cijena: 100 kn

Hommage Milanu Steineru

Hom

mag

e M

ilan

u St

eine

ru

moderna galerija10. ‒ 27. rujna 2015.

Hommage Milanu Steineru 1894. ‒ 1918.

9. Akt s leđa

Steiner kao svjetionik

Svaka prilika za susret s djelima Milana Steinera iznimna je, više nego dobrodošla. Takvih prilika nije bilo puno, a ni korpus djela umjetnika preminuloga s nepunih 25 ljeta nije opsežan i ne pruža mogućnosti učestalog pokazivanja, pogotovo stoga što je većina opusa preostala u delikatnijim, intimnijim, krh-kijim tehnikama izvedenima na papiru. Ni prigode vezane uz godišnjice slikareva života i smrti nisu bile iskorištene – ili se nisu činile dovoljno izrazite – da potaknu učestalije i sustavnije pokazivanje Steinerovih slika i crteža, akvarela i pastela, koji predstavljaju antologijske domete i neosporne vrhunce hrvat-ske likovne umjetnosti.

Tonko Maroević

25. oblačenje (Pri toaleti)

14. Na trapezu 24. Autoportret

S obzirom na upravo meteorsku kratkoću slikareva prolaska svi-jetom i bavljenja umjetnošću, pa i na neizbježnu škrtost saču-vanoga radnog opsega, čak pretežnu skromnost, naizglednu nepretencioznost zadataka i formata kojima se umjetnik bavio, upravo nas iznenađuje težina i značenje koje je Milan Steiner u našoj kritici i povijesti stekao – usuđujemo se kazati da su njegov opravdani ugled i nedvojbeni utjecaj obrnuto propor-cionalni količini i dimenzijama njegove stvaralačke ostavštine. Steiner se već u svojem naraštaju implicitno, ispotiha nametnuo kao svojevrstan putovođa, a na duge pruge, i sve više, pokazuje se kao nemimoilazan svjetionik na ulasku u moderno, likovno autonomno i ekspresivno uvjerljivo, shvaćanje slikarstva.

18. Kiša

Na biografskoj razini njegova ga je tragična parabola približila mitskim sudbinama Račića i Kraljevića, ali na morfološkom planu njegova pročišćenost i sinteznost, reduktivnost i krista-ličnost, britkost i zbitost tvore pretpostavke na kojima će svi najizrazitiji likovni umjetnici u našim stranama moći i morati dograđivati. Ako je itko u hrvatskoj sredini usvojio kategorički imperativ moderne “Manje je više” – pa i prije negoli je formu-liran – bio je to ponajprije Milan Steiner. Iz “kabanice” njegova organičkog minimalizma, te intelekta i erudicije s uvidom u europske koordinate, iznjedrit će se najprije ekspresionistička dionica, a potom se nastaviti također u mentalističko i puri-stičko-hermetičke tendencije.

26. pogled na savsku dolinu

21. kazališne lože 17. Ljubo Babić

15. Na pozornici6. noć na ulici (Ulica u noći)

Sreća u nesreći iznimno rano prekinutoga života, i to još u metežu Prvoga svjetskog rata, bila je u shvaćanju i nastojanjima umjet-nikova brata, Ive Steinera, samozatajnog intelektualca i dobrog poznavatelja suvremenih ideja i kreativnih nagnuća, koji je obi-teljsku zadaću, to jest bratovu baštinu, zdušno prihvatio i u svim mogućim nedaćama sačuvao – primjerice za mnogih izbivanja u inozemstvu, a posebno tijekom Drugoga svjetskog rata, kada je, kao židovsko naslijeđe, i Steinerova umjetnička popudbina bila osobito ugrožena rasnim zakonima, društvenom netrpeljivošću. Opravdano ponosan na bratov ulog i ostvarenje, Ivo se brinuo da to djelo doživi adekvatnu interpretaciju i valorizaciju, te konačno i dočekao zaslužen kritički i povijesni pravorijek.

Važnu kariku u duhovnom i tvarnom kontinuitetu slika-reve posmrtne prisutnosti predstavlja poznanstvo Ive Steinera s Josipom Vaništom koje je, zasnovano na ranim susretima, kul-turalnim afinitetima, postupno preraslo u vrlo blisko prijatelj-stvo. Ivo je već 1952. bio na prvoj Vaništinoj izložbi i prepoznao iznimnu senzibilnost, i visoke zahtjeve izlagača, a nije čudno da je ostao privučen jer je i sam odnjegovan u elitnim europskim krugovima. Druženje su nastavili u apartnom ambijentu grupe “Gorgona”, prema kojoj je Ivo Steiner, premda visoki činovnik u administraciji, pokazivao mnogo sklonosti. Na kraju Ivina tegob-noga života slikar Vaništa postao mu je i zakonskim skrbnikom, a Ivo je namijenio Vaništi u naslijeđe najznatniji dio bratove kre-ativne ostavštine znajući kako je to “izbor po srodnosti” te da Milanovo djelo dolazi u ruke čovjeka zainteresiranoga i sposob-noga da se brine za njegovo dostojanstvo i odjek.

