hardt negri imperij

IMPERIJ

Michael HARDT Antonio NEGRI

MULTIMEDIJALNI INSTITUTARKZIN.COM/MUNICATIONS

Michael HARDT | Antonio NEGRIIMPERIJ

naslov izvornika:

Hardt/Negri: EMPIREHARVARD UNIVERSITY PRESS

Cambridge | Massachusetts

London | Engleska | 2000.

preveo s engleskog: dr. Æivan FILIPPI

Multimedijalni institutArkzin d.o.o.

isbn: 953-98699-2-7isbn: 953-6542-20-X

zagreb 2003.

Svaki alat je oruæje ako ga pravilno dræite.ani difranco

Ljudi se bore i gube bitku, a cilj za koji su seborili ostvari se usprkos njihovom porazu, aonda se pokaæe da to nije ono πto su htjeli, adrugi ljudi moraju se boriti za ono πto su onihtjeli ali pod drugim imenom.

william morris

4 SADRÆAJ

PREDGOVOR

1. DIO | POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI1.1 Svjetski poredak

1.2 BiopolitiËka proizvodnja

1.3 Alternative unutar Imperija

2. DIO | PUTOVI SUVERENOSTI2.1 Dvije Evrope, dvije modernosti

2.2 Suverenost nacionalne dræave

2.3 Dijalektika kolonijalne suverenosti

2.4 Simptomi prijelaza

2.5 Umreæena moÊ:

Suverenost SAD-a i Novi Imperij

2.6 Imperijalna suverenost

INTERMECO: PROTUIMPERIJ

141

159

0

07

014

017

03

2

04

8

07

0

08

9

105

123

177

06

8

5SADRÆAJ

3. DIO | PUTOVI PROIZVODNJE3.1 Granice imperijalizma

3.2 MoguÊnost disciplinarnog vladanja

3.3 Otpor, kriza, preobrazba

3.4 Postmodernizacija ili informatizacija proizvodnje

3.5 Mjeπovita konstitucija

3.6 KapitalistiËka suverenost ili

upravljanje globalnim druπtvom nadzora

4. DIO | SLABLJENJE I PAD IMPERIJA4.1 Virtualnosti

4.2 Stvaranje i korupcija

4.3 Mnoπtvo protiv Imperija

BILJE©KEKAZALO

34

3

39

7

188

190

20

5

22

1

23

7

25

6

27

2

29

2

39

4

30

7

32

5

6 ZAHVALE

Æeljeli bismo se zahvaliti prijateljima ikolegama koji su proËitali dijelove ovoga

rukopisa i kojih su nam komentari dobro

doπli. To su: Robert Adelman, ÉtienneBalibar, Denis Berger, Yann MoulierBoutang, Tom Conley, Arif Dirlik, LucianoFerrari-Bravo, David Harvey, FredJameson, Rebecca Karl, WahneemaLubiano, Saree Makdisi, ChristianMarazzi, Valentin Mudimbe, JudithRevel, Ken Surin, ChristineThorsteinsson, Jean-Marie Vincent, PaoloVirno, Lindsay Waters i Kathi Weeks.

Citat Ani DiFranco na 3. stranici je iz“My IQ”, koji je zaπtiÊen autorskim

pravom ©1993 righteous babe music, sa

svim pridræanim pravima, a koristili smoga uz dozvolu.

Imperij se ostvaruje pred naπim oËima.Tijekom nekoliko proπlih desetljeÊa, kada su zbaËeni kolonijalni reæimi aonda ubrzano nakon πto su se sovjetske zapreke kapitalistiËkom svjetskomtræiπtu konaËno sruπile, svjedoci smo nesvladive i neopozive globalizacijeekonomskih i kulturnih razmjena. Zajedno s globalnim træiπtem i globalnimkrugovima proizvodnje pojavio se globalni poredak, nova logika i strukturavladavine - ukratko, novi oblik suverenosti. Imperij je politiËki subjekt kojidjelotvorno ureuje te globalne razmjene, suverena moÊ koja upravljasvijetom.

Mnogi tvrde da globalizacija kapitalistiËke proizvodnje i razmjene znaËida su ekonomski odnosi postali neovisniji od politiËkoga nadzora i da seprema tome smanjila politiËka suverenost. Neki slave tu novu eru kaooslobaanje kapitalistiËke ekonomije od ograniËenja i iskrivljenja koje su jojnametnule politiËke snage. Drugi jadikuju i vide u njoj zatvaranjeinstitucionalnih kanala preko kojih radnici i graani mogu utjecati na hladnulogiku kapitalistiËkoga profita i osporavati je. Svakako je toËno da seusporedo s procesima globalizacije, suverenost nacionalnih dræava, iako joπuvijek djelotvorna, postepeno smanjivala. Primarni Ëimbenici proizvodnje irazmjene - novac, tehnologija, ljudi i dobra - kreÊu se sve veÊom lakoÊompreko nacionalnih granica. Stoga nacionalna dræava ima sve manju moÊ da

PREDGOVOR

8 PREDGOVOR

ureuje te tijekove i nametne svoju vlast nad ekonomijom. »ak ninajdominantnije nacionalne dræave ne treba viπe smatrati vrhovnim isuverenim vlastima, bilo izvan ili Ëak unutar njihovih granica. Meutim,slabljenje suvereniteta nacionalnih dræava ne znaËi da se smanjilasuverenost kao takva.01 PolitiËki nadzor, dræavne funkcije i regulativnimehanizmi nastavili su vladati podruËjem ekonomske i druπtveneproizvodnje i razmjene tijekom svih suvremenih preobrazbi. Naπa jeosnovna hipoteza da je suverenost poprimila novi oblik, koji se sastojiod niza nacionalnih i supranacionalnih organizama ujedinjenihjedinstvenom logikom vladavine. Mi taj novi oblik suverenosti nazivamoImperijem.

Sve manja suverenost nacionalnih dræava i njihova sve veÊanesposobnost da ureuju ekonomske i kulturne razmjene u stvari je jedanod prvih simptoma nastupajuÊeg Imperija. Suverenost nacionalne dræavebila je kamen-temeljac imperijalizama koji su evropske sile gradile tijekomcijele moderne ere. Meutim, mi pod “Imperijem” podrazumijevamo neπtopotpuno drugaËije od “imperijalizma”. Granice odreene modernimsustavom nacionalnih dræava bile su temelj evropskog kolonijalizma iekonomske ekspanzije. Teritorijalne granice nacije uokvirivale su srediπtemoÊi iz kojega se vrπila vladavina nad vanjskim stranim teritorijima putemsustava kanala i zapreka koje su izmjeniËno olakπavale i oteæavale tijekoveproizvodnje i kolanja. Imperijalizam je stvarno bio proπirenje suverenostievropskih nacionalnih dræava izvan njihovih granica. Kasnije su se skoro svisvjetski teritoriji mogli rasparcelirati a cijela karta svijeta mogla se kodirati uevropske boje: crvena za britanski teritorij, plava za francuski, zelena zaportugalski i tako dalje. Gdjegod se ukorijenila moderna suverenost, ona jestvorila Levijatana koji je prekoraËio njezino druπtveno podruËje i nametnuohijerarhijske teritorijalne granice, kako bi istovremeno nadzirao ËistoÊunjegovog identiteta i iskljuËio sve πto je bilo tue.

Prijelaz prema Imperiju izranja iz sutona moderne suverenosti. Zarazliku od imperijalizma, Imperij ne uspostavlja nikakvo teritorijalnosrediπte moÊi i ne oslanja se na utvrene granice ili zapreke. On jedecentralizirani i deteritorijalizirajuÊi aparat vladavine koji postepenoukljuËuje cijelo globalno podruËje unutar svojih otvorenih granica koje sesve viπe πire. Imperij upravlja hibridnim identitetima, elastiËnimhijerarhijama i mnogostrukim razmjenama putem zapovjednih mreæa kojese lako prilagoavaju. RazliËite nacionalne boje imperijalistiËke karte svijetapomijeπale su se i stopile u imperijalnu globalnu dúgu.

9PREDGOVOR

Preobrazba moderne imperijalistiËke geografije zemaljske kugle iostvarenje svjetskoga træiπta oznaËuju prijelaz unutar kapitalistiËkoga naËinaproizvodnje. NajznaËajnije je da se prostorna razdioba na tri svijeta [Prvi,Drugi i TreÊi] izbrisala tako da stalno nalazimo Prvi svijet u TreÊemu, TreÊi uPrvome, a Drugi skoro uopÊe nigdje. Izgleda da je kapital suoËen s glatkimsvijetom - ili u stvari svijetom koji odreuju novi i sloæeni reæimidiferencijacije, deteritorijalizacije i reteritorijalizacije. Izgradnju staza igranica tih novih globalnih tokova prati preobrazba samih prevladavajuÊihproizvodnih procesa. Ishod je da se smanjila uloga industrijskogatvorniËkoga rada a prvenstvo je dobio komunikativni, suradniËki i afektivnirad. U postmodernizaciji globalne ekonomije stvaranje bogatstva sve viπenaginje onome πto Êemo nazvati biopolitiËkom proizvodnjom, proizvodnjomsamoga druπtvenoga æivota, u kojemu se ekonomsko, politiËko i kulturnosve viπe isprepliÊu i ustoliËuju jedno drugo.

Mnogi smjeπtaju krajnju vlast koja vlada procesima globalizacije inovoga svjetskoga poretka u Sjedinjene Dræave. Pristalice hvale SjedinjeneDræave kao svjetskog vou i jedinu supersilu, a protivnici ih prozivaju kaoimperijalistiËkoga ugnjetavaËa. Oba ta stajaliπta poËivaju na pretpostavci dasu Sjedinjene Dræave jednostavno stavile na sebe ogrtaË globalne moÊi kojeevropske nacije sada svlaËe. Ako je devetnaesto stoljeÊe bilo britanskostoljeÊe, onda je dvadeseto stoljeÊe ameriËko stoljeÊe; ili pak, ako jemodernost bila evropska onda je postmodernost ameriËka. Najteæa optuæbakoju kritiËari mogu podiÊi je da Sjedinjene Dræave ponavljaju praksu starihevropskih imperijalista, dok pristalice slave Sjedinjene Dræave kaodjelotvornijeg i dobrohotnijeg svjetskog vou, ispravljajuÊi ono πto suEvropljani pokvarili. Meutim, naπa temeljna hipoteza da se pojavio novioblik imperijalne suverenosti protuslovi obima tima stajaliπtima. SjedinjeneDræave ne tvore, a to doista ne moæe danas nijedna nacionalna dræava,srediπte imperijalistiËkoga projekta. Imperijalizam je zavrπio. Nijedna nacijaneÊe biti svjetski voa onako kako su to bile moderne evropske dræave.

Sjedinjene Dræave doista zauzimaju povlaπteni poloæaj u Imperiju, ali tapovlastica ne proizlazi iz njihovih sliËnosti s evropskim imperijalistiËkimsilama veÊ iz njihovih razlika. Te se razlike mogu najjasnije uoËiti ako seusredsredimo na prave imperijalne [ne imperijalistiËke] temelje ustavaSjedinjenih Dræava, gdje pod “ustavom” podrazumijevamo kako formalniustav, pisani dokument zajedno s njegovim raznim dopunama i zakonskiminstrumentarijem, tako i materijalni ustav, to jest, stalno oblikovanje ipreoblikovanje konstitucije druπtvenih snaga. Thomas Jefferson, autori

10 PREDGOVOR

federalista i drugi ideoloπki utemeljitelji Sjedinjenih Dræava bili su svinadahnuti drevnim imperijalnim modelom. Vjerovali su da na drugoj straniAtlantika stvaraju novi Imperij s otvorenim granicama koje se πire, gdje Êe semoÊ djelotvorno raspodijeliti u mreæama. Ta imperijalna zamisao preæivjelaje i sazrijevala tijekom cijele povijesti Sjedinjenih Dræava a sada se pojavilana globalnoj razini u svom punom ostvarenom obliku.

Trebamo naglasiti da mi ovdje ne upotrebljavamo “Imperij” kaometaforu, πto bi zahtijevalo iskazivanje sliËnosti izmeu danaπnjeg svjetskogporetka i carstava Rima, Kine i obiju Amerika i tako dalje, veÊ kao koncept,koji prvenstveno poziva na teoretski pristup.02 Koncept Imperija ima svojetemeljno obiljeæje u nedostatku granica: vladavina Imperija nema granica.ZnaËi, koncept Imperija, u prvom redu, pretpostavlja reæim koji djelotvornoobuhvaÊa prostornu ukupnost, ili koji stvarno vlada cijelim “civiliziranim”svijetom. Nikakve teritorijalne granice ne ograniËavaju njegovu vladavinu.Drugo, koncept Imperija predstavlja se, ne kao povijesni reæim nastao uosvajanju, veÊ prije kao poredak koji djelotvorno dokida povijest pa stogauspostavlja za vjeËnost postojeÊe stanje stvari. Sa stajaliπta Imperija, tako Êeuvijek biti i tako se uvijek mislilo da bude. Imperij predstavlja svojuvladavinu ne kao prijelazni trenutak u kretanju povijesti, veÊ kao reæim bezvremenskih granica i u tom smislu izvan povijesti ili na kraju povijesti.TreÊe, vladavina Imperija djelatna je na svim ravnima druπtvenog poretkaπireÊi se sve dolje do dubina druπtvenoga svijeta. Imperij ne samo πtoupravlja teritorijem i stanovniπtvom veÊ i stvara sam svijet koji ononastanjuje. On ne samo πto ureuje meusobne ljudske radnje veÊ neizravnonastoji vladati samom ljudskom naravi. Predmet njegove vladavine jedruπtveni æivot u svojoj cjelini pa tako Imperij predstavlja paradigmatskioblik biomoÊi. Naposljetku, iako se praksa Imperija stalno kupa u krvi,koncept Imperija uvijek je posveÊen miru - stalnom i opÊem miru izvanpovijesti.

Imperij s kojim smo suoËeni iskazuje ogromnu moÊ potlaËivanja irazaranja, ali ta nas Ëinjenica ne smije nipoπto uËiniti nostalgiËnima premastarim oblicima dominacije. Prijelaz prema Imperiju i njegovim procesimaglobalizacije nudi nove moguÊnosti snagama oslobaanja. Globalizacija,naravno, nije samo jedno, a viπestruki procesi koje prepoznajemo kaoglobalizaciju nisu ujedinjeni ni jednoznaËni. Naπa politiËka zadaÊa, miistiËemo, nije samo opirati se tim procesima veÊ ih reorganizirati ipreusmjeriti prema novim ciljevima. StvaralaËke snage mnoπtva kojeodræavaju Imperij takoer su sposobne autonomno izgraditi Protuimperij,

11PREDGOVOR

alternativne politiËke organizacije globalnih tijekova i razmjena. Bitke zaosporavanje i potkopavanje Imperija, kao i one za izgradnju stvarnealternative, tako Êe se odvijati na samom imperijalnom terenu - u stvari tenove bitke veÊ su poËele. Tim Êe i mnogim sliËnim bitkama mnoπtvo moratiizmisliti nove demokratske oblike i novu konstitutivnu moÊ koja Êe nasjednoga dana odvesti kroz Imperij i izvan njega.

Genealogija koju slijedimo u naπoj analizi prijelaza od imperijalizma doImperija bit Êe najprije evropska a onda evropsko-ameriËka, ne zbog toga πtovjerujemo da su te regije iskljuËivi ili povlaπteni izvor novih zamisli ipovijesne inovacije, veÊ jednostavno zbog toga πto je to bila prevladavajuÊazemljopisna staza na kojoj su se razvijali koncepti i prakse koji proæimajudanaπnje Imperij - ukorak, mi tvrdimo, s razvojem kapitalistiËkoga naËinaproizvodnje.03 Iako je genealogija Imperija u tom smislu eurocentriËna,njegove sadaπnje snage nisu ograniËene na nijednu regiju. Logika vladavinekoja je u odreenom smislu nastala u Evropi i Sjedinjenim Dræavama sadaustoliËuje praksu prevlasti na cijeloj zemaljskoj kugli. Joπ je vaænije da snagekoje se suprotstavljaju Imperiju i djelotvorno prefiguriraju alternativnoglobalno druπtvo nisu same ograniËene na bilo koju zemljopisnu regiju.Zemljopis tih alternativnih moÊi, novi zemljopis, tek treba zacrtati - ili ustvari njega danas zacrtavaju otpori, bitke i æelje mnoπtva.

Prilikom pisanja ove knjige pokuπali smo,koliko nam sposobnosti najviπe dozvoljavaju, koristiti πirokiinterdisciplinarni pristup.04 Naπi argumenti teæe da budu jednako filozofski ihistorijski, kulturni i ekonomski, politiËki i antropoloπki. Naπ predmetprouËavanja djelomice zahtijeva takvu πiroku interdisciplinarnost, jer segranice u Imperiju koje su moæda prije opravdavale uski disciplinarni pristupsve viπe uklanjaju. U imperijalnom svijetu ekonomistu je, na primjer,potrebno osnovno znanje kulturne proizvodnje da bi shvatio ekonomiju isliËno je kulturnom kritiËaru potrebno osnovno znanje ekonomskih procesada bi shvatio kulturu. Naπ projekt postavlja takav zahtjev. Nadamo se da smou ovoj knjizi dali opÊi teoretski okvir i aparaturu koncepata za teoretskopromiπljanje i djelovanje u Imperiju i protiv njega.05

Poput mnogih obimnih knjiga i ova se moæe Ëitati na mnoge raznenaËine: od poËetka prema kraju, od kraja prema poËetku, u dijelovima, napreskoke ili putem analogija. Odlomci u 1. dijelu uvode opÊenituproblematiku Imperija. U srediπnjim odlomcima knjige, u 2. i 3. dijelu,

12 PREDGOVOR

priËamo priËu o prijelazu od modernosti do postmodernosti, ili u stvari odimperijalizma do Imperija. 2. dio pripovijeda o tom prijelazu prvenstveno sastajaliπta povijesti ideja i kulture od ranoga modernosti razdoblja do danas.Crvena nit koja se provlaËi cijelim ovim dijelom je genealogija konceptasuverenosti. 3. dio pripovijeda o istom prijelazu sa stajaliπta proizvodnje, priËemu se proizvodnja shvaÊa u vrlo πirokom smislu rijeËi, proteæuÊi se odekonomske proizvodnje do proizvodnje subjektiviteta. To pripovijedanjepokriva uæe razdoblje i prvenstveno se usredsreuje na preobrazbekapitalistiËke proizvodnje od kraja devetnaestoga stoljeÊa do danas. Tako seunutarnje strukture 2. i 3. dijela podudaraju: prvi odlomci u svakom dijeluobrauju modernu, imperijalistiËku fazu. Srednji odlomci bave semehanizmima prijelaza. A zadnji odlomci analiziraju naπ postmoderni,imperijalni svijet.

Strukturirali smo knjigu na taj naËin da bismo naglasili vaænostpomaka s podruËja ideja na podruËje proizvodnje. Intermeco izmeu 2. i 3dijela funkcionira kao πarka koja spaja kretanje iz jednoga motriπta premadrugome. Namjeravamo da taj pomak motriπta funkcionira neπto poputtrenutka u Kapitalu kada nas Marx poziva da napustimo buËnu sferurazmjene i spustimo se u skrivene odaje proizvodnje. Na podruËjuproizvodnje razvidno se otkrivaju druπtvene nejednakosti i, πtoviπe, tamo sebude najdjelotvorniji otpori i alternative moÊi Imperija. Tako pokuπavamo u4. dijelu utvrditi te alternative koje danas povlaËe crte kretanja izvanImperija.

Ova je knjiga zapoËeta dosta vremenanakon Zaljevskog rata a dovrπena je dosta prije poËetka rata na Kosovu.»itatelj treba stoga smjestiti argumente izmeu ta dva znakovita dogaaja uizgradnji Imperija.

13

OPASKA UREDNIKA: Pojmovi “constitution”,

“constitutive”, “constituting”, “con-

stituted” zadræani su u prijevodu uobliku internacionalizama

“konstitucija”, “konstituiranje”,

“konstitutivno”, “konstituirajuÊe”,“konstituirano” da bi se oËuvala

blizina ustanovljujuÊih,

ustanovljenih, ustavotvornih iustavnih momenata tih pojmova u

izvorniku.

1. DIO

POLITIČKA KONSTITUCIJA SADAŠNJOSTI

Jednostavna Činjenica ponajviše odre đuje problematiku Imperija: da postoji svjetski poredak. Taj se poredak izražava kao pravni oblik. Stoga je naša poČetna zadaĆa shvatiti konstituciju poretka koji se danas oblikuje. Međutim, od samoga poČetka trebamo odbaciti dvije predodžbe toga poretka koje se nalaze na suprotnim polovima spektra. Prva je shvaĆanje da sadašnji poredak nekako spontano proizlazi iz međusobnih radnji radikalno heterogenih globalnih sila, kao da je taj poredak skladan koncert kojim dirigira prirodna i neutralna skrivena ruka svjetskoga tržišta, a druga je zamisao da poredak diktira jedna jedina sila i jedinstveno središte racionalnosti koje transcendira globalne sile, usmjeravajuĆi razne faze povijesnog razvoja prema svom svjesnom i sveobuhvatnom planu, nešto poput urotniČke teorije globalizacije.01

Ujedinjeni narodiPrije nego što istražimo konstituciju Imperija u pravnom smislu, moramo nešto detaljnije analizirati ustavne procese koji određuju središnje pravne kategorije i osobito brižljivo razmotriti procese dugoga prijelaza od suverenoga prava nacionalnih država [i međunarodnoga prava koje iz njega slijedi] do prvih postmodernih globalnih obrisa imperijalnoga prava. Najprije o tome moramo razmišljati kao o genealogiji pravnih oblika koji su doveli do supranacionalne

1.1

SVJETSKI POREDAK

Kapitalizam jedino nadvladava kada postane poistovjeĆen s državom, kada je on država.

fernand braudel

Oni vrše pokolj i to nazivaju mirom.tacit

18 POLITI»KA KONSTITUCIJA SADA©NJOSTI

uloge Ujedinjenih naroda i njihovih raznih pridruženih ustanova. a sada je nadilaze.

OpĆe je prihvaĆeno da je shvaĆanje međunarodnoga poretka koji je europska modernost stalno predlagala i iznova predlagala, barem od Vest-falskog mira, danas u krizi.02 U stvari ono je uvijek bilo u krizi a ta je kriza bila jedan od pokretaČa koji stalno vuku prema Imperiju. Možda to shvaĆanje međunarodnoga poretka i njegove krize treba pomaknuti u vrijeme Napole-onskih ratova, kao što neki znanstvenici tvrde, ili pak njegovo podrijetlo treba vidjeti u BeČkom kongresu i uspostavljanju Svete Alijanse.03 U svakom sluČaju, nema sumnje da se shvaĆanje međunarodnoga poretka zajedno s njegovom krizom definitivno utvrdilo do vremena Prvoga svjetskoga rata i rađanja Lige naroda. Rađanje Ujedinjenih naroda na kraju Drugoga svjetskoga rata samo je ponovo pokrenulo, uČvrstilo i proširilo taj međunarodni pravni poredak u razvoju koji je bio najprije europski ali je postepeno postao potpuno globalan. Zapravo možemo smatrati Ujedinjene narode vrhuncem cijeloga zakono-davnoga procesa, vrhuncem koji istovremeno otkriva ograniČenja shvaĆanja međunarodnoga poretka i ukazuje dalje od njega na novo shvaĆanje global-noga poretka. Mogli bismo svakako analizirati pravnu strukturu UN-a u pot-puno negativnom svjetlu i zadržati se na sve manjoj moĆi nacionalnih država u međunarodnom kontekstu, ali trebamo isto tako priznati da shvaĆanje prava koje je definirala Povelja UN-a također ukazuje na pozitivni izvor pravne proiz-vodnje, djelotvorne na globalnoj razini - novo središte normativne proizvodnje koje može igrati suverenu pravnu ulogu. UN funkcioniraju kao šarka u gene-alogiji od međunarodnih do globalnih pravnih struktura. S jedne strane cijela konceptualna struktura UN-a utemeljena je na priznanju i legitimnosti suveren-iteta pojedinih država, pa je tako izravno usađena u stari okvir međunarodnoga prava koji je definiran paktovima i ugovorima. Međutim, s druge strane, taj proces legitimiranja jedino je djelotvoran ako prenosi suvereno pravo na stvar-no supranacionalno središte. Nije nam namjera kritizirati ozbiljne [a ponekad i tragiČne] manjkavosti toga procesa ili jadikovati zbog njih. U stvari, zanimaju nas Ujedinjeni narodi i projekt međunarodnoga poretka ne kao cilj za sebe, veĆ prije kao stvarno povijesno uporište koje je provodilo prijelaz prema pravom globalnom sustavu. Upravo manjkavosti toga procesa Čine ga djelotvornim.

Ako hoĆemo pobliže promotriti taj prijelaz u pravnom smislu, korisno je proČitati djelo Hansa Kelsena, jednoga od najvažnijih intelektualaca koji su dali teoretsku podlogu za stvaranje Ujedinjenih naroda. Još u 1910-im i 1920-im godinama, Kelsen je predložio da se stvori međunarodni pravni sustav kao vrhovni izvor svakog nacionalnog pravnog oblikovanja i ustava. Kelsen je

19SVJETSKI POREDAK

došao do toga prijedloga putem svoje analize formalne dinamike pojedinaČnih propisa država. OgraniČenja nacionalne države, tvrdio je, predstavljaju ne-premostivu prepreku ostvarenju ideje prava. Po Kelsenu, pristrani propisi unutarnjega prava nacionalnih država nužno zaostaju za univerzalnošĆu i objektivnošĆu međunarodnih propisa. Ovi posljednji su ne samo logiČni veĆ i etiČki, jer Će okonČati sukobe između država nejednake moĆi i umjesto toga potvrditi jednakost koja je naČelo stvarne međunarodne zajednice. U pozadini formalnoga Kelsenova prikaza nalazio se stvarni i bitni poticaj prosvjetiteljske modernizacije. Kelsen je zagovarao shvaĆanje prava koje bi moglo dovesti do “organizacije ČovjeČanstva i tako bi se izjednaČilo s vrhovnom etiČkom zamisli.”04 On je želio prevladati logiku moĆi u međunarodnim odnosima tako da bi “pojedinaČne države mogle postati cjeline jednakoga ranga”, pa bi se tako mogla stvoriti “svjetska i univerzalna država, organizirana kao univerzalna zajednica iznad pojedinaČnih država, obuhvaĆajuĆi ih sve unutar same sebe.”05

Stoga je bilo više nego primjereno što Će kasnije Kelsen imati povlasticu da prisustvuje sastancima u San Franciscu koji su utemeljili Ujedinjene narode i što Će vidjeti kako se ostvarila njegova teoretska hipoteza. Po njemu Ujedin-jeni narodi organizirali su racionalnu ideju.06 Oni su dali noge jednoj duhovnoj ideji. Oni su predložili stvarnu djelotvornu osnovu za transcendentnu shemu valjanosti prava koje je iznad nacionalne države. Valjanost i djelotvornost prava mogle su se tada ujediniti u vrhovni pravni izvor, a pod tim se okolnostima moglo konaČno ostvariti Kelsenovo shvaĆanje temeljne norme.

Kelsen je zamislio formalnu izgradnju i valjanost sustava kao neovisne od materijalne strukture koja ih organizira, ali u stvarnosti ta struktura mora nekako postojati i materijalno se organizirati. Kako se sustav može stvarno izgraditi? To je toČka u kojoj Kelsenova misao prestaje biti za nas od ikakve koristi: ona ostaje puka utopija. Prijelaz koji želimo prouČiti sastoji se upravo u tom rascjepu između formalnoga shvaĆanja koje postavlja valjanost pravnoga procesa u supranacionalni izvor i materijalnoga ostvarenja toga shvaĆanja. Život Ujedinjenih naroda, od njihovoga osnivanja do kraja hladnoga rata, bio je duga povijest zamisli, kompromisa i ograniČenih iskustava usmjerenih manje više prema izgradnji takvih supranacionalnih propisa. Razvidne su aporije toga procesa i ovdje ih ne trebamo detaljno opisivati. Prevlast Ujedinjenih naroda nad opĆim okvirom supranacionalnoga projekta između 1945. i 1989. godine svakako je dovela do nekih od najperverznijih teoretskih i praktiČkih posljed-ica. Pa ipak sve to nije bilo dovoljno da zakoČi legitimaciju supranacionalne moĆi.07 Pravni koncept Imperija poČeo se oblikovati u proturjeČnim iskustvima Ujedinjenih naroda. Međutim teoretski odgovori na tu legitimaciju suprana-


cionalne svjetske moĆi bili su potpuno neprimjereni. Umjesto da prepoznaju što je doista novo u tim supranacionalnim procesima, velika veĆina pravnih teoretiČara samo je pokušala uskrisiti zastarjele modele da bi ih primijenila na nove probleme. U stvari, oni su veĆinom samo vadili iz ropotarnice modele koji su vodili prema rođenju nacionalne države i ponovo ih predložili kao shemu pri odČitavanju i tumaČenju izgradnje supranacionalne sile. “DomaĆa analogija” postala je tako temeljno metodološko sredstvo u analizi međunarodnih i su-pranacionalnih oblika poretka.08] Dva misaona toka bila su osobito aktivna tije-kom toga prijelaza, a kao neku vrst kratice možemo ih zamisliti kao uskrsnuĆe ideologija Hobbesa i Lockea koje su u jedno drugo vrijeme prevladavali u europskim shvaĆanjima suverene države.

Hobzijanska inaČica usredotoČuje se prvenstveno na prijenos naslova su-verenosti i shvaĆa konstituciju supranacionalne suverene tvorevine kao ugov-orni odnos utemeljen na stapanju prije postojeĆih državnih subjekata.09 Nova nadmoĆna sila, “tertium super partes”, usredotoČena u rukama vojnika [onoga koji vlada životom i smrĆu, Hobbesov “Bog na zemlji”], jedina je, prema toj školi mišljenja, sposobna konstituirati siguran međunardoni sustav i tako prevladati anarhiju koje suverene države nužno proizvode.10 Nasuprot, prema lokovskoj inaČici, isti se proces projicira u više decentraliziranom, pluralistiČkom okviru. U njemu, upravo kada je prijenos prema supranacionalonm središtu dovršen, mreže domaĆih i zakonski djelotvornih protusila pojavljuju se da ospore i/ili podrže novi oblik moĆi. Tu se predlaže globalna legitimacija a ne globalna sigurnost ili se pak to svodi na projekt prevladavanja državnih imperativa us-postavljanjem globalnog civilnog društva. Te krilatice imaju za cilj pobuditi vri-jednosti globalizma koje Će prožeti novi međunarodni poredak ili u stvari novu transnacionalnu demokraciju.11 Dok hobzijanska hipoteza naglašava ugovorni proces koji prouzrokuje novu jedinstvenu i nadređenu supranacionalnu silu, lokovska hipoteza usredotoČuje se na protusile koje oživljavaju zakonodavni proces i podržavaju supranacionalnu silu. Međutim, u oba sluČaja nova se globalna sila predstavlja samo u analogiji prema klasiČnom shvaĆanju na-cionalne suverene sile država. Umjesto da prepoznaju novu narav imperijalne sile, te dvije hipoteze samo insistiraju na starim naslijeđenim oblicima državne konstitucije: monarhistiČkom obliku u Hobbesovom sluČaju, liberalnom obliku u Lockeovom sluČaju.

Iako, uzimajuĆi u obzir uvjete u kojima su se te teorije uobliČile [za vrijeme hladnoga rata, kada su Ujedinjeni narodi u najboljem sluČaju samo šepajuĆi išli naprijed], moramo priznati veliku dalekovidnost tih teorija. Također trebamo istaĆi da one ne mogu razjasniti stvarnu novinu povijesnih

21SVJETSKI POREDAK

procesa kojima smo danas svjedoci.12 U tom pogledu te teorije mogu postati, i doista postaju, štetne, jer ne prepoznaju ubrzani ritam, žestinu i nužnost kojom nova imperijana paradigma djeluje. One ne razumiju da imperijalna suverenost oznaČuje paradigmatski pomak. Paradoksalno [ali to u stvari i nije tako para-doksalno], jedino Kelsenovo shvaĆanje otkriva pravi problem, iako je njegovo shvaĆanje ograniČeno na strogo formalistiČko stajalište. Kakva politiČka sila veĆ postoji ili se može stvoriti, pita se on, koja je primjerena globalizaciji ekonomskih i društvenih odnosa? Kakav pravni izvor, kakva temeljna norma i kakva vlast može podržati novi poredak i izbjeĆi prijeteĆi silazak u globalni metež?

Konstitucija ImperijaMnogi suvremeni teoretiČari nevoljko prepoznaju globalizaciju kapitalistiČke proizvodnje i njezinoga svjetskoga tržišta kao u temelju novo stanje i znaČajan povijesni pomak. TeoretiČari povezani sa svjetskim sustavima, na primjer, tvrde da je kapitalizam od svoga zaČetka uvijek funkcionirao kao svjetska ekonomija pa stoga oni koji danas galame o novini njegove globalizacije ne shvaĆaju zapravo njegovu povijest.13 Svakako, važno je naglasiti kako stalni temeljni odnos kapitalizma [ili barem težnju] prema svjetskom tržištu tako i sve šire krugove razvoja kapitalizma. Ali primjerena pozornost prema ab origine univerzalnim dimenzijama kapitalistiČkog razvoja ne bi nas smjela toliko zaslijepiti da ne vidimo rez ili pomak u suvremenoj kapitalistiČkoj proizvodnji i globalnim odnosima moĆi. Vjerujemo da taj pomak Čini danas savršeno jasnim i moguĆim kapitalistiČki projekt da poveže ekonomsku moĆ i politiČku moĆ, da se ostvari, drugim rijeČima, pravi kapitalistiČki poredak. U zakonodavnom smislu, procesi globalizacije nisu više puka Činjenica veĆ i izvor pravnih definic-ija koje su sklone projicirati jedan jedini supranacionalni oblik politiČke moĆi.

Drugi teoretiČari nevoljko prepoznaju veliki pomak u globalnim od-nosima moĆi jer vide da su najjaČe kapitalistiČke nacionalne države nastavile vršiti imperijalistiČku prevlast nad drugim nacijama i regijama zemaljske kugle. S toga stajališta, suvremene tendencije prema Imperiju predstavl-jale bi ne temeljno novu pojavu veĆ samo usavršavanje imperijalizma.14 Ne podcjenjujuĆi te stvarne i važne crte kontinuiteta, mi ipak mislimo da je važno zapaziti kako je ono što je nekada bio sukob ili nadmetanje između nekoliko imperijalistiČkih sila zamijenila u mnogome zamisao o jednoj jedinoj sili koja ih svih nadvladava, strukturira ih na jedinstven naČin i ponaša se prema njima prema jednom zajedniČkom shvaĆanju prava koje je nedvojbeno postkoloni-jalno i postimperijalistiČko. To je stvarno polazište našeg prouČavanja Imperija:


novo shvaĆanje prava, ili bolje reČeno, novo upisivanje vlasti i novi plan proiz-vodnje normi i zakonskih instrumenata prisile koji jamČe ugovore i rješavaju sukobe.

Trebamo ovdje istaĆi da pridajemo posebnu pozornost pravnim oblicima konstitucije Imperija na poČetku naše studije ne zbog bilo kakvog specijalizira-nog disciplinarnog interesa - kao da su pravo ili zakon sami po sebi, kao sredst-va regulacije, sposobni predstaviti društveni svijet u njegovoj cjelini - veĆ prije zbog toga što ti pravni oblici priskrbljuju dobro kazalo procesa imperijalne kon-stitucije. Novi pravni oblici otkrivaju tendenciju prema centraliziranoj i jedin-stvenoj regulaciji kako svjetskoga tržišta tako i odnosa globalne moĆi, sa svim poteškoĆama koje takav projekt nosi sa sobom. Pravne preobrazbe djelotvorno ukazuju na promjene u materijalnoj konstituciji svjetske moĆi i poretka. Prijelaz kojemu smo danas svjedoci od tradicionalnoga međunarodnoga prava, koje su određivali ugovori i sporazumi, na definiciju i uspostavu nove suverene, su-pranacionalne svjetske sile [pa prema tome i na imperijalno shvaĆanje prava], koliko god nepotpun, pruža nam okvir u kojemu možemo odČitavati sve obuh-vatnije društvene procese Imperija. U stvari pravna preobrazba funkcionira kao simptom promjena materijalne biopolitiČke konstitucije naših društava. Te se promjene tiČu ne samo međunarodnoga prava i međunarodnih odnosa veĆ također i unutarnjih odnosa moĆi u svakoj zemlji. Dok budemo prouČavali i kritizirali nove oblike međunarodnoga i supranacionalnoga prava istovremeno Ćemo se naĆi u središtu politiČke teorije Imperija gdje problem supranacional-noga suvereniteta, njegov izvor legitimnosti i njegovo vršenje izvode na svjetlo dana politiČke, kulturne i konaČno ontološke probleme.

U pristupanju pravnom konceptu Imperija, mogli bismo najprije sagle-dati genealogiju koncepta, što Će nam priskrbiti neke uvodne pojmove za naše istraživanje. Taj nam koncept dolazi preko duge, prvenstveno europske, tradicije koja seže barem do staroga Rima, pa je tako pravnopolitiČki oblik Im-perija bio usko povezan s kršĆanskim podrijetlom europskih civilizacija. Tamo je koncept Imperija objedinjavao pravne kategorije i univerzalne etiČke vri-jednosti ČineĆi da one zajedno djeluju kao organska cjelina. Taj je savez stalno funkcionirao unutar koncepta, bez obzira na nestalnosti povijesti Imperija. Svaki pravni sustav na neki je naČin kristalizacija niza specifiČnih vrijednosti, jer je etika dio materijalnosti svakoga pravnoga instituta, ali Imperij - a osobito rimska tradicija imperijalnoga prava - je osobit po tome što poklapanje i uni-verzalnost etiČkoga i pravnoga dovodi do krajnjih granica: u Imperiju postoji mir, u Imperiju postoji jamstvo pravde za sve narode. Koncept Imperija pred-stavlja se kao globalni koncept pod dirigentskom palicom jednoga jedinoga

23SVJETSKI POREDAK

dirigenta, jedinstvene moĆi koja održava društveni mir i proizvodi etiČke istine. A da bi postigla te ciljeve, jedinstvena moĆ ima na raspolaganju potrebnu silu da vodi, kada je to nužno, “pravedne ratove” na granicama protiv barbara i unutar Imperija protiv pobunjenika.15

ZnaČi da od samoga svoga poČetka Imperij pokreĆe etiČkopolitiČku dinamiku koja se nalazi u središtu njegovoga pravnoga koncepta. Taj pravni koncept ukljuČuje dvije temeljne tendencije: prvu, shvaĆanje prava koje se potvrđuje u izgradnji novoga poretka koji obuhvaĆa cijeli prostor onoga što se smatra civilizacijom, univerzalnim prostorom bez granica; i drugu, shvaĆanje prava koje obuhvaĆa svo vrijeme unutar njegovoga etiČkoga temelja. Imperij iscrpljuje povijesno vrijeme, dokida povijest i poziva prošlost i buduĆnost unutar vlastitoga etiČkoga poretka. Drugim rijeČima, Imperij predstavlja svoj poredak kao stalan, vjeČan i nužan.

U germansko-rimskoj tradiciji koja je cvala tijekom cijeloga srednjega vi-jeka, ta dva shvaĆanja prava išla su ruku pod ruku.16 Međutim, poČevši sa rene-sansom, s pobjedom svjetovnosti, ta su se dva shvaĆanja razdvojila i svako se neovisno razvijalo. S jedne strane, pojavilo se u modernoj europskoj politiČkoj misli shvaĆanje međunarodnoga prava, a s druge, razvijale su se utopije “traj-nog mira”. U prvom sluČaju, poredak što ga je obeĆalo Rimsko Carstvo nastojao se uspostaviti, dosta vremena nakon njegove propasti, putem mehanizma spo-razuma koji Će izgraditi međunarodni poredak među suverenim državama što Će djelovati analogno ugovornim mehanizmima koji su jamČili poredak unutar nacionalne države i njezinoga građanskoga društva. Mislioci od Grotiusa do Puffendorfa teoretski su oblikovali taj proces u formalnom smislu. U drugom sluČaju, ideja “trajnog mira” stalno se ponovo pojavljivala u cijeloj modernoj Europi, od Bernardina de Saint Pierrea do Immanuela Kanta. Ta se zamisao predstavljala kao ideal uma, “svjetlo” koje mora kritizirati i također ujediniti pravo i etiČnost, pretpostavljena nadređenost pravnoga sustava i idealna shema uma i etike. Temeljna alternativa između ta dva shvaĆanja trajala je kroz cijelo vrijeme europske modernosti, ukljuČujuĆi i dvije velike ideologije koje su odredile njezinu zrelu fazu: liberalnu ideologiju koja poČiva na miroljubivom skladu pravnih sila i njegovom zamjenom tržištem; i socijalistiČku ideologiju koja se usredotoČuje na međunarodno jedinstvo putem organizacije borbi i odstupanja prava.

Bi li bilo toČno tvrditi, stoga, da ta dva razliČita razvoja shvaĆanja prava koja su trajala jedno pored drugoga kroz stoljeĆa modernosti danas teže da se ujedine i predstave kao jedna jedinstvena kategorija? Mi predmni-jevamo da je to doista tako i da u postmodernizmu shvaĆanje prava treba


opet razumjeti u smislu koncepta Imperija. Pa ipak, s obzirom da Će se veliki dio našega istraživanja vrtjeti oko toga pitanja, vodeĆi nas u sumnje i ne-doumice, ne bi trebalo tako brzo donositi definitivne zakljuČke, Čak ako se ovdje ograniČavamo samo na analizu shvaĆanja prava. Međutim, možemo veĆ prepoznati neke važne simptome ponovnog rađanja koncepta Imperija - simptome koji funkcioniraju kao logiČka izazivanja koja se pojavljuju na podruČju povijesti a koja teorija ne može zanemariti.

Jedan je simptom, na primjer, obnovljeno zanimanje za koncept bellum justum ili “pravednoga rata” i njegovu djelotvornost. Taj se koncept, koji je bio organski povezan s drevnim imperijalnim poretcima i kojega se bogata i složena genealogija proteže sve od biblijskih vremena, poČeo nedavno ponovo pojavljivati kao središnji diskurs u politiČkim raspravama, osobito nakon Zaljevskog rata.17 Tradicionalno taj koncept poČiva na zamisli da kada je neka država suoČena s prijetnjom agresije koja može ugroziti njezin teritorijalni integritet ili politiČku neovisnost, ona ima jus ad bellum [pravo da zarati].18 Ima svakako neČega zabrinjavajuĆega u tom obnovljenom zanimanju za koncept bellum justum što modernost, ili prije moderna svjetovnost, nastoji po svaku cijenu izbaciti iz srednjovjekovne tradicije. Tradicionalni koncept pravednoga rata ukljuČuje banalizaciju rata i njegovo slavljenje kao etiČkoga sredstva. Mod-erna politiČka misao i međunarodna zajednica nacionalnih država odluČno odbacuju obje te zamisli. Ta dva tradicionalna obilježja ponovo su se pojavila u našem postmodernom svijetu. S jedne strane rat je sveden na status redar-stvene radnje, a s druge je strane sakralizirana nova sila koja može legitimno vršiti etiČke funkcije putem rata.

Međutim, daleko od toga da samo ponavlja klasiČno ili srednjovjekovno shvaĆanje, današnji koncept predstavlja neke doista temeljne novine. Pravedni rat više nije u bilo kojem smislu djelatnost obrane ili otpora, kao što je to bio, na primjer, u kršĆanskoj tradiciji od svetoga Augustina do skolastika pro-tureformacije, kao potreba “svjetovnoga grada” da jamČi vlastito preživljenje. On je prije postao djelatnost koja je opravdana sama po sebi. Dva su razliČita elementa spojena u tom konceptu pravednoga rata: prvi, legitimnost vojnoga aparata ukoliko je on etiČki utemeljen, i drugi, uČinkovitost vojne akcije u pos-tizanju željenoga mira i reda. Sinteza ta dva elementa može doista biti kljuČni Čimbenik koji Će odrediti uspostavljanje nove tradicije Imperija. Danas je neprijatelj, upravo kao i sam rat, istovremeno banaliziran [sveden na predmet rutinske redarstvene prisile] i apsolutiziran [kao Neprijatelj, apsolutna prijet-nja etiČkom poretku]. Zaljevski rat dao nam je možda prvi puni konkretizirani primjer te nove epistemologije koncepta.19 UskrsnuĆe koncepta pravednoga

25SVJETSKI POREDAK

rata može biti samo simptom pojave Imperija, ali kako sugestivan i moĆan simptom!

Model imperijalne vlastiMoramo izbjegavati da prijelaz prema Imperiju određujemo samo u nega-tivnom smislu, u smislu onoga što on nije, kao na primjer kad kažemo: nova paradigma određuje se jasnim slabljenjem suverenih nacionalnih država, deregulacijom međunarodnih tržišta, krajem neprijateljskih sukoba među državama subjektima i tako dalje. Kad bi se nova paradigma sastojala samo od toga onda bi njezine posljedice bile doista anarhiČne. Međutim, moĆ - a Michael Foucault nije jedini koji nas pouČava o tome - boji se vakuuma i prezire ga. Nova paradigma veĆ funkcionira u potpuno pozitivnom smislu - i ne može biti drugaČije.

Nova paradigma je istovremeno sustav i hijerarhija, centralizirana izgrad-nja normi i dalekosežna proizvodnja legitimacije, raširena po prostoru svijeta. Ona je razmještena ab initio kao dinamiČna i elastiČna sustavna struktura koja je vodoravno izražena. Mi shvaĆamo tu strukturu u nekoj vrsti intelektualne kratice kao križanje sistemske teorije Niklasa Luhmanna i teorije pravde Johna Rawlsa.20 Neki to stanje nazivaju “vladanje bez vlade” da bi naznaČili struktural-nu logiku, povremeno nezamjetljivu ali uvijek i sve više djelotvornu, koja sve aktere smješta unutar poretka cjeline.21 Ukupnost sustava ima prevladavajuĆi položaj u globalnom poretku, raskidajuĆi odluČno sa svakom prethodnom dijalektikom i razvijajuĆi združivanje aktera koje je pravocrtno i spontano. Međutim, u isto vrijeme, sve se jasnije pokazuje djelotvornost konsenzusa pod vrhovnom vlašĆu propisivanja. Svi sukobi, sve krize i sve razmirice djelotvorno dovode na svjetlo dana proces združivanja i istim mjerilom pozivaju na još više središnje vlasti. Mir, ravnoteža i prestanak sukoba vrijednosti su prema kojima se sve usmjeruje. Razvoj globalnoga sustava [a imperijalnoga prava na prvom mjestu] postaje razvoj stroja koji nameĆe procedure stalnog sklapanja ugov-ornih odnosa koja vodi prema sistemskim ravnotežama - stroja koji stvara stalni poziv za vlašĆu. Izgleda da taj stroj predodređuje izvršenje vlasti i djelovanja po cijelom društvenom prostoru. Svaki pokret je određen i može tražiti vlas-tito predodređeno mjesto samo unutar samoga sustava, u dodijeljenom mu hijerarhijskom odnosu. Taj veĆ prije saČinjen pokret određuje realnost procesa imperijalne ustavotvornosti svjetskoga poretka - nove paradigme.

Imperijalna paradigma kvalitativno je drugaČija od raznih pokušaja u prijelaznom razdoblju da odrede projekt međunarodnoga poretka.22 Dok su se prijašnja prijelazna stajališta usredotoČila na legitimirajuĆu dinamiku koja


bi dovela do novoga poretka, u novoj paradigmi kao da je novi poredak veĆ saČinjen. Konceptualna neodvojivost naslova i izvršenja moĆi potvrđuje se od poČetka kao djelotvorni a priori sustava. Nesavršena podudarnost, ili bolje reČeno uvijek prisutne vremenske i prostorne rastavnice između nove središnje moĆi i polja primjene njezinih propisa ne dovode do krize ili paralize veĆ jedino prisiljavaju sustav da ih umanji i prevlada. Ukratko, promjena paradigme određena je, barem u poČetku, shvaĆanjem da je jedino ustanovljena moĆ, nadodređena u odnosu na suverene nacionalne države i relativno od njih neo-visna, sposobna funkcionirati kao središte novoga svjetskoga poretka, vršeĆi nad njim djelotvornu regulaciju i, kada je to potrebno, prisilu.

Iz toga slijedi da i neka vrsta pravnoga pozitivizma vlada nad obliko-vanjem novoga pravnoga propisivanja, kao što je želio Kelsen, ali samo kao paradoksalna posljedica njegove utopije.23 Stvarni proces oblikovanja sustava u stvari pretpostavlja sposobnost da ga se oblikuje. Štoviše, proces oblikovanja, i subjekti koji djeluju u njemu, unaprijed teže prema pozitivno određenom vrt-logu središta, a ta privlaČnost postaje neodoljiva, ne samo u ime sposobnosti središta da izvršava silu veĆ i u ime formalne moĆi, koja stoluje u središtu, da uokviruje i sistematizira ukupnost. Još jednom nalazimo križanje Luhmanna i Rawlsa, ali i prije njih imamo Kelsena, toga utopijskoga pa prema tome nesvjes-noga i proturjeČnoga otkrivaČa duše imperijalnoga prava!

Još jednom, drevna shvaĆanja Imperija pomažu nam da bolje izrazimo narav svjetskoga poretka u stvaranju. Kao što nas uČe Tukidid, Livije i Tacit [zajedno s Machiavellijem koji tumaČi njihovo djelo], Imperij se stvara ne na osnovi same sile veĆ na sposobnosti da se sila predstavi kao da je u službi prava i mira. Jedna ili više strana koje su u veĆ postojeĆem sukobu traže interveniranje imperijalnih vojski. Imperij se ne rađa iz vlastite volje veĆ ga se poziva na postojanje i uspostavljanje na osnovi njegove sposobnosti da rješava sukobe. Imperij se stvara i njegovo interveniranje postaje pravno legitimno tek kada je veĆ ukljuČeno u lanac međunarodnih suglasnosti kojima je cilj rješenje postojeĆih sukoba. Da se vratimo na Machiavellija, širenje Imperija ukorijen-jeno je u unutarnjoj putanji sukoba koje ono treba razriješiti.24 Onda je prvi cilj Imperija proširiti podruČje konsenzusa koje podržavaju njegovu vlastitu moĆ.

Starinski model daje nam prvu približnu sliku ali moramo otiĆi daleko izvan njega da bismo izrazili oznake globalnoga modela vlasti koji je danas na djelu. Pravni pozitivizam i teorije naravnoga prava, kontraktualizam i institu-cionalni realizam, formalizam i sistematizam mogu svaki od njih opisati samo jedan njegov vid. Pravni pozitivizam može naglasiti nužnost da neka jaka sila postoji u središtu normativnoga procesa; teorije naravnoga prava mogu

27SVJETSKI POREDAK

osvijetliti vrijednosti mira i ravnoteže koje imperijalni proces stvara; kontraktu-alizam može ukazati na stvaranje konsenzusa; realizam može izvesti na svjetlo dana formativne procese ustanova primjerenih novim dimenzijama konsen-zusa i vlasti; a formalizam može dati logiČku podršku onome što sistematizam funkcionalno opravdava i organizira, naglašavajuĆi totalno obilježje toga procesa. Međutim, koji pravni model zahvaĆa sva ta obilježja novoga suprana-cionalnoga poretka?

Pri prvim pokušajima da dademo definiciju svakako moramo prepoznati Činjenicu da dinamizam i konkretizacije novoga supranacionalnoga pravnoga poretka snažno odgovaraju novim obilježjima koja određuju unutarnja pro-pisivanja na prijelazu od modernosti u postmodernost.25 Trebamo prepoznati tu podudarnost [možda na Kelsenov naČin, a svakako na realistiČan] ne toliko kao “domaĆa analogiju” za međunarodni sustav veĆ prije kao “supranacion-alnu analogiju” za unutarnji zakonski sustav. Prvenstvena obilježja oba sustava ukljuČuju hegemoniju nad pravnim praksama u vidu postupka, prevencije i podneska. Iz nje proizlaze normativnost, sankcija i represija koje se stvaraju unutar proceduralnih razvoja događaja. Razlog za relativnu [ali djelotvornu] podudarnost novoga funkcioniranja unutarnjega prava i supranacionalnoga prava proistiČe u prvom redu iz Činjenice da oni djeluju na istom terenu, naime, terenu krize. Međutim, kao što nas je uČio Carl Schmitt, kriza na terenu primjene prava treba usmjeriti našu pozornost na “izuzetak” koji je na djelu u trenutku kada se ono stvara.26 Izuzetnost određuje kako unutarnje tako i supranacionalno pravo.

Funkcija izuzetka tu je vrlo važna. Da bi se stekao nadzor nad takvim potpuno fluidnim stanjem i njime ovladalo, potrebno je vlasti koja se upliĆe dodijeliti sljedeĆe: 1. sposobnost da odredi, svaki put na izuzetan naČin, za-htjeve za intervencijom i 2. sposobnost da pokrene snage i sredstva koji se na razne naČine mogu primijeniti na raznolikost i množinu uređenja u krizi. Tu se stoga rađa, u ime izuzetnosti intervencije, oblik prava koje je u stvari policijsko pravo. Stvaranje novoga prava upisano je u razmještaju prevencije, represije i retoriČke snage kojima je cilj ponovno uspostavljanje društvene ravnoteže. Sve je to svojstveno djelatnosti policije. Tako možemo prepoznati poČetni i implic-itni izvor imperijalnoga prava u smislu redarstvene akcije i sposobnosti policije da stvara i održava red. Legitimacija imperijalnoga propisivanja podržava vršenje redarstvene sile, dok istovremeno djelatnost globalne redarstvene sile pokazuje stvarnu djelotvornost imperijalnoga propisivanja. Pravna moĆ vladanja nad izuzetkom i sposobnost razmještaja redarstvene sile tako postaju dvije poČetne koordinate koje određuju imperijalni model vlasti.


Univerzalne vrijednostiNa ovoj se toČki možemo doista zapitati trebamo li još uvijek koristiti pravni izraz “pravo” u ovom kontekstu. Kako možemo nazivati pravom [i konkretno imperijalnim pravom] niz tehnika koje, utemeljene na stanju stalnoga izuzetka i redarstvenoj sili, svode pravo i zakon na Čistu djelotvornost? Da bismo postavili ta pitanja, trebamo najprije pobliže razmotriti proces imperijalnog konstitu-iranja kojemu danas prisustvujemo. Od samoga poČetka trebamo naglasiti da se njegova realnost ne iskazuje samo preobrazbama međunardnoga prava koje on uvodi, veĆ i promjenama koje donosi u upravnom pravu pojedinih društava i nacionalnih država, ili u stvari u upravnom pravu kozmopolitiČkoga društva.27 Putem suvremene preobrazbe supranacionalnoga prava, imperijalni proces konstituiranja nastoji bilo izravno ili neizravno prodrijeti u unutarnje pravo nacionalnih država i prerazmjestiti ga, pa tako supranacionalno pravo nadodređuje unutarnje pravo.

Možda je najznaČajniji simptom te preobrazbe razvoj takozvanoga prava interveniranja.28 Ono se obiČno zamišlja kao pravo ili dužnost vladajuĆih subjekata svjetskoga poretka da se oružano upliĆu na teritorijima drugih sub-jekata u interesu spreČavanja ili rješavanja humanitarnih problema, jamČenja ugovora i nametanja mira. Pravo oružanog interveniranja imalo je istaknuto mjesto u instrumentariju što su ga Ujedinjeni narodi dobili svojom Poveljom u svrhu održavanja međunarodnoga poretka, ali suvremeni prerazmještaj toga prava predstavlja kvalitetni skok. Danas se pojedine suverene države, ili su-pranacionalna sila [UN], oružano ne upliĆu samo da bi osigurale ili nametnule primjenu dobrovoljno sklopljenih međunarodnih ugovora, kao što je bio sluČaj pod starim međunarodnim propisima. Sada se supranacionalni subjekti koji su dobili legitimaciju za svoje akcije ne po pravu veĆ po konsenzusu oružano upliĆu u ime bilo koje vrste hitnosti ili vrhunskih etiČkih naČela. Iza te oružane intervencije ne nalazi se samo stalno stanje hitnosti i izuzetka veĆ stalno stanje hitnosti i izuzetka opravdano pozivanjem na bitne vrijednosti pravde. Drugim rijeČima, univerzalne vrijednosti daju legitimaciju policijskom pravu.29

Trebamo li pretpostaviti da je, s obzirom da to novo pravo funkcionira prvenstveno prema cilju rješavanja hitnih ljudskih problema, njegova legitim-nost stoga zasnovana na univerzalnim vrijednostima? Trebamo li odČitavati taj pokret kao proces koji, na osnovi promjenljivih elemenata povijesnoga okvira, stavlja u pogon konstitutivni stroj što ga pokreĆu univerzalne sile pravde i mira? Nalazimo li se stoga u stanju vrlo bliskome tradicionalnoj definiciji Im-perija što ju je obznanila klasiČna rimsko-kršĆanska inventivnost?

Kad bismo potvrdno odgovorili na ta pitanja u ovoj ranoj fazi našega

29SVJETSKI POREDAK

istraživanja, to bi znaČilo otiĆi predaleko. Definicija imperijalne moĆi u raz-voju kao policijske znanosti koja se temelji na praksi pravednoga rata da bi se pristupilo stalnim hitnim stanjima vjerojatno je toČna ali još uvijek potpuno nedovoljna. Kao što smo vidjeli, fenomenološka određenja novoga global-noga poretka postoje u duboko nestalnom stanju koje se također može toČno obilježiti izrazima kriza i rat. Kako možemo pomiriti legitimacije toga poretka putem prevencije i policijske sile s Činjenicom da kriza i rat sami iskazuju vrlo upitnu genezu i legitimaciju toga koncepta pravde? Kao što smo veĆ zabilježili, te tehnike i druge poput njih oznaČuju da prisustvujemo procesu materi-jalnog konstituiranja novoga planetarnoga poretka, uČvršĆenju njegovoga upravnoga stroja i proizvodnji novih hijerarhija zapovijedanja nad globalnim prostorom. Tko Će odluČivati o definicijama pravde i reda po prostranstvu te ukupnosti tijekom procesa njezinoga konstituiranja? Tko Će moĆi defini-rati koncept mira? Tko Će moĆi sjediniti proces dokidanja povijesti i nazvati to dokidanje pravednim? Oko tih je pitanja problematika Imperija potpuno otvorena, ne zatvorena.

Na ovoj nam se toČki problem novoga pravnoga aparata predstavlja u svom najneposrednijem obliku: globalnom poretku, pravdi i pravu koji su još uvijek virtualni ali se svejedno odnose na nas. Neprestano nas prisiljavaju da se osjeĆamo sudionicima u tome razvoju i pozivaju nas da budemo odgovorni za ono što on postaje u tom okviru. Naše građansko pravo, upravo kao i naša etiČka odgovornost, smješteno je unutar tih novih dimenzija - tu se mjere naša moĆ i naša nemoĆ. Mogli bismo reĆi, na kantovski naČin, da naša unutarnja moralna sklonost, kada je suoČena s društvenim poretkom i u njemu iskušana, postaje određena etiČkim, politiČkim i pravnim kategorijama Imperija. Ili bismo mogli kazati da je vanjska moralnost svakoga ljudskoga biĆa i građanina sada sumjerljiva samo u okviru Imperija. Taj nas novi okvir prisiljava da se suoČimo s nizom eksplozivnih aporija, jer se naše zamisli i iskazi pravde i naša sredstva nade, buduĆi oblikovani u tome novome pravnome i institucionalnome svijetu, stalno dovode u pitanje. NaČini privatnoga i pojedinaČnoga shvaĆanja vrijed-nosti raspršeni su: s pojavom Imperija više se ne suoČavamo s lokalnim posre-dovanjima univerzalnoga veĆ sa samim konkretnim univerzalnim. Kultiviranje vrijednosti, zakloni iza kojih su one predstavljale svoju moralnu suštinu, granice koje štite od upada vanjskoga - sve je to išČezlo. Svi smo se prisiljeni suoČiti s apsolutnim pitanjima i radikalnim alternativama. U Imperiju, etika, moralnost i pravda lijevaju se u nove dimenzije.

Tijekom cijeloga našega istraživanja suoČavali smo se s klasiČnom prob-lematikom politiČke filozofije: slabljenjem i padom Imperija.30 Može izgledati paradoksalno da pristupamo tom toposu na poČetku, istovremeno kada se


bavimo poČetnom izgradnjom Imperija. Ali postajanje Imperija u stvari se ost-varuje na osnovi istih uvjeta koji obilježavaju njegovu dekadenciju i slabljenje. Imperij se danas pojavljuje kao središte koje podržava globalizaciju proizvod-nih mreža i baca svoju sveobuhvatnu mrežu pokušavajuĆi umotati sve odnose moĆi unutar svoga svjetskoga poretka - a opet istovremeno ono razvija snažnu policijsku funkciju protiv novih barbara i pobunjeniČkih robova koji prijete njegovom poretku. Izgleda da je moĆ Imperija podvrgnuta nestalnostima lokalne dinamike moĆi i promjenjivom djelomiČnom pravnom propisivanju koje pokušava, ali nikada potpuno ne uspijeva, vratiti stvari u normalnost u ime “izuzetnosti” upravnih postupaka. Međutim, ta su obilježja bila toČno ona koja su određivala stari Rim u njegovoj dekadenciji i koja su muČila tolike mnoge njegove obožavatelje u prosvjetiteljstvu. Ne trebamo oČekivati da se riješi složenost procesa koji grade novi imperijalni odnos prava. Nasuprot, ti procesi jesu i ostat Će proturjeČni. Pitanje definicije pravde i mira neĆe naĆi svoje pravo rješenje. Snaga nove imperijalne konstitucije neĆe biti utjelov-ljena u jednodušnosti koja se izražava u mnoštvu. Termini pravnoga prijedloga Imperija potpuno su neodređeni iako su svejedno konkretni. Imperij je rođen i pokazuje se kao kriza. Trebamo li ga onda shvatiti kao Imperij dekadencije u smislu kako su ga opisivali Montesquieu i Gibbon? Ili se on toČnije razumije u klasiČnom smislu kao Imperij korupcije?

Tu trebamo najprije shvatiti korupciju ne samo u moralnom smislu veĆ također u pravnom i politiČkom smislu jer, prema Montesquieuu i Gib-bonu, kada razliČiti oblici vlasti nisu Čvrsto utvrđeni u republici, neminovno se pokreĆe krug korupcije i zajednica se raskida.31 Drugo, korupciju trebamo shvatiti i u metafiziČkom smislu: tamo gdje se entitet i suština, djelotvornost i vrijednost zajedniČki ne namiruju, razvija se ne stvaranje veĆ korupcija.32 To su neke od temeljnih osi Imperija na kojima Ćemo se kasnije podulje zaustaviti.

Dopustite nam, u zakljuČku, jednu zadnju analogiju koja se odnosi na rađanje kršĆanstva u Europi i njegovo širenje za vrijeme slabljenja Rim-skoga Carstva. U tom se procesu izgradio ogromni potencijal subjektivnosti i uČvrstio u vidu proroČanstva o svijetu koji dolazi, što je milenijski projekt. Ta nova subjektivnost ponudila je potpunu alternativu duhu imperijalnoga prava - novu ontološku osnovu. S toga je stajališta Carstvo bilo prihvaĆeno kao “dozrelost vremenâ” i jedinstvo cijele poznate civilizacije, ali ga je dovela u pitanje u njegovoj ukupnosti potpuno razliČita etiČka i ontološka os. Isto tako i danas, pod uvjetom da su granice i nerješivi problemi novoga imperijalnoga prava uČvršĆeni, teorija i praksa mogu iĆi dalje od njih, pronalazeĆi još jednom ontološku osnovu neprijateljstava - unutar Imperija, ali također protiv i izvan Imperija, na istoj razini totaliteta.

31SVJETSKI POREDAK

1.2

BIOPOLITIČKA PROIZVODNJA

S pravnog stajališta mogli smo naslutiti neke elemente idealne geneze Imperija, ali jedino s toga stajališta bilo bi teško, ako ne i nemoguĆe, shvatiti kako se imperijalni stroj u stvari pokreĆe. Pravni koncepti i pravni sustav uvijek se odnose na nešto izvan njih samih. Putem razvoja i vršenja prava, oni ukazuju na materijalne uvjete koji određuju njihovu moĆ nad društvenom stvarnosti. Naša analiza mora se sada spustiti na razinu materijalnosti i tu istraživati materijalnu preobrazbu paradigme vlasti. Trebamo otkriti sredstva i sile proizvodnje društvene stvarnosti zajedno sa subjektivnos-tima koje je potiČu.

BiomoĆ u društvu nadzoraDjelo Michaela Foucaulta pripremilo je u mnogim vidovima teren za to istraživanje materijalnog funkcioniranja imperijalne vlasti. Najprije, Foucault-ovo djelo omoguĆava nam da prepoznamo povijesni, epohalni prijelaz u društvenim oblicima od disciplinarnog društva do društva nadzora.01 Discipli-narno društvo je ono društvo u kojemu je društveno zapovijedanje izgrađeno kroz raspršenu mrežu dispozitiva ili organa koji proizvode obiČaje, navike i proizvodnu praksu. Disciplinarne ustanove [zatvor, tvornica, ludnica, bolnica, sveuČilište, škola i tako dalje], koje strukturiraju društveni teren i predstavljaju

“Policija” se pojavljuje kao uprava na Čelu države, zajedno sa sudstvom, vojskom i državnom riznicom. ToČno. Pa ipak ona obuhvaĆa i sve ostalo. Turquet kaže ovo: “Ona se grana u sva stanja ljudi, u sve što oni Čine ili poduzimaju. Njezino polje podrazumijeva sudstvo, financije i vojsku.” Policija ukljuČuje sve.

michel foucault

33BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA

logiku primjerenu “razlogu” discipline, stavljaju društvo u rad i osiguravaju poslušnost njegovoj vlasti i njegovim mehanizmima ukljuČenja i/ili iskljuČenja. Disciplinarna moĆ vlada u stvari strukturirajuĆi parametre i granice misli i prakse, sankcionirajuĆi i propisujuĆi normalna i/ili devijantna ponašanja. Foucault uglavnom upuĆuje na ancien régime i klasiČno doba francuske civilizacije da bi objasnio pojavu discipliniranosti, ali opĆenitije možemo reĆi da se je cijela prva faza kapitalistiČke akumulacije [u Europi i drugdje] vodila pod tom paradigmom moĆi. Društvo nadzora, nasuprot, trebamo shvatiti kao ono društvo [koje se razvija na krajnjem rubu modernosti i otvara prema postmodernom] u kojemu mehanizmi zapovijedanja postaju sve “demokrat-skiji”, sve imanentniji društvenom polju, raspodijeljeni kroz mozgove i tijela građana. Ponašanja društvene integracije i iskljuČenja svojstvena vlasti tako se sve više pounutravaju unutar samih podanika. MoĆ se sada organizira putem strojeva koji izravno organiziraju mozgove [u komunikacijskim sustavima, informacijskim mrežama itd.] i tijela [u sustavima blagostanja, nadziranim djelatnostima itd.] prema stanju autonomnog otuđenja od smisla života i želje za stvaralaštvom. Tako se društvo nadzora može obilježiti pojaČanjem i uopĆavanjem normalizirajuĆih organa discipliniranosti koji iznutra potiČu naša opĆa i dnevna ponašanja, ali za razliku od discipline, taj se nadzor proširuje znatno izvan strukturiranih mjesta društvenih institucija putem elastiČnih i nestalnih mreža.

Drugo, Foucaultovo djelo omoguĆuje nam da prepoznamo biopolitiČku narav nove paradigme moĆi,02 BiomoĆ je oblik moĆi koji uređuje društveni život iz njegove nutrine, slijedeĆi ga, tumaČeĆi ga, upijajuĆi ga i preuređujuĆi ga. MoĆ može postiĆi djelotvorno zapovijedanje cijelim životom stanovništva jedino kada ona postane integralna, životna funkcija koju svaki pojedinac prihvaĆa i reaktivira vlastitim pristankom. Kao što Foucault kaže: “Život je sada postao... objekt moĆi.” 03 Najviša funkcija te moĆi je da potpuno opsjedne život a njezina prvenstvena zadaĆa je da upravlja životom. Tako se biomoĆ odnosi na stanje u kojemu je proizvodnja i obnavljanje samoga života najvažnije u toj moĆi.

Ta dva pravca Foucaultova djela usklađuju se jedan s drugim u smislu da je jedino društvo nadzora sposobno usvojiti biopolitiČki kontekst kao iskljuČivo referentno polje. U prijelazu od disciplinarnog društva u društvo nadzora stvara se nova paradigma moĆi koju određuju tehnologije što priznaju društvo kao podruČje biomoĆi. U disciplinarnom društvu uČinci biopolitiČkih tehnologija bili su još uvijek djelomiČni u smislu da se discipliniranje odvijalo prema relativno zatvorenoj, geometrijskoj i kvantitativnoj logici. Disciplinar-


nost je postavljala pojedince unutar ustanova ali nije ih potpuno uspijevala uklopiti u ritam proizvodne prakse i proizvodne socijalizacije. Ona nije dostigla toČku potpunog prožimanja svijesti i tijela pojedinaca, toČku njihovog organ-iziranja u sveukupnost njihovih djelatnosti. Prema tome, odnos između moĆi i pojedinca u disciplinarnom društvu ostao je statiČan: disciplinarni prodor moĆi odgovarao je otporu pojedinca. Naprotiv, kada moĆ postane potpuno biopolitiČka, stroj moĆi obuhvaĆa cijelo društveno tijelo i razvija ga u njegovoj virtualnosti. Taj odnos je otvoren, kvalitativan i afektivan. Društvo, uklopljeno u moĆ koja doseže do samih živaca društvene strukture i njezinih procesa razvoja, reagira poput jednoga tijela. MoĆ se onda izražava kao nadzor koja se proteže u dubine svijesti i tijela stanovništva - i istovremeno kroz sveukupnost društvenih odnosa.04

Mogli bismo onda kazati da se je, u tom prijelazu od disciplinarnog društva u društvo nadzora, potpuno ostvario sve snažniji odnos uzajamne up-letenosti svih društvenih sila Čemu je kapitalizam težio tijekom svoga razvoja. Marx je prepoznao nešto sliČno u onome što je nazvao prijelazom iz formalnog u stvarno ukljuČivanje rada u kapital,05 a kasnije je Frankfurtska škola filozofa analizirala usko povezan prijelaz ukljuČivanja kulture [i društvenih odnosa] u totalitarnu sliku države, ili u stvari u perverznu dijalektiku prosvjetiteljstva.06 Međutim, Foucaultov prijelaz na koji mi ukazujemo potpuno je razliČit jer se on umjesto usmjerenja pozornosti na jednodimenzionalnost procesa što ju je opisao Marx a preoblikovala i proširila Frankfurtska škola, bavi u temelju paradoksom pluralnosti i mnoštvenosti. Deleuze i Guattari još su jasnije razvili to stajalište.07 Analiza stvarnoga uklapanja kada se ono podrazumijeva kao obuhvatanje ne samo ekonomske ili samo kulturne dimenzije društva veĆ prije cijeloga samoga društvenoga biosa, i kada se ono usmjeruje na modalitete dis-ciplinarnosti i/ili nadzora, remeti pravocrtnu i totalitarnu sliku kapitalistiČkog razvoja. Država upija građansko društvo, ali posljedica toga je eksplozija elemenata koji su se prije u građanskom društvu usklađivali i posredovali. Otpori više nisu rubni veĆ su aktivni u središtu društva koje se rastvara u mreže. PojedinaČne toČke se singulariziraju u tisuĆu ravni. Kao što je Foucault implic-itno nagovijestio [a Deleuze i Guattari to eksplicitno objasnili], paradoks moĆi sastoji se u tome što ujedinjujuĆi i obuhvaĆajuĆi unutar sebe sve elemente društvenoga života [gubeĆi tako svoju sposobnost da uČinkovito posreduje među raznim društvenim silama] istovremeno otkriva novi kontekst, novi milje maksimalne pluralnosti i neobuhvatljive singularizacije - milje događaja.08

Ti koncepti društva nadzora i biomoĆi opisuju središnje vidove koncepta Imperija. Koncept Imperija je okvir u kojemu treba shvatiti novu sveukupnost


subjekata, a to je cilj kojemu teži nova paradigma moĆi. Tu se otvara prava provalija između raznih starih teoretskih okvira međunarodnoga prava [bilo u njegovom ugovornom obliku i/ili u obliku UN-a] i nove stvarnosti imperi-jalnoga prava. Svi posredniČki elementi toga procesa su se izgubili tako da se legitimnost međunarodnoga poretka ne može više izgraditi putem posre-dovanja veĆ je treba neposredno shvatiti u svoj njezinoj razliČitosti. VeĆ smo tu Činjenicu prihvatili s pravnoga stajališta. Vidjeli smo, u stvari, da kada novo shvaĆanje prava nastaje u kontekstu globalizacije i predstavlja se kao sposobno da se bavi univerzalnom, planetarnom sferom kao jedinstvenom, sustavnom cjelinom, ono mora zadobiti neposredni preduvjet [djelujuĆi u izvanrednom stanju] i primjerenu, opipljivu i ustavnu tehnologiju [policijske tehnike].

Međutim, iako izvanredno stanje i policijske tehnologije Čine Čvrstu jezgru i središnji element novoga imperijalnoga prava, novi režim nema niČega zajedniČkoga s pravnim umijeĆima diktature ili totalitarizma koje je tako mnogo [u stvari isuviše] mnogo autora opisalo tako temeljito i s velikim razmetanjem.09 Naprotiv: vladavina prava nastavlja igrati središnju ulogu u kontekstu suvremenoga prijelaza: pravo ostaje uČinkovito i [upravo sredstvima izvanrednog stanja i policijskim tehnikama] postaje postupak. To je radikalna preobrazba koja otkriva neposredovani odnos između moĆi i subjektivnosti, pa stoga pokazuje kako nemoguĆnost “prethodnih” posredovanja tako i neobuh-vatljivih privremenih promjenljivosti događaja.10 To su određenja na kojima se mora definirati novo supranacionalno pravo po svim neograniČenim globalnim prostorima, u dubinama biopolitiČkoga svijeta, i suprotstavljajuĆi se nepred-vidljivoj svjetovnoj vlasti. Koncept Imperija mora se boriti da se tu uspostavi, da tu dokaže svoju uČinkovitost i da se odatle pokrene stroj.

S toga stajališta, biopolitiČki kontekst nove paradigme ima sasvim središnje mjesto za našu analizu. Ona predstavlja moĆ s alternativom, ne samo između poslušnosti i neposlušnosti ili između formalnoga politiČkoga sudjelovanja i odbijanja, veĆ i u cijelom podruČju života i smrti, bogatstva i siromaštva, proizvodnje i društvene reprodukcije i tako dalje. UzimajuĆi u obzir velike poteškoĆe koje novo shvaĆanje prava ima u predstavljanju te dimenzije moĆi Imperija i uzimajuĆi u obzir njegovu nemoĆ da konkretno dodirne biomoĆ u svim njezinim materijalnim vidovima, imperijalno pravo može u najboljem sluČaju samo djelomice predstavljati spomenuti nacrt nove konstitucije svjetskoga poretka i ne može doista shvatiti motor koji ga stavlja u pokret. Naša analiza mora se umjesto toga usmjeriti na proizvodnu dimenziju biomoĆi.11


Proizvodnja životaMeđutim, pitanje proizvodnje u odnosu na biomoĆ i društvo nadzora otkriva stvarnu slabost rada autora od kojih smo posudili te pojmove. Stoga moramo pojasniti “vitalne” ili biopolitČke dimenzije Foucaultova djela u odnosu na dinamiku proizvodnje. Foucault je tvrdio u nekoliko radova iz sredine 1970-ih godina da ne možemo shvatiti prijelaz iz “suverene” države ancien régimea u modernu “disciplinarnu” državu a da ne uzmemo u obzir kako se biopolitiČki kontekst postupno stavljao u službu kapitalistiČke akumulacije: “Nadzor društva nad pojedincima ne provodi se samo putem svijesti ili ideologije veĆ i u tijelu i s tijelom. Za kapitalistiČko društvo biopolitika je ono najvažnije, biološko, somatsko, tjelesno.” 12

Jedan od središnjih ciljeva njegove istraživaČke strategije u tom razdo-blju bio je nadmašiti inaČice historijskoga materijalizma, ukljuČujuĆi nekoliko varijanti marksistiČke teorije, koje su razmatrale problem moĆi i društvene reprodukcije na superstrukturnoj razini odvojeno od stvarne, osnovne razine proizvodnje. Foucault je tako pokušao vratiti problem društvene reprodukcije i svih elemenata takozvane superstrukture natrag u materijalnu, temeljnu struk-turu i odrediti to podruČje ne samo u ekonomskom smislu veĆ i u kulturnom, tjelesnom i subjektivnom. Tada možemo razumjeti kako se Foucaultovo shvaĆanje društvene cjeline usavršavalo i ostvarivalo kada je u sljedeĆoj fazi svoga rada on otkrio pojavne obrise društva nadzora kao sliku moĆi aktivne u cijeloj biopolitici društva. Međutim, izgleda da Foucault - Čak kada je i duboko shvatio biopolitiČki obzor društva i odredio ga kao polje imanentnosti - nikada nije uspio izvuĆi svoju misao iz strukturalistiČke epistemologije koja je up-ravljala njegovim istraživanjem od poČetka. Mi ovdje pod strukturalistiČkom epistemologijom podrazumijevamo ponovni izum funkcionalistiČke anal-ize na podruČju humanistiČkih znanosti, metode koja uČinkovito žrtvuje dinamiku sustava, stvaralaČku vremenitost njegovih kretanja i ontološku bit kulturne i društvene reprodukcije.13 U stvari, kad bismo na ovom mjestu zapitali Foucaulta tko ili što pokreĆe sustav ili, bolje reČeno, tko je “bios”, njegov odgovor bio bi nejasan ili uopĆe nikakav. Foucault ne uspijeva shvatiti stvarnu dinamiku proizvodnje u biopolitiČkom društvu.14

Naprotiv, Deleuze i Guattari predstavljaju nam pravo poststrukturalistiČko shvaĆanje biomoĆi koje obnavlja materijalistiČku misao i utemeljuje se Čvrsto u pitanju proizvodnje društvenoga biĆa. Njihov rad demistificira strukturali-zam i sve filozofske, sociološke i politiČke koncepcije koje od epistemološkoga okvira Čine neminovnu referentnu toČku. Oni jasno usmjeruju našu pozornost


na ontološku bit društvene proizvodnje. Strojevi proizvode. Stalno funk-cioniranje društvenih strojeva u njihovim raznim aparatima i proizvodnim linijama proizvodi svijet zajedno sa subjektima i objektima koji ga saČinjavaju. Međutim, pozitivno shvaĆaju jedino tendencije prema stalnom pokretu i ap-solutnim tijekovima, pa tako i u njihovoj misli, stvaralaČki elementi i radikalna ontologija proizvodnje društvenoga ostaju nebitni i nemoĆni. Deleuze i Guat-tari otkrivaju proizvodnost društvene reprodukcije [stvaralaČku proizvodnju, proizvodnju vrijednosti, društvene odnose, afekte, postajanja] ali uspijevaju je oblikovati samo površno i prolazno, kao kaotiČni, neodređeni obzor oznaČen neshvatljivim događajem.15

Možemo bolje shvatiti odnos između društvene proizvodnje i biomoĆi u radu skupine suvremenih talijanskih marksistiČkih autora koji prepoznaju biopolitiČku dimenziju u smislu nove naravi proizvodne radne snage i njezi-noga živoga razvoja u društvu, koristeĆi izraze poput “masovna intelektual-nost”, “nematerijalni rad” i marksistiČki pojam “opĆega intelekta”.16 Te analize potjeČu iz dva usuglašena istraživaČka projekta. Prvi se sastoji od analize nedavnih preobrazbi proizvodnoga rada i njegove tendencije da postaje sve više nematerijalan. Intelektualna, nematerijalna i komunikacijska radna snaga danas sve više preuzima središnju ulogu u proizvodnji viška vrijednosti što ju je prije zauzimala radna snaga mase tvorniČkih radnika. Stoga je nužno razviti novu politiČku teoriju vrijednosti koja može postaviti problem te nove kapitalistiČke akumulacije vrijednosti u središte mehanizma eksploatacije [i tako, možda, u središta moguĆega otpora]. Drugi i sljedstveni istraživaČki projekt koji je razvila ta škola sastoji se od analize neposredno društvene i komunikacijske dimenzije žive radne snage u suvremenom kapitalistiČkom društvu. Ona tako uporno postavlja problem novih oblika subjektivnosti kako u njihovom eksploatacijskom tako i u njihovom revolucionarnom potencijalu. Neposredno društvena dimenzija eksploatacije živog nematerijalnog rada utapa radnu snagu u sve racionalne elemente koji određuju društveno ali istovremeno aktivira kritiČke elemente koji razvijaju potencijal nepokoravanja i otpora kroz cijeli kompleks radne prakse. Nakon nove teorije vrijednosti, mora se onda oblikovati nova teorija subjektivnosti koja prvenstveno djeluje putem znanja, komunikacije i jezika.

