www.fibra.hr | www.stripovi.com

B I B L I OT E K A O R K A

Knjiga

8

Hector German OesterheldAlberto Breccia Enrique Breccia

` `

Che.indd 1 27.10.2008 19:06:04

*Scenarij Héctor Germán Oesterheld

Crtež Alberto BrecciaEnrique Breccia

*Originalno izdanje

La vida del Che (1968)

Izdavac Naklada Fibra d.o.o.

*Glavni urednik Marko Šunjic

Prijevod Irena RašetaLektura Marko ŠunjicDizajn Melina Mikulic,

Studio grafickih ideja d.o.o. Tisak AKD d.o.o.

Naklada 500 primjerakaISBN 978-953-7437-58-9

*Copyright © Carlsen Verlag 2008

*Zagreb, studeni 2008.

Samo dobri stripovi.

B I B L I OT E K A O R K A

Knjiga

8Hector German Oesterheld

Alberto BrecciaEnrique Breccia

` `

Che.indd 2 27.10.2008 19:06:16

40 godina kasnijeKnjige, poput ljudi, imaju svoje priče, a ona Cheo­va na razini je mita koji se stvorio oko ovog al­buma. Zamišljen i stvoren u revolucionarnom žaru svoje epohe kao duboko emocionalna reakcija na gerilčevu smrt, Che je trijumfalno primljen u Buenos Airesu i prva je naklada gotovo trenutačno nestala. No nedugo potom, nakon vojnog puča, argentinski vojni režim prevrnuo je nebo i zemlju kako bi sakrio apsolutno sve tragove djela čije je posjedovanje predstavljalo opasnost.

Che je uskrsnuo u Španjolskoj 198˝7. godine u snažno privlačnoj verziji sastavljenoj od vrlo različitih materijala. Ondje je strip mogao krenuti ususret no­voj publici koju su izvanredna kvaliteta crteža i nara­tivni duh Breccia ipak očarali više nego sama revolu­cionarna poruka. Konačno dostupan na hrvatskom, ovaj se kutni strip danas može obraćati “dvostrukom” čitatelju koji je pažljivo promatrao Alberta i Enriquea Brecciu u njihovoj eksplozivnoj mješavini estetike i politike, avangarde i agitpropa. Verzija koja se da­nas pojavljuje u Fibrinom izdanju, s potpuno novom naslovnicom i popratnim tekstovima (između ostalih, i jedinim intervjuom koji je Alberto Breccia ikada dao u vezi s ovom knjigom), treba Cheu priuštiti publiku koja je istovremeno upoznata i aktivna, kakvu strip nikada nije trebao prestati imati.

Che.indd 3 27.10.2008 19:06:24

Razgovor s Albertom Brecciom

ALBERTO BRECCIA: Che je bez ikakve sumnje naj­

slo že niji i najkonkretniji od mojih albuma. Uz pomoć scena­

rista Hectora Oesterhelda i svog sina Enriquea, čiji je ovo bio

prvi rad većeg opsega, htio sam biti svjedok jedne ličnosti

koja je — barem u to doba, jer danas nažalost to nije više tako

— predstavljala nadu cijele Južne Amerike. U Cheu sam se

potrudio zgurati Guevarin život i značenje koliko je god vjerno

moguće kako bih ih prenio budućim generacijama. U trenutku

svog nastanka 1968. godine knjiga je ostvarila munjevit uspjeh.

Na dan kad je izišla svi su zidovi Buenos Airesa bili prekriveni

plakatima i u vrlo se kratko vremena prodalo šezdesetak tisuća

primjeraka. U to je doba mladost bila vrlo politizirana, za ra­

zliku od apatičnih mladih današnjice, izbrisanih i protraćenih

glupostima modernih medija kojima je novac draži od infor­

macije. Vojna represija 1973. godine potpuno je preokrenula

položaj knjige čije su čitanje i posjedovanje odjednom po­

sta li krajnje opasni. Sve su originalne ploče i svi su neprodani

primjerci spaljeni, Cheov scenarist je ubijen, moj sin i ja postali

smo ciljem jasnih prijetnji, a ljudi su se toliko bojali da su sami

spaljivali primjerke koje su kupili. Od originalnog izdanja osta­

lo je jedva tri ili četiri primjerka, a budući da danas javnost više

uopće nema zanimanja za takvu vrstu priče, ponovno izdanje

u skoroj budućnosti postalo je vrlo slabo vjerojatno, barem u

Južnoj Americi.

