet?Objasnite gornje stihove s obzirom na Hrvate u Mađarskoj!

Pjesma Kip domovine vu početku leta 1831. u Danici


16

Dimitrija Demeter(1811. – 1872.)

Hrvatski književnik grčkoga podrijetla. Pjesnik, pri-povjedač, recenzent, feljtonist, dramatičar, kazališni djelatnik.

Poemom Grobničko polje dostigao je europsku estet-sku razinu. Teutom je obilježio kazališni život svoga vremena.

Život

Rodio se i preminuo u Zagrebu. Potječe iz trgovačke obitelji grčkoga podrijetla. Njegovi su se preci doselili u Zagreb iz Ugarske. Školovao se u Zagrebu (osnovna škola i gimnazija), Grazu (filozofija), Beču (medicina), Padovi (doktorat medicin-ske znanosti). Kratko vrijeme radio je kao liječnik, a od 1841. godine bavi se knji-ževnošću i kazalištem. Djelovao je i kao dramaturg, njegovim zalaganjem Hrvat-ski sabor proglašava kazalište „zemaljskim zavodom”. Nesretan u ljubavi, povlači se u samoću i predano se bavi prevođenjem dramskih djela s njemačkoga jezika.

DjelaGrobničko polje (1842.), poemaTeuta (1844.), dramaLjubav i zloba (1845.) i Porin (1846.), libreta za opere Vatroslava Lisinskog

Grobničko polje

Prema predaji, Hrvati su 1242. godine pobijedili Mongole kod Grobnika. O tom događaju postoje različiti, uglavnom neprovjereni izvori: Ivan Tomašić Ljetopis (1562.), Antun Vramec Hrvatska kronika (1578.), Pavao Ritter Vitezović Kronika aliti spomen vsega svita vikov (1696.), Andrija Kačić Miošić Korabljica (1760.) itd. Deme-ter je proučio spomenuta djela koja su ga nadahnula za pisanje „tipično bajronovske poeme, prve takve vrste u novijoj hrvatskoj povijesti”.

Grobnik i Grobničko polje Demeter je i sam vidio 1836. godine kada se iz Italije vraćao u Zagreb.


17

Grobničko polje

(ulomci)

Ja od Brente vidjeh obale zelene,Čuh žuborit njene bistre vode,Pokraj kojih grleći se hodeUmjetnost i narav ko sestre rođene.Vidjeh iz valova sjajna svoja licaKako diže ljuba od Neptuna,Oholosti i dražesti puna, Kao vrat svoj labud, ponosita ptica.U svoj hlad me mrkle primiše masleneOd arkvajskih brežuljaka milih,U ljubavi gdje svak listak cvili,U ljubavi cvate, u ljubavi vene.

(…)

Komad je cvatućeg raja, mislit ćeteSrebrom bistra potoka opasan,A na svakoj svrži slavulj glasan,Od ljubavi pjesme koji poje svete;Dol blažena, prebivalište pastira,Kuda vrve stada bezazlena,Ljubovnike hladna krije sjena,Zefir duva, frula neprestano svira,Plačuća se vrba nada vodom giba,Bršljan penje, grozd kroz lišće viri,Lipa cvate, krepak dub se širi,Vitka jela u vedru se zraku zibaNišta od sveg toga! Kud god oko stiže,Ništa drugo nego kamen goli;Zaman tražiš zelen u toj doli,Ni travica ovdje glave baš ne diže!Sve je pusto, sve je nijemo, sve užasno,Silna raka, gnijezdo noćnih sova,Okolica carstva Plutonova...Ipak si mi, polje, milo, polje krasno.


18

O bitci na Grobničkom polju

„U 19. stoljeću legenda se počela koristiti u političke svrhe kao rani dokaz izuzet-nih hrvatskih zasluga u obrani Europe i kršćanstva od napada tuđinskih osvajača.U spjevu Dimitrija Demetra Grobničko polje, objavljenom u povodu tobožnje šest-stote godišnjice bitke (1842.), pjesnik slavi pobjedu Hrvata i poziva: „Tu nek Hrvat uči koja mu je cijena – Tu nek crpe hrabrost, ponos, volju”.

Iako taj spjev nije veliko umjetničko djelo, poticao je Hrvate na otpor mađar-skim posezanjima i pridobivao ih za preporodne zamisli. Istoj misli vodilji o Hr-vatskoj kao spasiteljici Europe vratio se i pjesnik i visoki austrijski časnik Petar Preradović u pjesmi Na Grobniku (1851.), zapisavši: „Ovdje divlje čete smrvi / Rod naš čil i zdrav, / Hrvatskom se ovdje krvi / Spasi Zapad sav”.