Te su analize tako ponovno uspostavile važnost proizvodnje unutar biopolitiČkoga procesa društvenoga konstituiranja, ali su je u određenom smis-lu i izdvojile - shvaĆajuĆi je u Čistom obliku, usavršavajuĆi je na idealnoj razini. One su se ponašale kao da je otkriĆe novih oblika proizvodnih snaga - nema-terijalnoga rada, omasovljenoga intelektualnoga rada, rada “opĆega intelekta”


- dovoljno da se konkretno shvate dinamika i stvaralaČki odnos između materi-jalne proizvodnje i društvene reprodukcije. Kada ponovo uklapaju proizvodnju u biopolitiČki kontekst, one je predstavljaju skoro iskljuČivo na razini jezika i komunikacije. Jedan od najozbiljnijih nedostataka je tendencija među tim autorima da se bave novim ponašanjima rada u biopolitiČkom društvu samo u njegovom intelektualnom i netjelesnom vidu. Međutim, u tom su kontekstu najvažniji proizvodnja tijela i vrijednost afekta. Razradit Ćemo tri prvenstvena vida nematerijalnoga rada u suvremenoj ekonomiji: komunikacijski rad u industrijskoj proizvodnji koja je nedavno postala povezana u informacijske mreže, interaktivni rad simboliČke analize i rješavanja problema i rad proizvod-nje i manipulacije afektima [vidi dio 3.4]. Taj treĆi vid, s njegovim naglaskom na proizvodnji tjelesnoga, somatskoga krajnje je važan element u suvremenoj mreži biopolitiČke proizvodnje. Rad spomenute škole i njezina analiza opĆeg intelekta svakako znaČe korak naprijed, ali njezin koncepcijski okvir ostaje previše Čist, skoro anđeoski. U konaČnoj analizi i te nove koncepcije samo za-grebaju površinu proizvodne dinamike novoga teoretskoga okvira biomoĆi.17

Stoga je naša zadaĆa pouzdati se u te djelomice uspješne pokušaje kako bismo prepoznali potencijal biopolitiČke proizvodnje. Konkretno, spajajuĆi koherentno razliČita obilježja biopolitiČkoga konteksta koja smo dosad opisali i vraĆajuĆi ih u ontologiju proizvodnje, moĆi Ćemo odrediti novu sliku kolektiv-noga biopolitiČkoga tijela, koje svejedno može ostati isto tako proturjeČno kao što je i paradokslano. To tijelo postaje struktura ne negirajuĆi prvotnu proiz-vodnu snagu koja ga potiČe veĆ priznajuĆi je. Ono postaje jezik [kako znan-stveni tako i društveni jezik] jer je ono mnoštvo pojedinaČnih i određenih tijela koje traže odnos. Ono je stoga kako proizvodnja tako i reprodukcija, struktura i nadgradnja, jer je ono život u najpunijem smislu i politika u pravom smislu rijeČi. Naša se analiza treba spustiti u džunglu proizvodnih i proturjeČnih određenja koja nam nudi kolektivno biopolitiČko tijelo.18 Stoga kontekst naše analize treba biti samo odvijanje života, proces konstituiranja svijeta, povijesti. Tu analizu moramo provesti ne putem idealnih oblika veĆ unutar gustoga kompleksa iskustva.

Korporacije i komunikacijaPitajuĆi se kako se konstituiraju politiČki i suvereni elementi imperijalnoga stroja, nalazimo da nema potrebe ograniČiti našu analizu na uspostavljene supranacionalne ustanove niti je Čak usmjeriti prema njima. Organizacije UN-a, zajedno s velikim multi- i transnacionalnim financijskim i trgovinskim organ-izacijama [MMF, Svjetska banka, GATT i tako dalje], sve one postaju važne u


perspektivi supranacionalne pravne konstitucije tek onda kada ih razmatramo unutar dinamike biopolitiČke proizvodnje svjetskoga poretka. Funkcija koju su one imale u starom međunarodnom poretku, trebamo naglasiti, ne daje tim organizacijama današnju legitimnost. Danas ih prije legitimira njihova nova moguĆa funkcija u simbolizmu imperijalnoga poretka. Te su ustanove neuČinkovite izvan novoga okvira. U najboljem sluČaju, stari institucionalni okvir doprinosi formiranju i obrazovanju upravnoga osoblja imperijalnoga stroja, “dresuri” nove imperijalne elite.

Ogromne transnacionalne korporacije izgrađuju temeljno vezivno tkivo biopolitiČkoga svijeta u nekim važnim vidovima. Kapital je doista uvijek bio or-ganiziran s pogledom prema cijeloj globalnoj sferi, ali tek su u drugoj polovici dvadesetoga stoljeĆa multinacionalne i transnacionalne industrijske i financ-ijske korporacije stvarno poČele biopolitiČki strukturirati globalna podruČja. Neki tvrde da su te korporacije jednostavno zauzele mjesto koje su imali razni nacionalni kolonijalni i imperijalistiČki sustavi u ranijim fazama kapitalistiČkoga razvoja, od europskoga imperijalizma devetnaestoga stoljeĆa do fordistiČke faze razvoja u dvadesetom stoljeĆu.19 To je djelomice toČno, ali nova stvar-nost kapitalizma bitno je preobrazila to mjesto. Djelatnost korporacija više ne određuje nametanje apstraktne zapovijedi i organizacija jednostavne krađe i nejednake razmjene. One, u stvari, izravno strukuriraju i oblikuju podruČja i stanovništvo. One su sklone uČiniti od nacionalnih država jednostavno in-strumente za bilježenje tijekova roba, novca i stanovništva koje one pokreĆu. Transnacionalne korporacije izravno raspoređuju radnu snagu po razliČitim tržištima, funkcionalno dodjeljuju izvore i hijerarhijski organiziraju razne sektore svjetske proizvodnje. Složeni aparat koji odabire investicije i upravlja financijskim i novČanim manevrima određuje novi zemljopis svjetskoga tržišta ili stvarno novo biopolitiČko strukturiranje svijeta.20

Najpotpunija slika toga svijeta vidi se s novČarskoga stajališta. Odatle možemo vidjeti obzor vrijednosti i stroj raspodjele, mehanizam akumulacije i sredstva kolanja, moĆ i jezik. Nema niČega, nikakvoga “gologa života”, nikakvoga vanjskoga stajališta, što bi se moglo postaviti izvan toga polja prožetoga novcem. Ništa ne može izbjeĆi novcu. Proizvodnja i reproduk-cija odjevene su o novČanu odjeĆu. U stvari, na globalnoj razini, svaki je biopolitiČki lik odjeven u novČano ruho. “Zgrtati, zgrtati! To su Mojsije i Proroci!” 21

Velike industrijske i financijske sile tako proizvode ne samo robu veĆ i subjektivnosti. One proizvode posredniČke subjektivnosti unutar biopolitiČkoga konteksta: proizvode potrebe, društvene odnose, tijela i umove


- što znaČi da proizvode proizvođaČe.22 U biopolitiČkoj sferi život je stvoren da radi za proizvodnju a proizvodnja je stvorena da radi za život. To je velika košnica u kojoj pČela matica stalno nadgleda proizvodnju i reprodukciju. ©to analiza ide dublje, ona sve više nalazi na sve veĆim razinama intenzivnosti uzajamno povezane skupove međunarodnih odnosa.23

Jedno od mjesta u koje trebamo smjestiti biopolitiČku proizvodnju po-retka su nematerijalne jezgre proizvodnje jezika, komunikacije i simboliČkoga što ih razvijaju komunikacijske industrije.24 Razvoj komunikacijskih mreža ima organski odnos s pojavom novoga svjetskoga poretka - on je, drugim rijeČima, posljedica i uzrok, proizvod i proizvođaČ. Komunikacija ne samo što izražava veĆ i organizira kretanje globalizacije. Ona organizira to kretanje umnožavajuĆi i strukturirajuĆi međupovezanosti putem mreža. Ona izražava kretanje i nadzire smisao i smjer imaginarnoga koje struji kroz sve te komu-nikacijske mreže. Drugim rijeČima, imaginarnim se rukovodi i kanalizira ga se unutar komunikacijskoga stroja. Ono što su moderne teorije moĆi bile pris-iljene smatrati transcendentnim, to jest, vanjskim proizvodnim i društvenim odnosima, tu se oblikuje unutra i imanentno je proizvodnim i društvenim odnosima. Posredovanje je apsorbirano unutar proizvodnoga stroja. PolitiČka sinteza društvenoga prostora uČvršĆena je u prostoru komunikacije. Zbog toga su komunikacijske industrije zadobile taj središnji položaj. One ne samo što organiziraju proizvodnju na novoj razini i nameĆu novu strukturu primjer-enu globalnom prostoru, veĆ Čine imanentnim njegovo opravdanje. MoĆ, dok proizvodi, organizira; dok organizira, ona govori i izražava se kao vlast. Jezik, dok komunicira, proizvodi robu ali još više stvara subjektivnosti, stavlja ih u odnose i naređuje im. Komunikacijske industrije integriraju imaginarno i simboliČko unutar biopolitiČkoga tkiva, ne stavljajuĆi ih samo u službu moĆi veĆ ih stvarno integrirajuĆi u njezino samo funkcioniranje.25

Na ovom mjestu možemo poČeti postavljati pitanje legitimnosti novoga svjetskoga poretka. Njegova legitimnost ne rađa se iz prije postojeĆih međunarodnih sporazuma niti iz funkcioniranja prvih, embrionalnih suprana-cionalnih organizacija koje su i same stvorene putem ugovora temeljenih na međunarodnom pravu. Legitimnost imperijalnoga stroja rađa se barem djelomice iz komunikacijskih industrija, to jest, iz preobrazbe novoga naČina proizvodnje u stroj. Subjekt je taj koji proizvodi vlastitu sliku vlasti. To je oblik legitimnosti koji ne poČiva na niČemu izvan samoga sebe i neprestano sam sebe imenuje razvijajuĆi vlastiti jezik samovrednovanja.

Pozabavit Ćemo se još jednom posljedicom na osnovi ovih premisa. Ako je komunikacija jedan od prevladavajuĆih sektora proizvodnje i djeluje po cije-


lom biopolitiČkom polju, onda moramo smatrati da komunikacija i biopolitiČki kontekst koegzistiraju. To nas odvodi priliČno dalje od staroga podruČja kao što ga je, na primjer, opisao Jürgen Habermas. U stvari kada je Habermas razvio koncept komunikativnog djelovanja, pokazujuĆi tako snažno njegov proizvod-ni oblik i ontološke posljedice koje proizlaze iz toga, on se još uvijek oslanjao na stajalište izvan tih uČinaka globalizacije, stajalište života i smrti koje bi se moglo suprotstaviti informacijskoj kolonizaciji biĆa.26 Međutim, imperijalni stroj pokazuje da to vanjsko stajalište više ne postoji. Naprotiv, komunikacijska proizvodnja i konstitucije imperijalne legitimnosti idu ruku pod ruku i više ih se ne može odvojiti. Stroj je samovrednujuĆi, autopoietski - što znaČi, sistemski. On izgrađuje društveno tkivo koje uklanja ili Čini neuČinkovitim bilo kakvo pro-tuslovlje. On stvara stanja u kojima, prije nego što prisilno neutralizira razliku, kao da je apsorbira u beznaČajnu igru samostvarajuĆih i samoregulirajuĆih ravnoteža. Kao što smo na drugom mjestu ukazali, bilo koja pravna teorija koja se suoČava sa stanjima postmodernosti mora uzeti u obzir tu specifiČno komunikacijsku definiciju društvene proizvodnje.27 Imperijalni stroj živi proizvodeĆi kontekst ravnoteža i/ili umanjujuĆi složenosti, prisvajajuĆi sebi pravo da postavlja projekt univerzalnog državljanstva i pojaČavajuĆi u tom cilju svoju intervenciju u svaki element komunikacijskoga odnosa, istovremeno rastvarajuĆi identitet i povijest na potpuno postmoderni naČin.28 Međutim, nasuprot onome što bi htjeli mnogi postmoderni prikazi, imperijalni stroj, daleko od toga da uklanja velike priČe, u stvari ih proizvodi i reproducira [osobito ideološke velike priČe] kako bi potvrdio i slavio vlastitu moĆ.29 U tom poklapanju proizvodnje kroz jezik, jeziČna proizvodnja stvarnosti i jezik samopotvrđivanja posjeduju temeljni kljuČ za razumijevanje uČinkovitosti, valjanosti i legitimnosti imperijalnoga prava.

IntervencijaTaj novi okvir legitimnosti ukljuČuje nove oblike i nove izraze vršenja legiti-mne sile. Tijekom svoga oblikovanja, nova moĆ mora pokazati uČinkovitost svoje sile istovremeno dok se izgrađuju osnove njezine legitimnosti. U stvari, legitimnost nove moĆi djelomiČno se zasniva izravno na uČinkovitosti njezine uporabe sile.

NaČin na koji se pokazuje uČinkovitost nove moĆi nema niČega zajedniČkoga sa starim međunarodnim poretkom koji polako odumire; niti mnogo koristi instrumente koje je stari poredak ostavio za sobom. Ci-jeli niz novih obilježja određuje praksi imperijalnoga stroja, kao na primjer neograniČeno podruČje njegovih djelatnosti, singularizacija i simboliČko


lokaliziranje njegovih radnji, te povezanost represivne radnje sa svim vidovima biopolitiČke strukture društva. U nedostatku boljega izraza nastavljamo ih nazi-vati “intervencijama”. To je samo terminološki a ne konceptualni nedostatak jer to nisu stvarno intervencije u neovisna pravna podruČja veĆ prije radnje unu-tar jedinstvenoga svijeta koje vrši vladajuĆa struktura proizvodnje i komunikac-ije. U stvari, interveniranje je pounutreno i poopĆeno. U prethodnom odjeljku uputili smo kako na strukturalna sredstva intervnecije koja ukljuČuju ispoljava-nja novČanih mehanizama tako i na financijske manevre po transnacionalnom polju međuovisnih proizvodnih režima i intervencije na polju komunikacija i njihovih uČinaka na legitimnost sustava. Ovdje želimo istražiti nove oblike in-tervencije koji ukljuČuju fiziČku silu sa strane imeprijalnoga stroja na njegovim globalnim podruČjima. Neprijatelji kojima se Imperij danas suprotstavlja mogu predstavljati više ideološku prijetnju nego vojni izazov, ali svejedno moĆ Im-perija koja se vrši putem sile i sva ispoljavanja koja jamČe njegovu uČinkovitost veĆ su vrlo tehnološki uznapredovali i politiČki Čvrsto ojaČali.30

Arsenal legitimne sile za imperijalnu intervenciju veĆ je doista golem i ukljuČuje ne samo vojnu intervenciju veĆ i druge oblike kao što su moralna intervencija i pravna intervencija. U stvari, najbolje se mogu shvatiti interven-cijske moĆi Imperija ako kažemo da ne poČinju izravno njezinim oružjima smrtonosne sile veĆ prije njezinim moralnim instrumentima. RazliČita tijela prakticiraju danas ono što nazivamo moralnom intervencijom, ukljuČujuĆi nove medije i vjerske organizacije, ali možda su najvažnije neke takozvane nev-ladine organizacije [NVO], za koje se pretpostavlja da djeluju na osnovi etiČkih ili moralnih imperativa upravo zbog toga što njima vlade izravno ne upravljaju. Taj se izraz odnosi na vrlo razliČite skupine ali ovdje govorimo uglavnom o globalnim, regionalnim i lokalnim organizacijama koje se posveĆuju pomoĆi i zaštiti ljudskih prava kao što su Amnesty International, Oxfam i Médecins sans Frontieres. Te humanitarne NVO-e su u stvari [Čak ako je to i u suprotnosti s namjerama uČesnika] neka od najsnažnijih oružja novoga svjetskoga poretka - kao dobrotvorni ratni pohodi i redovniČki redovi Imperija. Te NVO-e vode “pravedne ratove” bez oružja, bez nasilja, bez granica. Poput dominikanaca u kasnom srednjovjekovnom razdoblju i isusovaca na poČetku modernosti, te skupine bore se da utvrde opĆe potrebe i brane ljudska prava. Putem svoga jezika i svoje akcije one najprije definiraju neprijatelja kao oskudicu [u nadi da Će sprijeČiti ozbiljnu štetu] a onda prepoznaju neprijatelja kao grijeh.

Ne možemo a da se ovdje ne podsjetimo kako kršĆanska moralna te-ologija najprije tumaČi zlo kao oskudicu dobra a onda definira grijeh kao kažnjivu negaciju dobra. Unutar takvoga logiČkoga okvira nije Čudno veĆ

????

????


sasvim prirodno što te NVO-e u svojim pokušajima da reagiraju na oskudicu javno ukazuju na grješnike [ili bolje reČeno na Neprijatelja pravim inkvizicijskim izrazima]. Niti je Čudno što ostavljaju “svjetovnom krilu” da se stvarno suoČi s tim problemima. Na taj je naČin moralna intervencija postala najistaknutija sila imperijalnoga upletanja. U stvari, ta intervencija prefigurira izvanredno stanje odozdo, i to Čini bez granica, oboružano nekim od najuČinkovitijih sred-stava komunikacije i usmjereno prema simboliČkoj proizvodnji Neprijatelja. Te su NVO-e potpuno upijene u biopolitiČki kontekst konstitucije Imperija. One prethode moĆi njegova pacificiranja i proizvodnoj intervenciji pravde. Stoga ne treba Čuditi što su NVO-e oČarale i takve poštene teoretiČare stare međunarodne škole [kao što je Richard Falk].31 Izgleda da su NVO-e svojim prikazivanjem novoga poretka u miroljubivom biopolitiČkom kontekstu zaslije-pile teoretiČare koji ne vide okrutne uČinke što ih proizvodi moralna interven-cija kao prefiguracija svjetskoga poretka.32

Moralna intervencija Često služi kao prvi Čin koji priprema teren za vojnu intervenciju. U tim se sluČajevima vojni poduhvat predstavlja kao međunarodno odobrena policijska akcija. Danas je vojna intervencija sve manje ishod odluka koje potjeČu iz staroga međunarodnoga poretka pa Čak i iz struktura UN-a. ČešĆe ga jednostrano diktiraju Sjedinjene Države, koje sebi daju prvenstvenu zadaĆu a onda zatim zahtijevaju od svojih saveznika da pokrenu proces oružanoga obuzdavanja i/ili potiskivanja trenutnog neprijatelja Imperija. Ti se neprijatelji najČešĆe nazivaju teroristima, što je gruba konceptu-alna i terminološka redukcija koja je ukorijenjena u policijskom mentalitetu.

Odnos između spreČavanja i potiskivanja osobito je jasan u sluČaju inter-vencije u etniČkim sukobima. Sukobi među etniČkim skupinama i sljedstveno tome ponovno nametanje novih i/ili uskrslih etniČkih identitete uČinkovito rastaČe stare cjeline zasnovane na nacionalnim politikama. Ti sukobi Čine tkivo globalnih odnosa fluidnijim i, potvrđivanjem novih identiteta i novih lokacija, predstavljaju podatniji materijal za nadzor. U takvim sluČajevima represija može poprimiti vid preventivne radnje koja izgrađuje nove odnose [koji Će se kasnije uČvrstiti u miru ali samo nakon novih ratova] i nove teritorijalne i politiČke oblike koji su funkcionalni [ili bolje reČeno funkcionalniji i bolje prilagodljivi] za konstituciju Imperija.33 Drugi primjer potiskivanja pripremanog putem preventivne radnje su pohodi protiv korporacijskih poslovnih skupina ili “mafija”, osobito onih ukljuČenih u trgovinu drogom. Stvarno potiskivanje tih grupa možda je manje važno od kriminaliziranja njihovih djelatnosti i od stvar-anja društvene uzbune zbog njihovog samoga postojanja kako bi se olakšao nadzor nad njima. Iako nadziranje “etniČkih terorista” i “narko-mafija” može


predstavljati središte širokoga opsega policijskoga nadzora sa strane imepri-jalne moĆi, ta je djelatnost ipak normalna, to jest sustavna. “Moralna policija” uČinkovito podupire “pravedni rat” isto onako kao što nužno i stalno vršenje policijske moĆi podupire valjanost imperijalnoga prava i njegovo legitimno funkcioniranje.

Jasno je da su međunarodni i supranacionalni sudovi prisiljeni to slijediti. Vojske i policija prethode sudovima i veĆ Čine pravila pravde koje sudovi onda moraju primjenjivati. JaČina moralnih naČela kojima se povjerava kon-stituiranje novoga svjetskoga poretka ne mogu izmijeniti Činjenicu da je to u stvari obrtanje konvencionalnoga poretka ustavne logike. Aktivni uČesnici koji podupiru imperijalnu konstituciju vjeruju da Će sudovi biti sposobni preuzeti svoju vodeĆu ulogu u određivanju pravde kada konstituiranje Imperija do-voljno poodmakne. Međutim za sada, iako međunarodni sudovi nemaju mno-go moĆi, javno pokazivanje njihovih djelatnosti još je uvijek vrlo važno. Kasnije se mora oblikovati nova sudska funkcija koja je primjerena konstituciji Imperija. Sudovi Će se morati postepeno preobraziti od organa koji jednostavno donose presude protiv pobijeđenih u sudsko tijelo ili sustav tijela koje naređuje i sank-cionira odnos između moralnoga poretka, vršenja policijske akcije i mehanizma legitimiranja imperijalne suverenosti.34

Ta vrsta kontinuirane intervencije, koja je kako moralna tako i vojna, doista je logiČki oblik koji slijedi iz paradigme legitimacije zasnovanoj na kontinuiranom izvanrednom stanju i policijske radnje. Intervencije su uvijek izuzetne iako se stalno pojavljuju: one poprimaju oblik policijskih radnji jer im je cilj održavanje unutarnjega poretka. Na taj je naČin intervencije uČinkoviti mehanizam koji putem policijskih razmještaja izravno doprinosi konstituiranju moralnoga, normativnoga i institucionalnoga poretka Imperija.

Kraljevske povlasticeIzgleda da se u izgradnji Imperija ponavljaju i Čak znatno obnavljaju tradi-cionalne kraljevske povlastice. Kad bismo ostali unutar konceptualnog okvira klasiČnoga unutarnjega i međunarodnoga prava, mogli bismo doĆi u iskušenje da kažemo kako se stvara supranacionalna kvazi-država, Međutim, to nam ne izgleda primjereni opis stanja. Kada su se ponovo pojavile kraljevske povlastice moderne suverenosti u Imperiju, one su poprimile potpuno drugaČiji oblik. Na primjer, funkciju vladara da upotrijebi vojnu silu vršile su moderne nacion-alne države a danas je provodi Imperij, ali, kao što smo vidjeli, opravdanje za takvu uporabu danas nalazimo u kontinuiranom izvanrednom stanju, a sama uporaba poprima oblik policijskih radnji. Druge kraljevske povlastice kao što su vršenje pravde i nametanje poreza također postoje u svojoj prvoj fazi. VeĆ


smo raspravljali o rubnom položaju sudskih vlasti u konstitutivnom procesu Imperija. Mogli bismo tvrditi da nametanje poreza zauzima rubni položaj jer je sve više povezano sa specifiČnim i mjesnim hitnostima. U stvari, mogli bismo reĆi da se sama suverenost Imperija ostvaruje na rubovima, gdje su granice elastiČne a identiteti hibridni i fluidni. Bilo bi teško ustvrditi što je za Imperij važnije, središte ili rubovi. U stvari, izgleda da središte i rubovi stalno mijenjaju svoj položaj, bježeĆi od bilo kojih utvrđenih mjesta. Čak bismo mogli kazati da je sam taj proces virtualan i da njegova moĆ leži u moĆi virtualnoga.

Netko bi na ovom mjestu mogao svejedno primijetiti da je proces izgrad-nje suverenosti u mnogim svojim vidovima stvaran iako je virtualan i djeluje na rubovima! Mi svakako ne želimo poricati tu Činjenicu. Mi prije tvrdimo da tu imamo posla s drugom vrstom suverenosti - kontinuiranim oblikom suverenosti što ga smatramo graniČnim ili rubnim utoliko što djeluje “u krajn-jem sluČaju”, a to je suverenost koja smješta svoju jedinu referentnu toČku u definitivnu apsolutnost moĆi koju ona može vršiti. Imperij se tako pojavljuje u obliku stroja visoke tehnologije: on je virtualan, izgrađen da nadzire rubni događaj i organiziran da vlada i kada je to potrebno da intervenira u slomov-ima sustava [u skladu s najsavršenijim tehnologijama robotske proizvodnje]. Međutim, virtualnost i diskontinuiranost imperijalne suverenosti ne umanjuju uČinkovitost njezine sile. Naprotiv, upravo ta obilježja služe da ojaČaju njezin aparat, pokazujuĆi njezinu uČinkovitost u suvremenom povijesnom kontekstu i njezinu legitimnu silu u rješavanju svjetskih problema u krajnjoj instanci.

Sada možemo postaviti pitanje mogu li se, na osnovi tih novih biopolitiČkih premisa, shvatiti slika i život Imperija u obliku pravnoga mod-ela. VeĆ smo vidjeli da postojeĆe strukture međunarodnoga prava ne mogu saČinjavati taj pravni model, Čak ni kada se uzme u obzir najnoviji razvoj Ujedinjenih naroda i drugih velikih međunarodnih organizacija. Njihove razrade međunarodnoga poretka mogu u najboljem sluČaju znaČiti prijelaz prema novoj imperijalnoj moĆi. Konstituiranje Imperija ne vrši se na osnovi bilo kojega ugovornoga ili sporazumnoga mehanizma niti putem bilo kojega saveznoga izvora. Izvor imperijalne normativnosti proizlazi iz novoga stroja, novoga ekonomsko-industrijsko-komunikativnoga stroja - ukratko globalizira-noga biopolitiČkoga stroja. Stoga je jasno da moramo potražiti nešto razliČito od onoga što je do sada saČinjavalo osnovu međunarodnoga poretka, nešto što ne poČiva na obliku prava koji je, u najrazliČitijim tradicijama, bio utemeljen u modernom sustavu suverenih nacionalnih država. Međutim, nemoguĆnost da shvatimo genezu Imperija i njegovu virtualnu sliku pomoĆu bilo ko-jega staroga instrumenta pravne teorije, koji su se koristili u realistiČnom, institucionalistiČkom, pozitivistiČkom okviru ili u okviru naravnoga prava,


ne bi nas smjela prisiliti da prihvatimo ciniČki okvir gole sile ili neko sliČno makijavelistiČko stajalište. U stvari postoji racionalnost u genezi Imperija koju možemo prepoznati ne toliko putem pravne tradicije veĆ mnogo jasnije putem Često skrivene povijesti industrijskoga upravljanja i politiČke uporabe teh-nologije. [Ovdje ne smijemo zaboraviti da Će rasprava u spomenutom smjeru otkriti strukturu klasne borbe i njezine institucionalne uČinke, ali tim Ćemo se pitanjem pozabaviti u sljedeĆem odjeljku.] Ta nas racionalnost dovodi u središte biopolitike i biopolitiČkih tehnologija.

Kad bismo željeli opet preuzeti Max Weberovu poznatu trodijelnu formu-lu oblika legitimnosti moĆi, kvalitetni skok što ga Imperij uvodi u tu definiciju sastojao bi se u nepredvidljivoj mješavini | 1 | tipiČnih elemenata tradicion-alne moĆi, | 2 | proširenja birokratske moĆi koja je psihološki prilagođena biopolitiČkom kontekstu i | 3 | racionalnosti koju određuju “događaj” i “karizma” a koja se uzdiže kao moĆ singularizacije cjeline i uČinkovitosti imperijalnih intervencija.35 Logika koja obilježava to neoveberijansko stajalište bila bi funk-cionalna prije nego matematiČka i rizoidna i valovita prije nego induktivna ili deduktivna. Ona bi se bavila upravljanjem jeziČnim sljedovima kao skupinom strojnih sljedova denotacije i istovremeno stvaralaČke, kolokvijalne i nepoko-rive inovacije.

Temeljni cilj što ga tumaČe imperijalni odnosi moĆi je proizvodna sila sus-tava, novi biopolitiČki, ekonomski i institucionalni sustav. Imperijalni poredak oblikuje se ne samo na osnovi svoje moĆi akumulacije i globalnoga širenja, veĆ i na osnovi svoje sposobnosti da se razvija dublje, da se ponovo rađa i da se širi po cijeloj biopolitiČkoj rešetki svjetskoga društva. Apsolutnost imperijalne moĆi je dopunjujuĆi oblik njezinoj potpunoj prirođenosti ontološkom stroju proizvodnje i reprodukcije, pa stoga i biopolitiČkom kontekstu. Možda se, naposljetku, to i ne može predstaviti pravim poretkom, ali je to svejedno neki poredak, poredak određen svojom virtualnošĆu, svojim dinamizmom i svojom funkcionalnom nedefiniranošĆu. Tako Će se temeljni oblik legitimnosti utvrditi u dubinama stroja, u središtu društvene proizvodnje. Društvenu proizvodnju i pravnu legitimnost ne treba shvatiti kao primarnu i sekundarnu silu niti kao elemente baze i nadgradnje, veĆ ih treba razumjeti u stanju potpune uspored-nosti i isprepletenosti, suživota u cijelom biopolitiČkom društvu. U Imperiju i njegovom režimu biomoĆi, ekonomska proizvodnja i politiČka konstitucija sve se više poklapaju.

PoigravajuĆi se s Hegelom, mogli bismo reĆi da je konstitucija Imperija dobro po sebi ali ne za sebe.01 Jedna od najmoĆnijih radnji modernih imperijalistiČkih struktura moĆi bila je umetnuti klinove među masama planete, podijelivši ih u suprotstavljajuĆe tabore, ili u stvari mnoštvo sukobljavajuĆih strana. Dijelovi proletarijata u najmoĆnijim zemljama Čak su povjerovali da su njihovi interesi usko povezani s njihovim nacionalnim ident-itetima i imperijalnom sudbinom. Stoga su najznaČajniji sluČajevi pobune i revolucije protiv tih modernih struktura moĆi bili oni koji su u borbu protiv eksploatacije ukljuČili borbu protiv nacionalizma, kolonijalizma i imperijal-izma. U tim je događajima izgledalo, u jednom magiČnom trenutku, da je ČovjeČanstvo ujedinjeno u zajedniČkoj želji za oslobođenjem. Kao da smo uhvatili trenutaČni prizor iz buduĆnosti u kojoj su jednom zauvijek uništeni moderni mehanizmi vlasti. Pobunjene mase, njihova želja za oslobođenjem, njihovi eksperimenti u pronalaženju alternativa i njihovi sluČajevi uspostavljan-ja moĆi u svojim su najboljim trenucima ukazivali na internacionalizaciju i glo-balizaciju odnosa s onu stranu podjele nacionalne, kolonijalne i imperijalistiČke vladavine. U naše je vrijeme želja koju su pokrenule mase potisnuta [na Čudan i izopaČen naČin] konstitucijom Imperija. Mogli bismo Čak kazati da su izgradnja Imperija i njegove globalne mreže odgovor na razne borbe protiv modernih

1.3

ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA

Kada se jednom utjelovi u moĆ radniČkih savjeta, koja mora na međunarodnoj razini istisnuti svu drugu moĆ, proleterski pokret postaje vlas-titi proizvod, a taj je proizvod sam proizvođaČ. ProizvođaČ je cilj samome sebi. Tek tada se negira spektakularno negiranje života.

guy debord

Sada je vrijeme talionica i treba vidjeti samo svjetlo.

josé marti

????

49ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA

strojeva moĆi, a konkretno na klasnu borbu koju je pokretala želja mnoštva za oslobođenjem. Mnoštvo je stvorilo Imperij.

Međutim, kazati da je Imperij dobar po sebi ne znaČi da je on dobar za sebe. Iako je Imperij odigralo određenu ulogu u dokidanju kolonijalizma i im-perijalizma, on svejedno gradi vlastite odnose moĆi zasnovane na eksploataciji koji su u mnogom pogledu okrutniji od onih koje je uništilo. Kraj dijalektike modernosti nije imao za ishod kraj dijalektike eksploatacije. Danas su mreže kapitalistiČke eksploatacije u određenoj mjeri usisale ili podČinile skoro cijelo ČovjeČanstvo. Danas vidimo još ekstremniji rascjep između male manjine koja nadzire ogromna bogatstva i mnoštava koje živi u siromaštvu na granici bespomoĆnosti. Zemljopisna i rasna podruČja tlaČenja i eksploatacije koja su uspostavljena za vrijeme kolonijalne i imperijalistiČke ere u mnogome pogledu nisu se smanjila veĆ su se umjesto toga eksponencijalno poveĆala.

Usprkos tome što to sve priznajemo mi i dalje uporno tvrdimo da je izgradnja Imperija korak naprijed kako bi se zaboravila bilo kakva nostalgija za strukturama moĆi koje su mu prethodile i odbijamo bilo koju politiČku strategiju koja bi ukljuČivala povratak na taj stari poredak kao što je uskrsnuĆe nacionalne države koja bi nas štitila od globalnoga kapitala. Mi tvrdimo da je Imperij bolji na isti naČin na koji Marx insistira da je kapitalizam bolji nego ob-lici društva i naČini proizvodnje koji su postojali prije njega. Marxovo stajalište temelji se na zdravom i lucidnom gađenju prema parohijalnim i krutim hijer-arhijama koje su prethodile kapitalistiČkome društvu kao i na prepoznavanju Činjenice da je potencijal za oslobođenje poveĆan u novome stanju. Danas na isti naČin možemo vidjeti da se Imperij rješava okrutnih režima moderne moĆi i isto tako poveĆava potencijal za oslobođenje.

Duboko smo svjesni da ovom tezom plivamo nasuprot struje naših pri-jatelja i drugova na ljevici. U dugim desetljeĆima sadašnje krize komunistiČke, socijalistiČke i liberalne ljevice koja je slijedila 1960-te godine, veliki dio kritiČke misli, kako u vodeĆim zemljama kapitalistiČkoga razvoja tako i u potČinjenima, pokušao je prerazmjestiti mjesta otpora koja se temelje na identitetima društvenih subjekata ili nacionalnih i regionalnih skupina, Često zasnivajuĆi politiČku analizu na lokalizaciji borbi. Takvi argumenti ponekad se grade u smislu pokreta ili politika “zasnovanih na mjestu”, u kojima se granice mjesta [zamišljenoga bilo kao identitet ili kao teritorij] suprotstavljaju neodređenom i homogenom prostoru globalnih mreža.02 U drugim su se vremenima takvi argumenti izvlaČili iz duge tradicije ljeviČarskoga nacionalizma u kojemu se [u najboljem sluČaju] nacija zamišlja kao prvenstveni mehanizam obrane protiv prevlasti stranoga i/ili domaĆega kapitala.03 Izgleda da se danas reaktivira taj


operativni silogizam u središtu raznih oblika “mjesne” ljeviČarske strategije. Ako kapitalistiČka prevlast postaje sve više globalna, onda naši otpori njoj moraju braniti lokalno i graditi prepreke sve ubrzanijim tijekovima kapitala. S toga stajališta, stvarna globalizacija kapitala i konstituiranje Imperija moraju se smatrati znakovima izvlaštenja i poraza.

Međutim, mi smatramo da je danas to lokalistiČko motrište koliko krivo toliko i štetno, iako se divimo duhu nekih njegovih zagovaraČa i poštujemo ga. Ono je krivo najprije zbog toga što je problem loše postavljen. U mnogim prikazima problem poČiva na krivoj dihotomiji između globalnoga i lokalnoga, pretpostavljajuĆi da globalno znaČi homogenizaciju i neodređeni identitet dok lokalno Čuva raznorodnost i razliku. U takvim je argumentima Često implicitna pretpostavka da su razlike lokalnoga nekako naravne ili barem da njihovo po-drijetlo nije upitno. Lokalne razlike prethode sadašnjoj sceni i mora ih se braniti ili štititi od upletanja globalizacije. UzimajuĆi u obzir takve pretpostavke ne bi nas trebalo iznenaditi što mnoge obrane lokalnoga usvajaju terminologiju tradicionalne ekologije ili Čak poistovjeĆuju taj “lokalni” politiČki projekt s obranom prirode i biološke raznovrsnosti. To stajalište može lako prijeĆi u neku vrstu primordijalizma koje ukruĆuje i romantizira društvene odnose i identiteti. Umjesto toga trebamo se usmjeriti na proizvodnju lokalnosti, to jest, društvene strojeve koji stvaraju i ponovo stvaraju identitete i razlike koje se shvaĆaju kao lokalne.04 Razlike lokaliteta niti prethode niti su prirodne veĆ su prije posljedice režima proizvodnje. SliČno tome, globalizaciju ne smijemo shvatiti u smislu kulturne, politiČke ili ekonomske homogenizacije. Globalizaciju, kao i lokalizaciju, treba umjesto toga shvatiti kao režim proizvođenja identiteta i razlike ili stvarno homogenizacije i raznorodnosti. Prema tome, bolji okvir da se naznaČi razlika između globalnoga i lokalnoga mora se odnositi na razliČite mreže tijekova i prepreka u kojima mjesni moment ili stajalište ustupa prven-stvo reteritorijalizaciji prepreka ili granica dok globalni moment daje prednost mobilnosti deteritorijaliziranih tijekova. Krivo je, u svakom sluČaju, tvrditi da mi možemo [ponovo] uspostaviti mjesne identitete koje su u nekom smislu izvana i zaštiĆeni od globalnih tijekova kapitala i Imperija.

LjeviČarska strategija otpora globalizaciji i obrana mjesta je i štetna jer u mnogim sluČajevima ono što se pojavljuje kao lokalni identitet nije neovisno ili samoodređujuĆe veĆ u stvari hrani i podržava razvoj kapitalistiČkoga imperijal-noga stroja. Globalizacija ili deteritorijalizacija kojom upravlja imperijalni stroj u stvari se ne suprotstavlja lokalizaciji ili reteritorijalizaciji, veĆ prije uvodi u igru pokretne i prilagođavajuĆe krugove diferencijacije i identifikacije. Strategija mjesnoga otpora krivo prepoznaje i stoga skriva neprijatelja. Mi se u ni u kojem


sluČaju ne protivimo globalizaciji odnosa kao takvih - u stvari, kao što smo rekli, najjaČe snage ljeviČarskoga internacionalizma uČinkovito su vodile taj proces. Neprijatelj je prije konkretan režim globalnih odnosa koji nazivamo Im-perijem. Još važnije, ta strategija obrane lokalnoga je štetna jer ona zamagljuje pa Čak i poriČe stvarne alternative i potencijale za oslobođenje koji postoje unutar Imperija. Trebamo jednom zauvijek prestati s potragom za vanjskim, što je stajalište koje našu politiku zamišlja kao potpuno Čistu. Bolje je, kako teoretski tako i praktiČki uĆi u podruČje Imperija i suprotstaviti se njegovim homogenizirajuĆim i heterogenizirajuĆim tijekovima u svoj njihovoj složenosti, temeljeĆi našu analizu na moĆi globalnoga mnoštva.

Ontološka drama Res GestaeBaština modernosti je baština bratoubilaČkih ratova, razornog “razvoja”, okrutne “civilizacije” i prije nezamislivoga nasilja. Erich Auerbach jednom je napisao da je tragedija jedini žanr koji može za sebe potražiti mjesto realizma u zapadnoj književnosti, a možda je to i istina upravo zbog tragedije koju je za-padna modernost nametnula svijetu.05 Koncentracijski logori, nuklearno oružje, genocidni ratovi, ropstvo, Apartheid: nije teško nabrojiti razne pozornice tragedije. Međutim, insistirajuĆi na tragiČnom obilježju modernosti mi svakako ne želimo slijediti “tragiČne” filozofe Europe, od Schopenhauera do Heideggera, koji pretvaraju ta stvarna razaranja u metafiziČke priČe o negativnosti biĆa, kao da su te stvarne tragedije puka iluzija, ili bolje reČeno kao da su one naša krajnja sudbina! Moderna negativnost ne poČiva u nikakvom transcendent-nom Imperiju veĆ u teškoj stvarnosti pred nama: na poljima rodoljubnih bitaka u Prvom i Drugom svjetskom ratu, od polja smrti kod Verduna do nacistiČkih peĆi i brzoga uništenja tisuĆa u Hirošimi i Nagasakiju, tapetnog bombardiranja Vijetnama i Kambodže, pokolja od Sétifa i Sowetoa do Sabre i Shatile, a popis se nastavlja u beskonaČnost. Nema Joba koji može izdržati takvu patnju! [A svatko tko poČne sastavljati takav popis ubrzo shvati kako je on neprimjeren koliČini i kvaliteti tragedija.] Pa dobro, ako je ta modernost doživjela svoj kraj i ako moderna nacionalna država koja je poslužila kao neminovno stanje za imperijalistiČku prevlast i bezbrojne ratove išČezava sa svjetske pozornice, onda sretno joj bilo! Moramo se oČistiti od svake krivo usmjerene nostalgije za belle époque te modernosti.

Međutim, ne možemo se zadovoljiti s tom politiČkom osudom moderne moĆi koja se oslanja na historia rerum gestarum, objektivnu povijest koju smo naslijedili. Moramo uzeti u obzir i moĆ res gestae, moĆ mnoštva da stvara povijest koja se nastavlja i koja je danas prerazmještena unutar Imperija. To je


pitanje preobražavanja nužnosti nametnute mnoštvu - nužnosti koju je samo mnoštvo u određenoj mjeri zazivalo tijekom cijele modernosti kao podruČje bijega iz lokalizirane bijede i eksploatacije - u stanje moguĆnosti oslobođenja, novu moguĆnost na tom novom terenu ČovjeČanstva.

Tu poČinje ontološka drama, kada se podiže zavjesa na pozornici u kojoj razvoj Imperija postaje njegova vlastita kritika a njegov proces izgradnje postaje proces njegova svrgnuĆa. Ta je drama ontološka u smislu da se tu, u tim procesima, biĆe proizvodi i reproducira. Tu Ćemo dramu morati još više razjasniti i oblikovati tijekom naše studije, ali trebamo od samoga poČetka insistirati na tome da to nije jednostavno još jedna inaČica dijalektiČkog pros-vjetiteljstva. Mi ne predlažemo inaČicu na n-tu potenciju neizbježnoga prolaza kroz Čistilište [ovdje pod krinkom novoga imperijalnoga stroja] kako bismo ponudili zrnce nade za svijetlu buduĆnost. Mi ne ponavljamo plan idealne tel-eologije koja opravdava bilo koji prijelaz u ime obeĆanoga cilja. Naprotiv, naše razmišljanje zasniva se na dva metodološka pristupa koja imaju namjeru biti nedijalektiČka i potpuno imanentna: prvi je kritiČki i dekonstrukcijski, koji želi podrivati hegemonistiČke jezike i društvene strukture i time otkriti alternativnu ontološku osnovu koja poČiva u stvaralaČkoj i proizvođaČkoj praksi mnoštva; drugi je konstruktivistiČki i etiČkopolitiČki, koji nastoji povesti procese proiz-vodnje subjektivnosti prema konstituiranju uČinkovite društvenopolitČke alternative, nove konstitutivne moĆi.06

Naš kritiČki pristup upravlja se prema potrebi za stvarnom ideološkom i materijalnom dekonstrukcijom imperijalnoga poretka. U postmodernom svi-jetu, vladajuĆi spektakl Imperija gradi se putem razliČitih samolegitimirajuĆih govora i struktura. Davno su tako razliČiti autori kao što su Lenjin, Horkheimer i Adorno i Debord prepoznali taj spektakl kao sudbinu pobjedniČkoga kapi-talizma. Usprkos njihovim znaČajnim razlikama, ti nam autori nude stvarna predviđanja puta kapitalistiČkoga razvoja.07 Naša dekonstrukcija toga spektakla ne može biti tekstualna, veĆ mora stalno nastojati usmjeravati svoje snage prema prirodi događaja i stvarnim određenjima imperijalnih procesa koji su danas na djelu. KritiČki pristup ima za cilj osvijetliti protuslovlja, krugove i krize toga procesa jer u svakome od tih trenutaka zamišljena nužnost povijesnoga razvoja može otvoriti alternativne moguĆnosti. Drugim rijeČima, dekonstruk-cija historia rerum gestarum, spektralne vladavine globaliziranoga kapitalizma, otkriva moguĆnosti alternativnih društvenih organizacija. Dotle otprilike možemo doprijeti s metodološkim kosturom kritiČkoga i materijalistiČkoga dekonstrukcionizma - ali to je veĆ ogromni doprinos! 08

Tu prvi metodološki pristup treba prepustiti palicu drugome,


konstruktivistiČkome i etiČkopolitiČkome pristupu. Tu moramo prekopati ontološki temelj konkretnih alternativa koje res gestae stalno gura naprijed, subjektivnih snaga što djeluju u povijesnom kontekstu. Tu se pojavljuje ne novi racionalizam veĆ novi scenarij razliČitih racionalnih Činova - obzor djelat-nosti, otpora, volja i želja koje odbijaju hegemonijski poredak, predlažu linije bijega i kuju alternativne konstitutivne rute. Taj stvarni temelj, otvoren kritici, izmijenjen etiČkopolitiČkim pristupom, predstavlja realnu ontološku refer-entnu toČku filozofije, ili pak polje prikladno filozofiji oslobođenja. Taj pristup metodološki raskida sa svakom filozofijom povijesti utoliko ukoliko odbija svaki deterministiČki koncept povijesnoga razvoja i bilo koje “racionalno” slavlje ishoda. On pokazuje, nasuprot, kako povijesni događaj poČiva u potencijalnos-ti. “Nije toČno da se dva iznova slažu u jedan veĆ se jedan otvara u dva”, prema lijepoj antikonfucijskoj [i antiplatonistiČkoj] formuli kineskih revolucionara.09 Filozofija nije Minervina sova koja je poletjela nakon što se povijest ostvarila kako bi proslavila njezin sretni kraj; filozofija je prije subjektivni prijedlog, želja i praksa koji su primijenjeni na događaj.

Refreni “Internacionale”Bilo je vrijeme, ne tako davno, kada je internacionalizam bio kljuČni element proleterske borbe i napredne politike opĆenito. “Proletarijat nema domov-ine”, ili još bolje, “domovina proletarijata je cijeli svijet.” ‘Internacionala’ je bila himna revolucionara, pjesma utopijske buduĆnosti. Trebamo imati na umu da utopija izražena u gornjim parolama nije u stvari internacionalistiČka, ako pod internacionalistiČkim podrazumijevamo neku vrstu jednodušnosti među raznim nacionalnim identitetima da saČuvaju svoje razlike ali pregovaraju o nekom ograniČenom sporazumu. Bolje reČeno, proleterski internacionalizam bio je protunacionalistiČki pa stoga supranacionalan i globalan. Radnici svih zemalja ujedinite se! - ne na osnovi nacionalnih identiteta veĆ izravno putem zajedniČkih potreba i želja, bez obzira na međe i granice.

Internacionalizam je bila volja aktivnoga masovnoga subjekta koji je pre-poznao da su nacionalne države kljuČni Čimbenici kapitalistiČke eksploatacije i da su mnoštvo stalno pozivali u boj za njihove besmislene ratove - ukratko, da je nacionalna država bila politiČki oblik kojega se protuslovlja nisu mogla podrazumijevati i proČistiti veĆ jedino uništiti. Međunarodna solidarnost bila je u stvari projekt za razaranje nacionalne države i izgradnju nove globalne zajednice. Taj je proleterski program bio u pozadini Često ambicioznih taktiČkih definicija koje su komunistiČke i socijalistiČke stranke proizvodile tijekom jed-noga stoljeĆa njihove prevlasti nad proletarijatom.10 Ako je nacionalna država


bila središnja karika u lancu prevlasti i stoga ju je trebalo uništiti, onda je na-cionalni proletarijat imao prvenstveni zadatak da uništi sam sebe u onoj mjeri u kojoj ga određuje nacija i tako izvuČe međunarodnu solidarnost iz zatvora u koji je zatvorena. Međunarodnu solidarnost trebalo je shvatiti ne kao Čin milosti ili Čovjekoljublja za dobro drugih, plemenitu žrtvu za drugu nacionalnu radniČku klasu, veĆ kao primjereni i nerazdvojni oblik vlastite želje nacional-noga proletarijata i njegove borbe za oslobođenje. Proleterski internacion-alizam izgradio je paradoksalan i moĆan politiČki stroj koji je stalno prodirao s onu stranu granica i hijerarhija nacionalnih država i pozicionirao utopijsku buduĆnost samo na globalnom terenu.

Danas trebamo jasno shvatiti da je prošlo vrijeme takvoga proleterskoga internacionalizma. Međutim to ne poriČe Činjenicu da je koncept internac-ionalizma doista živio među masama i nataložio neku vrstu geoloških naslaga patnje i želje, uspomenu na pobjede i poraze, talog ideoloških napetosti i potreba. Nadalje, proletarijat u stvari danas sebe vidi ne samo međunarodnim veĆ [barem kao tendenciju] i globalnim. Mogli bismo doĆi u iskušenje i reĆi da je proleterski internacionalizam stvarno “pobijedio” u svjetlu Činjenice da su snage nacionalnih država oslabile u nedavnom prijelazu prema globalizaciji i Imperiju, ali to bi bio Čudan i ironiČan pojam pobjede. ToČnije bi bilo kazati, slijedeĆi citat Williama Morrisa koji je poslužio kao jedan od motoa ove knjige, da se ono za što se on borio dogodilo usprkos njegovoga poraza.

Praksa proleterskoga internacionalizma najjasnije se izražavala u međunarodnim krugovima borbi. U tom su okviru [nacionalni] opĆi štrajk i pobuna protiv [nacionalne] države bili jedino zamislivi kao elementi komu-nikacije između borbi i procesa oslobođenja na međunarodnom polju. Od Berlina do Moskve, od Pariza do New Delhia, od Alžira do Hanoja, od ©angaja do Džakarte, od Havane do New Yorka, te su borbe bile u suklađu jedna s drugom tijekom cijeloga devetnaestoga i dvadesetoga stoljeĆa. Jedan se krug gradio dok je vijest o pobuni kolala i primjenjivala se u svakom novom kontek-stu upravo onako kako su u nekom ranijem dobu trgovaČki brodovi prenosili vijest o pobuni robova od otoka na otok Karipskoga mora, paleĆi nepopustljivi niz vatri koje se nisu mogle ugasiti. Da bi se oblikovao krug, primatelji poruka moraju biti sposobni “prevoditi” događaje na vlastiti jezik, prepoznati borbu kao vlastitu i tako pridodati kariku lancu. U nekim sluČajevima taj je “prijevod” priliČno složen: kako su kineski intelektualci na prijelazu u dvadeseto stoljeĆe, na primjer, mogli Čuti o protukolonijalnim borbama na Filipinima i Kubi i prevesti ih na jezik vlastitih revolucionarnih projekata. U drugim je sluČajevima mnogo izravniji: kako se pokret tvorniČkoga vijeĆa u Torinu neposredno nad-


ahnuo viješĆu o boljševiČkoj pobjedi u Rusiji. Možda bi bilo bolje ne razmišljati o tim borbama kao povezanima jedna s drugom poput karika lanca, veĆ ih zamisliti kako komuniciraju poput virusa koji mijenja svoj oblik da bi u svakom kontekstu pronašao primjerenoga domaĆina.

Ne bi bilo teško nacrtati kartu razdoblja krajnje jaČine tih krugova. Prvi bi se val mogao vidjeti nakon 1848. kada je poČelo politiČko vrenje Prve inter-nacionale, nastavljajuĆi se 1880-ih i 1890-ih godina osnivanjem socijalistiČkih politiČkih i sindikalnih organizacija, a onda dolazeĆi do vrhunca nakon Ruske revolucije 1905. godine i prvoga međunarodnoga kruga protuimperijalistiČkih borbi.11 Drugi se val podigao nakon Sovjetske revolucije 1917, nakon Čega je slijedio međunarodni niz borbi koje je jedino mogao obuzdati fašizam s jedne strane, a reapsorbirati New Deal i antifašistiČki front s druge. I naposljetku pos-tojao je i val borbi koji je poČeo Kineskom revolucijom i nastavio se kroz afriČke i latinoameriČke oslobodilaČke borbe do eksplozija 1960-ih po cijelome svijetu.

Ti su međunarodni krugovi borbi bili stvarni pokretaČ razvoja ustanova kapitala i procesa reformi i restrukturiranja.12 Proleterski, protukolonijalni i protuimperijalistiČki internacionalizam, borba za komunizam, koji je bio živ u svim najsnažnijim pobunjeniČkim događajima devetnaestoga i dvadesetoga stoljeĆa, predvidio je i prefigurirao procese globalizacije kapitala i stvaranja Imperija. Na taj je naČin stvaranje Imperija odgovor na proleterski internacion-alizam. Nema niČega dijalektiČkoga ili teleološkoga u tome što su masovne borbe predvidjele i prefigurirale kapitalistiČki razvoj. Naprotiv, same su borbe iskazi stvaralaštva želje, utopije proživljenoga iskustva, djelovanja povijesnosti kao potencijalnosti - ukratko, borbe su gola stvarnost res gestae. Neka vrsta teleologije gradi se samo nakon Činjenice, post festum.

Borbe koje su prethodile globalizaciji i prefigurirale je bile su izraz snage živoga rada koji se nastojao osloboditi od krutih teritorijaliziranih režima koji su mu nametnuti. Dok se takmiČi s mrtvim radom koji je protiv njega akumuliran, živi rad uvijek nastoji razbiti nepomiČne teritorijalizirane strukture, nacionalne organizacije i politiČke osobe koje je drže u zatvoru. Sa snagom živoga rada, njegovom užurbanom djelatnošĆu i njegovom deteritorijalizirajuĆom željom, taj proces raskida otvara sve prozore povijesti. Kada usvojimo stajalište djelat-nosti mnoštva, njegovu proizvodnju subjektivnosti i želje, možemo shvatiti kako je globalizacija, ukoliko upravlja stvarnom deteritorijalizacijom prijašnjih struktura eksploatacije i nadzora, doista uvjet oslobođenja masa. Ali kako se taj potencijal za oslobođenje može danas ostvariti? Živi li još ta ista neobuzdana želja za slobodom koja je slomila i sahranila nacionalnu državu i koja je odredila prijelaz prema Imperiju još uvijek živi ispod pepela sadašnjice, pepela vatre


koja je progutala međunarodni proleterski subjekt koji se ostvarivao u obliku industrijske radniČke klase? ©to je zauzelo mjesto toga subjekta? U kojemu je smislu ontološko ukorjenjivanje novoga mnoštva postalo pozitivan ili alternati-van Čimbenik u oblikovanju globalizacije?

Krtica i zmijaTrebamo shvatiti da se duboko promijenio i sami subjekt rada i pobune. Sastav proletarijata se promijenio pa se tako mora i naše razumijevanje njega kao subjekta. U koncepcijskom smislu proletarijat shvaĆamo kao široku kategoriju koja ukljuČuje sve one kojih radnu snagu eksploatira kapitalistiČki naČin proizvodnje i reprodukcije i podvrgava je sebi.13 U prijašnjoj eri kategorija proletarijata usredotoČila se na industrijsku radniČku klasu i povremeno je pod nju potpadala, a paradigmatiČki lik ove potonje bio je muški tvorniČki radnik. Ta je industrijska radniČka klasa dobijala Često vodeĆu ulogu ispred drugih likova radne snage [kao što je seljaČka radna snaga] kako u ekonomskim anali-zama tako i politiČkim pokretima. Danas je ono što radniČka klasa ima gotovo sasvim išČezlo. Ona nije prestala postojati, ali je izgubila svoj povlašteni položaj u kapitalistiČkoj ekonomiji i svoj hegemonistiČki položaj u klasnom sastavu proletarijata. Proletarijat nije ono što je bio, ali to ne znaČi da je nestao. To prije znaČi da smo još jednom suoČeni s analitiČkom zadaĆom shvaĆanja novoga sastava proletarijata kao klase.

Činjenica što pod kategorijom proletarijata podrazumijevamo sve one koje kapitalistiČka prevlast eksploatira ne upuĆuje na to da je proletarijat homogena ili istovrsna jedinica. Njega doista presijecaju u raznim pravcima razlike i slojevitosti. Neka radna snaga je plaĆena, neka nije; neka radna snaga je ograđena tvorniČkim zidovima, druga je raspršena po neomeđenom društvenom terenu; neka radna snaga je ograniČena na osam sati dnevno i Četrdeset sati tjedno, neka se proširuje na cijeli životni vijek; nekoj radnoj snazi priznaju minimalnu vrijednost, neku uzdižu na pijedestal kapitalistiČke ekonomije. Tvrdit Ćemo [u dijelu 3.4] da među raznim likovima danas aktivne proizvodnje, lik nematerijalne radne snage [ukljuČen u komunikacije, suradnju i proizvodnju i reprodukciju afekata] zauzima sve više središnje mjesto kako u shemi kapitalistiČke proizvodnje tako i u sastavu proletarijata. Naše je stajalište pri tome da su sve te razliČite vrste radne snage podvrgnute kapitalistiČkoj dis-ciplini i kapitalistiČkim odnosima u proizvodnji. Ta Činjenica da je proletarijat unutar kapitala i da ga podupire određuje ga kao klasu.

Trebamo konkretnije pogledati oblik borbi u kojima novi proletarijat izražava svoje želje i potrebe. U zadnje pola stoljeĆa, a osobito u dva desetljeĆa


između 1968. i pada Berlinskoga zida, preobrazba proleterskih borbi pratila je restrukturiranje i globalno širenje kapitalistiČke proizvodnje. Kao što smo rekli, izgleda da danas više ne postoji slika međunarodnoga kruga borbi zasno-vanima na komunikaciji i prevođenju zajedniČkih želja radne snage u pobunu. Međutim, Činjenica što je taj krug kao specifiČni oblik skupa borbi išČezao, ne otvara ponor. Naprotiv, možemo prepoznati snažne događaje na svjetskoj po-zornici koji otkrivaju kako mnoštvo odbija eksploataciju i koji signaliziraju novu vrst proleterske solidarnosti i ratobornosti.

Razmotrimo najradikalnije i najsnažnije borbe zadnjih godina dvadese-toga stoljeĆa: događaje na trgu Tijenanmen 1989, Intifadu protiv izraelskih državnih vlasti, pobunu Los Angelesu 1992, ustanak u Chiapasu koji je poČeo 1994, kao i niz štrajkova koji je paralizirao Francusku u prosincu 1995, te one koji su u dobroj mjeri onesposobili Južnu Koreju 1996. godine. Svaka od tih borbi bila je specifiČna i zasnovana na izravnim regionalnom problemima tako da ih se nikako nije moglo povezati u globalni lanac pobune. Nijedan od tih događaja nije nadahnuo krug borbi, jer se želje i potrebe koje su oni izražavali nisu mogle prevesti u razliČite kontekste. Drugim rijeČima, [potencijalni] revolucionari u drugim dijelovima svijeta nisu mogli Čuti za događaje u Pe-kingu, Nabulus, Los Angelesu, Chiapasu, Parizu ili Seulu i odmah ih prepoznati kao vlastite borbe. Nadalje, te borbe ne samo što nisu uspjele komunicirati s drugim kontekstima, veĆ im je nedostajala i lokalna komunikacija, pa su tako Često imali vrlo kratko trajanje tamo gdje su nastali, izgarajuĆi u hipu. To je svakako jedan od središnjih i najhitnijih politiČkih paradoksa našega vremena: u našem mnogo slavljenom dobu komunikacije, borbe je postalo nemoguĆe komunicirati.

Paradoks nemoguĆnosti komunikacije krajnje nam otežava da shvatimo i izrazimo novu moĆ što su je uspostavile nove borbe. Moramo biti sposobni shvatiti da ono što su te borbe izgubile u svojoj širini, trajanju i moguĆnosti komunikacije dobile su na intenzitetu. Moramo biti sposobni shvatiti da, iako su se sve te borbe usmjerile prema vlastitim mjesnim i neposrednim okolnos-tima, one su ipak postavile probleme nadnacionalne važnosti, probleme koji su svojstveni novom liku imperijalne kapitalistiČke regulacije. U Los Ange-lesu, na primjer, probleme su potakli mjesna rasna neprijateljstva i obrasci društvenog i ekonomskog iskljuČenja koji su u mnogom pogledu svojstveni [post]urbanom teritoriju, ali ti su događaji skoro odmah lansirani na opĆoj razini kao izraz odbijanja postfordovskoga režima društvenoga nadzora. Poput Intifade u određenom smislu, nemiri u Los Angelesu pokazali su kako su pro-past fordistiČkih režima pogađanja i mehanizama društvenog posredovanja uČinili upravljanje rasno i društveno razliČitim teritorijima velikih gradova i


stanovništvom tako otežanim. Krađa roba i paljenje imovine nisu samo bili metafore veĆ stvarno globalno stanje pokretljivosti i labilnosti društvenih posredovanja.14 I u Chiapasu, pobuna se usredotoČila prvenstveno na prob-leme od lokalne važnosti: probleme iskljuČenja i nedostatka predstavljanja specifiČnog za meksiČko društvo i meksiČku državu, koji su u određenoj mjeri dugo bili zajedniČki rasnim hijerarhijama u veĆem dijelu Latinske Amerike. Međutim, zapatisiČka pobuna bila je i neposredna borba protiv društvenoga režima što ga je nametnula NAFTA, te opĆenitije, sustavnoga iskljuČenja i potČinjenosti u regionalnoj izgradnji svjetskoga tržišta.15 Naposljetku, poput onih u Seulu, masovni štrajkovi u Parizu i po cijeloj Francuskoj krajem 1995. godine, usmjerili su se prema specifiČnim lokalnim i nacionalnim pitanjima radne snage [kao što su penzije, nadnice i nezaposlenost], ali ta je borba bila odmah prepoznata kao oČito osporavanje nove društvene i ekonomske konstitucije Imperija. Francuski štrajkovi pozivali su iznad svega na novi pojam javnoga, novu izgradnju javnoga prostora protiv neoliberalnih mehanizama privatizacije koji su više manje posvuda pratili projekt kapitalistiČke globaliza-cije.16 Možda su upravo zbog toga što je sve te borbe nemoguĆe komunicirati i tako onemoguĆene vodoravno putovati u obliku kruga, one, umjesto toga, prisiljene skakati okomito i odmah dodirnuti globalnu razinu.

Moramo biti sposobni shvatiti da to nije pojava novoga kruga međunarodnih borbi, veĆ nova kvaliteta društvenih pokreta. Moramo biti sposobni shvatiti, drugim rijeČima, nove osobine koje sve te borbe predstav-ljaju, usprkos njihovoj radikalnoj razliČitosti. Prvo, svaka borba, iako Čvrsto ukorijenjena u mjesnim uvjetima, odmah iskaČe na globalnu razinu i napada imperijalnu konstituciju u njenoj opĆenitosti. Drugo, sve borbe uništavaju tradicionalne razlike između ekonomske i politiČke borbe. Te borbe su istodob-no ekonomske, politiČke i kulturne - pa su stoga one biopolitiČke borbe, borbe za oblik života. One su konstitutivne borbe koje stvaraju nove javne prostore i nove oblike zajednice.

Moramo biti sposobni shvatiti sve to ali to nije tako lako. Moramo u stvari priznati da nas, Čak kada pokušamo individualizirati stvarnu novinu tih stanja, stalno ometa utisak da su te borbe uvijek veĆ stare, zastarjele i anahronistiČke. Borbe na trgu Tijenanmen govorile su jezikom demokracije koji je veĆ dugo zastario; gitare, povezi na glavi, šatori i parole sliČile su na neČujni odjek Berke-leya iz 1960-ih. I nemiri u Los Angelesu sliČili su podrhtavanju tla nakon potresa rasnih sukob koji su potresli Sjedinjene Države 1960-ih godina. ©trajkovi u Parizu i Seulu izgledali su kao da nas vraĆaju u eru veletvorniČkog radništva, kao da su posljednji izdisaj radniČke klase na umoru. Sve te borbe, koje pružaju


stvarno nove elemente, od poČetka izgledaju veĆ zastarjele - upravo zbog toga što ne mogu komunicirati, jer se njihovi jezici ne mogu prevoditi. Te borbe ne mogu komunicirati usprkos toga što su naširoko predstavljene u medijima, na televiziji, internetu i svim drugim medijima koji se mogu zamisliti. Još se jednom suoČavamo s paradoksom nemoguĆnosti komunikacije.

Svakako možemo prepoznati prve prepreke koje koČe komunikaciju bor-bi. Jedna od tih prepreka je odsustvo zajedniČkoga neprijatelja protiv kojega su borbe usmjerene. Peking, Los Angeles, Nablus, Chiapas, Pariz, Seul: sve te sit-uacije izgledaju krajnje konkretno, ali u stvari sve one izravno napadaju global-ni poredak Imperija i traže stvarnu alternativu. Stoga je bitna politiČka zadaĆa pojasniti narav zajedniČkoga neprijatelja. Druga prepreka, koja prati prvu, je ta što ne postoji zajedniČki jezik borbi koji bi mogao “prevesti” konkretan jezik svake od njih na kozmopolitski jezik. Borbe u drugim dijelovima svijeta, pa Čak i naše borbe, kao da su pisane nerazumljivim stranim jezikom. I to ukazuje na važnu politiČku zadaĆu: stvoriti novi zajedniČki jezik koji olakšava komunikaci-ju, kao što su to Činili jezici antimperijalizma i proleterskoga internacionalizma za borbe prethodnoga doba. Možda to treba biti nova vrsta komunikacije koja funkcionira ne na osnovi sliČnosti veĆ na osnovi razlika: komunikacija singular-nosti.

Prepoznavanje zajedniČkoga neprijatelja i izmišljanje zajedniČkoga jezika borbi svakako su važne politiČke zadaĆe, i mi Ćemo ih podupirati u ovoj knjizi kolikogod možemo, ali nam intuicija govori da ta vrsta analiza na kraju ne uspijeva shvatiti stvarni potencijal koje te nove borbe imaju. Drugim rijeČima, naša nam intuicija govori da model vodoravnoga oblikovanja borbi u krugu više nije primjeren da prepozna naČin na koji suvremene borbe zadobivaju globalno znaČenje. Takav nam model, u stvari, onemoguĆuje da vidimo stvarni novi potencijal.

Marx je pokušao razumjeti stalnost kruga proleterskih borbi koje su se vodile u Europi u devetnaestom stoljeĆu kao sliku krtice i njezinih podzemnih tunela. Marxova krtica izašla bi na površinu u vremenima otvorenoga klasnoga sukoba i onda bi se opet povukla u podzemlje - ne da bi pasivno prespavala zimski san veĆ da bi rovala svoje tunele, kreČuĆi se zajedno s vremenom, probijajuĆi se prema naprijed s poviješĆu tako da bi u pravo vrijeme [1830, 1848, 1870] opet izbila na površinu. “Dobro ukopana stara krtica!” 17 Dakle, mi sumnjamo da je Marxova stara krtica konaČno umrla. Izgleda nam, u stvari, da su u suvremenom prolazu prema Imperiju, beskonaČna valovita gibanja zmije zamijenila izgrađene tunele krtice.18 Dubine modernog svijeta i njegovi podzemni prolazi postali su suvišni u postmodernsti. Današnje borbe neČujno


puze preko tih niskih, imperijalnih krajobraza. Možda je nemoguĆnost komu-nikacije borbi, nedostatak dobro izgrađenih tunela komunikacija, u stvari snaga a ne slabost - snaga jer su svi pokreti izravno prevratniČki u sebi samima i ne Čekaju na nikakvu vanjsku pomoĆ ili proširenje koji bi jamČili njihovu uČinkovitost. Možda svaka pojedinaČna toČka pobune može biti utoliko snažnija ukoliko kapital proširuje svoje globalne mreže proizvodnje i nadzora. Jednostavnim skupljanjem vlastitih snaga, usredotoČujuĆi svoje energije u na-peti i zbijeni navoj, te zmijolike borbe udaraju izravno u najviše oblike imperi-jalnoga poretka. Imperij predstavlja površinski svijet a njegovom virtualnom središtu moguĆe je neposredno pristupiti iz bilo koje toČke diljem površine. Kad bi te toČke Činile nešto poput novoga kruga borbi, bio bi to krug što ga ne bi odredilo komunikativno proširenje borbi veĆ prije njihova pojedinaČna pojava, jakost koja ih obilježava jednu po jednu. Ukratko tu novu fazu određuje Činjenica da se te borbe ne povezuju vodoravno, veĆ svaka od njih odskaČe okomito, izravno prema virtualnom središtu Imperija.

Sa stajališta revolucionarne tradicije, netko bi mogao primijetiti da je upravo sposobnost da se raspori najslabija karika imperijalistiČkoga lanca obilježavala taktiČki uspjeh revolucionarnih radnji u devetnaestom i dvadese-tom stoljeĆu, da je to abeceda revolucionarne dijalektike, pa bi prema tome izgledalo da današnje stanje nije naroČito obeĆavajuĆe. Svakako je toČno da zmijolike borbe kojima danas prisustvujemo ne pokazuju nikakvu jasnu revolucionarnu taktiku, ili su možda sasvim nerazumljive sa stajališta taktike. S obzirom da se suoČavamo s nizom jakih prevratniČkih društvenih pokreta koji napadaju najviše razine imperijalne organizacije, možda više nije korisno insistirati na staroj razlici između strategije i taktike. U konstituciji Imperija nema više “vanjskoga” moĆi pa prema tome ni slabih karika - ako pod slabom karikom podrazumijevamo vanjsku toČku gdje su oblici globalne moĆi ranjivi.19 Svaka borba, da bi postala znaČajna, mora udariti u srce Imperija, u njegovu snagu. Međutim ta Činjenica ne daje prvenstvo nijednom zemljopisnom pred-jelu, kao da bi samo društveni pokreti u Washingtonu, Ženevi ili Tokiju mogli napasti srce Imperija. Naprotiv, izgradnja Imperija i globalizacija ekonomskih i kulturnih odnosa znaČi da se virtualno središte Imperija može napasti iz bilo koje toČke. Stoga su taktiČke zaokupljenosti stare revolucionarne škole nestale u nepovrat. Jedina strategija dostupna tim borbama je ona konstitutivne protumoĆi koja se pojavljuje u unutarnjosti Imperija.

Oni koji teško prihvaĆaju novinu i revolucionarni potencijal toga novoga stanja sa stajališta samih borbi mogu ih lakše prepoznati sa stajališta imperi-jalne moĆi koja je prisiljena reagirati na te borbe. Čak kada te borbe postaju


mjesta zatvorena za komunikaciju, one su istovremeno manijaČko središte kritiČke pozornosti Imperija.20 One su obrazovne lekcije u razredu administraci-je i prostorijama vlasti - lekcije koje zahtijevaju represivna sredstva. Prva lekcija je da se ti događaji ne mogu ponavljati ako se procesi kapitalistiČke globaliza-cije nastavljaju. Međutim, te borbe imaju vlastitu jakost, vlastitu specifiČnu težinu, a štoviše one su imanentne postupcima i razvoju imperijalne moĆi. One potiČu i podržavaju same procese globalizacije. Imperijalna moĆ šapuĆe imena borbi kako bi ih uljuljala u pasivnost, kako bi o njima stvorila tajanstvenu sliku, ali najvažnije od svega kako bi otkrila koji su procesi globalizacije moguĆi a koji nisu. Na taj proturjeČan i paradoksalan naČin imperijalni procesi globalizacije preuzimaju te događaje prepoznavajuĆi ih istovremeno kao ograniČenja i prilike da se ponovo kalibriraju vlastita sredstva Imperija. Procesi globalizacije ne bi postojali ili bi se zaustavili kada ih ne bi stalno istovremeno obuzdavale i poticale eksplozije mnoštva koje djeluju neposredno na najviše razine imperi-jalne moĆi.

Dvoglavi oraoSimbol Austrougarskoga carstva, dvoglavi orao, mogao bi primjereno poČetno predstavljati suvremeni oblik Imperija. Ali dok su u prijašnjem simbolu dvije glave gledale prema vani kako bi naznaČile relativnu neovisnost i miroljubivi suživot pojedinih teritorija, u našem bi sluČaju dvije glave trebale biti okrenute prema unutra tako da jedna napada drugu.

Prva glava imperijalnoga orla je pravna struktura i konstituirana moĆ koju je izgradio stroj biopolitiČkog zapovijedanja. Pravni proces i imperijalni stroj uvijek su izvrgnuti protuslovljima i krizi. Red i mir - istaknute vrijednosti koje Imperij predlaže - nikada se ne mogu postiĆi ali ih on svejedno stalno ponovo predlaže. Pravni proces konstituiranja Imperija proživljava tu stalnu krizu koju smatraju [barem najveĆi teoretiČari] cijenom njegovoga razvoja. Međutim, uvijek postoji višak. Stalno širenje Imperija i neprestani pritisak da se što više približi složenosti i dubini biopolitiČke sfere prisiljava imperijalni stroj da, dok prividno rješava jedan sukob, stalno otvara druge. On ih pokušava uČiniti primjerenima svojemu projektu, ali oni se još jednom pokazuju neprimjereni-ma, sa svim elementima novoga terena pokretnoga u prostoru i elastiČnoga u vremenu.

Druga glava imperijalnoga orla je pluralno mnoštvo proizvodnih, stvaralaČkih subjektivnosti globalizacije koje su nauČile ploviti po tome ogromnome moru. One su u stalnom pokretu i oblikuju konstelacije singu-larnosti i događaja koje nameĆu sustavu stalni globalni prerazmještaj. Taj


stalni pokret može biti zemljopisni, ali on se može i odnositi na promjene oblika i procese miješanja i hibridizacije. Odnos između “sustava” i “vansus-tavnih pokreta” ne može se otupiti nikakvom logikom poklapanja u toj stalno promjenjivoj atopiji.21 Čak su i vansustavni elementi što ih proizvodi novo mnoštvo u stvari globalne sile koje ne mogu imati srazmjerni odnos, pa Čak ni obrnuti, sa sustavom. Svaki pobunjeniČki događaj koji izbija unutar poretka imperijalnoga sustava izaziva šok za sustav u njegovoj cjelini. S toga je stajališta institucionalni oblik u kojemu živimo obilježen svojom radikalnom sluČajnošĆu i neizvjesnošĆu, ili u stvari nepredvidljivošĆu sljedova događaja - sljedova koji su uvijek vremenski kraĆi ili zbijeniji pa tako i sve manje podložni nadzoru.22 Imperiju je sve teže uplitati se u nepredvidljive vremenske sljedove događaja kada oni ubrzavaju svoju vremenitost. Najvažniji vid koje su te borbe poka-zale mogu biti iznenadna ubrzavanja, Često kumulativna, koja mogu postati praktiČki istovremena, eksplozije koje otkrivaju istinski ontološku moĆ i nepre-dvidljivi napad na najosjetljivije ravnoteže Imperija.

Upravo kao što Imperij u uprizorenju svoje sile stalno određuje sustavna preustrojavanja, tako se i novi oblici otpora konstituiraju putem sljedova borbenih događaja. To je još jedno temeljno obilježje postojanja današnjega mnoštva, unutar Imperija i protiv Imperija. Novi oblici borbe i nove subjek-tivnosti stvaraju se u spletu događaja, u univerzalnom nomadstvu, u opĆoj mješavini i hibridizaciji pojedinaca i naroda i u tehnološkim preobrazbama imperijalnoga biopolitiČkoga stroja. Ti se novi oblici i subjektivnosti stvaraju zbog toga što, iako su borbe doista protusustavne, one se ne postavljaju iskljuČivo protiv imperijalnoga sustava - one nisu jednostavno negativne sile. One također izražavaju, hrane i pozitivno razvijaju vlastite konstitutivne projekte; one rade u smjeru oslobađanja živoga rada, stvaranja konstelacija moĆnih singularnosti. Taj konstitutivni vid pokreta mnoštva, u svojim bez-brojnim licima, stvarno je pozitivno podruČje povijesne izgradnje Imperija. To nije historicistiČka pozitivnost veĆ naprotiv pozitivnost res gestae mnoštva, antagonistiČka i stvaralaČka pozitivnost. DeteritorijalizirajuĆa moĆ mnoštva je proizvodna snaga koja održava Imperij i u isto vrijeme sila koja poziva na njegovo nužno uništenje.

Međutim, na ovom mjestu trebamo priznati da se naša metafora slama i da dvoglavi orao nije stvarno primjereno predstavljanje odnosa između Im-perija i mnoštva jer ona postavlja to dvoje na istu razinu i stoga ne prepoznaje stvarne hijerarhije i diskontinuitete koji određuju njihov odnos. S jednoga motrišta Imperij razvidno stoji iznad mnoštva i podvrgava ga vladavini svoga sveprisutnoga stroja, kao novoga Levijatana. Međutim u isto vrijeme, s motrišta


društvene proizvodnje i stvaralaštva, s onoga što nazivamo ontološkim motrištem, hijerarhija je obrnuta. Mnoštvo je stvarna proizvodna snaga našega društvenoga svijeta, dok je Imperij puki aparat prisile koji živi samo na životnoj snazi mnoštva - kao što bi Marx rekao, vampirski režim akumuliranoga mrtvoga rada koji preživljava samo tako što siše krv živoga.

Kada jednom usvojimo to ontološko stajalište možemo se vratiti pravnom okviru koji smo ranije istraživali i prepoznati razloge stvarnoga manjka koji ometa prijelaz iz međunarodnoga javnoga prava na novo javno pravo Im-perija, to jest, novi koncept prava koji određuje Imperij. Drugim rijeČima, osjeĆaj promašenosti i stalna nestabilnost koji prate imperijalno pravo kad ono pokušava uništiti stare vrijednosti koje su služile kao referentne toČke za međunarodno javno pravo [nacionalne države, međunarodni vestfalski poredak, Ujedinjeni narodi i tako dalje] zajedno s takozvanom uzvitlanošĆu koja prati taj proces, sve su to simptomi upravo ontološkoga manjka. Izgleda da je imperijalna moĆ lišena svakoga stvarnoga tla ispod sebe dok gradi svoj supranacionalni oblik, ili, bolje reČeno, nedostaje joj motor koji je pokreĆe. Vladavinu biopolitiČkoga imperijalnoga konteksta stoga treba u prvom redu shvatiti kao prazni stroj, spektakularan stroj, parazitski stroj.

StvaralaČki pokret mnoštva nameĆe konstituiranju Imperija novi osjeĆaj biĆa, ili je pak on stvarno prisutan u tom procesu kao alternativna paradigma. On je imanentan Imperiju i potiČe njegovo konstituiranje, ne kao negativna vrijednost koja stvara pozitivnu ili bilo kakav sliČan dijalektiČki rasplet. On prije djeluje kao potpuno pozitivna snaga koja gura vladajuĆu moĆ prema apstraktnom i praznom sjedinjenju prema kojemu se on pojavljuje kao izrazita alternativa. S toga motrišta, kada se konstituirana moĆ Imperija pojavljuje kao puko lišavanje biĆa i proizvodnje, kao jednostavni apstraktni i prazni trag konstitutivne moĆi mnoštva, onda Ćemo uspjeti prepoznati stvarno stajalište za našu analizu. To je stajalište koje je istovremeno strateško i taktiČko, kada to dvoje nije više razliČito.

politiČki manifestU izvanrednom tekstu napisanome tijekom razdoblja osame, Louis Althusser Čita

Machiavellia i postavlja sasvim razumno pitanje treba li Vladara smatrati politiČkim manifestom.01 Kako bi odgovorio na to pitanje Althusser na-jprije pokušava odrediti “oblik manifesta” kao posebnog tekstualnoga žanra uspoređujuĆi osobine Vladara s onima paradigmatiČkoga politiČkoga mani-festa, Marx i Engelsovog Manifesta KomunistiČke partije. On nalazi između ta


dva dokumenta neospornu strukturalnu sliČnost. U oba teksta oblik argumenta sastoji se od “potpuno specifiČne aparature [dispozitiva] koja uspostavlja osobiti odnos između diskursa i njegovog ‘objekta’ i između diskursa i njegovog ‘subjekta’” [str. 55] U oba sluČaja politiČki diskurs rađa se iz proizvodnoga odno-sa između subjekta i objekta, iz Činjenice da je sam taj odnos samo stajalište res gestae, samokonstituirajuĆa kolektivna radnja upravljena prema svome cilju. Ukratko, razvidno izvan tradicije politiČke znanosti [bilo u njezinom klasiČnom obliku, koji je u stvari bio analiza oblika vlasti, ili u njezinom suvremenom obliku, koji vodi prema znanosti upravljanja], manifesti Machiavellia i Marxa i Engelsa određuju politiČko kao pokret mnoštva a cilj određuju kao samoproiz-vodnju subjekta. Tu nailazimo na materijalistiČku teleologiju.

Usprkos toj važnoj sliČnosti, nastavlja Althusser, razliČitosti između ta dva manifesta su znaČajne. Prva razliČitost sastoji se u Činjenici što u Machiavellievom pro-jektu postoji neminovna razlika između subjekta [mnoštva] i objekta [vladara i slobodne države], dok se u Marx-Engelsovom tekstu subjekt koji određuje stajalište teksta [moderni proletarijat] i objekt [komunistiČka partija i komuni-zam] zamišljaju kao suprisutni na takav naČin da rastuĆa organizacija ovoga prvoga izravno povlaČi za sobom stvaranje ovoga drugoga. Razlika između subjekta i objekta navodi Machiavellia u Vladaru da ide u potragu za demokrat-skim aparatom sposobnim da poveže subjekt s objektom. Drugim rijeČima, dok Marx-Engelsov manifest zacrtava pravocrtnu i nužnu uzroČnost, Machiavelliev tekst prije postavlja projekt i utopiju. Althusser naposljetku priznaje da oba teksta uČinkovito izdižu teoretski prijedlog na razinu prakse; oba pretpostavl-jaju sadašnjost kao praznu za buduĆnost, “vide pour le futur” [str. 62], a u tom otvorenom mjestu oni uspostavljaju imanentni Čin subjekta koji predstavlja novi položaj biĆa.