JAN BAETENS: Trenutno je zapravo u prodaji samo špa­

njol sko izdanje (Ikusager, Vitoria, 1987.). To je izdanje rekon­

strukcija originalne verzije nastala iz nekoliko primjeraka koji

su preživjeli nasilje represije. Koje je vaše mišljenje o tom izda­

nju?

4

Che.indd 4 27.10.2008 19:06:28

ALBERTO BRECCIA: Naravno, uživam u tome što

po stoji, iako žalim zbog njegove raskoši. Che je knjiga koja

je napravljena za skromne, koju bi oni morali moći kupiti.

Ikusagerova je knjiga svakako sjajna, no smatram da briga

posvećena formi pomalo pomućuje poruku. Osobno sanjam o

gotovo anonimnom izdanju koje se ograničava samo na priču,

bez svih tehničkih i komercijalnih isticanja koja je trenutno

okružuju. Sanjam o knjizi u kojoj nema nikakve prepreke

između čitatelja i Guevarina života. Ali dobro mi je jasno da

je to utopija i da se sve što je Che uložio čitatelju može obja­

sniti samo komentarom. Uvod je nužan i uostalom oduvijek

je postojao: originalno izdanje sadržavalo je tekst sociologa

Eliseona Verona, a španjolsko izdanje počinje uvodom pisca

Ernesta Sabata. Ali trebalo bi biti moguće učiniti te tekstove

malo ažurnijima.

JAN BAETENS: Vaša su djela prilično prevođena, pose­

bno u Francuskoj i Italiji. Ipak, čini se da Che obeshrabruje

izdavače. Postoje li izdavački planovi za ovu knjigu?

ALBERTO BRECCIA: Koliko znam, takvi planovi po­

sto je samo u Kubi, gdje živi Guevarina udovica. Ipak, nedosta­

tak papira i strašni ekonomski problemi tog otoka predsta­

vljaju problem za ponovno izdavanje knjige. Također savršeno

shvaćam oklijevanje drugih izdavača, jer mogućnosti za Cheov

uspjeh u knjižarama ne mogu biti prevelike u današnje doba.

Što se mene tiče, danas ne bih ponovno napravio ovu knjigu,

budući da je ona za mene snažno vezana za duh šezdesetih. Iz

istog razloga također odbijam prilagoditi ovo djelo ukusima i

potrebama devedesetih. Na primjer, prezirem nekoliko slobo­

da, srećom sitnih, koje si je španjolski izdavač dopustio.

JAN BAETENS: Che nije djelo koje je svjetionik u povijesti

stripa samo zbog svog sadržaja. Također na formalnom planu

knjiga ostaje apsolutno moderna, posebno na razni paralelne

montaže gotovo apstraktnih sekvenci kojima domi nira igra

tvrdih kontrasta između crnog i bijelog i vrlo dokumen tar nih

dijelova kojima vlada mnoštvo suptilnih sivih. Je li ova opo zi­

cija trag rada u paru?

ALBERTO BRECCIA: To je igralo ulogu. U dijelovima

knjige koje sam sam nacrtao, cilj je bio pružiti što je vjerniji

portret Guevarina života. S druge strane moj se sin svojski

potrudio uhvatiti utjecaj njegove smrti. Recipročno poštivanje

međusobnih radova potom nas je sprečavalo u crtanju preko

rada onog drugog. U to je vrijeme naša suradnja bila toliko

tijesna da stilistička neslaganja u Cheu nisu nimalo smetala

jedinstvu cjeline.

JAN BAETENS: S estetskog gledišta, Che je uspjeh od

kojeg i dalje zastaje dah. No zar nije ta knjiga prelijepa za svoju

poruku? Zar se ne bojite da forma pomalo zasjenjuje sadržaj?

ALBERTO BRECCIA: Ta je opasnost stvarna, svjestan

sam je i vaša mi se primjedba čini točnom. S druge strane,

treba reći da smo se ponekad prisilili skicirati koliko je moguće

čistu Guevarinu sliku i naglasiti razloge njegove borbe. Che

je antipod te posterske estetike kojom su Sjeverna Amerika i

Evropa dovele do mučenja Guevarina lika od kojeg su stvorili

vulgaran konzumeristički proizvod.