28. kolodvorska ulica u sisku (Ulica u Sisku)

11. U vlaku Sisak – Zagreb

‹ 8. Crne čarape

Doista, Josip Vaništa prihvatio je radove Milana Steinera s lju-bavlju nalik bratskoj ili sinovskoj, ali i s obavezama što proi-zlaze iz potrebe predstavljanja zainteresiranoj javnosti i posre-dovanja u muzejsko-galerijskim inicijativama. Nema dvojbe da je Vaništa u našoj suvremenosti idealni nastavljač nekih steine-rovskih likovnih premisa i doživljajnih kondenzacija, ali je isto-dobno i iznimno zauzet zagovornik vrijednih tekovina važnih predaka, u prvom redu upravo Milana Steinera. Koristio se sva-kom zgodom da i druge potakne da se tim slikarom pozabave, a i sam je organizirao razne prezentacije i manifestacije Steineru u čast.

7. akt s leđa (Ženski akt s leđa)

19. autoportret 30. model u hodniku (ciganka)

29. u koroti (Žena u crnom šeširu)

Izložba pred nama još je jedno angažirano podsjećanje na impresivan opus. Uz strog izbor najizražajnijih radova, Vaništa opravdano prezentira i glavne postaje Steinerove posmrtne “for-tune”, uokviruje i eksponira ključne kritičke sudove i kreativne odjeke, nudi slijed što je slikara doveo do postupnog kano-niziranja i neospornog statusa likovnog klasika. Na temelju zavidne recepcije, koja obuhvaća i kultne figure naše kulture, književnosti i umjetnosti, smijemo zaključiti da je Steiner ste-kao i ulogu – baudelaireovski kazano – svjetionika, dakle: ori-jentira, miljokaza. Ali sasvim bi pogrešno bilo zatvoriti Milana Steinera u kalup autoriteta, umrtviti ga u funkciju uzora, kad svaki pogled na istančani potez njegova grafita, svako suočenje s treperavim duktusom njegovih mrlja, svaka kontemplacija kristalnog značenja njegovih oslikanih ploha pokazuje da im proteklih stotinjak godina od nastanka nije ništa oduzelo od neposrednosti, izravnosti, živosti.

27. crkva sv. blaža (vrt akademije sa Crkvom Sv. Blaža)

Masarykova) 20, I. kat, kod tetke Johanne Deutsch. Prijateljuje sa slikarima Savom Šumanovićem, Đurom Tiljkom, Marijanom Trepše, Ignjatom Jobom… Društvo se često sastaje u Kazališnoj kavani.Steiner djelomično upoznaje opus Račića i Kraljevića. Od najranijih godina mnogo čita. Posjeduje biblioteku u kojoj zasebno mje-sto imaju djela Dostojevskog, Strindberga, Schopenhauera, Nietzschea i Weiningera, ali i Rilkea i mladog Kafke, a od naših posebno Matoševa djela i prva djela A. B. Šimića, Krleže i Andrića.Iz područja likovnih umjetnosti tu su djela Meier-Graefea, Kandinskog (“Über das Geistige in der Kunst”), Delacroixov dnev-nik, Van Goghova pisma, djela o Daumieru, Toulouse-Lautrecu, ali i Munchu, Schieleu i Liebermannu, Mutherova “Povijest umjet-nosti”, ali i Burgerov “Uvod u modernu umjetnost”. Od časopisa prati posebno “Sturm” Herwartha Waldena i “Fackel” Karla Krausa.Publikacije nabavlja ponajviše u tadašnjoj knjižari Mirka Breyera u Ilici blizu Kavane Corso.

1918.

Iznajmljuje sa Šumanovićem atelier u Bosanskoj ulici. Za života Steiner je izlagao samo na godišnjim izložbama Umjetničke škole.Od rane mladosti bolovao je na pluća.4. prosinca 1918. umire od španjolske gripe.Pogrebna povorka koja je ispraćala Milana Steinera prolazila je od njegove kuće (Marovska 20) do Mirogoja kroz pusti Zagreb, dan nakon pobune vojnika 53. regimente.Na grobu je govorio Ignjat Job.