Međutim, je li taj izbor polja imanentnosti dovoljan da odredi manifestni oblik koji bi bio naČin politiČkoga diskursa primjeren pobunjeniČkom subjektu post-modernosti? Postmoderno stanje je izrazito paradoksalno kada ga razmatramo sa biopolitiČkoga stajališta - to jest shvaĆenoga kao neprekinuti krug života, proizvodnje i politike kojima globalno vlada kapitalistiČki naČin proizvodnje. S jedne strane, u tom stanju sve snage društva aktiviraju se kao proizvodne snage; ali s druge strane, te iste snage podvrgnute su globalnoj prevlasti koja je stalno sve apstraktnija pa prema tome slijepa za smisao sredstava za re-produkciju života. U postmodernosti se “kraj povijesti” uČinkovito nameĆe, ali na takav naČin da se sve snage ČovjeČanstva pozivaju da doprinosu globalnoj reprodukciji rada, društva i života. U tom okviru, politika [kada je shvatimo kao upravu i upravljanje] gubi svu svoju prozirnost. Putem svojih institucionalnih


procesa normalizacije, moĆ skriva prije nego što otkriva i tumaČi odnose koji obilježavaju njezin nadzor nad društvom i životom.

Kako se revolucionarni politiČki diskurs može ponovo aktivirati u takvom stanju? Kako on može zadobiti novu ČvrstoĆu i ispuniti neki moguĆi manifest novom materijalistiČkom teleologijom? Kako možemo izgraditi sredstvo koje Će pove-zati subjekt [mnoštvo] i objekt [kozmopolitiČko oslobođenje] unutar postmod-ernosti? Razvidno je da se to ne može postiĆi, Čak ako potpuno prihvatimo argument polja imanentnosti, pukim oponašanjem naznaka što ih nudi Marx-Engelsov manifest. U hladnoj spokojnosti postmodernosti, ono što su Marx i Engels vidjeli kao suprisutnost proizvodnoga subjekta i procesa oslobođenja krajnje je nezamislivo. Pa ipak, izgleda da rijeČi Machiavellievoga manifesta poprimaju novu suvremenost s našega postmodernog stajališta. Ako malo nategnemo analogiju s Machiavelliem, mogli bismo ovako postaviti problem: Kako Će proizvodni rad raspršen po raznim mrežama pronaĆi središte? Kako može materijalna i nematerijalna proizvodnja mozgova i tijela mnogih pronaĆi opĆi smisao i pravac, ili bolje reČeno, kako može nastojanje da se premosti razlika između stvaranja mnoštva kao subjekta i konstituiranja demokratskoga politiČkoga aparata pronaĆi svoga vladara?

Međutim, ta je analogija naposljetku nedostatna. U Machiavellievom vladaru ostaje utopijsko stanje koje udaljuje projekt od subjekta i koje, usprkos radikalnoj im-anentnosti metode, povjerava politiČku funkciju na višu ravan. Nasuprot tome, svako postmoderno oslobođenje mora se postiĆi unutar ovoga svijeta, na ravni imanentnosti, bez moguĆnosti bilo Čega vanjskoga, pa Čak ni utopijskoga. Danas uopĆe nije jasan oblik u kojemu bi se politiČko trebalo izraziti kao sub-jektivnost. Rješenje toga problema trebalo bi protkati subjekt i objekt projekta, postaviti ih u odnos imanentnosti još dublji od onoga što su ga postigli Machi-avelli ili Marx i Engels; drugim rijeČima, postaviti ih u proces samoproizvodnje.

Možda trebamo ponovo izmisliti pojam materijalistiČke teleologije koji je Spinoza proklamirao u zoru modernosti kada je tvrdio da prorok proizvodi vlastiti narod.02 Možda bismo zajedno sa Spinozom trebali prepoznati proroČansku želju kao neodoljivu i tim moĆniju što je više poistovjeĆujemo s mnoštvom. UopĆe nije razvidno da ta proroČanska funkcija može uČinkovito ispuniti naše politiČke potrebe i poduprijeti moguĆi manifest postmoderne revolucije protiv Imperija, ali neke su analogije i paradoksalne koincidencije doista upadne. Na primjer, dok Machiavelli predlaže da projekt izgradnje novoga društva odozdo zahtijeva “oružje” i “novac” i insistira da ih moramo tražiti izvana. Spinoza odgovara: Zar ih veĆ ne posjedujemo? Zar se nužno oružje ne nalazi upravo unutar stvaralaČke i proroČanske moĆi mnoštva? Možda i mi, smjestivši se


unutar revolucionarne želje postmodernosti, možemo za njim odgovoriti: Zar veĆ ne posjedujemo “oružje” i “novac”? Vrsta novca za koju Machiavelli insistira da je nužna možda leži u proizvodnosti mnoštva, izravnog aktera biopolitiČke proizvodnje i reprodukcije. Vrsta oružja može se naĆi u potencijalu mnoštva da sabotira i uništi vlastitiom proizvodnom snagom parazitski poredak postmod-ernog zapovijedanja.

Danas manifest, politiČki diskurs treba težiti da ispuni Spinozinu proroČansku funk-ciju, funkciju imanentne želje koja organizira mnoštvo. Naposljetku tu nema nikakvoga determinizma ili utopije: to je prije radikalna protumoĆ, ontološki utemeljena ne na nikakvoj “vide pour le futur” veĆ na stvarnoj aktivnosti mnoštva, njegovom stvaranju, proizvodnji i moĆi - materijalistiČkoj teleologiji.

PUTOVI SUVERENOSTI

2.1

DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI

U BeËu poËetkom dvadesetoga stoljeÊa, uromanu Roberta Musila Ëovjek bez svojstava, prosvijeÊeni plemiÊ, grofLeinsdorf, odgonetava sloæenosti modernosti ali se zaustavlja predsrediπnjim paradoksom. “Joπ uvijek ne razumijem sljedeÊe:”, kaæe on, “Toπto ljudi trebaju voljeti jedni druge, i πto ih Ëvrsta ruka vlasti prisiljava da toËine, nije niπta novo. Stoga zaπto bi to odmah bio sluËaj ili/ili?” 01 Zafilantrope Musilova svijeta postoji sukob u srediπtu modernosti izmeu, sjedne srane, imanentnih snaga æelje i pridruæivanja, ljubavi prema zajednici,i s druge strne, jake ruke sveprisutne vlasti koja nameÊe i provodi red nadruπtvenom polju. Tu napetost trebala je razrijeπiti, ili barem posredovati,suverenost dræave, a ipak ona stalno izbija na povrπinu kao pitanje ili/ili:sloboda ili suæanjstvo, osloboenje æelje ili njezino podjarmljenje. GrofLeinsdorf lucidno utvruje protuslovlje koje se proteæe tijekom cijeleevropske modernosti i leæi u srediπtu modernog pojma suverenosti.

Ako slijedimo oblik pojma suverenosti kroz razne razvojne tijekove umodernoj evropskoj filozofiji moÊi Êemo shvatiti da Evropa i modernost nisuni sjedinjujuÊa ni miroljubiva zdanja, veÊ su ih od samoga poËetkaobiljeæavali borba, sukob i zloËin. Prepoznajemo tri trenutka ukonstituiranju evropske modernosti koji oblikuju poËetnu sliku modernog

Bilo da potvrujete nepogreπivost i izvoditesuverenost iz nje ili da postavite najprijesuverenost i iz nje izvodite nepogreπivost,prisiljeni ste u oba sluËaja prepoznati iodobriti apsolutnu moÊ. A isti se rezultatnameÊe bilo putem prisile vlada ili razlogafilozofa, bilo da uËinite suverenim narod ilikralja.

françois guizot

71DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI

pojma suverenosti: prvo, revolucionarno otkriÊe ravni imanentnosti; drugo,reakcija protiv tih imanentnih sila i kriza u obliku vlasti, i treÊe, djelomiËno iprivremeno razrjeπenje te krize oblikovanjem moderne dræave kao locusasuverenosti koji prevladava i posreduje ravan imanentnih sila. U tomkretanju sama evropska modernost postaje sve viπe neodvojiva od naËelasuverenosti. Pa ipak, kao πto se grof Leinsdorf æali, Ëak na najviπoj toËkimodernosti poËetna napetost stalno probija u svoj svojoj æestini.

Moderna suverenost je evropski pojam u smislu da se on prvenstvenorazvio u Evropi usklaujuÊi se s evolucijom same modernosti. Taj je konceptfunkcionirao kao ugaoni kamen izgradnje eurocentrizma. Iako je modernasuverenost proizaπla iz Evrope, ona je nastala i razvila se velikim dijelomputem odnosa Evrope s vanjskim svijetom, a osobito putem njezinogakolonijalnoga projekta i otpora koloniziranih. To znaËi da se modernasuverenost pojavila kao pojam evropske reakcije i evropske prevlasti kakounutar tako i izvan njezinih granica. One su dva istovremena ikomplementarna lica jednoga razvoja unutar Evrope i evropske prevlasti nadsvijetom.

Revolucionarna ravan imanentnostiSve je poËelo revolucijom. U Evropi, izmeu 1200. i 1600. godine diljemrazdaljina koje su jedino trgovci i vojske mogle premostiti i koje je samoizum tiska mogao kasnije spojiti, dogodilo se neπto izvanredno. Ljudi susebe proglasili gospodarima vlastitih æivota, stvaraocima gradova i povijesti iizumiteljima nebesa. Oni su naslijedili dualistiËku svijest, hijerarhijsku vizijudruπtva i metafiziËku zamisao znanosti; ali oni su prenijeli buduÊimnaraπtajima eksperimentalnu zamisao znanosti, konstitutivni pojampovijesti i gradova, a oni su se postavili kao imanentno podruËje znanja idjelovanja. Misao toga poËetnoga razdoblja, koja je istovremeno nastala upolitici, znanosti, umjetnosti, filozofiji i teologiji, pokazuje radikalnost snagana djelu u modernosti.

»esto se govori da korijeni evropske modernosti potjeËu iz svjetovnogaprocesa koji je zanijekao boæansku transcendentnu vlast nad svjetovnimposlovima. Taj je proces svakako bio vaæan, ali po naπemu miπljenju bio je tosamo simptom prvenstvenoga dogaaja modernosti: potvrde moÊi ovogasvijeta, otkriÊe ravni imanentnosti. “Omne ens habet aliquod esse proprium”- svaka cjelina ima jedinstvenu bit.02 Duns Scotusova tvrdnja potkopavasrednjovjekovni pojam biÊa kao predmeta analogijske, pa prema tomedualistiËke, predikacije - biÊa jednom nogom u ovome svijetu a drugom u

72 PUTOVI SUVERENOSTI

transcendentnom podruËju. Nalazimo se na poËetku ËetrnaestogastoljeÊa, usred trzavica kasnoga srednjega vijeka. Duns Scotus govorisvojim suvremenicima da se zbrka i dekadencija njihova doba moguizlijeËiti samo preusmjerenjem misli prema singularnosti biÊa. Tasingularnost nije prolazana niti sluËajna veÊ ontoloπka. Snagu te tvrdnjei uËinak koji je imala na misao toga razdoblja, pokazao je odgovorDantea Alighierija na nju, tisuÊu milja podalje od britanskoga sjeveraDunsa Scotusa. Ta singularna moÊ je snaæna, pisao je Dante, u tome πtoje to poticaj da se uËini aktualnom “totam potentiam intellectuspossibilis” - sva moÊ moguÊega intelekta.03 Na pozornici roenjaevropske modernosti, ËovjeËanstvo je otkrilo svoju moÊ u svijetu iukljuËilo to dostojanstvo u novu svijest o razumu i moguÊnosti.

U petnaestome su stoljeÊu brojni pisci pokazali koherentnost irevolucionarnu originalnost toga novoga imanentnoga ontoloπkoga znanja.Dopustite nam da jednostavno citiramo tri reprezentativna glasa. Prvi jeNikola Kuzanski: “Spekulacija je kretanje intelekta od quia est prema quidest; a kako je quid est beskonaËno udaljen od quia est, to se kretanje neÊenikada zavrπiti. A to je vrlo ugodno kretanje, jer je to sam æivot intelekta; utoj Ëinjenici takvo kretanje nalazi svoje zadovoljstvo, jer njegov pokret neizaziva umor veÊ prije svega svjetlo i toplinu”.04 Drugi je Pico dellaMirandola: “Kada zamiπljate Boga kao æivo i sveznajuÊe biÊe, uvjerite seprije svega da taj æivot i to znanje shvaÊate kao liπeni svake nesavrπenosti.Zamislite znanje koje zna sve na najsavrπeniji naËin; a tome dodajte daznalac zna sve po samome sebi, tako da on nema potrebe traæiti izvan sebe,πto bi ga uËinilo nesavrπenim”.05 Na taj naËin Pico della Mirandola, nezamiπljajuÊi udaljenoga, transcendentnoga Boga, pretvara ljudski um uboæanski stroj znanja. Naposljetku tu je i Bovillus: “Onaj koji je bio ponaravi samo ljudski [homo] postaje, putem bogatoga doprinosa umjetnosti,dvostruko ljudski, to jest, homohomo”.06 Putem vlastitih moÊnih umjetnostiËovjeËanstvo sebe obogaÊuje i udvostruËuje, ili doista uzdiæe sebe na viπumoÊ: homohomo, ËovjeËanstvo na kvadrat.

U tim se korijenima modernosti znanje pomaklo s transcendentneravni na imanentnu i sljedstveno tome to je ljudsko znanje postalo Ëinjenje,praksa preobrazbe prirode. Sir Francis Bacon izgradio je svijet u kojemu“ono πto se otkrilo u umjetnostima i znanostima moæe se sada preureditiputem uporabe, posredovanja, promatranja, argumentiranja ... jer je dobropostupati s najudaljenijima stvarnostima i okultnim tajnama znanosti putembolje uporabe i savrπenije tehnike uma i intelekta”.07 U tom procesu, smatra


Galileo Galilei [i to Êe zakljuËiti naπ krug de dignitate hominis], imamomoguÊnost da dosegnemo boæansko znanje:

UzimajuÊi u obzir da je shvaÊanje temeljito, ukoliko taj izraz nosi u sebitemeljito, to jest savrπeno, nekoliko tvrdnji, ja kaæem da ljudski intelektshvaÊa neke stvari tako savrπeno i da je u njih tako potpuno siguran dadoseæe samo shvaÊanje prirode o njima; te stvari ukljuËuju ËistematematiËke znanosti, to jest, geometriju i aritmetiku, o kojima boæanskiintelekt zna beskonaËno viπe tvrdnji jer ih svih pozna, ali vjerujem daljudsko znanje dostiæe boæansko znanje za onih nekoliko πto ih ljudskiintelekt shvaÊa u svojoj objektivnoj sigurnosti.08

Revolucionarno je u tom cijelom nizu filozofskih misli koje se proteæuod trinaestoga do πesnaestoga stoljeÊa to πto su snage stvaranja koje su prijebile iskljuËivo rezervirane za nebesa sada spuπtene na zemlju. To je otkriÊepunoÊe ravni imanentnosti.

Upravo kao u filozofijii znanosti, i u politici je ËovjeËanstvo ponovousvojilo u tom ranom razdoblju modernosti ono πto mu je srednjovjekovnatranscendencija oduzela. U rasponu od tri ili Ëetiri stoljeÊa, proces ponovnogutemeljenja vlasti na osnovi opÊe ljudskoga i putem djelovanja mnoπtvasingularnosti dovrπen je velikom snagom, usred strahovitih tragedija ijunaËkih pobjeda. Vilima Ockhama, na primjer, tvrdio je da je crkvamnoπtvo vjernika - “Ecclesia est multitudo fidelium” 09 - πto bi znaËilo daona nije podalje i iznad zajednice krπÊana veÊ imanentna toj zajednici.Marsilije od Padove postavio je istu definiciju za Republiku: moÊ Republikei moÊ njezinih zakona ne proistiËu iz viπih naËela veÊ iz skupa graana.10

Pokrenuti su novo shvaÊanje moÊi i novi pojam osloboenja: od Dantea ikasnosrednjovjekovih obrana “moguÊega intelekta” do Thomasa Morea islavljenja “ogromne i neobjaπnjive” moÊi prirodnoga æivota i radne snagekao temelja politiËke konstitucije; od demokracije protestantskih sljedbi doSpinoze i njegovog pojma potpunosti demokracije. U stvari, do vremenakada dolazimo do Spinoze, obzor imanentnosti i obzor demokratskogapolitiËkoga poretka potpuno se poklapaju. Na ravni imanentnosti ostvarujuse snage singularnosti i na njoj se istina novoga ËovjeËanstva odreujepovijesno, tehniËki i politiËki. Zbog same te Ëinjenice πto ne moæe postojativanjsko posredovanje singularno je predstavljeno kao mnoπtvo.11

PoËeci modernosti bili su revolucionarni i oni su zbacili stari poredak.Konstitucija modernosti nije poËivala na teoriji u izolaciji veÊ na teoretskimËinovima nerazdvojno povezanima s mutacijama prakse i stvarnosti. Tijela i


mozgovi temeljito su se preobrazili. Taj povijesni proces subjektivizacije bioje revolucionaran u smislu da je odredio paradigmatsku i nepovratnupromjenu u naËinu æivota mnoπtva.

Modernost kao krizaModernost nije jedinstveni pojam veÊ se prije pojavljuje u dva oblika. Prvioblik je onaj koji smo veÊ odredili, radikalni revolucionarni proces. Taj oblikmodernosti dokida svoje odnose s proπloπÊu i proglaπava imanentnost noveparadigme svijeta i æivota. On razvija znanje i akciju kao znanstvenieksperiment i odreuje teænju prema demokratskoj politici, postavljajuÊiËovjeËanstvo i æelju u srediπte povijesti. Od zanatlije do astronoma, odtrgovca do politiËara, u umjetnosti kao i u religiji, novi æivot reformiramaterijal postojanja.

Meutim, ta je nova pojava stvorila rat. Kako je moguÊe da takoradikalan preokret ne izazove jako neprijateljstvo? Kako je ta revolucijamogla ne izazvati kontrarevoluciju? Doπlo je doista do kontrarevolucije upravom smislu rijeËi: kulturna, filozofska, druπtvena i politiËka inicijativakoja je nastojala, s obzirom da se nije mogla vratiti u proπlost niti uniπtitinove snage, prevladati i izvlastiti snagu novih pokreta i dinamizama. To jenovi oblik modernosti, izgraen da vodi rat protiv novih snaga i uspostavinadmoÊ nad njima. On je nastao unutar renesansne revolucije da bi skrenuonjezin smjer, presadio novu sliku ËovjeËanstva na transcendentnu ravan,relativizirao sposobnosti znanosti da preobrazi svijet, a iznad svega da bi sesuprotstavio mnoπtvu i njegovom ponovnom prisvajanju moÊi. Drugi oblikmodernosti postavlja transcendentnu konstitutivnu moÊ protiv imanentnekonstitutivne moÊi, poredak protiv æelje. Tako je renesansa zavrπila u ratu -vjerskom, druπtvenom i graanskom.

Evropska renesansa, ali iznad svega talijanska renesansa, sa sjajnim iperverznim djelima koja je obiljeæavaju, bila je popriπte graanskoga rataoko ostvarenja modernosti. Kada se reformacija proπirila Evropom bilo je topoput drugoga ciklona pridodanoga prvome, ponavljajuÊi u vjerskoj svijestimasa alternative humanistiËkoj kulturi. Graanski rat opsjeo je puËki æivot iuπao u najintimnija skroviπta ljudske povijesti. Klasna borba raπirila se pocijelom tom podruËju rasporeujuÊi u genezi kapitalizma stvaralaπtvonovoga naËina rada i novi poredak iskoriπtavanja unutar logike koja sasobom nosi zajedno znakove napretka i reakcije. Bio je to sukob divova,poput onoga πto ga je Michelangelo prikazao na stropu Sikstinske kapele:tragiËki sukob geneze modernosti.


Revolucija evropske modernosti uπla je u svoj termidor. U borbi zahegemoniju nad paradigmom modernosti, pobjedu je izvojevao drugi oblik isnage poretka koje su nastojale neutralizirati moÊ revolucije. Iako nije bilomoguÊe vratiti se na prijaπnje stanje stvari ipak je bilo moguÊe ponovouspostaviti ideologije zapovijedanja i vlasti i tako razviti novutranscendentnu moÊ iskoriπtavajuÊi tjeskobu i strah masa, njihovu æelju dasmanje neizvjesnot æivota i poveÊaju sigurnost. Revoluciju se moralozaustaviti. Tijekom πesnaestoga stoljeÊa, kadgod bi se plodovi revolucijepojavili u svom sjaju, pozornicu se moralo obojiti sivim bojama. Zahtjev zamirom postao je najvaæniji - ali kojim mirom? Dok je Tridesetogodiπnji rat usrcu Evrope prikazivao u najstraπnijim oblicima obrise te neopozive krize,Ëak je i najjaËa i najmudrija svijest popustila pred nuænoπÊu termidora iuvjetima bijednoga i poniæavajuÊega mira. Mir je bila vrijednost koja je ukratkom vremenskom rasponu izgubila humanistiËke, erazmusovskekonotacije koje su je prije uËinile putem preobrazbe. Mir je postao bijedanpreduvjet preæivljenja, krajnja potreba da se izbjegne smrt. Mir sujednostavno obiljeæavali umor borbe i lihvarstvo strasti. Termidor jepobijedio, revolucija je zavrπila.

Meutim, termidor revolucije nije okonËao veÊ samo nastavio krizu.Graanski rat nije se zavrπio veÊ ga je pojam modernosti upio u sebe. Samamodernost odreena je krizom, krizom koja se raa iz neprekinutoga sukobaizmeu imanentnih, konstruktivnih, stvaralaËkih snaga i transcendentnemoÊi kojoj je cilj ponovo uspostaviti red.12 Taj je sukob kljuË za pojammodernosti, ali njime su uËinkovito vladali i dræali ga pod kontrolom.Kulturne i vjerske revolucije bile su prisiljene na ponekad okrutne struktureobuzdavanja. U sedamnaestome je stoljeÊu Evropa ponovo postalafeudalnom. ProtureformistiËka KatoliËka crkva bila je prvi i najuËinkovitijiprimjer te reakcije, jer je samu tu Crkvu ranije potresao potres reforme irevolucionarne æelje. Protestantske crkve i politiËki poretci nisu mnogozaostajali u stvaranju reda kontrarevolucije. Diljem Evrope upalile su se vatrepraznovjerja. A ipak su pokreti obnove nastavli svoj rad osloboenja u bazi.Gdjegod su prostori bili zatvoreni pokreti su se okrenuli prema nomadstvu iegzodusu, odnoseÊi sobom æelju i nadu za neuguπivim iskustvom.13

Unutarnji sukob evropske modernosti takoer se istovremeno odraziona globalnoj razini kao vanjski sukob. Razvoj renesansne misli podudarao sekako s evropskim otkriÊem Amerike tako i s poËetkom evropske prevlastinad ostatkom svijeta. Evropa je otkrila svoje vanjsko. “Ako razdobljerenesanse oznaËava kvalitetni raskid u povijesti ËovjeËanstva”, piπe Samir


Amin, “to je upravo stoga πto, od toga vremena nadalje, Evropljani postajusvjesni zamisli da osvajanje svijeta sa strane njihove civilizacije je otadmoguÊi cilj... Od toga se trenutka, a ne prije, kristalizira eurocentrizam”.14 Sjedne je strane renesansni humanizam potakao revolucionarni pojamljudske jednakosti, singularnosti i zajedniπtva, suradnje i mnoπtva, koji jeodjekivao snagama i æeljama πto su se πirile vodoravno po planeti,udvostruËene otkriÊem drugih naroda i teiritorija. Meutim, s druge strane,ista kontrarevolucionarna moÊ koja je nastojala nadzirati konstitutivne iprevratniËke snage unutar Evrope takoer je poËela shvaÊati moguÊnost inuænost potËinjavanja drugih naroda evropskoj prevlasti. Eurocentrizam jeroen kao reakcija na moguÊnost novopronaene ljudske jednakosti; bila jeto kontrarevolucija na globalnoj razini. I tu je pobijedio drugi oblikmodernosti ali opet ne konaËno. Evropska modernost je od samoga poËetkarat na dvije bojiπnice. Evropska vlast je uvijek u krizi - a upravo ta ista krizaodreuje evropsku modernost.

U sedamnaestom se stoljeÊu pojam modernosti kao krize potpunouËvrstio. StoljeÊe je poËelo spaljivanjem Giordana Bruna na lomaËi, anastavilo se groznim graanskim ratovima u Francuskoj i Engleskoj, a iznadsvega je bilo svjedokom uæasnoga tridesetogodiπnjega prizora njemaËkogagraanskoga rata. U isto se vrijeme evropsko osvajanje Amerika, te ubijanje iporobljavanje njihovoga uroeniËkoga stanovniπtva nastavilo sve veÊomæestinom. U drugoj polovici stoljeÊa izgledalo je da je kraljevski apsolutizampotpuno zatvorio put slobode u zemljama kontinentalne Evrope.Apsolutizam je nastojao uËvrstiti pojam modernosti i osloboditi ga krize kojaga odreuje razvijanjem novoga arsenala transcendentnih pokazatelja.Istovremeno, izvan Evrope osvajanje je polako ustupalo mjestokolonijalizmu i opasnoj potrazi za zlatom, bogatstvom, a pljaËka sepostupno zamjenjivala trgovaËkim iskljuËivostima, stabilnim oblicimaproizvodnje i trgovinom afriËkim robljem. Meutim, sedamnaesto je stoljeÊebilo krhko, barokno stoljeÊe - i to ga Ëini tako dvosmislenim. Iz ponoradruπtvenoga svijeta uvijek je izranjala uspomena onoga πto je on nastojaozakopati.

Moæemo naÊi svjedoËanstvo za tu Ëinjenicu u jednom jedinom alineiscrpnom vrelu. Spinozinoj filozofiji imanentnosti, koja je prevladavaladrugom polovicom stoljeÊa evropske misli. Filozofija je zapravo obnoviladivote revolucionarnoga humanizma, postavljajuÊi ËovjeËanstvo i prirodu upoloæaj Boga, preobraæavajuÊi svijet u podruËje prakse i potvrujuÊidemokraciju mnoπtva kao potpuni oblik politike. Spinoza je razmatrao


zamisao smrti - smrti koju su dræave i moÊnici nosile kao oruæje protiv æeljei nade u osloboenje - pukoga taoca kojega koriste za ucjenjivanje slobodemisli, pa ju je stoga izopËio iz filozofije: “Slobodan Ëovjek najmanje misli osmrti, a njegovo je znanje meditiranje o æivotu, ne smrti”.15 Spinoza jepostavio tu ljubav koju su humanisti smatrali najviπim oblikom izraæavanjainteligencije kao jedini moguÊi temelj osloboenja singularnosti i kao etiËkicement zajedniËkoga æivota. “Nema niËega u prirodi πto se protivi tojintelektualnoj Ljubavi, ili πto je moæe oduzeti”.16 U tom kreπendu misliSpinoza je dokazivao neprekinuti kontinuitet revolucionarnoga programahumanizma tijekom sedamnaestoga stoljeÊa.

Transcendentalni aparatKontrarevolucionarni projekt da se rijeπi kriza modernosti odvijao se ustoljeÊima prosvjetiteljstva.17 Prvenstvena zadaÊa prosvjetiteljstva bila je dazavlada zamisao imanentnosti a da se ne proizvede ponovo potpunidualizam srednjovjekovne kulture izgradnjom transcendentnoga aparatakoji moæe disciplinirati mnoπtvo formalno slobodnih subjekata. Ontoloπkidualizam kulture ancien régimea morao je biti zamijenjen funkcionalnimdualizmom, a kriza modernosti morala je biti rijeπena uz pomoÊ primjerenihmehanizama posredovanja. Bilo je vrlo vaæno izbjeÊi da se mnoπtvo shvati, ala Spinoza, u izravnom, neposrednom odnosu s boæanstvom i prirodom, kaoetiËki proizvoaË æivota i svijeta. Naprotiv, u svakom je sluËaju trebalonametnuti posredovanje sloæenosti ljudskih odnosa. Filozofi su osporavalimjesta na kojima je to posredovanje smjeπteno i metafiziËku razinu koju jeono zauzimalo, ali bilo je vrlo vaæno da na neki naËin ono bude definiranokao neminovno stanje svake ljudske radnje, umjetnosti i udruæivanja. Stogase trojstvu vis-cupiditas-amor [snaga-æelja-ljubav] koje je saËinjavalostvaralaËku matricu revolucionarne misli humanizma suprotstavilo trojstvospecifiËnih posredovanja. Priroda i iskustvo neprepoznatljivi su osim krozfilter fenomena; ljudsko znanje ne moæe se postiÊi osim putem razmiπljanjaintelekta; a etiËki svijet ne moæe komunicirati osim putem shematizma uma.Na djelu je oblik posredovanja, ili doista refleksivno odmotavanje unatrag ineka vrsta nejake transcendencije, koja relativizira iskustvo i dokida svakisluËaj neposrednoga i apsolutnoga u ljudskom æivotu i povijesti. Meutim,zaπto je ta relativnost nuæna? Zaπto se ne moæe dozvoliti znanju i volji da zasebe tvrde da su apsolutni? Jer svaki pokret samokonstituiranja mnoπtvamora ustupiti pred prethodno konstituiranim poretkom i zbog toga πto bitvrdnja da ljudska biÊa mogu izravno uspostaviti svoju slobodu u biÊu bio


prevratniËki delirij. To je sræ ideoloπkoga prijelaza na kojemu je izgraenhegemonistiËki koncept evropske modernosti.

Prvo strateπko remek-djelo u toj izgradnji stvorio je René Descartes.Iako je Descartes sebi prisvajao pravo da ide u potragu za novim humanis-tiËkim projektom znanja, on je u stvari ponovo uspostavio transcendentniporedak. Kada je postavio razum kao iskljuËivo podruËje posredovanjaizmeu Boga i svijeta, on je uËinkovito obnovio dualizam kao odreujuÊeobiljeæje iskustva i misli. Tu moramo biti oprezni. Posredovanje u Descartesanije nikada dobro definirano, ili pak, ako pomno pratimo tekst, pronalazimoda posredovanje poËiva tajanstveno samo u Boæjoj volji. Descartesovalukavπtina prvenstveno se sastoji u sljedeÊemu: Kada on pristupa srediπnjemmjestu misli u transcendentalnoj funkciji posredovanja, on definira nekuvrst preostale ili boæanske transcendencije. Descartes tvrdi da logika posre-dovanja poËiva u misli i da je Bog vrlo daleko od mjesta dogaaja, ali noviËovjek poput Blaisea Pascala ima potpuno pravo primijetiti da je to samoprimjer Descartesova varanja.18 U stvari, Descartesov Bog je vrlo blizu: Bogje jamstvo da je transcendentalna vladavina usisana u svijest i misao kaonuæna, univerzalna i prethodno konstituirana:

Molim vas ne oklijevajte potvrditi i posvuda razglasiti da je Bog sastavio tezakone u prirodi upravo kao πto kralj sastavlja zakone u svome kraljevstvu.Nema nijednoga kojega ne bismo mogli razumjeti ako ga naπ um razmotri.Oni su svi uroeni u naπe umove kao πto Êe kralj utisnuti svoje zakone usrca svih podanika ako ima dovoljno moÊi da to uËini. VeliËina Boga, sdruge strane, neπto je πto mi ne moæemo razumjeti iako to znamo. Alisama Ëinjenica πto to smatramo nerazumljivim tjera nas da to joπ viπecijenimo, upravo kao πto kralj ima viπe dostojanstva kada ga njegovipodanici manje poznaju izbliza, pod uvjetom, naravno, da im ne padnenapamet da nemaju nikakvoga kralja - oni ga moraju dovoljno poznavati dau to ne posumnjaju. 19

PodruËje moguÊnosti, koje je otvorilo humanistiËko naËelosubjektivnosti, a priori se ograniËava nametanjem transcendentne vladavinei poretka. Descartes kradomice ponovo ubacuje teologiju u podruËje koje jeraπËistio humanizam a njezina aparatura je postojano transcendentalna.

S Descartesom se nalazimo na poËetku povijesti prosvjetiteljstva ili,bolje reËeno, buræoaske ideologije.20 Transcendentalna aparatura koju onpredlaæe izraziti je zaπtitni znak evropskoga prosvjetiteljstva. Kako uempiricistiËkoj tako i u idealistiËkoj struji, transcendentalizam je bio


iskljuËivi obzor ideologije, a u narednim stoljeÊima skoro Êe sve glavnestruje filozofije poteÊi u taj projekt. Simbioza izmeu intelektualnoga rada iinstitucionalne, politiËke i znanstvene retorike postala je apsolutna na tompodruËju a svaki konceptualni oblik je njome postao obiljeæen: formalizacijepolitike, instrumentalizacija znanosti i tehnike radi profita, pasifikacijadruπtvenih neprijateljstava. Svakako, u svakome od tih polja nalazimopovijesno specifiËne razvoje, ali sve je oduvijek bilo povezano vrpcom velikepriËe koju je evropska modernost ispriËala o samoj sebi, priËi ispriËanoj natranscendentalnom narjeËju.21

U mnogom pogledu djelo Immanuela Kanta stoji u srediπtu razvoja.Kantova misao je strahovito bogata i vodi u brojnim smjerovima, ali nasovdje zanima prvenstveno pravac koji okrunjuje transcendentalnonaËelo kao vrhunac evropske modernosti. Kant uspijeva postavitisubjekt u srediπte metafiziËkoga obzora ali ga istovremeno nadzirepomoÊu tri operacije koje smo prije naveli: ispraænjavanja iskustva upojavama, svoenja znanja na intelektualno posredovanje ineutraliziranja etiËke radnje u shematizmu razuma. Kant hipostaziraposredovanje koje je Descartes prizivao u svojoj reafirmaciji dualizma,ne u boæanstvu veÊ ipak u pseudo-ontoloπkoj kritici - u nalogodavnojulozi svijesti i nejasnom apetitu volje. »ovjeËanstvo je srediπte svemiraali to nije ËovjeËanstvo koje je pomoÊu umjetnosti i djelovanja sebeuËinilo homohomo. To je ËovjeËanstvo izgubljeno u iskustvu, obmanutou potrazi za etiËkim idealom. Kant nas baca natrag u krizu modernosti spunom svijeπÊu kada postavlja otkriÊe samoga subjekta kao krizu, ali taje kriza pretvorena u apologiju transcendentalnoga kao jedinstvenoga iiskljuËivoga obzora znanja i djelovanja. Svijet postaje arhitekturaidealnih oblika, jedina stvarnost koja nam je dostupna.

Nitko nije tako snaæno izrazio romantizam kao Kant. Evo lajtmotivaKantove filozofije: nuænost transcendentalnoga, nemoguÊnost svakogaoblika izravnosti, istjerivanje svakoga æivotnoga oblika u poimanju idjelovanju biÊa. S toga bismo stajaliπta moæda mogli smatrati ArthuraSchopenhauera najlucidnijim Ëitateljem Kanta i njegovoga romantiËkogastila. »injenica da je teπko ako ne i nemoguÊe sjediniti pojavu stvari sasamom stvari upravo je prokletstvo ovoga svijeta boli i oskudice. Stoga tonije svijet koji je konstituiran da bi plemenite i uzviπene snage, snage kojeteæe istini i svjetlu, mogle uspijevati.22 Drugim rijeËima, Schopenhauerprepoznaje Kantovu misao kao definitivno dokinuÊe humanistiËkerevolucije.


Iz istoga je razloga Schopenhauer reagirao joπ æeπÊe protiv Hegela,nazivajuÊi ga “intelektualnim kalibanom” kako bi naznaËio divljaπtvonjegove misli.23 On je smatrao nepodnoπljivim to πto Hegel preobraæavablijedu konstitutivnu funkciju Kantove transcendentalne kritike u Ëvrstiontoloπki oblik s takvom æestinom. To je doista bila sudbinatranscendentalnoga u evropskoj ideologiji modernosti. Hegel je otkrio onoπto je bilo implicitno od poËetka kontrarevolucionarnoga razvoja: daosloboenje modernosti ËovjeËanstva moæe biti samo funkcija prevlasti nadnjim, da je imanentni cilj mnoπtva preobraæen u nuænu i transcendentnumoÊ dræave. ToËno je da Hegel ponovo uspostavlja obzor imanentnosti iuklanja nesigurnost znanja, neodluËnost djelovanja i fideistiËko otvaranjeKantove misli. Meutim, imanentnost koju Hegel ponovo uspostavlja jestvarno slijepa imanentnost u kojoj se odriËe moguÊnost mnoπtva ipodvrgava je se alegoriji boæanskoga poretka. Kriza humanizma preobraæenaje u dijalektiËku dramaturgiju, a u svakom prizoru cilj je sve a sredstva supuki ukrasi.

Nema viπe niËega πto teæi, æeli ili voli. KonaËnost zaustavlja, nadzire ihegemonizira sadræaj moguÊnosti. Paradoksalno, analogijsko biÊesrednjovjekovne krπÊanske tradicije uskrsnulo je kao dijalektiËko biÊe.IroniËno je to πto Schopenhauer naziva Hegela kalibanom, likom koji jekasnije postao simbolom otpora evropskoj prevlasti i potvrdom neevropskeæelje. Meutim, Hegelova drama Drugoga i sukob izmeu gospodara i robamorala se je odigrati u pozadini evropske ekspanzije i porobljavanja afriËkih,ameriËkih i azijskih naroda. Drugim rijeËima, nemoguÊe je ne povezati kakoHegelov oporavak Drugoga unutar apsolutnoga Duha tako i njegovuuniverzalnu povijest koja vodi od manjih naroda do svoga vrhunca u Evropis vrlo stvarnim nasiljem evropskoga osvajanja i kolonijalizma. Ukratko,Hegelova povijest nije samo snaæan napad na revolucionarnu ravanimanentnosti veÊ i poricanje neevropske æelje.

Naposljetku, s joπ jednim Ëinom sile, taj je “intelektualni kaliban”ukljuËio u razvoj modernosti iskustvo novoga koncepta vremenitosti ipokazao je da je ta vremenitost dijalektiËka teleologija koja je dovrπena ipristiæe do svoga kraja. Cjelokupni genetski nacrt toga koncepta pronaπao jeprimjereno predstavljanje u okonËanju procesa. Modernost je bila dovrπena inije bilo viπe moguÊnosti iÊi izvan nje. Nije sluËajno onda πto je daljnji idefinitivni Ëin nasilja definirao pozornicu: dijalektika krize pacificirana jeprevlaπÊu dræave. Mir i pravda joπ su jednom zavladali: “Dræava u sebi i zasebe je etiËka cjelina. Bitno je za Boæji hod po svijetu da dræava postoji”.24


Moderna suverenostPolitiËko rjeπenje koje je ponudio Hegel za metafiziËku dramu modernostipokazuje duboki i prisni odnos izmeu moderne evropske politike imetafizike. Politika leæi u srediπtu metafizike jer je moderna evropskametafizika nastala kao odgovor na izazov osloboenih singularnosti irevolucionarne konstitucije mnoπtva. Ona je funkcionirala kao bitno oruæjedrugoga oblika modernosti ukoliko je pruæala transcendentni aparat koji jemogao nametnuti poredak mnoπtvu i sprijeËiti da se ono spontanoorganizira i izrazi neovisno svoje stvaralaπtvo. Drugi oblik modernosti trebaoje iznad svega jamËiti svoj nadzor nad novim naËinima druπtveneproizvodnje kako u Evropi tako i na kolonijalnim prostorima kako bi vladao iizvukao dobit iz novih sila koje su preobraæavale prirodu. U politici, kao i umetafizici, prevladavajuÊe pitanje bilo je ukloniti srednjovjekovni obliktranscendentnosti, koji samo ometa proizvodnju i potroπnju, dok zadræavatranscendentne uËinke prevlasti u obliku primjerenom naËinimaudruæivanja i proizvodnje novoga ËovjeËanstva. Srediπte problemamodernosti bilo je tako prikazano u politiËkoj filozofiji i tu je novi oblikposredovanja pronaπao svoj najprimjereniji odgovor revolucionarnimoblicima imanentnosti: transcendentni politiËki aparat.

Prijedlog Thomasa Hobbesa o apsolutnom suverenom vladaru, “Boguna zemlji”, igra bitnu ulogu u modernoj izgradnji transcendentnogapolitiËkoga aparata. Prvi trenutak Hobbesove logike je pretpostavkagraanskoga rata kao prvobitnoga stanja ljudskoga druπtva, opÊenitogasukoba meu pojedinaËnim akterima. Zatim, u drugom trenutku, kako bijamËili preæivljenje nasuprot smrtnih opasnosti rata, ljudska biÊa morajusklopiti ugovor koji daje voi potpuno pravo djelovanja, ili stvarno apsolutnumoÊ da uËini sve osim da oduzme sredstva ljudskoga preæivljavanja ireprodukcije. “Ne postoji vienje pravoga razloga, to mjesto treba zauzetirazlog nekoga Ëovjeka, ili ljudi; i taj Ëovjek, ili ljudi, ima[ju] suverenumoÊ”.25 Temeljni prijelaz postiæe se ugovorom - potpuno implicitnimugovorom koji prethodi svakoj druπtvenoj radnji ili izboru - koji prenosisvaku neovisnu moÊ mnoπtva na suverenu moÊ koja stoji iznad i vlada.

Taj transcendentni politiËki aparat odgovara nuænim i neminovnimtranscendentnim uvjetima koje moderna filozofija postavlja na vrhuncusvoga razvoja, u kantovskom shematizmu i hegelijanskoj dijalektici. PremaHobbesu, pojedinaËne volje raznih pojedinaca stapaju se u voljitranscendentnoga suverena koja ih predstavlja. Prema tome suverenostodreuju kako transcendentnost tako i predstavljanje, dva koncepta koje je


humanistiËka tradicija postavila kao proturjeËna. S jedne strane,transcendentnost suverena nije utemeljena na vanjskoj teoloπkoj potpori veÊsamo na imanentnoj logici ljudskih odnosa. S druge strane, predstavljanjekoje funkcionira da bi legitimiralo tu suverenu moÊ takoer je potpunootuuje od mnoπtva podanika. Poput Jeana Bodina prije njega, Hobbes jepriznao da se glavna odlika suverenove uzviπenosti i apsolutne moÊi sastojiu tome πto on daje zakon podanicima opÊenito bez njihova pristanka”,26 aliHobbes uspijeva spojiti taj pojam s ugovornom shemom predstavljanja kojalegitimira suverenu moÊ a priori. Tu se rodio koncept moderne suverenosti unjezinome stanju transcendentalne ËistoÊe. Ugovor o udruæivanju jeimanentan ugovoru o podvrgavanju i neodvojiv od njega. Ta teorijasuverenosti predstavlja prvo politiËko rjeπenje na krizu modernosti.

U Hobbesovom povijesnom razdoblju njegova teorija suverenosti bila jeu funkciji razvoja kraljevskoga apsolutizma, ali se u stvari njegovatranscendentna shema mogla jednako primijeniti na razne oblike vlasti:monarhiju, oligarhiju i demokraciju. Kada je buræoazija postala povijesnovaæna izgledalo je da nema stvarne alternative toj shemi moÊi. Stoga nijesluËajno πto se pokazalo da Rousseauov demokratski republikanizam sliËiHobbesovom modelu. Rousseauov druπtveni ugovor jamËi da se sporazumizmeu pojedinaËnih volja razvija i sublimira u izgradnji opÊe volje i da seopÊa volja kreÊe od otuenja pojedinaËnih volja prema suverenosti dræave.Kao model suverenosti, Rousseauov “republikanski apsolut” doista se nerazlikuje od Hobbesovog “Boga na zemlji”, kraljevskoga apsoluta. “Kada sepravilno shvate, sve te odredbe /ugovora/ stapaju se u jednu jedinu, naimepotpunom prijenosu prava svakoga Ëlana na cijelu zajednicu”.27 Drugi uvjetikoje Rousseau propisuje za odreivanje suverene moÊi u puËkom idemokratskom smislu potpuno su nevaæni suoËeni s apsolutizmomtranscendentnoga temelja. Konkretno, Rousseauov pojam izravnogapredstavljanja iskrivljen je i naposljetku prevladan predstavljanjemukupnosti koja je nuæno s njim povezana - a to je savrπeno u skladu sHobbesovim pojmom predstavljanja. Hobbes i Rousseau u stvari samoponavljaju paradoks koji je Jean Bodin veÊ konceptualno odredio u drugojpolovici πesnaestoga stoljeÊa. Moæe se toËno kazati da suverenost postojisamo u kraljevini jer samo jedan moæe biti suveren. Kada bi vladala dvojicaili trojica ili mnogi ne bi bilo nikakve suverenosti, jer suveren se ne moæepodvrÊi vladavini drugih.28 Demokratski, pluralni ili puËki politiËki oblicimogu se proglasiti ali moderna suverenost u stvari ima samo jedan politiËkilik: jednu jedinu transcendentnu moÊ.


Meutim. u osnovi moderne teorije suverenosti postoji joπ jedanvrlo vaæan element - sadræaj koji ispunjava i podupire oblik suverenevlasti. Taj sadræaj predstavljaju kapitalistiËki razvoj i potvrda træiπta kaotemelja vrijednosti druπtvene reprodukcije.29 Bez toga sadræaja, koji jeuvijek implicitan, uvijek djeluje unutar transcendentalnoga aparata,oblik suverenosti ne bi mogao preæivjeti u modernosti a evropskamodernost ne bi bila sposobna postiÊi hegemonistiËki poloæaj nasvjetskoj razini. Kao πto je zabiljeæio Arif Dirlik, eurocentrizamrazlikovao se od drugih etnocentrizama [kao πto je sinocentrizam] ipostao globalno vaæan uglavnom jer su ga podræavale moÊi kapitala.30

Evropska modernost neodvojiva je od kapitala. Taj srediπnji odnosizmeu oblika i sadræaja moderne suverenosti potpuno je oblikovan udjelu Adama Smitha. Smith poËinje s teorijom industrije koja postavljaprotuslovlje izmeu privatnoga bogaÊenja i javnoga interesa. Prvasinteza te dvije razine povjerena je “nevidljivoj ruci” træiπta: kapitalist“teæi samo vlastitoj dobiti”, ali ga “vodi nevidljiva ruka da promiËe ciljkoji nije bio dio njegove namjere”.31 Meutim, prva sinteza je neizvjesnai nepostojana. PolitiËka ekonomija, kao grana znanosti upravljaËa izakonodavca, mora otiÊi mnogo dalje u stvaranju sinteze. Ona morashvatiti “nevidljivu ruku” træiπta kao proizvod same politiËke ekonomije,koja je tako usmjerena prema izgradnji uvjeta autonomnosti træiπta:“Kad su na taj naËin uklonjeni svi sustavi bilo poticanja ili obuzdavanja,oËigledni i jednostavni sustav naravne slobode uspostavlja se vlastitomsuglasnoπÊu”.32 Meutim, ni u tom sluËaju sinteza nije uopÊezajamËena. U stvari, nuæan je treÊi put. Potrebno je da dræava, kaominimalan ali uËinkoviti potez, uredi da se dobrobit privatnihpojedinaca poklapa s javnim interesom, svodeÊi sve druπtvene funkcije iradne djelatnosti na jedinstveno mjerilo vrijednosti. Od manje jevaænosti upliÊe li se ta dræava ili ne; vaæno je da ona dade sadræajposredovanju interesa i da predstavlja os racionalnosti togaposredovanja. PolitiËko transcendentalno moderne dræave odreuje sekao ekonomsko transcendentalno. Smithova teorija vrijednosti bila jeduπa i sræ koncepta moderne suverene dræave.

Hegel je konaËno ostvario sintezu teorije moderne suverenosti i teorijevrijednosti koju je stvorila kapitalistiËka politiËka ekonomija, upravo kao πtoje u njegovom radu doπao do savrπenoga ostvarenja svijesti o jedinstvuapsolutistiËkih i republikanskih vidova - to jest Hobbesovih i Rouseauovihvidova - teorije moderne suverenosti.


U odnosu na sfere graanskoga prava [Privatrecht] i privatnoga blagostanja,sfere obitelji i graanskoga druπtva, dræava je na jednoj strani vanjskanuænost i viπa sila Ëijoj su naravi njihovi zakoni i interesi podvrgnuti i okojoj oni ovise. Ali s druge strane, ona je njihov imanentni cilj, a njezinasnaga sastoji se u jedinstvu njezinoga univerzalnoga i krajnjega cilja spojedinaËnim interesom pojedinaca, u Ëinjenici da oni imaju duænostiprema dræavi u istoj mjeri u kojoj imaju i prava.33

Hegelijanski odnos izmeu pojedinaËnoga i univerzalnoga spajaprimjerenim i funkcionalnim rijeËima Hobbes-Rousseauovu teorijusuverenosti i Smithovu teoriju vrijednosti. Moderna evropska suverenost jekapitalistiËka suverenost, oblik zapovijedanja koji nadodreuje odnosizmeu individualnosti i univerzalnosti kao funkciju razvoja kapitala.

Suvereni strojKada je u potpunosti postignuta sinteza suverenosti i kapitala, atranscendentnost moÊi u potpunosti preobraæena u transcendentalnovrπenje vlasti, tada suverenost postaje politiËki stroj koji vlada nad cijelimdruπtvom. Putem djelovanja suverenoga stroja mnoπtvo se u svakomtrenutku preobraæava u ureeni totalitet. Tu moæemo jasno vidjeti kako jetranscendentalna shema ideologija koja konkretno funkcionira i kako semoderna suverenost razlikuje od one ancien régimea. Osim πto je politiËkamoÊ nasuprot svim vanjskim politiËkim moÊima, dræava protiv svih drugihdræava, suverenost je i policijska moÊ. Ona mora stalno i naπiroko Ëiniti ËudopodvrgavajuÊi singularnosti ukupnosti, volje svih opÊoj volji. Modernabirokracija bitni je organ transcendentalnoga - Hegel dixit. Pa Ëak ako Hegelpomalo pretjeruje u svom kvazi-teoloπkom posveÊivanju tijela dræavnihzaposlenika, on barem iznosi na vidjelo njihovu bitnu ulogu u uËinkovitomfunkcioniranju moderne dræave. Birokracija rukovodi aparatom koji spajalegitimnost i organizacionu uËinkovitost, naslov i vrπenje moÊi, politiku ipoliciju. Transcendentna teorija moderne suverenosti, dosegnuvπi takozrelost, ostvaruje novoga “pojedinca” apsorbirajuÊi druπtvo u moÊ. Malopomalo, kako se administracija razvija, odnos izmeu druπtva i moÊi,izmeu mnoπtva i suverene dræave, obrÊe se tako da sada moÊ i dræavaproizvode druπtvo.

Taj pravac u povijesti ideja doista ide usporedo s razvojem druπtvenepovijesti. On odgovara premjeπtanju organizacijske dinamike dræave spodruËja srednjovjekovne hijerarhije u ono moderne discipline, od


zapovijedanja u funkcioniranje. Max Weber i Michel Foucault, daspomenemo samo najslavnije, uvelike su insistirali na tim preobrazbama usocioloπkim oblicima moÊi. U dugom prijelazu od srednjovjekovnoga umoderno druπtvo, prvi oblik politiËkog reæima bio je, kao πto smo vidjeli,ukorijenjen u transcendentnosti. Srednjovjekovno druπtvo bilo jeorganizirano prema hijerarhijskoj shemi stupnjeva moÊi. To je modernostotpuhala tijekom svoga razvoja. Foucault spominje taj prijelaz kao prijelazod paradigme suverenosti u onu guvernmentalnosti, gdje pod suverenosti onsmatra transcendentnost jedne jedine zapovjedne toËke iznad druπtvenogapolja, a pod guvernmentalnoπÊu on smatra opÊu ekonomiju discipline kojase proteæe po cijelome druπtvu.34 Mi viπe volimo to zamisliti kao prijelazunutar pojma suverenosti, kao prijelaz u novi oblik transcendentnosti.Modernost je zamijenila tradicionalnu transcendentnost zapovijedanja stranscendentnosti funkcije ureivanja. Disciplinski postupci oblikovali su seveÊ u klasiËnom dobu, ali tek je u modernosti disciplinarni dijagram postaodijagram same administracije. Tijekom toga prijelaza administracija Ëinistalan, snaæan i neumoran napor da uËini dræavu sve bliæom druπtvenojstvarnosti i tako proizvodi druπtveni rad i njime zapovijeda. Stare teze, á laTocqueville, o stalnosti administrativnih tijela u raznim druπtvenim eramatako su duboko izmijenjene ako nisu i potpuno odbacene. Meutim,Foucault ide joπ dalje i tvrdi da disciplinarni procesi koje je administracijauvela u praksu ruju tako duboko u druπtvu da uspijevaju sebe preoblikovatiu aparate koji uzimaju u obzir kolektivnu bioloπku dimenziju reprodukcijestanovniπtva. Ostvarenje moderne suverenosti znaËi roenje biomoÊi. 35

Prije Foucaulta, Max Weber je takoer opisao administrativnemehanizme ukljuËene u oblikovanje moderne suverenosti.36 Dok jeFoucaultova analiza opseæna u svojoj dijakronijskoj πirini, Weberova jesnaæna u svojoj sinkronijskoj dubini. ©to se tiËe naπe rasprave o modernojsuverenosti, Weberov doprinos je najprije njegova tvrdnja da je otvaranjemodernosti pobliæe opisano kao rez - stvaralaËko stanje pojedinaca imnoπtva protiv procesa ponovnog dræavnog prisvajanja. Dræavnu suverenoston dalje odreuje kao reguliranje tog odnosa sile. Modernost iznad svegaobiljeæava napetost suprotstavljenih sila. Ta napetost regulira svakimprocesom legitimacije koji djeluje da osujeti njezinu sposobnost za raskid iobnavljanje stvaralaËke inicijative. Zatvaranje krize modernosti u novusuverenu moÊ moæe se iskazati u starim i kvazi-naturalistiËkim oblicima,kao πto je sluËaj s tradicionalnom legitimacijom; ili pak ono se moæe iskazatiu svetim i inovativnim, iracionalno inovativnim, oblicima, kao u karizmat-


skoj legitimaciji; ili naposljetku, a to je u velikoj mjeri najuËinkovitiji oblikmodernosti, ono se moæe iskazati u obliku administrativne racionalizacije.Analiza tih oblika legitimiranja drugi je Weberov vaæan doprinos, koji senadograuje na prvi, prepoznavanje dualizma paradigme. TreÊa vaæna toËkaje Weberov prikaz proceduralnog obiljeæja preobrazbe, uvijek prisutnoga imoguÊega ispreplitanja raznih oblika legitimiranja i njihove stalnesposobnosti da se proπiruju i produbljuju u nadzoru nad druπtvenomstvarnoπÊu. Iz toga slijedi krajnji paradoks: ako s jedne strane taj proceszatvara krizu modernosti, s druge je strane ponovo otvara. Oblik procesazatvaranja je isto tako kritiËan i proturjeËan kao πto je to geneza modernosti.U tom pogledu Weberovo djelo ima veliku zaslugu πto je potpuno uniπtilosamozadovoljni i pobjedniËki koncept suverenosti moderne dræave πto ga jestvorio Hegel.

Weberovu analizu brzo su preuzeli pisci ukljuËeni u kritikumodernosti, od Heideggera i Lukácsa do Horkheimera i Adorna. Svi su onipriznali da je Weber otkrio iluziju modernosti, iluziju da se neprijateljskidualizam koji leæi u osnovi modernosti moæe obuhvatiti jedinstvenomsintezom koja zaodjenjuje cijelo druπtvo i politiku, ukljuËujuÊi proizvodnesnage i proizvodne odnose. Oni su, naposljetku priznali da je modernasuverenost preπla svoj zenit i poËela tamniti.

Dok modernost zamire, otvara se novo, a tu opet nalazimo onudramatiËnu antitezu koja je bila u osnovi i u korijenima modernosti. Je li seiπta doista promijenilo? Graanski rat opet je izbio u punoj snazi. Sintezaizmeu razvoja proizvodnih snaga i odnosa prevlasti joπ jednom izgledanesigurna i nevjerojatna. Æelje mnoπtva i njegovo neprijateljstvo premasvakom obliku prevlasti navodi ga da joπ jednom napusti procese legitimaci-je koji podræavaju suverenu moÊ. Svakako, nitko to ne zamiπlja kao povratakonoga staroga svijeta æelja koje su ulijevale duh prvoj humanistiËkoj revoluc-iji. Nove singularnosti nastanjuju novo podruËje, modernost i njezini kapi-talistiËki odnosi potpuno su promijenili okoliπ tijekom svoga razvoja. A ipakneπto ostaje: postoji osjeÊaj déja vu-a kada gledamo kako se ponovo pojavlju-ju borbe koje su se vodile od samih poËetaka. Iskustvo revolucije ponovo Êese roditi nakon modernosti, ali unutar novih uvjeta koje je modernostizgradila na tako proturjeËan naËin. Izgleda da je Machiavellijev povratakkorijenima spojen s Nietzscheovim junaËkim vjeËnim povratkom. Sve jerazliËito a izgleda da se niπta nije promijenilo. ZnaËi li to dolazak noveljudske moÊi? “Jer to je tajna duπe: kada ju je junak napustio, onda joj sesamo pribliæava u snovima - super-junak”.37


humanizam nakon smrti Ëovjeka

Posljednja djela Michela Foucaulta o povijesti seksualnosti joπ jednom oæivljujuonaj revolucionarni poticaj koji je proæimao renesansni humanizam. EtiËkabriga za sebstvo ponovo se pojavljuje kao konstitutivna moÊ samostvaranja.Kako je moguÊe da autor koji nas je toliko uporno uvjeravao o smrti »ovjeka,mislilac koji je nosio stijeg antihumanizma tijekom cijele svoje karijere, nakraju promiËe te najveÊe zasade humanistiËke tradicije? Ne mislimo daFoucault proturjeËi sam sebi ili da je promijenio svoje prvotno stajaliπte. On jeuvijek toliko insistirao na neprekidnosti svoga diskursa. Bolje reËeno,Foucault postavlja u svome zadnjem djelu paradoksalno i hitno pitanje: ©toje humanizam nakon smrti »ovjeka? ili, πto je antihumanistiËki ili[posthumanistiËki] humanizam?

Meutim, to je pitanje samo prividni paradoks koji proizlazi barem djelomice izterminoloπke zbrke izmeu dva odvojena pojma humanizma.Antihumanizam koji je bio tako vaæan projekt za Foucaulta i Althussera u1960-im godinama moæe se uËinkovito povezati s bitkom koju je vodioSpinoza tri stotine godina ranije. Spinoza je odbacio bilo koje shvaÊanjeËovjeËanstva kao imperium in imperio. Drugim rijeËima, on je odbiododijeliti bilo koje zakone ljudskoj prirodi koji bi se razlikovali od zakonaprirode u cjelini. Donna Haraway nastavlja Spinozin projekt u naπe vrijemekada insistira da uklonimo prepreke izmeu Ëovjeka, æivotinje i stroja. Akoæelimo zamisliti »ovjeka kao odvojenoga od prirode, onda »ovjek ne postoji.To priznanje je upravo smrt »ovjeka.

Meutim, taj antihumanizam ne mora proturjeËiti revolucionarnom duhurenesansnoga humanizma koji smo ranije ocrtali od Kuzanskog do Marsilija,U stvari, taj antihumanizam izravno slijedi svjetovni projekt humanizma irenesanse, ili toËnije njegovo otkriÊe ravni imanentnosti. Oba projektazasnivaju se na napadu na transcendentnost. Postoji strogi kontinuitetizmeu religijske misli koja dodjeljuje Bogu moÊ iznad prirode i moderne“svjetovne” misli koja dodjeljuje istu moÊ »ovjeku iznad prirode.Transcendentnost Boga jednostavno je prenesena na »ovjeka. Poput Bogaprije, taj »ovjek koji je odvojen od prirode i iznad nje ne moæe naÊi mjesto ufilozofiji imanentnosti. Poput Boga, taj transcendentni lik »ovjeka vodi brzoprema nametanju druπtvene hijerarhije i prevlasti. Stoga antihumanizam,zamiπljen kao odbijanje bilo kakve transcendentnosti, ne smije se nikakopomijeπati s poricanjem vis viva, stvaralaËke æivotne snage koja proæimarevolucionarnu struju moderne tradicije. Naprotiv, odbijanje


transcendentnosti je uvjet moguÊnosti miπljenja te imanentne moÊi,anarhiËne osnove filozofije: “Ni Dieu, ni maître, ni l’homme.”

Stoga humanizam Foucaultovih posljednjih djela ne treba smatrati proturjeËnimsmrti »ovjeka koju je proglasio dvadeset godina prije. Kada jednomprepoznamo naπa posthumana tijela i umove, kada jednom vidimo samisebe kao majmune i kiborge koji jesmo, tada trebamo istraæiti vis viva,stvaralaËke moÊi koje nas proæimaju kao πto proæimaju cijelu prirodu i iznosena vidjelo naπe moguÊnosti. To je humanizam nakon smrti »ovjeka: ono πtoFoucault naziva “le travail de soi sur soi”, stalan konstitutivni projekt dastvaramo i ponovo stvaramo sebe i naπ svijet.

Stranci, molim vas nemojte nas ostaviti same sFrancuzima!

pariπki grafit 1995.

Mislili smo da umiremo za domovinu. Brzo smoshvatili da je to bilo za bankarske trezore.

anatole france

2.2

SUVERENOSTNACIONALNE DRÆAVE

Kako se evropska modernost postupnooblikovala, izgraeni su strojevi moÊi koji su trebali odgovoriti na njezinukrizu, traæeÊi stalno viπak koji bi rijeπio ili barem obuzdao krizu. Uprethodnom odlomku zacrtali smo put odgovora na krizu koji je doveo dorazvoja moderne suverene dræave. Drugi se pristup usmjeruje na pojamnacije, razvoj koji pretpostavlja prvi put i na njega se nadograuje kako biizgradio savrπeni stroj πto Êe ponovo uspostaviti red i zapovijedanje.

Roenje nacijePojam nacije u Evropi razvijao se na podruËju patrimonijalne i apsolutistiËkedræave. Patrimonijalna dræava odreivala se kao vlasniπtvo monarha. UrazliËitim i analognim oblicima u raznim zemljama diljem Evrope,patrimonijalna i apsolutistiËka dæava bila je politiËki oblik koji je upravljaofeudalnim druπtvenim odnosima i odnosima u proizvodnji.01 Feudalnovlasniπtvo moralo se prenositi i odreivati njegovu uporabu premastupnjevima druπtvene podjele moÊi, na isti naËin na koji Êe se razineadministracije morati prenositi u narednim stoljeÊima. Feudalno vlasniπtvobilo je dio monarhova tijela, upravo kao πto je, ako prebacimo naπe stajaliπtena metafiziËko podruËje, tijelo suverenoga monarha bilo dio Boæjega tijela.02


U πesnaestom se stoljeÊu, usred reformacije i æestoke bitke meusnagama modernosti, patrimonijalna monarhija joπ uvijek predstavljala kaojamstvo mira i druπtvenoga æivota. Ona je joπ uvijek imala nadzor naddruπtvenim razvojem tako da je mogla apsorbirati taj proces unutar svogastroja prevlasti. “Cujus regio, ejus religio” - ili u stvari, religija je morala bitipodvrgnuta teritorijalnom nadzoru suverena. Nije bilo niËega diplomatskogau toj uzreËici; naprotiv, ona je potpuno povjeravala moÊi patrimonijalnogasuverena upravljanje nad prelaskom prema novom poretku. Svaka religijabila je suverenovo vlasniπtvo. U sedamnaestom stoljeÊu, apsolutistiËkareakcija na revolucionarne snage modernosti slavila je patrimonijalnumonarhiju i upotrebljavala ju je kao orue za svoje svrhe. Meutim, u tojtoËki slavljenje patrimonijalne dræave je moglo biti samo paradoksalno idvosmisleno, jer su slabile feudalne osnove njezine moÊi. Procesi prvobitneakumulacije kapitala nametnuli su nove uvjete svim strukturama moÊi.03 Doere triju velikih buræoaskih revolucija [engleske, ameriËke i francuske], nijebilo politiËke alternative koja bi se mogla uspjeπno suprotstaviti tom modelu.ApsolutistiËki i patrimonijalni model preæivio je u tom razdoblju jedino uzpodrπku posebnoga kompromisa politiËkih snaga, a njegov sadræaj podrivaose iznutra zahvaljujuÊi prvenstveno pojavi novih proizvodnih snaga. Modelje svejedno preæivio, i, joπ vaænije, preobrazio ga je razvoj nekih temeljnihobiljeæja koja Êe se prenijeti u naredna stoljeÊa.

Preobrazba patrimonijalnoga i apsolutistiËkoga modela sastojala se upostepenom procesu koji je zamijenio teoloπki temelj teritorijalnepatrimonije novim temeljem koji je bio isto tako transcendentan.04 Toduhovno jedinstvo nacije a ne kraljevo boæansko tijelo tada je postaviloteritorij i stanovniπtvo kao idealnu apstrakciju. Ili, bolje reËeno, fiziËkiteritorij i stanovniπtvo zamiπljeni su kao produæenje transcendentne bitinacije. Moderni pojam nacije tako je naslijedio patrimonijalno tijelomonarhistiËke dræave i ponovo ga je izmislio u novom obliku. Tu novuukupnost moÊi strukturirali su djelomice novi kapitalistiËki proizvodniodnosi s jedne strane i stare mreæe apsolutistiËke administracije s druge.Nacionalni identiteti stabilizirao je taj nevoljki strukturalni odnos. To je biokulturni integrirajuÊi identitet, temeljen na bioloπkoj neprekidnosti krvnihodnosa, prostornoj neprekidnosti teritorija i jeziËnom zajedniπtvu.

Razvidno je da su se mnogi elementi promijenili iako je taj processaËuvao materijalnost odnosa prema suverenu. Najvaænije, kako sepatrimonijalni obzor preobrazio u nacionalni obzor, feudalni poredakpodanika [subjectus] prepustio je mjesto disciplinarnom poretku graanina

91SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE

[cives]. Promjena stanovniπtva iz podanika u graane bila je naznakapromjene iz pasivne u aktivnu ulogu. Nacija se uvijek predstavlja kaoaktivna snaga, kao generativan oblik druπtvenih i politiËkih odnosa. Kao πtoje ukazao Benedict Anderson i drugi, naciju Ëesto doæivljavamo kao [ilibarem ona funkcionira kao da je to] kolektivno maπtanje, aktivnu tvorevinuzajednice graana.05 Na ovom mjestu moæemo vidjeti kako bliskost tako iposebnu razliku izmeu pojmova patrimonijalne dræave i nacionalne dræave.Ova posljednja vjerno reproducira totalizirajuÊi identitet prve u smislu kakoteritorija tako i stanovniπtva, ali nacija i nacionalna dræava predlaæu novenaËine prevladavanja nesigurnosti moderne suverenosti. Ti pojmoviopredmeÊuju suverenost na najkruÊi naËin: oni pretvaraju odnos suverenostiu stvar [Ëesto naturalizrajuÊi ga] i tako odstranjuju svaki ostatak druπtvenogneprijateljstva. Nacija je neka vrsta ideoloπkoga preËaca koji pokuπavaosloboditi pojmove suverenosti i modernosti od neprijateljstva i krize koji ihodreuju. Nacionalna suverenost uklanja proturjeËno podrijetlo modernosti[kada ono nije potpuno uniπteno] i zatvara alternativne staze unutarmodernosti koje su odbile ustupiti svoje moÊi dræavnoj vlasti. 06

Preobrazba pojma moderne suverenosti u pojam nacionalnesuverenosti zahtijevala je i nove materijalne uvjete. Najvaænije, ona jezahtijevala da se uspostavi nova ravnoteæa izmeu procesa kapitalistiËkeakumulacije i struktura moÊi. PolitiËka pobjeda buræoazije, kao πto su dobropokazale engleska i francuska revolucija, poklapala se s usavrπavanjempojma moderne suverenosti putem onoga nacionalne suverenosti. Izaidealne dimenzije pojma nacije stajali su klasni oblici koji su veÊ vladaliprocesima akumulacije. “Nacija” je tako bila istovremeno hipostazaRousseauove “opÊe volje” i onoga πto je ideologija industrijske proizvodnjezamislila kao “zajednicu potreba” - to jest kapitalistiËko reguliranje træiπta -koje je u dogom razdoblju prvobitne akumulacije u Evropi bilo viπe manjeliberalno i uvijek buræoasko.

Kada su u devetnaestom i dvadesetom stoljeÊu pojam nacije preuzelivrlo razliËiti ideoloπki konteksti πto su mobilizirali mase u krajevima izemljama unutar i izvan Evrope koji nisu proπli ni liberalnu revoluciju nitiistu razinu prvobitne akumulacije, on se joπ uvijek predstavljao kao pojamkapitalistiËke modernizacije, koji je tvrdio da objedinjuje meuklasnezahtjeve za politiËkim jedinstvom i potrebe za ekonomskim razvojem.Drugim rijeËima, naciju su postavljali kao jedino aktivno sredstvo koje moæepriskrbiti modernost i razvoj. Rosa Luxemburg æestoko se [i bezuspjeπno]borila protiv nacionalizma u raspravama unutar TreÊe internacionale u


godinama prije Prvoga svjetskoga rata. Rosa Luxemburg se protivila politici“nacionalnoga samoodreenja” za Poljsku kao elementa revolucionarneplatforme, ali njezina optuæba nacionalizma bila je preuopÊena.07 Njezinakritika nacije nije bila puka kritika modernizacije kao takve, iako je bezsumnje bila itekako svjesna dvosmislenosti koje ukljuËuje kapitalistiËkirazvoj. Nije bila osobito zabrinuta za podjele koje Êe nacionalizmineizbjeæno stvoriti unutar evropske radniËke klase, iako ju je vlastitinomadski prijelaz kroz srediπnju i istoËnu Evropu svakako uËinio osjetljivomna to. Njezin najsnaæniji argument bio je da nacija znaËi diktaturu pa jestoga duboko nespojiva s bilo kojim pokuπajem demokratske organizacije.Rosa Luxemburg je shvaÊala da nacionalna suverenost i nacionalnemitologije uËinkovito potkopavaju teren demokratske organizacijeobnavljanjem moÊi teritorijalne suverenosti i moderniziranjem njezinogaprojekta putem mobiliziranja aktivne zajednice.

Proces izgradnje nacije, koji je obnovio pojam suverenosti i dao munovu dimenziju, ubrzo je postao u svakom pojedinaËnom povijesnomkontekstu ideoloπka móra. Pojam nacije nije pacificirao niti rijeπio krizumodernosti, koja se sastoji u proturjeËnoj suprisutnosti mnoπtva i moÊi kojaga æeli svesti na vladavinu jednoga - to jest suprisutnost novogaproizvodnoga skupa slobodnih singularnosti i disciplinarne moÊi koja ga æeliiskoristiti - a niti je to uËinio pojam suverenosti dræave. Nacija moæe samosakriti krizu ideoloπki, pomaknuti je i odgoditi njezinu moÊ.

Nacija i kriza modernostiDjelo Jeana Bodina predvodi evropsku misao koja vodi prema pojmunacionalne suverenosti. Njegovo glavno djelo les six livres de la

république, koje se prvi put pojavilo 1576, toËno usred krize renesanse,bavilo su tadaπnjim graanskim i vjerskim ratovima u Francuskoj i Engleskojkao svojim temeljnim problemom. Bodin se bavio politiËkim krizama,sukobima i ratom, ali ti elementi rascjepa nisu ga naveli da postavi bilokakvu idiliËnu alternativu, niti u jednostavnom teoretskom niti utopijskomobliku. Stoga je Bodinov rad bio ne samo istaknuti doprinos modernojdefiniciji suverenosti veÊ i uËinkovito predvianje buduÊega razvojasuverenosti u nacionalnom okviru. UsvajajuÊi realistiËko stajaliπte, uspio jepredvidjeti kritiku suverenosti u modernosti.

Suverenost, tvrdio je Bodin, ne moæe se stvoriti jedinstvom vladara imnoπtva, javnoga i privatnoga, niti se njezini problemi mogu razrijeπitidoklegod se dræimo bilo okvira ugovora ili naravnoga prava. Stvarno,


podrijetlo politiËke moÊi i definicija suverenosti sastoje se u pobjedi jednestrane nad drugom, pobjedom koja Ëini jednoga suverenom a drugogapodanikom. Snaga i nasilje stvaraju suverena. FiziËke odluËnosti moÊinameÊu plenitudo potestatis [punoÊu moÊi]. To je punoÊa i jedinstvo moÊijer “jedinstvo Ëlanova /republike/ ovisi o jedinstvu pod jednim jedinimvladarom o kojemu ovisi uËinkovitost svih ostalih. Suvereni vladar stoga jeneophodan jer njegova moÊ obavjeπÊuje sve Ëlanove republike”.08

Nakon πto je odbacio okvir naravnoga prava i transcendentnih stajaliπtakoje ono uvijek na neki naËin priziva, Bodin nam predstavlja lik suverena, ilibolje reËeno dræave, koji realistiËki pa prema tome historijski gradi vlastitopodrijetlo i strukturu. Moderna dræava izrasla je unutar te preobrazbe i samose tu moæe nastaviti razvijati. To je teoretska kopËa kojom je teorija modernesuverenosti povezana s iskustvom teritorijalne suverenosti i usavrπava ga. AlipreuzimajÊi rimsko pravo i izvodeÊi iz njega sposobnost da se oblikuju izvoriprava i urede oblici vlasniπtva, Bodinova doktrina postala je teorijajedinstvenoga politiËkoga tijela oblikovanoga kao administracija koja kao daje prebrodila poteπkoÊe krize modernosti. PomaknuÊe srediπta teoretskepozornosti od pitanja legitimnosti na ono æivota dræave i njezine suverenostikao jedinstvenoga tijela predstavljalo je vaæan napredak. Kada je Bodingovorio o “politiËkom pravu suverenosti”, on je veÊ predvidio nacionalno [itjelesno] nadodreenje suverenosti pa je tako otvorio originalnu i izravnustazu koja Êe se protezati prema naprijed tijekom narednih stoljeÊa. 09

Poslije Bodina, u sedamnaestom i osamnaestom stoljeÊu razvile su se uEvropi istovremeno dvije πkole miπljenja koje su takoer dodijelile temisuverenosti srediπnju ulogu i uËinkovito predvidjele pojam nacionalnesuverenosti: tradicija naravnoga prava i realistiËka [ili historicistiËka]tradicija dræavne teorije.10 Obje πkole posredovale su transcendentalnikoncept suverenosti realistiËkom metodologijom koja je posegnula zaoblikom materijalnoga sukoba. Obje su spojile izgradnju suverene dræave skonstituiranjem sociopolitiËke zajednice koja Êe se kasnije nazvati nacijom.Kao i Bodin, obje su se te πkole stalno bavile krizom teoretskoga konceptasuverenosti, koju su stalno ponovo otvarale neprijateljske moÊi modernosti ipravna i administrativna izgradnja oblika dræave.

U πkoli naravnoga prava, od Grotiusa do Althusiusa i od Thomasiusado Puffendorfa, transcendentalni oblici suverenosti spuπteni su na zemlju iukljuËeni u institucionalne i administrativne procese. Suverenost seraspodijelila pokretanjem sustava viπestrukih ugovora kojima je cilj biodjelovati na svakoj razini administrativne strukture moÊi. Taj proces nije bio


usmjeren prema vrhu dræave i samom naslovu suverenosti; naprotiv,problemu legitimnosti poËelo se pristupati putem administrativnoga strojakoji je djelovao kroz oblike vrπenja moÊi. Krug suverenosti i posluπnostizatvarao se sam u sebi, udvostruËujuÊi se, umnoæavajuÊi se i πireÊi sedruπtvenom stvarnoπÊu. Suverenost se poËela prouËavati manje sa stajaliπtasuparnika ukljuËenih u krizu modernosti a viπe kao administrativni proceskoji oblikuje ta suparniπtva i teæi prema jedinstvu u dijalektici moÊi,apstrahirajuÊi je i opredmeÊujuÊi je putem povijesne dinamike. Vaæan dioπkole naravnoga prava tako je razvio zamisao o raspodjeli i oblikovanjutranscendentne suverenosti kroz stvarne oblike administracije.11

Meutim, sinteza koja je bila implicitna u πkoli naravnoga prava postalaje eksplicitna u kontekstu historicizma. Svakako, bilo bi netoËno pripisatihistoricizmu prosvjetiteljstva tezu koju su u stvari razvile reakcionarne πkoleu razdoblju nakon Francuske revolucije - to jest tezu koja spaja teorijusuverenosti s teorijom nacije i obje ih ukopava u zajedniËki povijesni humus.A ipak u tom ranom razdoblju postoji sjeme kasnijega razvoja. Dok je vaæandio πkole naravnoga prava razvio zamisao o oblikovanju transcendentnesuverenosti kroz stvarne oblike administracije, historicistiËki misliociprosvjetiteljstva pokuπali su ustanoviti subjektivnost povijesnoga procesa patime pronaÊi uËinkoviti temelj za naslov i vrπenje suverenosti.12 U raduGiambattista Vicoa, na primjer, strahovitoga meteora koji je proletio krozrazdoblje prosvjetiteljstva, odreenja pravnoga koncepta suverenosti bila suutemeljena u moÊi povijesnoga razvoja. Transcendentni oblici suverenostiprevedeni su u naznake procesa providnosti koji je bio istovremeno ljudski iboæanski. Izgradnja suverenosti [ili stvarno opredmeÊenje suverenosti] upovijesti bila je vrlo snaæna. Na tom povijesnom terenu, koji prisiljava svakuideoloπku tvorevinu da se suoËi sa stvarnoπÊu, genetska kriza modernostinikada nije bila zavrπena - i nije bilo potrebe da se zavrπi, jer je sama krizaproizvodila nove oblike koji su stalno poticali povijesni i politiËki razvoj, svijoπ uvijek pod vlaπÊu transcendentnoga suverena. Kakav genijalni obratproblematike! A opet, u isto vrijeme, kakva potpuna mistifikacijasuverenosti! Elementi krize, stalne i nerijeπene krize, smatrali su se tadaaktivnim elementima napretka. U stvari, veÊ kod Vicoa moæemo prepoznatizametak Hegelove apologije “uËinkovitosti”, koja tadaπnji svjetski poredakËini telosom povijesti.13

Ono πto su bile naznake i nagovjeπtaji u Vicoa, pojavili su se kaootvorena i radikalna izjava u kasnom njemaËkom prosvjetiteljstvu. Najprije uHannoverskoj πkoli, a onda u djelu J.G. Herdera, moderna teorija


suverenosti usmjeravala se iskljuËivo prema analizi onoga πto se zamiπljalokao druπtvena i kulturna zajednica: povijesni kontinuitet teritorija,stanovniπtva i nacije. Vicoov argument da je idealna povijest smjeπtena upovijesti svih nacija postao je joπ radikalniji u Herdera tako da je svakoljudsko usavrπavanje, u odreenom smislu, nacionalno.14 Identitet se takozamiπlja ne kao rjeπavanje druπtvenih i povijesnih razlika veÊ kao proizvodprvobitnoga jedinstva. Nacija je potpuni oblik suverenosti koji prethodipovijesnom razvoju; ili, bolje reËeno, ne postoji povijesni razvoj koji nije veÊunaprijed zamiπljen u poËetku. Drugim rijeËima, nacija podræava pojamsuverenosti tvrdeÊi da mu prethodi.15 To je materijalni stroj koji juripovijeπÊu, “duh” koji stvara povijest. Nacija postaje naposljetku stanjemoguÊnosti ukupnoga ljudskoga djelovanja i samoga druπtvenoga æivota.

Narod nacijeIzmeu kraja osamnaestoga stoljeÊa i poËetka devetnaestoga, pojamnacionalne suverenosti konaËno se pojavio u evropskoj misli u svom punomobliku. U osnovi toga definitivnoga oblika pojma bili su trauma, Francuskarevolucija, i rjeπenje te traume, reakcionarno usvajanje i veliËanje pojmanacije. Temeljni elementi tog brzog prekrajanja pojma nacije koje ga jeuËinilo stvarnim politiËkim oruæjem mogu se u saæetom obliku vidjeti udjelu Emmanuel-Josepha Sieyesa. U svom divnom i klevetniËkom traktatuπto je treÊi staleæ?, on je povezao pojam nacije s onim TreÊega staleæa, tojest, buræoazije. Sieyes je pokuπao vratiti pojam suverenosti njegovimhumanistiËkim korijenima i ponovo otkriti njegove revolucionarnemoguÊnosti. Joπ je vaænije za naπe svrhe πto mu je njegovo snaænoukljuËivanje u revolucionarnu aktivnost omoguÊilo da protumaËi pojamnacije kao konstruktivni politiËki pojam, konstitutivni mehanizam.Meutim, postepeno je postalo jasno, osobito u Sieyesovom kasnijem radu,radu njegovih sljedbenika i iznad svega onome njegovih klevetnika, da jenacija, iako stvorena putem politike, u krajnjoj instanci duhovna tvorevina,pa je pojam nacije tako odvojen od revolucije, koja je izruËena svimtermidorima. Nacija je izrazito postala pojam koji je saæeo buræoaskohegemonistiËko rjeπenje u problem suverenosti.16

U onim trenucima kada je pojam nacije predstavljen kao puËki irevolucionarni, kao πto je doista i bio tijekom Francuske revolucije, moglibismo pretpostaviti da je nacija prekinula s modernim pojmom suverenosti injegovim aparatom potËinjavanja i vladanja, te da se umjesto toga otvorilaprema demokratskom pojmu zajednice. Veza izmeu pojma nacije i pojma


naroda bila je doista snaæna novina i ona je stvarno Ëinila srediπte jakobinskesenzibilnosti kao i one drugih revolucionarnih skupina. Meutim, ono πtoizgleda revolucionarno i oslobaajuÊe u tom pojmu nacionalne, puËkesuverenosti samo je joπ jedan okretaj zavrtnja, daljnje proπirenjepotËinjavanja i vladanja koje je moderni pojam suverenosti nosio sa sobomod poËetka. Nesigurna moÊ suverenosti kao rjeπenje krize modernostinajprije se za oslonac upuÊivala na naciju, a kada se otkrilo da je i nacijanesigurno rjeπenje, dalje se upuÊivala na narod. Drugim rijeËima, upravo kaoπto pojam nacije upotpunjuje pojam suverenosti tvrdnjom da mu prethoditako i pojam naroda upotpunjuje pojam nacije putem joπ jednog simuliranelogiËke regresije. Svaki logiËki korak funkcionira da bi uËvrstio moÊsuverenosti mistificirajuÊi njezinu osnovu, to jest, poËivajuÊi na prirodnostipojma. Identitet nacije i joπ viπe identitet naroda moraju izgledati prirodni iprvobitni.

