HIGJENSKI UVJETI NA FARMAMA MLIJEČNIH GOVEDA

Zoohigijena je nauka koja proučava utjecaj ekoloških faktora na zdravlje i produkciju životinja. S većim stupnjem iskorištavanja domaćih životinja kao i s njihovom većom aglomeracijom, važnost se zoohigijenskih uvjeta povećava. Za životinje smještene na suvremenim farmama, glavnog čimbenika u proizvodnji i njihovom zdravlju predstavlja okoliš.

U okolišu pak postoje čimbenici koji spadaju u kompleks zoohigijenskih uvjeta, a dijele se na:A) Abiotičke čimbenike pod kojima se podrazumijeva neživa priroda koja okružuje životinje kao što su voda, zrak, tlo, klima sa svim svojim elementima, staja sa uređajima i opremom i dr.B) Biotičke čimbenike koje čini čovjek, životinje iste ili druge vrste, glodavci, insekti, mikroorganizmi, hrana i biljke.

Zdravlje životinja je stanje u kojem postoji dinamička ravnoteža vanjskih uvjeta i unutarnjeg statusa same životinje. Da bi životinja bila zdrava mora postojati dinamička ravnoteža između same životinje i njenog okoliša, a također između biotičkih i abiotičkih čimbenika. Klimatski i vremenski poremećaji, radijacija ili slično, uz čimbenike koje stvara sam čovjek prilikom organizacije samog proizvodnog procesa (npr. smještajne prilike, uporaba razne mehanizacije i novih tehnologija), mogu poremetiti povezanost životinje i okoliša odnosno zdravlje životinje.

Reakcije na nepovoljan okoliš su izraženije u produktivnijih i plemenitijih životinja. U intenzivnoj stočarskoj proizvodnji postoji potreba za stvaranjem specifičnih ambijentalnih prilika za pojedinu životinjsku vrstu kao i za kategoriziranje unutar životinjske vrste. Na farmama postoje kontrolirani uvjeti pri čemu čovjek određuje veličinu grupe, kvalitetu poda i ležište, program cijepljenja i dr. pa se smatra da je pojava bolesti u tim uvjetima ljudska greška ili posljedica nekog propusta.

Bolesti koje se javljaju u intenzivnom držanju stoke i u direktnoj su vezi s okolišem nazivaju se multikauzalne bolesti, a njihovom nastanku pogoduju četiri čimbenika: kakvoća zraka i mikroklima, način držanja životinje, vrsta ležajeva, postupak s životinjama i okolišni stres.

Vanjski čimbenici povezani s nastankom multikauzalnih bolesti

SmještajUpravljanje farmomOkolišVoda i hrananačin držanjapodsteljanačin vezanjauklanjanje gnojasistem ventilacijeopskrba hranom i vodomgustoća životinjanjega i liječenje

sistem mužnjesistem držanjalijekovivakcinacijadezinfekcijaprofilaktička higijenaFizikalni temperatura relativna vlagabrzina strujanja zrakaventilacijaosvijetljenostBiološkimikroorganizmi(patogeni)prašinakvantitetakvalitetakontaminacija(npr. toksini, mikotoksini)Kemijskiplinovi

Najvažniji unutarnji čimbenici su genetska predispozicija i imunitet.

Struktura objekta odnosno staje, njihova opremljenost i funkcionalnost bitan je čimbenik u kompleksu zoohigijenskih uvjeta. Neadekvatan materijal korišten za gradnju staja može dovesti do fizičkih ozljeda životinja ili psihičkih trauma. Manjak stelje na hrapavim površinama dovodi do ozljeda koljena, zglobova i papaka, pa zbog boli i eventualnih infekcija može doći kod krava do pada mliječnosti. Mastitis je također bolest vezana uz način držanja i vrstu poda (mikroorganizmi ulaze u sisni kanal iz okoliša bilo da se nalaze u stelji, na podu ili na uređajima za mužnju).

Smještaj i držanje mliječnih krava

Imamo tri sustava držanja mliječnih krava: vezani način, slobodni način i kombinirani način držanja. Kod vezanog načina držanja krave su vezane na jednom mjestu u staji, tu se hrane, muzu i njeguju. Mogu biti vezane jednoredno (do 15 grla u staji), dvoredno i višeredno (50-60 krava). U ovakvim stajama mogu se ugraditi tri vrste ležišta: kratka (duljine 160-170 cm, a širine 110-115 cm), srednje duga (duljine 170-180 cm, a širine 110-115 cm) i duga ležišta (duljine 190-220 cm, a širine 115-120 cm). Prednost ovog načina je u mogućnosti individualne kontrole i hranidbe svake pojedine krave, a i veća je proizvodnja mlijeka po kravi i bolja iskoristivost hrane u odnosu na slobodan način držanja. Kretanje je ograničeno, a mužnja se obavlja stacionarno (na ležištu u muzne kante ili u mlijekovodni sustav). Slabiji su rezultati umjetnog osjemenjivanja jer

je teško uočiti kad se krava "goni". Higijena životinja je slabija i skraćen je vijek njihovog iskorištavanja. Češće su izvale rodnice kao i ozljede nogu i vimena, a i veći su troškovi ulaganja u opremu i troškovi održavanja.

Mikroklimatski kompleks u staji čine:

-temperatura, vlaga, brzina strujanja zraka, toplinsko zračenje, osvijetljenost, buka, provjetravanje, prašina, mikroorganizmi, amonijak, ugljični dioksid, sumporovodik i crijevni plinovi.

Slobodni način držanja mliječnih krava prikladan je za farme s većim brojem krava. U takvim stajama potrebno je osigurati kravama: prostor za ležanje i odmaranje (ležišta), prostor za slobodno kretanje krava u staji i izvan nje (ispusti), prostor za hranjenje krava (nečisti dio) i prostor za mužnju krava (centralno izmuzište). Slobodan način držanja krava jeftiniji je u izgradnji i omogućuje maksimalno korištenje mehanizacije, automatsku mužnju, hranidbu i izgnojavanje.

U slobodnom sustavu držanja krava načini držanja krava jesu: u pojedinačnim ili skupnim lige boksovima, u stajama s vanjskom klimom, na dubokoj stelji i kombinirano držanje krava.

Kombinirano ili poluslobodno držanje krava omogućava veće kretanje krava nego u vezanom držanju. Postoji nekoliko kombincija vezanog i slobodnog držanja krava, ovisno o fazi proizvodnje i godišnjem dobu: - slobodno držanje u suhostaju i vezano držanje u laktaciji,- vezano držanje krava zimi i slobodno držanje ljeti na pašnjaku, mužnja se obavlja na pokretnom izmuzištu,- hranjenje i mužnja krava u staji, a ostalo vrijeme slobodno na ispustu ili na pašnjaku.