1956.

Institut za likovne umjetnosti JAZU: retros-pektivna izložba Milana Steinera.

1980.

Izložba Milana Steinera u Galeriji 11, Kamenita ulica 11, Zagreb.

10. Krovovi, snijeg

Biografija1894.

Milan Steiner rođen je 2. lipnja 1894. u Sisku od majke Roze, rođene Deutsch, i oca Hinka, u kući na uglu “treće” ulice neda-leko od tadašnje pučke škole, s pogledom s tavana prema Kupi.

1901.

Nižu i višu pučku školu pohađa u Sisku – od 1901. do 1909.

1909.

Upisuje se na Trgovačku akademiju u Zagrebu, ali na njoj ostaje nepune dvije godine. Uz suglasnost roditelja prelazi na Umjetničku školu (kasnije Akademija likov-nih umjetnosti) u Zagrebu. Boležljiv, osjet-ljiva zdravlja, ponekad s roditeljima provodi ljetne praznike u Gradu kraj Trsta.

1916.

Završava studij na Umjetničkoj školi, ali na njoj ostaje i dalje, radeći u njenim prostorijama.U Zagrebu stanuje u dvorišnoj sobi s balkonom u Marovskoj (današnja

13. Bong, bong

25. III. 1985.

Poštovani Gospodine !

Moram Vam priznati: postidjeli ste me. Znam da to niste uči-nili namjerno, no ipak osjećam jasno taj stid. Još dublje gre-znem u taj osjećaj kad mi se pogled susretne s očima gospodina Steinera na fotografiji objavljenoj u “Vjesniku”. Odavna sam se zarekao pisarskim poslovima i mnogo je godina prošlo otkako sam počeo često piskarati na novinskom papiru. – Da, moja bi zadaća bila da proslovim o tom čovjeku u prilici njegova nestanka iz sredine u kojoj živimo. Tješim se pomišlju, ipak, da ste Vi stekli posebno pravo, zalažući se požrtvovno za osa-mljena starca, da – kažete i posljednju riječ o njemu. Učinili ste to, vjerujem, na najbolji mogući način: mirno, sređeno, bez uobičajenih izljeva sentimentalnosti, a – ističući činjenice iz njegova mučnog i nemirnog života; bez suvišnih pojedinosti i – otkrivajući činjenice velikih zasluga za ovu sredinu. Zadivili ste me, gospodine Predsjedniče, točno odmjerenim ocjenama lika gospodina Steinera kao jedinstvene pojave u svijetu naše admi-nistracije. Vaše su riječi sve sama istina, jer, zaista, Ivo Steiner bio je posve izuzetni čovjek, nikako nije pristajao u krugove činovnika, novovjekih beamtera. Agramerskih.

Na vijest o smrti Ive Steinera, slikarova brata, pismo Radoslava Putara Josipu Vaništi

Mnogo mu dugujemo. Mnogi. Gotovo svi koji su pokušali pomaknuti granje i šiblje u ovoj ovdašnjoj šikari. Ako je to još moguće učiniti, a da se pri promašenom pokušaju ne izrodi sve u blasfemiju, “Štajner” je zaslužio spomenik. Ali, ne! Neka ga njegov bog sačuva od spomenika, kakvi se ovdje podižu.

Za sve što ste sami učinili za toga čovjeka, za svaku žlicu juhe koju ste mu unijeli u usta, za svaki komad kruha, koji ste mu kupili, za svaki korak koji ste za njega učinili i za svaku uru koju ste proboravili uz njega, Gospodine Predsjedniče, neka Vam je velika i iskrena hvala! Posebna Vam hvala za slovo koje ste o njemu prozborili u novinama, jer nitko to ne bi bio uči-nio na primjereniji način i u tom trenutku. Ovu su Vam hvalu i zahvalnost dužni svi koji su znali, vidjeli ili tek naslućivali – tko je bio Ivo Steiner. Možda smijem Vama zahvaliti za učinjeno i u ime ovih posljednjih.

Primite izraze iskrenog poštovanja –Agram, 25. III. 1985.