Mi, nasuprot, moramo denaturalizirati te pojmove i upitati πto je tonacija i kako je stvorena, ali isto tako, πto je to narod i kako je stvoren? Iakoje “narod” postavljen kao prvobitna osnova nacije, moderni koncept narodaje ustvari proizvod nacionalne dræave, i preæivljava jedino unutar svogakonkretnoga ideoloπkoga konteksta. Mnoge suvremene analize nacija inacionalizma s najrazliËitijih stajaliπta idu u krivom smjeru jer se bezoklijevanja oslanjaju na prirodnost pojma i identitet naroda. Trebamonapomenuti da se pojam naroda uvelike razlikuje od pojma mnoπtva.17 VeÊje u sedamnaestom stoljeÊu Hobbes bio vrlo svjestan te razlike i njezinevaænosti za izgradnju suverenoga poretka: “Velika je zapreka graanskojvladi, osobito monarhistiËkoj to πto ljudi ne prave dovoljnu razliku izmeunaroda i mnoπtva. Narod je neπto πto je jedno, koje ima jednu volju i Ëemu semoæe pripisati jedna radnja; niπta od toga ne moæe se reÊi za mnoπtvo.Narod vlada u svim oblicima vlasti. Jer Ëak i u monarhijama narodzapovijeda; jer narod izraæava svoju volju putem volje jednoga Ëovjeka ...[kolikogod to izgledao paradoks] kralj je narod”.18 Mnoπtvo jemnogostrukost, razina singularnosti, otvoreni skup odnosa, koji nijehomogen niti istovjetan sa samim sobom i odnosi se nejasno i ukljuËivoprema onima izvan njega. Narod, nasuprot, teæi prema identitetu ihomogenosti iznutra dok izraæava razliku i iskljuËuje se od vanjskoga. Dokje mnoπtvo nedefinitivan konstitutivan odnos, narod je konstituirana sintezakoja je pripremljena za suverenost. Narod pokazuje jednu jedinu volju iradnju koja je neovisna od raznih volja i radnji mnoπtva. Svaka nacija morapretvoriti mnoπtvo u narod.


Dvije temeljne vrste postupaka doprinose izgradnji modernoga pojmanaroda u odnosu na onaj nacije u Evropi u osamnaestom i devetnaestomstoljeÊu. Vaæniji meu njima su mehanizmi kolonijalnoga rasizma koji gradeidentitet evropskih naroda u dijalektiËkoj igri suprotnosti s njihovimuroeniËkim Drugima. Pojmovi nacije, naroda i rase nikada nisu vrloudaljeni.19 Izgradnja potpune rasne razlike bitni je temelj za koncepthomogenog nacionalnog identiteta. Brojne izvrsne studije pojavljuju sedanas kada pritisci doseljavanja i multikulturalizma stvaraju sukobe uEvropi, koji pokazuju da evropska druπtva i narodi nisu nikad bili Ëisti ijedinstveni usprkos neËijoj upornoj nostalgiji.20 Identitet naroda izgradio sena zamiπljenoj ravni koja je skrivala i/ili uklonila razlike, a to je na praktiËkojrazini odgovaralo rasnom potËinjavanju i druπtvenom proËiπÊenju.

Drugi temeljni postupak u izgradnji naroda, koji je olakπao prvi,nestanak je unutarnjih razlika time πto hegemonistiËka skupina, rasa iliklasa predstavlja cijelo stanovniπtvo. PredstavniËka skupina je djelatni agenskoji se nalazi u pozadini uËinkovitosti pojma nacije. Tijekom sameFrancuske revolucije, izmeu termidora i Napoleonskoga razdoblja, pojamnacije otkrio je svoj bitni sadræaj i posluæio kao protuotrov pojmu i snagamarevolucije. »ak u Sieyesovom ranom radu moæemo vidjeti kako nacija sluæida ublaæi krizu i kako Êe suverenost biti ponovo prisvojena putempredstavljanja buræoazije. Sieyes tvrdi da nacija moæe imati samo jedan opÊiinteres: bilo bi nemoguÊe uspostaviti red kada bi nacija dopustila nekolikorazliËitih interesa. Druπtveni poredak nuæno pretpostavlja jedinstvo ciljeva isklad sredstava.21 Pojam nacije u tim prvim godinama Francuske revolucijebio je prva pretpostavka izgradnje puËke hegemonije i prvi svjesni manifestneke druπtvene klase, ali on je bio takoer konaËna izjava o potpunodovrπenoj svjetovnoj preobrazbi, krunidba, konaËni peËat. Nikada pojamnacije nije bio tako reakcionaran kao onda kada se sam predstavljao kaorevolucionaran.22 Paradoksalno to moæe biti samo dovrπena revolucija, krajpovijesti. Prijelaz od revolucionarne djelatnosti prema duhovnoj izgradnjinacije i naroda neizbjeæan je i implicitan u samim tim pojmovima.23

Nacionalna suverenost i puËka suverenost bile su tako proizvodiduhovne izgradnje, to jest, izgradnje identiteta. Kada se Edmund Burkesuprotstavio Sieyesu, njegovo je stajaliπte bilo mnogo manje razliËito negoπto bismo mogli pomisliti prema vruÊoj polemiËkoj klimi toga doba. »ak je iza Burkea, u stvari, nacionalna suverenost proizvod duhovne izgradnjeidentiteta. Ta se Ëinjenica moæe joπ jasnije prepoznati u radu onih koji suponijeli stijeg kontrarevolucionarnoga projekta na evropskom kontinentu.


Kontinentalni koncepti te duhovne izgradnje oæivjeli su kako historicistiËkutako i voluntaristiËku tradiciju nacije i pridodali konceptu povijesnogarazvoja transcendentalnu sintezu u nacionalnoj suverenosti. Ta je sintezauvijek veÊ postignuta u identitetu nacije i naroda. Johan Gottlieb Fichte, naprimjer, tvrdi, izraæavajuÊi se viπe manje mitoloπki, da su domovina i narodpredstavnici i mjerila zemaljske vjeËnosti; oni su ono πto ovdje na zemljimoæe biti besmrtno.24 RomantiËka kontrarevolucija bila je u stvarirealistiËnija od prosvjetiteljske revolucije. Ona je uokvirila i uËvrstila ono πtoje bilo veÊ postignuto, slaveÊi ga u vjeËnom svjetlu hegemonije. TreÊi staleæje moÊ; nacija je njegovo totalizirajuÊe predstavljanje; narod je njegov Ëvrsti iprirodni temelj; a nacionalna suverenost je vrhunac povijesti. Buræoaskavlastita revolucionarna povijest definitivno je nadmaπila svaku povijesnualternativu buræoaskoj hegemoniji.25

To buræoasko oblikovanje pojma nacionalne suverenosti daleko jenadmaπilo prethodna oblikovanja moderne suverenosti. Ono je uËvrstiloposeban i hegemonistiËki lik moderne suverenosti, sliku pobjede buræoazijekoja je onda postala kako historicistiËka tako i univerzalna. Nacionalnaposebnost je moguÊa univerzalnost. Sve su se niti dugoga razvoja tuispreplele. U identitetu, to jest, duhovnoj biti, naroda i nacije, postoji teritorijprotkan kulturnim znaËenjima, zajedniËkom povijesti i jeziËnomzajednicom; ali joπ viπe tu je i konsolidacija klasne pobjede, stabilno træiπte,moguÊnost ekonomske ekspanzije i novi prostori koje treba osvojiti icivilizirati. Ukratko, izgradnja nacionalnog identiteta jamËi stalnopojaËavanu legitimaciju, te pravo i moÊ nepovredivoga i nesavladivogajedinstva. To je odluËan pomak u pojmu suverenosti. Spojen s pojmovimanacije i naroda, moderni pojam suverenosti pomiËe svoj epicentar odposredovanja sukoba i krize prema jedinstvenom doæivljaju nacije-subjekta injezine zamiπljene zajednice.

Podreeni nacionalizamDosad smo naπu pozornost usmjeravali na razvoj pojma nacije u Evropidok je Evropa bila u procesu stjecanja svjetske prevlasti. Meutim izvanEvrope pojam nacije funkcionirao je sasvim drugaËije. U stvari, moglibismo Ëak reÊi da je u nekim vidovima funkcija pojma nacije obrnutameu podreenim skupinama od one meu vladajuÊim skupinama.Najsmionije reËeno, izgleda da, dok pojam nacije promiËe status quo irestauraciju u rukama vladajuÊih, on je orue promjene i revolucije urukama potËinjenih.


Dvije primarne funkcije, od kojih je svaka dvosmislena, odreujuprogresivnu narav podreenoga nacionalizma. Najvaænije, nacija sepojavljuje kao napredna ukoliko ona sluæi kao crta obrane protiv prevlastimoÊnijih nacija i vanjskih ekonomskih, politiËkih i ideoloπkih snaga. Pravona samoodreenje potËinjenih nacija u stvari je pravo na odcjepljenje odnadzora vladajuÊih snaga.26 Protukolonijalne borbe tako su koristile pojamnacije kao orue kojim Êe poraziti i istjerati osvajaËa, a protuimperijalistiËkapolitika na sliËan je naËin podigla nacionalne zidove kako bi omela prejakesnage stranoga kapitala. Koncept nacije takoer je posluæio kao ideoloπkoorue da suzbije prevladavajuÊi diskurs koji je prikazivao potlaËenostanovniπtvo kao kulturno manje vrijedno; pozivanje na dræavnost takoer jepotvrivalo dostojanstvo naroda i Ëinilo legitimnim zahtjev za neovisnoπÊu ijednakoπÊu. U svakom od tih sluËaja, nacija je napredna kao strogo utvrenacrta obrane protiv moÊnijih vanjskih snaga. Meutim, kolikogod ti zidoviizgledali napredni u svojoj zaπtitnoj funkciji protiv vanjske prevlasti, oni lakomogu odigrati obrnutu ulogu u odnosu na unutarnje stanje koje πtite.Negativna strana strukture koja odolijeva stranim snagama i sama jeprevladavajuÊa snaga koja vrπi jednako i suprotno unutarnje porobljavanje,potiskujuÊi unutarnje razlike i oporbu u ime nacionalnog identiteta,jedinstva i sigurnosti. Ponekad je teπko razdvojiti zaπtitu od porobljavanja.Ta strategija “nacionalne zaπtite” je maË s dvije oπtrice koji povremenoizgleda nuæan usprkos svojoj razornosti.

Nacija izgleda napredna takoer ukoliko postavlja zajedniπtvo kaomoguÊu zajednicu. Dio “modernizirajuÊih” uËinaka nacije u potlaËenimzemljama sastojao se u stapanju razliËitih naroda, uklanjajuÊi vjerske,etniËke, kulturne i jeziËne prepreke. Stapanje u zemljama kao πto suIndonezija, Kina i Brazil, na primjer, stalan je proces koji ukljuËujeprevladavanje bezbrojnih takvih prepreka - a u mnogim sluËajevimaevropska kolonijalna moÊ pripremila je takvo nacionalno stapanje. UsluËajevima naroda u dijaspori, takoer, nacija ponekad izgleda jedinimdostupnim pojmom pod kojim se moæe zamisliti zajednica potËinjeneskupine - kao πto se, na primjer, Aztláni zamiπljaju kao zemljopisnadomovina “la Raza”-e, duhovne latinske nacije u Sjevernoj Americi. Moæebiti toËno, kao πto kaæe Benedict Anderson, da naciju treba shvatiti kaozamiπljenu zajednicu - ali tu moramo prepoznati da je zahtjev izokrenuttako da nacija postaje jedini naËin na koji moæemo zamisliti zajednicu!Svako zamiπljanje zajednice postaje prekodirano kao nacija pa je stoga naπpojam zajednice ozbiljno osiromaπen. Upravo kao πto se, u kontekstu


vladajuÊih zemalja, poriËu raznolikost i singularnost mnoπtva u oklopuidentiteta i homogenosti naroda. Joπ jednom, stapajuÊa moÊ potËinjenenacije je maË s dvije oπtrice, istovremeno napredan i reakcionaran.

Oba ta istovremeno napredna i nazadna vida potËinjenoganacionalizma prisutna su u svoj svojoj dvosmislenosti u tradiciji crnaËkognacionalizma u Sjedinjenim Dræavama. Iako liπen bilo kojega teritorijalnogaodreenja [i tako bez sumnje razliËit od veÊine drugih potËinjenihnacionalizama], on takoer predstavlja dvije temeljne napredne funkcije -ponekad pokuπavajuÊi se postaviti u analogan poloæaj s pravim, teritorijalnoodreenim nacijama. U ranim 1960-im godinama, na primjer, nakonogromnoga ekonomskoga poticaja stvorenog Bandunπkom konferencijom inovim afriËkim i latinoameriËkim borbama za nacionalno osloboenje,Malcolm X pokuπao je preusmjeriti teæiπte zahtjeva afroameriËkih borbi s“graanskih prava” na “ljudska prava” i tako retoriËki pomaknuti forumobraÊanja od Kongresa SAD-a na OpÊu skupπtinu UN-a.27 Malcolm X,poput mnogih afroameriËkih voa barem od Marcusa Garveya, jasno jeprepoznao moÊan poloæaj govora u ime nacije i naroda. Pojam nacije tuoslikava obrambeni poloæaj odvajanja od hegemonistiËke “vanjske” moÊi iistovremeno predstavlja autonomnu moÊ jedinstvene zajednice, moÊ naroda.

Vaænija od bilo kojih takvih teoretskih i retoriËkih postavki je stvarnapraksa crnaËkog nacionalizma, to jest, raznolike djelatnosti i pojave kojesami akteri izmiπljaju kao izraze crnaËkoga nacionalizma: od vjeæbaËkihmomËadi i parada do programa ishrane, odvojenih πkola i projekataekonomskoga razvoja zajednice i samodostatnosti. Kao πto WahneemaLubiano to kaæe, “CrnaËki nacionalizam je znaËajan zbog njegovesveprisutnosti u æivotima ameriËkih Crnaca”.28 U svim tim raznimdjelatnostima i podruËjima æivota, crnaËki nacionalizam toËno odreujekrugove samovrednovanja koji Ëine zajednicu i omoguÊuju njezino relativnosamoodreenje i samokonstituiranje. Usprkos opsegu razliËitih pojavanazvanih crnaËkim nacionalizmom, mi joπ uvijek moæemo u njimaprepoznati dvije temeljne napredne funkcije potËinjenoga nacionalizma:obranu i stapanje zajednice. CrnaËki nacionalizam moæe odrediti bilo kojioblik odvajanja i autonomne moÊi afroameriËkoga naroda.

Meutim, i u sluËaju crnaËkoga nacionalizma, napredne elementeneizbjeæno prate njihove reakcionarne sjene. Represivne snage nacije inaroda hrane se samovrednovanjem zajednice i razaraju raznolikost. KadacrnaËki nacionalizam postavlja jedinstvo i homogenost afroameriËkoganaroda kao svoju osnovu [uklanjajuÊi klasne razlike, na primjer] ili kada


odreuje jedan segment zajednice [kao πto su afroameriËki muπkarci] kao defacto predstavnike cjeline, duboka dvosmislenost naprednih funkcijapotËinjenoga nacionalizma razvidno izbija na povrπinu.29 Upravo strukturekoje igraju obrambenu ulogu u odnosu na vanjsko - u interesu promicanjamoÊi, autonomije i jedinstva zajednice - iste su one koje igraju porobljivaËkuulogu prema unutra, poriËuÊi raznolikost same zajednice.

Meutim, trebamo naglasiti da te dvosmislene napredne funkcijepojma nacije prvenstveno postoje onda kada nacija nije uËinkovito povezanasa suverenoπÊu, to jest, kada zamiπljena nacija [joπ] ne postoji, kada nacijaostaje pukim snom. »im se nacija poËinje oblikovati kao suverena dræava,njezine napredne funkcije gotovo nestaju. Jean Genet bio je ushiÊenrevolucionarnom æeljom Crnih pantera i Palestinaca, ali je shvatio da Êeostvarenje suverene nacije znaËiti kraj njihovih revolucionarnih odlika. “Nadan kada se Palestinci institucionaliziraju”, rekao je, “ja neÊu biti viπe nanjihovoj strani. Na dan kada Palestinci postaju nacija poput drugih nacija, javiπe neÊu biti tamo”.30 S nacionalnim “osloboenjem” i izgradnjomnacionalne dræave, sve porobljivaËke funkcije moderne suverenostineizbjeæno cvjetaju punom snagom.

Totalitarizam nacionalne dræaveKada nacionalna dræava doista funkcionira kao institucija suverenosti,uspijeva li ona u potpunosti rijeπiti krizu modernosti? Uspijeva li pojamnaroda i njegovo biopolitiËko pomaknuÊe suverenosti promijeniti uvjete ipodruËje sinteze izmeu konstitutivne moÊi i konstituirane moÊi i izmeudinamike proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa na takav naËin da nasizvede iz krize? ©iroki spektar pisaca, pjesnika i politiËara [Ëesto izraslih iznaprednih, socijalistiËkih i protuimperijalistiËkih pokreta] svakako su mislilipotvrdno. Preobrazba jakobinske ljevice devetnaestoga stoljeÊa unacionalistiËku ljevicu, sve snaænije usvajanje nacionalnih programa uDrugoj i TreÊoj Internacionali i nacionalistiËki oblici oslobodilaËkih borbi ukolonijalnom i postkolonijalnom svijetu sve do danaπnjih otpora nacijaprocesima globalizacije i katastrofa koje izazivaju: izgleda da sve to podupirestajaliπte da nacionalna dræava doista pruæa novu dinamiku izvanpovijesnoga i konceptualnoga fijaska moderne suverene dræave.31

Meutim, mi imamo drugaËije stajaliπte o funkciji nacije, i po naπemmiπljenju kriza modernosti ostaje odluËno otvorena pod vladavinom nacije injezinoga naroda. Ako ponovno preuzmemo naπu genealogiju pojmasuverenosti u devetnaestom i dvadesetom stoljeÊu, vidljivo je da je dræavni


oblik modernosti najprije siπao u dræavni oblik nacije, a onda se dræavnioblik nacije srozao u cijeli niz barbarizama. Kada je klasna borba ponovootvorila mistificiranu sintezu modernosti u prvim desetljeÊima dvadesetogastoljeÊa i ponovo iskazala snaænu antitezu izmeu dræave i mnoπtva iizmeu proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, ta je antiteza vodilaizravno u evropski graanski rat - graanski rat koji je nosio masku sukobameu suverenim nacionalnim dræavama.32 U Drugom svjetskom ratunacistiËka NjemaËka, zajedno s raznim evropskim faπizmima, stajala jenasuprot socijalistiËke Rusije. Nacije su predstavljene kao mistifikacije, ilizamjene, klasnih subjekata u sukobu. Ako je nacistiËka NjemaËka idealantip preobrazbe moderne suverenosti u nacionalnu suverenost i njezinogaoblika u kapitalistiËki oblik, onda je staljinistiËka Rusija idealan tippreobrazbe puËkoga interesa i okrutne logike koja iz njega slijedi u projektnacionalne modernizacije, mobilizirajuÊi u vlastite svrhe proizvodne snagekoje æude za oslobaanjem od kapitalizma.

Ovdje moæemo analizirati nacionalnu socijalistiËku apoteozumodernog pojma suverenosti i njegovu preobrazbu u nacionalnu suverenost:niπta ne moæe boje osvijetliti koherentnost toga prijelaza nego πto to moæeprijenos moÊi od pruske monarhije na Hitlerov reæim, pod sjajnim okriljemnjemaËke buræoazije. Meutim, taj je prijelaz dobro poznat, kao πto su ieksplozivno nasilje toga prijenosa moÊi, posloviËna posluπnost njemaËkoganaroda, njegova vojniËka i graanska smionost u sluæbi nacije, te popratneposljedice koje moæemo nazvati, u nekoj vrsti intelektualne preËice,Auschwitz [kao simbol æidovskoga holokausta] i Buchenwald [kao simbolistrebljenja komunista, homoseksualaca, Cigana i drugih]. Prepustimo tupriËu drugim znanstvenicima i sramoti povijesti.

Ovdje nas viπe zanima druga strana nacionalnoga pitanja u Evropitijekom toga razdoblja. Drugim rijeËima, πto se doista dogodilo kada jenacionalizam iπao ruku pod ruku sa socijalizmom u Evropi? Da bismoodgovorili na to pitanje moramo ponovo razmotriti nekoliko srediπnjihtrenutaka u povijesti evropskoga socijalizma. NaroËito moramo imati naumu da se nedugo nakon svoga zametka, izmeu sredine i krajadevetnaestoga stoljeÊa, socijalistiËka Internacionala morala suoËiti s jakimnacionalistiËkim pokretima, a tijekom toga sukoba prvobitna meunarodnastrast radniËkoga pokreta brzo je isparila. Politika najjaËih evropskihradniËkih pokreta, u NjemaËkoj, Austriji, Francuskoj, a iznad svega uEngleskoj, odmah je podigla stijeg nacionalnoga interesa. Socijaldemokratskireformizam bio je potpuno opsjednut tim kompromisom izmiπljenim u ime


nacije - kompromisom izmeu klasnih interesa, to jest, izmeu proletarijata inekih slojeva buræoaske hegemonistiËke strukture u svakoj zemlji. NemojmoËak ni govoriti o podloj povijesti izdaje u kojoj su dijelovi evropskogaradniËkoga pokreta podræavali imperijalistiËke poduhvate evropskihnacionalnih dræava, niti o neoprostivoj gluposti koja je ujedinila razneevropske reformizme da pristanu da se mase vode na klaonicu u Prvomsvjetskom ratu.

Socijaldemokratski reformizam doista je imao primjerenu teoriju za taglediπta. Nekoliko austrijskih socijaldemokratskih profesora ju je izmislilo.Bili su to suvremenici Musilova grofa Leinsdorfa. U idiliËnom ozraËju alpskeKakanije, u blagoj intelektualnoj klimi “povratka Kantu”, ti profesori, poputOtta Bauera, insistirali su na nuænosti da se nacionalnost smatra temeljnimelementom modernizacije.33 U stvari, oni su vjerovali da Êe se usukobljavanju izmeu nacionalnosti [definiranoj kao zajednici liËnosti] ikapitalistiËkoga razvoja [shvaÊenoga kao druπtvo] pojaviti dijalektika koja Êeu svome razvijanju moguÊe biti sklona proletarijatu i njegovoj postupnojhegemoniji u druπtvu. Taj program nije se obazirao na Ëinjenicu da pojamnacionalne dræave nije djeljiv veÊ organski, ne transcendentalan veÊtranscendentan, i Ëak da je u svojoj transcendentnosti izgraen da sesuprotstavi svakoj teænji proletarijata da ponovo prisvoji druπtveni prostor idruπtveno bogatstvo. ©to moæe onda modernizacija znaËiti ako je bitnovezana u reformu kapitalistiËkoga sustava i neprijateljska prema bilo kojemotvaranju revolucionarnoga procesa? Ti su autori slavili naciju a da nisuhtjeli platiti cijenu toga slavlja. Ili bolje reËeno, oni su je slavili i istovremenomistificirali razornu moÊ pojma nacije. S toga stajaliπta, potporaimperijalistiËkim projektima i meuimeprijalistiËkom ratu bilo je doistalogiËko i neizbjeæno glediπte za socijaldemokratski reformizam.

I boljπevizam je uπao u podruËje nacionalistiËke mitologije, osobitopreko Staljinovoga slavljenoga predrevolucionarnoga pamfleta o marksizmui nacionalnom pitanju.34 Prema Staljinu, nacije su odmah revolucionarne, arevolucija znaËi modernizaciju: nacionalizam je neizbjeæna faza u razvoju.Meutim, preko Staljinova prijevoda, kako nacionalizam postajesocijalistiËki, socijalizam postaje ruski, a Ivan Grozni postavljen je da poËivau grobu pored Lenjina. KomunistiËka Internacionala preobrazila se u skup“pete kolone” ruskih nacionalnih interesa. Pojam komunistiËke revolucije -ta deteritorijalizirajuÊa sablast koja je progonila Evropu i svijet i koja je odPariπke komune do 1917. u Sankt Petersburgu i do Maovog Dugog marπauspjela ujediniti dezertere, meunarodne partizane, πtrajkaπke radnike i


kozmopolitske intelektualce - konaËno je pretvoren u reteritorijalizirajuÊireæim nacionalne suverenosti. TragiËna je ironija da je nacionalistiËkisocijalizam u Evropi postao sliËan nacional-socijalizmu. To nije stoga πto se“dvije krajnosti susreÊu”, kao πto bi neki liberali voljeli pomisliti, veÊ zbogtoga πto je apstraktni stroj nacionalne suverenosti u srcu oba dva.

Kada je, usred hladnoga rata, pojam totalitarizma uveden u politiËkuznanost, on je dodirnuo samo vanjske elemente pitanja. U svomnajkoherentnijem obliku pojam totalitarizma iskoriπten je da se prokaæuruπenje demokratske javne sfere, nastavak jakobinske ideologije, krajnjeoblike rasistiËkoga nacionalizma i poricanje træiπnih sila. Meutim pojamtotalitarizma mora zagrabiti mnogo dublje u stvarne pojave i istovremenodati za njih bolja objaπnjenja. U stvari, totalitarizam se ne sastoji samo utotaliziranju uËinaka druπtvenoga æivota i njihovom podvrgavanjuglobalnom disciplinarnom standardu, veÊ i u poricanju samoga druπtvenogaæivota, podrivanju njegovoga temelja, te u teoretskom i praktiËnomuklanjanju svake moguÊnosti postojanja mnoπtva. Ono πto je totalitarno jeorganski temelj i ujedinjeni izvor druπtva i dræave. Zajednica nije dinamiËkakolektivna tvorevina veÊ primordijalni mit. Izvorni pojam naroda postavljaidentitet koji homogenizira i proËiπÊava sliku naroda dok istovremeno prijeËikonstruktivna meusobna djelovanja razlika unutar mnoπtva.

Sieyes je vidio zametak totalitarizma veÊ u koncepcijama nacionalne ipuËke suverenosti u osamnaestom stoljeÊu, koncepcijama koje su uËinkovitosaËuvale apsolutnu moÊ monarhije i prenijeli je na nacionalnu suverenostOn je naslutio buduÊnost onoga πto bismo mogli nazvati totalitarnomdemokracijom.35 U raspravi o Ustavu III. godine Francuske revolucije, Sieyesje odbacio “loπe planove za re-total [ré-total] umjesto republiku [ré-publique],koji bi bili pogubni za slobodu i πtetni kako za javnu sferu tako i zaprivatnu”.36 Pojam nacije i praksa nacionalizma od samoga su poËetkapostavljeni na stazu ne republike veÊ “re-totala”, totalne stvari, to jest,totalitarnoga prekodiranja druπtvenoga æivota.

2.3

DIJALEKTIKA KOLONIJALNESUVERENOSTI

toussaint l’ouvertureu

Toussaintu, najnesretniji od svih ljudi!Bilo da Ëujeπ Seljakov zviæduk dok oreSvojim plugom, ili pak tvoja glavaPoËiva na jastuku u dubokoj gluhoj tamnici; -O bijedni voo! Gdje i kad ÊeπNaÊi mira! Ali ne umiri; bolje budiU tvojim okovima vedra Ëela:Iako si pao da nikada viπe ne ustaneπ,Æivi i utjeπi se. Ti si za sobom ostavioSile πto Êe za tebe raditi: zrak, zemlju i nebesa;Nema daπka najobiËnijega vjetraKoji bi te zaboravio; imaπ velike saveznike;Tvoji prijatelji su ushiti, smrtne muke,I ljubav i Ëovjekov nepobjediv um.

william wordsworth

Trebamo se sada vratiti korak unatrag iispitati genealogiju pojma suverenosti sa stajaliπta kolonijalizma. Krizamodernosti imala je od poËetka bliski odnos s rasnim potËinjavanjem ikolonijalizmom. Dok su unutar svoga podruËja nacionalna dræava i njezinepopratne ideoloπke strukture neumorno radile na stvaranju i reprodukcijiËistoÊe naroda, na vanjskom planu nacionalna dræava je stroj koji proizvodiDruge, stvara razlike i podiæe granice koje ograniËavaju i podupiru modernisubjekt suverenosti. Meutim te granice i prepreke nisu nepropusne veÊprije sluæe da urede dvosmjerni tijek izmeu Evrope i njenoga vanjskoga.Orijentalno, afriËko, ameroindijansko sve su to nuæni sastojci za negativnitemelj evropskog identiteta i moderne suverenosti kao takve. Crni Drugievropskoga prosvjetiteljstva leæi u samom njegovom temelju upravo kao πtoproizvodni odnos sa “crnim kontinentima” sluæi kao ekonomski temeljevropskih nacionalnih dræava.01 Rasni sukob ugraen u evropsku modernost


joπ je jedan simptom stalne krize koja odreuje modernu suverenost.Kolonija stoji u dijalektiËkoj suprotnosti s evropskom modernosti, kao njezinnuæni dvojnik i nesavladiv neprijatelj. Kolonijalna suverenost je joπ jedannedostatan pokuπaj da se rijeπi kriza modernosti.

»ovjeËanstvo je jedno i mnogoDoba evropskoga otkrivanja i postupno poveÊavanje komunikacije meuprostorima i narodima na Zemlji koje je slijedilo uvijek su sa sobom nosilistvarni utopijski element. Ali toliko je krvi proliveno, toliko mnogo æivota ikultura uniπteno da treba πto prije odbaciti barbarstvo i uæaszapadnoevropske [a onda ameriËke, sovjetske i japanske] ekspanzije inadzora nad zemaljskom kuglom. Meutim, mislimo da je vaæno nezaboraviti utopijske teænje koje su uvijek pratile napredak premaglobalizaciji, pa i ako su snage moderne suverenosti stalno poraæavale teteænje. Ljubav prema razlikama i vjerovanje u univerzalnu slobodurenesansnog humanizma opet se ovdje pojavljuje na globalnoj razini. Tajutopijski element globalizacije spreËava nas da jednostavno padnemo upartikularizam i izolacionizam kao reakciju na totalizirajuÊe snageimperijalizma i rasne prevlasti, prisiljavajuÊi nas umjesto toga da izmislimoprojekt protuglobalizacije, Protuimperij. Meutim, taj utopijski elementnikada nije bio nedvosmislen. To je teænja koja je u stalnom sukobu sasuverenim poretkom i prevlasti. Vidimo tri primjerena izraza toga utopizma,u svoj njegovoj dvosmislenosti, u misli Bartoloméa de las Casasa,Toussainta l’Ouvereturea i Karla Marxa.

U prvom polustoljeÊu nakon evropskoga iskrcavanja u Amerikama kodHispaniole, Bartolomé de las Casas promatrao je s uæasom barbarstvokonkvistadora i kolonista i njihovo porobljavanje Ameroindijanaca i genocidnad njima. VeÊina πpanjolskih vojnika, upravljaËa i kolonista, gladnih zlata imoÊi, vidjeli su u stanovnicima toga novoga svijeta neopozivo Drugoga,manje ljudskoga, ili barem prirodno potËinjenoga Evropljanima - a Las Casasnam pripovijeda kako su novopridoπli Evropljani postupali prema njima gorenego prema svojim æivotinjama. U tom je kontekstu pravo Ëudo kako se LasCasas, koji je sudjelovao u πpanjolskoj misiji, mogao dovoljno odvojiti odopÊe struje miπljenja da bi insistirao na ljudskim odlikama Ameroindijanacai suprotstaviti se okrutnosti πpanjolskih vladara. Njegov prosvjed proistiËe izjednoga jednostavnoga naËela: ËovjeËanstvo je jedno i jednako.

Meutim, trebamo istovremeno shvatiti da je misionarski pozivimanentno povezan s humanistiËkim projektom dobroga biskupa od

107DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI

Chiapasa. U stvar, Las Casas moæe promiπljati jednakost jedino kao istost.Ameroindijanci su jednaki Evropljanima po prirodi samo utoliko ukoliko supotencijalno evropski narod, ili u stvari potencijalno krπÊani: “Priroda ljudi jeista i svi su pozvani od Krista na isti naËin”.02 Las Casas ne moæe vidjetiizvan eurocentriËkoga gledanja na Amerike po kojemu bi najveÊavelikoduπnost i milost bila dovesti Ameroindijance pod nadzor ipokroviteljstvo prave religije i njezine kulture. Uroenici su nerazvijenipotencijalni Evropljani. U tom smislu Las Casas pripada diskursu, koji seproteæe znatno u dvadeseto stoljeÊe, o moguÊnosti usavrπavanja divljaka. ZaAmeroindijance, isto kao i za Æidove u ©panjolskoj πesnaestoga stoljeÊa,prijelaz prema slobodi od progona mora najprije proÊi kroz krπÊanskoobraÊenje. Las Casas nije u stvari daleko od inkvizicije. On priznaje da jeËovjeËanstvo jedno ali ne moæe vidjeti da je ono istovremeno mnogostruko.

Viπe od dva stoljeÊa nakon Las Casasa, u kasnom osamnaestomstoljeÊu, kada se evropska prevlast nad Amerikama promijenila od osvajanja,krvoproliÊa i pljaËke u mnogo stabilniju kolonijalnu strukturu robovskeproizvodnje na veliko i trgovinskih ograniËenja, crni rob po imenu Toussaintl’Ouverture vodio je prvu uspjeπnu borbu za neovisnost protiv modernogropstva u francuskoj koloniji Saint Domingo [danas Haiti]. Toussaintl’Ouverture udisao je retoriku Francuske revolucije πto se πirila iz Pariza unjezinom Ëistom obliku. Ako su francuski revolucionari suprotstavljajuÊi seancien régimeu proglasili univerzalno ljudsko pravo na “liberté, egalité etfraternité”, Toussaint je pretpostavljao da se crnci, mulati i bijelci iz kolonijetakoer nalaze pod πirokim kiπobranom prava graana.

On je smatrao da pobjeda nad feudalnim plemstvom i ushiÊenjeuniverzalnim vrijednostima u Evropi podrazumijeva i pobjedu nad “rasnimplemstvom” i dokinuÊe ropstva. Svi Êe tada biti slobodni graani, jednakabraÊa u novoj francuskoj republici. Toussaintova pisma francuskim vojnim ivladinim voama provode retoriku revolucije besprijekorno do njezinogalogiËkoga zakljuËka i time otkrivaju njezino licemjerstvo. Moæda naivno ilimoæda kao svjesnu politiËku taktiku, Toussaint pokazuje kako voerevolucije izdaju naËela za koja tvrde da su im najsvetija. U izvjeπtajuDirektoriju od 18. Brumairea godine vi. [5. studenoga 1797], Toussaint jeopominjao francuske voe da Êe biti nemoguÊ bilo kakav povratak naropstvo, bilo kakav kompromis o naËelima. Deklaracija o slobodi jeneopoziva: “Zar mislite da Êe ljudi koji su uæivali blagoslov slobode mirnogledati da im ga oduzimate?... Ali ne, ista ruka koja je raskinula naπe lanceneÊe nas ponovo porobiti. Francuska neÊe opozvati svoja naËela, ona nam


neÊe uskratiti svoje najveÊe blagodati”.03

Proglaπenja univerzalnih prava πto su tako samosvjesno potekla izPariza vratila su se iz Saint Dominguea samo da bi uæasnula Francuze. Naprijelazu preko Atlantika, univerzalnost ideala postala je stvarnijom iprimijenjena je u praksi. Kao πto Aimé Césaire kaæe, Toussaint l’Ouverturepromicao je projekt na podruËju “koje odvaja jedinu misao od konkretnestvarnosti; pravo od njegova ostvarenja, razum od njegove prave istine”.04

Toussaint doslovce shvaÊa deklaraciju o pravima Ëovjeka i insistira nanjezinom punom prijenosu u praksu. Revolucija prema Toussaintu ne traæioslobaanje od evropske prevlasti samo da bi se vratila u izgubljeni afriËkisvijet ili uspostavila u izolaciji tradicionalne oblike vladavine. ToussaintoËekuje da novostvoreni oblici slobode i jednakosti budu dostupni u sve viπepovezanome svijetu.05

Meutim, Toussaint ponekad piπe kao da su Francuzi izmislili samuzamisao o slobodi, i kao da su on i njegovi pobunjeniËki pratioci slobodnijedino miloπÊu Pariza. To moæe biti samo Toussaintova retoriËka strategija,primjer njegove ironiËne ropske pokornosti prema francuskim vladarima; alisvakako ne bismo trebali misliti da je sloboda evropska zamisao. RoboviSaint Dominguea pobunili su se protiv svojih gospodara od samogaporobljavanja i prisilnog doseljenja iz Afrike. Oni nisu dobili slobodu veÊ suje osvojili krvavom i neumornom borbom. Niti je æelja za slobodom nitinjezino osvajanje poteklo iz Francuske, a crnci Saint Dominguea nisu trebaliPariæane da ih pouËe kako se za nju boriti. Ono πto je Toussaint doistaprimio i dobro iskoristio je posebna retorika francuskih revolucionara koja jedala legitimni oblik njegovoj potrazi za slobodom.

U devetnaestom stoljeÊu Karl Marx je, poput Las Casasa i Toussaintl’Ouverturea prije njega, prepoznao utopijski potencijal sve ubrzanijimprocesima globalne interakcije i komunikacije. Poput Las Casasa, Marx jebio uæasnut brutalnoπÊu evropskoga porobljavanja i iskoriπtavanja.Kapitalizam se rodio u Evropi krvlju i znojem porobljenih i koloniziranihneevropskih naroda: “Skriveno ropstvo nadniËara u Evropi trebalo jebezuvjetno ropstvo Novoga svijeta kao svoj potporanj”.06 Poput Toussaintad’Ouverturea, Marx je prepoznao ljudsku slobodu kao univerzalni projektkoji treba ostvariti u praksi i iz kojega nijedno stanovniπtvo ne smije bitiiskljuËeno.

Ta globalna utopijska crta u Marxa ipak je dvosmislena, moæda joπ viπenego u druga dva sluËaja, kao πto razvidno moæemo vidjeti iz niza Ëlanakakoje je napisao za the New York Daily Tribune 1853. o britanskoj vladavini u


Indiji. Marxov prvenstveni cilj u tim Ëlancima bio je objasniti raspravu kojase vodila u britanskom parlamentu o statusu IstoËnoindijske kompanije ismjestiti raspravu u povijest britanske kolonijalne vladavine. Marx je,naravno, brzo zapazio brutalnost uvoenja britanske “civilizacije” u Indiju ipatnju πto ih je prouzrokovala pohlepa britanskoga kapitala i britanskevlade. Meutim, on odmah opominje, rijeËima koje nas vraÊaju narevolucionarno lice renesanse, da se na barbarstvo Britanaca ne reagirajednostavnim slijepim podræavanjem status quoa u indijskom druπtvu.Seoski sustav koji je prethodio britanskom kolonijalnom uplitanju nijetrebalo braniti: “Kolikogod ljudski osjeÊaj s gaenjem promatra” razaranje ipatnju πto su ih Britanci prouzroËili, “ne smijemo zaboraviti da su te idiliËneseoske zajednice, kolikogod izgledale neagresivne, uvijek bile Ëvrsti temeljorijentalnoga despotstva, da su ograniËile ljudski um na najmanji moguÊiopseg ËineÊi ga neotpornim oruem praznovjerja, porobljavajuÊi ga podtradicionalnim pravilima i liπavajuÊi ga sve veliËine i povijesne energije.” 07

Ni vladajuÊa struktura indijskih prinËeva ne zasluæuje podrπku, Ëak ni kaoreakcija na Britance: “Nije Ëudno πto isti ljudi koji odbacuju ‘barbarskekrasote Krune i Plemstva Engleske’ rone suze zbog pada indijskih Naboba,Rujaha i Jagidara, od kojih veÊina ne posjeduje Ëak ni ugled starine, jer suuglavnom nedavni otimaËi πto su ih stvorile britanske spletke”.08

Kolonijalno stanje vrlo lako upada u izbor izmeu dvije loπealternative: ili podvrgavanje britanskom kapitalu i britanskoj vladavini ilipovratak na tradicionalne indijske druπtvene strukture i podvrgavanjeindijskim prinËevima; ili strana prevlast ili domaÊa prevlast. Za Marxa, morapostojati drugi prijelaz koji odbija obje te alternative, prijelaz nepokoravanjai slobode. U tom smislu, u stvaranju moguÊnosti za novo druπtvo, “kakvi godbili zloËini Engleske, ona je bila nesvjesno orue povijesti jer je izazvala turevoluciju”.09 Kapital moæe, u nekim okolnostima, biti snaga prosvjeÊenja.Poput Toussainta, Marx nije vidio smisla u svrgavanju strane prevlasti da bise jednostavno obnovio neki izolirani i tradicionalni oblik porobljavanja.Alternativa mora potraæiti novi oblik slobode, povezan sa sve πirom mreæomglobalne razmjene.

Meutim, jedina “alternativa” koju je Marx mogao zamisliti je istiprijelaz kojim je evropsko druπtvo veÊ proπlo. Marx nije imao nikakvukoncepciju o razlici indijskoga druπtva, razliËitim potencijalima koje leæe unjemu. On je stoga mogao vidjeti indijsku proπlost jedino kao praznu istatiËnu: “Indijsko druπtvo nema uopÊe nikakve povijesti, barem ne poznatepovijesti. Ono πto mi nazivamo njegovom povijeπÊu samo je povijest stalnih


uljeza koji su osnovali svoje Imperije na pasivnoj osnovi toga neotpornoga inepromjenljivoga druπtva”.10 Tvrdnja da indijsko druπtvo nema povijesti neznaËi da se niπta nije dogodilo u Indiji veÊe da su tijek dogaaja iskljuËivoodreivale vanjske snage, dok je indijsko druπtvo ostalo pasivno, “neotpornoi nepromjenljivo”. Svakako da je Marx bio ograniËen svojim nepotpunimznanjem sadaπnjosti i proπlosti Indije.11 Meutim, nije vaæna njegovanedostatna obavijeπtenost. Bitno je pitanje da Marx moæe zamisliti povijestizvan Evrope jedino kao onu koja se strogo kreÊe po istom prijelazu kojim jeveÊ sama Evropa proπla. “Engleska mora ispuniti dvostruku misiju u Indiji,”pisao je, “jednu razornu, drugu obnavljajuÊu - uniπtenje azijskoga druπtva ipostavljanje materijalnih temelja zapadnoga druπtva u Aziji”.12 Indija moæenapredovati jedino ako se preobrazi u zapadno druπtvo. Sav svijet moæe iÊinaprijed jedino ako slijedi stope Evrope. Marxov eurocentrizam nijenaposljetku toliko razliËit od onoga Las Casasovog.

Kriza kolonijalnoga ropstvaIako se utopijska crta stalno pojavljivala u povijesnom procesumeupovezanosti i meukomunikacije svijeta u modernom razdoblju, snageevropske prevlasti stalno su je suzbijale vojno i ideoloπki. Prvi rezultat bilasu krvoproliÊa u opsegu koji se prije nije mogao ni zamisliti i uspostavljanjerasnih, politiËkih i ekonomskih struktura evropske vladavine nadneevropskim svijetom. Razvoj i πirenje kapitalizma velikim dijelom jepoticao evropsku prevlast i hranio evropsku nezajaæljivu æe za bogatstvom.Meutim, globalno πirenje kapitalizma nije bio ni jedinstven ni jednoznaËanproces. Kapitalizam se neravnomjerno razvijao u raznim krajevima i meuraznim narodima: on je teturao prema naprijed, oklijevao i povlaËio serazliËitim putovima. Jedan takav kruæni put ocrtala je povijest kolonijalneropske proizvodnje na πirokoj osnovi u Amerikama izmeu kasnogasedamnaestoga i sredine devetnaestoga stoljeÊa, povijest koja nijepretkapitalistiËka veÊ unutar sloæenoga i proturjeËnoga razvoja kapitala.

Plantaænu proizvodnju na πirokoj osnovi s ropskom radnom snagomotpoËeli su engleski i francuski plantaæeri na Karibima sredinomsedamnaestoga stoljeÊa uvozeÊi afriËke robove kako bi ispunili prazninu πtosu je ostavili domaÊi narodi ubijani evropskim oruæjem i bolestima. Krajemosamnaestoga stoljeÊa, proizvodi ropske radne snage u Amerikama Ëinili sutreÊinu vrijednosti evropske trgovine.13 Evropski kapitalizam nalazio se uvrlo dvosmislenom odnosu prema robovskoj proizvodnji u Amerikama.Mogli bismo logiËki rasuivati, kao πto su mnogi i Ëinili, da kapitalizam


mora biti antiteza robovskoj radnoj snazi jer se zasniva ideoloπki imaterijalno na slobodnoj radnoj snazi, ili u stvari na radnikovom vlasniπtvunjegove radne snage. S toga bismo stajaliπta mogli razmatrati kolonijalnoropstvo kao prethodnim oblikom proizvodnje sliËnom feudalizmu kojikapitalizam uspijeva postepeno prevladati. KapitalistiËka ideologija slobodebila bi u tom sluËaju Ëisti oblik prosvjeÊenosti.

Meutim, odnos kapitala prema kolonijalnom ropstvu u stvari jemnogo prisniji i sloæeniji. Najprije, iako je kapitalisitËka ideologija doistaantitetiËka ropstvu, u praksi je kapital ne samo podvrgnuo i ojaËao postojeÊeropske proizvodne sustave diljem svijeta veÊ je stvorio nove sustave ropstva unevienom opsegu, osobito u Amerikama.14 Moglo bi se protumaËiti da jestvaranje ropskih sustava sa strane kapitala neka vrsta naukovanjakapitalizmu, u kojemu bi ropstvo funkcioniralo kao prijelazna faza izmeuprirodnih [to jest samodostatnih i izoliranih] ekonomija koje su prethodileevropskom uplitanju i samom kapitalizmu. Doista, opseg i organizacijakaripskih plantaæa u osamnaestom stoljeÊu zasjenjivali su u odreenomsmislu evropske industrijske pogone u devetnaestom stoljeÊu.15 Meutim,ropska proizvodnja u Amerikama i afriËka trgovina robljem nisu bili samoniti Ëak preteæno prijelaz u kapitalizam. One su bile relativno Ëvrst oslonac,potporanj supereksploatacije na kojemu je stajao evropski kapitalizam. Tunema proturjeËja: ropska radna snaga u kolonijama uËinila je kapitalizammoguÊim i evropski kapitalizam nije je se æelio odreÊi.

Upravo u istom razdoblju kada su evropske sile gradile osnove ropskeekonomije preko Atlantika, u Evropi, uglavnom u istoËnoj ali i u juænojEvropi, takoer je doπlo do refeudalizacije agrarne ekonomije i tako vrlo jaketeænje da se zaustavi pokretljivost radne snage i zamrznu uvjeti træiπta radnesnage. Evropa je baËena natrag u drugo razdoblje kmetstva. Ovdje nije samovaæno odbaciti iracionalnost buræoazije, veÊ shvatiti kako ropstvo i kmetstvomogu biti savrπeno sukladni s kapitalistiËkom proizvodnjom, kao mehanizmikoji ograniËavaju pokretljivost radne snage i spreËavaju njezina kretanja.Ropstvo, kmetstvo i sve druge krinke prisilne organizacije radne snage - odkulijskih nadniËenja u Tihom oceanu i napoliËarenja u Latinskoj Americi doApertheida u Juænoj Africi - sve su to bitni elementi imanentni procesimakapitalistiËkoga razvoja. U tom su razdoblju ropstvo i nadniËarska radnasnaga pozivali jedne druge kao plesne partnere u koordiniranim koracimakapitalistiËkoga razvoja.16

Sigurno je da su se mnoge prosvijeÊene pristalice abolicionizma uEvropi i Amerikama krajem osamnaestoga i poËetkom devetnaestoga stoljeÊa


zalagale protiv ropstva iz moralnih naËela. AbolicionistiËki argumenti imajuodreenu stvarnu snagu ali samo kada sluæe interesima kapitala, na primjerkada sluæe da umanje profite konkurentske ropske proizvodnje. Meutim,Ëak i tada njihova je snaga bila sasvim ograniËena. U stvari, niti moralniargumenti kod kuÊe niti raËunica unosnosti vani nisu mogli pokrenutievropski kapital da likvidira ropske reæime. Samo su pobune i revolucijerobova mogle pribaviti primjerenu polugu. Upravo kao πto se kapital kreÊenaprijed da restrukturira proizvodnju i zaposli nove tehnologije kao odgovorna organiziranu prijetnju radniËkoga neprijateljstva, tako ni evropski kapitalneÊe napustiti ropsku proizvodnju dok organizirani robovi ne postanuprijetnja njihovoj moÊi i uËine takav sustav proizvodnje neodræivim. DrugimrijeËima, ropstvo nisu ukinuli ekonomski razlozi veÊ su ga zbacile politiËkesnage.17 PolitiËki nemiri doista su potkopali ekonomsku unosnost sustava,ali πto je vaænije, pobunjeni robovi predstavljali su stvarnu protumoÊ.HaiÊanska revolucija svakako je bila prekretnica u modernoj povijestirobovske pobune - a njezina sablast kruæila je po Amerikama poËetkomdevetnaestoga stoljeÊa isto onako kao πto je sablast Oktobarske revolucijeprogonila evropski kapitalizam viπe od jednoga stoljeÊa kasnije. Meutim,ne smijemo zaboraviti da su pobuna i neprijateljstvo bili stalni dio ropstva uAmerikama, od New York Citya do Bahie. Ekonomija ropske radne snage,poput ekonomije same modernosti, bila je ekonomija krize.

Tvrdnja da su reæimi ropstva i kmetstva imanentni kapitalistiËkojproizvodnji i razvoju ukazuje na bliski odnos izmeu æelje radnih subjekatada pobjegnu iz odnosa zapovijedanja i pokuπaja kapitala da ugurastanovniπtvo unutar Ëvrstih teritorijalnih granica. Yann Moulier Boutangnaglaπava prvenstvo tih linija bijega u povijesti kapitalistiËkoga razvoja:

Anonimna, kolektivna, stalna i nezadræiva snaga prebjegavanja vukla jetræiπte radne snage prema slobodi. Ista je snaga prisilila liberalizam daizmisli ispriku za slobodnu radnu snagu, pravo na vlasniπtvo i otvorenegranice. Ona je takoer prisilila buræoaske ekonomiste da uspostavemodele koji spreËavaju pokretanje radne snage, discipliniraju je izanemaruju elemente neprekinutoga bijega. Sve je to funkcioniralo kako bise izmislile i nanovo izmislile tisuÊe oblika ropstva. Taj neminovan vidakumulacije prethodi pitanju proleterizacije liberalne ere. On gradi osnovumoderne dræave.18

DeteritorijalizirajuÊa æelja mnoπtva je motor koji pokreÊe cijeli proceskapitalistiËkoga razvoja, a kapital ga mora stalno pokuπavati obuzdavati.


Proizvodnja drugostiKolonijalizam i rasno potËinjavanje funkcioniraju kao privremeno rjeπenjekrize evropske modernosti, ali ne samo u ekonomskom i politiËkom smisluveÊ u smislu identiteta i kulture. Kolonijalizam gradi oblike drugosti iupravlja njihovim tijekovima u sloæenoj dijalektiËkoj strukturi. Negativnaizgradnja neevropskih drugih je naposljetku ono πto utemeljuje i odræavasami evropski identitet.

Kolonijalni identitet najprije funkcionira putem manihejske logikeiskljuËivanja. Kao πto nam Franz Fanon kaæe, “Kolonijalni svijet je svijetrascijepljen na dva dijela”.19 Kolonizirani su iskljuËeni iz evropskih prostorane samo u fiziËkom i teritorijalnom smislu, i ne samo u smislu prava ipovlastica, veÊ Ëak i u smislu misli i vrijednosti. Kolonijalni subjekt izgraenje u maπti metropole kao drugi, pa stoga, koliko je god moguÊe, koloniziranije izbaËen iz osnova koje odreuju evropske civilizirane vrijednosti. [Mi sene moæemo s njima raspravljati, oni se ne mogu obuzdati; oni ne poπtujuvrijednost ljudskoga æivota; oni razumiju samo silu.] Rasna razlika je nekavrsta crne rupe koja moæe progutati sve sposobnosti za zlo, barbarstvo,neobuzdanu seksualnost i tako dalje. Tamni kolonizirani subjekt stoga upoËetku izgleda nejasan i tajanstven u svojoj drugosti. Ta kolonijalnakonstrukcija identiteta snaæno poËiva na nepomiËnosti granice izmeuprijestolnice i kolonije. »istoÊa identiteta, kako u bioloπkom tako i ukulturnom smislu, od najveÊe je vaænosti, a odræavanje granice je uzrokznatne tjeskobe. “Sve vrijednosti u stvari,” istiËe Fanon, “neopozivo suotrovane i okaljane boleπÊu Ëim im se dopusti dodir s kolonijalnomrasom”.20 Granice koje πtite taj Ëisti evropski prostor stalno su pod opsadom.Kolonijalni zakon djeluje prvenstveno oko tih granica, kako da bi podræaonjihovu funkciju iskljuËivanja tako i da bi se razliËito primijenio na subjektena dvije strane razdjelnice. Apartheid je samo jedan oblik, moæda simboliËkioblik, rasporeivanja kolonijalnoga svijeta u pretince.

Prepreke koje dijele kolonijalni svijet ne podiæu se samo na prirodnimgranicama, iako uvijek postoje fiziËke oznake koje pomaæu da se podjelaudomaÊi. Drugost nije data veÊ je proizvedena. Ova premisa je Ëesta polaznatoËka za mnoga istraæivanja koja su se pojavila u zadnjim desetljeÊima,ukljuËujuÊi osobito stoæernu knjigu Edwarda Saida: “PoËeo sam spretpostavkom da Orijent nije nepomiËna prirodna Ëinjenica ... da je Orijentstvoren - ili, kako ja to nazivam, ‘orijentaliziran’”. Orijentalizam nije samoznanstveni projekt da bi se dobilo toËnije znanje o stvarnom predmetu,Orijentu, veÊ prije diskurs koji stvara vlastiti predmet u razvijanju samoga


diskursa. Dva prvenstvena obiljeæja toga orijentalistiËkoga projekta suhomogenizacija Orijenta od Magreba do Indije [IstoËnjaci su posvuda skoroisti] i njegova esencijalizacija [Orijent i orijentalno obiljeæje su bezvremeni inepromjenljivi identiteti]. Ishod je, kao πto Said istiËe, ne Orijent kao πtojest, veÊ Orijent kao πto je orijentaliziran, predmet evropskoga diskursa.21

Orijent je, stoga, barem kakvim ga poznamo putem orijentalizma, tvorevinadiskursa, napravljena u Evropi i izvezena natrag na Orijent. Predstavljanje jeistovremeno oblik stvaranja i oblik iskljuËivanja.

Meu akademskim disciplinama ukljuËenima u tu kulturnuproizvodnju drugosti, antropologija je moæda pruæila najvaænije pakovanjepod kojim je uroeniËki drugi uvezen u Evropu i izvezen iz nje.22 Iz stvarnihrazlika neevropskih naroda, antropolozi su devetnaestoga stoljeÊa stvorilijedno drugo biÊe drugaËije prirode; razliËita kulturna i fiziËka obiljeæjapretvorena su u bit afriËkoga, arapskoga, uroeniËkoga i tako dalje. Kada jekolonijalna ekspanzija bila na svom vrhuncu a evropske se sile ukljuËile ujagmu za Afrikom, antropologija i studij neevropskih naroda postali su nesamo znanstveni poduhvat veÊ i πiroko polje za javnu poduku. Drugi jeuvezen u Evropu - u prirodoslovnim muzejima, javnim izloæbamaprimitivnih naroda i tako dalje - i tako je postao sve dostupniji puËkoj maπti.Kako u svom znanstvenom tako i u popularnom obliku antropologijadevetnaestoga stoljeÊa predstavila je neevropske podanike i kulture kaonerazvijene inaËice Evropljana i njihove civilizacije: oni su bili znakoviprimitivizma koji su predstavljali faze na prijelazu prema evropskojcivilizaciji. Dijakronijske faze evolucije ËovjeËanstva prema civilizacijizamiπljene su tako kao da su prisutne sinkronijski u razliËitim primitivnimnarodima i kulturama raπirenima po zemaljskoj kugli.23 Antropoloπkapredstavljanja neevropskih drugih unutar te razvojne teorije civilizacijeposluæila su da potvrde i vrednuju istaknuti poloæaj Evropljana i timelegitimiraju kolonijalistiËki projekt kao cjelinu.

Vaæni dijelovi povijesne discipline takoer su znatno sudjelovali uznanstvenoj i popularnoj proizvodnji razliËitosti, pa tako i u legitimiranjukolonijalne vladavine. Na primjer, kada su doπli u Indiju i kad nisu naiπlinikakvu historiografiju koju bi mogli koristiti, britanski upravljaËi morali sunapisati vlastitu “povijest Indije” kako bi podræali i promicali interesekolonijalne vladavine. Britanski upravljaËi morali su historizirati indijskuproπlost kako bi joj mogli pristupiti i staviti je u pogon. Meutim, britanskatvorevina indijske povijesti, poput stvaranja kolonijalne dræave, mogla sepostiÊi jedino nametanjem evropske kolonijalne logike i modela indijskoj


stvarnosti.24 Proπlost Indije tako je prisajedinjena da bi postala dio britanskepovijesti - ili bolje reËeno, britanski znanstvenici i upravljaËi stvorili suindijsku povijest i izvezli je u Indiju. Ta je historiografija podræavala rae izatim uËinila Indijcima proπlost nedostupnom kao povijest. Stvarnost Indije iIndijaca tako je nadomjeπtena snaænim predstavljanjem koje ih je postavilokao druge Evropi, kao primitivnu fazu u teleologiji civilizacije.

Dijalektika kolonijalizmaU logici kolonijalnih predstavljanja, izgradnja odvojenoga kolonijaliziranogadrugoga i odvajanje identiteta i drugosti pokazuje se paradoksalnoodjednom kao apsolutno i krajnje intimno. Proces se u stvari sastoji od dvamomenta koja su dijalektiËki povezana. U prvom momentu razlika se morapotisnuti do krajnjih granica. U kolonijalnoj maπti kolonizirani nije samodrugi prognan iz podruËja civilizacije; on je prije shvaÊen ili stvoren kaoDrugi, kao potpuno poricanje, kao najudaljenija toËka na obzoru. Vlasnicirobova u osamnaestom stoljeÊu, na primjer, jasno su raspoznavaliapsolutnost te razlike. “Crnac je biÊe, Ëija priroda i sklonosti nisu samorazliËite od onih Evropljana, one su njihovo drugo lice. Ljubaznost i suÊutpobuuju u njegovim grudima neumoljivu i smrtnu mrænju; ali masnice iuvrede, zlouporaba, stvaraju zahvalnost, naklonost i svetu privræenost!” 25

Toliko o mentalitetu vlasnika robova prema jednom abolicionistiËkompamfletu. Neevropski podanik djeluje, govori i misli na toËno suprotan naËinod evropskoga.

Upravo zbog toga πto je razlika Drugoga apsolutna, on se u drugommomentu moæe izokrenuti kao temelj sebstva. Drugim rijeËima, zlo,barbarstvo i razuzdanost koloniziranoga Drugoga su ono πto Ëini moguÊimdobrotu, uljudnost i doliËnost evropskoga sebstva. Ono πto u poËetku izgledaËudno, strano i udaljeno tako postaje vrlo blisko i intimno. Poznavanje,gledanje, pa Ëak i dodirivanje kolonijaliziranoga je bitno, pa Ëak ako se toznanje i dodir zbivaju na razini predstavljanja i malo se odnose na stvarnepodanike u kolonijama i metropoli. Intimna borba s robom, osjeÊanje znoja snjegove koæe, njegovoga mirisa, odreuju vitalnost gospodara. Meutim, tabliskost nikako ne briπe podjelu izmeu dva identiteta u borbi veÊ jedinoËini joπ vaænijim da se granice i ËistoÊa identiteta nadgledaju. Identitetevropskoga sebstva stvorena je u tom dijalektiËkom kretanju. Kad je jednomkolonijalni subjekt stvoren kao apsolutno Drugi on se onda moæe podvrÊi[dokinut i uzdignut] unutar viπega jedinstva. Apsolutno Drugi odraæava senatrag u najvlastitije. Jedino putem suprotnosti prema koloniziranom


evropski subjekt postaje vlastito ja. Ono πto je najprije izgledalo kaojednostavna logika iskljuËenja, postaje zatim negativna dijalektika priznanja.Kolonizator doista proizvodi koloniziranoga kao negaciju, ali krozdijalektiËki obrat, negativni kolonizirani identitet zatim se nijeËe da bi seutemeljilo pozitivno kolonizatorsko Ja. Moderna evropska misao i modernoJa oboje su nuæno vezani uz ono πto Paul Gilroy naziva “odnos rasnogaterora i potËinjavanja”.26 PozlaÊeni spomenici ne samo evropskih gradovaveÊ i moderne evropske misli temelje se na intimnoj dijalektiËkoj borbi sDrugima.

Moramo paæljivo napomenuti da se kolonijalni svijet nikada nijeuskladio s tom jednostavnom dvodijelnom podjelom ove dijalektiËkestrukture. Bilo koja analiza haiÊanskoga druπtva u osamnaestom stoljeÊuprije revolucije, na primjer, ne moæe uzeti u obzir samo bijelce i crnce veÊbarem poloæaj mulata, koji su ponekad bili ujedinjeni s bijelcima na osnovinjihovoga vlasniπtva i slobode, a ponekad sa crncima uslijed njihove nebijeleboje koæe. »ak u jednostavnom rasnom smislu ta druπtvena stvarnostzahtijeva barem tri osi analize - ali i to ne zahvaÊa stvarne druπtvene podjele.Moramo takoer prepoznati sukob meu bijelcima raznih klasa i interesa iinterese crnih robova razliËite od onih slobodnih crnaca i smeih. Ukratkostvarno druπtveno stanje u kolonijama nikada se ne moæe glatko sagledati uapsolutnom dualizmu izmeu Ëistih suprotstavljajuÊih sila. Stvarnost uvijekpredstavlja umnoæavajuÊe mnogostrukosti. Meutim, naπ argument ovdjenije da stvarnost predstavlja tu glatku dvostruku strukturu veÊ dakolonijalizam, kao apstraktni stroj koji proizvodi identitete i drugosti,nameÊe dvostruke podjele kolonijalnom svijetu. Kolonijalizam homogenizirastvarne druπtvene razlike stvaranjem jedne glavne suprotnosti koja gurarazlike prema apsolutnom i onda ukljuËuje suprotnost pod identitetevropske civilizacije. Stvarnost nije dijalektiËka, kolonijalizam jest.

Rad mnogih autora, kao πto su Jean-Paul Sartre i Franz Fanon, koji sushvatili da su kolonijalna predstavljanja i kolonijalna suverenost dijalektiËkiu obliku, pokazao se korisnim u mnogom pogledu. Najprije, dijalektiËkakonstrukcija pokazuje da nema niËega esencijalnoga u identitetima u borbi.Bijelo i Crno, Evropsko i Orijentalno, kolonizator i kolonijalizirani sve su topredstavljanja koja funkcioniraju samo u odnosu jedan prema drugome[usprkos prividima] i nemaju nikakve nuæne osnove u prirodi, biologiji ilirazboritosti. Kolonijalizam je apstraktni stroj koji proizvodi drugost iidentitet. A ipak u kolonijalnom stanju te razlike i identiteti prisiljeni sufunkcionirati kao da su apsolutni, esencijalni i prirodni. Prvi ishod


dijalektiËkoga Ëitanja stoga je denaturalizacija rasne i kulturne razlike. To neznaËi da jednom priznate kao umjetne konstrukcije, kolonijalni identitetiisparuju u zrak; oni su stvarne iluzije i nastavljaju funkcionirati kao da suesencijalni. To priznavanje nije politika u samoj sebi, veÊ jedino znak da jemoguÊa protukolonijalna politika. Na drugom mjestu, dijalektiËkotumaËenje razjaπnjava da su kolonijalizam i kolonijalistiËka predstavljanjautemeljeni u æestokoj borbi koja se mora stalno obnavljati. Evropsko sebstvotreba nasilje i treba se suprotstaviti svome Drugome kako bi hranilo iodræalo svoju moÊ, kako bi sebe stalno iznova stvaralo. UopÊeno stanje ratakoje stalno proπiruje kolonijalna predstavljanja nije sluËajno ili Ëak neæeljeno- nasilje je nuæan temelj samoga kolonijalizma. TreÊe, postavljanjekolonijalizma kao negativne dijalektike priznavanja iznosi na vidjelopotencijal za prevratniËkom radnjom inherentnom tom stanju. Za misliocapoput Fanona, upuÊivanje na Hegela nagovjeπtava da Gospodar moæe dobitisamo πuplji oblik priznavanja; Rob je onaj koji, putem borbe na æivot i smrt,ima potencijal da se kreÊe prema punoj svijesti.27 Dijalektika morapodrazumijevati kretanje, ali dijalektika evropskog suverenog identiteta palaje natrag u stasis. Neuspjela dijalektika nagovjeπtava moguÊnost da voljaputem negativnosti pokreÊe povijest prema naprijed.

Bumerang drugostiMnogi autori, osobito za vrijeme dugaËkog razdoblja snaænihprotukolonijalnih borbi od kraja Drugoga svjetskoga rata do kraja 1960-ihgodina, tvrdili su da toj pozitivnoj dijalektici kolonijalizma koja utemeljuje iuËvrπÊuje evropski suvereni identitet treba suprotstaviti istinsku negativnupa stoga revolucionarnu dijalektiku. Ne moæemo poraziti kolonijalistiËkuproizvodnju razliËitosti, tvrdili su ti autori, jednostavno otkrivajuÊiizvjeπtaËenost stvorenih identiteta i razlika - nadajuÊi se da Êemo tako doÊiizravno do potvrde autentiËne univerzalnosti ËovjeËanstva. Jedina moguÊastrategija je ona obrata ili inverzije same kolonijalistiËke logike. “Jedinstvukoje Êe kasnije doÊi, ujedinjujuÊi sve potlaËene narode u istoj borbi,”proglaπava Sartre, “mora u kolonijama prethoditi ono πto Êu ja nazvatitrenutkom odvajanja ili negativnosti: taj proturasistiËki rasizam jedini jeprijelaz koji Êe dovesti do ukidanja rasnih razlika”.29 Sartre zamiπlja da Êe tanegativna dijalektika konaËno pokrenuti povijest.

Negativna dijalektika Ëesto se koncipirala u kulturnom smislu, naprimjer, projekt négritude - potraga za otkrivanjem crnaËke biti ili crnaËkeduπe. Prema toj logici, odgovor na kolonijalistiËka predstavljanja treba


ukljuËiti reciproËna i simetriËna predstavljanja. »ak ako se crnaËko obiljeæjekoloniziranoga prepoznaje kao mistifikaciju stvorenu u kolonijalnoj maπti,ono se ne odbacuje zbog toga veÊ potvruje - kao bit! Prema Sartreu,revolucionarni pjesnici négritudea, poput Aiméa Césairea i LéopoldaSenghora, usvajaju negativni pol koji su naslijedili od evropske dijalektike ipretvaraju ga u neπto pozitivno, osnaæujuÊi ga, uzimajuÊi ga kao trenutaksamosvijesti. Ne viπe snaga stabilizacije i ravnoteæe, pripitomljeni Drugipostao je divlji, istinski Drugi - to jest sposoban za reciprocitet i neovisnupoduzetnost. To je, kao πto Sartre najavljuje tako lijepo i zloslutno,“moment bumeranga”.29 Negativan moment sposoban je izvesti reciproËnouniπtenje evropskoga sebstva - upravo zbog toga πto su evropsko druπtvo injegove vrijednosti utemeljene na pripitomljavanju i negativnomukljuËivanju koloniziranoga. Moment negativnosti postavlja se kao nuæanprvi korak u prijelazu prema krajnjem cilju bezrasnog druπtva koje priznajejednakost, slobodu i ljudske vrijednosti svima.30

Meutim, usprkos koherentnoj dijalektiËkoj logici te Sartreove kulturnepolitike, strategija koju on predlaæe izgleda nam potpuno iluzornom. MoÊdijalektike, koja je u rukama kolonijalne moÊi mistificirala stvarnostkolonijalnoga svijeta, ponovo se usvaja kao dio protukolonijalnoga projektakao da je dijalektika sama stvarni oblik kretanja povijesti. Meutim,stvarnost i povijest nisu dijalektiËki i nikakva ih idealistiËka retoriËkagimnastika ne moæe podvrÊi dijalektici.

Ali, strategija negativnosti, moment bumeranga, pojavljuje se u sasvimrazliËitom svjetlu kada je se shvati u nedijalektiËkom obliku i u politiËkom ane kulturnom smislu. Fanon, na primjer, odbija kulturnu politiku négritudeas njezinom svijesti o crnaËkom identitetu i umjesto toga postavljarevolucionarnu antitezu u smislu fiziËkoga nasilja. Prvobitni trenutak nasiljaje onaj kolonijalizma: kolonizatorova prevlast nad koloniziranim i njegovoiskoriπtavanje. Drugi trenutak, odgovor koloniziranoga na to prvobitnonasilje, moæe poprimiti sve moguÊe izopaËene oblike u kolonijalnomkontekstu. “Kolonijalizirani Ëovjek najprije Êe iskazati agresivnost koja setaloæila u njegovim kostima protiv vlastitoga naroda”.31 Nasilje meukoloniziranim stanovniπtvom, za koje se ponekad misli da je ostatakstarinskih plemenskih ili vjerskih neprijateljstava, u stvari je patoloπki odraznasilja kolonjalizma koji najËeπÊe izbija kao predrasude, mitovi, plesovi iumna poremeÊenost. Fanon ne preporuËuje da kolonizirani treba izbjegavatinasilje. Kolonijalizam, samim svojim djelovanjem produæava to nasilje, i akomu izravno ne pristupimo ono Êe se nastaviti iskazivati u tim razornim


patoloπkim oblicima. Jedini prijelaz prema zdravlju koji doktor Fanon moæepreporuËiti je reciproËno protunasilje.32 ©toviπe, to je jedini prijelazosloboenja. Rob koji se nikada ne bori za slobodu, kojemu gospodar jedinodaje dozvolu, ostat Êe zauvijek rob. To je upravo “reciprocitet” koji jeMalcolm X predlagao kao strategiju protiv nasilja bijele nadmoÊi uSjedinjenim Dræavama.33

Meutim, i za Fanona i za Malcolma X, taj negativni moment, tajnasilni reciprocitet, ne vodi u nikakvu dijalektiËku sintezu; to nije udarackoji Êe se rijeπiti u buduÊem skladu. Ta otvorena negativnost samo je zdraviizraz stvarnoga neprijateljstva, izravan odnos sile. S obzirom da ona nijesredstvo konaËne sinteze, ta negativnost nije politika sama po sebi; ona paksamo postavlja za cilj odvajanje od kolonijalistiËke prevlasti i otvara polje zapolitiku. Pravi politiËki proces konstituiranja morat Êe se odigrati na tomotvorenom terenu snaga s pozitivnom logikom odvojenom od dijalektikekolonijalnoga suvereniteta.

Otrovni dar nacionalnoga osloboenjaPodËinjeni nacionalizam doista je, kao πto smo tvrdili u prethodnomodlomku, imao vaænu progresivnu funkciju. Nacija je meu potËinjenimskupinama posluæila kako kao obrambeno oruæje iskoriπteno da se skupinazaπtiti od vanjske prevlasti tako i kao znak jedinstva, neovisnosti i moÊizajednice.34 Za vrijeme razdoblja dekolonijalizacije i kasnije, nacija sepojavljivala kao nuæno sredstvo politiËke modernizacije pa stoga i kaoneminovan prijelaz prema slobodi i samoodreenju. ObeÊanje o globalnojdemokraciji meu narodima, ukljuËujuÊi njihovu formalnu jednakost isuverenost, zapisano je u izvornoj povelji ujedinjenih naroda:“Organizacija i njezini Ëlanovi ... djelovat Êe u sukladnosti s ... naËelomsuverene jednakosti svih njezinih Ëlanova”.35 Nacionalna suverenost znaËislobodu od strane prevlasti i samoodreenje naroda, pa tako oznaËavakonaËan poraz kolonijalizma.

Meutim, progresivnu funkciju nacionalne suverenosti uvijek pratemoÊne strukture unutarnje prevlasti. Opasnosti nacionalnoga osloboenjajoπ su jasnije kada ih se pogleda izvana, u smislu svjetskoga ekonomskogasustava u kojemu se “osloboena” nacija naπla. Doista, jednadæbanacionalizam je jednak politiËkoj i ekonomskoj modernizaciji, koju sunajavljivali voe brojnih protukolonijalnih i protuimperijalistiËkih borbi odGandhija i Ho ©i Mina do Nelsona Mandele, zavrπava kao izopaËena varka.Ta jednadæba sluæi da se mobiliziraju narodne snage i oæivi druπtveni pokret,


ali kuda vodi taj pokret i kojim interesima sluæi? U veÊini sluËaja onukljuËuje delegiranu borbu, u kojoj projekt modernizacije takoer dovodi navlast novu vladajuÊu skupinu koja je zaduæena da ga provodi. Tako jerevolucija, zavezanim rukama i nogama, izruËena novoj buræoaziji. Moglibismo reÊi da je to Februarska revolucija koju treba slijediti Oktobarska. Alikalendar je poludio: Oktobar nikada ne dolazi, revolucionari zaglibe u“realizmu” a modernizacija se izgubi u hijerarhijama svjetskoga træiπta.Meutim, nije li nadzor koji vrπi svjetsko træiπte suprotan nacionalistiËkomsnu o neovisnom, samostalnom razvoju? Nacionalizam protukolonijalnih iprotuimperijalistiËkih borbi uËinkovito funkcionira obratno, a osloboenezemlje nau se potËinjene u meunarodnom ekonomskom poretku.

Sam pojam oslobaajuÊe nacionalne suverenosti dvosmislen je ako ne ipotpuno proturjeËan. Dok taj nacionalizam nastoji osloboditi mnoπtvo odstrane prevlasti, on ustoliËuje domaÊe strukture prevlasti koje su jednakoopasne. Poloæaj nacionalne dræave s njezinom tek zadobivenom suverenostine moæe se shvatiti kroz ruæiËaste naoËale Ujedinjenih naroda i njihovogmaπtanja o skladnim, jednakim i neovisnim nacionalnim subjektima.Postkolonijalna nacionalna dræava funkcionira kao bitan i potËinjen elementu globalnoj organizaciji kapitalistiËkoga træiπta. Kao πto tvrdi ParthaChatterjee, nacionalno osloboenje i nacionalna suverenost nisu samonemoÊni protiv globalne kapitalistiËke hijerarhije veÊ i same doprinosenjezinoj organizaciji i funkcioniranju.

Nigdje u svijetu nije nacionalizam qua nacionalizam doveo u pitanjelegitimnost braka izmeu razuma i kapitala. NacionalistiËka misao ... neposjeduje ideoloπka sredstva da uËini taj izazov. On rjeπava sukob izmeukapitala iz prijestolnice i naroda-nacije apsorbirajuÊi politiËki æivota nacijeu tijelo dræave. Kao staklenik pasivne revolucije, nacionalna dræava sadapokuπava naÊi “za naciju” mjesto u globalnom poretku kapitala, dokpokuπava pod svaku cijenu stalno odgaati proturjeËja izmeu kapitala inaroda. Sada se sva politika nastoji podvrÊi pod sveobuhvatne zahtjevedræave-koja-predstavlja-naciju.36

Cijeli se logiËki lanac predstavljanja moæe saæeti ovako: narodpredstavlja mnoπtvo, nacija predstavlja narod, a dræava predstavlja naciju.Svaka karika znaËi pokuπaj da se odgodi kriza modernosti. Predstavljanje usvakom sluËaju znaËi daljnji korak apstrakcije i nadzora. Od Indije do Alæirai od Kube do Vijetnama, dræava je otrovni dar nacionalnoga osloboenja.

Meutim, konaËna karika koja objaπnjava nuæno potËinjavanje


postkolonijalnoj nacionalnoj dræavi je globalni poredak kapitala. GlobalnakapitalistiËka hijerarhija koja potËinjava formalno suverenu nacionalnudræavu unutar svoga poretka temeljito se razlikuje od kolonijalnih iimperijalistiËkih krugova meunarodne prevlasti. Kraj kolonijalizma je i krajmodernosti svijeta i modernih reæima vladanja. Kraj modernihkolonijalizama, naravno, nije doista oznaËio bezuvjetne slobode veÊ su seustoliËili novi oblici vladavine koje djeluju na globalnoj razini. Tu moæemoprvi put doista ugledati prijelaz prema Imperiju.

zaraza

Kada je Louis-Ferdinand Destouches [Céline] otiπao u Afriku jedino je naiπao nabolest. U nezaboravnom afriËkom odlomku putovanja na kraj noÊi,narator, kroz delirij vlastite groznice, vidio je kako je stanovniπtvo potpunozahvaÊeno boleπÊu: “Uroenici su u tim krajevima strahovito patili od svakezarazne bolesti [toutes les maladies attrapables]”.01 Moæda to upravomoæemo oËekivati od doktora Destouchesa, uzimajuÊi u obzir da ga je Liganaroda poslala u Afriku da radi kao higijeniËar, ali naravno Céline je takoerradio uobiËajenom kolonijalnom svijeπÊu.

Postoje dvije stvari u vezi izmeu kolonijalzma i bolesti. Najprije, sama Ëinjenicada je uroeniËko stanovniπtvo pogoeno boleπÊu je opravdanje za kolonijalniprojekt: “Ti su crnci bolesni! Vidjet Êete! Oni su potpuno pokvareni [toutcrevés et tout pourris]!... Oni su degenerirani!” [str. 142]. Bolest je znakfiziËke i moralne iskvarenosti, znak nedostatka civilizacije. Stoga sekolonijalni civilizirajuÊi projekt opravdava higijenom koju donosi sa sobom.Meutim, s druge strane medalje, s evropskoga stajaliπta, prvotna opasnostkolonijalizma je bolest - ili stvarno zaraza. U Africi Louis-Ferdinand nalazi“svaku zaraznu bolest.” FiziËku zarazu, moralnu izopaËenost, ludilo: tamakolonijalnih podruËja i stanovniπtva je zarazna, a Evropljani uvijek riskiraju.[To je u biti ista istina koju Kurtz prepoznaje u Conradovom srcu tame.]Kada se jednom uspostavila razlika izmeu Ëistoga, civiliziranogaevropskoga i pokvarenoga, barbarskoga Drugoga, moguÊ je ne samocivilizirajuÊi proces od bolesti prema zdravlju veÊ i neminovno obrnuti proces,od zdravlja prema bolesti. Zaraza je stalno prisutna opasnost, tamna drugastrana civilizirajuÊe misije.

Zanimljivo je da u Célineovom putovanju bolest kolonijalnih podruËja nije ustvari znak smrti veÊ preobilja æivota. Narator, Louis-Ferdinand, nalazi nesamo da je afriËko stanovniπtvo “Ëudoviπno” veÊ i samo afriËko podruËje [str.

140]. Bolest dæungle je u tome πto æivot posvuda izbija, sve raste, bez granica.


Kakav uæas za higijeniËara! Bolest koju kolonija ispuπta nedostatak je granicaæivota, neograniËena zaraza. Ako se osvrnemo unazad, Evropa izgledaumirujuÊe sterilna. [Sjetite se smrtnoga bljedila Bruxellesa iz srca tame nakoje Marlow nailazi po povratku iz belgijskoga Konga, ali u odnosu naËudoviπno, nesputano preobilje æivota u koloniji, sterilni okoliπ Evropeizgleda utjeπno.] HigijeniËarevo motriπte moæe u stvari biti povlaπteni poloæajza prepoznavanje tjeskoba kolonijalistiËke svijesti. Uæas πto ga je proizveloevropsko osvajanje i kolonijalizam uæas je neograniËenoga dodira, kolanja irazmjene - ili u stvari uæas zaraze, mijeπanja rasa i nesputanoga æivota.Higijena zahtijeva zaπtitne prepreke. Evropski kolonijalizam stalno jeprogonilo protuslovlje izmeu kreposne razmjene i opasnosti zaraze, pa ga jestoga stalno obiljeæavala sloæena igra kolanja i sanitarnih granica izmeuprijestolnice i kolonije i meu kolonijalnim podruËjima.