Intervju je obavljen u hotelu Metropole u Bruxellesu, 12. ožujka 1992.

5

Che.indd 5 27.10.2008 19:06:32

BOLIVIJA

Che.indd 6 27.10.2008 19:06:37

(Moram te ubiti, vojničiću ... To je cijena za sav ovaj jad ... Mo-

ram te ubiti, vojničiću ...)

(Moram te ubiti, vojničiću ... To je cijena za sav ovaj

jad ... Moram te ubiti, vojničiću

...)

7

Che.indd 7 27.10.2008 19:06:50

8

Che.indd 8 27.10.2008 19:07:07

Rolando!

AAAH!..

9

Che.indd 9 27.10.2008 19:07:24

Pogodili su Rolanda!

Idemo.

Dosta, Pombo ... I oni odlaze.

Iskrvarit će ... Brzo, plazmu!

10

Che.indd 10 27.10.2008 19:07:42

Ne, Više ne treba.

“Izgubili smo najboljeg čovjeka gerile ... Jednog od njenih stupova, mog suborca još otkako je, gotovo kao dječak, bio glasnik 4. kolone ...”

Sprovod mrtvog

prijatelja. Lopate se mukom

zabijaju, nepristrana

zemlja: neprijateljska prema živima, neprijateljska

11

Che.indd 11 27.10.2008 19:08:00

Che.indd 12 27.10.2008 19:08:21

Dvije godine. Ostavili su malog Ernesta samog blizu rijeke. Puše ledeni jugoistočnjak ... Kad su ga se konačno sjetili, već je bio dobio upalu pluća. Izliječio se, ali je bolest

prešla u astmu, njegovu vječnu muku.

Alta Gracia, Córdoba, za bolesna pluća. Otac je prodao plantažu matea u Misionesu,

izgradnja ljetnikovaca je velik posao. Sanja o milijunima, dugovi rastu.

Planina je plava i sretna, svjetlucanje

tinjca, krv verbene na kamenu, jaki

vjetar koji opija, potok i stijena, kristalni dijalog.

13

Che.indd 13 27.10.2008 19:08:39

Obiteljska je kuća vesela, prljava, neuredna, kad se mačka na gornjem katu popiški, treba

čistiti i dolje.

Brižna majka, m-a-ma, ma-

ma. Luka Palos, porazili smo neprijatelja,

tvoj se pradjed borio protiv Rosasa. Dobri

Moja!

Puno nogometa, uvijek stoji na golu. Inhalator pored stupa. Čokoladne figurice, kapetan Nemo, petnaest muškaraca na mrtvačevom kovčegu,

ihajhaj i boca ruma!

Dezerteri iz španjolskog rata dolaze u kuću, rijetka juha načičkana kobasicama, vino s planine, jer ga u Celijinoj

kući nema.

Ono u Badajozu bilo je puno gore od Guernice. kad su Fran-cove trupe krenule pljačkati ...

... bila je djevojka kojoj tri dana nisu dali da skupi noge ...

14

Che.indd 14 27.10.2008 19:08:57

Drugi svjetski rat ... Majka plače zbog druge domovine.

Gore od Hitlera i Mussolinija, smrad konjske balege u Teatru Colón. Ona je luda, prezira vrijedna. “Znaš li što ima novog s Farrellom? Treba mu izvaditi zub kroz stražnjicu, Perón mu ne

dozvoljava otvoriti usta.”

Perón, Quijano ...! Dvije svinje, ruku pod ruku!

Demonstracije, antiperonizam na noćnim natpisima, bombe koje uvijek postavljaju neki drugi,

ragbi i fakultet okupiraju mu svo vrijeme, a tu je i ...

... Chichina Ferreyra, čaj s kolačima u slastičarnici, tiha ulica s drvoredom i sutonom, dugo očekivani poljubac.

15

Che.indd 15 27.10.2008 19:09:11

osmi svibnja

“Kasnije nas je straža obavijestila o čestim izvidničkim pohodima vojnika,

koji bi došli do okuke rijeke i vraćali se ...”

Flauta! Gdje ti je bila pamet?