Znanost, s pravom, ne priznaje bitku. To je prvi izričito učinio Ferdo Šišić u Hrvatskoj povijesti I (1906.) i Pregledu povijesti hrvatskog naroda (1916.). Pisci koji spominju navodnu bitku, živjeli su kasnije nekoliko stoljeća, a isprave koje do-nose prigodne podatke ili su krivotvorine ili govore sasvim općenito o tatarskim naletima i napadima. Zna se iz Salonitanske povijesti Tome Arhiđakona (13. sto-ljeće) da su Mongoli u Hrvatskoj proveli mjesec dana i da se dio njihove konjice primaknuo Splitu te bezuspješno napao Klis i Trogir. Ti su udari vjerojatno imali svrhu zastrašiti mjesno stanovništvo i pljačkom zaraditi ratni plijen. Činjenica da je Grobničko polje tako daleko na sjeverozapadu, a poznato je da je Bela IV. iz Zagreba bježao prema Klisu, a ne prema Kvarneru, čini cijelu tu bitku još manje vjerojatnom.”

(dr. Hrvoje Gračanin, Satrli Tatare, ali u legendi, www.vecernji.hr, 2010.)

Grobničko polje danas


19

Pjesma Hrvata

Prosto zrakom ptica leti,Prosto gore zvijer prolazi,A ja da se lanci spetiDam tuđincu da me gazi?U smrt, u smrt, mili rode,Trh je život bez slobode!

Znam da moji pradjedoviCijelim svijetom gospodahu,A ja jezik da njihoviU ropskomu tajim strahu?U smrt, u smrt, mili rode,Trh je život bez slobode!

Sam ću ubit mog jedinca,Nož u srce rinut žene,Neg da vidim od tuđincaPravice mi porušene.U smrt, u smrt, mili rode,Trh je život bez slobode!

Sam ću upalit krov nad glavom,Pripravit si grob gorući,Neg da tuđin mojim pravomU mojoj se bani kući.U smrt, u smrt, mili rode,Trh je život bez slobode.

(Iz Grobničkog polja)

Pitanja i zadaće

Prema ovoj pjesmi koja je najveća vrijednost i najuzvišenija ideja?Usporedite Pjesmu Hrvata s pjesmom Nemzeti dal Sándora Petőfi ja!


20

Ivan Mažuranić(1814. – 1890.)

Život

Rođen je u Novom Vinodolskom, u težačkoj obitelji iz koje su potekla još dva preporodna pisca, Antun i Matija Mažuranić. Školovao se u rodnome mjestu i Rijeci. Isticao se intelektualnim sposobnostima i da-rom za učenje jezika. Već kao učenik riječke gimna-zije piše pjesme na hrvatskom i mađarskom jeziku. Godine 1833. dolazi u Zagreb na studij filozofije. Stu-

dij nastavlja u Mađarskoj, u gradu Szombathelyu (Sambotel) kao državni stipen-dist. Godine 1835. objavljuje u Danici prvu pjesmu na hrvatskom jeziku Primorac Danici.

Osim filozofije, studirao je i pravo na Akademiji u Zagrebu (1835. – 1837.). Službovao je najprije u Zagrebu, zatim u Karlovcu. U međuvremenu je položio magisterij iz pravne znanosti, oženio se sestrom pjesnika Dimitrija Demetra, ko-joj je posvetio veći broj ljubavnih pjesama. Bavio se i jezikoslovljem. Zajedno s Jakobom Užarevićem izdao je Njemačko-ilirski slovar (1842.). Nadopunio je Gun-dulićeva Osmana (14. i 15. pjevanje). Uz pomoć svoga brata Antuna napisao je i opsežni rječnik Gundulićeva djela. Nakon dopune Gundulićeva djela započeo je pisati Smrt Smail-age Čengića, najznačajnije djelo hrvatske preporodne književ-nosti.

Mažuranić je bio političar i državnik. Godine 1848. nastupa kao revolucionar. Policija prati njegovo političko djelovanje. Zahvaljujući iznimnim sposobnostima, postaje generalnim namjesnikom za Hrvatsku i Slavoniju, zatim prvi hrvatski kan-celar i prvi ban pučanin (1873. – 1880.). Kao državnik proveo je značajne reforme

u sudstvu i školstvu, uveo nove za-kone, poticao osnivanje kulturnih ustanova (za njegova banovanja otvoreno je Sveučilište). Preminuo je u Zagrebu, a pokopan je u Ilirskoj arkadi na zagrebačkom Mirogoju.

DjelaVinodolski dolče, da si zdravo (1830.)Primorac Danici (1835.)Njemačko-ilirski slovar u suradnji s Jakobom Užarevićem (1842.)Dopuna Osmana (1844.)Smrt Smail-age Čengića (1845.)

Spomen ploča u Sambotelu posvećena Ivanu Ma-žuraniću


hrvatski narodni i knjiŽevni preporod - …tankonyvkatalogus.hu/pdf/nt-31603__betekinto.pdf · u...

Documents