Suvremeni procesi globalizacije poruπili su mnoge granice kolonijalnoga svijeta. UzopÊe slavljenje neograniËenih kolanja u naπem novom globalnom selu,moæemo joπ uvijek osjetiti tjeskobu zbog sve ËeπÊih dodira i odreenunostalgiju prema kolonijalistiËkoj higijeni. Tamna strana globalizacijskesvijesti je strah od zaraze. Ako uklonimo globalne granice i otvorimouniverzalne dodire u naπem globalnom selu, kako Êemo sprijeËiti πirenjebolesti i iskvarenosti? Ta se tjeskoba najjasnije otkriva u vezi s epidemijomAIDS-a.02 ©irenje AIDS-a brzinom svjetlosti u Amerikama, Evropi, Africi iAziji pokazalo je nove opasnosti od globalne zaraze. Kako je AIDS najprijeprepoznat kao bolest a onda kao globalna epidemija, nastale su kartenjegovih izvora koje se Ëesto usredotoËuju na Srediπnju Afriku i Haiti, u oblikukoji podsjeÊa na kolonijalnu maπtu: neobuzdana seksualnost, moralnaizopaËenost i nedostatak higijene. Doista, svi prevladavajuÊi diskursi ospreËavanju AIDS-a spominju higijenu: moramo izbjeÊi dodir i koristitizaπtitu. Zdravstveni i humanitarni radnici moraju oËajavati dok rade s timzaraæenim stanovniπtvom koji malo polaæu na higijenu! [Pomislite πto bidoktor Destouches rekao!] Meunarodni i supranacionalni projekti da sezaustavi πirenje AIDS-a pokuπali su uspostaviti zaπtitne granice na drugojrazini, zahtijevajuÊi HIV testove da bi se preπle nacionalne granice. Meutim,granice nacionalnih dræava postaju sve propusnije za sve vrste kolanja. Niπtane moæe vratiti higijenske πtitove kolonijalnih granica. Doba globalizacije jedoba univerzalne zaraze.

2.4

SIMPTOMI PRIJELAZA

Kraj kolonijalizma i opadajuÊe moÊi nacijeznaËajni su za opÊi prijelaz od paradigme moderne suverenosti premaparadigmi imperijalne suverenosti. Razne postmoderne i postkolonijalneteorije koje su se pojavile od 1980-ih otkrivaju nam prvi pogled na tajprijelaz, ali stajaliπte koje one nude izgleda sasvim ograniËeno. Kao πto biprefiks “post-” trebao naznaËiti, postmoderne i postkolonijalne teorijeneumorno kritiziraju i zahtijevaju oslobaanje od proπlih oblika vladanja injihove ostavπtine u danaπnjem vremenu. Postmodernisti stalno se vraÊajudugotrajnom utjecaju prosvjetiteljstva kao izvora prevlasti; postkolonijalniteoretiËari bore se protiv ostataka kolonijalnoga miπljenja.

Slutimo da bi postmoderne i postkolonijalne teorije mogle zavrπiti uslijepoj ulici jer one ne uspijevaju primjereno prepoznati suvremeni predmetkritike, to jest, one pogreπno odreuju danaπnjega stvarnoga neprijatelja. ©toako moderni oblici moÊi koje su ti kritiËari [a i mi sami] s toliko mukepokuπali opisati i osporiti viπe nemaju vlasti u naπemu druπtvu? ©to ako su titeoretiËari toliko revni u borbi protiv ostataka proπlih oblika prevlasti da neuspijevaju prepoznati nove oblike koji se prijeteÊi uzdiæu nad njima usadaπnjosti? ©to ako su prevladavajuÊe moÊi kao namjeravani predmetkritike tako mutirale da su onemoguÊile bilo koji postmoderni izazov?

Tu je dakle Ëovjek izvan naπega naroda, izvannaπega ËovjeËanstva. On stalno gladuje, niπtamu ne pripada osim Ëasa, produæenoga Ëasa,muËenja ... On uvijek ima samo jednu stvar:svoje muËenje, ali na cijeloj zemaljskoj kugline postoji niπta πto bi ga izlijeËilo, ne postojitlo na koje on moæe Ëvrsto stati sa svoje dvijenoge, nema potpornja za njegove dvije ruke itako on ima mnogo manje od akrobata natrapezu u varijeteu koji barem visi o niti.

franz kafka


Ukratko, πto ako je nova paradigma moÊi, postmoderna suverenost,zamijenila modernu paradigmu i vlada putem razliËitih hijerarhija hibridnihi razlomljenih singularnosti koje ti teoretiËari slave? U tom sluËaju, modernioblici suverenosti ne bi bili viπe aktualni, a postmoderne i postkolonijalnestrategije koje izgledaju oslobaajuÊe ne bi osporavale nove strategijevladanja veÊ bi se s njima podudarale pa Ëak ih nehotice i osnaæivale!

Kada smo poËeli razmatrati ideologije korporacijskoga kapitala isvjetskoga træiπta, uvidjeli smo da su strategije moÊi zaobiπle postmoderne ipostkolonijalne teoretiËare koji su zagovarali politiku razlike, fluidnosti ihibridnost kako bi se suprotstavili dualizmima i esencijalizmu modernesuverenosti. MoÊ je napustila tvravu koju oni napadaju i kruæila je sve donjihove pozadine da bi im se pridruæila pri napadu u ime razlike. Ti su seteoretiËari naπli u prilici da kucaju na otvorena vrata. Ne æelimo nagovijestitida su postmoderni i /ili postkolonijalni teoretiËari na neki naËin lakejiglobalnoga kapitala i svjetskoga træiπta. Anthony Appiah i Arif Dirlik nisubaπ velikoduπni kada postavljaju te autore u poloæaj “a compradorintelligentsia” i “inteligencije globalnoga kapitalizma”,01 Nema potrebesumnjati u demokratske, egalitarne pa Ëak ponekad i protukapitalistiËkeæelje koje motiviraju veliki dio tih podruËja rada, ali vaæno je istraæitikorisnost tih teorija u kontekstu nove paradigme moÊi. Taj novi neprijatelj jene samo otporan na stara oruæja veÊ se u stvari njima hrani i tako pridruæujesvojim toboænjim neprijateljima upotrebljavajuÊi ih do kraja. Æivjela razlika!Dolje esencijalistiËki dualizmi!

Postmoderne i postkolonijalne teorije vaæni su uËinci koji odraæavaju iliocrtavaju πirenje svjetskoga træiπta i prijelaz oblika suverenosti. Te teorijeupuÊuju prema Imperiju, ali na nejasan i zbunjujuÊi naËin bez svijesti oparadigmatskom skoku koji znaËi taj prijelaz. Moramo duboko zaorati u tajprijelaz, razraditi njegove uvjete i razjasniti njegove karakteristiËne crte kojeËine novi Imperij. UËiniti prvi korak u tom projektu znaËi prepoznativrijednost i ograniËenja postmodernih i postkolonijalnih teorija.

Politika razlikeDa bismo u potpunosti ocijenili kritiËku snagu postmodernog diskursa,moramo se najprije usredotoËiti na moderne oblike suverenosti. Kao πto smovidjeli u prethodnim odlomcima, svijet moderne suverenosti je manihejskisvijet, razdijeljen nizom dvostrukih suprotnosti koje odreuju Sebstvo iDrugoga, bijelo i crno, unutarnje i vanjsko, vladara i potËinjenoga.Postmoderna misao dovodi u pitanje upravo tu binarnu logiku modernosti i

125SIMPTOMI PRIJELAZA

u tom pogledu pruæa vaæne izvore onima koji nastoje dovesti u pitanjemoderni diskurs patrijarhata, kolonijalizma i rasizma. U kontekstupostmodernih teorija, hibridnost i dvosmislenosti naπih kultura i naπ smisaopripadnosti kao da dovode u pitanje binarnu logiku sebstva i Drugoga kojase nalazi u pozadini modernih, seksistiËkih i rasistiËkih konstrukcija. SliËnose postmoderno ustrajanje na razlici i posebnosti opire totalitarizmuuniverzalizirajuÊih diskursa i struktura moÊi. Potvrda razlomljenihdruπtvenih identiteta pojavljuje se kao sredstvo osporavanja suverenostikako modernog subjekta tako i moderne nacionalne dræave zajedno sasvima hijerarhijama koje oni podrazumijevaju. Ta postmoderna kritiËkasenzibilnost vrlo je vaæna u tom smislu jer ona predlaæe raskid scjelokupnim razvojem moderne suverenosti [ili je simptom toga raskida].

Teπko je uopÊeno razmotriti brojne diskurse koji se kite stijegompostmodernizma, ali veÊina od njih barem se neizravno zasniva na kriticimoderne naracije Jean-Françoisa Lyotarda, tvrdnjama o kulturnimsimulakrumima Jeana Baudrillarda ili kritici zapadne metafizike JacquesaDerridaa. Mnogi postmoderni teoretiËari nalaze u svojim teorijamazajedniËki nazivnik u opÊem napadu na prosvjetiteljstvo.02 Stoga je stajaliπtarazvidan poziv na akciju: prosvjetiteljstvo je problem a postmodernizam jerjeπenje.

Meutim, moramo detaljnije pogledati πto se podrazumijeva pod“prosvjetiteljstvom” ili “modernosti” s toga postmodernoga stajaliπta.03 Prijesmo tvrdili da modernost ne treba shvatiti kao jedinstvenu i homogenu, veÊprije kao onu πto je Ëine dvije razliËite i sukobljene tradicije. Prva tradicija jeona koju je potakla revolucija renesansnog humanizma, od Dunsa Scotusado Spinoze, s otkriÊem mjesta imanentnosti i slavljenja singularnosti irazlike. Druga tradicija, termidor renesansne revolucije, nastoji nadziratiutopijske snage prve, putem izgradnje i posredovanja dualizama, i konaËnodospijeva do pojma moderne suverenosti kao privremenoga rjeπenja. Kadapostmodernisti predlaæu svoje suprotstavljanje modernosti i prosvjetiteljstvukoje veliËa univerzalnost razuma samo da bi podræao evropsku prevlast,treba biti jasno da oni u stvari napadaju tu drugu tradiciju naπe sheme [inaæalost zanemarujuÊi ili zasjenjujuÊi onu prvu]. Drugim rijeËima, bilo bitoËnije postaviti postmodernu teoriju kao izazov niti prosvjetiteljstvu nitimodernosti in toto veÊ konkretno tradiciji moderne suverenosti. Joπ toËnije,ta razna teoretska osporavanja koherentno se spajaju u izazovu dijalekticikao srediπnjoj logici moderne prevlasti, iskljuËivosti i zapovijedanja - kakozbog toga πto ona svodi mnogostrukost razlike na binarne suprotnosti tako i


zbog toga πto ona kasnije ukljuËuje te razlike u jedinstveni poredak. Ako jesama moderna moÊ dijalektiËka, kaæe ta logika, onda postmoderni projektmora biti nedijalektiËki.

Kada jednom prepoznamo postmoderne diskurse kao napad nadijalektiËki oblik moderne suverenosti, onda moæemo jasnije vidjeti kako seoni suprotstavljaju sustavima prevlasti kao πto su rasizam i seksizamdekonstruirajuÊi granice koje podræavaju hijerarhije izmeu bijeloga icrnoga, muπkoga i æenskoga i tako dalje. Eto kako postmodernisti moguzamisliti svoju teoretsku praksu kao nasljednicu cijele lepeze modernih isuverenih oslobodilaËkih borbi. Povijest izazova evropskojpolitiËkoekonomskoj hegemoniji i njezinoj kolonijalnoj vladavini, uspjehnacionalnih oslobodilaËkih pokreta, æenskih pokreta i proturasistiËkih borbitumaËe se kao nasljedstvo postmoderne politike jer i oni nastoje razoritiporedak i dualizme moderne suverenosti. Ako je moderno polje moÊibijelca, muπkarca i Evropljanina, onda Êe na savrπeno simetriËki naËinpostmoderno biti polje osloboenja ne-bijelca, ne-muπkarca i ne-Evropljanina. U svom najboljem obliku radikalna postmoderna praksa,politika razlike, utjelovljuje vrijednosti i glasove prognanih, marginalizi-ranih, eksploatiranih i potËinjenih.04 Ne razaraju se binarnosti i dualizmimoderne suverenosti samo da bi se uspostavili novi; naprotiv, likvidira sesama moÊ binarnosti kada “pustimo da se razlike poigraju preko granica”.05

Mnogi znanstvenici shvatili su postmoderno miπljenje kao imperativnipoziv na novu akademsku i intelektualnu praksu i kao stvarnu priliku da seistisnu prevladavajuÊe paradigme znanstvenoga rada na njihovimpojedinaËnim podruËjima.06 Jedan od najvaænijih primjera s naπegastajaliπta je postmoderni izazov na podruËju meunarodnih odnosa.07 Tu se“moderna” paradigma viπe ili manje poistovjeÊuje s metodama realizma ineorealizma, i time usredsreuje na pojam suverenosti, koji se obiËnopodrazumijeva kao sinonim za moÊ nacionalnih dræava, legitimnu uporabudræavnoga nasilja i za teritorijalni integritet. S postmodernog stajaliπta, ti“moderni” meunarodni odnosi, s obzirom na njihovo prihvaÊanje tihgranica, skloni su podræati prevladavajuÊu moÊ i suverenitet nacionalnihdræava. Stoga autori na tom podruËju jasno povezuju kritiku binarnihdualizama “prosvjetiteljstva” razvijenih u kontekstu filozofskoga iknjiæevnoga postmodernizma i izazov Ëvrstim granicama moderne dræavnesuverenosti. TeoretiËari postmodernih meunarodnih odnosa nastoje dovestiu pitanje suverenost dræava dekonstruirajuÊi granice vladajuÊih moÊi,istiËuÊi nepravilna i nekontolirana meunarodna kretanja i kolanja i lomeÊi


tako stabilna jedinstva i otpore. “Diskurs” i “tumaËenje” pojavljuju se kaomoÊna oruæja protiv institucionalnih krutosti modernih stajaliπta.Postmoderna analiza πto proizlazi iz toga ukazuje na moguÊnost globalnepolitike razlike, politike deteritorijaliziranih kolanja po glatkom svijetu,osloboenom od krutoga kalupa dræavnih granica.

Iako mnogi razliËiti postmoderni teoretiËari lucidno odbacuju logikumoderne suverenosti, oni su opÊenito krajnje zbunjeni u pogledu naravinaπega moguÊega osloboenja od nje - moæda upravo zbog toga πto ne mogujasno prepoznati oblike moÊi koji je danas zamjenjuju. Drugim rijeËima,kada postmodernisti predstavljaju svoje teorije kao dio projekta politiËkogaosloboenja oni se joπ uvijek bore protiv sjena starih neprijatelja:prosvjetiteljstva ili stvarno modernih oblika suverenosti i njihovog binarnogsvoenja razlike i mnogostrukosti na jednu jedinu alternativu izmeu Istogai Drugoga. Meutim, potvrda hibridnosti i slobodna igra razliËitosti prekogranica oslobaajuÊi su jedino u kontekstu u kojemu moÊ postavljahijerarhiju iskljuËivo putem esencijalnih identiteta, binarnih podjela istabilnih otpora. Strukture i logika moÊi u suvremenom svijetu potpuno suimuni na “oslobaajuÊa” oruæja postmoderne politike razlike. U stvari, i samImperij nastoji ukloniti te moderne oblike suverenosti i postaviti razlike dase poigraju preko granica. Prema tome, usprkos najboljim namjerama,postmoderna politika razlike nije samo neuËinkovita protiv funkcija i prakseimperijalne vlasti, veÊ ih moæe Ëak i podræavati i s njima se podudarati.Opasnost postoji da postmoderne teorije usredsrede svoju pozornost takoodluËno na stare oblike moÊi od kojih se udaljuju, osvrÊuÊi se stalnounatrag, da nevoljko padnu u dobrodoπli naruËaj nove moÊi. S toga stajaliπtapobjedniËke tvrdnje postmodernista lako ispadaju naivnima, ako ne ipotpuno mistificirajuÊima.

Smatramo da je u raznim postmodernim misaonim strujanjimanajvaæniji povijesni fenomen koji ona predstavljaju: ona su simptom rascjepau tradiciji moderne suverenosti. Postoji, naravno, duga tradicija“protumoderne” misli koja se suprotstavlja modernoj suverenosti,ukljuËujuÊi i velike mislioce Frankfurtske πkole [zajedno s cijelimrepublikanskim pravcem koji smo ocrtali sve do renesansnog humanizma].Meutim, novo je to πto postmoderni teoretiËari ukazuju na kraj modernesuverenosti i pokazuju novu sposobnost da razmiπljaju izvan okviramodernih dualizama i modernih identiteta, u smislu pluralizma imnogostrukosti. Kolikogod nejasno i nesvjesno, oni pokazuju pravacizgradnje Imperija.


Oslobaanje hibridnosti ili s onu stranu kolonijalnih dualizamaOdreena struja postkolonijalnih studija takoer predlaæe globalnu politikurazlike i moæe se smjestiti u pravac postmoderne teorije. Naπa analizamoderne suverenosti u prethodnim odlomcima veÊ postavlja snaæan moguÊirazlog za suglasnost izmeu postkolonijalnih i postmodernih teorija.Ukoliko se moderna suverenost poistovjeÊuje s evropskom teænjom premaglobalnoj prevlasti, i joπ vaænije, ukoliko su kolonijalna uprava iimperijalistiËka praksa bili glavni sastavni dijelovi u izgradnji modernesuverenosti, postmoderne i postkolonijalne teorije doista imaju zajedniËkoganeprijatelja. U tom se svjetlu postmodernizam pojavljuje bitnoposteurocentriËkim.

Postkolonijalne studije obuhvaÊaju πiroku i raznovrsnu skupinudiskursa, ali ovdje se æelimo usredsrediti na djelo Homia Bhabhe jer onopredstavlja najjasniji i najbolje izraæeni primjer kontinuiteta izmeupostmodernih i postkolonijalnih diskursa. Jedan od primarnih i stalnihpredmeta Bhabhinog napada su binarne podjele. U stvari, cijelipostkolonijalni projekt kako ga on predstavlja odbija binarne podjele nakojima je utemeljen kolonijalni pogled na svijet. Svijet nije podijeljen nadvoje i razlomljen u suprotne tabore [srediπte nasuprot periferiji, Prvinasuprot TreÊem svijetu], veÊ ga prije i uvijek odreuju bezbrojnedjelomiËne i pokretne razlike. Bhabhino odbijanje da vidi svijet u oblikubinarnih podjela vodi ga prema odbacivanju teorija totaliteta i teorijaidentiteta, homogenosti i esencijalizma druπtvenih subjekata. Ta raznaodbijanja vrlo su usko povezana. Binarni koncept svijeta podrazumijevaesencijalizam i homogenost na njegovim dvama polovicama i, putem odnosapreko srediπnje granice, podrazumijeva ukljuËivanje cijeloga iskustva unutarkoherentnog druπtvenog totaliteta. Ukratko, sablast koja salijeÊe Bhabhinuanalizu i koja koherentno povezuje te razne suparnike je hegelijanskadijalektika, to jest dijalektika koja ukljuËuje unutar koherentnog totalitetaesencijalne druπtvene identitete koji se suoËavaju u oporbi. U tom bismosmislu mogli reÊi da je osnovno obiljeæje postkolonijalne teorije [ili barem tenjezine inaËice], zajedno s postmodernim teorijama, to πto je onanedijalektiËka.

Bhabaina kritika dijalektike - to jest, njegov napad na binarne podjele,esencijalne identitete i totalizaciju - istovremeno je socioloπka tvrdnja opravoj naravi druπtava i politiËki projekt kojemu je svrha druπtvenapromjena. Prvo je u stvari uvjet moguÊnosti drugoga. Druπtveni identitet inacija nikada nisu bili koherentno zamiπljene zajednice; kolonizirana


mimikrija kolonizatorovog diskursa preobliËuje cijeli pojam identiteta iotuuje ga od biti; kulture su uvijek veÊ djelomiËne i hibridne tvorevine. Tadruπtvena Ëinjenica osnova je na kojoj se moæe izvesti prevratniËki politiËkiprojekt da bi se razorila binarna struktura moÊi i identiteta. To znaËi da se, usaæetom obliku, Bhabhaina logika osloboenja ovako razvija. MoÊ, ili snagedruπtvenoga tlaËenja, funkcioniraju nameÊuÊi binarne strukture itotalizirajuÊu logiku druπtvenim singularnostima, potiskujuÊi njihovurazliku. Meutim, te tiranske strukture nisu nikada totalne, a razlike seuvijek na neki naËin izraæavaju [putem mimikrije, dvosmislenosti, kriæanja,razlomljenih identiteta i tako dalje]. Postkolonijalni politiËki projekt æeliafirmirati mnogostrukost razlika kako bi potkopao moÊ vladajuÊih binarnihstruktura.

Utopija na koju Bhabha ukazuje nakon πto su binarne i totalizirajuÊestrukture razlomljene i pomaknute nije osamljeno i fragmentarno postojanjeveÊ novi oblik zajednice, zajednice “beskuÊnika”, novi internacionalizam,okupljanje ljudi u dijaspori. Potvrda razlike i hibridnosti i sama je, poBhabhi, potvrda zajednice: “Æivjeti u beskuÊniËkom svijetu, osjetiti da senjegove podvojenosti i dvosmislenosti odigravaju u kuÊi maπte, a njihovarazdvajanja i cijepanja izvode u umjetniËkom djelu, znaËi takoer potvrditiduboku æelju za ljudskom solidarnoπÊu”.08 Sjeme alternativne zajednice, onvjeruje, klija u napetoj paænji prema kulturnom miljeu, njegovom kriæanju injegovom otporu binarnom strukturiranju druπtvenih hijerarhija.

U tom postkolonijalnom okviru trebamo pomno prepoznati oblikprevladavajuÊe moÊi koji sluæi kao neprijatelj [i stvarno negativni temelj].Pretpostavlja se da moÊ djeluje iskljuËivo putem dijalektiËke i binarnestrukture. Drugim rijeËima, jedini oblik prevlasti koji Bhabha prepoznaje jeonaj moderne suverenosti. Zbog toga on moæe reÊi, na primjer, “hijerarhijskiili binarni” kao da su ta dva izraza sinonimi. S njegovoga stajaliπta hijerarhijakao takva nuæno je utemeljena u binarnim podjelama, tako da samaËinjenica hibridiziranja ima moÊ da razori hijerarhiju tout court. Samahibridnost je ostvarena politika razlike, postavljanje razlika da se poigravajupreko granica. U toj se toËci postkolonijalno i postmoderno najsnaænijesusreÊu: u ujedinjenom napadu na dijalektiku moderne suverenosti iprijedlog za osloboenje kao politiku razlike.

Poput postmodernih teoretiËara, postkolonijalni teoretiËari kao πto jeBhabha u prvom nas redu zanimaju kao simptomi epohalnoga pomakakojemu prisustvujemo, to jest prijelaza prema Imperiju. Moæda su i samidiskursi moguÊi jedino kada su reæimi moderne suverenosti veÊ na izdisaju.


Meutim, poput postmodernista i postkolonijalni teoretiËari opÊenito dajuvrlo zbunjujuÊi pogled na taj prijelaz jer se previπe zadræavaju na napadu nastari oblik moÊi i predlaæu strategiju osloboenja koja bi mogla bitiuËinkovita jedino na tom starom terenu. Postmoderno stajaliπte i dalje seprvenstveno bavi kolonijalnom suverenosti. Kao πto kaæe Gyan Prakash,“Postkolonijalno postoji kao neπto poslije - kao neπto πto je kolonijalizamiscrpio”.09 To moæe od postkolonijalne teorije uËiniti vrlo praktiËno sredstvoza ponovno Ëitanje povijesti, ali potpuno je nedostatno za teoretskorazmatranje suvremene politiËke moÊi. Edward Said, svakako jedan odnajlucidnijih teoretiËara postkolonijalizma, uspijeva osuditi tekuÊe struktureglobalne moÊi samo ukoliko one produæuju ideoloπke ostatke evropskekolonijalistiËke vladavine.10 On optuæuje SAD da su “ponovile taktiku velikihcarstava [to jest evropskih imperijalizama] koja su nestala nakon Prvogsvjetskog rata”.11 Tu nedostaje priznanje novine struktura i logike moÊi kojeureuju suvremeni svijet. Imperij nije slab odjek modernih imperijalizamaveÊ bitno novi oblik vladavine.

Fundamentalizam i/ili postmodernizamDrugi simptom povijesnoga prijelaza koji se veÊ odvija u zadnjimdesetljeÊima dvadesetoga stoljeÊa je porast takozvanoga fundamentalizma.Od raspada Sovjetskoga Saveza, veliki ideolozi geopolitike i teoretiËari krajapovijesti ustrajno su postavljali fundamentalizme kao prvenstvenu opasnosts kojom se suoËavaju globalni poredak i stabilnost. Meutim,fundamentalizam je slaba i nejasna kategorija koja obuhvaÊa potpunorazliËite pojave. OpÊenito bismo mogli reÊi da su fundamentalizmi,kolikogod razliËiti, povezani po tome πto ih shvaÊaju, kako iznutra tako iizvana, kao protumoderne pokrete, oæivljavanje primordijalnih identiteta ivrijednosti; smatraju ih nekom vrstom povijesnoga nazadovanja,demodernizacijom. Meutim, toËnije je i korisnije razumjeti razliËitefundamentalizme ne kao obnovu predmodernog svijeta, veÊ prije kaosnaæno odbijanje suvremenoga povijesnoga prijelaza u tijeku. U tom susmislu onda, poput postmodernih i postkolonijalnih teorija, ifundamentalizmi simptom prijelaza prema Imperiju.

Mediji danas Ëesto svode izraz “fundamentalizam”, kao raznolikostdruπtvenih oblika koji se pojavljuju pod tim imenom, iskljuËivo na islamskifundamentalizam, a njegova sloæenost se onda dalje svodi na nasilni inesnoπljivi vjerski fanatizam koji je prije svega “protuzapadni”. Sam islamskifundamentalizam, naravno, poprima razne oblike i ima dugu povijest koja se


proteæe cijelom modernom erom. Islamska obnova i reformizam bili su jakiu raznim razdobljima osamnaestoga i devetnaestoga stoljeÊa, a danaπnjioblici islamskoga radikalizma imaju izrazitih sliËnosti s tim prijaπnjimpokretima. Meutim, islamski fundamentalizmi ujedinjuju senajkoherentnije po tome πto se odluËno odupiru modernosti i modernizaciji.Ukoliko je politiËka i kulturna modernizacija bila proces sekularizacije,islamski fundamentalizmi joj se suprotstavljaju postavljajuÊi svete tekstove usrediπte politiËkih ustrojstava i vjerskih voa, kako sveÊenika tako ipravnika, koji imaju politiËki moÊ. U smislu uloga spolova, obiteljskihstruktura i kulturnih oblika, opÊenito se misli da se tradicionalni vjerskistandardi suprotstavljaju postepeno promjenljivim oblicima modernosti.Nasuprot modernoj dinamici i svjetovnom druπtvu, fundamentalizmi kao dapostavljaju statiËko i vjersko druπtvo. U tom svjetlu izgleda kao da islamskifundamentalizam ulaæe napore da obrne proces druπtvene modernizacije,odvoji ga od kolanja modernosti i ponovo stvori predmoderni svijet. Naprimjer, s toga stajaliπta Iranska revolucija iz 1979. godine mogla bi izgledatiantirevolucija koja uskrsava jedan starinski poredak.

KrπÊanski fundamentalizmi u Sjedinjenim Dræavama takoer sepredstavljaju kao pokreti protiv druπtvene modernizacije, obnavljajuÊi onoπto zamiπljamo proπlim druπtvenim oblikom utemeljeno na svetimtekstovima. Te pokrete treba smjestiti u dugu tradiciju projekata koji æelestvoriti u Americi novi Jeruzalem, krπÊansko druπtvo odvojeno kako odpokvarenosti Evrope tako i od divljaπtva “neciviliziranoga” svijeta.12

Najvaæniji druπtveni plan danaπnjih krπÊanskih fundamentalistiËkih skupinausredotoËen je na [ponovno] stvaranje stabilne i hijerarhijske obiteljskejezgre, kao πto je po njihovom miπljenju postojala u prijaπnjem vremenu, pase tako konkretno usmjeruju u svojim kriæarskim pohodima protiv pobaËajai homoseksualnosti. KrπÊanski fundamentalizmi u Sjedinjenim Dræavamatakoer su se stalno orijentirali [u razliËitim vremenima i razliËitimkrajevima viπe ili manje otvoreno] prema projektu prevlasti bijelaca i rasnojËistoÊi. Te su skupine skoro uvijek zamiπljale novi Jeruzalem kaopatrijarhalni Jeruzalem bijelaca.

Meutim, ta opÊa obiljeæja fundamentalizama kao povratkapredmodernom ili tradicionalnom svijetu i njegovim druπtvenimvrijednostima viπe zasjenjuju nego πto osvjetljavaju. U stvari,fundamentalistiËke vizije povratka u proπlost opÊenito se zasnivaju napovijesnim iluzijama. »istoÊa i cjelovitost stabilne, heteroseksualne obiteljikoju slave krπÊanski fundamentalisti nikada nije postojala u Sjedinjenim


Dræavama. “Tradicionalna obitelj” koja sluæi kao njihov ideoloπki temeljpuka je mjeπavina vrijednosti i ponaπanja koje viπe proizlaze iz televizijskihemisija nego iz bilo kojega povijesnoga iskustva unutar ustanove obitelji. 13

To je fikcionalna slika projicirana na proπlost, poput Main Street U.S.A. uDisneylandu, koja je izgraena retrospektivno kroz leÊe suvremenih tjeskobai strahova. “Povratak tradicionalnim vrijednostima” krπÊanskihfundamentalista uopÊe ne gleda unatrag, veÊ je to prije novi izum kao diopolitiËkoga projekta protiv suvremenoga druπtvenoga poretka.

SliËno se danaπnji oblici islamskoga fundamentalizma ne bi trebalishvatiti kao povratak proπlim druπtvenim oblicima i vrijednostima, pa Ëak nisa sastajaliπta praktiËara. Prema Fazlur Rahmanu: “U stvari nazivati takvepojave u islamu ‘fundamentalistiËkim’ znaËi koristiti pogreπan naziv osimako one ne naglaπavaju kao osnovu islama dva prvobitna izvora: Kuran iSunu proroka Muhameda. InaËe one naglaπavaju ijtihad, prvobitnu misao”.14

Suvremeni islamski radikalizmi doista se prvenstveno temelje na “prvobitnojmisli” i otkrivanju prvobitnih vrijednosti i ponaπanja, koja moæda odraæavajuona drugih razdoblja vjerske obnove ili fundamentalizma ali su u stvariusmjerena kao reakcija na danaπnji druπtveni poredak. ZnaËi, u oba sluËajafundamentalistiËki “povratak tradiciji” je u stvari novi izum.15

Protumoderni poriv koji odreuje fundamentalizme mogao bi se ondabolje shvatiti kao postmoderni a ne predmoderni projekt. Postmodernostfundamentalizma treba prvenstveno prepoznati u njegovom odbacivanjumodernosti kao oruæja euroameriËke hegemonije - i u tom pogledu islamskifundamentalizam je doista paradigmatiËan sluËaj. U kontekstu islamskihtradicija, fundamentalizam je postmoderan ukoliko odbacuje tradicijuislamskog modernizma za koju je moderno uvijek bilo prekodirano kaopotËinjavanje euroameriËkoj hegemoniji ili asimiliranje s njom. “Ako jemodernost znaËila potragu za zapadnim obrazovanjem, tehnologijom iindustrijalizacijom u prvome æaru postkolonijalnoga razdoblja,” piπeAkhbar Ahmed, “postmodernost Êe znaËiti povratak tradicionalnimmuslimanskim vrijednostima i odbacivanje modernizma”.16 U samomkulturnom smislu, islamski fundamentalizam je paradoksalna vrstapostmoderne teorije - postmoderne samo zbog toga πto kronoloπki slijediislamski modernizam i suprotstavlja mu se. Meutim ako ga razmatramo ugeopolitiËkom smislu on je istinski postmoderan. Rahman piπe: “Danaπnjipostmoderni fundamentalizam na znaËajan je naËin novina jer je njegovosnovni elan protuzapadan... Odatle njegova osuda klasiËnoga modernizmakao Ëisto zapadnjaËke snage”.17 Svakako su mnogi dijelovi islama bili u


odreenom smislu “protuzapadni” od zametka religije. Odbacivanje snagakoje se pojavljuju u novom imperijalnom poretku doista je novina usuvremenom ponovnom oæivljavanju fundamentalizma. S toga stajaliπta,ukoliko je Iranska revolucija bila snaæno odbijanje svjetskoga træiπta, o njojmoæemo suditi kao prvoj postmodernoj revoluciji.

Taj brak postmodernizma i fundamentalizma svakako je Ëudan spojako uzmemo u obzir da se postmoderni i fundamentalistiËki diskursi umnogom pogledu nalaze na dva suprotna pola: hibridnost nasuprot ËistoÊe,razlika nasuprot identitetu, pokretljivost nasuprot stasisu. Izgleda nam da suse postmodernisti i danaπnji fundamentalisti ne samo pojavili u isto vrijemeveÊ i kao odgovor na isto stanje, samo na suprotnim polovima globalnehijerarhije prema upadljivoj zemljopisnoj raspodjeli. Dosta pojednostavljeno,mogli bismo tvrditi da postmoderni diskursi privlaËe u prvom redupobjednike u procesima globalizacije a fundamentalistiËki diskursigubitnike. Drugim rijeËima, neki doæivljavaju danaπnje globalne tendencijeprema poveÊanoj pokretljivosti, neodreenosti i hibridnosti kao neku vrstuosloboenja ali drugi kao pogorπanje njihove patnje. Svakako se puËkapotpora fundamentalistiËkim projektima - od Nacionalne fronte uFrancuskoj i krπÊanskih fundamentalista u Sjedinjenim Dræavama doIslamske braÊe - jaËe πirila meu onima koje su nedavne preobrazbeglobalne ekonomije joπ viπe potËinile i iskljuËile i koje pokretljivost kapitalanajviπe ugroæava. Gubitnici u procesima globalizacije mogli bi doista biti onikoji nam pruæaju najjaËu naznaku preobraze koja je u tijeku.

Ideologija svjetskoga træiπtaMnogi pojmovi dragi postmodernistima i postkolonijalistima savrπeno sepodudaraju s onima u danaπnjoj ideologiji udruæenoga kapitala i svjetskogatræiπta. Ideologija svjetskoga træiπta uvijek je bila antifundamentalni iantiesencijalistiËki diskurs u pravom smislu rijeËi. Kruæenje, pokretljivost,razliËitost i mijeπanje upravo su uvjeti njegova postojanja. Trgovina spajarazlike i πto ih ima viπe to bolje! Izgleda da se razlike [roba, stanovniπtva,kultura i tako dalje] umnoæavaju u beskonaËnost na svjetskom træiπtu, kojeniπta ne napada æeπÊe od Ëvrstih granica: ono nadjaËava bilo koju binarnupodjelu svojim beskonaËnim mnogostrukostima.

Kako se svjetsko træiπte sve potpunije ostvaruje, ono teæi dekonstruiratigranice nacionalne dræave. U prijaπnjem su razdoblju nacionalne dræave bileprimarni Ëimbenici u modernoj imperijalistiËkoj organizaciji globalneproizvodnje i razmjene, ali one se pojavljuju kao sve veÊe prepreke


svjetskom træiπtu. Robert Reich, bivπi ameriËki ministar rada, u odliËnom jepoloæaju da prepozna i veliËa prevladavanje nacionalnih granica nasvjetskom træiπtu. On tvrdi da “kako se gotovo svaki element proizvodnje -novac, tehnologija, tvornice i oprema - pokreÊe bez napora preko granica,sama zamisao [nacionalne] ekonomije postaje besmislena.” U buduÊnosti“neÊe biti nacionalnih proizvoda ili tehnologija, nikakvih nacionalnihkorporacija, nikakvih nacionalnih industrija. NeÊe viπe biti nacionalnihekonomija, barem onako kako smo shvaÊali taj pojam”.18 S padomnacionalnih granica, svjetsko træiπte osloboeno je one vrste binarnihpodjela koju su nametnule nacionalne dræave, a u tom novom prostorupojavljuje se bezbroj razlika. Te razlike, naravno, ne poigravaju se slobodnopreko glatkoga globalnoga prostora veÊ su prije svrstane u globalne mreæemoÊi koje se sastoje od vrlo razliËitih i pokretljivih struktura. ArjunAppadurai usporeuje novu kvalitetu tih struktura s krajobrazima, ili bolje,“morobrazima”: u suvremenom svijetu on vidi “financbraze”, “tehnobraze”,“etnobraze” i tako dalje.19 Sufiks “—braz” [“—scape”] omoguÊuje nam, sjedne strane, da uvidimo glatkoÊu i nepravilnost tih raznih polja, a, s drugestrane, da naznaËimo formalne zajedniËke crte tako raznorodnih podruËjakao πto su financije, kultura, robe i demogafija. Svjetsko træiπte uspostavljapravu politiku razlike.

Razni “—brazi” svjetskoga træiπta pribavljaju kapitalu moguÊnosti kojeprije nije mogao ni zamisliti. Stoga ne iznenauje da su postmodernorazmiπljanje i njegovi najbitniji pojmovi postali popularni na raznimpodruËjima teorije i prakse bliskima kapitalu, kao πto su marketing,organizacija menadæmenta i organizacija proizvodnje. Postmodernizam jedoista logika pomoÊu koje djeluje globalni kapital. Marketing moæda imanajjasniji odnos prema postmodernim teorijama, pa bismo Ëak mogli kazatida su kapitalistiËke marketinπke strategije dugo vremena bile postmoderne,avant la lettre. S jedne strane, marketinπka praksa i potroπnja najvaænija supodruËja za razvijanje postmodernog miπljenja: neke postmoderne teorije,na primjer, vide neprestanu kupovinu i potroπnju roba te slike koje ihpredstavljaju kao paradigme postmodernog iskustva, naπe kolektivnoputovanje kroz hiperstvarnost.20 S druge strane, postmoderno miπljenje - snjegovim naglaskom na pojmovima kao πto su razlika i mnogostrukost,njegovim veliËanjem fetiπizma i simulakruma, njegovim stalnim oËaranjemnovim i pomodnim - odliËan je opis idealnih kapitalistiËkih shema robnepotroπnje pa tako pruæa priliku za usavrπavanje marketinπkih strategija. Kaoπto kaæe teoretiËar marketinga, postoje jasne “usporednice izmeu


suvremene marketinπke prakse i poduka postmodernizma”.21

Sam marketing je praksa zasnovana na razlikama, a πto je viπe razlikato se moæe razviti viπe marketinπkih strategija. Sve viπe hibridno i raznolikostanovniπtvo umnoæava broj “ciljanih træiπta” kojima pojedinaËno pristupajukonkretne marketinπke strategije - jedna za latinoameriËke homoseksualceizmeu osamnaest i dvadeset dvije godine, druga za kineskoameriËketinejerke i tako dalje. Postmoderni marketing prepoznaje razliku svake robei svakoga segmenta stanovniπtva, podeπavajuÊi prema tome svojestrategije.22 Svaka razlika je prigoda.

Postmoderna marketinπka praksa predstavlja krug potroπnjesuvremenoga kapitala, njegovo vanjsko lice, ali nas joπ viπe zanimajupostmoderne tendencije unutar kruga kapitalistiËke proizvodnje. Uproizvodnoj sferi postmoderno miπljenje imalo je moæda najveÊi utjecaj napodruËju menadæmenta i teorije organizacije. Autori na ovome podruËjutvrde da velike i sloæene moderne organizacije, s njihovim krutim granicamai homogenim jedinicama, nisu primjerene za poslovanje u postmodenromsvijetu. “Postmoderna organizacija”, piπe jedan teoretiËar, “ima neka izrazitaobiljeæja - konkretno naglasak na malu-do-umjerenu veliËinu i sloæenost iusvajanje elastiËnih struktura i naËina suradnje meu ustanovama - koji bi semogli uhvatiti u koπtac s uzburkanim organizacijskim i okoliπnimuvjetima”.23 Tako moæemo zamisliti da su postmoderne organizacijesmjeπtene na granicama izmeu razliËitih sustava i kultura ili da su hibridneiznutra. Bitno je za postmoderni menadæment da su organizacije pokretljive,elastiËne i sposobne da se bave razlikom. Tu postmoderni teoretiËari utiruput preobrazbi unutarnjih struktura kapitalistiËkih organizacija.

“Kultura” unutar tih organizacija takoer je usvojila podukepostmodernog miπljenja. Velike transnacionalne korporacije kojeprekoraËuju nacionalne granice i povezuju globalni sustav iznutra kulturnosu mnogo raznolikije i fluidnije od parohijalnih modernih korporacijaprijaπnjih godina. Suvremeni gurui korporativne kulture koje menadæmentupoπljava kao savjetnike i planere strategije propovijedaju uËinkovitost iunosnost razlike i multikulturalnosti unutar korporacija.24 Ako pobliæepogledamo ameriËku korporacijsku ideologiju [i, u manjoj ali joπ uvijekznaËajnoj mjeri, ameriËku korporacijsku praksu], razvidno je da korporacijene djeluju na takav naËin da jednostavno iskljuËuju spolno i/ili rasnoDrugoga. U stvari, stari modernistiËki oblici rasistiËke i seksistiËke teorijeizraziti su neprijatelji te nove korporacijske kulture. Korporacije nastojeukljuËiti razliku unutar svoga podruËja djelovanja i tako teæe πto veÊem


stvaralaπtvu, slobodnoj igri i razliËitosti na korporacijskom radnom mjestu.Ljudi svih razliËitih rasa i spolnih sklonosti trebaju uÊi u korporaciju.Dnevnu rutinu radnoga mjesta treba osvjeæavati neoËekivanim promjenamai ozraËjem zabave. Poruπite stare granice i neka cvjeta stotinu cvjetova!25

Sljedstveno tome zadaÊa πefa je da organizira te energije i razlike u interesudobiti. Taj se projekt prikladno naziva “menadæmentom razlika” U tom sesvjetlu korporacije pojavljuju ne samo “naprednima” veÊ i“postmodernima”, kao predvodnici u vrlo stvarnoj politici razlike.

Proizvodni procesi kapitala takoer su poprimili oblike koji odraæavajupostmoderne projekte. Imat Êemo dovoljno prilike da analiziramo [osobito udijelu 3.4] kako je proizvodnja organizirana u elastiËnim i hibridnimmreæama. To je, po naπem miπljenju, najvaæniji vid u kojemu suvremenepreobrazbe kapitala i svjetskoga træiπta Ëine stvaran procespostmodernizacije.

Svakako se slaæemo s onim postmodernim teoretiËarima, kao πto suDavid Harvey i Fredric Jameson, koji vide postmodernost kao novu fazukapitalistiËke akumulacije i potroπnje roba πto prati suvremeno ostvarenjesvjetskoga træiπta.26 Globalnu politiku razlike πto ju je uspostavilo svjetskotræiπte ne obiljeæavaju slobodna igra i jednakost, veÊ nametanje novihhijerarhija, ili u stvari stalan proces hijerarhijskoga nametanja. Postmodernei postkolonijalne teorije [i fundamentalizmi na vrlo razliËit naËin] u stvari sukule straæare koje oznaËuju taj prijelaz u tijeku i u tome su smisluneophodne.

Povjerenstva za istinuKorisno je podsjetiti se da su postmoderni i postkolonijalni diskursiuËinkoviti jedino u vrlo konkretnim zemljopisnim terenima i meu nekimklasama stanovniπtva. Kao politiËki diskurs, postmodernizam ima odreenuprou u Evropi, Japanu i Latinskoj Americi, ali njegovo prvenstveno mjestoprimjene je unutar uskog dijela inteligencije SAD-a. SliËno se postkolonijalnateorija koja dijeli odreene postmoderne tendencije razvila prvenstvenounutar kozmopolitskog sloja koji se kreÊe u prijestolnicama i veÊimsveuËiliπtima Evrope i Sjedinjenih Dræava. Ta posebnost ne umanjujevaænost teoretskih stajaliπta, ali ona nas navodi da se za trenutak zaustavimoi razmislimo o njihovim politiËkim posljedicama i praktiËkim uËincima.Brojni istinski napredni i oslobaajuÊi diskursi pojavljivali su se tijekompovijesti meu elitnim skupinama i mi ovdje nemamo namjeru dovoditi upitanje smisao takvoga teoretiziranja tout court. Vaæniji od posebnosti tih


teoretiËara su odjeci koje njihove koncepcije potiËu na raznim zemljopisnimi klasnim terenima.

Svakako da mnogi u svijetu ne misle kako su hibridnost, pokretljivost irazlika sami po sebi oslobaajuÊi. Mnogi stanovnici vide pokretljivost kaovid njihove patnje jer se oni ubrzano premjeπtaju u groznim okolnostima. Unekoliko desetljeÊa, kao dio procesa modernizacije, doπlo je do masovnogapreseljenja iz ruralnih podruËja u prijestolnice unutar svake zemlje i pozemaljskoj kugli. Meunarodno kolanje radne snage samo se poveÊalozadnjih godina, ne samo iz juga prema sjeveru, u obliku legalnih i ilegalnihradnika gostiju ili doseljenika, veÊ iz juga prema jugu, to jest, kaoprivremene ili polutrajne seobe u juænim predjelima, kao πto su seobejuænoazijskih radnika u Perzijskom zaljevu. Meutim Ëak i te masovneradniËke seobe sitne su po brojnosti i blijede u usporedbi s prisilnimiseljavanjima iz domova i sa zemlje zbog gladi i rata. Samo letimiËni pogledoko svijeta, od Srednje Amerike do Srednje Afrike i od Balkana doJugoistoËne Azije, otkrit Êe oËajno stanje onih kojima je takva pokretljivostnametnuta. Za njih se pokretljivost preko granica Ëesto svodi na prisilnoiseljavanje u siromaπtvu i jedva da je oslobaajuÊe. U stvari, stabilno iodreeno mjesto æivljenja, odreena nepokretljivost, moæe, naprotiv, bitinajhitnija potreba.

Postomoderni epistemoloπki izazov “prosvjetiteljstvu” - njegov napadna velike rijeËi i njegova kritika istine - takoer gubi svoju oslobaajuÊuaureolu kad se prenese izvan elitistiËkih intelektualnih slojeva Evrope iSjeverne Amerike. Sjetite se, na primjer, mandata Povjerenstva istineosnovanoga pred kraj graanskog rata u El Salvadoru, ili sliËnih ustanovakoje su utemeljene u postdiktatorskim i postautoritarnim reæimima LatinskeAmerike i Juæne Afrike. U kontekstu dræavnoga terora i mistifikacije, dræatise primata pojma istine moæe biti snaæan i nuæan oblik otpora. Otkrivanjejavnosti istine o nedavnoj proπlosti - pripisivanje odgovornosti dræavnimsluæbenicima za konkretna djela i u nekim sluËajevima zahtijevanjeodmazde - ovdje se pojavljuje kao neminovan preduvjet demokratskebuduÊnosti. Velike rijeËi prosvjetiteljstva ovdje ne izgledaju osobitotlaËiteljske, a koncepcija istine nije nejasna i labava - naprotiv! Istina je da jetaj i taj general naredio muËenje i ubojstvo toga i toga sindikalnoga voe, itaj i taj i taj pukovnik predvodio pokolj toga i toga sela. Objavljivanje takvihistina primjeran je prosvjetiteljski projekt modernistiËke politike, a njegovakritika u tim kontekstima samo bi pomogla mistifikatorskim i tlaËiteljskimsnagama reæima koji je izvrgnut napadu.


U naπem danaπnjem imperijalnom svijetu, oslobaajuÊi potencijalpostmodernih i postkolonijalnih diskursa koji smo opisali odjekuje samomeu elitistiËkim stanovniπtvom koje uæiva odreena prava, odreenurazinu bogatstva i odreeni poloæaj u globalnoj hijerarhiji. Meutim nebismo to priznanje Ëinjenice smjeli shvatiti kao potpuno odbacivanje. To ustvari nije pitanje ili/ili. Razlika, hibridnost i pokretljivost nisu oslobaajuÊisami po sebi, ali niti su to istina, ËistoÊa, stasis. Istinska revolucionarnapraksa upuÊuje na razinu proizvodnje. Istina nas neÊe uËiniti slobodnima.Pokretljivost i hibridnost nisu oslobaajuÊi, ali preuzimanje nadzora nadproizvodnjom pokretljivosti i stasisa, ËistoÊama i mjeπavinama jest. Pravapovjerenstva za istinu Imperija bit Êe konstitutivne skupπtine mnoπtva,druπtvene tvornice za proizvodnju istine.

siromaπni

U svakom povijesnom razdoblju onaj druπtveni subjekt koji je sveprisutan iposvuda isti odreuje se, Ëesto negativno ali ipak hitno, oko istoga æivotnogaoblika. Taj oblik nije onaj moÊnih i bogatih: oni su djelomiËni i lokaliziranilikovi, quantitate signatae. Jedino “zajedniËko ime” Ëiste razlike u svimdobima, koje nije moguÊe lokalizirati, je ono siromaπnih. Siromaπni subijedni, iskljuËeni, potlaËeni, iskoriπtavani - a ipak æivi! To je zajedniËkinazivnik æivota, temelj mnoπtva. »udno je, ali i otkrivajuÊe, da postmoderniautori rijetko ukljuËuju taj lik u svoje teoretiziranje. »udno je jer su siromaπniu odreenom smislu vjeËan postmoderni lik: lik transverzalnog,sveprisutnog, razliËitog, pokretljivog subjekta; svjedoËanstvo nesavladivogaleatornog obiljeæja postojanja.

To zajedniËko ime, siromaπni, takoer je temelj svake moguÊe humanistike. Kaoπto je Niccoló Machiavelli isticao, “u povratku poËecima” koji obiljeæavarevolucionarnu fazu religija i ideologija modernosti, gotovo se uvijek smatraloda siromaπni imaju proroËanska svojstva: nisu samo siromaπni u svijetu veÊ isiromaπni sami prava moguÊnost svijeta. Jedino siromaπni æive radikalnostvarno i prisutno biÊe, u bijedi i patnji, pa tako samo siromaπni imajusposobnost da obnove biÊe. Boæanstvo mnoπtva siromaπnih ne ukazuje ni nakakvu tanscendentnost. Naprotiv, ovdje i jedino ovdje u svijetu, u egzistencijisiromaπnih, prisutno je, potvreno, uËvrπÊeno i otvoreno polje imanentnosti.Siromaπni su bog na zemlji.

Danas ne postoji Ëak ni iluzija o transcendentnom Bogu. Siromaπni su uklonili tusliku i preuzeli njezinu moÊ. Odavno je modernost najavljena Rabelaisovimsmijehom, realistiËkom premoÊi siromaπnoga trbuha, poetikom koja izraæava


sve πto postoji u bijednom ËovjeËanstvu “od trbuha naniæe”. Kasnije, putemprocesa prvobitne akumulacije, pojavio se proletarijat kao kolektivni subjektkoji se mogao izraziti u materijalnosti i imanentnosti, mnoπtvo siromaπnihkoje nije samo prorokovalo veÊ i proizvodilo i koje je tako otvorilo moguÊnostikoje nisu bile virtualne veÊ konkretne. Naposljetku danas, u biopolitiËkimreæimima proizvodnje i u procesima postmodernizacije, siromaπni supotlaËeni, iskoriπtavani lik, ali ipak lik proizvodnje. U tome je novina. Danasposvuda, u osnovi pojma i zajedniËkoga imena siromaπnih, postojiproizvodni odnos. Zaπto postmodernisti ne mogu iπËitati taj prijelaz? Oninam govore da je reæim transverzalnih jeziËkih proizvodnih odnosa uπao ujedinstveni i apstraktni svemir vrijednosti. Ali tko je subjekt koji proizvodi“popreËno”, koji daje stvaralaËko znaËenje jeziku - tko ako ne siromaπni, kojisu potËinjeni i puni æelje, osiromaπeni i moÊni, uvijek moÊniji? Tu, unutar tevladavine globalne proizvodnje, siromaπni se ne odlikuju viπe samo svojomproroËanskom sposobnoπÊu veÊ svojom neophodnom prisutnoπÊu uproizvodnji zajedniËkoga bogatstva, uvijek sve viπe iskoriπtavani i uvijek sveviπe eksponirani u nadnicama vlasti. Siromaπni su moÊni po sebi samima.Postoji Svjetsko siromaπtvo ali postoji iznad svega Svjetska moguÊnost, ijedino su siromaπni sposobni za to.

Vogelfrei , “slobodan za odstrel”, to je izraz kojim je Marx opisao proletarijat,koji je na poËetku modernosti u procesima prvobitne akumulacije bio dvaputosloboen: najprije je bio osloboen od toga da bude vlasniπtvo gospodara [tojest, osloboen od ropstva], a zatim je “osloboen” od sredstava zaproizvodnju, odvojen od zemlje, bez iËega za prodaju osim vlastite radnesnage. Na taj je naËin proletarijat bio prisiljen da postane Ëista moguÊnostbogatstva. Meutim, vladajuÊa struja marksistiËke tradicije uvijek je mrzilasiromaπne, upravo zbog toga πto su “slobodni kao ptice”, πto su imuni nadisciplinu tvornice i disciplinu potrebnu za izgradnju socijalizma. Sjetite sekako su glasnogovornici socijalistiËkoga realizma æestoko napali Vittoria DeSicu i Cesarea Zavattinija kada su, u ranim 1950-im godinama, stavilisiromaπne da lete na metlama na kraju njihovoga lijepoga filma Ëudo u

milanu.Vogelfrei je aneo ili neukrotivi vrag. I danas, nakon toliko mnogo pokuπaja da

siromaπne preobraze u proletarijat a proletarijat u oslobodilaËku vojsku[zamisao o vojsci lebdi nad onom o osloboenju], joπ jednom upostmodernosti, pojavljuje se, u zasljepljujuÊem svjetlu vedroga dana,mnoπtvo, zajedniËko ime siromaπnih. Ono se pojavljuje potpuno na javi jer suu postmodernosti potËinjeni apsorbirali iskoriπtavane. Drugim rijeËima,


svaka siromaπna osoba, mnoπtvo siromaπnih ljudi, pojelo je i probavilomnoπtvo proletera. Samom tom Ëinjenicom siromaπni su postali proizvodni.»ak su i prostituirano tijelo, bijedna osoba, glad mnoπtva - svi oblicisiromaπtva - postali proizvodnima. A siromaπni su zbog toga postali joπvaæniji: æivot siromaπnih opsjeda planetu i umotava je u svoju æelju zastvaralaπtvom i slobodom. Siromaπni su uvjet svake proizvodnje.

PriËa se da su temelje postmoderne senzibilnosti i koncepciju postmodernizmastvorili oni francuski socijalistiËki filozofi koji su u svojoj mladosti veliËalitvorniËku disciplinu i svijetle obzore realnoga socijalizma, ali koji su sepokajali nakon krize iz 1968. i odustali, proglaπavajuÊi kako je uzaludnapretenzija komunizma da Êe prisvojiti druπtveno bogatstvo. Danas ti istifilozofi ciniËki dekonstruiraju svaku druπtvenu borbu koja se opire sveopÊojpobjedi razmjenske vrijednosti, rugaju joj se i banaliziraju je. Mediji i kulturamedija govore nam da su ti filozofi prepoznali danaπnje novo svijeta, ali tonije toËno. OtkriÊe postmodernosti sastojalo se u premjeπtanju siromaπnih usrediπte politiËkoga i proizvodnoga podruËja. Ubogi i ptiËji slobodni smijehCharliea Chaplina bio je doista proroËanski kada je, osloboen bilo kojihutopijskih iluzija i iznad svega bilo koje discipline osloboenja, protumaËio“moderna vremena” siromaπtva, ali je istovremeno povezao ime siromaπnihsa æivotom, osloboenim æivotom i osloboenim stvaralaπtvom...

2.5

UMREÆENA MO∆:SUVERENOST SAD-aI NOVI IMPERIJ

Da bismo artikulirali narav imperijalnesuverenosti, moramo uËiniti korak unatrag u vremenu i razmotriti politiËkeoblike koji su pripremili njezin teren i saËinjavaju njezinu pretpovijest.AmeriËka revolucija predstavlja trenutak velike novine i prekida ugenealogiji moderne suverenosti. Ustavni projekt SAD-a, nastao iz borbi zaneovisnost i oblikovan tijekom bogate povijesti alternativnih moguÊnosti,cvao je poput rijetkoga cvijeta u tradiciji moderne suverenosti. SlijedeÊipoËetni razvoj pojma suverenosti u Sjedinjenim Dræavama moÊi Êemo uoËitikoliko se on znaËajno razlikuje od moderne suverenosti koju smo dosadopisivali i otkriti osnove na kojima se zasniva nova imperijalna suverenost.

AmeriËka revolucija i model dva RimaAmeriËka revolucija i “nova politiËka znanost” koju su proglasili autorifederalista raskinula je s tradicijom moderne suverenosti, “vraÊajuÊi sekorijenima” i razvijajuÊi istovremeno nove jezike i nove druπtvene oblike kojiposreduju izmeu jednoga i mnoπtva. Nasuprot umornomtranscendentalizmu moderne suverenosti predstavljenoj bilo u oblikufilozofije Hobbesa ili Rousseaua, ameriËki ustavotvorci mislili su da jedinorepublika moæe stvoriti poredak za demokraciju, ili u stvari da poredak

Uvjeren sam da nijedan ustav prije naπeganije tako dobro uravnoteæio ekspanzivniImperij i samoupravu.

thomas jefferson

Naπ Ustav je tako jednostavan i praktiËan daje uvijek moguÊe zadovoljiti izvanrednepotrebe promjenama u naglaπavanju ipodeπavanju bez gubitka bitnoga oblika.

franklin d. roosevelt


mnoπtva mora proizlaziti ne iz prijenosa naslova moÊi i prava veÊ izunutarnjega ureenja meu mnoπtvom, iz meusobno demokratskogdjelovanja moÊi povezanih u mreæe. Drugim rijeËima, nova suverenost moæeproizaÊi jedino iz ustavnoga oblikovanja granica i ravnoteæa, provjera iusklaenosti, koje istovremeno saËinjavaju srediπnju moÊ i zadræavaju moÊ urukama mnoπtva. Tu viπe nema nikakve potrebe niti mjesta zatranscendentnost moÊi. “Znanost politike,” piπu autori federalista,

poput veÊine drugih znanosti, uvelike se je poboljπala. UËinkovitost raznihnaËela danas se dobro shvaÊa, dok ih stari ili nisu razumjeli ili ih nisuuopÊe poznavali. Redovna raspodjela moÊi u razliËite odjeljke; uvoenjezakonodavnih ravnoteæa i provjera; uvoenje sudova koje Ëine suci πtozadræavaju svoj poloæaj ukoliko se dobro ponaπaju; predstavljanje ljudi uzakonodavnim tijelima putem zastupnika koje su sami izabrali; to su ilipotpuno nova otkriÊa ili su u modernim vremenima znatno uznapredovala.Oni su sredstva, i to moÊna sredstva, pomoÊu kojih vrline republikanskevlade moæemo zadræati a njezine mane umanjiti ili izbjeÊi.01

Tu se oblikuje izvanredno svjetovna ili imanentistiËka zamisao,usprkos dubokoj religioznosti koja se osjeÊa u tekstovima OËevautemeljitelja. To je zamisao koja ponovo otkriva revolucionarni humanizamrenesanse i usavrπava ga kao politiËka i ustavna znanost. MoÊ se moæesastojati od cijeloga niza moÊi koje se reguliraju i ureuju u mreæe.Suverenost se moæe vrπiti unutar πirokoga obzora djelatnosti koje je daljedodjeljuju ne poriËuÊi njezino jedinstvo i koje je stalno potËinjavajustvaralaËkom pokretu mnoπtva.

Suvremeni povjesniËari, kao πto su J.G. Pocock, koji povezuju razvojUstava SAD-a i njegovog pojma politiËke suverenosti s makijavelistiËkomtradicijom, otiπli su daleko kako bi shvatili taj otklon od modernog pojmasuverenosti.02 Oni povezuju Ustav SAD-a ne s baroknim iliprotureformistiËkim makijavelizmom, koji izmiπlja ispriku za dræavni razumi sve nepravde koje iz njega proizlaze, veÊ s tradicijom republikanskogamakijavelizma koji je, nakon πto je nadahnuo pristalice Engleske revolucije,ponovno oæivio u egzodusu preko Atlantika meu evropskim demokratimakoji su bili poraæeni ali ne i pobijeeni.03 Ta republikanska tradicija doistaima Ëvrste temelje u Machiavellijevim vlastitim tekstovima. Najprije tu jemakijavelistiËki pojam moÊi kao konstitutivne moÊi - to jest, kao proizvodunutarnje i imanentne druπtvene dinamike. Za Machiavellija moÊ je uvijekrepublikanska; ona je uvijek proizvod æivota mnoπtva i konstituira njegovu

143UMREÆENA MO∆

strukturu izraæavanja. Slobodni grad renesansnoga humanizma je utopijakoja udomljuje revolucionarno naËelo. Drugo makijavelistiËko naËelo koje jetu na djelu je da je druπtvena osnova te demokratske suverenosti uvijekproturjeËna. MoÊ se organizira putem meuigre protumoÊi. Grad je stogakonstitutivna moÊ koja se oblikuje putem mnogostrukih druπtvenih sukobaoblikovanih u stalnim konstitutivnim procesima. Eto kako MachiavelliiπËitava organizaciju republikanskoga klasiËnoga Rima i kako je renesansnipojam grada posluæio kao temelj realne politiËke teorije i prakse: druπtvenisukob je osnova stabilnosti moÊi i logike πirenja grada. Machiavellijevamisao najavila je kopernikansku revoluciju koja je repozicionirala politikukao stalno kretanje. To su osnovna uËenja koja je Atlantska doktrinademokracije izvela iz republikanskoga Machiavellija.04

Taj republikanski Rim nije bio jedini Rim koji je oËaravao Machiavellijai usmjeravao Atlantske republikance. Njihova nova “znanost politike”takoer se nadahnjivala imperijalnim Rimom, osobito onakvim kakvim gaprikazuju tekstovi Polibija. U prvom redu, Polibijev model imperijalnogaRima ËvrπÊe je utemeljio republikanski proces posredovanja druπtvenih moÊii doveo ga do dovrπetka u sintezi raznih oblika vlasti. Polibije je zamisliosavrπeni oblik moÊi koja bi bila strukturirana u mijeπanom ustavu koji bispajao monarhistiËku moÊ, aristokratsku moÊ i demokratsku moÊ.05 NovipolitiËki znanstvenici u Sjedinjenim Dræavama organizirali su te tri moÊi kaotri grane republikanskoga ustava. Bilo kakva neravnoteæa meu tim moÊima,a to je drugi znak Polibijevog utjecaja, simptom je korupcije. MakijavelistiËkiustav sjedinjenih dræava je struktura koja dræi ravnoteæu protiv korupcije- korupcije kako stranaka i pojedinaca, tako i skupina i dræave. Ustav je takozamiπljen da moæe odoljeti bilo kojem kruænom padu u korupcijuaktivirajuÊi cijelo mnoπtvo i organizirajuÊi njegovu izbornu sposobnost umreæe organiziranih protumoÊi, u kolanja raznih i jednakopravnih funkcija iu proces dinamiËne i ekspanzivne samoregulacije.

Meutim, ti klasiËni modeli samo donekle obiljeæavaju ameriËkoiskustvo jer je ono u mnogom pogledu bilo doista novo i izvorno. U vrlorazliËitim razdobljima, Alexis de Tocqueville i Hannah Arendt shvatili sunovinu te nove ideologije i novoga oblika moÊi. Tocqueville je bio opreznijiod njih dvoje. Iako je priznavao vitalnost novoga politiËkoga svijeta uSjedinjenim Dræavama i uvidio kako se sinteza raznih oblika vlasti utjelovilau reguliranu masovnu demokraciju, on je takoer tvrdio da je vidio kako je uAmerici demokratska revolucija dosegla svoje prirodne granice. Njegovaprosudba o tome moæe li ameriËka demokracija izbjeÊi stari krug korupcije


bila je znaËi dvojbena ako ne i potpuno pesimistiËna.06 Nasuprot njemu,Hannah Arendt bezrezervno je veliËala ameriËku demokraciju kao mjestoizuma same moderne politike. Srediπnja zamisao AmeriËke revolucije, onatvrdi, je uËvrπÊivanje slobode ili u stvari utemeljenje politiËkoga tijela kojejamËi prostor na kojemu sloboda moæe djelovati.07 Arendt stavlja naglasakna uvoenju te demokracije u druπtvu, to jest na ËvrstoÊu njezinih temelja istabilnost njezina funkcioniranja. Po njezinoj procjeni revolucija uspijeva umjeri u kojoj dokida dinamiku konstitutivnih moÊi i uvodi stabilnukonstituiranu moÊ.

Kasnije Êemo kritizirati taj pojam umreæene moÊi sadræan u UstavuSAD-a, ali ovdje æelimo samo naglasiti njegovu originalnost. Nasuprotmodernim evropskim koncepcijama suverenosti, koje su povjerile politiËkumoÊ transcendentnoj sferi i tako otrgnule i otuile izvore moÊi od druπtva, tuse pojam suverenosti odnosi na moÊ potpuno unutar druπtva. Politika se nesuprotstavlja druπtvu veÊ ga ujedinjuje i upotpunjuje.

Ekstenzivni ImperijPrije nego πto poËnemo analizirati kako se razvijao i preobraæavao taj novipojam suverenosti tijekom povijesti SAD-a, usredsredimo naπu pozornost natrenutak prema naravi samoga pojma. Prvo obiljeæje ameriËkoga pojmasuverenosti je da on postavlja zamisao o imanentnosti moÊi nasuprottranscendentnom obiljeæju moderne evropske suverenosti. Zamisao oimanentnosti zasniva se na zamisli o stvaralaπtvu. Da to nije sluËaj to binaËelo bilo nemoÊno: u samoj imanentnosti niπta ne omoguÊuje druπtvu dapostane politiËko. Mnoπtvo koje saËinjava druπtvo je stvaralaËko. Stoga sesuverenost SAD-a ne sastoji u reguliranju mnoπtva veÊ prije proizlazi kaorezultat stvaralaËkih sinergija mnoπtva. HumanistiËka revolucija renesanse ikasnije iskustvo sektaπkoga protestantizma razvijali su tu zamisao ostvaralaπtvu. Shodno protestantskoj etici mogli bismo reÊi da jedinostvaralaËka moÊ mnoπtva pokazuje postojanje Boga i prisustvo boæanstva nazemlji.08 MoÊ nije neπto πto vlada iznad nas veÊ neπto πto mi proizvodimo.AmeriËka deklaracija o neovisnosti veliËa tu novu zamisao o moÊinajjasnijim rijeËima. Osloboenje ËovjeËanstva od svake vrstetranscendentne moÊi utemeljena je u moÊi mnoπtva da izgradi vlastitepolitiËke ustanove i konstituira druπtvo.

Meutim, to naËelo konstitutivne proizvodnje ustupa prednostpostupku samorazmatranja ili se pomoÊu njega objaπnjava u nekoj vrstidijalektiËkoga baleta. To je drugo obiljeæje ameriËkoga pojma suverenosti. U

145UMREÆENA MO∆

procesu uspostavljanja suverenosti na razini imanentnosti, pojavljuje se iiskustvo konaËnosti koje proizlazi iz proturjeËne i mnogostruke naravisamoga mnoπtva. Izgleda da novo naËelo suverenosti proizvodi vlastitounutarnje ograniËenje. Da bi sprijeËila da te prepreke ne poremete poredak ipotpuno isprazne projekt od njegova smisla suverena moÊ mora se oslanjatina vrπenje nadzora. Drugim rijeËima, nakon prvoga trenutka potvrde dolazidijalektiËka negacija konstitutivne moÊi mnoπtva koja odræava teleologijuprojekta suverenosti. SuoËavamo li se stoga s kriznom toËkom u razvijanjutoga novoga pojma? VraÊa li se transcendentnost, najprije odbaËena udefiniciji izvora moÊi, kroz straænja vrata u provedbi moÊi, kada se mnoπtvopostavlja kao konaËno pa stoga zahtijeva posebna sredstva ispravljanja inadzora?

Taj ishod je stalna prijetnja, ali nakon πto je prepoznao ta unutarnjaograniËenja, novi ameriËki pojam suverenosti otvara se izvanrednomsnagom prema vani, gotovo kao da je æelio protjerati zamisao o nadzoru itrenutku razmiπljanja iz vlastitoga Ustava. TreÊe obiljeæje toga pojmasuverenosti je teænja prema otvorenom, ekspanzivnom projektu koji djelujena neomeenom terenu. Iako je tekst Ustava SAD-a krajnje paæljiv premasamorazmatrajuÊem momentu, æivot i provedba Ustava su naprotiv, tijekomcijele svoje pravosudne i politiËke povijesti odluËno otvoreni premaekspanzivnim kretanjima, prema obnovljenoj deklaraciji o demokratskimtemeljima moÊi. NaËelo ekspanzije stalno se bori protiv snaga ograniËenja inadzora.09

Iznenauje kako taj ameriËki eksperiment jako sliËi klasiËnomustavnom iskustvu, a osobito politiËkoj teoriji nadahnutoj imperijalnimRimom! U toj tradiciji sukob izmeu ograniËenja i ekspanzije uvijek serjeπavao u korist ekspanzije. Machiavelli je definirao kao ekspanzivne onerepublike kojih demokratski temelji vodili kako prema stalnoj proizvodnjisukoba tako i prema prisvajanju novih teritorija. Polibije je zamislioekspanziju kao nagradu za savrπenu sintezu triju oblika vlasti, jer istaknutioblik takve moÊi ohrabruje demokratski pritisak mnoπtva da prevlada svakoograniËenje i svaki nadzor. Bez ekspanzije republika stalno riskira da jeproguta krug korupcije.10

Tu demokratsku ekspanzivnu tendenciju svojstvenu pojmu umreæenemoÊi moramo razlikovati od drugih, Ëisto ekspanzionistiËkih iimperijalistiËkih oblika ekspanzije. Temeljna razlika je u tome πto jeekspanzivnost imanentnog pojma suverenosti inkluzivna, ne ekskluzivna.Drugim rijeËima, kada se πiri ta nova suverenost ne prisajedinjuje niti razara


druge moÊi s kojima se suoËava veÊ naprotiv otvara se prema njima,ukljuËujuÊi ih u mreæu. Ono πto se otvara je osnova konsenzusa pa tako,putem konstitutivne mreæe moÊi i protumoÊi, cijelo suvereno tijelo stalno sereformira. Upravo zbog te ekspanzivne tendencije, novi pojam suverenostiduboko je reformistiËki.11

Sada moæemo jasno razlikovati ekspanzivnu tendenciju demokratskerepublike od ekspanzionizma transcendentnih suverenosti - ili od, jer je tonajvaænije pitanje, ekspanzionizma modernih nacionalnih dræava. Zamisaosuverenosti kao ekspanzivne moÊi lebdi nad πarkom koja povezuje naËelodemokratske republike sa zamiπlju o Imperiju. Imperij se jedino moæezamisliti kao univerzalnu republiku, mreæu moÊi i protumoÊi strukturiranihu bezgraniËnoj i inkluzivnoj arhitekturi. Ta imperijalna ekspanzija nemanikakve veze s imperijalizmom, niti s onim dræavnim organizmimaplaniranima za osvajanje, pljaËku, genocid, kolonizaciju i porobljavanje.Imperij proπiruje i uËvrπÊuje model umreæene moÊi protiv takvihimperijalizama. Svakako, kada te imperijalne procese razmatamo upovijesnom smislu [a ubrzo Êemo se usredotoËiti na njih u povijesti SAD-a],jasno vidimo da su ekspanzivni trenuci Imperija natopljeni suzama i krvlju,ali ta neËasna povijest ne poriËe razliku izmeu ta dva pojma.

Moæda je temeljno obiljeæje imperijalne suverenosti da je njezin prostoruvijek otvoren. Kao πto smo vidjeli u ranijim dijelovima knjige, modernasuverenost koja se razvila u Evropi od πesnaestoga stoljeÊa nadalje zamiπljalaje prostor kao ograniËen, a njegove granice uvijek je nadzirala suverenauprava. Moderna suverenost poËiva toËno na granici. Naprotiv, uimperijalnoj koncepciji moÊ pronalazi naËina da se logika njezinoga poretkauvijek obnavlja i uvijek ponovo stvara u ekspanziji. Ta definicija imperijalnemoÊi otvara brojne paradokse: bezrazliËnost subjekata spojenu sasingularizacijom proizvodnih mreæa; otvoreni i ekspanzivni prostor Imperijazajedno s njegovom stalnom reteritorijalizacijom i tako dalje. Meutim,zamisao Imperija koji je takoer demokratska republika oblikuje se upravopovezivanjem i spajanjem krajnjih polova tih paradoksa. Napetost tihkonceptualnih paradoksa nastavit Êe se cijelim tijekom oblikovanja iuspostavljanja imperijalne suverenosti u praksi.

Naposljetku, trebamo imati na umu da je zamisao o miru u osnovirazvoja i ekspanzije Imperija. To je imanentna zamisao o miru koja sedrastiËno suprotstavlja transcendentnoj zamisli o miru, to jest, miru kojimoæe nametnuti jedino transcendentan suveren u druπtvu kojega je naravizraæena ratom. Tu, naprotiv, narav je mir. Virgilije nam daje moæda najviπi

147UMREÆENA MO∆

izraz rimskoga mira: “KonaËno ono πto je proroËiπte najavilo stiglo je/Velikiporedak stoljeÊa ponovo se rodio.” 12

Otvorene graniceOstvarenje imperijalnoga pojma suverenosti bio je dugaËak proces koji serazvijao u razliËitim fazama ustavne povijesti SAD-a. Kao pisani dokument,naravno, ustav sad-a ostao je viπe ili manje neizmijenjen [osim nekoliko vrlovaænih amandmana], ali Ustav treba shvatiti i kao materijalni reæim pravnogatumaËenja i prakse koju vrπe ne samo pravnici i suci veÊ i subjekti u cijelomdruπtvu. Taj materijalni, druπtveni ustav doista se radikalno promijenio odosnivanja republike. U stvari, ustavnu povijest SAD-a treba podijeliti u ËetirirazliËite faze ili reæima.13 Prva se faza proteæe od deklaracije o neovisnosti

do Graanskoga rata i Rekonstrukcije; druga, krajnje proturjeËna, fazaodgovara Progresivnoj eri, na prijelazu stoljeÊa, od imperijalistiËke doktrineTheodorea Roosevelta do Woodrowa Wilsona i njegovog meunarodnogareformizma; treÊa faza ide od New Deala i Drugog svjetskog rata do najviπetoËke hladnoga rata; i naposljetku, Ëetvrtu fazu najavili su druπtveni pokreti1960-ih i nastavlja se do kraja raspada Sovjetskoga saveza i njegovogaistoËnoeruopskoga bloka. Svaka od tih faza ustavne povijesti SAD-aoznaËava korak naprijed prema ostvarenju imperijalne suverenosti.

U prvoj fazi Ustava, izmeu predsjedniπtva Thomasa Jeffersona iAndrewa Jacksona, otvoreni prostor granice postao je konceptualniteren republikanske demokracije: taj je prostor omoguÊio Ustavunjegovu prvu snaænu definiciju. Izjave o slobodi imaju smisla u prostorugdje se na ustav dræave gleda kao na otvoren proces, kolektivnosamostvaranje.14 Joπ je vaænija Ëinjenica πto je taj ameriËki prostor bioosloboen oblika centralizacije i hijerarhije tipiËnih za Evropu.Tocqueville i Marx, sa suprotnih stajaliπta, slaæu su u ovome: ameriËkograansko druπtvo ne razvija se unutar teπkih okova feudalne iaristokratske moÊi veÊ se poËinje razvijati iz odvojenoga i vrlorazliËitoga temelja.15 Stari san izgleda ponovo moguÊ. Neomeeniteritorij otvoren je æelji [cupiditas] ËovjeËanstva, pa to ËovjeËanstvomoæe tako izbjeÊi krizu odnosa izmeu vrline [virtus] i sudbine[fortuna] koja je minirala humanistiËku i demokratsku revoluciju uEvropi. Sa stajaliπta novih Sjedinjenih Dræava, prepreke ljudskomrazvoju postavlja priroda a ne povijest - a priroda ne predstavljanepremostiva neprijateljstva ili utvrene druπtvene odnose. Ona je terenkoji se moæe preobraziti i prelaziti.


Prema tome, veÊ u prvoj fazi, potvreno je novo naËelo suverenosti,razliËito od evropskoga: sloboda je postala suverenom a suverenost seodreuje kao radikalno demokratska unutar otvorenoga i stalnoga procesaekspanzije. Granica je granica slobode. Kako bi bila πuplja retorikafederalista i kako bi neprimjerena bila njihova “nova politiËka znanost” danisu pretpostavili taj prostrani i pokretljivi prag granice! Sama idejaoskudnosti koja je - kao i ideja ratu - bila u srediπtu evropskoga pojmamoderne suverenosti a priori je iskljuËena iz ustavnih procesa ameriËkogaiskustva. I Jefferson i Jackson shvatili su materijalnost granice i prepoznalije kao osnovu koja podupire πirenje demokracije.16 Sloboda i granica stoje uodnosu uzajamne implikacije: svaka poteπkoÊa, svako ograniËenje slobodeprepreka je koju treba premostiti, prag kojeg treba proÊi. Od Atlantika doPacifika pruæao se teren bogatstva i slobode, stalno otvoren novimbjegovima. U tom okviru postoji barem djelomiËno pomaknuÊe ili rjeπenjeone dvosmislene dijalektike koja se razvijala unutar ameriËkog Ustava i kojaje potËinila imanentna naËela deklaracije o neovisnosti transcendentnomporetku ustavnoga samorazmatranja. Preko velikoga otvorenoga prostorakonstitutivna tendencija pobjeuje ustavnu odredbu, tendencijaimanentnosti naËela pobjeuje regulativno razmiπljanje, a inicijativamnoπtva centralizaciju moÊi.

Meutim, ta utopija otvorenoga prostora koja igra tako vaænu ulogu uprvoj fazi ameriËke ustavne povijesti veÊ domiπljato krije surovi oblikpotËinjavanja. SjevernoameriËki teren moæe se zamisliti kao otvoren samoako se hotimice zanemari postojanje domorodaËkih Amerikanaca - ili ako ihse shvati kao razliËita ljudska biÊa, kao podljudsko, dio prirodnogaokruæenja. Upravo kao πto zemlju treba oËistiti od stabala i stijenja da bi jese obraivalo, tako i teren treba oËistiti od domorodaËkoga stanovniπtva.Upravo kao πto se graniËari trebaju pripremiti za oπtre zime, tako se morajunaoruæati protiv uroenika. DomorodaËki Amerikanci postali su pukitrnoviti element prirode, a stalan rat imao je za cilj njihov izgon i/ililikvidaciju. Tu se suoËavamo s protuslovljem koje se nije moglo apsorbirati uustavni stroj: domorodaËki Amerikanci nisu se mogli uklopiti u ekspanzivnopokretanje granice kao dio ustavne tendencije; oni su se, naprotiv, moraliiskljuËiti iz terena kako bi se otvorili njegovi prostori i omoguÊila ekspanzija.Da su njih priznali, ne bi postojala stvarna granica na kontinentu nitiotvoreni prostor koji treba ispuniti. Oni su postojali izvan Ustava kao njegovnegativni temelj: drugim rijeËima, njihovo iskljuËenje i likvidacija bili sunuæni uvjeti funkcioniranja samog Ustava. To protuslovlje ne moramo ni

149UMREÆENA MO∆

zamisliti kao krizu jer su domorodaËki Amerikanci tako dramatiËnoiskljuËeni iz rada ustavnoga stroja.

U toj prvoj fazi koja ide od osnivanja demokratske republike doGraanskoga rata, ustavna dinamika doista je zaπla u krizu kao ishodunutarnjih protuslovlja. Dok su domorodaËki Amerikanci bili izbaËeni izvanUstava, afriËki Amerikanaci bili su od poËetka postavljeni unutar njega.Koncepcija granice i zamisao i praksa otvorenoga prostora demokracije ustvari su se ispreplitale s jednako otvorenim i dinamiËkim pojmom naroda,mnoπtva i gensa Republikanski narod je novi narod, narod u egzodusu kojinastanjuje prazna [ili ispraænjena] nova podruËja. Od poËetka ameriËkiprostor nije bio samo ekstenzivan, neomeeni prostor veÊ i intenzivanprostor: prostor prelaæenja, “melting pot” i stalne hibridizacije. Prva stvarnakriza ameriËke slobode nastala je na tom unutarnjem, intenzivnom prostoru.CrnaËko ropstvo, praksa naslijeena od kolonijalnih sila, bila jenepremostiva prepreka oblikovanju slobodnoga naroda. Veliki ameriËkiantikolonijalni ustav morao je integrirati tu paradigmatski kolonijalnuustanovu u samo svoje srediπte. DomorodaËki Amerikanci mogli su seiskljuËiti jer nova republika nije ovisila o njihovoj radnoj snazi, ali crnaËkaradna snaga bila je bitna potpora novim Sjedinjenim Dræavama: afriËkiAmerikanci morali su biti ukljuËeni u Ustav ali nisu mogli biti jednakoukljuËeni. [Æene su, naravno, zauzimale vrlo sliËan poloæaj.] JuænjaËkiustavotvorci nisu imali problema dokazati da je Ustav, u svomedijalektiËkom, samorazmatrajuÊem i “federalistiËkom” trenutku,dozvoljavao, pa Ëak i zahtijevao, izopaËeno tumaËenje druπtvene podjelerada koja je bila u potpunoj suprotnosti s osiguranjem jednakosti izraæenimu deklaraciji o neovisnosti.