Ali ... Pogle-daj! Ovaj trag

nije naš!

Da, gerilci ... Nov je. Pogledajte, vjetrovito je, a rubovi su neta-

knuti.

16

Che.indd 16 27.10.2008 19:09:29

Tišina! Gotovo smo ih sustigli. Pedro, Numa,

vas dvojica idete napri-jed sa mnom u izvidnicu.

Govori kao jenkijevski narednik ... Ozbiljno je shvatio ono o

rančevima.

Rendžerima, budalo.

Više se otvorite, više se otvorite ...! Tamo!

17

Che.indd 17 27.10.2008 19:09:45

Idemo!

18

Che.indd 18 27.10.2008 19:10:05

Ne! Ne pucajte! Predajemo se!

“... Ostatak se povukao. Konačni zbroj je: 3 mrtva i 10 zaroblje-nih, od kojih je dvoje ranjeno; 7 pušaka M-1 i 4 Mausera, osobna oprema, municija i nešto hrane koja je, zajedno sa svinjskom mašću, poslužila u otklanjanju

gladi.”

“Sljedećeg smo dana, nakon što

smo porazgovarali s njima, oslobodi-li zarobljenike. Te

lažljivce smo skinuli do gaća. Plijen smo ostavili u pećini. Za jelo nam je ostala samo svinjska mast. Osjećam nesvje-

sticu.”

19

Che.indd 19 27.10.2008 19:10:24

Che.indd 20 27.10.2008 19:10:45

Da, Ernesto, ona tri gubavca. Osim što su

siromašni, gladni i imaju uši, tu je i guba ... Što

misliš?

Mial Granado. Dobar prijatelj, iako stariji pet godina, nedavno je postao

liječnik. Bolnica za gubavce. Ernestu idu matematika, inženjerstvo ili računovodstvo.

Ali ne, i on će biti liječnik.

Buenos Aires, medicinski fakultet, poslić u općini, potpišeš i odeš kad zaželiš, ragbi vikendom, “Atalaya”,

pozicija spojke, ne mogu puno trčati, astma, znaš. A ovaj žgoljavac? Čini se dobar ... Hej, Chancho! Igraš sutra?

Gusari i Mjesec sklanjaju se pred Raskoljnikovim, Éliséeom Reclusom, Nerudom,

posebno Nerudom, sve se čita i sve se diskutira, Stefan Zweig, anarhisti, León Felipe,

“La Insignia”, Neruda, posebno Neruda.

Dječji pohod na planine sada

je avantura odraslih. Jedan izlet na tankeru, nikad više, nismo vidjeli ni prst pred nosom, petnaest dana

putovanja, četiri sata ukrcavanja

na prljavom otoku, bančenje

i kockanje, petnaest dana povratka, nikad više. Drugi izlet na motociklu

marke “Micron”, beskrajni putevi,

četiri tisuće kilometara. Dvanaest

provincija ...

... Doline plemena Kalčaki, bijele kapelice naiv-ne vjere kolonijalista, kako se kotrlja staro kamenje, da nije medicine bio bih arheolog. Ima više, puno više za vidjeti: rančevi osamljenosti, glad, uši i vinčuke, Chagasova bolest i sav taj

prokleti repertoar.

21

Che.indd 21 27.10.2008 19:11:06

... Posvuda ista djeca, iste upale oči uronjene u to-like beskorisne fantazije,

žilave ruke, rahitični okrugli trbusi. Motocikl se poka-

zao fenomenalnim, dovršava ekspediciju kao da nije ništa posebno, jedna fotografija

čak izlazi u “El Graficu”.

1950. Majčina druga operacija, rak dojke. Čemu toliko znanja? Bol i smrt su toliko različite kad biće koje zbilja volite... ne, mama, dosta s glupostima, nećeš se ni bojati, bit će ti bolje nego ikada prije, majko,

mamice, majčice, mama.

Ovoga puta medicina pobjeđuje, majci je bolje nego ikada prije, svijet ponovo postoji, kako se Perón busa u prsa sa svojim petogodišnjim

planom, ponavlja poput molitve, tekstilna industrija nebu pod oblake, radio obećaje i

obećaje, ali sve je i dalje isto, ili nije? Prija-telj Granado dolazi s fantastičnom idejom ...