R. Putar

34. Josip Vaništa:U počast Steineru, 2015.

31. U sobi

Katalog izložaka* 1. KOD STOLAolovka; 20 × 25 cm

2. U KAVANI (IZ KAZALIŠNE KAVANE)olovka; 31 × 23,2 cm

3. PARtuš kistom; 7,2 × 12,2 cm

4. PROLAZNICI I KUPAČICA (KUPANJE)akvarel; 29 × 19 cm

5. BRAT IVOolovka; 21 × 18,3 cm

6. NOĆ NA ULICI (ULICA U NOĆI)tuš, lavis; 20,5 × 21,5 cm

7. AKT S LEĐA (ŽENSKI AKT S LEĐA)olovka, kreda; 42 × 30,5 cm

8. CRNE ČARAPEolovka, ugljen; 30,6 × 29 cm

9. AKT S LEĐAcrvena kreda; 45 × 30 cm

10. KROVOVI, SNIJEGtuš, pero; 16,2 × 21,7 cm

11. U VLAKU SISAK – ZAGREBakvarel; 25 × 24 cm

12. KOD STOLA (U SALONU)akvarel; 30,5 × 24 cm

13. BONG, BONGtuš, pero; 21,5 × 14,2 cm

14. NA TRAPEZUtuš, pero, lavis; 13,5 × 10,7 cm

15. NA POZORNICIolovka, akvarel, lavis; 14,2 × 10,5 cm

16. KONCERT NA ZRINJEVCU (KONCERT)bakropis, kreda; 12,5 × 13,3 / 34 × 36,5 cm

17. LJUBO BABIĆkreda; 45,5 × 29,5 cm

18. KIŠAtuš, pero; 6,5 × 10,2 cm

19. AUTOPORTRETkrede u boji, pastel; 23 × 15,3 cm

20. ŽENSKI AKT (IZ CRTAČKE KLASE)crvena kreda; 44 × 30,5 cm

21. KAZALIŠNE LOŽE kreda; 30 × 22 cm

22. ŽENE NA KUPI (NA KUPI)olovka, tempera; 29,4 × 23 cm

23. FIGURA ŽENEolovka; 57 × 30,5 cm

24. AUTOPORTRETbakrorez; 15,1 × 10,6 cm

25. OBLAČENJE (PRI TOALETI)akvarel; 32,2 × 24 cm

26. POGLED NA SAVSKU DOLINUulje, platno; 40 × 35 cm

27. CRKVA SV. BLAŽA (VRT AKADEMIJE SA CRKVOM SV. BLAŽA)ulje, platno; 53 × 43 cm

28. KOLODVORSKA ULICA U SISKU (ULICA U SISKU)ulje, platno; 48 × 42,5 cm

29. U KOROTI (ŽENA U CRNOM ŠEŠIRU)ulje, platno; 34 × 45 cm

30. MODEL U HODNIKU (CIGANKA)ulje, platno; 100 × 68 cm

31. U SOBItuš, pero, lavis; 14 × 19 cm

32. Josip VaništaZIMSKI SOLSTICIJ 1918., 2015.4. XII. smrt Milana Steinera fotografija, kolaž, staklo; 50 × 70 cm

33. Josip VaništaPABLO RUIZ PICASSO 1911., 2015.fotografija, kolaž, staklo; 70 × 50 cm

34. Josip VaništaU POČAST STEINERU, 2015.sofa s haljinom i kišobranom; vis. 80 × 120 × 65 cm

35. Josip VaništaLE CORBUSIER, 2015. foto-pano; 70 × 100 cm

* Svi Steinerovi izloženi radovi nastali su u svega pet godina, u Zagrebu gdje je od 1913. do prerane smrti 1918. godine stvorio iznimno slikarsko djelo.

IZLOŽBAHommage Milanu Steineru10. – 27. rujna 2015.

AUTORi IZLOŽBENenad FabijanićTonko Maroević Josip Vaništa

LIKOVNI POSTAVNenad Fabijanić

Suradnica na obradi arhivske građeNives Gajdobranski

ODNOSI S JAVNOŠĆULana Šetka

TEHNIČKa realizacija POSTAVaIvan ButoracDamir Medved

Ostvarenje ove izložbe omogućili su Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Privredna banka Zagreb, glavni pokrovitelj Moderne galerije. Zahvaljujemo.

NAKLADNIKModerna galerijaAndrije Hebranga 1, Zagrebwww.moderna-galerija.hr

ZA NAKLADNIKABiserka Rauter Plančić

UREDNICA katalogaBiserka Rauter Plančić

TEKSTOVI u kataloguTonko Maroević Radoslav PutarJosip Vaništa

FOTOGRAFIJEGoran Vranić

LEKTURAMaja Silov Tovernić

GRAFIČKo oblikovanjeMarko RašićVedrana Vrabec

obrada fotografija, TISAK I DORADAPrintera grupa d.o.o.

Naklada300 primjeraka

ISBN 978-953-348-014-5 / Cip zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000911441

© Moderna galerija, Zagreb, HR