Osjetljiva narav toga protuslovlja vidi se u bizarnom kompromisuprilikom pisanja ustava , do kojega je doπlo putem muËnih pregovora, pokojemu se ropsko stanovniπtvo doista raËuna u odreivanju brojapredstavnika za svaku dræavu u ZastupniËkom domu Kongresa, ali premaomjeru po kojemu je jedan rob vrijedi kao tri petine slobodne osobe. [Juænedræave borile su se da uËine taj omjer πto viπim kako bi poveÊale svoju moÊ uKongresu, a Sjevernjaci su se borili da ga snize.] Ustavotvorci su biliprisiljeni brojËano iskazati ustavnu vrijednost raznih rasa. Tvorci ustava takosu izjavili da Êe se o broju predstavnika “odluËiti dodavanjem cijelom Brojuslobodnih Osoba, ukljuËujuÊi one koji su obvezni sluæiti na rok a iskljuËujuÊineoporezovane Indijance, tri petine svih drugih osoba”.17 Jedan za bijelce anula za ameriËke Indijance postavlja relativno mali problem, ali tri petine je


vrlo nezgodan broj za Ustav. AfroameriËki robovi nisu mogli biti ni potpunoiskljuËeni ni potpuno ukljuËeni. CrnaËko ropstvo bilo je paradoksalno kakoizuzetak od Ustava tako i njegov temelj.

To protuslovlje znaËilo je krizu za novousvojeni ameriËki pojamsuverenosti jer je ono zakoËilo slobodno kruæenje, mijeπanje i jednakost kojiproæimaju njegov temelj.18 Imperijalna suverenost mora uvijek prevladavatiprepreke i mee kako unutar svoga podruËja tako i na granicama. To stalnoprevladavanje Ëini imperijalni prostor otvorenim. Ogromne unutarnjeprepreke izmeu crnih i bijelih, slobodnih i porobljenih blokirale suimperijalni integracijski stroj i splasnule ideoloπko razmetanje otvorenimprostorima.

Abraham Lincoln bio je svakako u pravu kada je, vodeÊi Graanski rat,razmiπljao o sebi kao onome koji ponovo osniva naciju. Usvajanje»etrnaestoga amandmana najavilo je viπe od jednoga stoljeÊa dugu pravnuborbu za graanska prava i jednakost Afroamerikanaca. Nadalje, rasprava oropstvu bila je neraskidivo povezana s raspravama o novim teritorijima. Uigri je bila redefinicija prostora nacije. Radilo se o pitanju moæe li se slobodniegzodus mnoπtva, ujedinjenoga u mnogostrukoj zajednici, nastaviti razvijati,usavrπavati i ostvariti novu raspodjelu javnoga prostora. Nova demokracijamorala je uniπtiti transcendentnu zamisao o naciji sa svim njezinim rasnimpodjelama i stvoriti vlastiti narod, koji je odreen ne starim nasljeem veÊnovom etikom izgradnje i ekspanzije zajednice. Nova nacija mogla je bitisamo proizvod politiËkog i kulturnog menadæmenta hibridnih identiteta.

Zatvaranje imperijalnoga prostoraVeliki otvoreni ameriËki prostori na kraju su nestali. Nije bilo Ëakdovoljno ni istiskivanje domorodaËkih Amerikanca u sve manja i manjagraniËna podruËja. U devetnaestom i dvadesetom stoljeÊu, ameriËkasloboda, njezin novi model umreæene moÊi, i njezina alternativnakoncepcija modernoj suverenosti, susreli su sa Ëinjenicom da je otvoreniprostor ograniËen. Razvoj Ustava SAD-a od toga trenutka nadalje stalnoÊe visiti na protuslovnoj niti. Svaki put kada je ekspanzija ustavnogaprojekta doπla do svojih granica, republika se naπla u iskuπenju da seukljuËi u imperijalizam evropskoga stila. Meutim, uvijek je postojalo idrugo miπljenje: vratiti se projektu imperijalne suverenosti i oblikovati jena naËin koji je u skladu s prvobitnom “rimskom” misijom SjedinjenihDræava. Ta nova drama politiËkoga projekta SAD-a odigravala se uProgresivnoj eri, od 1890-ih to Prvoga svjetskoga rata.

151UMREÆENA MO∆

Bilo je to isto razdoblje u kojemu se klasna borba uzdigla na srediπnjupozornicu Sjedinjenih Dræava. Klasna borba postavila je problemoskudnosti, ne u apsolutnom smislu, veÊ u smislu primjerenom povijestikapitalizma: to jest, kao nejednakost raspodjele dobara razvoja u kontekstudruπtvene podjele rada. Klasna podjela pojavila se kao granica koja jeprijetila da destabilizira ekspanzivnu ravnoteæu ustava. U isto su vrijemeveliki trustovi kapitala poËeli organizirati nove oblike financijske moÊi,odvajajuÊi bogatstvo od proizvodnje i novac od proizvodnih odnosa. Dok jeEvropa to doæivljavala kao relativno stalni razvoj - jer je financijski kapitalnastao na druπtvenom poloæaju zemljiπne rente i aristokracije - uSjedinjenim je Dræavama to bio eksplozivan dogaaj. On je ugrozio samumoguÊnost ustava u mreæi, jer kada moÊ postane monopolistiËka samamreæa nestaje. S obzirom da ekspanzija prostora viπe nije bila moguÊa pa sestoga viπe nije mogla koristiti kao strategije za rjeπavanje sukoba, druπtvenisukob pojavio se izravno kao nasilan i nepomirljiv dogaaj. Dolazak napozornicu velikoga radniËkoga pokreta SAD-a potvrdio je zatvaranjeustavnoga prostora posredovanja i nemoguÊnost prostornoga pomaknuÊasukoba. Pobuna na Haymarket Squareu i Pullmanski πtrajk to su objavilijasno i glasno: nema viπe otvorenoga prostora, pa Êe stoga sukob rezultiratiizravnom borbom, upravo tu.19 U stvari, kada moÊ doe do svojih prostornihgranica, prisiljena se zatvoriti u samu sebe. Bio je to novi kontekst u kojemusu se trebale odvijati sve radnje.

Zatvaranje prostora postavilo je ozbiljan izazov prvobitnom ameriËkomustavnom duhu, a staza koja bi se uhvatila u koπtac s tim izazovom bila jekrivudava. Nikada nije bilo jaËega pritiska da se Sjedinjene Dræave preobrazeu neπto sliËno evropskoj suverenost. Naπi pojmovi “reakcije”, “aktivnekontrarevolucije”, “preventivne policije” i “Pinkertonove dræave” pojavili suse svi u Sjedinjenim Dræavama u tom razdoblju. Klasno potiskivanje u SAD-unije trebalo biti ljubomorno na razne kajzere i careve Evrope. Danas joπuvijek preæivljava to okrutno razdoblje kapitalistiËkog i dræavnogpotiskivanja, Ëak ako imena njegovih glavnih krivaca [kao πto su Frick,Carnegie, Mellon i Morgan] danas sluæe kao Ëasni nazivi filantropskihzaklada. Kako je ta represija bila okrutna - a πto je bila jaËe to je bio jaËi iotpor! To je u stvari najvaænije. Da su stvari krenule drugaËijim putem, daotpor represiji nije bio tako jak, ne bi bilo razloga napisati ovu knjigu oImperiju, kao obliku vladavine razliËitom od imperijalizma.

MoguÊi odgovori na zatvaranje prostora na sjevernoameriËkomkontinentu bili su raznovrsni i protuslovni. Oba prijedloga koja su


najsnaænije odredila tendenciju buduÊega razvoja Ustava nastala su unutarokvira ameriËkoga “progresivizma” na poËetku dvadesetoga stoljeÊa. Prvi jeiznio Theodore Roosevelt, drugi Woodrow Wilson; prvi se zalagao zapotpuno tradicionalnu imperijalistiËku ideologiju evropskoga stila; a drugi jeusvojio internacionalistiËku ideologiju mira kao ekspanziju ustavnekoncepcije umreæene moÊi. Oba ta prijedloga imala su svrhu odgovoriti naisti problem: krizu druπtvenih odnosa i sljedstveno tome krizu Jeffersonovogprostora. Korupcija umreæene moÊi Ustava putem stvaranja moÊnih trustovabila je drugi vaæan element za oba ta prijedloga. Obje njihove predsjedniËkeadministracije usvojile su vaæno progresistiËko antitrustovskozakonodavstvo, od ureenja æeljeznica pod Rooseveltom do πirokogaureenja poslova i financija pod Wilsonom. Njihov zajedniËki problem bio jekako ublaæiti klasno neprijateljstvo koje je dotad gotovo uniπtilo modelumreæene moÊi. Oni se shvatili da je to nemoguÊe unutar granica samogasustava - a to je njihova treÊa zajedniËka toËka. Otvoreni teren bio jeiskoriπten, pa i ako nije bio potpuno opustoπen nije se moglo na demokratskinaËin usmjeriti kretanje.

S obzirom da je bilo nemoguÊe pronaÊi unutarnje rjeπenje zazatvaranje prostora, progresivizam ameriËke ideologije morao se ostvaritipogledom prema vani. Oba ta odgovora naglaπavala su to kretanje premavani, ali Wilsonov projekt bio je mnogo viπe utopijski od Rooseveltovog. ZaRoosevelta, ©panjolsko-ameriËki rat i sastajanje Rough Ridersa na San JuanHillu saËinjavali su prototip rjeπenja, a ta je slika postala joπ vaænija kada jeon izvrπio populistiËko obraÊenje. Rooseveltovo rjeπenje prostornih granicaukljuËivalo je napuπtanje prvobitnih obiljeæja ameriËkoga modela a umjestotoga on je æelio slijediti ciljeve i metode sliËne populistiËkom kolonijalnomimperijalizmu Cecila Rhodesa i progresivnom imperijalizmu francuskeTreÊe republike.20 Taj imperijalistiËki put doveo je do kolonijalistiËkogaiskustva Sjedinjenih Dræava na Filipinima. “Naπa je duænost prema ljudimakoji æive u barbarstvu”, proglasio je Roosevelt, “da ih oslobodimo njihovihokova.” Bilo kakav ustupak oslobodilaËkim borbama koji bi dozvolioneciviliziranom stanovniπtvu kao πto su Filipinci da vladaju sami sobom biobi po njemu “meunarodni zloËin.” 21 Roosevelt, zajedno s naraπtajimaevropskih ideologa prije njega, oslanjao se na pojam “civilizacije” kaoprimjereno opravdanje za imperijalistiËko osvajanje i prevlast.

Wilsonovo rjeπenje krize prostora poprimilo je potpuno drugaËiji oblik.Njegov projekt meunarodnoga proπirenja umreæene moÊi Ustava bio jekonkretna politiËka utopija. Nigdje se nisu viπe izrugali Wilsonovom

153UMREÆENA MO∆

tumaËenju ameriËke ideologije nego πto je to bio sluËaj u Evropi u razdobljuVersajskog sporazuma, ali nisu ga ni u Sjedinjenim Dræavama naroËitocijenili. Istina je da Liga Naroda, kruna Wilsonovog projekta za evropski isvjetski mir, nije nikada proπla prepreku veta u Kongresu; ali taj konceptsvjetskoga poretka zasnovanoga na proπirenju ustavnoga projekta SAD-a,zamisao o miru kao proizvodu novih svjetskih umreæenih moÊi, bila jesnaæan i dugotrajan prijedlog.22 Taj prijedlog odgovarao je originalnoj logiciUstava SAD-a i njegovoj zamisli o ekspanzivnom Imperiju. Evropskimodernisti nisu mogli a da se ne izruguju tom prijedlogu postmoderneEvrope: kronike su pune ironija i uvreda Georgesa Clemenceaua i LloydaGeorgea, zajedno s faπistima koji su svi izjavljivali da je odbacivanjeWilsonovog projekta bio srediπnji element njihovih projekata diktature irata. Pa ipak jadni oklevetani Wilson danas se pojavljuje u priliËnodrugaËijem svjetlu: utopista, da, ali lucidan u svome predvianju uæasnebuduÊnosti koja je Ëekala Evropu nacija u nadolazeÊim godinama, izumiteljsvjetske vlade mira, koja je bila svakako neostvariva, ali njegova vizija sesvejedno pokazala kao uËinkovit poticatelj prijelaza prema Imperiju. To jesve toËno Ëak ako Wilson to nije priznavao. Tu smo konkretno dodirnulirazliku izmeu imeprijalizma i Imperija, a u tim Wilsonovim utopijamamoæemo vidjeti inteligenciju i dalekovidnost veliËanstvenoga luaka.

AmeriËki imperijalizamTreÊa faza ili reæim Ustava SAD-a poËela je u potpunosti djelovati usvajanjemzakonodavstva New Deala, primjerice Zakona o nacionalnim industrijskimodnosima, ali za naπe svrhe bolje bi bilo njezin poËetak postaviti ranije, Ëaktamo u razdoblje BoljπeviËke revolucije iz 1917. kada je prijetnja odzvanjalaSjedinjenim Dræavama i diljem svijeta. Gledano unatrag, u ona prvadesetljeÊa nakon Oktobarske revolucije moæemo veÊ prepoznati korijenehladnoga rata - bipolarnu razdiobu teritorija zemaljske kugle i mahnitotakmiËenje izmeu dva sustava. Moglo bi se kazati da je zakonodavstvo NewDeala, zajedno s izgradnjom analognih sustava dræave blagostanja uZapadnoj Evropi, bilo odgovor na prijetnju sovjetskoga iskustva, to jest nasve veÊu moÊ radniËkih pokreta kako kod kuÊe tako i u inozemstvu.23

Sjedinjene Dræave sve viπe su osjeÊale potrebu da ublaæe klasnoneprijateljstvo, pa je tako antikomunizam postao glavni imperativ. Ideologijahladnoga rata oæivjela je najpretjeranije oblike manihejske podjele, a kaoishod toga u Sjedinjenim Dræavama pojavili su se neki od srediπnjihelemenata koji su odreivali modernu evropsku suverenost.


Postalo je sve jasnije tijekom te faze, i za cijelo vrijeme dvadesetogastoljeÊa, da su Sjedinjene Dræave daleko od toga da budu jedinstvena idemokratska nacija kakvom su je zamiπljali njezini osnivaËi, Imperijslobode, veÊ da su one potakle izravne i okrutne imperijalistiËkeprojekte kako kod kuÊe tako i u inozemstvu. Slika vlade SAD-a kaosvjetskoga policajca i glavnoga pokretaËa potiskivanja oslobodilaËkihborbi po cijelome svijetu nije u stvari nastala 1960-ih godina, pa Ëak nipoËetkom samoga hladnoga rata, veÊ joπ tamo u vrijeme Sovjetskerevolucije, a moæda Ëak i ranije. Moæda bi ono πto smo predstavili kaoizuzetke razvoja imperijalne suverenosti trebalo prikazati kao stvarnutendenciju, alternativu unutar povijesti Ustava SAD-a. Drugim rijeËima,moæda bi korijene te imperijalistiËke prakse trebalo traæiti u samimpoËecima zemlje, u crnaËkom ropstvu i genocidnim ratovima protivdomorodaËkih Amerikanaca.

Ranije smo razmotrili crnaËko ropstvo kao ustavni problem u razdobljuante bellum, ali rasno potËinjavanje i supereksploatacija crnaËke radnesnage nastavili su se dobrano nakon usvajanja Trinaestoga, »etrnaestoga iPetnaestoga amandmana. Ideoloπke i fiziËke prepreke podignute okoAfroamerikanaca uvijek su proturjeËile imperijalnom pojmu otvorenihprostora i izmijeπanoga stanovniπtva. Osobito se poloæaj crnaËke radnesnage u Sjedinjenim Dræavama snaæno podudarao s poloæajem kolonijalneradne snage u evropskim reæimima u smislu podjele rada, radnih uvjeta istrukture nadnica. Doista, supereksploatacija crnaËke radne snage daje namjedan primjer, unutarnji primjer, imperijalistiËke tendencije koja seiskazivala tijekom povijesti SAD-a.

Drugi primjer te imperijalistiËke tendencije, vanjski primjer, moæe sevidjeti u povijesti Monrooeve doktrine i napora SAD-a da vrπi nadzor nadAmerikama. Doktrina, koju je najavio predsjednik James Monroe 1823,

predstavljena je najprije kao obrambena mjera protiv evropskogakolonijalizma: slobodni i neovisni ameriËki kontinenti “odsad se neÊesmatrati kao objekti buduÊe kolonizacije neke evropske sile”.24 SjedinjeneDræave preuzele su ulogu zaπtitnika svih nacija Amerikanaca protiv evropskeagresije, ulogu koja je kasnije postala izriËitija s dodatkom toj doktrini πto gaje uËinio Theodore Roosevelt, zahtijevajuÊi za Sjedinjene Dræave“meunarodnu redarstvenu moÊ”. Meutim, teπko bi bilo oznaËiti brojnavojna upletanja SAD-a u Amerikama kao jednostavnu obranu od evropskeagresije.25 Jenkijevska politika duga je tradicija imperijalizma odjevenoga uantikolonijalno ruho.

155UMREÆENA MO∆

Tijekom hladnoga rata to imperijalistiËko iskuπenje - ili u stvaridvosmislenost izmeu zaπtitnika i vladajuÊega - postalo je jaËim iekstenzivnijim. Drugim rijeËima, zaπtita zemalja po cijelom svijetu odkomunizma [ili, toËnije, od sovjetskog imperijalizma], nije se mogla odvojitiod prevlasti nad njima i njihovoga iskoriπtavanja imperijalistiËkimtehnikama. Angaæman SAD-a u Vijetnamu moæe se smatrati vrhuncem tetendencije. S jednoga stajaliπta, a to je svakako i hladnoratovska ideologijavlade SAD-a, rat u Vijetnamu uklapao se u globalnu politiËku strategijuobrane “slobodnoga svijeta” od komunizma, zadræavanja njegovoga prodora.Meutim, rat je isto tako bio i nastavak evropskoga imperijalizma u reæijiSjedinjenih Dræava. Do 1960-ih godina, evropske kolonijalne sile izgubile sukljuËne bitke i njihov nadzor je blijedio. Poput ostarjelih boksaËa za nagraduone su poËele bjeæati iz ringa, a Sjedinjene Dræave uπle su u njega kao novipobjednik. Vojni krugovi Sjedinjenih Dræava nikada nisu sumnjali da su onedovoljno jake da izbjegnu onu vrstu poniæenja πto su ga pretrpjeli Francuzikod Dien Bien Fua. Amerikanci su tijekom svoga kratkoga zadræavanja uVijetnamu djelovali svom æestinom, okrutnoπÊu i barbarstvom dostojnimevropske imperijalistiËke sile. Izgledalo je da Êe se Amerikanci proglasitilegitimnim nasljednikom oslabljenih evropskih sila, preuzimajuÊi njihovimperijalistiËki plaπt i nadmaπujuÊi njihovu imperijalistiËku praksu.

Naravno, pustolovina SAD-a u Vijetnamu zavrπila je porazom. Unevjerojatnom pothvatu jedinstvene snage i hrabrosti, Vijetnamci su se boriliprotiv dvije imperijalistiËke sile zaredom i izaπli su kao pobjednici - iako seposlije pokazalo da su plodovi te pobjede bili nevjerojatno gorki. Meutim,sa stajaliπta Sjedinjenih Dræava, i u smislu naπe kratke ustavne povijesti,Vijetnamski rat mogao bi biti konaËni trenutak imperijalistiËke tendencije itako polaziπte novoga reæima Ustava. Put imperijalizma evropskoga stilapostao je jednom zauvijek nemoguÊ, pa Êe se Sjedinjene Dræave moratiistovremeno vratili unatrag i zakoraËiti u pravu imperijalnu vladavinu.

Kao neku vrst povijesne preËice, mogli bismo smjestiti kraj treÊega ipoËetak Ëetvrtoga reæima Ustava SAD-a u godinu 1968.26 Tetska ofenziva usijeËnju oznaËila je nepovratni poraz imperijalistiËkih pustolovina SAD-a.Meutim, joπ vaænije je, kao πto je sluËaj prije svake promjene ustavnogareæima, da su snaæni unutarnji druπtveni pokreti veÊ pripremili pritisak zapovratak republikanskim naËelima i izvornom ustavnom duhu. Upravo kadsu Sjedinjene Dræave najdublje zaglibile u imperijalistiËku pustolovinu uinozemstvu, kada su se najviπe udaljile od svojega prvobitnoga ustavnogaprojekta, taj ustavni duh najviπe je doπao do izraæaja kod kuÊe. - ne samo u


proturatnim pokretima veÊ i u graanskim pravima i Black power pokretima,studentskim pokretima i kasnije u feministiËkim pokretima drugoga vala.Pojava raznih sastavnica Nove ljevice bila je ogromna i snaæna potvrdanaËela konstitutivne moÊi i deklaracija o ponovnom otvaranju druπtvenihprostora.

S onu stranu hladnoga rataTijekom hladnoga rata, kada su Sjedinjene Dræave dvosmisleno navukleplaπt imperijalizma, one su potËinile stare imperijalistiËke sile vlastitomreæimu. Hladni rat πto su ga vodile Sjedinjene Dræave nije poraziosocijalistiËkoga neprijatelja, a moæda to nikada nije ni bio njihov prvenstvenicilj. Sovjetski savez sruπio se pod teretom vlastitih unutarnjih protuslovlja.Hladni je rat u najboljem sluËaju proizveo neke uvjete izolacije koji su,odjekujuÊi unutar sovjetskoga bloka, umnoæili ta eksplozivna protuslovlja.Najvaæniji uËinak hladnoga rata bila je reorganizacija hegemonistiËkihobiljeæja unutar imperijalistiËkoga svijeta, ubrzavajuÊi pad starih sila iuzvisujuÊi ameriËku inicijativu za uspostavom imperijalnoga poretka.Sjedinjene Dræave ne bi izaπle kao pobjednik na kraju hladnoga rata, da novavrsta hegemonistiËke inicijative nije veÊ bila pripremljena. Imperijalniprojekt, globalni projekt umreæene moÊi, odreuje Ëetvrtu fazu ili reæimustavne povijesti SAD-a. U zadnjim godinama i nakon hladnoga rata,odgovornost za vrπenje uloge meunarodnoga policajca “pala” je ravno nalea Sjedinjenih Dræava. Zaljevski rat bio je prva prilika da Sjedinjene Dræavepokaæu tu svoju moÊ u punom obliku. U stvari, rat je bio operacijapotiskivanja od vrlo maloga interesa sa stajaliπta ciljeva, regionalnih interesai zainteresiranih politiËkih ideologija. Vidjeli smo mnoge takve ratove πto suih izravno vodile Sjedinjene Dræave i njihovi saveznici. Irak je bio optuæen daje prekrπio meunarodno pravo pa mu je stoga trebalo suditi i kazniti ga.Vaænost Zaljevskoga rata izvire viπe iz Ëinjenice da je on predstavioSjedinjene Dræave kao jedinu silu koja je sposobna upravljatimeunarodnom pravdom, ne kao funkcijom vlastitih nacionalnih motiva veÊu ime globalnoga prava. Svakako, mnoge su sile i prije laæno tvrdile dadjeluju u opÊem interesu, ali ta nova uloga Sjedinjenih Dræava je razliËita.Moæda je najtoËnije ustvrditi da to opravdanje univerzalnoπÊu moæe bitilaæno ali ono je laæno na novi naËin. SAD kao svjetski policajac djeluju ne uimperijalistiËkom interesu veÊ u imperijalnom interesu. U tom je smisluZaljevski rat doista najavio, kao πto je George Bush tvrdio, raanje novogasvjetskoga poretka.

157UMREÆENA MO∆

Meutim, legitimnost imperijalnoga poretka ne moæe se zasnivati napukoj uËinkovitosti zakonskih sankcija i vojnoj moÊi. koja ih nameÊe. Ona semora razviti putem proizvodnje meunarodnih pravnih standarda kojipodupiru moÊ vladajuÊeg aktera na trajan i legitiman naËin. Tu Wilsonovustavni proces konaËno doæivljava svoju zrelost i ponovo se pojavljuje.Izmeu Prvoga i Drugoga svjetskoga rata, izmeu Wilsonovoga mesijanstvai meunarodnih ekonomsko-politiËkih inicijativa New Deala [na koje Êemose vratiti u dijelu 3.2], izgraen je niz meunarodnih organizacija koje suproizvele ono πto se u tradicionalnom ugovornom smislu meunarodnogaprava naziva suviπak normativnosti i uËinkovitosti. Taj je suviπak dobioekspanzivnu i univerzalnu osnovu u duhu sporazuma iz San Francisca kojisu osnovali Ujedinjene narode. Hladni rat omeo je ujedinjujuÊi, unutarnjiproces ali ga nije potpuno zaustavio. Tijekom godina hladnoga rata doπlo jekako do umnoæavanja meunarodnih organizama sposobnih da proizvodepravo tako i do smanjenja otpora njihovom funkcioniranju. Naglasili smo udijelu 1.1 kako je porast broja tih raznih meunarodnih organizama injihovo uËvrπÊenje u skup simboliËkih odnosa - kao da je jedan traæio oddrugoga vlastitu legitimaciju - gurnuo postrance koncepciju meunarodnogaprava zasnovanu na ugovoru ili pregovorima, a umjesto toga ciljao nasrediπnji autoritet, legitimni supranacionalni motor pravne radnje. Objektivniproces tako je dobio subjektivno lice. Velike meunarodne ustanove, koje sustvorene na ograniËenoj osnovi pregovora i paktova, vodile su prema porastubroja organizama i aktera koji su poËeli djelovati kao da postoji srediπnjavlast koja sankcionira pravo.

Na kraju hladnoga rata, Sjedinjene Dræave pozvane su da igraju ulogujamca i da pridodaju pravnu uËinkovitost sloæenom procesu oblikovanjanovoga suprancionalnoga prava. Isto kao πto su u prvom stoljeÊu krπÊanskeere rimski senatori zatraæili od Augusta da preuzme imperijalne moÊiupravljanja za javno dobro, tako i danas meunarodne organizacije[Ujedinjeni narodi, meunarodne monetarne organizacije, pa Ëak ihumanitarne organizacije] traæe od Sjedinjenih Dræava da preuzmusrediπnju ulogu u novome svjetskome poretku. U svim regionalnimsukobima na kraju dvadesetoga stoljeÊa, od Haitija to Perzijskoga zaljeva i odSomalije do Bosne, pozivaju se Sjedinjene Dræave da vojno interveniraju - ati pozivi su stvarni i sadræajni, ne puki novinarski trikovi da se ublaæe javniprosvjedi u SAD-u. »ak kad bi to radile i nevoljko, Sjedinjene Dræave moralebi se vojno odazvati u ime reda i mira. To je moæda jedno od bitnih obiljeæjaImperija - to jest, ono leæi u svjetskom kontekstu koji ga stalno poziva na


postojanje. Sjedinjene Dræave su policija mira, ali samo u krajnjoj instanci,kada supranacionalne organizacije mira traæe organizacijsku djelatnost ioblikovanje sloæenih pravosudnih i organizacijskih inicijativa.

Postoje mnogi razlozi za povlaπteni poloæaj Sjedinjenih Dræava unovom globalnom uspostavljanju imperijalne vlasti. To se moæe djelomiceobjasniti nastavkom uloge SAD-a [osobito vojne uloge] od srediπnjega lika uborbi protiv SSSR-a do srediπnjega lika u novoujedinjenom svjetskomporetku. Meutim, sa stajaliπta ustavne povijesti koju ovdje slijedimo,moæemo vidjeti da su Sjedinjene Dræave povlaπtene na mnogo vaæniji naËinimperijalnom tendencijom vlastitoga Ustava. Ustav SAD-a, kao πto jeJefferson rekao, najbolje je kalibriran za ekstenzivni Imperij. Trebamo joπjednom naglasiti da je taj Ustav imperijalan a ne imperijalistiËki. On jeimperijalan jer je [za razliku od projekta imperijalizma koji uvijek πtiti svojumoÊ pravocrtno u zatvorenim prostorima i napada, razara i potËinjavapotËinjene zemlje svojoj suverenosti] ustavni projekt SAD-a izgraen namodelu preoblikovanja otvorenoga prostora i ponovnog izmiπljanja raznih ijedinstvenih odnosa u mreæama po neomeenom terenu.

Suvremena zamisao o Imperiju nastala je putem globalne ekspanzijeunutarnjega ustavnoga projekta SAD-a. U stvari, putem πirenja unutarnjihustavnih procesa ulazimo u ustavni proces Imperija. Meunarodno pravouvijek je moralo biti ugovorni i pregovaraËki proces izmeu vanjskih strana -u klasiËnom svijetu πto ga je Tukidid oslikao u Melijskom dijalogu, u eridræavnoga razloga, i u modernim odnosima meu nacijama. Danas pravoumjesto toga ukljuËuje unutarnji i ustavni institucionalni proces. Mreæesporazuma i udruæenja, kanali posredovanja i rjeπavanja sukoba, kao ikoordinacija raznih dinamika dræava, sve je to institucionalizirano unutarImperija. Proæivljavamo prvu fazu preobrazbe globalne granice u otvoreniprostor imperijalne suverenosti.

2.6

IMPERIJALNA SUVERENOST

Duga je tradicija moderne kritike uodbacivanju dualizama modernosti. Meutim, stajaliπte te kritiËke tradicijenalazi se na paradigmatskom mjestu same modernosti, kako “unutra” tako i“izvana”, na pragu ili toËki krize. Meutim, na prijelazu premaimperijalnome svijetu to graniËno mjesto viπe ne postoji, pa stoga modernakritiËka strategija nije viπe uËinkovita.

Razmotrite, na primjer, odgovore modernih evropskih filozofa, odKanta do Foucaulta na pitanje “©to je prosvjetiteljstvo?” Kant istiËe klasiËnomoderno obiljeæje madata prosvjetiteljstva: Sapere aude [usudi se znati],izai iz sadaπnjega stanja “nezrelosti” i veliËaj javnu uporabu razuma kaosrediπta druπtvenoga podruËja.01 Foucaultova inaËica, kada je smjestimo upovijesni kontekst, nije u stvari tako razliËita. Foucault se bavio nedespotstvom Fridrika II, koje je Kant æelio usmjeriti prema razumnijimpolitiËkim glediπtima, veÊ prije politiËkim sustavom francuske Peterepublike, u kojoj je velika javna sfera za politiËku razmjenu bila sama posebi razumljiva. Njegov odgovor ipak insistira joπ jednom na nuænosti da sepree granica koje povezuje ono πto bi se tradicionalno smatralo “unutar”subjektivnosti a “izvana” javne sfere - Ëak iako je u Foucaulta ta podjelaobrnuta tako da dijeli “unutarnje” sustava od “vanjskoga” subjektivnosti.02

Racionalnost moderne kritike, njezino srediπte sile teæe, postavljeno je na toj

Novi ljudi Evrope su oni koji vjeruju u novepoËetke, nova poglavlja, nove stranice; ja se idalje borim sa starom priËom, nadajuÊi se daÊe mi, prije nego πto se zavrπi, otkriti zaπtosam mislio da je to vrijedno truda.

j.m. coetzee


granici. Foucault dodaje joπ jedan pravac istraæivanja koji nastoji iÊi izvantih granica i modernog shvaÊanja javne sfere. “U pitanju je ovo: ... Kakomoæe rast sposobnosti [capacités] biti razdvojen od pojaËanja odnosa moÊi?”A ta nova zadaÊa zahtijeva novu metodu: “Moramo krenuti izvan tealternative unutra-izvana.” Meutim, Foucaultov odgovor sasvim jetradicionalan: “Moramo biti na granici”.03 Na kraju se Foucaultova filozofskakritika prosvjetiteljstva vraÊa na samo stajaliπte prosvjetiteljstva. U toj plimi ioseci izmeu unutarnjega i vanjskoga, kritika modernosti ne ide na krajuvan svojih termina i granica veÊ prije stoji u ravnoteæi na granicama.

Taj isti pojam graniËnoga mjesta koje sluæi kao stajaliπte za kritikusustava moÊi - mjesto koje je istovremeno unutra i izvana - takoer proæimakritiËku tradiciju moderne politiËke teorije. Spoj realistiËkih temelja iutopijskih inicijativa dugo je vremena obiljeæavao moderni republikanizam.Republikanski projekti uvijek su Ëvrsto ukorijenjeni u prevladavajuÊipovijesni proces, ali oni nastoje preobraziti podruËje politike koje tako stvarajedno vanjsko, novi prostor osloboenja. Tri najveÊa primjera te kritiËketradicije, po naπem miπljenju, su Machiavelli, Spinoza i Marx. Njihovamisao uvijek je utemeljena u stvarnim procesima konstituiranja modernesuverenosti, pokuπavajuÊi ukazati kako njezina protuslovlja mogueksplodirati i otvoriti prostor za neko alternativno druπtvo. Vanjsko se gradiiznutra.

Za Machiavellija se konstitutivna moÊ koja treba utemeljitidemokratsku politiku raa iz prekida srednjovjekovnog poretka i iz nuænostida se urede kaotiËke preobrazbe modernosti. Novo demokratsko naËelo jeutopijska inicijativa koja izravno odgovara na realni politiËki proces izahtjeve krize epohe. I u Spinoze kritika moderne suverenosti nastaje izunutarnjosti povijesnoga procesa. Nasuprot oblicima monarhije iaristokracije, koji mogu jedino ostati ograniËeni oblici, Spinoza odreujedemokraciju kao apsolutni oblik vlasti jer u demokraciji vlada cijelo druπtvo,ukupno mnoπtvo. U stvari demokracija je jedini oblik vlasti u kojemu semoæe ostvariti apsolutno. Za Marxa, naposljetku, svaka oslobaajuÊainicijativa, od borbe za nadnice do politiËkih revolucija, predlaæe neovisnostupotrebne vrijednosti nasuprot svijetu razmjenske vrijednosti, nasuprotmodalnostima kapitalistiËkoga razvoja - ali ta neovisnost postoji jedinounutar samoga kapitalistiËkog razvoja. U svim tim sluËajevima kritikamodernosti smjeπta se unutar povijesne evolucije oblika moÊi, u unutarnjekoje traæi vanjsko. »ak se i u najradikalnijim i krajnjim oblicima zahtjeva zavanjskim, unutarnje joπ uvijek uzima kao temelj - iako ponekad negativni

161IMPERIJALNA SUVERENOST

temelj - projekta. U Machiavellijevom konstitutivnom oblikovanju noverepublike, Spinozinom demokratskom oslobaanju mnoπtva, i Marxovomrevolucionarnom ukidanju dræave, unutarnje nastavlja æivjeti na dvosmislenali ne manje odreen naËin u vanjskome koje se projicira kao utopija.

Ne æelimo ovdje istaknuti da moderne kritike modernosti nisu nikadadostigle stvarnu toËku prekida koja omoguÊuje promjenu stajaliπta, niti danaπ projekt ne moæe imati koristi od modernih kritiËkih temelja.Machiavellijeva sloboda, Spinozina æelja i Marxov æivi rad, sve su topojmovi koji sadræe stvarnu moÊ preobrazbe: moÊ da se suoËimo sastvarnoπÊu i idemo van datih uvjeta æivota. Snaga tih kritiËkih pojmova, kojase proteæe daleko izvan njihovoga dvosmislenoga odnosa prema modernimdruπtvenim strukturama, sastoji se prvenstveno u tome πto su oni postavljenikao ontoloπki zahtjevi.04 MoÊ moderne kritike modernosti leæi upravo tamogdje se odbija ucjena buræoaskoga realizma - drugim rijeËima, tamo gdjeutopijska misao, koja ide izvan pritisaka sukladnosti koji je uvijekograniËavaju na ono πto veÊ postoji, dobiva novi konstitutivni oblik.

OgraniËenja tih kritika postaju razvidna kada dovedemo u pitanjenjihovu moÊ da preobraze ne samo cilj kojemu teæimo, veÊ i stajaliπtekritike. Jedan kratak primjer trebao bi biti dovoljan da objasni tu razliku.Peti dio Spinozine etike moæda je najveÊi domet moderne kritikemodernosti. Spinoza preuzima teoretski izazov da pronae pravo znanjeistine i otkrije put osloboenja tijela i duha, pozitivno u apsolutnome. Svadruga moderna metafiziËka stajaliπta, osobito ona transcendentna stajaliπtakojih su prvi veÊi predstavnici Descartes i Hobbes, nebitna su imistifikatorska u pogledu toga projekta osloboenja. Spinozin prvenstvenicilj je ontoloπki razvoj jedinstva istinskoga znanja i moÊnoga tijela zajedno sapsolutnom izgradnjom jedinstvene i kolektivne imanentnosti. Nikada prijenije filozofska misao tako radikalno potkopala tradicionalne dualizmeevropske metafizike i nikada prije nije ona, sljedstveno tome, tako snaænodovela u pitanje politiËku praksu transcendentnosti i prevlasti. Svakaontologija koja ne nosi peËat ljudskoga stvaralaπtva odbaËena je postrance.Æelja [cupiditas] koja vlada æivotom i radnjama prirode i ljudi pretvorena je uljubav [amor] - koja proæima kako prirodno tako i boæansko. Pa ipak, u tomzakljuËnom dijelu etike, ta utopija ima samo apstraktan i neodreen odnosprema stvarnosti. Ponekad, polazeÊi od te visoke razine ontoloπkoga razvoja,Spinozina misao doista se pokuπava suoËiti sa stvarnoπÊu, ali asketskiprijedlog se zaustavlja, posrÊe i iπËezava u mistiËnom pokuπaju da pomirijezik stvarnosti i boæanstva. Naposljetku, u Spinoze kao i u drugih velikih


modernih kritiËara modernosti, izgleda da se potraga za vanjskim nasukala ida predlaæe samo utvare mistike, negativne intuicije apsolutnoga.

Nema viπe vanjskogaRazni moderni diskursi razliËito rasporeuju podruËja zamiπljena kaounutarnje i vanjsko kao i odnos meu njima.05 Meutim, sam prostorniraspored unutarnjega i vanjskoga za nas je opÊe i temeljno obiljeæjemoderne misli. Na prijelazu od modernosti prema postmodernosti i odimperijalizma prema Imperiju postupno je sve manja razlika izmeuunutarnjega i vanjskoga.

Ta preobrazba osobito je vidljiva kada je promatramo sa stajaliπtapojma suverenosti. Moderna suverenost opÊenito je zamiπljena u smisluteritorija [stvarnoga ili fiktivnoga] i odnosa toga teritorija prema njegovomvanjskom. Prvi moderni druπtveni teoretiËari, na primjer, od Hobbesa doRousseaua, shvaÊali su graanski poredak kao ograniËeni i unutarnji prostorkoji se suprotstavlja vanjskom poretku prirode. OgraniËeni prostorgraanskoga poretka, njegovo mjesto, odreen je njegovim odvajanjem odvanjskih prostora prirode. Na analogan naËin, teoretiËari modernepsihologije shvaÊali su porive, strasti, instinkte i nesvjesno metaforiËki uprostornom smislu kao neπto vanjsko unutar ljudskoga uma, nastavakprirode duboko u nama. Tu suverenost sebstva poËiva na dijalektiËkomodnosu izmeu prirodnoga poretka poriva i graanskoga poretka razuma ilisvijesti. Naposljetku, razni diskursi moderne antropologije o primitivnimdruπtvima funkcioniraju kao vanjsko koje odreuje granice graanskogasvijeta. Proces modernizacije u svim tim raznim kontekstima je pounutrenjevanjskoga, to jest, civilizacija prirode.

U imperijalnome svijetu ta je dijalektika suverenosti izmeugraanskoga poretka i prirodnoga poretka doπla do kraja. ToËno u tomsmislu suvemeni svijet je postmoderan. “Postmodernizam”, kaæe namFredric Jameson, “je ono πto imate kada je proces modernizacije dovrπen apriroda je zauvijek otiπla”.06 Svakako mi i dalje imamo u naπemu svijetuπume i zrikavce i oluje i gromove i nastavljamo shvaÊati da naπu psihuopsjedaju prirodni instinkti i strasti, ali mi nemamo prirodu u smislu da tesile i pojave viπe ne shvaÊamo kao vanjsko, to jest, ne vidimo ih kao izvorne ineovisne od tvorevine graanskoga poretka. U postmodernom svijetu svepojave i sile su umjetne, ili, kako bi neki rekli, dio povijesti. Igra stupnjeva iintenziteta, hibridnosti i nenaravnosti zamijenila je modernu dijalektikuunutarnjega i vanjskoga.


Vanjsko je oslabilo i u smislu priliËno drugaËije moderne dijalektikekoja je odredila odnos izmeu javnoga i privatnoga u liberalnoj politiËkojteoriji. Javni prostori modernog druπtva, koji saËinjavaju mjesto liberalnepolitike, postepeno nestaju u postmodernom svijetu. Prema liberalnojtradiciji, moderni pojedinac, kod kuÊe u svojim privatnim prostorima, gledana javno kao svoje vanjsko. Vanjsko je prostor primjeren politici, gdje jedjelovanje pojedinca izloæeno prisutnosti drugih i tamo traæi priznanje.07

Meutim, u procesu postmodernizacije, ta javna mjesta sve viπe postajuprivatizirana. Urbani krajobraz mijenja se od modernog teæiπta na zajedniËkitrg i javni susret prema zatvorenim prostorima prolaza s duÊanima,autostrada i ograenih zajednica. Arhitektura i urbanistiËko planiranjemegalopolisa kao πto su Los Angeles i San Paolo teæila je ograniËavanjujavnoga pristupa i meusobnoga djelovanja kako bi izbjegla sluËajni susretrazliËitoga stanovniπtva, stvarajuÊi niz zaπtiÊenih i izoliranih prostora.08

Alternativno, sjetite se kako je predgrae Pariza postalo niz amorfnih ineodreenih prostora koja potiËu izolaciju prije nego bilo kakvo meusobnodjelovanje ili komunikaciju. Javni prostor postao je do te mjere privatiziranda viπe nema smisla shvaÊati druπtvenu organizaciju u svjetlu dijalektikeizmeu privatnih i javnih prostora, izmeu unutarnjega i vanjskoga. Mjestomoderne liberalne politike nestalo je, pa se tako s toga stajaliπtaobiljeæavamo naπe postmoderno i imperijalno druπtvo manjkom politiËkoga.U stvari mjesto politike postalo je de-aktualizirano.

U tom pogledu, Guy Debordova analiza druπtva spektakla, viπe odtrideset godina nakon njegova nastanka, izgleda sve prikladnija ipotrebnija.09 U imperijalnom druπtvu spektakl je virtualno mjesto, ili joπtoËnije, ne-mjesto politike. Spektakl je u isto vrijeme sjedinjen i rasprπen natakav naËin da je nemoguÊe razlikovati unutarnje od vanjskoga - prirodno oddruπtvenoga, privatno od javnoga. Liberalni pojam javnoga, vanjskogamjesta gdje djelujemo u prisutnosti drugih, istovremeno je univerzaliziran[jer smo sada uvijek pod budnim okom drugih, u æariπtu sigurnosnihkamera] i sublimiran ili de-aktualiziran u virtualnom prostoru spektakla.Kraj vanjskoga kraj je liberalne politike.

Naposljetku, nema viπe vanjskoga ni u vojnom smislu. Kada FrancisFukuyama tvrdi da je suvremeni povijesni prijelaz kraj povijesti, on misli daje era veÊih sukoba zavrπila: suverena moÊ neÊe se viπe sukobljavati sasvojim Drugim i neÊe se viπe suoËavati sa svojim vanjskim, veÊ Êe prijepostepeno πiriti svoje granice da bi na kraju obuhvatila cijelu zemaljskukuglu kao vlastito podruËje vladanja.10 Povijest imperijalistiËkih,


interimperijalistiËkih i antiimperijalistiËkih ratova je zavrπena. Kraj takvepovijesti uveo je vladavinu mira. Ili stvarno, uπli smo u eru manjih iunutarnjih sukoba. Svaki imperijalni rat je graanski rat, redarstvena akcija -od Los Angelesa i Granade do Mogadiπua i Sarajeva. U stvari, odvajanjezadaÊa izmeu vanjskih i unutarnjih poluga moÊi [izmeu vojske i policije,CIA-a i FBI-a] sve je viπe nejasno i neodreeno.

U naπoj terminologiji, kraj povijesti na koji upuÊuje Fukuyama kraj jekrize u srediπtu modernosti, koherentnoga i odreenoga sukoba koji je biotemelj i raison d’etre moderne suverenosti. Povijest je zavrπila u onoj mjeri ukojoj se zamiπlja u Hegelovom smislu - kao kretanje dijalektike protuslovlja,igre apsolutnih negacija i ukljuËivanja. Dualizmi koje su odreivali modernisukob postali su nejasni. Drugi koji je mogao odrediti moderno suverenosebstvo postalo je razlomljeno i nerazgovijetno i nema viπe vanjskoga kojemoæe omeiti mjesto suverenosti. Vanjsko je ono πto krizi daje njezinukoherentnost. Danas je ideolozima Sjedinjenih Dræava sve teæe imenovatijednoga, jedinstvenoga neprijatelja, prije se Ëini da posvuda postoje manji ineuhvatljivi neprijatelji.11 Kraj krize modernosti doveo je do umnoæavanjamanjih i neodreenih kriza, ili, ako hoÊemo, do jedne posvemaπnje krize.

Korisno je na ovom mjestu napomenuti [a mi Êemo tu tezu razviti daljeu dijelu 3.1] da je kapitalistiËko træiπte jedan stroj koji je uvijek radioprotivno bilo kojoj podjeli izmeu unutarnjeg i vanjskog. Njemu smetajuprepreke i iskljuËenja; umjesto toga ono buja sve veÊim ukljuËivanjem usvoju sferu. Dobit se moæe stvoriti jedino putem kontakta, sudjelovanja,razmjene i trgovine. Ostvarenje svjetskoga træiπta znaËilo bi ispunjenje teteænje. Svjetsko træiπte u svome idealnome obliku nema svoga vanjskoga:cijela zemaljska kugla je njegovo podruËje djelovanja.12 Stoga bismo mogliuzeti sliku svjetskoga træiπta kao model za razumijevanje imperijalnesuverenosti. Moæda bi, upravo kao πto je Foucault uzeo panoptikum zadijagram moderne moÊi, svjetsko træiπte moglo sliËno posluæiti - iako ononije arhitektura veÊ u stvari anti-arhitektura - kao dijagram imperijalnemoÊi.13

Izbrazdani prostor modernosti izgradio je mjesta koja su stalno bilaukljuËena u dijalektiËku igru sa svojim vanjskima i utemeljena na njoj.Prostor imperijalne suverenosti, naprotiv, je gladak. On je samo prividnoosloboen od binarnih podjela ili pruga modernih granica, ali on je u stvariiskriæan tolikim mnogim kriznim crtama da samo izgleda kao neprekinuti,jedinstveni prostor. U tom smislu, jasno odreena kriza modernosti ustupamjesto posvemaπnjoj krizi u imperijalnome svijetu. Na tom glatkom prostoru


Imperija nema nikakvoga mjesta moÊi - ono je istovremeno posvuda i nigdje.Imperij je ou-topia, ili stvarno ne-mjesto.

Imperijalni rasizamPrijelaz od moderne suverenosti prema imperijalnoj suverenosti pokazujejedno od svojih lica u raznim razmjeπtajima rasizma u naπim druπtvima.Najprije trebamo shvatiti da postaje sve teæe odrediti opÊe crte rasizma. Ustvari, politiËari, mediji, pa Ëak i povjesniËari, stalno nam govore da serasizam postojano povlaËio u naπim modernim druπtvima - od kraja ropstvado borbi za dekolonizaciju i pokreta za graanska prava. Odreeni posebnitradicionalni oblici rasizma svakako su se smanjili i mogli bismo doÊi uiskuπenje da proglasimo ukidanje aparthejdskih zakona u Juænoj Africi kaosimboliËki zavrπetak cijele jedne ere rasistiËke segregacije. Meutim, snaπega stajaliπta, jasno je da se rasizam nije povukao veÊ je u stvarinapredovao u suvremenom svijetu, kako po πirini tako i po jaËini. Izgleda dase smanjio samo zbog toga πto su se promijenili njegov oblik i strategije. Akouzmemo Machiavellijeve podjele i kruta ponaπanja iskljuËivosti [u JuænojAfrici, u kolonijalnom gradu, u jugoistoËnim Sjedinjenim Dræavama ili uPalestini] kao paradigmu modernih rasizama, moramo se sada zapitati kojije postmoderni oblik rasizma i koje su njegove strategije u danaπnjemimperijalnom druπtvu.

Mnogi analitiËari opisuju taj prijelaz kao promjenu u prevladavajuÊemteoretskom obliku rasizma, od rasistiËke teorije temeljene na biologiji do onetemeljene na kulturi. PrevladavajuÊa moderna rasistiËka teorija i popratnasegregacijska praksa zasnivaju se na bitnim bioloπkim razlikama meurasama. Krv i geni nalaze se u pozadini razlika u boji koæe kao stvarnisadræaj rasne razlike. PotËinjeni se narodi tako zamiπljaju [barem implicitno]kao biÊa razliËita od ljudskih. Te moderne rasistiËke teorije utemeljene nabiologiji podrazumijevaju ontoloπku razliku, ili teæe prema njoj - nuæan,vjeËni i nepromjenljivi raskol u poretku biÊa. U odgovoru na to teoretskostajaliπte, moderna proturasistiËka stajaliπta onda se pozicioniraju uz pojambioloπkoga esencijalizma, i insistiraju da su druπtvene i kulturne snageustanovile razlike meu rasama. Te moderne proturasistiËke teorije vjerujuda Êe nas druπtveni konstruktivizam osloboditi oklopa bioloπkogadeterminizma: ako su naπe razlike druπtveno i kulturno odreene, onda susvi ljudi u naËelu jednaki, jednoga ontoloπkoga poretka, jedne prirode.

Meutim, s prijelazom prema Imperiju, kulturni oznaËitelji kao glavnipredstavnici rasne mrænje i straha, zamijenili su bioloπke razlike. Na taj


naËin imperijalna rasistiËka teorija napada moderni proturasizam s lea i ustvari usvaja i preuzima njegove argumente. Imperijalna rasistiËka teorijaslaæe se da rase ne saËinjavaju bioloπke jedinice koje se mogu izdvojiti i da sepriroda ne moæe podijeliti na razliËite ljudske rase. Ona se takoer slaæe daponaπanje pojedinaca i njihove sposobnosti ili vjeπtine nisu rezultat njihovekrvi ili njihovih gena, veÊ nastaju zbog njihove pripadnosti razliËitimpovijesno odreenim kulturama.14 Razlike stoga nisu stalne i nepromjenljiveveÊ sluËajne posljedice druπtvene povijesti. Imperijalna rasistiËka teorija imoderna proturasistiËka teorija u stvari govore priliËno isto i u tom pogleduteπko ih je razlikovati. U stvari, upravo zbog toga πto se podrazumijeva da jetaj relativistiËki i kulturalni argument nuæno proturasistiËki, prevladavajuÊaideologija cijeloga naπega druπtva moæe izgledati proturasistiËka, a ondaispada da imperijalna rasistiËka teorija uopÊe nije rasistiËka.

Meutim, trebamo detaljnije pogledati kako imperijalna rasistiËkateorija djeluje. Étienne Balibar naziva novi rasizam diferencijalnimrasizmom, rasizmom bez rase, ili konkretnije rasizmom koji ne poËiva nabioloπkom pojmu rasizma. Iako je biologija napuπtena kao temelj i potpora,on kaæe, kultura je preuzela ulogu koju je prije igrala biologija.15 NauËili smose razmiπljati da su priroda i biologija stalne i nepromjenljive ali da jekultura plastiËna i æitka: kulture se mogu povijesno mijenjati i mijeπatioblikujuÊi tako beskonaËne hibridizacije. Meutim, sa stajaliπte imperija-listiËke rasne teorije, postoje krute granice elastiËnosti i podudarnostikultura. Razlike izmeu kultura i tradicija su, u krajnjoj instanci,nepremostive. Jalovo je pa Ëak i opasno, prema imperijalnoj teoriji, dopustitikulturama da se mijeπaju ili insistirati da one to Ëine: Srbi i Hrvati, Huti iTutsi, Afroamerikanci i korejski Amerikanci moraju se dræati odvojenima.

Kao teorija druπtvene razlike, kulturno stajaliπte nije manje“esencijalistiËko” od bioloπkoga, ili barem uspostavlja jednako jaki teoretskitemelj za druπtveno odvajanje i segregaciju. Svejedno, ovo je pluralistiËkoteoretsko stajaliπte: svi kulturni identiteti jednaki su u naËelu. PluralizamprihvaÊa sve naπe razlike dokle god se slaæemo da djelujemo na osnovi tihrazlika identiteta, dokle god djelujemo kroz naπu rasu. Rasne razlike sustoga sluËajne u naËelu, ali sasvim nuæne u praksi kao oznake druπtvenogaodvajanja. Teoretska zamjena rase ili biologije kulturom tako separadoksalno preobrazila u teoriju oËuvanja rase.16 Ta promjena u rasistiËkojteoriji pokazuje nam kako imperijalna teorija moæe usvojiti ono πto setradicionalno smatralo proturasistiËkim stajaliπtem a ipak zadræati jakonaËelo druπtvenoga odvajanja.


Na ovom mjestu trebamo svakako napomenuti da je imperijalnarasistiËka teorija po sebi teorija segregacije, ne teorija hijerarhije. Dokmoderna rasistiËka teorija postavlja hijerarhiju meu rasama kaotemeljni uvjet koji Ëini segregaciju nuænom, imperijalna teorija nema πtoreÊi o superiornosti ili inferiornosti raznih rasa ili etniËkih skupina unaËelu. Ona to promatra kao Ëisto sluËajnu, praktiËnu stvar. DrugimrijeËima, rasna hijerarhija doæivljava se ne kao uzrok veÊ kao posljedicadruπtvenih okolnosti. Na primjer, afroameriËki studenti pokazuju stalnoloπije rezultate na testovima vjeπtine od azijskih Amerikanaca.Imperijalna teorija to ne pripisuje nikakvoj rasnoj inferiornosti veÊ prijekulturnim razlikama: azijskoameriËka kultura pridaje veÊu vaænostobrazovanju, ohrabruje studente da studiraju u skupinama i tako dalje.Hijerarhija razliËitih rasa odreuje se tek a posteriori, kao posljedicanjihovih kultura - to jest na osnovi njihove izvedbe. Onda, premaimperijalnoj teoriji, rasna nadmoÊ i potËinjavanje nisu teoretsko pitanje,veÊ nastaju putem slobodnog takmiËenja, neke vrste marketinπkemeritokracije kulture.

RasistiËka praksa, naravno, ne podudara se nuæno sasamorazumijevanjem rasistiËke teorije, a to je sve o Ëemu smo dosadraspravljali. Meutim, iz onoga πto smo vidjeli razvidno je da je imperijalnarasistiËka praksa liπena glavnog oslonca: ona viπe ne posjeduje teoriju rasnenadmoÊi koja je bila temelj moderne prakse rasne iskljuËivosti. Ali, premaGillesu Deleuzeu & Félixu Guattariju, “Evropski rasizam nije nikadadjelovao iskljuËivanjem ili oznaËavanjem nekoga kao Drugoga ... Rasizamdjeluje odreivanjem stupnjeva odstupanja u odnosu na lice bijelca kojinastoji ukljuËiti neusklaene crte u sve ekscentriËnije i zaostale valove ... Sastajaliπta rasizma, nema vanjskoga, nema ljudi koji su izvana”.17 Deleuze &Guattari pozivaju nas da shvatimo rasistiËku praksu ne u smislu binarnihpodjela i iskljuËivanja veÊ kao strategiju diferencijalnoga ukljuËivanja.Nijedan identitet nije oznaËen kao Drugi, nitko nije iskljuËen iz odreenogapodruËja, nema vanjskoga. Upravo kao πto imperijalna rasistiËka teorija nemoæe postaviti kao polaziπte nikakve bitne razlike meu ljudskim rasama,tako ni imperijalna rasistiËka praksa ne moæe poËeti iskljuËivanjem rasnogaDrugoga. PremoÊ bijelaca prije funkcionira tako da najprije ukljuËi razliËitosta onda potËinjava razlike prema stupnjevima odstupanja od bijele rase. Tonema nikakve veze s mrænjom prema Ëudnom, nepoznatom Drugom ilistrahom od njega. To je mrænja koja se raa u blizini i koja se razvija putemstupnjeva razliËitosti susjeda.


To ne znaËi da u naπim druπtvima nema rasnih iskljuËenja; svakakoona su iskriæana brojnim crtama rasnih prepreka, po cijelom urbanomkrajobrazu i po zemaljskoj kugli. Stvar je u tome da rasno iskljuËivanjenastaje uglavnom kao rezultat diferecijalnoga ukljuËivanja. Drugim rijeËima,danas bi bilo pogreπno, a moæda i zavodi u bludnju ako uzmemo u obzirproπlost, postaviti Apartheid ili zakone Jima Crowa kao paradigmu rasnehijerarhije. Razlika nije napisana u zakonu, a nametanje razliËitosti ne ide ukrajnju toËku Drugosti. Imperij ne misli razlike u apsolutnom smislu; onnikada ne postavlja rasne razlike kao razlike u naravi veÊ uvijek kao razlikeu stupnju, nikada kao nuæne ali uvijek kao sluËajne. PotËinjavanje se vrπi ureæimima svakodnevne prakse koji su pokretljiviji i elastiËniji ali koji stvarajurasne hijerarhije koje su svejedno Ëvrste i okrutne.

Oblik i strategije imperijalnoga rasizma pomaæu opÊenitije rasvijetlitisuprotnost izmeu moderne i imperijalne suverenosti. Kolonijalni rasizam,rasizam moderne suverenosti, najprije gura razliku prema njezinom kraju aonda izbavlja Dugoga kao negativni temelj sebstva [vidi dio 2.3]. Modernaizgradnja naroda ukljuËena je snaæno u tu operaciju. Narod se odreuje nesamo u smislu zajedniËke proπlosti i zajedniËkih æelja ili potencijala, veÊprvenstveno u dijalektiËkom odnosu prema svome Drugom, svomevanjskome. Narod [bez obzira je li u dijaspori ili ne] uvijek se odreuje usmislu mjesta [bilo da je virtualno ili stvarno]. Imperijalni poredak,nasuprot, nema nikakve veze s tom dijalektikom. Imperijalni rasizam, ilidiferencijalni rasizam, ukljuËuje druge u svoj poredak a onda usklauje terazlike u sustav nadzora. Stalni i bioloπki pojmovi naroda tako se rastvarajuu fluidno i amorfno mnoπtvo, koje je, naravno, proπarano crtama sukoba ineprijateljstva, ali nijedna od njih ne izgleda stalna i vjeËna granica. Povrπinaimperijalnoga druπtva stalno se mijenja na takav naËin da ona destabilizirasvaki pojam mjesta. Srediπnji trenutak modernosti rasizma dogaa se nanjegovoj granici, u globalnim antitezama izmeu unutarnjega i vanjskoga.Kao πto je Du Bois jasno rekao pred stotinu godina, problem dvadesetogastoljeÊa je problem boje. Imperijalni rasizam, naprotiv, moæda s pogledom udvadeset i prvo stoljeÊe, poËiva na igri razlika i upravljanju mikrosukobimaunutar svoga podruËja koje se stalno πiri.

O stvaranju i korupciji subjektivnostiPostepeni gubitak razlike izmeu unutarnjega i vanjskoga ima vaæne poslje-dice na druπtvenu proizvodnju subjektivnosti. Jedna od srediπnjih i naj-ËeπÊih teza institucionalnih analiza koje predlaæe moderna druπtvena teorija


je da subjektivnost nije prethodno dana i izvorna veÊ je barem u odreenojmjeri oblikovana na polju druπtvenih snaga. U tom smislu modernadruπtvena teorija postepeno je uklanjala pojam preddruπtvene subjektivnostii umjesto toga utemeljila proizvodnju subjektivnosti u funkcioniranjeglavnih druπtvenih ustanova kao πto su zatvor, obitelj, tvornica i πkola.

Trebamo osvijetliti dva vida toga proizvodnoga procesa. Prvo,subjektivnost je stalan druπtveni proces stvaranja. Kada vas πef pozdravi uradionici ili kad vas ravnatelj pozdravi na πkolskom hodniku, stvara sesubjektivnost. Materijalna praksa koja se vrπi prema subjektu u kontekstuustanove [bilo to kleËanje pri molitvi ili mijenjanje stotina pelena] je procesproizvodnje subjektivnosti. ZnaËi da se subjekt stvara na povratan naËin,putem vlastitih radnji, to jest djelovanjem na njega. Drugo, ustanove pruæajuiznad svega zasebno mjesto [dom, kapelu, razred, radionicu] gdje se odvijaproizvodnja subjektivnosti. Trebamo shvatiti razne ustanove modernogdruπtva kao arhipelag tvornica subjektivnosti. Tijekom svoga æivotapojedinac prolazi pravocrtno kroz razne ustanove [od πkole preko vojarne dotvornice] i one ga oblikuju. Bitan je odnos izmeu unutarnjega i vanjskoga.Svaka ustanova ima vlastita pravila i logiku subjektivizacije: “©kola namgovori ‘Niste viπe kod kuÊe’; vojska nam govori, ‘Niste viπe u πkoli’.” 18 Ipak,unutar zidova svake ustanove pojedinac je barem zaπtiÊen od sila drugihustanova; u samostanu normalno smo sigurni od aparature obitelji, kodkuÊe smo normalno van dosega tvorniËke discipline. To jasno ograniËenomjesto ustanova odraæava se u redovnom i stalnom obliku proizvedenihsubjektivnosti.

Na prijelazu prema imperijalnom druπtvu, prvi vid modernog stanjasvakako je joπ uvijek na snazi, to jest, subjektivnosti se joπ uvijek proizvodeu druπtvenoj tvornici. U stvari, druπtvene ustanove proizvode subjektivnostsve snaænije. Mogli bismo reÊi da je postmodernizam ono πto preostaje kadase moderna teorija druπtvenoga konstruktivizma dovede do svoje krajnosti ikad se cijela subjektivnost prepoznaje kao umjetna. Meutim, kako je tomoguÊe kada su danas, kao πto skoro svatko govori, te ustanove posvuda ukrizi i stalno se raspadaju? OpÊa kriza ne znaËi nuæno da ustanove viπe neproizvode subjektivnost. Prije moæemo reÊi da se promijenilo drugo stanje:to jest, mjesto proizvodnje subjektivnosti viπe se ne odreuje na isti naËin.Drugim rijeËima, kriza znaËi da su se ograde koje su nekada odreivaleograniËeni prostor ustanova sruπile tako da se logika koja je funkcioniralaprvenstveno unutar zidova ustanova sada proπirila po cijelom druπtvenomterenu. Unutarnje i vanjsko postaju nerazluËivi.


Posvemaπnja kriza ustanova izgleda vrlo razliËito u razliËitimsluËajevima. Na primjer, sve manji omjer stanovniπtva SAD-a pripada uæojobitelji dok se stalno poveÊava omjer onih u zatvoru. Meutim, objeustanove, uæa obitelj i zatvor jednako su u krizi, u smislu da je mjestonjihove djelatnosti sve neodreenije. Ne trebamo misliti da je kriza uæeobitelji dovela do smanjenja patrijarhalnih snaga. Naprotiv, posvuda podruπtvenom polju nailazimo na diskurse o “obiteljskim vrijednostima” i nanjihovu primjenu. Stara feministiËka parola “Osobno je politiËko”preokrenuta je tako da su pukle granice izmeu privatnoga i javnogapropuπtajuÊi krugove nadzora po cijeloj “intimnoj javnoj sferi”.19 Krizazatvora sliËno znaËi da se zatvorska logika i tehnika proπirila na drugapodruËja druπtva. Proizvodnja subjektivnosti u imperijalnom druπtvu ne æelibiti ograniËena ni na kakvo konkretno mjesto. Joπ uvijek smo u obitelji, joπuvijek u πkoli, joπ uvijek u zatvoru i tako dalje. Stoga je u opÊem slomufunkcioniranje ustanova istovremeno intenzivnije i ekstenzivnije. Ustanoverade Ëak i kada propadaju - a moæda to bolje rade πto viπe propadaju.Neodreenost mjesta proizvodnje odgovara neodreenosti oblikaproizvedene subjektivnosti. Stoga moæemo promatrati imperijalne druπtveneustanove u fluidnom procesu stvaranja i korupcije subjektivnosti.

Taj prijelaz nije ograniËen na vladajuÊe zemlje i regije veÊ postaje sveopÊenitiji u raznim stupnjevima po cijelome svijetu. Kolonijalna upravauvijek je veliËala uspostavljanje druπtvenih i politiËkih ustanova ukolonijama, ustanova koje Êe Ëiniti okosnicu novoga graanskoga druπtva.Dok su u procesu modernizacije najmoÊnije zemlje izvozile institucionalneoblike u potËinjene zemlje, u danaπnjem procesu postmodernizacije, izvozise opÊa kriza ustanova. Institucionalna struktura Imperija je poputsoftverskog programa koji sa sobom nosi virus tako da stalno mijenja i kvariinstitucionalne oblike oko sebe. Imperijalno druπtvo nadzora teæi daposvuda bude poredak trenutka.

Trostruki imperativ ImperijaOpÊa aparatura imperijalnoga zapovijedanja sastoji se stvarno od tri razliËitatrenutka: jednoga ukljuËivoga, drugoga diferencijalnoga i treÊegaupraviteljskoga. Prvi trenutak je velikoduπno, liberalno lice Imperija. Svi sudobrodoπli unutar njegovih granica bez obzira na rasu, vjeru, boju, spol,spolne sklonosti i tako dalje. U svom ukljuËivom momentu, Imperij je slijepna razlike; on je potpuno ravnoduπan u svome prihvaÊanju. On postiæeuniverzalno ukljuËivanje stavljajuÊi postrance razlike koje su neelastiËne i


neukrotive pa bi stoga mogle dovesti do druπtvenoga sukoba.20 Toostavljanje razlika postrance zahtijeva od nas da ih smatramo nebitnima irelativnima i da zamislimo stanje u kojemu one postoje ali ih mi nezapaæamo. Veo neznanja priprema univerzalno prihvaÊanje. Kada je Imperijslijep na te razlike i kada prisiljava svoje biraËe da ih stave postrance, ondamoæe doÊi do preklapajuÊega konsenzusa po cijelom imperijalnom prostoru.Ostavljanje razlika postrance znaËi, u stvari, oduzimanje potencijala odraznih konstitutivnih subjektivnosti. Javni prostor neutralnosti moÊi koji iztoga proizlazi omoguÊuje uspostavljanje i legitimaciju univerzalnoga pojmaprava koji Ëini bit Imperija. Zakon ukljuËive neutralne bezrazliËnostiuniverzalni je temelj u smislu da se on jednako primjenjuje na sve subjektekoji postoje i koji bi mogli postojati pod imperijalnom vladavinom. U tomprvom trenutku Imperij je stroj za univerzalno mijeπanje, otvorena usta snezasitnim apetitom, pozivajuÊi sve da miroljubivo stupe pod njegovuprevlast. [Dajte mi vaπe siromaπne, vaπe gladne, vaπe potlaËene mase ...]Imperij ne uËvrπÊuje svoje granice da bi odgurnuo druge, veÊ ih prije uvlaËiu svoj pomirljivi poredak, poput snaænoga vrtloga. S potisnutim granicama irazlikama, Imperij je neka vrsta glatkoga prostora po kojemu subjektivnostiklize bez veÊega otpora ili sukoba.

Drugi moment imperijalnoga nadzora, njegov diferencijalni moment,ukljuËuje potvrivanje prihvaÊenih razlika unutar imperijalnoga podruËja.Dok se s pravnoga stajaliπta razlike moraju staviti postrance, s kulturnogastajaliπta one se veliËaju. S obzirom da su sada razlike kulturne i sluËajne ane bioloπke i esencijalne, one ne ugroæavaju puk niti preklapajuÊi konsenzusπto obiljeæava ukljuËivi mehanizam Imperija. One su razlike koje neizazivaju sukobe, ona vrsta razlika koje moæemo staviti postrance kada totreba. Na primjer, od kraja hladnoga rata, etniËki identiteti poËeli su seaktivno [ponovo] stvarati u socijalistiËkim i prijaπnjim socijalistiËkimdræavama uz Ëvrstu podrπku Sjedinjenih Dræava, UN-a i drugih globalnihtijela. Dijalekti, tradicionalna imena mjesta, zanati, rukotvorine i tako daljeslave se kao vaæne sastavnice prijelaza od socijalizma u kapitalizam.21

Zamiπljamo da su te razlike “kulturne” a ne “politiËke”, pretpostavljajuÊi daneÊe dovesti do nesavladivih sukoba, veÊ Êe prije funkcionirati kao snagamiroljubivoga regionalnoga stvaranja identiteta. Na sliËan naËin, mnogesluæbene promidæbe multikulturalnosti u Sjedinjenim Dræavama ukljuËujuveliËanje tradicionalnih etniËkih i kulturnih razlika pod kiπobranomuniverzalnoga ukljuËivanja. OpÊenito, Imperij ne stvara razlike. On uzimaπto mu se daje i s time radi.


Diferencijalni trenutak imperijalnoga nadzora mora biti popraÊenmenadæmentom i hijerarhizacijom tih razlika u opÊoj ekonomijizapovijedanja. Dok je kolonijalna moÊ nastojala uËvrstiti Ëiste, odvojeneidentiteta, Imperij se hrani na krugovima kretanja i mijeπanja. Kolonijalnaaparatura bila je neka vrsta kalupa koja je kovala stalne, odvojene odljevke,ali imperijalno druπtvo nadzora funkcionira putem podeπavanja, “poputsamodeformirajuÊeg odljevka koji se stalno mijenja, od jednoga trenutka dosljedeÊega, ili poput sita kojega se mreæa mijenja od jedne toËke do druge”.22

Kolonijalno postavlja jednostavnu jednadæbu s jednim jedinim rjeπenjem;imperijalno je suoËeno s mnogostrukim sloæenim varijablama koje se stalnomijenjaju i dopuπtaju razna uvijek nepotpuna ali ipak uËinkovita rjeπenja.

Stoga bismo u odreenom smislu kolonijalno mogli smatrati viπeideoloπkim a imperijalno viπe pragmatiËkim. Uzmimo kao primjerimperijalne strategije praksu tvornica u Novoj Engleskoj i rudnika ugljena uApalaËijskom gorju poËetkom dvadesetoga stoljeÊa. Tvornice i rudnici ovisilesu o radnoj snazi doseljenika iz raznih evropskih zemalja od kojih su mnoginosili u sebi tradiciju snaænoga radniËkoga aktivizma. Meutim, πefovi senisu plaπili te potencijalno eksplozivne mjeπavine radnika. Oni su uvidjeli, ustvari, da pomno mijeπanje omjera radnika iz razliËitih nacionalnih sredina usvakom pogonu i svakom rudniku moæe biti moÊna formula zapovijedanja.JeziËne, kulturne i etniËke razlike unutar svakoga dijela radne snage bile suËimbenici stabilnosti jer su ih mogli koristiti kao oruæje za borbu protivradniËkoga organiziranja. U interesu πefova bilo je da melting pot ne rastapaidentitete i da svaka etniËka skupina nastavi æivjeti u odvojenoj zajednicizadræavajuÊi svoje razlike.

U skorije vrijeme moæemo vidjeti vrlo sliËnu praksu upravljanjaradnom snagom na plantaæama banana Srediπnje Amerike.23 MnogostrukeetniËke podjele meu radnicima funkcioniraju kao element nadzora uprocesu rada. Transnacionalna korporacija pristupa svakoj etniËkoj skupiniradnika razliËitim metodama i stupnjevima eksploatacije i represije, bilo dase radi o onima evropskoga i afriËkoga podrijetla ili o raznim ameriËkimdomorodaËkim skupinama. Pokazalo se da neprijateljstva i podjele izmeuradnika po raznim etniËkim i identifikacijskim kriterijima poveÊavaju dobit iolakπavaju nadzor. Potpuna kulturna asimilacija [za razliku od pravneintegracije] svakako nije prioritet imperijalne strategije. Oæivljavanje etniËkihi nacionalnih razlika krajem dvadesetoga stoljeÊa, ne samo u Evropi veÊ i uAfrici, Aziji i Amerikama, suoËilo je Imperij s joπ sloæenijom jednadæbomkoja sadræi mnoπtvo varijabli πto se stalno tope. U stvari nije problem πto ta


jednadæba nema jedno rjeπenje - naprotiv. SluËajnost, pokretljivost ielastiËnost stvarna su snaga Imperija. Imperijalno “rjeπenje” neÊe poricati iliublaæiti te razlike, veÊ ih potvrditi i urediti ih u uËinkovitu aparaturuzapovijedanja.

“Razdvoji pa vladaj” stoga nije toËna parola imperijalne strategije.Imperij najËeπÊe ne stvara podjelu veÊ priznaje postojeÊe ili moguÊe razlike,pozdravlja ih i upravlja s njima unutar opÊe ekonomije zapovijedanja.Trostruki imperativ Imperija je udruæiti, razlikovati, upravljati.

Od krize do korupcijeNa poËetku 2. dijela razvili smo pojam moderne suverenosti kao krize: krizeodreene u stalnom sukobu izmeu, s jedne strane, ravni imanentnih snagaæelje i suradnje mnoπtva i, s druge strane, transcendentne vlasti koja nastojiobuzdati te snage i nametnuti im poredak. Sada moæemo vidjeti da jeimperijalna suverenost, nasuprot, organizirana ne oko jednoga srediπnjegasukoba veÊ putem elastiËne mreæe mikrosukoba. Protuslovlja imperijalnogadruπtva su neuhvatljiva, πire se i teπko ih je lokalizirati: protuslovlja suposvuda. Stoga bi pojam koji bi odredio imperijalnu suverenost mogao bitine kriza veÊ posvemaπnja kriza ili korupcija. Banalna je primjedba klasiËneliterature o Imperiju, od Polibija do Montesquieua i Gibbona, da je Imperijod svoga zaËetka dekadentan i pokvaren.

Ta se terminologija moæe lako krivo razumjeti. Vaæno je objasniti dauopÊe nemamo namjeru unijeti moralnu optuæbu u naπu definicijuimperijalne suverenosti kao korupcije. Korupcija je u svojoj suvremenoj imodernoj uporabi doista postala slab pojam za naπe svrhe. Ona se danasnajviπe odnosi na izopaËeno, ono πto skreÊe od moralnoga, dobroga, Ëistoga.Mi namjeravamo da se taj pojam odnosi na opÊenitiji proces raspadanja ilimijenjanja bez ijedne od moralnih konotacija koje proizlaze od stareuporabe koja se uglavnom izgubila. Aristotel, na primjer, shvaÊa korupcijukao postajanje tijela, to jest proces koji je komplementaran stvaranju.24 Mibismo onda mogli razmiπljati o korupciji kao ra-stvaranju, obratnom procesuod stvaranja i sastavljanja, trenutku preobrazbe koji moguÊe oslobaaprostor za promjenu. Moramo zaboraviti sve uobiËajene slike koje nampadaju na um kada govorimo o imperijalnoj dekadenciji, korupciji irastvaranju. Takav moralizam je ovdje potpuno na krivom mjestu. Vaæniji jestrogi argument o obliku. Drugim rijeËima, Imperij obiljeæava nejasnostoblika - plima i oseka oblikovanja i izobliËenja, stvaranja i rastvaranja.

Kazati da je imperijalna suverenost odreena korupcijom znaËi, s jedne


strane, da je Imperij neËist ili hibridan i, s druge strane, da imperijalnavladavina funkcionira slamanjem. [Ovdje je latinska etimologija precizna:cum-rumpere, slomiti]. Imperijalno druπtvo se uvijek i posvuda slama ali tone znaËi da ono nuæno ide prema uniπtenju. Upravo kao πto krizamodernosti u naπoj terminologiji nije ukazivala prema neposrednom slomu,tako ni korupcija Imperija ne oznaËuje nikakvu teleologiju niti nikakav krajna vidiku. Drugim rijeËima, kriza moderne suverenosti nije bila privremenaili izuzetna [kao πto bismo raspad burze iz 1929. oznaËili kao krizu], veÊ jeprije bila standard modernosti. Na sliËan naËin, korupcija nije zastranjenjeimperijalne suverenosti veÊ njezina sama bit i modus operandi. Imperijalnaekonomija, na primjer, funkcionira upravo putem korupcije i ne moæedrugaËije funkcionirati. Postoji svakako razmiπljanje koje korupciju smatratragiËnom manom Imperija, nesreÊu bez koje bi Imperij bio uspjeπan:pomislite na Shakespearea i Gibbona kao dva vrlo razliËita primjera. Migledamo na korupciju ne kao na nesreÊu veÊ kao na nuænost. Dakle, toËnije,Imperij zahtijeva da svi odnosi budu izazvani nesretnim sluËajem.Imperijalna moÊ utemeljena je na raskidu svakoga odreenoga ontoloπkogaodnosa. Korupcija je jednostavno znak odsustva bilo koje ontologije. Uontoloπkom vakuumu korupcija postaje nuæna, objektivna. Imperijalnasuverenost hrani se na umnoæavajuÊim protuslovljima koje korupcijaizaziva; ona se stabilizira svojim nestabilnostima, svojim neËistoÊama iprimjesama; umiruju je panika i tjeskobe koje ona stalno stvara. Korupcijadaje ime stalnom procesu promjene i preobrazbe, protutemeljnomutemeljenju, deontoloπkom naËinu postojanja biÊa.

Tako smo stigli do niza znaËajki koje pojmovno oznaËavaju prijelaz odmoderne do imperijalne suverenosti: od naroda do mnoπtva, od dijalektiËkesuprotnosti do upravljanja hibridnostima, od mjesta moderne suverenosti done-mjesta Imperija, od krize do korupcije.

odbijanje

Bartleby bi radije da ne. Tajna Herman Melvilleove klasiËne pripovjetke jeapsolutnost odbijanja. Kada njegov πef zatraæi od njega da vrπi svojeduænosti, Bartleby ponavlja u nedogled, “Ja bih radije da ne.” Melvilleov likuklapa se u dugu tradiciju odbijanja rada. Bilo koji radnik s imalo osjeÊaja,naravno, æeli odbiti vlast πefa, ali Bartleby to dovodi do krajnosti. On neprigovora toj i toj zadaÊi, niti nudi bilo kakav razlog za svoje odbijanje - onsamo pasivno i potpuno odbija. Bartlebyjevo ponaπanje doista razoruæava,djelomice jer je on tako miran i spokojan, ali joπ viπe jer je njegovo odbijanje


tako neodreeno da postaje apsolutno. On jednostavno radije ne bi.UzimajuÊi u obzir Melvilleovu veliku sklonost metafizici, ne Ëudi πto Bartleby traæi

ontoloπka tumaËenja.01 Njegovo odbijanje toliko je apsolutno da Bartlebyizgleda potpuno prazan, Ëovjek bez svojstava, ili kako bi rekli renesansnifilozofi, homo tantum, samo Ëovjek i niπta viπe. Bartleby u svojoj pukojpasivnosti i svome odbijanju bilo kakvih potankosti predstavlja likgeneriËkoga biÊa, biÊa kao takvog, biÊa i niπta viπe. A tijekom priËe on svlaËitako mnogo toga - pribliæavajuÊi se sve viπe golom ËovjeËanstvu, golomæivotu, golom biÊu - da na koncu on odumire, isparava u tami zloglasnemenhetenske tamnice, Grobovima.

Michael K, srediπnji lik u J.M. Coetzeevom divnom romanu æivot i vrijeme

michaela k, takoer je lik apsolutnoga odbijanja. Ali dok je BartlebynepomiËan, gotovo okamenjen u svojoj pukoj pasivnosti, K je uvijek nanogama, kreÊe se. Michael K. je vrtlar, jednostavan Ëovjek, tako jednostavankao da nije s ovoga svijeta. U izmiπljenoj zemlji podijeljenoj graanskimratom, njega stalno zaustavljaju kavezi, prepreke i kontrolne rampe πto ihpodiæe vlast, ali on ih uspijeva mirno odbijati, nastavljajuÊi svoje kretanje.Michael K. ne kreÊe se i dalje samo radi stalnoga kretanja. Prepreke neonemoguÊuju samo kretanje, one kao da zaustavljaju æivot, a on ih apsolutnoodbija kako bi zadræao æivot u kretanju. Jedino πto on doista æeli je uzgajatitikve i brinuti se za njihove lutajuÊe vitice. K-evo odbijanje vlasti apsolutno jekao i Bartlebyjevo, a sama ta apsolutnost i jednostavnost smjeπta i njega narazinu ontoloπke ËistoÊe. K se takoer pribliæava razini gole univerzalnosti:“ljudske duπe iznad i ispod razvrstavanja”,02 jer je jednostavno homotantum.