Kupio sam motocikl ... Mislim otpu-tovati u Čile i od tamo na Uskršnje

otoke, u leprozorij ... Ideš sa mnom?

Krenuli su na jug, razglednica s planinama i notafagusima i arišima i djevičanskim ledenjacima, s čileanske je strane vlaga veća. Vulkan Osorno poput Fudžijame. Ne, nekoliko mjeseci neće biti broda za Uskršnje otoke, osim toga u leprozoriju ne nedostaje liječnika. A motocikl se

pokvario, nastavljamo autostopom, na sjever, u Peruu ima drugih leprozorija.

22

Che.indd 22 27.10.2008 19:11:25

Arheolog u Ernestu zahtijeva da svrate u Machu Picchu,

grad Inka.

Prešao je svaku stubu i svaku terasu, turobni razgovor s tolikim sjenama nikada ne bi završio. Ali treba nastaviti

dalje, Pucallpa, rijekom Licayali stižu do Amazone, Iquitos,

konačno San Pablo i leprozorij.

Nogomet s gubavcima, šetnje s gubavcima, lov na majmune s gubavcima, ne, guba nije zarazna, naravno da smo prijatelji, malena, daš mi jedan poljubac? Ali

bolesnicima nije tako loše ovdje, bolje da krenemo dalje u Venezuelu. Tamo doista nedostaje liječnika. Bolesnicima

će jako nedostajati, bilo vas je lako zavoljeti.

Isti ti bolesnici izgrađuju splav, krste ga imenom “Mambo-tango”, sviraju na oproštajki, pada kiša, ali ničega ne

nedostaje, govorancije i sve, da pustiš suzu, tamo iza okuke ostaje leprozorij,

crna suza, zaboravljena u prašumi.

Grad Leticia, u Kolumbiji. Budući da su Argentinci, ide im nogomet, Ernesto je na

golu, Granado je vanjski igrač, ide

im dobro, osvajaju turnir, besplatan put u Bogotu. Ali cilj je Venezuela. Još malo. I evo ih u Caracasu, u

bolnici za gubavce, ima posla za

Granada. Ernesto želi ostati, ali ne, čovječe, moraš završiti studij, moraš se vratiti u Buenos Aires.

Prijatelj avionom prevozi trkaće

konje, poklonjen put.

Obećavam ti, za godinu dana ću

položiti preostale ispite i pridružit ću ti se opet ovdje!

Čekam te ...

Ali Granado mu ne vjeruje,

Ernestu je ostalo dvanaest

ispita, šteta. Ernesto je

liječnik kao malo koji, mada uvijek ide tako daleko. Bolesti koje

je doista želio liječiti ne zovu

se tifus, malarija ili guba, već glad, iskorištavanje i

nepravda.

23

Che.indd 23 27.10.2008 19:11:46

četrnaesti svibnja

“Prije odlaska, sve sam okupio i održao im bukvicu o problemima s kojima smo se suočili.”

Ti, Braulio. Ti si sam sma-zao jednu konzervu i još si

pokušao zanijekati.

A ti se nemoj smijati, Urbano.

Znam tko je pojeo sušenu govedinu.

Neki se među vama ne miču ako nije riječ o hrani, za druge su zadatke uvijek

zauzeti ... Govorim o tebi, Aniceto, ne okreći glavu! A sada krenimo ili ćemo izgubiti

cijelo jutro.

Najgori je problem hrana, ne zato jer je nedosta-je, već zato jer se ne poštuju porcije, nevje-rojatno, koje ogromne

količine.

24

Che.indd 24 27.10.2008 19:12:06

Hej, samo trenutak! Ovdje ima graha! Prilično puno!

Ponijet ćemo koliko možemo.

Kakva je to buka?

25

Che.indd 25 27.10.2008 19:12:25

Svi na tlo!

Nije nas vidio.

Misle da smo na ovom brežuljku.

Idemo prije nego shvate ...

“Pred sumrak smo došli do jedne napuštene, ali dobro opskrbljene kuće u kojoj je bilo vode. Pojeli smo vrlo

ukusan pileći paprikaš s rižom i ostali do 4.”