Ti jednostavni ljudi i njihovo apsolutno odbijanje moraju goditi naπoj mrænjiprema vlasti. Odbijanje rada i vlasti, ili stvarno dragovoljnoga ropstva,poËetak je politike oslobaanja. Davno prije, Étienne de la Boétiepropovijedao je upravo takvu politiku odbijanja: “OdluËite da viπe ne sluæite ivi ste odjednom slobodni. Ne traæim od vas da stavite ruku na tiranina da biga zbacili, veÊ jedino da ga viπe ne podræavate; tada Êete ga gledati, poputvelikog Kolosa kojemu je izmaklo postolje, kako pada od vlastite teæine islama se na komade”.03 La Boétie je prepoznao politiËku moÊ odbijanja, moÊnaπega napuπtanja odnosa prevlasti i, putem naπega egzodusa, snagupotkopavanja suverene moÊi koja vlada nad nama. Bartleby i Michael K.nastavljaju La Boétieovu politiku odbijanja dragovoljnoga ropstva, dovodeÊije do apsolutnoga.

To odbijanje svakako je poËetak politike oslobaanja, ali to je samo poËetak.


Odbijanje po sebi je prazno. Bartleby i Michael K. mogu biti divna ljudskabiÊa, ali njihovo postojanje u apsolutnoj ËistoÊi hoda po rubu ponora. Oni susvom naËinu bijega od vlasti potpuno osamljeni i stalno se nalaze na ivicisamoubojstva. I u politiËkom smislu odbijanje samo po sebi [rada, vlasti idragovoljnoga ropstva] vodi jedino prema nekoj vrsti druπtvenogasamoubojstva. Kao πto Spinoza kaæe, ako jednostavno odsijeËemo tiranskuglavu od druπtvenoga tijela, ostat Êe nam unakaæeno mrtvo tijelo druπtva. Mitrebamo stvoriti novo druπtveno tijelo, a to je projekt koji ide dosta dalje ododbijanja. Naπ naËin bijega, naπ egzodus mora biti konstitutivan i stvoritistvarnu alternativu. Pored samog odbijanja, ili kao dio toga odbijanja,moramo takoer izgraditi novi naËin æivota a iznad svega novu zajednicu.Taj projekt vodi ne prema golom æivotu homo tantuma veÊ premahomohomou, ËovjeËanstvu na drugu potenciju, obogaÊenu kolektivnominteligencijom i ljubavi prema zajednici.

INTERMECO

PROTUIMPERIJ

Sada smo doπli do prijelomne toËke unaπem izlaganju. Putanja koju smo dosad zacrtali - od naπega shvaÊanjamodernosti kao krize do naπe analize prvih oblikovanja nove imperijalnesuverenosti - omoguÊila nam je da razumijemo preobrazbe konstitucijesvjetskoga poretka. Ali taj poredak bio bi πuplja ljuska kada ne bismonaznaËili i novi reæim proizvodnje. Nadalje, joπ nismo bili sposobni dati bilokoju koherentnu naznaku o onoj vrsti politiËkih subjektivnosti koje bi mogleosporiti i zbaciti snage Imperija, jer Êe se te subjektivnosti pojaviti tek napolju proizvodnje. Kao da na ovoj toËki vidimo samo sjene likova koji Êeproæeti naπu buduÊnost. Spustimo se stoga u skriveno boraviπte proizvodnjeda vidimo lica koja su tamo na djelu.

»ak kada dodirnemo proizvodnu, ontoloπku dimenziju te problematikei otpora koji se tu javljaju, joπ uvijek neÊemo biti u poloæaju - pa Ëak ni nakraju ove knjige - ukazati na bilo koju veÊ postojeÊu i konkretnu politiËkualternativu Imperiju. I nikakav takav uËinkovit plan neÊe proisteÊi izteoretske razrade kao πto je naπa. On Êe se pojaviti samo u praksi. Na

Dok je ovaj Nebeski grad na hodoËaπÊu nazemlji, on poziva sve narode i tako okupljadruπtvo stranaca koji govore sve jezike.

sveti augustin

Mi æelimo poruπiti sve te smijeπne spomenike“onima koji su poginuli za domovinu” kojizure na nas u svakom selu, a na njihovomjesto podiÊi spomenike dezerterima.Spomenici dezerterima predstavljat Êe i onekoji su poginuli u ratu jer je svaki od njihpoginuo proklinjuÊi rat i zavideÊi sreÊidezertera. Otpor je nastao od dezerterstva.

antifaπistiËki partizan, venecija 1943.

178 INTERMECO

odreenom mjestu u svome promiπljanju Marx je trebao Pariπku komunukako bi uËinio skok i zamislio komunizam u konkretnom obliku kaouËinkovitu alternativu kapitalistiËkom druπtvu. Neki sliËni eksperiment iliniz eksperimenata πto ih uËini duh kolektivne prakse bit Êe svakako i danasnuæan da se uËini sljedeÊi konkretan korak i stvori novo druπtveno tijelo sonu stranu Imperija.

Jedan veliki Savez!Naπa studija poËela je od hipoteze da se moÊ Imperija i mehanizmiimperijalne suverenosti mogu shvatiti jedino kada se s njima suoËimo nanajopÊenitijoj razini, u njihovoj globalnosti. Kada dovrπavamo razraduizazova i otpora Imperiju i njegovom svjetskom træiπtu, moramo postaviti ialternativu na jednako globalnoj razini. Bilo koja najava konkretne zajedniceu izolaciji, odreene u rasnom, vjerskom ili regionalnom smislu, “odvojene”od Imperija, zaπtiÊene od njegovih moÊi Ëvrstim granicama, osuuje takvuzajednicu na neku vrstu geta. Imperiju se ne moæe pruæiti otpor projektomkoji ima za cilj ograniËenu, lokalnu samostalnost. Ne moæemo se vratiti nanikakav prijaπnji druπtveni oblik niti krenuti naprijed u izolaciju. Moramo seprije probiti kroz Imperij da izaemo na drugu stranu. Deleuze & Guattaritvrdili su da umjesto otpora globalizaciji kapitala trebamo ubrzati taj proces.“Ali koji je,” pitaju se oni, “revolucionarni prijelaz? Postoji li on? PovuÊi se sasvjetskoga træiπta ... iIi otiÊi u suprotnom pravcu? IÊi joπ dalje, to jest, ukretanje træiπta, dekodiranje i deteritorijalizaciju?”01 Moæemo osporiti Imperijjedino na njegovoj razini opÊenitosti i poticanjem procesa koje ono nudipreko njihovih danaπnjh granica. Moramo prihvatiti izazov i nauËiti mislitiglobalno i djelovati globalno. Globalizaciji treba suprotstavitiprotuglobalizaciju, Imperiju Protuimperij.

U tom smislu mogli bismo se nadahnuti vizijom svetoga Augustinakako se suprotstaviti dekadentnom Rimskom Imperiju. NijednaograniËena zajednica ne moæe uspjeti i pruæiti alternativu imperijalnojvladavini; jedino univerzalna katoliËka zajednica koja Êe okupiti svenarode i sve jezike na zajedniËkom putu moæe to postiÊi. Boæanski gradje univerzalni grad stranaca, koji se okupljaju, surauju, komuniciraju.Meutim, naπe hodoËaπÊe na zemlji, za razliku od Augustinovog, nematranscendentni telos izvan nas; ono jest i ostaje apsolutno imanentno.Njegovo stalno kretanje, okupljanje stranaca u zajednicu, nastojanje daovaj svijet postane njihov dom, istovremeno je sredstvo i cilj, ili boljereËeno sredstvo bez cilja.

179PROTUIMPERIJ

S toga stajaliπta Industrijski radnici svijeta [Industrial Workers of theWorld—IWW] veliki je augustinski projekt naπega vremena. U prvimdesetljeÊima dvadesetoga stoljeÊa Wobblies, kako su ih nazvali, organiziralisu velike πtrajkove i pobune diljem Sjedinjenih Dræava, od Lawrencea,Massachusettsa i Patersona, New Jersey, do Everetta, Washingtona.02 Stalnokretanje Wobbliesa bilo je doista imanentno hodoËaπÊe, stvaranje novogadruπtva u ljusci staroga, bez uspostavljanja Ëvrstih i stabilnih strukturavladavine. [U stvari, sluæbena Ljevica najviπe je i stalno kritizirala IWW zatoπto njihovi πtrajkovi, iako snaæni i Ëesto uspjeπni, nikada nisu za sobomostavljali trajne sindikalne strukture.] Wobblies su imali izvanredan uspjehmeu brojnim i pokretnim doseljeniËkim stanovnicima jer su govorili istejezike te hibridne radne snage. Dvije prihvaÊene priËe o izvedenici imena“Wobbly” osvjetljavaju ova dva glavna obiljeæja pokreta, njegovuorganizacijsku pokretljivost i njegovu etniËko-jeziËnu hibridnost: prvo,pretpostavlja se da se Wobbly odnosi na nedostatak srediπta, elastiËno inepredvidljivo hodoËaπÊe IWW-ovih aktivista; i drugo, govori se da je imenastalo od krivoga izgovora jednoga kineskoga kuhara u Seattleu, “JaWobbly, Wobbly.” Prvenstvena zadaÊa IWW-a bila je univerzalnost projekta.Radnici svih jezika i rasa diljem svijeta [iako im je u stvari jedino uspjelodoÊi do Meksika] i radnici svih zanimanja trebaju se okupiti u “Jedan velikisavez”.

PreuzimajuÊi palicu od IWW-a, i u tom smislu nastavljajuÊi naAugustina, mi Êemo izloæiti naπu politiËku viziju u skladu s radikalnomrepublikanskom tradicijom moderne demokracije. ©to znaËi danas bitirepublikanac? Kakvoga smisla ima u postmodernoj eri zauzeti onajneprijateljski poloæaj koji je predstavljao radikalno demokratsku alternativuunutar modernosti? Gdje je stajaliπte s kojega kritika moæe biti moguÊa iuËinkovita? Na ovom prijelazu od modernosti prema postmodernosti, postojili joπ uvijek mjesto s kojega moæemo objaviti naπu kritiku i izgraditialternativu? Ili, ako smo poslani na ne-mjesto Imperija, moæemo li izgraditisnaæno ne-mjesto i shvatiti ga konkretno kao teren postmodernogrepublikanizma?

Ne-mjesto eksploatacijeDa bismo pristupili toj problematici dozvolite nam kratku digresiju.Spomenuli smo ranije da je Marxova teoretska metoda, u skladu s tradicijommoderne kritike modernosti, smjeπtena u dijalektici izmeu unutarnjega ivanjskoga. Proleterske borbe predstavljaju - u stvarnom, ontoloπkom smislu -

180 INTERMECO

motor kapitalistiËkoga razvoja. One prisiljavaju kapital da usvaja sve viπerazine tehnologije i tako preobraæava procese rada.03 Te borbe stalno silekapital da reformira proizvodne odnose i preobrazi odnose prevlasti. Odzanatske proizvodnje do veleindustrije, od financijskoga kapitala dotransnacionalnoga restrukturiranja i globalizacije træiπta, uvijek inicijativeorganizirane radne snage odreuju oblik kapitalistiËkoga razvoja. Putem tepovijesti mjesto eksploatacije je dijalektiËki odreena lokacija. Radna snagaje najunutarnjiji element, sam izvor kapitala. Meutim, u isto vrijeme radnasnaga predstavlja vanjsko kapitala, to jest, mjesto gdje proletarijatprepoznaje vlastitu upotrebnu vrijednost, vlastitu neovisnost, i na kojemu onzasniva svoju nadu za osloboenjem. Odbijanje eksploatacije - ili u stvariotpor, sabotaæa, nepotËinjavanje, pobuna i revolucija - saËinjava motornusnagu stvarnosti koju proæivljavamo, a istovremeno je njezina æiva oporba. UMarxovoj misli, odnos izmeu unutarnjega i vanjskoga kapitalistiËkogarazvoja potpuno je odreen u dvojnom stajaliπtu proletarijata, kako unutartako i izvan kapitala. Taj prostorni razmjeπtaj doveo je do mnogih politiËkihnazora temeljenih na snu o potvrivanju mjesta upotrebne vrijednosti, Ëiste iodvojene od razmjenske vrijednosti i kapitalistiËkih odnosa.

Taj se je prostorni razmjeπtaj promijenio u suvremenom svijetu. Sjedne strane, odnosi kapitalistiËke eksploatacije posvuda se πire, neograniËavajuÊi se na tvornicu veÊ teæeÊi da zauzmu cijelo druπtvenopodruËje. S druge strane, druπtveni odnosi potpuno zaokupljaju proizvodneodnose, ËineÊi nemoguÊom bilo koje vanjsko izmeu druπtvene proizvodnjei ekonomske proizvodnje. Dijalektika izmeu proizvodnih snaga i sustavaprevlasti nema viπe odreeno mjesto. Sama svojstva radne snage [razlika,mjera i odluËnost] ne mogu se viπe uhvatiti i sliËno se eksploatacija ne moæeviπe lokalizirati i kvantificirati. U stvari, predmet eksploatacije i prevlastinisu konkretne proizvodne djelatnosti veÊ univerzalna sposobnost da seproizvodi, to jest, apstraktna druπtvena djelatnost i njezina sveobuhvatnamoÊ Taj apstraktni rad je djelatnost bez mjesta a ipak je vrlo moÊan. To jesuradnja mozgova i ruku, umova i tijela, to je istovremeno nepripadanje istvaralaËko druπtveno rasprostranjivanje æivoga rada; to je æelja i nastojanjemnoπtva pokretnih i prilagodljivih radnika, a istovremeno to je intelektualnaenergija i jeziËna i komunikacijska izgradnja mnoπtva intelektualnih iafektivnih radnika.04

Nigdje se viπe ne mogu naÊi unutarnje odreeno upotrebnomvrijednoπÊu i vanjsko razmjenske vrijednosti, pa je stoga bilo koja politikaupotrebne vrijednosti, koja se uvijek zasnivala na iluziji o moguÊnosti

181PROTUIMPERIJ

odjeljivanja, sada potpuno nezamisliva. Meutim, to ne znaËi da suproizvodnja i eksploatacija prestale. Niti su inovacija i razvoj, niti stalnorestrukturiranje odnosa moÊi doπli do svoga kraja. Naprotiv, danas viπe negoikada, kako proizvodne snage postaju sve viπe delokalizirane, potpunouniverzalne, one ne proizvode samo robe veÊ i bogate i moÊne druπtveneodnose. Meutim, te nove proizvodne snage nemaju nikakvoga mjesta jerzauzimaju sva mjesta, a one proizvode i eksploatirane su na neodreenomne-mjestu. Univerzalnost ljudskog stvaralaπtva, sinteza slobode, æelje iæivoga rada odvijaju se na ne-mjestu postmodernih proizvodnih odnosa.Imperij je ne-mjesto svjetske proizvodnje gdje je radna snaga eksploatirana.Nasuprot tome, i bez moguÊe homologije s Imperijem, tu opet nalazimorevolucionarni formalizam modernih republikanaca. To je joπ uvijekformalizam jer je bez mjesta, ali to je moÊni formalizam sada kada jeprepoznat ne kao apstrahiran od pojedinaËnih i kolektivnih subjekata veÊkao opÊa moÊ koju predstavljaju njihova tijela i umovi. Ne-mjesto imamozak, srce, grudi i udove, globalno.

Biti-protiv: nomadstvo, dezertiranje, egzodusTo nas shvaÊanje vraÊa na poËetno pitanje. ©to danas znaËi bitirepublikanac? VeÊ smo vidjeli da moderan kritiËki odgovor otvaranjemdijalektike izmeu vanjskoga i unutarnjega viπe nije moguÊ. Trebat Êeizgraditi uËinkoviti pojam postmodernog republikanizma au milieu, naosnovi æivoga iskustva globalnoga mnoπtva. MoguÊi odgovor nanajosnovnijoj i elementarnoj razini je volja da budemo protiv. OpÊenito, voljada budemo protiv ne zahtijeva mnogo objaπnjenja. Neposluπnost premavlasti jedan je od najprirodnijih i najzdravijih Ëinova. Izgleda nam potpunooËigledno da Êe se oni koji su eksploatirani opirati - i u odgovarajuÊimuvjetima - pobuniti. Meutim, danas to ne mora biti tako oËigledno. Dugatradicija politiËke znanosti govori da nije problem u tome zaπto se ljudi buneveÊ zaπto se ne bune. Ili drugim rijeËima, kao πto kaæu Deleuze & Guattari,“temeljni problem politiËke filozofije toËno je onaj πto ga je tako jasno vidioSpinoza [i ono πto je Wilhelm Reich ponovo otkrio]: “Zaπto se ljudi takotvrdoglavo bore za svoje ropstvo kao da je to njihov spas?”05 Danas nije prvopitanje politiËke filozofije hoÊe li ili zaπto doÊi to otpora i pobune veÊ prijekako odrediti neprijatelja protiv kojega se boriti. Doista, Ëesto jenesposobnost utvrivanja neprijatelja ono πto naπu volju za otporom vodikroz tako paradoksalne krugove. Meutim, utvrivanje neprijatelja nije takomala zadaÊa uzimajuÊi u obzir da eksploatacija nema viπe neko konkretno

182 INTERMECO

mjesto i da smo utopljeni u tako duboku i sloæenu moÊ da viπe ne moæemoodrediti konkretnu razliku ili mjeru. Mi trpimo eksploataciju, otuenje izapovijedanje kao neprijatelji, ali ne znamo gdje locirati proizvodnjutlaËenja. A ipak opet se opiremo i borimo.

Ne bismo trebali pretjerivati u tim logiËkim paradoksima. Iako nanovom podruËju Imperija Ëesto ne moæemo utvrditi eksploataciju i prevlastna konkretnim mjestima, one ipak postoje. Globalnost zapovijedanja kojuone nameÊu predstavlja obrnutu sliku - neπto poput negativa fotografije -opÊenitosti proizvodnih djelatnosti mnoπtva. A ipak, taj obrnuti odnosizmeu imperijalne moÊi i moÊi mnoπtva ne oznaËava nikakvu homologiju.U stvari, imperijalna moÊ ne moæe viπe disciplinirati moÊi mnoπtva; onamoæe samo nametnuti nadzor nad njegovim opÊim druπtvenim iproizvodnim sposobnostima. S ekonomskoga stajaliπta, elastiËan i globalanmonetarni sustav zamijenio je reæim nadnica kao funkciju regulacije;postupci nadzora i policije zamijenili su normativno zapovijedanje; aprevlast se vrπi putem komunikacijskih mreæa. Tako eksploatacija i prevlastkonstituiraju opÊe ne-mjesto na imperijalnom podruËju. Iako seeksploatacija i prevlast joπ uvijek osjeÊaju konkretno, na tijelima mnoπtva,one su ipak amorfne i to na takav naËin da izgleda kako nema viπe mjestagdje bi se Ëovjek mogao sakriti. Ako nema viπe mjesta koje se moæeprepoznati kao vanjsko, moramo biti protiv na svakom mjestu. To biti protivpostaje bitni kljuË za svako aktivno politiËko stajaliπte u svijetu, svaku æeljukoja je uËinkovita - moæda za samu demokraciju. Prvi antifaπistiËki partizaniu Evropi, naoruæani dezerteri πto su se borili protiv svojih izdajniËkih vlada,prikladno su nazvani “ljudi protiv”.06 Danas uopÊeno mnoπtvo u svomestajaliπtu biti-protiv mora prepoznati imperijalnu suverenost kao neprijateljai otkriti primjerena sredstva da potkopa njenu moÊ.

Tu opet vidimo republikansko naËelo u njegovoj prvoj fazi:dezerterstvu, egzodusu i nomadstvu. Dok je u disciplinarnoj eri sabotaæabila temeljni pojam otpora, u eri imperijalnoga nadzora to moæe bitidezerterstvo. Dok je u modernosti biti protiv Ëesto znaËilo izravno i/ilidijalektiËko suprotstavljanje snaga, u postmodernosti biti-protiv moæe bitinajuËinkovitije u neuspravnom i dijagonalnom dræanju. Bitke protiv Imperijamogu se dobiti putem odbijanja i dezerterstva. To dezerterstvo nemaodreeno mjesto: ono je napuπtanje mjesta moÊi.

Tijekom povijesti modernosti, pokretljivost i seljenje radne snageremetilo je disciplinarne uvjete koji su vezivali radnike. A moÊ jeupotrebljavala krajnje nasilje protiv te pokretljivosti. U tom pogledu ropstvo

183PROTUIMPERIJ

moæemo promatrati u cjelini s raznim reæimima radniËkih nadnica kaokrajnji aparat tlaËenja kako bi se zaustavila pokretljivost radne snage.Povijest crnaËkoga ropstva u Amerikama pokazuje kako bitnu potreburobovlasnika da nadziru pokretljivost radne snage tako i neobuzdanu æeljurobova da pobjegnu: od zatvorenih brodova na Srednjem prijelazu dorazraenih tlaËiteljskih tehnika koje su upotrebljavali protiv odbjeglihrobova. Pokretljivost i masovno radniËko nomadstvo uvijek izraæavajuodbijanje i potragu za osloboenjem: otpor uæasnim uvjetima eksploatacije ipotragu za slobodom i novim uvjetima æivota. U stvari, bilo bi zanimljivonapisati opÊu povijest naËina proizvodnje sa stajaliπta radniËke æelje zapokretljivoπÊu [iz sela u grad, iz grada u prijestolnicu, iz jedne dræave udrugu, s jednoga kontinenta na drugi], a ne samo promatrati taj razvoj sastajaliπta regulacije tehnoloπkih uvjeta rada πto je provodi kapital. Ta bipovijest bitno promijenila Marxovo shvaÊanje faza organizacije rada, koje jeposluæilo kao teoretski okvir brojnim autorima sve do Polanyija.07

Danas su pokretljivost radne snage i selidbena kretanja vrlo nejasna iteπko ih je shvatiti. »ak i najznaËajnija kretanja stanovniπtva u modernosti[ukljuËujuÊi seljenja bijelaca i crnaca preko Atlantika] pravi su liliputanskidogaaji u usporedbi s ogromnim premjeπtanjima stanovniπtva u naπemuvremenu. Sablast kruæi svijetom a to je sablast seljenja. Sve snage starogasvijeta ujedinile su se u nemilosrdnoj operaciji protiv toga, ali kretanje jeneodoljivo. Pored bijega iz takozvanoga TreÊega svijeta, tu su i strujepolitiËkih izbjeglica i premjeπtanja intelektualne radne snage uz masovnepokrete poljoprivrednog, industrijskog i usluænog proletarijata. Podzemnaseljenja bacaju u zasjenak legitimna i dokumentirana kretanja: granicenacionalne suverenosti su sita, a svaki pokuπaj potpune regulacije nailazi naæestoki pritisak. Ekonomisti pokuπavaju objasniti tu pojavu svojimjednadæbama i modelima, koji Ëak kad bi bili i potpuni ne bi objasnilineodoljivu æelju za slobodnim kretanjem. U stvari, dezerterstvo od bijednihkulturnih i materijalnih uvjeta imperijalne reprodukcije gura otraga unegativnom smislu; ali bogatstvo æelje i akumuliranje izraæajnih iproizvodnih sposobnost koje su procesi globalizacije unijeli u svijest svakogapojedinca i druπtvene skupine vuku prema naprijed u pozitivnom smislu -pa tako pruæaju odreenu nadu. Dezerterstvo i egzodus snaæan su oblikklasne borbe unutar i protiv imperijalne postmodernosti. Meutim, tapokretljivost joπ uvijek predstavlja spontanu razinu borbe i, kao πto smoranije primijetili, najËeπÊe danas vodi prema novim beskorijenskim uvjetimasiromaπtva i bijede.

184 INTERMECO

Nova nomadska horda, nova rasa barbara, pojavit Êe se da zauzme ilinapusti Evropu. Nietzsche je u devetnaestom stoljeÊu bio Ëudnodalekovidan u pogledu njihove sudbine. “Problem: gdje su barbaridvadesetoga stoljeÊa? OËigledno je da Êe se pojaviti na vidiku i uËvrstiti setek nakon strahovitih druπtvenih kriza”.08 Ne moæemo toËno reÊi πto jeNietzsche predvidio u svom lucidnom deliriju, ali doista koji bi nedavnidogaaji mogli biti jaËi primjer moÊi dezerterstva i egzodusa, moÊinomadske horde, od pada Berlinskoga zida i raspada cijeloga socijalistiËkogabloka? U dezertiranju od “socijalistiËke discipline”, divlja pokretljivost imasovna iseljavanja bitno su doprinijela raspadu sustava. U stvari,dezertiranje proizvodnoga osoblja dezorganiziralo je birokratski sovjetskisvijet i udarilo u srediπte njegovoga disciplinarnoga sustava. Masovniegzodus visokoobrazovanih radnika iz IstoËne Evrope odigrao je vaænuulogu u izazivanju pada Zida.09 Iako se taj primjer odnosi na osobitostisocijalistiËkoga dræavnoga sustava, on pokazuje da pokretljivost radne snagemoæe doista izraziti otvoreni politiËki sukob i doprinijeti uniπtenju reæima.Meutim, mi trebamo viπe. Mi trebamo snagu sposobnu ne samo daorganizira razorne sposobnosti mnoπtva, veÊ da preko æelja mnoπtva pruæialternativu. Protumperij mora takoer biti nova globalna vizija, novi naËinæivljenja u svijetu.

Brojni republikanski politiËki projekti u modernosti smatrali supokretljivost povlaπtenim podruËjem za borbu i organizaciju: od takozvanihtoskanskih socijalista [toskanski i lombardski apostoli reforme koji su,protjerani iz vlastite zemlje, raspirivali bunu protiv katoliËkih nacija Evrope,od Italije do Poljske] do sljedbi iz sedamnaestoga stoljeÊa koje suorganizirale prekoatlantska putovanja kao odgovor na pokolje u Evropi, i odaktivista IWW-a diljem Sjedinjenih Dræava 1910-ih godina do evropskihautonomista u 1970-im. U tim modernim primjerima pokretljivost je postalaaktivna politika i potvrdno politiËko stajaliπte. Ta pokretljivost radne snage itaj politiËki egzodus imaju tisuÊu niti koje se isprepliÊu - mijeπaju se staretradicije i nove potrebe upravo kao πto su se ispreplitali republikanizammodernosti i moderna klasna borba. Postmoderni republikanizam, ako seæeli pojaviti, mora se suoËiti s istom zadaÊom.

Novi barbariOni koji su protiv, dok pokuπavaju pobjeÊi od lokalnih i konkretnih stegasvojega ljudskoga stanja, moraju takoer stalno izgraivati novo tijelo i noviæivot. To je nuæno nasilan, barbarski prijelaz, ali kao πto Walter Benjamin

185PROTUIMPERIJ

kaæe, to je pozitivno barbarstvo: “Barbarstva? ToËno. To potvrujemo kakobismo uveli novi, pozitivni pojam barbarstva. ©to siromaπtvo iskustvaprisiljava barbara da radi? Da poËne iznova, da poËne s novim.” Novibarbarin “ne vidi niπta stalno. Ali upravo iz toga razloga on posvuda vidinove putove. Tamo gdje se drugi susreÊu sa zidovima i planinama, i tamo onvidi put. Ali zbog toga πto posvuda vidi put, on mora posvuda Ëistiti stvari snjega ... Zbog toga πto vidi posvuda putove, on se uvijek postavlja naraskriæju. Nijedan trenutak ne zna πto Êe donijeti sljedeÊi. Ono πto postoji onsvodi na krhotine, ne zbog krhotina veÊ zbog puta koji kroz njih vodi.” 10

Novi barbari uniπtavaju potvrdnim nasiljem i zacrtavaju nove staze æivotekroz vlastito materijalno postojanje.

Taj barbarski rad djeluje na ljudske odnose opÊenito, ali danas ihmoæemo prepoznati najprije u tjelesnim odnosima spola i spolnosti.11

Konvencionalni standardi tjelesnih i spolnih odnosa izmeu spolova i unutarnjih sve su viπe otvoreni izazovu i preobrazbi. Tijela se preobraæavaju imijenjaju da bi stvorili nova poslijeljudska tijela.12 Prvi uvjet te tjelesnepreobrazbe je shvaÊanje da ljudska priroda nikako nije odvojena od prirodekao cjeline, da nema stalnih i nuænih granica izmeu Ëovjeka i æivotinje,Ëovjeka i stroja, muπkarca i æene i tako dalje. To je shvaÊanje da je i samapriroda umjetno podruËje otvoreno novim mutacijama, mjeπavinama ihibridizacijama.13 Ne samo πto mi svjesno potkopavamo tradicionalnegranice, oblaËeÊi se u odjeÊu drugoga spola na primjer, veÊ se takoerkreÊemo u stvaralaËkoj, neodreenoj zoni au milieu, izmeu tih granica ibez obzira na njih. Danaπnje mutacije Ëine antropoloπki egzodus ipredstavljaju izvanredno vaæan, ali joπ uvijek sasvim dvosmislen, elementrazmjeπtaja republikanizma “protiv” imperijalne civilizacije. Antropoloπkiegzodus vaæan je prvenstveno zbog toga jer se tu poËinje pojavljivatipozitivno, konstruktivno lice mutacije: ontoloπke mutacije na djelu,konkretni izum prvoga novoga mjesta na ne-mjestu. Ta stvaralaËka evolucijane zauzima samo bilo koje postojeÊe mjesto veÊ prije izmiπlja novo mjesto,to je æelja koja stvara novo tijelo; metamorfoza koja razbija sve naturalistiËkehomologije modernosti.

Meutim, pojam antropoloπkoga egzodusa joπ je uvijek vrlodvosmislen, jer su njegove metode, hibridizacija i mutacija, upravo onemetode πto ih koristi imperijalna suverenost. U tamnom svijetu prozecyberpunka, na primjer, sloboda samooblikovanja Ëesto se ne razlikuje odsnaga sveobuhvatnoga nadzora.14 Mi svakako trebamo promijeniti naπa tijelai nas same, a moæda joπ i radikalnije nego πto zamiπljaju pisci cyberpunka. U

186 INTERMECO

naπem suvremenom svijetu, danas Ëeste estetske mutacije tijela, kao πto supiercing i tetoviranja, moda punka i njegova razna oponaπanja, sve su topoËetne naznake tih tjelesnih preobrazbi, ali na kraju one nisu ni izdalekadorasle onoj vrsti radikalne mutacije koja je danas potrebna. Volja dabudemo protiv doista treba tijelo koje je potpuno nesposobno da sepodvrgne zapovijedanju. Ona treba tijelo koje je nesposobno prilagoditi seobiteljskom æivotu, tvorniËkoj disciplini, ureenju tradicionalnoga spolnogaæivota i tako dalje. [Ako osjetite da vaπe tijelo odbija te “normalne” æivotnefunkcije, nemojte oËajavati - iskoristite vaπ dar!] 15 Meutim, novo tijelo,pored toga πto je radikalno nepripremljeno za normalizaciju, mora takoerbiti sposobno stvoriti novi æivot. Moramo otiÊi mnogo dalje da odredimonovo mjesto ne-mjesta, daleko izvan jednostavnih iskustava mijeπanja ihibridizacije i eksperimenata koji se oko njih provode. Moramo konstituiratikoherentnu politiËku umjetninu, umjetno postajanje u onom smislu ukojemu su humanisti govorili o homohomou πto ga stvaraju umjetnost iznanje i, kako je Spinoza govorio, o moÊnom tijelu πto ga je proizvelanajviπa svijest proæeta ljubavlju. BeskonaËni putovi barbara morajuoblikovati novi naËin æivota.

Meutim, takve preobrazbe uvijek Êe ostati slabe i dvosmislene,ukoliko ih oblikujemo samo u smislu forme i poretka. Sama hibridnost jeprazna, a puko odbijanje poretka jednostavno nas ostavlja na rubu niπtavila -ili joπ gore, ti postupci riskiraju da ojaËaju imperijalnu moÊ a ne da je doveduu pitanje. Nova politika dobiva stvaran sadræaj jedino kada prebacimo naπupozornost s pitanja forme i poretka na reæime i praksu proizvodnje. NapodruËju proizvodnje moÊi Êemo prepoznati da ta pokretljivost iartificijelnost ne predstavljaju samo izuzetna iskustva malih povlaπtenihskupina veÊ da prije oznaËavaju zajedniËko proizvodno iskustvo mnoπtva.Joπ su u devetnaestom stoljeÊu proleteri bili znani kao nomadikapitalistiËkoga svijeta.16 »ak kada njihova tijela ostaju stalno na jednojzemljopisnoj lokaciji [kao πto je najËeπÊe sluËaj], njihovo stvaralaπtvo iproizvodnja odreuju tjelesna i ontoloπka seljenja. Antropoloπkemetamorfoze tijela uspostavljaju se putem zajedniËkoga iskustva rada inovih tehnologija koji imaju konstitutivne uËinke i ontoloπke implikacije.Alati su uvijek funkcionirali kao ljudske proteze, integrirane u naπa tijelaputem naπe radne prakse kao neka vrsta antropoloπke mutacije kako usmislu pojedinca tako i u smislu kolektivnoga druπtvenoga æivota.Suvremeni oblik egzodusa i novi barbarski æivot zahtijevaju da alati postanustvaralaËke proteze, koje Êe nas osloboditi od stanja modernosti

187PROTUIMPERIJ

ËovjeËanstva. VraÊajuÊi se marksistiËkoj digresiji koju smo prije uËinili, kadadijalektika izmeu unutarnjega i vanjskoga doe do kraja i kada odvojenomjesto upotrebne vrijednosti iπËezne s imperijalnoga podruËja, novi oblicimoÊi rada dobivaju zadaÊu da iznova proizvedu ljudsko [ili u stvariposlijeljudsko]. Ta Êe se zadaÊa izvrπiti prvenstveno putem novih i sve viπenematerijalnih oblika afektivne i intelektualne moÊi rada, u zajednici kojuoni Ëine, u artificijelnosti koju oni predstavljaju kao projekt.

Ostvarenjem toga prijelaza, dekonstruktivna faza kritiËke misli, koja jeod Heideggera i Adorna do Derridaa pruæila snaæno sredstvo za izlaz izmodernosti, izgubila je svoju uËinkovitost.17 Ona je danas zatvorena zagradai ostavlja nas suoËene s novom zadaÊom: izgradnjom, na ne-mjestu, novogamjesta; izgradnjom ontoloπki novih odrednica ljudskoga, æivoga - moÊneartificijalnosti biÊa. PriËa o kiborgu Donne Haraway, koja poËiva nadvosmislenoj granici izmeu Ëovjeka, æivotinje i stroja, uvodi nas danas,mnogo uËinkovitije od dekonstrukcije, na ta nova podruËja moguÊnosti - alimoramo imati na umu da je to basna i niπta viπe. Snaga koja mora umjestotoga vuÊi naprijed teoretsku praksu da bi aktualizirala ta podruËja moguÊemetamorfoze joπ je uvijek [i sve snaænije] zajedniËko iskustvo noveproizvodne prakse i usredsreenja proizvodnoga rada na plastiËno i fluidnopodruËje novih komunikacijskih, bioloπkih i mehaniËkih tehnologija.

Stoga, biti danas republikanac znaËi ponajprije boriti se unutarImperija i graditi protiv Imperija, na njegovim hibridnim, moduliranimpodruËjima. A tu moramo pridodati, protiv svih moralizama i svih kivnosti inostalgija, da to novo imperijalno podruËje pruæa veÊe moguÊnosti zastvaranje i osloboenje. Mnoπtvo, u svojoj volji da bude protiv i svojoj æeljiza osloboenjem, mora se progurati kroz Imperij da bi izaπlo na drugustranu.

PUTOVI PROIZVODNJE

3.1

GRANICE IMPERIJALIZMA

VeÊim dijelom dvadesetoga stoljeÊa, kritikaimperijalizma ubrajala se meu najaktivnija i najokretnija podruËjamarksistiËke teorije. 01 Mnogi njezini argumenti danas su svakako zastarjeli astanje na koje se odnose potpuno se promijenilo. Meutim to ne znaËi da onnje nemamo πto nauËiti. Ta nam kritika imperijalizma moæe pomoÊi dashvatimo prijelaz od imperijalizma prema Imperiju jer je u odreenompogledu ona predvidjela taj prijelaz.

Jedan od srediπnjih argumenata marksistiËke tradicije razmiπljanja oimperijalizmu jest da postoji unutarnji odnos izmeu kapitalizma iekspanzije i da kapitalistiËka ekspanzija neizbjeæno poprima politiËki oblikimperijalizma. Sam Marx pisao je vrlo malo o imperijalizmu, ali njegoveanalize kapitalistiËke ekspanzije bitne su za cijelu tu kritiku. Marx je vrlojasno objasnio da kapital stalno djeluje putem prerazmjeπtaja granicaunutarnjega i vanjskoga. Doista, kapital ne funkcionira unutar meastalnoga teritorija i stanovniπtva, veÊ se uvijek prelijeva preko granica iusvaja nove prostore: “Tendencija da se stvori svjetsko træiπte izravno je datau pojmu samoga kapitala. Svaka granica pojavljuje se kao prepreka kojutreba prijeÊi”.02 To nemirno obiljeæje kapitala predstavlja uvijek prisutnukriznu toËku koja pripada biti samoga kapitala: stalna ekspanzija uvijek jeneprimjereni ali svejedno nuæan pokuπaj da se utaæi neutaæiva æe. Ne

Svijet je skoro cijeli parceliran, a ono πto je odnjega ostalo razdijeljeno je, osvojeno ikolonizirano. Pomislite na te zvijezde kojevidite iznad sebe po noÊi, te prostrane svjetovekoje nikada ne moæemo doseÊi. Ja bih pripojioplanete kada bih mogao. »esto o tomerazmiπljam. Raæalostim se kada ih vidim takojasno a ipak su tako daleko.

cecil rhodes

191GRANICE IMPERIJALIZMA

æelimo nagovijestiti da Êe ta kriza i te prepreke nuæno odvesti kapital upropast. Naprotiv, kao πto je to sluËaj s modernosti kao cjelinom, kriza je zakapital normalno stanje koje oznaËava ne njegov kraj veÊ njegovu tendencijui naËin djelovanja. Izgradnja imperijalizma sa strane kapitala i kretanjekapitala dalje od njega sadræani su u sloæenoj igri izmeu granica i prepreka.

Potreba za vanjskimMarx analizira stalnu potrebu kapitala za ekspanzijom, najprijeusredotoËujuÊi se na proces ostvarenja i stoga na nejednaki kvantitativniodnos izmeu radnika kao proizvoaËa i radnika kao potroπaËa roba.03

Problem ostvarenja jedan je od Ëimbenika koji gura kapital izvan njegovihgranica i teæi prema svjetskom træiπtu. Da bismo shvatili taj problemmoramo poËeti od eksploatacije. “U poËetku”, Ëitamo u grundrisse,“kapital prisiljava radnike preko potrebnoga rada na viπak rada. Samo na tajnaËin on sebe ostvaruje i stvara viπak vrijednosti.” [str. 421] Nadnica radnika[koja odgovara potrebnom radu] mora biti manja od ukupne vrijednosti kojuradnik proizvodi. Meutim, taj viπak vrijednosti mora pronaÊi primjerenotræiπte da bi se ostvario. S obzirom da svaki radnik mora proizvesti viπevrijednosti nego πto on ili ona potroπi, potraænja radnika kao potroπaËa nemoæe nikada biti primjerena potraænja za viπak vrijednosti. Na takav naËinniz prepreka odreuje kapitalistiËku proizvodnju i proces razmjene uzatvorenom sustavu: “Kapital onda postavlja potrebno vrijeme rada kaoprepreku razmjenskoj vrijednosti æivoga rada; vrijeme viπka rada kaoprepreku potrebnom vremenu rada: a viπak vrijednosti kao preprekuvremenu viπka rada” [str. 422]. Sve te prepreke proistiËu iz jedne jedineprepreke koju odreuje nejednaki odnos izmeu radnika kao proizvoaËa iradnika kao potroπaËa.

Svakako, kapitalistiËka klasa [zajedno s drugim klasama koje sudjelujuu njezinim profitima] potroπit Êe neπto od toga viπka vrijednosti, ali ne moæesve potroπiti, jer kad bi to uËinila ne bi bilo viπe viπka vrijednosti za ponovnoinvestiranje. Umjesto da potroπe cijeli viπak vrijednosti kapitalisti se morajusuzdræavati, πto znaËi da moraju akumulirati.04 Sam kapital zahtijeva dakapitalisti odbace uæitke i da se πto je moguÊe viπe suzdræavaju od“rasipanja” viπka vrijednosti na vlastitu potroπnju.

Meutim, to kulturoloπko objaπnjenje moralnosti i suzdræavanja samoje simptom stvarnih ekonomskih prepreka koje se postavljaju unutarkapitalistiËke proizvodnje. S jedne strane, ako hoÊemo da bude profita, ondaradnici moraju proizvesti viπe vrijednosti nego πto potroπe. S druge strane,

192 PUTOVI PROIZVODNJE

ako hoÊemo da bude akumulacije, kapitalistiËka klasa i ovisnici o njoj nemogu potroπiti sav taj viπak vrijednosti. Ako radniËka klasa zajedno skapitalistiËkom klasom i ovisnicima o njoj ne mogu stvoriti primjerenotræiπte i kupiti sva proizvedena dobra, onda se ta vrijednost ne moæe ostvaritiiako je eksploatacija izvrπena i viπak vrijednosti izvuËen.05

Marx dalje ukazuje da se ta granica stalno zaoπtrava kako rad postajesve produktivniji. S porastom proizvodnje i konzekventnim porastom usastavu kapitala, promjenljivi kapital [to jest nadnice plaÊene radnicima]saËinjava sve manji dio ukupne vrijednosti roba. To znaËi da je moÊpotroπnje u radnika sve manja u odnosu na proizvedene robe: “©to seproizvodnost viπe razvija, ona sve viπe dolazi u sukob s uskom osnovom nakojoj poËivaju odnosi potroπnje”.06 “Uska osnova” potroπaËke moÊi koËi nataj naËin ostvarenje kapitala. Trebamo imati na umu da ta prepreka nemanikakve veze s apsolutnom moÊi proizvodnje stanovniπtva ili njegovomapsolutnom moÊi potroπnje [proletarijat bi bez sumnje mogao i æelio viπepotroπiti], veÊ se ona prije odnosi na relativnu moÊ potroπnje stanovniπtvaunutar kapitalistiËkih odnosa proizvodnje i reprodukcije.

Marx tvrdi da kapital mora proπiriti svoje podruËje kako bi ostvarioviπak vrijednosti u proizvodnom procesu i izbjegao pad vrijednost kojiproizlazi iz prekomjerne proizvodnje: “Preduvjet proizvodnje zasnovane nakapitalu je proizvodnja sve πire sfere kolanja, bilo da se sfera sama izravnoπiri, ili je unutar nje stvoreno viπe toËaka kao toËaka proizvodnje” [str. 407]

MoguÊe je proπiriti sferu kolanja pojaËanjem postojeÊih træiπta unutarkapitalistiËke sfere putem novih potreba i æelja; ali koliËina nadnicadostupna radnicima za troπenje postavlja strogu prepreku tom proπirenju.Alternativno, mogu se stvoriti dodatni potroπaËi ako uvedemo novesegmente stanovniπtva u kapitalistiËki odnos, ali to ne moæe stabilizirati uosnovi nejednaki odnos izmeu ponude i potraænje, izmeu stvorenevrijednosti i vrijednosti koju mogu potroπiti kapitalisti i proleteri.07 Naprotiv,novi proleteri sami po sebi uvijek Êe biti nedovoljno træiπte za vrijednostonoga πto proizvode, pa Êe oni tako samo reproducirati problem na veÊojrazini.08 Jedino uËinkovito rjeπenje za kapital je da pogleda izvan sebe iotkrije nekapitalistiËka træiπta u kojima Êe razmijeniti dobra i ostvaritinjihovu vrijednost. ©irenje sfere kolanja izvan kapitalistiËkoga podruËjapremjeπta destabilizirajuÊu nejednakost.

Rosa Luxemburg razvila je Marxovu analizu problema ostvarenja ali jepromijenila naglasak analize. Luxemburg naglaπava Ëinjenicu da su “vanjskipotroπaËi qua razliËiti-od-kapitalistiËkih stvarno bitni” [str. 365-66] da bi


kapital ostvario svoj viπak vrijednosti kao oznaku ovisnosti kapitala o svomevanjskome. Kapitalizam je “prvi tip ekonomije koji ne moæe sam postojati,koji treba druge ekonomske sustave kao medij i tlo”.09 Kapital je organizamkoji ne moæe sebe uzdræavati ako stalno ne baca pogled preko svojih granica,hraneÊi se svojim vanjskim okoliπem. Njegovo vanjsko je bitno.

Moæda je ta potreba evropskoga kapitala da stalno πiri svoju sferunadzora njegova bolest, ali moæda je to i motor koji je doveo Evropu upoloæaj svjetske prevlasti u modernoj eri. “Moæda je zasluga Zapada,ograniËenoga na svoj uski ‘Rt Azije’”, pretpostavlja Fernand Braudel, “bilaπto mu je trebao svijet, πto je trebao pokuπati sreÊu izvan vlastitoga praga”.10

Kapital od svoga zametka teæi prema svjetskoj moÊi ili u stvari jedinojsvjetskoj moÊi.

Usvajanje vanjskogaKapital se πiri ne samo da bi ispunio potrebu za ostvarenjem i da nae novatræiπta veÊ i da udovolji zahtjevima narednoga trenutka u krugu akumulacije,to jest procesa kapitalizacije. Nakon πto je viπak vrijednosti ostvaren u oblikunovca [putem proπirenih træiπta u kapitalistiËkom domaπaju i putem osloncana nekapitalistiËka træiπta], taj se ostvareni viπak vrijednosti mora ponovoreinvestirati u proizvodnju, to jest, vratiti u kapital. Kapitalizacijaostvarenoga viπka vrijednosti zahtijeva od kapitalista da za naredni krugproizvodnje osigura dodatnu nabavu stalnoga kapitala [sirovine, strojeve itako dalje] i dodatni promjenljivi kapital [to jest radnu snagu] - a to Êekasnije opet zahtijevati joπ veÊe proπirenje træiπta za daljnje ostvarenje.

Potraga za dodatnim stalnim kapitalom [osobito novim sirovinama]vuËe kapital prema onoj vrsti imperijalizma πto je obiljeæavaju pljaËka ikraa. Kapital, tvrdi Rosa Luxemburg, “prevrÊe cijeli svijet, on pribavlja svo-ja sredstva za proizvodnju iz svih uglova zemlje, grabeÊi ih, ako je nuæno isilom, iz svih razina civilizacije i iz svih oblika druπtva... Kapitalu postajenuæno sve viπe raspolagati cijelom zemaljskom kuglom kako bi pribavio ne-ograniËeni izbor sredstava za proizvodnju kako u pogledu kvalitete tako i upogledu kvantitete, kako bi pronaπao produktivno uposlenje za viπak vrijed-nosti koji je ostvario”.11 U pribavljanju dodatnih sredstava za proizvodnju,kapital se doista oslanja na svoje nekapitalistiËko okruæenje, ali on ne usvajaokoliπ - ili bolje reËeno, on ne Ëini nuæno okoliπ kapitalistiËkim. Vanjsko os-taje vanjsko. Na primjer, zlato i dijamanti mogu se izvlaËiti iz Perua i JuæneAfrike ili πeÊerna trska iz Jamajke i Jave savrπeno dobro iako ta druπtva i taproizvodnja nastavljaju funkcionirati putem nekapitalistiËkih odnosa.


Pribavljanje dodatnoga promjenljivoga kapitala, uposlenje nove radnesnage i stvaranje proletera, nasuprot, podrazumijeva kapitalistiËkiimperijalizam. Produæenje radnoga dana postojeÊih radnika ukapitalistiËkom podruËju moæe, naravno, stvoriti dodatnu radnu snagu, alipostoji granica toga poveÊanja. Za ostatak te nove radne snage, kapital morastalno stvarati i upoπljavati nove proletere meu nekapitalistiËkimskupinama i zemljama. Postupna proletarizacija nekapitalistiËkogaokruæenja predstavlja stalno ponovno otvaranje procesa prvobitneakumulacije - pa prema tome i kapitalizaciju samoga nekapitalistiËkogaokoliπa. Luxemburg vidi u tome stvarnu povijesnu novinu kapitalistiËkogaosvajanja: “Svi su osvajaËi slijedili cilj porobljavanja i iskoriπtavanja zemlje,ali nijednoga nije zanimalo da orobi ljudima njihove proizvodne snage irazori njihovu druπtvenu organizaciju”.12 U tom procesu kapitalizacijevanjsko je usvojeno.

Kapital stoga mora ne samo imati otvorenu razmjenu snekapitalistiËkim druπtvima ili samo prisvojiti njihovo bogatstvo, on ih morai preobraziti u sama kapitalistiËka druπtva. To je srediπnje mjesto u RudolfHilferdingovoj definiciji izvoza kapitala: “Pod ‘izvozom kapitala’podrazumijevam izvoz vrijednosti kojoj je svrha stvoriti viπak vrijednostivani”.13 Izvozi se odnos, druπtveni odnos koji Êe sebe umnoæiti. Poputmisionara ili vampira, kapital dodiruje ono πto je strano i Ëini ga vlastitim.“Buræoazija”, piπu Marx i Engels, “prisiljava sve narode, pod prijetnjomnestanka, da usvoje buræoaski naËin proizvodnje; ona ih prisiljava da u svojusredinu uvedu ono πto ona naziva civilizacijom, tj. da sami postanu buræuji.Jednom rijeËju, ona stvara svijet na vlastitu sliku i priliku”.14 EkonomskimrjeËnikom, ta civilizacija i modernizacija znaËe kapitalizaciju, to jest,ukljuËivanje u sve πiri krug kapitalistiËke proizvodnje i akumulacije. Na taj jenaËin nekapitalistiËki okoliπ [teritorij, druπtveni oblici, kulture, proizvodniprocesi, radna snaga i tako dalje] formalno podvrgnut kapitalu.

Ovdje trebamo imati na umu da evropski kapital ne preoblikujenekapitalistiËke teritorije “na svoju sliku i priliku”, kao da sve postajehomogeno. U stvari, kada su marksistiËki kritiËari imperijalizma prepoznaliprocese usvajanja vanjskoga kapitalu, oni su opÊenito podcijenili znaËenjeneravnomjernoga razvoja i zemljopisne razlike koji su implicitni u timprocesima.15 Svaki se segment nekapitalistiËkoga okoliπa preobraæavarazliËito, a svi su organski integrirani u tijelo kapitala koje se πiri. DrugimrijeËima, razliËiti segmenti vanjskoga usvojeni su ne po modelu sliËnosti veÊkao razliËiti organi koji zajedno funkcioniraju u jednom koherentnom tijelu.


Na ovom mjestu moæemo shvatiti temeljno protuslovlje kapitalistiËkogaπirenja: oslanjanje kapitala na njegovo vanjsko, na nekapitalistiËki okoliπ,koji zadovoljava potrebu za ostvarenjem viπka vrijednosti, sukobljava se susvajanjem nekapitalistiËkoga okoliπa, koji zadovoljava potrebu da sekapitalizira taj ostvareni viπak vrijednosti. Povijesno su se ta dva procesaËesto dogaala u slijedu. Teritorij i stanovniπtvo najprije su postali dostupnikao vanjski za razmjenu i stvaranje kapitala, a zatim su postupno ulazili upodruËje prave kapitalistiËke proizvodnje. Meutim, vaæno je naglasiti daneki segment okoliπa, kada je jednom “civiliziran”, kada je jednom organskiukljuËen u novoproπirene granice podruËja kapitalistiËke proizvodnje, nemoæe viπe biti vanjski kao nuænost za ostvarenje viπka vrijednosti kapitala. Utom smislu kapitalizacija postavlja granicu ostvarenju i obratno; ili boljereËeno, usvajanje protuslovi oslanjanju na vanjskoga. Æe kapitala mora seutaæiti novom krvlju i on mora stalno traæiti nove granice.

LogiËki je pretpostaviti da Êe doÊi vrijeme kada Êe ta dva trenutkakruga akumulacije, ostvarenje i kapitalizacija, doÊi u izravni sukob ipodrivati jedan drugoga. U devetnaestom je stoljeÊu izgledalo da se poljekapitalistiËkoga πirenja [u materijalnim izvorima, radnoj snazi itræiπtima] proteæe u beskonaËnost, kako u Evropi tako i drugdje. UMarxovo je vrijeme kapitalistiËka proizvodnja bila samo mali dioglobalne proizvodnje. Samo je nekoliko zemalja imalo znaËajnijukapitalistiËku proizvodnju [Engleska, Francuska i NjemaËka], a Ëak su ite zemlje imale velike segmente nekapitalistiËke proizvodnje - seoskupoljoprivredu, zanatsku proizvodnju i tako dalje. Meutim, Luxemburgtvrdi da Êe, s obzirom da je zemlja konaËna, logiËki sukob postatistvarno protuslovlje. “©to nasilnije, nemilosrdnije i temeljitijeimperijalizam uniπtava nekapitalistiËke civilizacije, on bræe potkopavatemelje kapitalistiËke akumulacije. Iako je imperijalizam povijesnametoda za produæenje kapitalizma, on je i sigurno sredstvo njegovogabrzoga dokidanja”.16 Ta protuslovna napetost prisutna je tijekom cijelogarazvoja kapitala, ali ona potpuno dolazi na vidjelo na granici, u kriznojtoËki - kada se kapital suoËava s konaËnoπÊu ËovjeËanstva i zemlje. Utom smislu veliki imperijalist Cecil Rhodes pojavljuje se kaoparadigmatski kapitalist. Prostori zemaljske kugle zatvaraju se aimperijalistiËko πirenje kapitala suoËava se sa svojim granicama.Rhodes, uvijek pustolov, zuri Ëeznutljivo i sa æudnjom u zvijezde iznadsebe, i osjeÊa se osujeÊenim zbog okrutne napasti tih novih granica, kojesu tako blizu a opet tako daleko.


Iako marksistiËki kritiËari Ëesto predstavljaju svoje kritikeimperijalizma i kapitalistiËkog πirenja u strogo kvantitativnim, ekonomskimizrazima, njihovi su ulozi prvenstveno politiËki. To ne znaËi da ekonomskeizraËune [i njihove kritike] ne treba shvaÊati ozbiljno; to prije znaËi daekonomske odnose treba razmotriti onako kako su stvarno oblikovani upovijesnom i druπtvenom kontekstu, kao dio politiËkih odnosa vladanja iprevlasti.17 Najvaæniji politiËki ulog za te autore u pitanju ekonomskeekspanzije je prikazati nerazdvojni odnos izmeu kapitalizma iimperijalizma. Ako su kapitalizam i imperijalizam bitno povezani, kaæenjihova logika, onda svaka borba protiv imperijalizma [i ratova, bijede,osiromaπenja i porobljavanja πto iz njega slijedi] mora biti izravna borbaprotiv kapitalizma. Bilo koja politiËka strategija kojoj je cilj reformiratisuvremeno obliËje kapitalizma da bi ga se uËinilo neimperijalistiËkimuzaludna je i naivna jer sræ kapitalistiËke reprodukcije i akumulacije nuænopodrazumijeva imperijalistiËku ekspanziju. Kapital se ne moæe drugaËijeponaπati - to je njegova priroda. Ne moæemo se suoËiti sa zlimaimperijalizma a da ne uniπtimo sam kapitalizam.

IzjednaËavanje i ukidanjeLenjin je napisao knjigu o imperijalizmu prvenstveno kao sintezu analizadrugih autora kako bi ih pribliæio javnosti.18 Meutim Lenjinov tekst sadræi ioriginalne doprinose od kojih je najvaæniji taj πto je on postavio kritikuimperijalizma na subjektivno stajaliπte i tako je povezao s Marxovimpojmom revolucionarnoga potencijala krize. Dao nam je kutiju alata,komplet strojeva za proizvodnju antiimperijalistiËke subjektivnosti.

Lenjin Ëesto predstavlja svoje argumente putem polemike. On jesvoju analizu imperijalizma oblikovao prvenstveno suprotstavljajuÊi setezama Rudolfa Hilferdinga i Karla Kautskoga. Meutim, prilikomrazvijanja svojih kritika, Lenjin je briæljivo razmatrao, a ponekadusvajao kao vlastite, teoretske pretpostavke oba ta autora. Najvaænije jeto πto je Lenjin usvojio Hilferdingovu temeljnu tezu da, kako se kapitalπiri putem imperijalistiËke izgradnje svjetskoga træiπta, tako se pojavljujusve veÊe prepreke Ausgleichungu [izjednaËavanju] profitnih stopa meuraznim granama i sektorima proizvodnje. Meutim, mirni kapitalistiËkirazvoj ovisi o tendenciji prema izjednaËenim ekonomskim uvjetima:jednake cijene za jednake robe, jednaki profit za jednaki kapital,jednake nadnice i jednaka eksploatacija za jednaki rad i tako dalje.Hilferding je shvaÊao da imperijalizam - koji strukturira nacije i


teritorije kapitalistiËkoga razvoja na sve kruÊi naËin i daje vlast nacional-nim monopolima - spreËava oblikovanje izjednaËene profitne stope patako potkopava moguÊnost uspjeπnoga kapitalistiËkoga posredovanja umeunarodnom razvoju.19 U stvari, prevlast monopola na svjetskomtræiπtu i njegova podjela uËinila je proces izjednaËavanja praktiËkinemoguÊim. Samo ako bi nacionalne centralne banke intervenirale, ilijoπ bolje, ujedinjena meunarodna banka intervenirala, moglo bi se toprotuslovlje, koje nagovjeπtava kako trgovaËke tako i prave ratoveizjednaËiti i ublaæiti. Ukratko, Lenjin je usvojio Hilferdingovu tezu da jekapital uπao u novu fazu meunarodnoga razvoja odreenoj monopolomi da je to dovelo kako do poveÊanja protuslovlja tako i do krizeizjednaËavanja. Meutim on nije prihvatio da bi se utopiju o jedinstvenojmeunarodnoj banci moglo shvatiti ozbiljno i da mirno kapitalistiËkoukidanje [Aufhebung] krize moæe ikada postati aktualno.

Lenjin je smatrao glediπte Kautskoga, koji je takoer uzeo kao svojepolaziπte Hilferdingov rad, joπ viπe utopijskim i πtetnim. Kautsky je u stvarimislio da kapitalizam moæe postiÊi stvarno politiËko i ekonomskoujedinjenje svjetskoga træiπta. Nakon æestokih sukoba imperijalizma moglabi slijediti nova miroljubiva faza kapitalizma, “ultraimperijalistiËka” faza.Magnati kapitala mogli bi se ujediniti u jedan jedini svjetski trust i takozamijeniti konkurenciju i borbu izmeu nacionalnih financijskih kapitalameunarodnim jedinstvenim financijskim kapitalom. On je tvrdio da stogamoæemo zamisliti fazu u buduÊnosti u kojoj kapital postiæe miroljubivoukljuËivanje i rasplet u kojemu bi ne jedinstvena banka veÊ træiπne sile imonopoli πto ih viπe ili manje reguliraju dræave mogle nekako uspjeti iodrediti globalno izjednaËenje profitne stope.20 Lenjin se slagao sKautskijevom osnovnom tezom da postoji trend u kapitalistiËkom razvojuprema meunarodnoj suradnji razliËitih nacionalnih financijskih kapitala imoguÊe prema izgradnji jednoga jedinoga svjetskoga trusta. Ali on je snaænoprigovarao Kautskome πto je viziju miroljubive buduÊnosti upotrijebio dazanijeËe dinamiku tadaπnje stvarnosti. Lenjin je stoga odbacio njegovu“duboko reakcionarnu æelju da otupi protuslovlja” tadaπnjega stanja.21

Revolucionari trebaju djelovati odmah kako bi razrijeπili protuslovlja πto ihpostavlja tadaπnja imperijalistiËka organizacija kapitala, ne ËekajuÊi da nekimiroljubivi ultraimperijalizam stigne u buduÊnosti.

Tako je Lenjin, opÊenito usvajajuÊi analitiËka dostignuÊa tih autora,odbacivao njihova politiËka stajaliπta. Iako se potpuno slagao sHilferdingovom analizom tendencije prema svjetskom træiπtu kojim vladaju


monopoli, on je poricao da je takav sustav veÊ na djelu i da bi mogaoposredovati i izjednaËiti profitnu stopu. On je to poricao ne toliko teoretskikoliko politiËki. Lenjin je smatrao da Êe kapitalistiËki razvoj u fazi monopolanaiÊi na niz protuslovlja i da komunisti moraju djelovati prema njima.RadniËki pokret mora se suprotstaviti svakom kapitalistiËkom pokuπaju daorganizira uËinkovito izjednaËenje imperijalistiËkih profitnih stopa, a zadaÊaje revolucionarne partije da intervenira i produbi objektivna protuslovljarazvoja. Najviπe od svega treba izbjegavati ostvarenje tendencije prema“ultraimperijalizmu”, koji bi poveÊao snagu kapitala do Ëudoviπnih razmjerai na dugo vremena iskljuËio moguÊnost borbe na najprotuslovnijim pa stogai najslabijim karikama u lancu prevlasti. Lenjin piπe, bilo kao nadu ili kaopredvianje: “Taj se razvoj odvija u takvim okolnostima, takvim tempom,kroz takva protuslovlja, sukobe i prevrate - ne samo ekonomske veÊ ipolitiËke, nacionalne itd. - da Êe imperijalizam neizbjeæno puknuti akapitalizam se preobraziti u svoju suprotnost mnogo prije nego πto se ostvarisvjetski trust, prije nego πto se dogodi ‘ultraimperijalistiËko’ stapanjenacionalnih financijskih kapitala”.22

Lenjinov logiËki demarπ u gornjem tekstu izmeu analitiËkihrazmatranja i politiËkih stajaliπta svakako je krivudav. Ipak njegovorasuivanje bilo je vrlo uËinkovito sa subjektivnoga stajaliπta. Kao πto je IljaBabel rekao, Lenjinova misao iπla je uzduæ “tajanstvene krivulje prave crte”koja je vodila analizu stvarnosti radniËke klase u nuænost njezinogapolitiËkoga angaæiranja. Lenjin je shvatio prerani element definicijeimperijalizma i vidio u subjektivnoj praksi radniËke klase ne samo moguÊeprepreke pravocrtnom rjeπenju krize kapitalistiËkoga ostvarenja [πto je iRosa Luxemburg naglaπavala], veÊ i postojeÊu i konkretnu moguÊnost da tapraksa - borbe, pobune i revolucije - razori sam kapitalizam.23 U tom jesmislu Lenjin poveo kritiku imperijalizma od teorije do prakse.

Od imperijalizma do ImperijaJedan od najznaËajnijih vidova Lenjinove analize je njegova kritikaimperijalizma kao politiËkog koncepta. Lenjin je spojio problematikumoderne suverenosti i onu kapitalistiËkoga razvoja u jedinstvenukritiku, a isprepliÊuÊi razne crte kritike mogao je baciti pogled s onustranu modernosti. Drugim rijeËima, putem ponovne politiËke razradekoncepta imperijalizma, Lenjin je, viπe nego ijedan drugi marksist,mogao predvidjeti prijelaz u novu fazu kapitala izvan imperijalizma iutvrditi mjesto [ili u stvari ne-mjesto] nove imperijalne suverenosti.


Kada je Lenjin prouËavao imperijalizam, on je usredsredio svojupozornost ne samo na rad raznih novijih marksistiËkih autora veÊ i na ranijirad Johna Hobsona i njegovu buræoasku populistiËku inaËicu kritikeimperijalizma.24 Lenjin je dosta nauËio od Hobsona - πto je, uzgred reËeno,mogao jednako nauËiti od njemaËkih, francuskih ili talijanskih populistiËkihteoretiËara imperijalizma. Osobito je nauËio da moderne evropske nacio-nalne dræave koriste imperijalizam da bi izvan vlastitih granica prenijelepolitiËka protuslovlja koja nastaju unutar svake pojedinaËne zemlje.Nacionalna dræava traæi od imperijalizma da razrijeπi ili stvarno premjestiklasnu borbu i njezine destabilizirajuÊe uËinke. Cecil Rhodes vrlo je jasnoizrazio tu funkciju imperijalizma: “Moja omiljena zamisao je rjeπenje zadruπtveni problem, tj. da bismo spasili 40,000.000 stanovnika Ujedinjenogakraljevstva od krvavoga graanskoga rata mi kolonijalni dræavnici moramodobiti nove zemlje da bismo nastanili viπak stanovniπtva, da bismo pribavilinova træiπta za robe koje oni proizvode u tvornicama i rudnicima. Imperij je,kao πto sam uvijek govorio, pitanje kruha i maslaca. Ako æelite sprijeËitigraanski rat morate postati imperijalisti”.25 Putem imperijalizma modernadræava izvozi klasnu borbu kako bi saËuvala poredak i suverenost kod kuÊe.

Lenjin je vidio imperijalizam kao strukturalnu fazu u evolucijimoderne dræave. On je zamiπljao nuæan i pravocrtni povijesni napredak odprvih oblika moderne evropske dræave do nacionalne dræave i onda doimperijalistiËke dræave. U svakoj fazi u tom razvoju dræava je morala izmislitinove naËine stvaranja opÊega konsenzusa, pa je tako imperijalistiËka dræavamorala pronaÊi put da ukljuËi mnoπtvo i njegove spontane oblike klasneborbe u svoje ideoloπke dræavne strukture; ona je morala preobrazitimnoπtvo u narod. Ta je analiza poËetno politiËko oblikovanje konceptahegemonije koje Êe kasnije postati srediπnji dio Gramscijeve misli.26 Lenjinje tako protumaËio imperijalistiËki populizam jednostavno kao druguinaËicu prijedloga suverenosti, kao rjeπenje za krizu modernosti.

Na temelju takvoga tumaËenja imperijalizma kao hegemonistiËkogelementa suverenosti, Lenjin je mogao objasniti strukturalne uËinke itotalitaristiËke posljedice imperijalistiËke politike. On je vrlo jasno shvatiocentripetalnu dinamiku imperijalizma koja je postupno potkopavala razlikuizmeu “unutarnjega” i “vanjskoga” u kapitalistiËkome razvoju. RosaLuxemburg je svoju kritiku imperijalizma ukorijenila u “vanjskom”, to jest uotporima koji bi mogli reorganizirati nekapitalistiËke upotrebne vrijednostimnoπtva kako u vladajuÊim tako i u potËinjenim zemljama. Meutim sLenjinova stajaliπta to glediπte i ta strategija nisu odræivi. Strukturalne


preobrazbe πto ih nameÊe imperijalistiËka politika nastoje ukloniti bilo kojumoguÊnost vanjskoga, bilo u vladajuÊim bilo u potËinjenim zemljama.Kritiku treba smjestiti ne izvan veÊ unutar krize moderne suverenosti.Lenjin je vjerovao da je krizna toËka pristigla s Prvim svjetskim ratom ukojemu je imperijalistiËka faza moderne suverenosti izravno vodila premasmrtonosnom sukobu nacionalnih dræava.

Lenjin je naposljetku uoËio da su imperijalistiËka praksa i kolonijalnauprava koja ju je Ëesto provodila postale prepreke za daljnji razvoj kapitala,bez obzira πto su imperijalizam i monopolistiËka faza doista bili izraziglobalnoga πirenja kapitala. On je naglaπavao Ëinjenicu, koju su zabiljeæilimnogi kritiËari imperijalizma, da se konkurencija, bitna za funkcioniranje iπirenje kapitala, nuæno smanjuje u imperijalistiËkoj fazi u srazmjeru premarastu monopola. Imperijalizam, sa svojim trgovinskim ograniËenjima izaπtitnim pristojbama, svojim nacionalnim i kolonijalnim teritorijima, stalnopostavlja i pojaËava Ëvrste granice, koËeÊi ili kanalizirajuÊi ekonomske,druπtvene i kulturne tijekove. Kao πto smo prije vidjeli u kulturnom smislu[dio 2.3], i kao πto Luxemburg tvrdi u ekonomskom smislu, imperijalizam uvelikoj mjeri poËiva na tim Ëvrstim granicama i razlici izmeu vanjskoga iunutarnjega. Imperijalizam u stvari stvara oklop za kapital - ili toËnije, uodreenoj toËki granice πto ih je stvorila imperijalistiËka praksa ometajukapitalistiËki razvoj i puno ostvarenje svjetskoga træiπta. Kapital moranaposljetku prevladati imperijalizam i razoriti granice izmeu unutarnjega ivanjskoga.

Bilo bi pretjerano reÊi da, na osnovi te intuicije, Lenjinova analizaimperijalizma i njegove krize vodi izravno prema teoriji Imperija. Ipak, toËnoje da je njegovo revolucionarno stajaliπte otkrilo temeljni ËvorkapitalistiËkoga razvoja - ili bolje reËeno, gordijski Ëvor koji treba presjeÊi.Iako je Lenjinov praktiËki i politiËki prijedlog za svjetsku revoluciju poraæen[a ubrzo Êemo se usredotoËiti na razloge poraza], sliËna preobrazba koju jeon pedvidio bila je ipak nuæna. Lenjinova analiza krize imperijalizma imalaje istu snagu i nuænost koju je imala Machiavellijeva analiza krizesrednjovjekovnoga poretka: reakcija je morala biti revolucionarna. Ovo jealternativa implicitna u Lenjinovom radu: ili svjetska komunistiËka revolucijaili Imperij, a izmeu ta dva izbora postoji duboka analogija.

Svesci Kapitala koji nedostajuDa bismo razumjeli prijelaz od imperijalizma prema Imperiju, poredpromatranja razvoja samoga kapitala, moramo shvatiti i genealogiju sa


stajaliπta klasne borbe. To je stajaliπte vjerojatno bliæe stvarnim povijesnimkretanjima. Teorije putova prema imperijalizmu i dalje od njega, meukojima je najpovlaπtenija Ëista kritika dinamike kapitala, Ëesto potcjenjujumoÊ stvarnoga uËinkovitoga motora koji pogoni kapitalistiËki razvoj iznjegove najdublje sræi: kretanja i borbe proletarijata. Moæda je teπkoprepoznati taj motor jer je Ëesto pod krinkom ideologije dræave i vladajuÊihklasa, ali Ëak kad se pojavljuje samo blijedo ili povremeno, on je svejednouËinkovit. Povijest ima logike samo kada njom vlada subjektivnost, samokada [kao πto kaæe Nietzsche] pojava subjektivnosti prerazmjeπta djelatne isvrπne uzroke u razvoju povijesti. MoÊ proletarijata sastoji se upravo u tome.

Tako dolazimo do osjetljivoga prijelaza na kojemu subjektivnost klasneborbe preobraæava imperijalizam u Imperij. U treÊem dijelu naπe knjige miÊemo zacrtati genealogiju ekonomskoga poretka Evrope kako bismo otkriliglobalnu narav proleterske klasne borbe i njezinu sposobnost da predvidi iprefigurira razvoj kapitala prema ostvarenju svjetskoga træiπta. Meutim, joπuvijek trebamo utvrditi teoretsku shemu koja nas moæe podræati u tomistraæivanju. Stare analize imperijalizma tu neÊe biti dovoljne jer se na krajuzaustavljaju na pragu analize subjektivnosti i radije usredotoËuju naprotuslovlja razvoja kapitala. Mi trebamo utvrditi teoretsku shemu kojapostavlja subjektivnost druπtvenih kretanja proletarijata na srediπnje mjestou procesima globalizacije i konstituiranja globalnoga poretka.

Postoji jedan paradoks u Marxovoj misli koji nam moæe osobitorasvijetliti probleme s kojima se ovdje suoËavamo. U svom nacrtu kapitala,Marx je planirao tri sveska koja nisu nikada napisana: jednoga o nadnicama,drugoga o dræavi i treÊega o svjetskom træiπtu.27 Mogli bismo kazati da jesvezak o nadnicama, ukoliko je on stvarno trebao biti svezak o onima kojizarauju nadnice, djelomice sadræan u Marxovim politiËkim i povijesnimtekstovima, kao πto su osamnaesti brumer, klasna borba u francuskoj itekstovima o Pariπkoj komuni.28 Meutim stvari sa svescima o dræavi isvjetskom træiπtu stoje sasvim drukËije. Marxove razliËite biljeπke o timpitanjima raπtrkane su i sasvim nedovoljne; ne postoje Ëak ni nacrti tihsvezaka. Komentari koje je Marx doista davao o konceptu dræave usmjerenisu manje prema teoretskoj raspravi a viπe prema konkretnoj analizinacionalnih politika: engleskom parlamentarizmu, francuskombonapartizmu, ruskoj autokraciji i tako dalje. Nacionalna ograniËenja tihsituacija Ëine nemoguÊom opÊu teoriju. Ustavna obiljeæja svake nacionalnedræave, po Marxovom miπljenju, uvjetovala je razlika u profitnim stopama uraznim nacionalnim ekonomijama zajedno s razlikama u reæimima


eksploatacije - ukratko, konkretni procesi valorizacije na raznimnacionalnim mjestima razvoja. Nacionalna dræava bila je singularnaorganizacija ograniËenja. U tim uvjetima opÊa teorija dræave mogla je bitisamo aleatorna i zamiπljena samo u najapstraktnijim crtama. MarxovepoteπkoÊe u ispisivanju svezaka kapitala o dræavi i svjetskom træiπtu bile sutako temeljito povezane: svezak o dræavi ne moæe se napisati dok se neostvari svjetsko træiπte.

Meutim, Marxovo miπljenje bilo je usmjereno prema trenutku kada Êese kapitalistiËka valorizacija i politiËki procesi zapovijedanja susresti iispreplesti na svjetskoj razini. Nacionalna dræava igrala je samo efemernuulogu u njegovu radu. Procesi kapitalistiËkoga razvoja odreuju valorizacijui eksploataciju kao funkcije globalnoga sustava proizvodnje, a svakaprepreka koja se pojavljuje na tom terenu moæe se prevladati na dugu stazu.“Tendencija da se stvori svjetsko træiπte”, pisao je on, “izravno je data usamom pojmu kapitala. Svaka granica pojavljuje se kao prepreka koju trebaprevladati”.29 MarksistiËka teorija dræave moæe se napisati samo kada su svetakve Ëvrste granice prevladane i kada se dræava i kapital uËinkovitopodudaraju. Drugim rijeËima, slabljenje nacionalne dræave u dubokom jesmislu potpuno ostvarenje odnosa izmeu dræave i kapitala. “Kapitalizamsamo pobjeuje”, kao πto kaæe Fernand Braudel, “kada se poistovjeÊuje sdræavom, kada je on dræava”.30 Danas je konaËno moguÊe [ako joπ uvijekosjeÊamo potrebu] napraviti nacrt za Marxova dva sveska koja nedostaju. Ilipak, slijedeÊi duh njegove metode i sabravπi sve njegove poglede na dræavu isvjetsko træiπte, mogli bismo pokuπati napisati revolucionarnu kritikuImperija.

Analize dræave i svjetskoga træiπta postaju moguÊe u Imperiju i izdrugog razloga, jer u toj toËki u razvoju klasna borba djeluje bez ograniËenjana organizaciju moÊi. Nakon πto je dostigao globalnu razinu, kapitalistiËkirazvoj izravno se suoËava s mnoπtvom, bez posredovanja. Stoga dijalektika,ili u stvari znanost o ograniËenju i njegovoj organizaciji, isparava. Klasnaborba, gurajuÊi nacionalnu dræavu prema njezinom dokinuÊu i iduÊi takovan granica koje je ona postavila, predlaæe konstituciju Imperija kao mjestoanalize i sukoba. Bez te prepreke, stanje borbe potpuno je otvoreno. Kapital irad suprotstavljaju se u izravno neprijateljskom obliku. To je temeljni uvjetsvake politiËke teorije komunizma.


krugovi

Od imperijalizma do Imperija i od nacionalne dræave do politiËke regulacijeglobalnoga træiπta: sa stajaliπta historijskoga materijalizma prisustvujemokvalitativnom prijelazu u modernoj povijesti. Kada ne moæemo primjerenoizraziti ogromnu vaænost toga prijelaza, ponekad vrlo blijedo definiramo toπto se dogaa kao ulazak u postmodernost. ShvaÊamo slabost te definicije, aliponekad nam je ona milija od drugih jer postmodernost barem oznaËujeepohalnu promjenu u suvremenoj povijesti.01 Meutim, izgleda da drugiautori podcjenjuju razliËitost naπega stanja i vraÊaju analizu u kategorijecikliËkoga shvaÊanja povijesne evolucije. Po njihovom miπljenju, ono πto midanas proæivljavamo samo bi bila joπ jedna faza u redovito ponavljanimkrugovima oblika ekonomskoga razvoja ili oblika vlasti.

Poznate su nam brojne teorije o povijesnim krugovima, poËevπi od onih koje se tiËuoblika vlasti πto smo ih naslijedili od grËko-rimske starine do onih ocikliËkom razvoju i propasti civilizacije u autora iz dvadesetoga stoljeÊa poputOswalda Spenglera i Joséa Ortege y Gasseta. Postoje, naravno, ogromnerazlike izmeu Platonove cikliËke ocjene oblika vlasti i Polibijeve obraneRimskoga Carstva, ili izmeu Spenglerove nacistiËke ideologije i snaænoghistoricizma Fernanda Braudela. Meutim, mi smatramo cijeli taj naËinrasuivanja potpuno neprimjerenim jer izgleda kako se svaka teorija krugovaizruguje Ëinjenici da je povijest proizvod ljudske akcije tako πto nameÊeobjektivni zakon koji vlada namjerama i otporima, porazima i pobjedama,radostima i patnjama ljudskih biÊa. Ili, πto je joπ gore, ona prikazuje ljudskeradnje kao plesaËe u ritmu cikliËkih struktura.

Giovanni Arrighi usvojio je metodologiju dugih krugova da bi napisao bogatu ifascinantnu analizu “dugoga dvadesetoga stoljeÊa”.02 Ta knjiga prvenstvenonastoji shvatiti kako je kriza hegemonije i akumulacije Sjedinjenih Dræava u1970-im godinama [simbolizirana na primjer odvajanjem dolara od zlatnogstandarda 1971. i porazom ameriËke vojske u Vijetnamu] temeljnaprekretnica u povijesti svjetskoga kapitalizma. Meutim, ako hoÊemopristupiti suvremenom prijelazu, vjeruje Arrighi, trebamo se vratiti unazad ismjestiti tu krizu u dugu povijest krugova kapitalistiËke akumulacije. SlijedeÊimetodologiju Fernanda Braudela, Arrighi gradi ogromnu povijesnu ianalitiËku aparaturu Ëetiriju velikih sustavnih krugova kapitalistiËkeakumulacije, Ëetiriju “dugih stoljeÊa”, koja smjeπta Sjedinjene Dræave u rednakon –enoveæana, Nizozemaca i Britanaca.

Ta povijesna perspektiva vodi Arrighija prema tvrdnji kako se sve vraÊa, ili


konkretno kako se kapitalizam uvijek vraÊa. Prema tome kriza iz 1970-ih nijeniπta novo. Ono πto se danas dogodilo kapitalistiËkom sustavu predvoenomSjedinjenim Dræavama dogodilo se Britancima stotinu godina ranije,Nizozemcima prije njih i joπ ranije –enoveæanima. Kriza je oznaËila prijelaz,koji je prekretnica u svakom sustavnom krugu akumulacije, od prve fazematerijalnoga πirenja [investiranja u proizvodnju] do druge fazefinancijskoga πirenja [ukljuËujuÊi spekulaciju]. Taj prijelaz premafinancijskom πirenju, za koji Arrighi tvrdi da obiljeæava ekonomiju SAD-a odranih 1980-ih, uvijek ima jesensko obiljeæje; on najavljuje kraj kruga. Onkonkretno oznaËuje kraj hegemonije SAD-a nad svjetskim kapitalistiËkimsustavom, jer kraj svakoga velikoga kruga uvijek oznaËuje zemljopisnupromjenu u epicentru sustavnih procesa akumulacije kapitala. “Promjene tevrste”, piπe on, “dogodile su se u svim krizama i financijskim πirenjima kojisu oznaËavali prijelaz iz jednoga sustavnoga kruga u drugi.” 03 Arrighi tvrdida su Sjedinjene Dræave predale luË Japanu da vodi iduÊi novi krugkapitalistiËke akumulacije.

Ne zanima nas rasprava o tome je li ili nije Arrighi u pravu kada izlaæe tuhipotezu o propadanju Sjedinjenih Dræava i usponu Japana. Viπe nas zanimato πto je u kontekstu Arrighijevog cikliËkog argumentiranja nemoguÊe pronaÊirascjep u sustavu, paradigmu promjene, neki dogaaj. Doista, sve se morauvijek vratiti, a povijest kapitalizma tako postaje vjeËni povratak istoga. Nakraju, takva cikliËka analiza prikriva motor procesa krize i restrukturiranja.Iako je sam Arrighi temeljito istraæio stanja i kretanja radniËke klase diljemsvijeta, u kontekstu te knjige, i pod teretom njezine povijesne aparature,izgleda kao da je kriza iz 1970-ih bila jednostavno dio objektivnih ineizbjeænih krugova kapitalistiËke akumulacije, a ne rezultat proleterskoga iprotukapitalistiËkoga napada kako u vladajuÊim tako i u potËinjenimzemljama. Akumulacija tih borbi bila je motor krize i one su odredile naËine iprirodu kapitalistiËkoga restrukturiranja. Meutim, moguÊnosti danaπnjegarascjepa mnogo su vaænije od bilo koje povijesne rasprave o krizi iz 1970-ih.PromatrajuÊi transnacionalne mreæe proizvodnje, krugove svjetskoga træiπta iglobalne strukture kapitalistiËke vladavine, moramo prepoznati gdje senalazi potencijal za rascjep i motor za buduÊnost koja nije jednostavnoosuena da ponavlja proπle krugove kapitalizma.