26

Che.indd 26 27.10.2008 19:12:39

27

Che.indd 27 27.10.2008 19:12:43

Che.indd 28 27.10.2008 19:13:00

Ernesto je položio sve ispite za jednu

godinu, čak je napisao i diplomski

rad, rekord. Proslava, “Duplo V” i rumba i sestre Andrews, sutra za Venezuelu, novac je potrajao samo do La Paza, Bolivija, poslije autostopom.

Retiro, polazak. Majka, prsti se ne žele odlijepiti, sve do povratka, nemoj popustiti, nema suhoga oka, ne trči, past ćeš, jedna maramica među tolikima, odsustvo sad jednako boli, tako daleko, hoću li je ponovo držati u naručju?

La Paz, Bolivija. Amerika koja negira Buenos Aires, Amerika koja podržava pustu zemlju raskopanu

rudnicima, dividende stižu od stranaca, silikoza je samo naša, starci u tridesetoj, više ni žene, jedva

koka i alkohol ...

U La Pazu s drugim Argentincima. Ricardo Rojo, antiperonistički izbjeglica, slučajni susret preraste u prijateljstvo dovijeka.

Razgovori do ranih jutarnjih sati. Amerika gori, uvijek je Amerika,

prijatelju, ono što jednako boli.

29

Che.indd 29 27.10.2008 19:13:16

Kamionom kroz Peru, u daljini ruševine Inka, ukrasili su ih što daleki Indiosi, što minerali, želio se zaustaviti kako bi ih promotrio, ali ne,

treba nastaviti dalje. Na svakom ranču pored kojeg prolaze uvijek isto: nametnici, žilave ruke, napuhani trbusi, Amerika.

Guayaquil, Ekvador. Vrućina, dosada, ima li tko sitno? Pričati,

diskutirati, nikad nećemo ništa drugo raditi osim pričati? U Gvatemali je prava stvar, tamo se može djelovati, Arbenz,

ozbiljna revolucija.

Ali ja moram u Ve-nezuelu, Granados me očekuje, obećao

sam mu.

Otići ćeš posli-je ... U Gvate-mali je prava

stvar!

O tome razmišlja već neko vrijeme. Čemu ovdje vrijedi medicina? Trebalo bi ići do samog korijena bolesti i

propadanja, do uzroka nametnika i žilavih ruku.

Rojo uspijeva dobiti besplatne karte za Panamu, parni brodić Ujedinjene voćne kompanije, da su

samo znali kome su pomogli.

30

Che.indd 30 27.10.2008 19:13:26

Kostarika, izbjeglice sa svih strana. “Karipska legija”, Bolivar

je shvaćao, jedna velika domovina. Brojni političari, Betancourt, Leoni, Bosch, puno istine,

ali i ambicija.

Korijeni američke bolesti, stvoreni interesi. Jedino je

dividenda važna, ljudi nešto manje, divlji

Indiosi, siromašni jer to žele. Sve više i više zaostaju za medicinom,

oprosti Granado. Već ću ti u Gvatemali

objasniti.

Konačno Gvatemala, djevojka, Hilda Gadea, pola Indijanka, pola Kineskinja.

Morat ću ratifi-cirati titulu kako bih mogla raditi.

Barem jedna godina.

Možeš prodavati knjige od vrata do vrata. Bit ću

uz tebe.

Hilda sve prihvaća, astmu, manjak novca, majanske ruševine koje Ernesto mora

posjetiti u prašumi, seks postupno prerasta u ljubav.

Velika prednost prodaje knjiga je besplatno štivo. Osuđena Arbenzova vlada, agrarna reforma, najveći grijeh. Ujedinjena voćna kompanija je pogođena, “komunizam” je izgovor za sve, s tako malo se pokreće

invazija, ma što je to za CIA-u, koja zna s novcem, dodvoravanjima i političkom smrću?

31

Che.indd 31 27.10.2008 19:13:36

Arbenz je poražen, ne zna se boriti, u samoj se vojsci potpiruje izdaja.

Ima onih koji traže oružje, žele sudjelovati u invaziji na ulicama, Ernesto Guevara među njima.

Dosta je priče, treba obraniti nadu.

Zašto ovdje ne bismo ponovili antifrankistički

pokret?

Jedna puška je sve što mu treba, kao i tolikima, broj dobrovoljaca sve

više raste.

Ali ne nedostaje ni agenata CIA-e. Ovaj je čovjek opasan, morat ćemo ga eliminirati. Sanchez Toranzo, Argentinac koji

je na čelu pregovora, saznaje za osudu, traži Guevaru.

Invazija pobjeđuje, likovanje naslovnica i ministarstava, druga Amerika šuti, cjelina nikad nema glasa. Avion za izbjeglice. Ne, radije ću u

Meksiko nego u Argentinu.

Odmah dođite u konzulat. Ar-benz je otišao, upravo su javili na radiju, više ništa ne možemo

napraviti.

32

Che.indd 32 27.10.2008 19:13:46

Meksiko prima sve izbjeglice, ali im zabranjuje da se

zaposle, no mora se živjeti. Ernesto crta

portrete turista. U Buenos Airesu

avioni bombardiraju Peróna. U Havani tiranin Batista

pušta zatvorenike zarobljene nakon napada na vojarnu

Moncada, Fidel Castro je glavni, bježi u Meksiko.

Na jednom od mnogih okupljanja izbjeglica, Ernesto sreće Raula, Fidelovog brata.

Raul ih upoznaje. Fidele, ovo je Guevara.

Fidel priča i priča, navodi grozne cifre kubanskog jada i

stida, daje rješenja, nije loš govornik.

Iza sebe ima napad na vojarnu, pedesetoricu

mrtvih, boravak u zatvoru.

Iskrcat ćemo se s nekoliko odlučnih i dobro priprem-ljenih momaka, razgovarat ćemo sa seljacima,

privući ćemo ih ...

Ovaj zbilja zna što želi, nije pustolov, romantičar. Možda uspijemo. Da, Fidel je dobro odvagnuo

mogućnosti, ako izađe na loše, past će samo nekoliko života - naši.

A toliko se toga može dobiti. Nada, jednom će

nestati dividende i njihova čudovišta, nametnici i

žilava ruka.

Računaj na mene.

Treba se pripremiti. Chalco. Mjesto u planinama. Alberto Bayo, veteran

antifrankističkog pokreta, je instruktor.

Tri mjeseca marševa. Oružje, zasjede, noću, kiši, nema

hrane, visoke planine pogoršavaju astmu i glad. Ernesto sve podnosi, iako nije služio u vojsci jer

je bio “nesposoban”.

Najbolji geri-lac od sviju

je Che.

Ernesto Guevara je kršten po drugi put. Ovaj put

zauvijek. Od sada će biti Che.

33

Che.indd 33 27.10.2008 19:13:56

šesnaesti svibnja

“Čim je marš počeo, snažno me zabolio trbuh, počeo sam povraćati

i dobio proljev.”

“Dali su mi Demerol i izgubio sam pojam o

svemu.”

“... Kad sam se probudio bilo mi je puno lakše, ali sam bio prljav poput male bebe. Posudili su mi

hlače, ali bez vode sam smrdio na kilometar.”

34

Che.indd 34 27.10.2008 19:14:06

“Proveli smo tamo čitav dan; dok sam ja kunjao, Coco i Ñato su istraživali i pronašli puteljak koji

ide u smjeru sjever-jug.”

“Navečer smo slijedili taj put dok je bilo mjesečine, a poslije smo se odmarali.”

“Primili smo poruku br. 36 prema kojoj smo zaključili da smo potpuno izolirani.”

35

Che.indd 35 27.10.2008 19:14:17

šesti srpnjaMožeš nastaviti put. Mi gerilci smo prijatelji seljaka. Tako je, nemoj nikome reći da ćemo

napasti Sumaipatu.

Ne! Neću nikome ništa reći!

Teško je priznati, ali Che zna da seljak neće održati svoje

obećanje.

Stižu gerilci! Brzo, moramo ih presjeći!

Uspjelo je. Sad ćemo vam posla-

ti staricu.

36

Che.indd 36 27.10.2008 19:14:27

Ovaj je novac za dječačića, bakice. A ovaj da nikome ne kažete da ste naišli na nas na putu prema pećinama.

Ponovo izdaja. Brzo, naredniče! Odmah krećemo prema pećinama!

Kreću prema pećinama ... Idemo, u kamione.

Možda bi radije da plan ne uspije. Kad bi starica i seljak u ponču znali da nisu izdali

gerilce već sami sebe ...

37

Che.indd 37 27.10.2008 19:14:37

Nekoliko sati kasnije, gerilci su zaustavili kamion i omnibus sa školarcima.

Ne boj se, dječače, ništa vam se neće

dogoditi.Samo želimo

proći!

Brzo! U vojarnu!

Jedva trojica brane Sumaipatu, predali su se.

Dobra berba oružja, namirnica, lijekova. Cijela će Bolivija pričati kako su se narugali vojsci. Ali Che

nije zadovoljan.

Govori seljacima, objašnjava im. Ali čemu? Uvijek iste, ravnodušne, prazne oči.

38

Che.indd 38 27.10.2008 19:14:48

39

Che.indd 39 27.10.2008 19:14:48

Che.indd 40 27.10.2008 19:15:05

Povraćanje, valovi ljuljaju “Granmu”, motor se raspada, osamdesetoro ondje gdje

ima mjesta za samo dvadesetoro, napola potopljeni, ovo je dobro organizirano

iskrcavanje, ne znamo ni gdje smo, svima je zlo, sama žuč, treba je svejedno ispustiti.

Osamdeset dvoje tapka na obali, ne vidimo ni prst pred nosom, ali Fidel urla: “Na

planinu! Već smo na Kubi i pobijedit ćemo!” Što ćeš pobijediti, sanjalice, nema hrane, a Batista ima 30 000 vojnika i jenkiji ga svime

opskrbljuju, ali smo ovdje, gore je ako ostanemo, idemo.

Tri dana marša, gotovo nismo spavali, zujanje aviona u potrazi, žuljevi na nogama, odmarat ćemo

se u onom trstiku.

Ovo je nacrtala mala Hilda kad joj je bilo osam godina.

41

Che.indd 41 27.10.2008 19:15:22

U trsku!

42

Che.indd 42 27.10.2008 19:15:34

Pogodili su me!

Dva hica, jedan u prsa, drugi u vrat.

Bolje da se predamo. Ima ih previše.

Ovdje se nitko ne predaje!

Hrabri Camilo Cienfuegos. Da su barem svi takvi.

Rane nisu prestrašne, mogu trčati, više od pedeset mojih

suboraca je mrtvo, tamo među trskom. Što je s Fidelom?

43

Che.indd 43 27.10.2008 19:15:45

Danima i danima u bijegu, jesmo li posljednja

četvorica? Opet avioni, sok od

šećerne trske jedina je hrana. Konačno planine i da, tamo su Fidel i Raul i

ostali. Kakvo veselje. Dvanaestoro ukupno. Dvanaestoro protiv Batistinih trideset

tisuća.

Sierra Maestra, ovdje nas nikada neće pronaći. Crescencio Pérez dovodi

seljake dobrovoljce. Njihova će obuka oduzeti dosta

vremena.

Rađa se revolucionarna oznaka: brada. Šteta što je moja tako rijetka, izgleda

poput podbradače.

Mjesec i pol nakon katastrofalnog iskrcavanja,

prva akcija.

Vojarna. Napadamo.

Trebalo bi izvući informacije.

Fidel je nevjerojatan. Niz stazu stiže dobro odjeveni jahač, odlazi mu u susret.

Predstavlja se kao pukovnik

vojske.

I da, gospodine pukovniče. Znam napamet imena selja-ka izdajnika koji pomažu

pobunjenicima. Treba ih sve strijeljati.

Naravno ... Gori su od bandita.

44

Che.indd 44 27.10.2008 19:15:56

Nadstojnik latifundije, po imenu Chicho

Osorio, osudio je samog sebe

na smrt. Zarobili su ga, natjerali

da ispljune sve što zna o

vojarni.

Puno je vojnika u vojarni. Ali ipak napadamo, trebaju nam oružje i

streljivo.

Napad počinje pucnjem za Chicha Osorija.

Predajte se! Okruženi ste!

Prerezao bih mu vrat, gospodine pukovniče! Kad smo kod toga, vidite ove cipele? Od jednog su pobunjeni-

ka, zaklali smo ga neki dan. Prekrasno se

ritao.

Što biste napravili s tim Fidelom Castrom da ga uhvatite?

45

Che.indd 45 27.10.2008 19:16:07