Prvi veÊi val marksistiËkih teoretskihanaliza imperijalizma vrtio se oko razdoblja Prvoga svjetskoga rata. To jerazdoblje bilo i poËetak nekih dubokih promjena u svjetskomkapitalistiËkom sustavu. Bilo je jasno da se nakon Sovjetske revolucije iz1917. i prvoga velikoga meuimperijalistiËkoga rata kapitalistiËki razvoj nemoæe nastaviti kao prije. Postojao je, kao πto smo rekli, jasan izbor: ilisvjetska komunistiËka revolucija ili preobrazba kapitalistiËkogaimperijalizma u Imperij. Kapital je morao odgovoriti na taj izazov, ali uvjetidiljem svijeta nisu bili vrlo povoljni. Nered kapitalistiËkoga razvoja uimperijalistiËkim zemljama dosegao je svoj vrhunac u 1920-im godinama.Rast i koncentracija industrijske proizvodnje, koje je rat doveo do krajnjihgranica, nastavili su se ubrzanim korakom u vladajuÊim kapitalistiËkimzemljama, a πirenje tejlorizma omoguÊavalo je sve veÊe razine proizvodnosti.Meutim ta racionalna organizacija rada nije vodila prema racionalnojorganizaciji træiπta, veÊ je umjesto toga samo poveÊala njihovu anarhiju.Sustavi nadnica u vladajuÊim zemljama postajali su sve stroæi premaFordovom modelu. »vrsti sustavi visokih nadnica djelomice su funkcioniralikao odgovor na prijetnju stvorenu Oktobarskom revolucijom, kao cjepivoprotiv πirenja komunistiËke bolesti. U meuvremenu kolonijalna ekspanzija

3.2

MOGU∆NOSTDISCIPLINARNOG VLADANJA

Izgleda politiËki nemoguÊe da kapitalistiËkademokracija organizira potroπnju na potrebnojrazini i da uËini veliki eksperiment koji bidokazao moju tezu - osim u ratnim uvjetima.

john maynard keynes, 29. srpnja 1942.

Stari imperijalizam - eksploatacija radi profitastranaca - nema mjesta u naπim planovima.predsjednik harry s. truman, 20. sijeËnja 1949.


nesmanjeno se nastavljala dok su pobjednici dijelili ratni plijen njemaËkih,austrijskih i turskih teritorija ispod prljavih plahta Lige naroda.

Ovaj spoj Ëimbenika nalazi se u pozadini velike ekonomske krize iz1929. - kriza kapitalistiËkoga pretjeranoga investiranja i proleterske premalepotroπnje u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama.01 Kada je “Crni petak” naWall Streetu sluæbeno obznanio da je kriza otvorena, vladari su se moralisuoËiti s opÊim problemima kapitalistiËkoga sustava i potraæiti rjeπenje, akoje ono joπ bilo moguÊe. Ono πto su oni morali uËiniti u Versaillesu tijekommirovnih pregovora - baviti se uzrocima meuimperijalistiËkoga rata a nejednostavno kazniti gubitnike02 - sada su trebali uËiniti unutar svakepojedine zemlje. Kapitalizam se morao radikalno preobraziti. Meutim,vlade velikih imperijalistiËkih zemlja nisu to bile sposobne postiÊi. U VelikojBritaniji i Francuskoj, reforma se stvarno nije ni dogodila, a nekolikopokuπaja zapelo je na konzervativnoj reakciji. U Italiji i NjemaËkoj, projektrestrukturiranja kapitalistiËkih odnosa razvio se kasnije u nacizam ifaπizam.03 I u Japanu je kapitalistiËki rast poprimio oblik militarizma iimperijalizma.04 Jedino je u Sjedinjenim Dræavama kapitalistiËka reformaimala uËinka u obliku demokratskoga New Deala. New Deal predstavljao jestvarni otklon od prethodnih oblika buræoaskog ureenja ekonomskogarazvoja. Za naπu analizu, vaænost New Deal treba procijeniti ne samo usmislu njegove sposobnosti da restrukturira odnose u proizvodnji i moÊiunutar jedne jedine vodeÊe kapitalistiËke zemlje veÊ takoer, iznad svega, usmislu njegovih uËinaka po cijelome svijetu - uËinaka koji nisu bili izravni iotvoreni ali su svejedno bili duboki. S New Dealom je stvarni procesprevladavanja imperijalizma poËeo uzimati maha.

New Deal za svijetU Sjedinjenim je Dræavama jaka politiËka subjektivnost, kako meu pukomtako i elitom, podræavala New Deal. PopulistiËke crte ameriËkogaprogresivizma koje su trajale od poËetka stoljeÊa slile su se u akcijskiprogram Franklin Delano Roosevelta. Mogli bismo s pravom reÊi da je FDRrazrijeπio protuslovlja ameriËkoga progresivizma stvorivπi sintezu ameriËkeimperijalistiËke vokacije i reformistiËkoga kapitalizma πto su ga predstavljaliTheodore Roosevelt i Woodrow Wilson.05 Ta subjektivnost bila je pogonskasnaga koja je preobrazila ameriËki kapitalizam i obnovila druπtvo SAD-a utom procesu. Dræava je postala ne samo posrednik u sukobima veÊ i motordruπtvenoga kretanja. Preobrazba dræavne pravne strukture pokrenula jeproceduralne mehanizme koji su omoguÊili snaænije sudjelovanje πiroke

207MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA

pluralnosti druπtvenih snaga. Dræava je preuzela srediπnju ulogu i uekonomskoj regulativi jer se kejnzijanizam primjenjivao u radnoj imonetarnoj politici. Te su reforme gurnule kapitalizam SAD-a premanaprijed i on se razvio u reæim visokih nadnica, visoke potroπnje ali i visokihprotuslovlja. Iz toga je razvoja proizaπlo trojstvo koje Êe saËinjavati modernudræavu blagostanja: tejlorizam u organizaciji rada, fordizam u reæimunadnica i kejnzijanizam u makroekonomskom ureenju druπtva.06 Nije tobila dræava blagostanja kao proizvod ekonomske i druπtvene politike koja jespojila javnu skrb i imperijalistiËke inicijative, kao πto je bio sluËaj u Evropi,veÊ ona koja je ustoliËila druπtvene odnose u njihovoj cjelini, nameÊuÊireæim discipline popraÊen veÊim sudjelovanjem u procesima akumulacije.Bio je to kapitalizam koji je æelio biti transparentan, i koji je ureivala dræavasa svojim liberalnim planiranjem.

Trebamo naglasiti da je naπa odbrana Rooseveltove dræave blagostanjau ovom odlomku poneπto pretjerana kako bismo prikazali naπu srediπnjutezu: da je model New Deala [koji je odgovarao na krizu zajedniËku svimvodeÊim kapitalistiËkim dræavama nakon Prvog svjetskog rata] bio prviprimjer jake subjektivnosti koja je ukazivala u smjeru Imperija. New Dealproizveo je najviπi oblik disciplinarne vlasti. Kada govorimo o disciplinarnojvlasti, ne ukazujemo jednostavno na pravne i politiËke oblike koji jeorganiziraju. Prvenstveno ukazujemo na Ëinjenicu da je u disciplinarnomdruπtvu, cijelo druπtvo, sa svim svojim proizvodnim i reproduktivnimoblicima, obuhvaÊeno pod zapovijedanjem kapitala i dræave, te da kriterijikapitalistiËke proizvodnje teæe postepeno, ali u nezaustavljivomkontinuitetu, ovladati druπtvom. Disciplinarno druπtvo stoga je druπtvo-tvornica.07 Disciplinarnost je istovremeno oblik proizvodnje i oblik vlastitako da se disciplinarna proizvodnja i disciplinarno druπtvo potpunopodudaraju. U toj novoj tvornici-druπtvu, proizvodne subjektivnosti oblikujuse kao jednodimenzionalne funkcije ekonomskoga razvoja. Pojave, strukturei hijerarhije podjele druπtvenog rada postaju sve rasprostranjenije i toËnijeodreene kako dræava sve viπe upija civilno druπtvo: nova pravilapotËinjavanja i disciplinarnih kapitalistiËkih reæima proπiruju se po cijelomdruπtvenom terenu.08 Upravo kada disciplinarni reæim doe na svoju najviπurazinu i u najpotpuniju primjenu, on se otkriva kao krajnja granicadruπtvenoga ureenja, druπtvo u procesu prevladavanja samoga sebe. Tomeje svakako velikim dijelom doprinio motor u pozadini toga procesa,subjektivna dinamika otpora i pobune, kojoj Êemo se vratiti u sljedeÊemdijelu.


Prema tome model New Deala bio je ponajprije razvoj svojstven politiciSAD-a, odgovor na domaÊu ekonomsku krizu, ali bila je to zastava πto ju jevojska SAD-a visoko uzdizala za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Postojenekoliko objaπnjenja zaπto su Sjedinjene Dræave uπle u rat. Roosevelt jeuvijek tvrdio da ga je dinamika meunarodne politike nevoljko u to uvukla.Keynes i ekonomisti mislili su, naprotiv, da su potrebe New Deala -suoËenoga kao πto je bio 1937. s novom vrstom krize, politiËkim pritiskomradniËkih zahtjeva - prisilile vladu SAD-a da izabere put rata. SuoËavajuÊi ses meunarodnom borbom za novu raspodjelu svjetskoga træiπta, SjedinjeneDræave nisu mogle izbjeÊi rat, osobito zbog toga πto je s New Dealomekonomija SAD-a uπla u drugu ekspanzivnu fazu. U jednom i drugomsluËaju, ulazak SAD-a u Drugi svjetski rat nerazdvojno je povezao New Deals krizom evropskih imperijalizama i projicirao New Deal na pozornicusvjetske vlade kao alternativu, ogledni model. Od toga trenutka uËincireformi New Deala osjetit Êe se po cijelom globalnom terenu.

U poveËerje rata mnogi su vidjeli New Deal kao jedini prijelaz premaglobalnom oporavku [pod miroljubivim silama hegemonije SAD-a]. Kao πtoje jedan ameriËki komentator pisao, “Jedino New Deal za svijet,dalekoseæniji i dosljedniji od naπega kolebljivoga New Deala, moæe sprijeËitidolazak TreÊega svjetskoga rata”.09 Projekti ekonomske obnove provedeninakon Drugog svjetskog rata doista su nametnuli svim vodeÊimkapitalistiËkim zemljama, kako pobjedniËkim Saveznicima tako i poraæenimsilama, privræenost ekspanzivnom modelu disciplinarnoga druπtva premamodelu πto ga je izgradio New Deal. Tako su se prijaπnji evropski i japanskioblici javne pomoÊi zasnovane na dræavi i razvoj korporativne dræave [kakou liberalnim tako i u nacional-socijalistiËkim oblicima] bitno preobrazili.Rodila se “socijalna dræava”, ili stvarno globalna disciplinarna dræava, koja jeπire i dublje uzela u obzir æivotne krugove stanovniπtva, usmjerujuÊi njihovuproizvodnju i reprodukciju prema shemi kolektivnoga pogaanjaodreenoga stabilnim monetarnim reæimom. Proπirenjem hegemonije SAD-adolar je postao kralj. Dolarska inicijativa [putem Marshallova plana u Evropii ekonomske obnove u Japanu] bila je neminovan prijelaz premaposlijeratnoj obnovi; utvrivanje dolarske hegemonije [putem sporazuma izBretton Woodsa] bilo je povezano sa stabilnoπÊu svih standarda vrijednosti;a vojna moÊ SAD-a odredila je krajnje vrπenje suverenosti u pogledu svakevodeÊe i potËinjene kapitalistiËke zemlje. Taj se model πirio i usavrπavao svedo 1960-ih. Bilo je to Zlatno doba reforme kapitalizma prema New Dealu nasvjetskoj razini.10


Dekolonizacija, decentralizacija i disciplinaImperijalistiËka politika vodeÊih kapitalistiËkih zemalja preobrazila se uposlijeratnom razdoblju kao ishod projekta ekonomske i druπtvene reformepod hegemonijom SAD-a. Odreena je i organizirana nova globalnapozornica prvenstveno oko tri mehanizma ili aparature: 1| procesadekolonizacije koji je postupno preuredio svjetsko træiπte po hijerarhijskimcrtama πto su se granale iz Sjedinjenih Dræava; 2| postupne decentralizacijeproizvodnje; i 3| izgradnje okvira meunarodnih odnosa koji je πirio pocijeloj zemaljskoj kugli disciplinarni proizvodni reæim i disciplinarnodruπtvo u njegovim uzastopnim evolucijama. Svaki od tih vidova predstavljakorak u evoluciji od imperijalizma prema Imperiju.

Dekolonizacija, prvi mehanizam, bio je svakako gorak i okrutanproces. VeÊ smo se ukratko s njim bavili u dijelu 2.3 i vidjeli smo njegovagrËevita kretanja sa stajaliπta koloniziranih u njihovoj borbi. Na ovom mjestumoramo smjestiti u povijesne okvire taj proces sa stajaliπta vladajuÊih sila.PobjedniËke sile potpuno su, naravno, razgradile i usvojile kolonijalneteritorije poraæene NjemaËke, Italije i Japana. Meutim u to vrijeme ikolonijalni projekti pobjednika [Britanije, Francuske, Belgije i Nizozemske]naπli su se na mrtvoj toËki.11 Pored toga πto su se suoËile s rastuÊimoslobodilaËkim pokretima u kolonijama, pogodila ih je i bipolarna podjelaizmeu Sjedinjenih Dræava i Sovjetskog saveza. Porok hladnoga rata zgrabioje u svoje ralje i protukolonijalne pokrete, a ti pokreti koji su se prijeusredotoËili na svoju neovisnost bili su prisiljeni pregovarati izmeu dvatabora.12 Ono πto je Truman rekao 1947. za vrijeme grËke krize ostalo jetoËno za protukolonijalne i postkolonijalne sile tijekom hladnoga rata: “Usadaπnjem trenutku svjetske povijesti skoro svaka nacija mora izabratiizmeu alternativnih naËina æivota”.13

Nuænost da se izabere globalni protivnik i da se svrsta iza jednoga oddva modela meunarodnoga poretka tako je prekinula pravocrtnu putanjudekolonizacije. Sjedinjene Dræave, koje su uglavnom bile naklonjenedekolonizaciji, bile su prisiljene nuænoπÊu hladnoga rata i porazom starihimperijalizama da preuzmu vodeÊu ulogu meunarodnoga Ëuvarakapitalizma i stoga dvosmislenoga nasljednika starih kolonizatora. Tako sudekolonizaciju iskrivili i skrenuli kako protukolonijalni subjekti tako iSjedinjene Dræave. Sjedinjene Dræave naslijedile su globalni poredak, alitakav kojega su oblici vladavine bili u sukobu s njihovim ustavnimprojektom, njihovim imperijalnim oblikom suverenosti. Rat u Vijetnamu bilaje konaËna epizoda dvosmislenog nasljedstva Sjedinjenih Dræava i njihovog


preuzimanja imperijalistiËkoga ogrtaËa, a on je predstavljao i rizik da sezakoËi bilo koje moguÊe otvaranje imperijalne “nove granice” [vidi dio 2.5].Ta faza bila je posljednja prepreka sazrijevanju novoga imperijalnoga plana,koji Êe se kasnije ostvariti na pepelu starih imperijalizama. Svjetsko træiπteorganiziralo se malo pomalo nakon Vijetnamskog rata. To je svjetsko træiπterazorilo Ëvrste granice i hijerarhijske postupke evropskih imperijalizama.Drugim rijeËima, zavrπetak dekolonizacijskoga procesa naznaËio je dolazaknove svjetske hijerarhizacije odnosa prevlasti - a kljuËevi su leæali Ëvrsto urukama Sjedinjenih Dræava. Gorka i okrutna povijest prvoga razdobljadekolonizacije preπla je u drugu fazu u kojoj je zapovjedna vojska iskazivalasvoju moÊ manje putem vojnoga arsenala a viπe putem dolara. To je bioogroman korak naprijed prema izgradnji Imperija.

Proces decentralizacije mjesta i tijekova proizvodnje odreuje drugimehanizam.14 I tu, kao i u dekolonizaciji, dvije faze dijele poslijeratnorazdoblje. Prva, neokolonijalna faza znaËila je nastavak starih hijerarhijskihimperijalistiËkih postupaka i odræavanje ako ne i produbljenje mehanizamanejednake razmjene izmeu potËinjenih regija i vladajuÊih nacionalnihdræava. Meutim, prvo razdoblje bila je kratka prijelazna faza i, u stvari, uluku od dvadeset godina pozornica se radikalno promijenila.Transnacionalne korporacije poËele su snaæno provoditi svoje aktivnosti pocijeloj zemaljskoj kugli, u svakom uglu planete. One su postale glavni motorekonomske i politiËke preobrazbe postkolonijalnih zemalja i potËinjenihregija. Sluæile su na prvom mjestu za prijenos tehnologije koja je bila bitnaza izgradnju nove proizvodne osi potËinjenih zemalja; drugo, one sumobilizirale radnu snagu i mjesne proizvodne kapacitete u tim zemljama; ikonaËno, transnacionalne tvrtke skupljale su tijekove bogatstva koji supoËeli kruæiti na proπirenoj osnovi po cijeloj zemaljskoj kugli. Ti viπestrukitijekovi poËeli su se slijevati najviπe prema Sjedinjenim Dræavama, koje sujamËile i usklaivale, kada nisu s njima izravno zapovijedale, kretanja ioperacije transnacionalnih tvrtki. Bila je to odluËna bitna faza Imperija.Aktivnosti transnacionalnih korporacija otrgnuli su iz moÊi vladajuÊihnacionalnih dræava posredovanje i izjednaËavanje profitnih stopa. Nadalje,kapitalistiËki interesi vezani za nove postkolonijalne nacionalne dræave, kojese nisu ni suprotstavljale uplitanju transnacionalnih tvrtki, razvijali su se nanjihovom terenu i bili su skloni potpasti pod njihov nadzor. Nove regionalneekonomije i nova globalna podjela rada poËele su se nazirati putemdecentralizacije proizvodnih tijekova.15 Joπ nije bilo globalnoga poretka, alioblikovao se neki poredak.


Zajedno s procesom dekolonijalizacije i decentralizacijom tijekova,treÊi mehanizam sastojao se u πirenju disciplinarnih oblika proizvodnje ivlasti diljem svijeta. Taj je proces bio vrlo dvosmislen. U postkolonijalnimzemljama, disciplina je zahtijevala u prvom redu preobrazbu masovne puËkemobilizacije za osloboenje u mobilizaciju za proizvodnju. Seljaci diljemsvijeta istrgnuti su iz svojih polja i sela i baËeni u talionicu svjetskeproizvodnje.16 Ideoloπki model πto su ga projicirale vladajuÊe zemlje [osobitoSjedinjene Dræave] sastojao se od fordistiËkog reæima nadnica, tajloristiËkihmetoda organizacije rada i moderne dræave blagostanja koja Êe bitipokrovitelj i zaπtitnik. Kapital je sanjao da Êe taj model omoguÊiti ubuduÊnosti da se svaki radnik na svijetu, dovoljno discipliniran, moæerazmijeniti u globalnom proizvodnom procesu - globalnom druπtvu-tvornicii globalnom fordizmu. Visoke nadnice fordistiËkoga reæima i popratnadræavna pomoÊ postavljene su kao nagrade radnicima za njihovo prihvaÊanjediscipline, za ulazak u globalnu tvornicu. Meutim, trebamo naglasiti da tikonkretni odnosi u proizvodnji, koji su se razvili u vladajuÊim zemljama,nisu nikada ostvareni u istom obliku u potËinjenim regijama globalneekonomije. Reæim visokih nadnica koji obiljeæava fordizam i πirokadruπtvena potpora koja obiljeæava dræavu blagostanja ostvarili su se samo udjelomiËnim oblicima i za ograniËeni dio stanovniπtva u potËinjenimkapitalistiËkim zemljama. Meutim sve se to i nije trebalo ostvariti; obeÊanjeo tome posluæilo je kao ideoloπka mrkva da bi se osigurao dovoljankonsenzus za projekt modernizacije. Prava bit toga napora, pravi zaletprema modernosti, koja je u stvari postignuta, bilo je πirenje disciplinarnogareæima diljem druπtvenih sfera proizvodnje i reprodukcije.

Voe socijalistiËkih dræava slagale su se u biti s tim disciplinarnim pro-jektom. Maovi projekti modernizacije nadmaπili su Lenjinovo oduπevljenjeza tejlorizam.17 Sluæbeni socijalistiËki recept za dekolonizaciju takoer jeslijedio bitnu logiku πto su je diktirale kapitalistiËke transnacionalne tvrtke imeunarodne agencije: svaka postkolonijalna vlada mora stvoriti radnusnagu primjerenu disciplinarnom reæimu. Brojni socijalistiËki ekonomisti[osobito oni koji su bili u prilici da planiraju ekonomije zemalja πto su skoroosloboene od kolonijalizma] tvrdili su da je industrijalizacija neminovanprijelaz prema razvoju18 i nabrajali su koristi od proπirenja “perifernih fordis-tiËkih” ekonomija.19 Te su koristi bile doista iluzija a iluzija nije dugo trajala,ali to nije moglo znaËajnije promijeniti hod tih postkolonijalnih zemalja poputu modernizacije i disciplinarnosti. Izgledalo je da je to jedini put πto sepred njima otvara.20 Disciplinarnost je bila posvuda pravilo.


Ta tri mehanizma - dekolonizacija, decentralizacija proizvodnje idisciplinarnost - obiljeæavaju imperijalnu moÊ New Deala, i pokazuju kolikose daleko on odmaknuo od stare prakse imperijalizma. Svakako da izvornistvoritelji politike New Deala u Sjedinjenim Dræavama 1930-ih godina nisumogli zamisliti tako πiroku primjenu njihovih zamisli, ali veÊ 1940-ih, usredrata, svjetski voe poËele su shvaÊati njegovu ulogu i moÊ u uspostavljanjuglobalnoga ekonomskoga i politiËkoga poretka. U vrijeme svoje inauguracijeHarry Truman shvatio je da naposljetku stari imperijalizam evropskoga stilane moæe biti dio njegovih planova. Ne, nova era imala je neπto drugo uladici.

U modernost i iz njeHladni rat vladao je globalnom pozornicom tijekom razdoblja dekolonizacijei decentralizacije, ali s danaπnjega motriπta imamo utisak da je njegova ulogabila doista drugorazredna. Iako su zrcalne suprotnosti hladnoga rata guπilekako imperijalni projekt SAD-a tako i staljinistiËki projekt socijalistiËkemodernizacije, one su stvarno bile manje vaæni elementi cijeloga procesa.Doista vaæan element, kojega vaænost nadilazi povijest hladnoga rata, bila jedivovska preobrazba TreÊega svijeta pod krinkom modernizacije i razvoja. Ukrajnjoj analizi, taj je projekt bio relativno neovisan od dinamike iograniËenja hladnoga rata, pa bismo mogli gotovo tvrditi, post factum, da jeu TreÊem svijetu konkurencija izmeu dva svjetska moÊna bloka ubrzalaprocese osloboenja.

Svakako je toËno da su elite TreÊega svijeta koje su vodileantikolonijalne i antiimperijalistiËke borbe tijekom toga razdoblja bileideoloπki povezane s jednom ili drugom stranom razdjelnice hladnoga rata,a u oba sluËaja one su odredile masovni projekt osloboenja u smislumodernizacije i razvoja. Meutim za nas, koji stojimo na krajnjoj granicimodernosti, nije teπko prepoznati tragiËni nedostatak perspektive u prijelazuod osloboenja u modernizaciju. Mit modernosti - pa tako i suverenosti,nacije, disciplinarnoga modela i tako dalje - bio je praktiËki iskljuËivaideologija elita, ali to ovdje nije najvaæniji Ëimbenik.

Revolucionarni procesi osloboenja koje je odredilo mnoπtvo u stvarisu iπli van ideologije modernizacije i pri tome otkrili ogromnu novuproizvodnju subjektivnosti. Ta se subjektivnost nije mogla ukljuËiti ubipolarni odnos SAD-SSSR, niti u dva konkurentna reæima, koja su oba samoreproducirala moderne modalnosti prevlasti. Kada su se Nehru, Sukarno i»u En Laj sastali na Bandunπkoj konferenciji 1955. ili kada se je oblikovao po


prvi put pokret nesvrstanosti 1960-ih godina, nije toliko doπla do izraæajavelika bijeda njihovih naroda niti nada da Êe oni ponoviti slavu modernostiveÊ prije ogroman potencijal koji su proizveli sami potËinjeni narodi.21 Tonesvrstano stajaliπte otkrilo je prvi bljesak nove i opÊe æelje.

Pitanje πto uËiniti nakon osloboenja a da se ne doe pod vlast jednogaili drugoga tabora ostalo je bez odgovora. Nasuprot tome, jasan i punpotencijal bile su subjektivnosti koje su teæile izvan modernosti. Utopijskaslika sovjetske i kineske revolucije kao alternativa za razvoj iπËezla je kada terevolucije nisu viπe mogle iÊi naprijed, ili pak kada nisu mogle pronaÊiprijelaz da izau iz modernosti. Razvojni model SAD-a izgledao im jejednako zatvoren, jer su tijekom cijeloga poslijeratnoga razdoblja SjedinjeneDræave sebe predstavljale viπe kao redarstvenu silu starih imperijalizama amanje kao agensa nove nade. Borba potËinjenih naroda za njihovoosloboenje ostala je eksplozivna i neukrotiva mjeπavina. Krajem 1960-ih,oslobodilaËke borbe, kojih se utjecaj osjetio na svakoj stopi svjetskogaprostora, poprimile su snagu, pokretljivost i opipljivost oblika koji supotisnuli projekt kapitalistiËke modernizacije [kako pod njegovim liberalnimtako i socijalistiËkim krinkama] vani na otvoreno more, gdje je on izgubiosvoj temelj. Iza fasade bipolarne razdjelnice SAD-SSSR mogao se razaznatijedan jedini disciplinarni model, a nasuprot tom modelu ogromni borbenipokreti, u oblicima koji su bili viπe ili manje dvosmisleni, viπe ili manjemistificirani, ali ipak stvarni. Ogromna nova subjektivnost upuÊivala je naparadigmu promjene i Ëinila je nuænom.

U toj toËki postala je oËigledna neprimjerenost teorije i prakse modernesuverenosti. U 1960-im i 1970-im godinama - iako je model disciplinarnemodernizacije prevladavao u cijelom svijetu i iako je politika dræaveblagostanja πto su je pokrenule vladajuÊe zemlje postala nezaustavljiva, anaivno su je pozdravljali i voe i u potËinjenim zemljama, pa Ëak i u tomnovom svijetu komunikacijskih medija i mreæa - mehanizmi modernesuverenosti nisu viπe bili dovoljni da vladaju novim subjektivnostima. Ovdjemoramo naglasiti da isto kao πto je paradigma moderne suverenosti izgubilasvoju uËinkovitost tako su i klasiËne teorije imperijalizma i antiimperijalizmaizgubile bilo koju moÊ objaπnjenja koju su imale. OpÊenito, kada su te teorijezamislile prevladavanje imperijalizma, one su to vidjele kao proces koje ÊeiÊi u savrπenom kontinuitetu s paradigmom modernizacije i modernesuverenosti. Meutim, dogodilo se upravo suprotno. Masovnesubjektivnosti, stanovniπtvo, potlaËene klase poËele su preobraæavatiprocese modernizacije Ëim su u njih uπle, te su otiπle dalje od njih. Borbe za


osloboenje, u samom trenutku kada su se smjestile u svjetsko træiπte injemu se potËinile, prepoznale su nedovoljan i tragiËan kamen temeljacmoderne suverenosti. Eksploatacija i prevlast nisu se viπe mogle nametnuti usvojim modernim oblicima. Kada su te ogromne nove subjektivne snageiziπle iz kolonizacije i dostigle modernost, shvatile su da prvenstvena zadaÊanije uÊi u modernost veÊ iz nje izaÊi.

Prema novoj globalnoj paradigmiPromijenila se paradigma u svjetskom ekonomskom i politiËkom poretku.Vaæan element toga prijelaza bila je Ëinjenica da je svjetsko træiπte kaostruktura hijerarhije i zapovijedanja postalo vaænije i odluËnije u svimzonama i regijama u kojima su prije djelovali stari imperijalizmi. Svjetskotræiπte poËelo se pojavljivati kao teæiπte aparature koja je mogla ureivatiglobalne mreæe kolanja. To se stapanje joπ uvijek dogaalo na formalnojrazini. Procesi koji su se pojavili na konfliktnom terenu borbi za osloboenjei sve πirih kapitalistiËkih kolanja nisu bili nuæno ili odmah sukladni s novimstrukturama svjetskoga træiπta. Integracija se ostvarivala nejednako irazliËitim tempom. U razliËitim regijama a Ëesto i unutar iste regije, postojalisu jedni uz druge razni oblici rada i proizvodnje, kao i razni reæimidruπtvene reprodukcije. Ono πto je moglo izgledati kao koherentna srediπnjaos restrukturiranja globalne proizvodnje razbilo se u tisuÊe djeliÊa i processjedinjenja posvuda se razliËito osjeÊao. Daleko od toga da je biojednodimenzionalan, proces restrukturiranja i jedinstvenoga zapovijedanjaproizvodnjom bio je u stvari eksplozija bezbrojnih razliËitih proizvodnihsustava. Procesi ujedinjenja svjetskoga træiπta djelovali su paradoksalnoputem razliËitosti i raznolikosti, ali tendencija prema ujedinjenju bila jesvejedno stvarna.

Nekoliko vaænih uËinaka proizlazi iz te tendencije prema ujedinjenjusvjetskoga træiπta. S jedne strane, πiroka rasprostranjenost disciplinarnogamodela organizacije rada i druπtva proizaπlog iz vladajuÊih regija proizvela jeu ostatku svijeta Ëudan uËinak blizine istovremeno ga privlaËeÊi i izolirajuÊiu geto. To jest, borbe za osloboenje izaπle su kao “pobjednici” ali svejednoosuene na geto svjetskoga træiπta - prostrani geto s neodreenimgranicama, sirotinjsko predgrae, favela. S druge strane, veliki diostanovniπtva doæivio je emancipaciju nadnica kao ishod tih procesa.Emancipacija nadnica znaËila je ulazak velikih masa radnika u disciplinarnireæim moderne kapitalistiËke proizvodnje, bilo to u tvornici, na poljima ili nanekom drugom mjestu druπtvene proizvodnje, pa se tako to stanovniπtvo


oslobodilo od poluropstva koje je imperijalizam produæavao. Ulazak u sustavnadnica moæe biti krvav [i bio je]; on moæe reproducirati sustav okrutnogatlaËenja [i to je uËinio]; ali Ëak i u daπËarama sirotinjskih Ëetvrti i favelama,nadniËarski odnos doista odreuje nove potrebe, æelje i zahtjeve. Na primjer,seljaci koji postaju nadniËari i koji su podvrgnuti disciplini nove organizacijerada u mnogim sluËajevima trpe loπije æivotne uvjete i ne moæemo reÊi da suoni slobodniji od tradicionalnih teritorijaliziranih teæaka, ali su doistaudahnuli novu æelju za osloboenjem. Kada novi disciplinarni reæimizgrauje tendenciju prema globalnom træiπtu radne snage on izgrauje imoguÊnost njezine antiteze. On izgrauje æelju za bijegom oddisciplinarnoga reæima i moguÊe nedisciplinirano mnoπtvo radnika koji æelebiti slobodni.

PoveÊana pokretljivost velikih dijelova globalnoga proletarijata joπ jejedna vaæna posljedica ujedinjenja svjetskoga træiπta. Nasuprot starimimperijalistiËkim reæimima u kojima su struje pokretne radne snage kolaleokomito izmeu kolonije i prijestolnice, svjetsko træiπte otvara πirevodoravne putove. Globalno træiπte organizirano po disciplinarnom modeluispresijecano je napetostima koje otvaraju pokretljivost u svim pravcima; toje popreËna pokretljivost koja je rizoidna prije nego razgranata. Nas tu nezanima samo da dademo fenomenoloπki opis postojeÊega stanja, veÊ daprepoznamo moguÊnosti koje su inherentne tome stanju. Nova popreËnapokretljivost disciplinirane radne snage znaËajna je jer ona oznaËuje stvarnui snaænu potragu za slobodom i oblikovanjem novih, nomadskih æelja koje sene mogu obuzdati i nadzirati unutar disciplinarnoga reæima.22 ToËno je dasu mnogi radnici diljem svijeta izvrgnuti prisilnim selidbama u groznimokolnostima koje su same po sebi jedva oslobodilaËke. ToËno je i da tapokretljivost stvarno poveÊava troπak radne snage; u svari, ona ga najËeπÊesmanjuje, poveÊavajuÊi umjesto toga konkurentnost meu radnicima.Meutim, pokretljivost doista nosi sa sobom visoku cijenu za kapital, πto jepojaËana æelja za osloboenjem.

Neki znaËajni makroekonomski uËinci slijede iz nove pokretljivostikoju je uvela globalna disciplinarna paradigma kapitala. Pokretljivoststanovniπtva Ëini sve teæim pojedinaËno upravljanje nacionalnim træiπtima[osobito nacionalnim træiπtima radne snage]. Primjereno podruËje zaprimjenu kapitalistiËkoga zapovijedanja nije viπe obiljeæeno nacionalnimmeama ili tradicionalnim meunarodnim granicama. Radnici koji bjeæe izTreÊega svijeta da bi otiπli u Prvi svijet radi rada ili bogatstva doprinosepotkopavanju granica izmeu ta dva svijeta. TreÊi svijet stvarno ne iπËezava


u procesu ujedinjenja svjetskoga træiπta veÊ ulazi u Prvi, utvruje se usrednjega kao geto, sirotinjska Ëetvrt, favele, uvijek iznova producirane ireproducirane. Zatim Prvi svijet prelazi u TreÊi u obliku burzi i banaka,transnacionalnih korporacija i hladnih nebodera novca i zapovijedanja.Ekonomski zemljopis i politiËki zemljopis tako su destabilizirani da sugranice meu raznim zonama i same fluidne i pokretne. Kao ishod svegatoga, cijelo svjetsko træiπte teæi da postane jedno koherentno podruËje zauËinkovitu primjenu kapitalistiËkoga menadæmenta i zapovijedanja.

Na toj toËki kapitalistiËki reæimi moraju proÊi kroz proces reformi irestrukturiranja kako bi osigurali svoju sposobnost da organiziraju svjetskotræiπte. Ta se tendencija jasno pojavljuje tek u 1980-im godinama [a potpunose potvrdila nakon raspada sovjetskoga modela modernizacije], ali glavnaobiljeæja toga procesa jasno su odreena u trenutku njegove prve pojave. Onmora pronaÊi novi mehanizam opÊega nadzora globalnoga procesa i toglobalnoga mehanizma koji moæe politiËki usklaivati novu dinamikuglobalnoga podruËja kapitala i subjektivne dimenzije aktera; on mora bitisposoban oblikovati imperijalnu dimenziju zapovijedanja i transverzalnupokretljivost subjekata. U sljedeÊem dijelu vidjet Êemo kako se taj procespovijesno ostvario, pa Êemo tako izravno pristupiti procesima konstituiranjaglobalne aparature vladanja.

Stvarna potËinjenost i svjetsko træiπtePrije nego πto krenemo dalje, tijek izlaganja naπe studije zahtijeva da pobliæerazmotrimo odnos izmeu te tendencije prema ostvarenju svjetskoga træiπtai paradigme disciplinarne proizvodnje i vlasti. Kako rasprostranjenostdisciplinarnih reæima diljem svijeta predstavlja temeljni genealoπki trenutakImperija? Moæemo dati jedno objaπnjenje zaπto je to sluËaj povezujuÊiMarxov opis faza kapitalistiËkoga potËinjavanja druπtva s njegovomanalizom tendencije prema svjetskom træiπtu. Ta se dva trenutka stvarnododiruju u odreenoj toËki, ili u stvari kapitalistiËko potËinjavanje druπtvateæi da se dovrπi u izgradnji svjetskoga træiπta.

Ranije smo vidjeli da praksa imperijalizma ukljuËuje usvajanjevanjskoga sa strane kapitala pa je to stoga proces formalnoga potËinjavanjaradne snage kapitalu. Marx koristi izraz “formalno potËinjavanje” da biimenovao procese pomoÊu kojih kapital ukljuËuje u vlastite proizvodneodnose praksu rada koja je potekla izvan njegovoga podruËja.23 Procesiformalnoga potËinjavanja tako su suπtinski povezani sa πirenjem podruËjakapitalistiËke proizvodnje i kapitalistiËkih træiπta. Na odreenom mjestu,


kako kapitalistiËko πirenje dostiæe svoju granicu, procesi formalnogapotËinjavanja ne mogu viπe igrati srediπnju ulogu. Procesi stvarnogapotËinjavanja rada pod kapital ne oslanjaju se na vanjskoga i ne ukljuËujuiste procese πirenja. Putem stvarnoga potËinjavanja integracija rada u kapitalpostaje viπe intenzivna nego li ekstenzivna a kapital sve viπe oblikujedruπtvo. Svakako postoje procesi stvarnoga potËinjavanja bez svjetskogatræiπta, ali ne moæe biti potpuno ostvarenoga svjetskoga træiπta bez procesastvarnoga potËinjavanja. Drugim rijeËima, ostvarenje svjetskoga træiπta iopÊe izjednaËavanje, ili barem upravljanje profitnim stopama na svjetskojrazini, ne moæe biti rezultat samo financijskih ili monetarnih Ëimbenika veÊmora nastati putem preobrazbe druπtvenih i proizvodnih odnosa. Disciplinaje srediπnji mehanizam te preobrazbe. Kada se oblikuje nova druπtvenastvarnost koja zdruæuje razvoj kapitala i proletarizaciju stanovniπtva u jedanjedinstveni proces, politiËki oblik zapovijedanja mora se i sam promijeniti iurediti na naËin i na razini primjerenoj tome procesu, globalnoj kvazi-dræavidisciplinarnoga reæima.

Marxova intuicija o procesima stvarnoga potËinjavanja ne pribavljanam kljuË koji trebamo. Prijelaz od formalnoga potËinjavanja premastvarnom mora se objasniti putem prakse aktivnih subjektivnih snaga.Drugim rijeËima, disciplinarnost dovedena do kraja, nametnuta globalnomtejlorizacijom procesa rada, ne moæe u stvari odrediti potrebu za novimoblikom zapovijedanja osim putem izraæavanja aktivnih druπtvenihsubjektivnosti. Globalizacija træiπta, daleko od toga da je samo uæasni plodkapitalistiËkoga poduzetniπtva, bila je u stvari rezultat æelja i zahtijevatajloristiËke, fordistiËke i disciplinarne radne snage diljem svijeta. U tomsmislu, procesi formalnoga potËinjavanja predvidjeli su i doveli dosazrijevanja stvarno potËinjavanje, ne zato πto je ovo posljednje biloproizvod ovoga prvoga [kao πto je izgleda i sam Marx vjerovao], veÊ zbogtoga πto su u ovome prvome bili stvoreni uvjeti osloboenja i borbe koje jejedino ovo posljednje moglo nadzirati. Kretanja subjektiviteta i njihovih æeljasilila su razvoj da ide naprijed - i proglasili da nema povratka. Kao odgovorna ta kretanja kako u vladajuÊim tako i u potËinjenim zemljama, morao sepostaviti novi oblik nadzora kako bi se uspostavilo zapovijedanje nad onimkoje se viπe nije moglo nadzirati u disciplinarnom smislu.


prvobitne akumulacije

Upravo kada izgleda da je proletarijat iπËezao sa svjetske pozornice proletarijatpostaje univerzalno lice rada. Ta tvrdnja nije u stvari tako paradoksalna kaoπto izgleda. IπËezao je hegemonistiËki poloæaj industrijske radniËke klase,koja nije iπËezla pa Ëak se nije ni brojËano smanjila - ona je samo izgubilasvoj hegemonistiËki poloæaj i pomaknula se u zemljopisnom smislu.Meutim, mi shvaÊamo da se pojam “proletarijat” ne odnosi samo naindustrijsku radniËku klasu veÊ na sve one koji su potËinjeni, eksploatirani ikoji proizvode pod vladavinom kapitala. S toga stajaliπta, kako kapital sveviπe globalizira svoje proizvodne odnose, svi oblici rada postajuproletarizirani. U svakom druπtvu i po cijelom svijetu proletarijat je sveopÊenitije lice druπtvenoga rada.

Marx je opisao procese proleterizacije izrazom prvobitne akumulacije, prethodneili prijaπnje potrebne akumulacije prije nego πto se poËnu dogaatikapitalistiËka proizvodnja i reprodukcija. Nuæna je ne samo akumulacijabogatstva ili vlasniπtva, veÊ i druπtvena akumulacija, stvaranje kapitalista iproletera. Bitan povijesni proces stoga najprije ukljuËuje razdvajanjeproizvoaËa od sredstava za proizvodnju. Za Marxa je bilo dovoljno da opiπeengleski primjer te druπtvene preobrazbe, jer je Engleska predstavljala“najviπu toËku” kapitalistiËkoga razvoja u to vrijeme. U Engleskoj, objaπnjavaMarx, proletarizacija je postignuta najprije ograivanjima zajedniËke zemlje iodvajanja seljaka od imanja, a onda okrutnim kaænjavanjem skitanja.Engleski seljak bio je “osloboen” od svih prijaπnjih sredstava za æivot,izgnan u nove industrijske gradove i pripremljen za najamni odnos idisciplinu kapitalistiËke proizvodnje. Glavni motor za stvaranje kapitalista,nasuprot, pristigao je izvan Engleske, od trgovine - ili u stvari od osvajanja,trgovine robljem i kolonijalnoga sustava. “Bogatstva zgrabljena van Engleskeotvorenom pljaËkom, porobljavanjem i ubojstvima”, piπe Marx, “potekla sunatrag prema matici zemlji i tamo se pretvorila u kapital”.01 Ogromni priljevbogatstva preplavio je prostore starih feudalnih proizvodnih odnosa. Engleskikapitalisti priskoËili su da utjelove novi reæim zapovijedanja koji Êe moÊiiskoriπtavati to novo bogatstvo. Meutim pogreπno bi bilo uzeti engleskoiskustvo postajanja proletera i postajanja kapitalista kao reprezentativno zasva druga. Tijekom posljednjih tri stotine godina, kako su se kapitalistiËkiodnosi u proizvodnji i reprodukciji πirili po svijetu, iako je prvobitnaakumulacija uvijek ukljuËivala odvajanje proizvoaËa od sredstava zaproizvodnju stvarajuÊi time klase proletera i kapitalista, svaki proces


druπtvene preobrazbe bio je ipak jedinstven. U svakom sluËaju druπtveni iproizvodni odnosi koji su prije postojali bili su razliËiti, procesi preobrazbebili su razliËiti, pa Ëak i oblici kapitalistiËkih proizvodnih odnosa koji iz togaproizlaze, a osobito oni reprodukcije, bili su razliËiti u skladu sa specifiËnimkulturnim i povijesnim razlikama.

Usprkos tim vaænim razlikama, joπ je uvijek korisno razvrstati moderne proceseprvobitne akumulacije pod dva opÊa modela koja osvjetljavaju odnos izmeubogatstva i zapovijedanja i izmeu vanjskoga i unutarnjega. U svimsluËajevima, prvobitna akumulacija kapitala zahtijeva novi spoj bogatstva izapovijedanja. Za prvi model koji je Marx opisao za Englesku i koji se odnosiopÊenito na cijelu Evropu, specifiËno je da novo bogatstvo za prvobitnuakumulaciju kapitala dolazi izvana [iz kolonijalnih teritorija] azapovijedanje se pojavljuje iznutra [putem evolucije engleskih i evropskihproizvodnih odnosa]. Prema drugom modelu, koji obiljeæava veÊinumodernih procesa prvobitne akumulacije izvan Evrope, uvjeti su obrnuti,tako da novo bogatstvo dolazi iznutra a zapovijedanje dolazi izvana [obiËnoevropski kapital]. Ta inverzija bogatstvo/zapovijedanje i unutarnje/vanjsko uta dva modela vodi prema cijelom nizu razlika u ekonomskim, politiËkim idruπtvenim tvorevinama kapitala diljem svijeta. TeoretiËari nedovoljnerazvijenosti primjereno su opisali mnoge od tih razlika πto proizlaze iz ta dvamodela izrazima srediπnjih i perifernih kapitalistiËkih tvorevina.02

Dok prelazimo iz modernosti u postmodernost, procesi prvobitne akumulacijedoista se nastavljaju. Prvobitna akumulacija nije proces koji se jednomdogaa a onda prestaje; prije Êe biti sluËaj da se kapitalistiËki proizvodniodnosi i druπtvene klase moraju stalno iznova stvarati. Promijenio se modelili naËin prvobitne akumulacije. Najprije je igra izmeu unutarnjega ivanjskoga koja razlikuje ta dva moderna modela postupno nestajala. Joπvaænije, priroda rada i akumuliranoga bogatstva se mijenja. Upostmodernosti akumulirano druπtveno bogatstvo sve je viπe nematerijalno,ono ukljuËuje druπtvene odnose, sustave komunikacija i afektivne mreæe.Sljedstveno tome, druπtveni rad je sve viπe nematerijalan; on istovremenoproizvodi i reproducira izravno sve vidove druπtvenoga æivota. Kakoproletarijat postaje univerzalno lice rada, objekt proleterskoga rada postajejednako univerzalan. Druπtveni rad proizvodi sam æivot.

Trebamo naglasiti srediπnju ulogu koju informacijska akumulacija igra uprocesima postmoderne prvobitne akumulacije i sve veÊe podruπtvovljivanjeproizvodnje. Kako se pojavljuje nova informacijska ekonomija, nuæna jeodreena akumulacija informacija prije nego πto se dogodi kapitalistiËka


proizvodnja. Informacija nosi kroz svoje mreæe kako bogatstvo tako izapovijedanje proizvodnjom, remeteÊi prijaπnje pojmove unutarnjega ivanjskoga, ali i smanjujuÊi vremensko napredovanje koje je prije odreivaloprvobitnu akumulaciju. Drugim rijeËima, informacijska akumulacija [poputprvobitne akumulacije koju je Marx analizirao] razara ili barem remetiproizvodne procese koji su prije postojali, ali ona [razliËito od Marxoveprvobitne akumulacije] odmah integrira te proizvodne procese u vlastitemreæe i stvara diljem raznih podruËja proizvodnje najviπe razineproizvodnosti. Vremenski slijed razvoja tako se svodi na neposrednost jercijelo druπtvo teæi da se na neki naËin integrira u mreæe informacijskeproizvodnje. Informacijske mreæe teæe prema neËemu poput istovremenostidruπtvene proizvodnje. Revolucija informacijske akumulacije stoga zahtijevaogroman skok naprijed u veÊe podruπtvovljivanje proizvodnje. To poveÊanopodruπtvovljivanje, zajedno sa smanjenjem druπtvenoga prostora i vremena,proces je koji bez sumnje nagrauje kapital pojaËanom proizvodnoπÊu, ali je iproces koji ukazuje s onu stranu ere kapitala prema novom druπtvenomnaËinu proizvodnje.

3.3

OTPOR, KRIZA, PREOBRAZBA

Neprekidnost borbe je laka: radnici trebajusamo sebe i πefa ispred njih. Ali neprekidnostorganizacije je rijetka i sloæena stvar: Ëim seona institucionalizira iskoristi je kapitalizamili pak radniËki pokret u sluæbi kapitalizma.

mario tronti

Nova ljevica proizaπla je ... iz Elvisovihpokreta bokoovima.

jerry rubin

Ranije smo protumaËili Vijetnamski rat kaootklon od ustavnog projekta SAD-a i njegove tendencije prema Imperiju.Meutim, rat je bio takoer izraz æelje za slobodom Vijetnamaca, izrazseljaËke i proleterske subjektivnosti - snaæan primjer otpora kako zavrπnimoblicima imperijalizma tako i meunarodnom disciplinarnom reæimu.Vijetnamski rat predstavlja stvarnu prekretnicu u povijesti suvremenogkapitalizma ukoliko vijetnamski otpor shvatimo kao simboliËko srediπtecijeloga niza borbi po svijetu koje su do te toËke ostale odvojene i dalekojedna od druge. Seljaπtvo kojega je potËinio multinacionalni kapital,[post]kolonijalni proletarijat, industrijska radniËka klasa u vodeÊimkapitalistiËkim zemljama i novi slojevi intelektualnoga proletarijata posvudasu teæili prema zajedniËkom mjestu eksploatacije u tvornici-druπtvuglobaliziranoga disciplinarnoga reæima. Razne borbe ujedinjavale su seprotiv jednoga zajedniËkog neprijatelja: meunarodnoga disciplinarnogaporetka. Uspostavljeno je objektivno jedinstvo, ponekad sa svijeπÊu o timborbama - a ponekad bez nje. Dugi krug borbi protiv disciplinarnih reæimadosegao je zrelost i prisilio kapital da mijenja vlastite strukture i da izvrπipromjenu paradigme.


Dva, tri, mnogo VijetnamaKasnih 1960-ih meunarodni sustav kapitalistiËke proizvodnje bio je ukrizi.01 KapitalistiËka kriza, kako nam Marx govori, stanje je koje zahtijevaod kapitala da izvrπi opÊu devalvaciju i duboki prerazmjeπtaj proizvodnihodnosa kao ishod pritiska na niæe koje proletarijat vrπi na profitnu stopu.Drugim rijeËima, kapitalistiËka kriza nije jednostavno funkcija vlastitedinamike kapitala, veÊ je izravno uzrokuje proleterski sukob.02 TajmarksistiËki pojam krize pomaæe nam da iznesemo na vidjelo najvaænijaobiljeæja krize kasnih 1960-ih. Najbolje se moæe shvatiti pad profitne stope iporemeÊaj odnosa zapovijedanja u tom razdoblju kao rezultat zdruæivanja iakumulacije proleterskih i antikapitalistiËkih napada na meunarodnikapitalistiËki sustav.

To je bilo razdoblje najsnaænijega radniËkoga napada u prvom redu nadisciplinarne reæime kapitalistiËkoga rada u vladajuÊim kapitalistiËkimzemljama. Taj se napad najprije izraæavao kao opÊe odbijanje rada ikonkretno kao odbijanje tvorniËkoga rada. Bio je usmjeren protivproizvodnosti i protiv modela razvoja zasnovanoga na poveÊanjuproizvodnosti tvorniËkoga rada. Odbijanje disciplinarnoga reæima i veliËanjesfere ne-rada postala su glavna obiljeæja nove kolektivne prakse i novogaoblika æivota.03 Drugo, napad je sluæio da bi se potkopale kapitalistiËkepodjele træiπta rada. Tri prvenstvena obiljeæja træiπta rada - odvajanjedruπtvenih skupina [po klasnim slojevima, rasi, etniËkom podrijetlu ilispolu], fluidnost træiπta rada [druπtvena pokretljivost, teritorijalizacija, noviodnosi izmeu izravno i neizravno proizvodnoga rada i tako dalje],hijerarhije træiπta apstraktnoga rada - doπla su u pitanje pod sve veÊomstrogoπÊu i zdruæenim istupom radniËkih zahtjeva. PoveÊanopodruπtvovljenje kapitala vodilo je prema druπtvenom sjedinjenjuproletarijata. Taj sve ujedinjeniji glas postavljao je sveopÊi zahtjev zazajamËenom druπtvenom nadnicom i vrlo visokim stupnjem blagostanja.04

TreÊe i konaËno, radniËki napad izravno se usmjeravao premakapitalistiËkom zapovijedanju. Odbijanje rada i druπtveno sjedinjenjeproletarijata udruæili su se u Ëeoni napad na prisilnu organizacijudruπtvenoga rada i disciplinarne strukture zapovijedanja. Taj radniËki napadbio je sasvim politiËki - iako je mnogo masovnih praksi, osobito mladih,izgledalo izrazito apolitiËno - u onoj mjeri u kojoj je raskrinkao i pogodiosrediπta ekonomske organizacije kapitala.

SeljaËke i proleterske borbe u potËinjenim zemljama takoer sunametnule reformu lokalnim i meunarodnim politiËkim reæimima.

223OTPOR, KRIZA, PREOBRAZBA

DesetljeÊa revolucionarne borbe - od Kineske revolucije do Vijetnama i odKubanske revolucije do brojnih oslobodilaËkih borbi diljem LatinskeAmerike, Afrike i arapskoga svijeta - postavljali su proleterski zahtjev zanadnicom kojeg su razni socijalistiËki i/ili nacionalistiËki reformistiËkireæimi morali zadovoljiti i koji je izravno destabilizirao meunarodniekonomski sustav. Ideologija modernizacije, Ëak kada nije dovela do“razvoja”, stvorila je nove æelje koje su nadmaπile uspostavljene proizvodneodnose i reprodukciju. Naglo poveÊanje cijena sirovima, energije i nekihpoljoprivrednih roba u 1960-im i 1970-im godinama bio je simptom tih novihæelja i rastuÊega pritiska meunarodnoga proletarijata na nadnice. UËinci tihborbi nisu samo bili kvantitativni veÊ su odredili i kvalitativno novi elementkoji je duboko oznaËio jaËinu krize. Viπe od stotinu godina praksaimperijalizma nastojala je potËiniti sve oblike proizvodnje diljem svijetazapovijedi kapitala, a ta se je tendencija samo pojaËala u tom prijelaznomrazdoblju. Ta tendencija nuæno je stvorila potencijalno ili virtualno jedinstvomeunarodnoga proletarijata. To virtualno jedinstvo nikada nije upotpunosti postalo globalno politiËko jedinstvo, ali je svejedno imaloznaËajne uËinke. Drugim rijeËima, nije najvaænije tih nekoliko sluËajakonkretnog i svjesnog meunarodnog organiziranja rada, veÊ prijeobjektivno podudaranje borbi koje se preklapaju, usprkos njihovoj radikalnojrazliËitosti, upravo zbog toga jer su se usmjeravale protiv meunarodnogdisciplinarnog reæima kapitala. Ta rastuÊa podudarnost odredila je ono πtonazivamo akumulacijom borbi.

Ta akumulacija borbi potkopala je kapitalistiËku strategiju koja se dugovremena oslanjala na hijerarhije meunarodnih podjela rada da bi prijeËilabilo kakvo globalno jedinstvo meu radnicima. VeÊ je u devetnaestomstoljeÊu, prije nego πto se evropski imperijalizam snaæno razvio, Engelsoplakivao Ëinjenicu da je engleski proletarijat stavljen u poloæaj “radniËkearistokracije” jer su se njegovi interesi nalazili u projektima britanskogaimperijalizma a ne u redovima kolonijalne radne snage. U razdobljuslabljenja imperijalizama, jaka meunarodna podjela rada svakako sezadræala, ali imperijalistiËke koristi od bilo koje nacionalne radniËke klasepoËele su blijediti. ZajedniËke borbe proletarijata u potËinjenim zemljamaoduzele su moguÊnost stare imperijalistiËke strategije prijenosa krize izterena prijestolnice na njezine potËinjene teritorije. Nije bilo viπe odræivooslanjati se na staru strategiju Cecila Rhodesa koja je ublaæavala domaÊeopasnosti klasne borbe u Evropi prebacujuÊi ekonomski pritisak na joπuvijek mirni poredak potËinjenoga imperijalistiËkoga terena πto se odræavao


okrutno uËinkovitim tehnikama. Proletarijat stvoren na imperijalistiËkomterenu bio je sada i sam organiziran, naoruæan i opasan. Tako je doπlo doteænje prema jedinstvu internacionalnoga i multinacionalnoga proletarijata ujednom zajedniËkom napadu na kapitalistiËki disciplinarni reæim.05 Otpor iinicijativa proletarijata u potËinjenim zemljama odzvanjala je kao simbol imodel kako iznad tako i unutar proletarijata vladajuÊih kapitalistiËkihzemalja. RadniËke su borbe diljem podruËja meunarodnoga kapitala putemte podudarnosti objavile kraj podjele izmeu Prvoga i TreÊega svijeta imoguÊu politiËku integraciju cijeloga globalnoga proletarijata. Podudarnostborbi postavila je na meunarodnoj razini problem preobrazbe radniËkesuradnje u revolucionarnu organizaciju i aktualizacije virtualnogapolitiËkoga jedinstva.

S objektivnom podudarnoπÊu i akumulacijom borbi, objaπnjenja sastajaliπta TreÊega svijeta, koja su prije moæda imala ograniËenu korist, sadasu bila potpuno beskorisna. Stajaliπte TreÊega svijeta definiramo u smislu daje prvenstveno protuslovlje meunarodnoga kapitalistiËkoga sustava izmeukapitala Prvoga svijeta i rada TreÊega.06 Potencijal za revoluciju nalazi sestoga iskljuËivo u TreÊem svijetu. Razne teorije ovisnosti i teorijenedovoljnoga razvoja naglaπavale su neizravno i izravno to stajaliπte.07

Njegova ograniËena zasluga je u tome πto je ono izravno pobijaloeurocentriËko stajaliπte Prvoga svijeta da inovacija i promjena uvijek potjeËui mogu jedino potjecati iz Euro-Amerike. Meutim, njegovo intelektualnosuprotstavljanje toj laænoj tvrdnji moæe voditi jedino prema stajaliπtu koje jejednako laæno. Mi smatramo to stajaliπte TreÊega svijeta neprimjerenim jerono zanemaruje inovacije i protuslovlja rada u Prvom i TreÊem svijetu.Nadalje, i najvaænije za naπu tvrdnju, treÊesvjetska perspektiva je slijepaprema stvarnoj podudarnosti borbi, diljem svijeta, podjednako u vladajuÊimi potËinjenim zemljama.

KapitalistiËki odgovor na krizuKako je globalna podudarnost borbi potkopavala kapitalistiËku iimperijalistiËku sposobnost discipline, ekonomski poredak koji je vladaozemaljskom kuglom gotovo trideset godina, Zlatno doba hegemonije SAD-a ikapitalistiËkoga rasta, poËeo se raspadati.

Oblik i sadræaj kapitalistiËkoga upravljanja meunarodnim razvojem uposlijeratnom razdoblju utvreni su na konferenciji u Bretton Woodsu, uNew Hampshireu 1944.08 Sustav Bretton Woodsa zasnivao se na tri temeljnaelementa. Njegovo prvo obiljeæje bilo je sveobuhvatna ekonomska


hegemonija Sjedinjenih Dræava nad nesocijalistiËkim zemljama. One su tuhegemoniju osiguravale putem strateπkoga izbora liberalnoga razvojazasnovanoga na relativno slobodnoj trgovini i joπ viπe zadræavanjem zlata[od kojega su Sjedinjene Dræave posjedovale jednu treÊinu] kao jamcadolarske moÊi. Dolar je bio “isto tako dobar kao i zlato”. Drugo, sustav jezahtijevao sporazum o monetarnoj stabilizaciji izmeu Sjedinjenih Dræava idrugih vladajuÊih kapitalistiËkih zemalja [najprije Evrope a onda Japana]nad tradicionalnim teritorijima evropskoga imperijalizma, kojima je prijevladala britanska funta a onda francuski franak. Tako se reforma uvladajuÊim kapitalistiËkim zemljama mogla financirati viπkom izvoza uSjedinjene Dræave i jamËiti monetarnim sustavom dolara. Naposljetku,Bretton Woods diktirao je uspostavljanje kvazi-imperijalistiËkoga odnosaSjedinjenih Dræava iznad svih potËinjenih nesocijalistiËkih zemalja.Sjedinjene Dræave jamËile su ekonomski razvoj unutar Sjedinjenih Dræava istabilizaciju i reformu u Evropi i Japanu u mjeri u kojoj su akumuliraleekstraprofite putem svoga odnosa prema potËinjenim zemljama.

Sustav monetarne hegemonije SAD-a bio je bitno novi poredak jer, dokje nadzor nad prijaπnjim meunarodnim monetarnim sustavima [konkretnobritanski] bio Ëvrsto u rukama privatnih banaka i financijera, Bretton Woodsdao je nadzor nizu vladinih i regulativnih organizacija, ukljuËujuÊiMeunarodni monetarni fond, Svjetsku banku i u krajnjem sluËaju Saveznerezerve SAD-a.09 Stoga moæemo shvatiti Bretton Woods kao monetarno ifinancijsko lice hegemonije modela New Dela nad globalnomkapitalistiËkom ekonomijom.

Kejnzijanski i pseudo-imperijalistiËki mehanizmi Bretton Woodsakasnije su doπli u krizu kada je nastavljanje radniËkih borbi u SjedinjenimDræavama, Evropi i Japanu podiglo troπkove stabilizacije i reformizma i kadasu antiimperijalistiËke i antikapitalistiËke borbe u potËinjenim zemljamapoËele potkopavati izvlaËenje ekstraprofita.10 Kada se imperijalistiËki motornije viπe mogao kretati naprijed a radniËke borbe postavljale sve veÊezahtjeve, trgovinska bilansa SAD-a poËela je sve viπe ovisiti od Evrope iJapana. Prva faza kriza, prije puzeÊa nego ubrzana, proπirila se od ranih dokasnih 1960-ih godina. S obzirom da su nadzori koje je pruæio BrettonWoods uËinili dolar de facto nekonvertibilnim, monetarno posredovanjemeunarodne proizvodnje i trgovine razvijalo se kroz fazu obiljeæenurelativno slobodnim kruæenjem kapitala, izgradnjom jakoga eurodolarskogatræiπta i uËvrπÊenjem politiËkoga pariteta manje viπe posvuda u vladajuÊimzemljama.11 Meutim, eksplozija iz 1968, spojena s vijetnamskom vojnom


pobjedom nad Sjedinjenim Dræavama potpuno je rastopila privremenustabilizaciju. Stagflacija je ustupila mjesto galopirajuÊoj inflaciji. Moæemozamisliti da je druga faza poËela 17. kolovoza 1971. kada je predsjednik Nixonrazdvojio dolar od zlatnoga standarda, ËineÊi dolar de jure nekonvertibilnimi dodajuÊi nadoplatu od 10 posto na sav uvoz iz Evrope u SAD.12 Cjelokupnidug SAD-a uËinkovito je prebaËen na Evropu. Ta je operacija izvrπena jedinona temelju ekonomske i politiËke moÊi Sjedinjenih Dræava, podsjetivπi takoEvropljane na prvobitne uvjete sporazuma, na ameriËku hegemoniju kaonajviπu toËku eksploatacije i kapitalistiËkoga zapovijedanja.

U 1970-im godinama kriza je postala sluæbena i strukturalna. SustavpolitiËke i ekonomske ravnoteæe izmiπljen u Bretton Woodsu potpuno jeporemeÊen, a ostala je jedino surova Ëinjenica hegemonije SAD-a. SmanjenauËinkovitost mehanizama Bretton Woodsa i raspad monetarnoga sustavafordizma u vladajuÊim zemljama dali su do znanja da Êe rekonstrukcijameunarodnoga sustava kapitala morati ukljuËiti sveobuhvatnorestrukturiranje ekonomskih odnosa i promjenu paradigme u definicijisvjetskoga zapovijedanja. Meutim, takva kriza nije uvijek potpunonegativan ili neæeljen dogaaj sa stajaliπta kapitala. Marx tvrdi da kapitaldoista ima bitnoga interesa u ekonomskoj krizi za svoju snagu preobrazbe.PojedinaËni kapitalisti konzervativni su u pogledu sveukupnoga sustava. Onise prvenstveno usredotoËuju na uveÊavanje svojega pojedinaËnoga profita nakratku stazu Ëak kada to dugoroËno vodi u propast kolektivni kapital.Ekonomska kriza moæe prevladati te otpore, razoriti neprofitabilne sektore,restrukturirati organizaciju i proizvodnju i obnoviti tehnologije. DrugimrijeËima, ekonomska kriza moæe potaknuti preobrazbu koja ponovouspostavlja visoku opÊu profitnu stopu, odgovarajuÊi tako uËinkovito naistom ono terenu prema kojemu je usmjeren radniËki napad. OpÊadevalvacija kapitala i njegovi napori da razore radniËku organizaciju sluæe dabi preobrazili sadræaj krize - neravnoteæu kruæenja i prevelike proizvodnje -u reorganiziranu aparaturu zapovijedanja koja preoblikuje odnos izmeurazvoja i eksploatacije.

UzimajuÊi u obzir jaËinu i koherentnost borbi iz 1960-ih i 1970-ih,dva su se puta otvorila kapitalu da bi postigao cilj ublaæavanja borbi irestrukturiranja zapovijedanja i on je pokuπao poÊi objema po redu. Prviput, koji je imao samo ograniËenu uËinkovitost, bio je represivna opcija -bitno konzervativna operacija. Represivna strategija kapitala namjerava-la je potpuno obrnuti druπtveni proces, odvajajuÊi i rastavljajuÊi træiπterada i uspostavljajuÊi ponovo nadzor nad cijelim krugom proizvodnje.


Kapital je tako davao povlasticu organizacijama koje su predstavljale za-jamËenu nadnicu za ograniËeni dio radne snage, ukljuËujuÊi taj segmentstanovniπtva unutar svojih struktura i pojaËavajuÊi odvojenost izmeutih radnika i viπe marginaliziranih dijelova stanovniπtva. Izgradnja susta-va hijerarhijske kategorijske podjele, kako unutar svake nacije tako i nameunarodnoj razini, postignuta je nadziranjem druπtvene pokretljivostii fluidnosti. Represivna uporaba tehnologije, ukljuËujuÊi automatizacijui kompjuterizaciju proizvodnje, bila je osnovno orue u tom naporu.Prethodna temeljna tehnoloπka preobrazba u povijesti kapitalistiËkeproizvodnje [to jest uvoenje tekuÊe vrpce i reæima masovne industri-jske proizvodnje] dovela je do bitnih promjena u neposrednim proizvod-nim procesima [tejlorizam] i ogromnoga koraka naprijed u ureenjudruπtvenoga kruga reprodukcije [fordizam]. Meutim, tehnoloπke preo-brazbe u 1970-im godinama, u prvom redu automatizacijska racionaliza-cija, gurale su te reæime do krajnje granice njihove uËinkovitosti iizdræljivosti. TejloristiËki i fordistiËki mehanizmi nisu viπe mogli nadzi-rati dinamiku proizvodnih i druπtvenih snaga.13 Represija koju se vrπiloputem staroga okvira nadzora mogla je moæda dræati poklopac nad ra-zornim snagama krize i silinom radniËkoga napada, ali to je u krajnjojliniji bio samoruπilaËki odgovor koji Êe uguπiti samu kapitalistiËkuproizvodnju.

Tada je istovremeno drugi put stupio u igru. On Êe ukljuËiti tehnoloπkupreobrazbu kojoj viπe nije cilj represija veÊ prije promjena samoga sastavaproletarijata, pa Êe tako kapital integrirati njegovu novu praksu i oblike,vladajuÊi nad njima i koristeÊi se njima. Meutim, da bismo shvatili pojavutoga drugoga puta kapitalistiËkoga odgovora na krizu, puta koji predstavljapromjenu paradigme, moramo pogledati s onu stranu neposredne logikekapitalistiËke strategije i planiranja. Povijest kapitalistiËkih oblika je uvijeknuæno reaktivna povijest: prepuπten sam sebi kapital neÊe nikada napustitireæim profita. Drugim rijeËima, kapitalizam prolazi kroz sustavnupreobrazbu jedino kada je na to prisiljen i kada njegov tekuÊi reæim nije viπeodræiv. Da bismo shvatili proces sa stajaliπta njegovoga aktivnoga elementa,trebamo usvojiti glediπte te druge strane - to jest, glediπte proletarijatazajedno s onim preostaloga nekapitalistiËkoga svijeta koji se postepenouvlaËi u kapitalistiËke odnose. MoÊ proletarijata nameÊe granice kapitalu ine samo πto odreuje krizu veÊ i diktira uvjete i prirodu preobrazbe.Proletarijat u stvari izmiπlja druπtvene i proizvodne oblike koje Êe kapital bitiprisiljen usvojiti u buduÊnosti.


Dobit Êemo prvu naznaku te odluËujuÊe uloge proletarijata ako sezapitamo kako su Sjedinjene Dræave uspjele odræati svoju hegemonijutijekom cijeloga razdoblja krize. Odgovor se, moæda paradoksalno, moæenaÊi ne u geniju politiËara i kapitalista SAD-a veÊ u moÊi i stvaralaπtvuproletarijata SAD-a. Dok smo ranije, s jednoga drugoga stajaliπta, postavilivijetnamski otpor kao simboliËko srediπte borbi, sada se, u smisluparadigme promjene meunarodnoga kapitalistiËkoga zapovijedanja,ameriËki proletarijat pojavljuje kao subjektivno lice koje najpotpunijeizraæava æelje i potrebe meunarodnih i multinacionalnih radnika.14

Nasuprot opÊem miπljenju da je proletarijat SAD-a slab zbog njegove niskestranaËke i sindikalne zastupljenosti u odnosu na Evropu i druge dijelovesvijeta, moæda bismo mogli reÊi da je on jak upravo zbog tih razloga. MoÊradniËke klase ne poËiva u predstavniËkim ustanovama veÊ u suparniπtvu ineovisnosti samih radnika.15 To je oznaËilo stvarnu moÊ industrijske klaseSAD-a. ©toviπe, stvaralaπtvo i suparniπtvo proletarijata poËivalo je takoer, imoæda joπ vaænije, u radnom stanovniπtvu izvan tvornica. »ak [i osobito] ioni koji su aktivno odbijali rad postavljali su ozbiljne prijetnje i stvaralaËkealternative.16 Stoga, da bismo shvatili nastavak hegemonije SAD-a nijedovoljno navesti odnose snaga koje su SAD proπirile nad kapitalistima udrugim zemljama. SuparniËka moÊ proletarijata SAD-a u stvari jepodupirala hegemoniju SAD-a.

Nova hegemonija koja je izgleda ostala u rukama Sjedinjenih Dræava natoj je toËki bila joπ uvijek ograniËena, zatvorena u stare mehanizmedisciplinarnoga restrukturiranja. Bila je potrebna promjena paradigme da bise zacrtao proces restrukturiranja u skladu s politiËkom i tehnoloπkompromjenom. Drugim rijeËima, kapital se treba suoËiti s novom proizvodnjomsubjektivnosti proletarijata i odgovoriti na nju. Ta nova proizvodnjasubjektivnosti dosegla je [izvan borbe za blagostanje, koju smo veÊspomenuli] ono πto bismo mogli nazvati ekoloπku borbu, borbu oko naËinaæivota, koja Êe se kasnije izraziti u razvoju nematerijalnoga rada.

Ekologija kapitalaJoπ nismo u moguÊnosti shvatiti prirodu drugoga puta odgovora kapitala nakrizu, promjene paradigme koja Êe ga pokrenuti izvan logike i praksedisciplinarne modernizacije. Moramo joπ jednom uËiniti korak unatrag iispitati ograniËenja πto su ga kapitalu nametnuli meunarodni proletarijat inekapitalistiËki okoliπ koji su oba uËinili preobrazbu nuænom i diktiralinjezine uvjete.


U vrijeme Prvoga svjetskoga rata mnogim je promatraËima, a osobitomarksistiËkim teoretiËarima imperijalizma, izgledalo da je zazvonilomrtvaËko zvono i da je kapital doπao na rub konaËne propasti. Kapitalizamse desetljeÊima πirio u svojim kriæarskim pohodima, iskoristio znaËajnedijelove zemaljske kugle za svoju akumulaciju i po prvi put bio je prisiljensuoËiti se sa svojim granicama. Kako su se te granice pribliæavale,imperijalistiËke sile neizbjeæno su se naπle u smrtonosnom sukobu jedna sdrugom. Kapital je ovisio o svome vanjskome, kao πto je Rosa Luxemburgrekla, o svom nekapitalistiËkom okoliπu, da bi ostvario i kapitalizirao viπakvrijednosti i tako nastavio krugove akumulacije. PoËetkom dvadesetogastoljeÊa izgledalo je da Êe imperijalistiËke pustolovine kapitalistiËkeakumulacije ubrzo ogoliti obliænju nekapitalistiËku prirodu i da Êe kapitalumrijeti od gladi. Sve izvan kapitalistiËkog odnosa - bilo to ljudski,æivotinjski, biljni ili mineralni svijet - kapital je promatrao sa svoga stajaliπta isvoga prirodnoga πirenja.17 Kritika kapitalistiËkoga imperijalizma tako jeizrazila odreenu ekoloπku svijest - ekoloπku toËno onoliko koliko jeprepoznala stvarne granice prirode i katastrofalne posljedice njezinogauniπtenja.18

No, dok piπemo ovu knjigu a dvadeseto stoljeÊe primiËe se svomekraju, kapitalizam je Ëudesno zdrav, njegova akumulacija veÊa nego ikada.Kako moæemo pomiriti tu Ëinjenicu s briæljivom analizom brojnih marksis-tiËkih autora s poËetka stoljeÊa koja je ukazivala na imperijalistiËke sukobekao simptome prijeteÊe ekoloπke katastrofe kada ËovjeËanstvo æeli nadvlada-ti granice prirode? Postoje tri naËina na koja moæemo pristupiti toj tajnistalnoga zdravlja kapitala. Prvo, neki tvrde da kapital viπe nije imperijalis-tiËki, da se reformirao, okrenuo sat prema svojim mladenaËkim danimaslobodne konkurencije i razvio konzervatorski, ekoloπki odnos sa svojimnekapitalistiËkim okoliπem. »ak da teoretiËari od Marxa do Rose Luxemburgnisu pokazali da je takav proces suprotan biti same kapitalistiËke akumulaci-je, puki letimiËni pogled na suvremenu globalnu politiËku ekonomiju trebaobi svakoga uvjeriti da takvo objaπnjenje smjesta odbaci. Sasvim je oËiglednoda se kapitalizam sve ubrzanije πirio u drugoj polovici dvadesetoga stoljeÊa,otvarajuÊi nove teritorije kapitalistiËkom træiπtu i potËinjavajuÊi nekapitalis-tiËke proizvodne procese pod vlast kapitala.

Druga hipoteza mogla bi biti da neviena æilavost kapitalizmajednostavno ukljuËuje nastavak istih procesa πirenja i akumulacije koje smoranije analizirali, jedino πto potpuno ogoljenje okoliπa joπ nije neminovno iπto trenutak suoËavanja s granicama i ekoloπkom katastrofom joπ nije doπao.


Doista se pokazalo da su globalni izvori nekapitalistiËkoga okoliπa golemi.Iako je takozvana Zelena revolucija potËinila pod kapitalizam veliki diosvjetske nekapitalistiËke poljoprivrede, a drugi projekti modernizacijeukljuËili nove teritorije i civilizacije u krug kapitalistiËke akumulacije, joπuvijek preostaju ogromni [iako ograniËeni, naravno] bazeni radne snage imaterijalnih izvora koje treba potËiniti pod kapitalistiËku proizvodnju ipotencijalna mjesta za træiπta koja se πire. Na primjer, propast socijalistiËkihreæima u Sovjetskom savezu i IstoËnoj Evropi, zajedno s otvaranjem kineskeekonomije u postmaoistiËkoj eri, pruæio je globalni pristup kapitalanepreglednim teritorijima nekapitalistiËkoga okoliπa - pripremljenimagodinama socijalistiËke modernizacije za kapitalistiËko potËinjavanje. »ak iu regijama koje su veÊ sigurno ukljuËene u svjetski kapitalistiËki sustav, joπuvijek postoje brojne moguÊnosti za πirenje. Drugim rijeËima, prema tojdrugoj hipotezi, nekapitalistiËki okoliπ i dalje se formalno potËinjava podkapitalistiËko podruËje, pa tako akumulacija moæe joπ uvijek funkcionirati,barem djelomice, putem toga formalnoga potËinjavanja: proroci neizbjeænesudbine kapitala nisu imali krivo veÊ su jednostavno prerano govorili.Meutim, ograniËenja nekapitalistiËkoga okoliπa su stvarna. Prije ili kasnijenekada obilni izvori Êe presuπiti.

TreÊa hipoteza, koja moæda upotpunjuje drugu, je da se danas kapitalnastavlja akumulirati putem potËinjavanja u krug proπirene reprodukcije, alida on sve viπe potËinjava ne nekapitalistiËki okoliπ veÊ vlastiti kapitalistiËkiteren - to jest, da potËinjavanje viπe nije formalno veÊ stvarno. Kapital negleda viπe izvan veÊ unutar svoga podruËja pa je njegovo πirenje takointenzivno a ne ekstenzivno. Taj put prati kvalitativni skok u tehnoloπkojorganizaciji kapitala. Prethodne faze industrijske revolucije uvele supotroπna dobra koja su stvorili strojevi a zatim strojeve koje su stvorilistrojevi, ali danas smo suoËeni sa sirovinama i hranom πto su ih stvorilistrojevi - ukratko, prirodom πto su je stvorili strojevi i kulturom πto su jestvorili strojevi.19 Mogli bismo stoga kazati, slijedeÊi Fredrica Jamesona, daje postmodernizacija ekonomski proces koji se pojavljuje kada su semehaniËke i industrijske tehnologije proπirile da bi obuhvatile cijeli svijet,kada je proces modernizacije dovrπen i kada je formalno potËinjenjenekapitalistiËkoga okoliπa doseglo svoju granicu. Putem procesa modernetehnoloπke preobrazbe, cijela priroda postala je kapital ili se barempodvrgava kapitalu.20 Dok se moderna akumulacija zasniva na formalnompotËinjenju nekapitalistiËkoga okoliπa, postmoderna akumulacija oslanja sena stvarno potËinjenje samoga kapitalistiËkoga terena. To je izgleda stvarni


kapitalistiËki odgovor prijetnji “ekoloπke katastrofe”, odgovor koji gleda ubuduÊnost.21 Meutim, dovrπenje industrijalizacije druπtva i prirode,dovrπenje modernizacije, predstavlja samo preduvjet za prijelaz upostmodernizaciju i shvaÊa preobrazbu samo u negativnom smislu, kaopost-. U sljedeÊem Êemo se odlomku izravno suoËiti sa stvarnim procesimapostmodernizacije, ili informatizacije proizvodnje.

Napad na disciplinarni reæimDa bismo dublje shvatili ovaj odlomak, moramo nekako dodirnuti njegovodluËujuÊi temelj a to su subjektivne preobrazbe radne snage. U razdobljukrize, tijekom 1960-ih i 1970-ih, πirenje blagostanja i univerzalizacijadiscipline kako u vladajuÊim tako i u potËinjenim zemljama stvorila jeslobodni prostor za radno mnoπtvo. Drugim rijeËima, radnici su iskoristilidisciplinarnu eru, a iznad svega njezine trenutke neslaganja i njezine fazepolitiËke destabilizacije [kao πto je razdoblje vijetnamske krize] kako biproπirili druπtvenu moÊ rada, poveÊali vrijednost radne snage i preuredilipotrebe i æelje kojima su trebali udovoljiti nadnica i blagostanje. PremaMarxovoj terminologiji, mogli bismo reÊi da se vrijednost potrebnoga radaogromno poveÊala - a naravno najvaænije sa stajaliπta kapitala, kako sepotrebno vrijeme rada poveÊava, viπak vremena rada [i otuda profit]usporedno se smanjuje. Sa stajaliπta kapitalista, vrijednost potrebnoga radapojavljuje se kao objektivna ekonomska koliËina - cijena radne snage, kao icijena æita, nafte i drugih roba - ali je stvarno ona druπtveno odreena ioznaka je cijeloga niza druπtvenih borbi. Definicija koπare druπtvenihpotreba, kvaliteta vremena ne-rada, organizacija obiteljskih odnosa,prihvaÊena æivotna oËekivanja, sve je to u igri i ogleda se u troπkovimareproduciranja radnika. Ogromni porast druπtvene nadnice [kako u smisluradnih nadnica tako i blagostanja] tijekom razdoblja krize u 1960-im i 1970-im godinama proizaπao je izravno iz akumulacije druπtvenih borbi na terenureprodukcije, terenu ne-rada, terenu æivota.

Druπtvene borbe nisu samo povisile troπkove reprodukcije i druπtvenenadnice [stoga smanjujuÊi profitnu stopu] veÊ su takoer i πto je joπ vaænijeizazvale promjenu u kvaliteti i prirodi samoga rada. Odbijanje disciplinarnogreæima druπtvene tvornice pratila je ponovna procjena druπtvene vrijednosticijeloga niza proizvodnih djelatnosti, osobito u vladajuÊim kapitalistiËkimzemljama, gdje je slobodni prostor πto su ga radnici izvojevali bio najveÊi.Disciplinarni reæim oËigledno viπe nije uspijevao obuzdati potrebe i æeljemladih ljudi. Izgled za dobivanje posla koji jamËi redovan i stalan rad osam


sati dnevno, pedeset tjedana godiπnje, tijekom cijeloga radnoga æivota, izgledza ulazak u normirani reæim druπtvene tvornice, πto je bio san za mnoge odnjihovih roditelja, njima se pojavljivao kao neka vrsta smrti. Masovnoodbijanje disciplinarnoga reæima, koje je poprimilo razne oblike, nije bilosamo negativni izraz veÊ i trenutak stvaranja, ono πto Nietzsche nazivaprevrednovanje vrijednosti.

Razni oblici druπtvenoga osporavanja i eksperimentiranja bili su usuprotnosti s utvrenim programima materijalne proizvodnje tipiËne zadisciplinarni reæim, njegove masovne tvornice i njegovu strukturu uæeobitelji.22 Ti su pokreti bili skloniji elastiËnijoj dinamici stvaranja inematerijalnim oblicima proizvodnje. Sa stajaliπta tradicionalnih “politiËkih”segmenata pokreta u SAD-u 1960-ih godina, razni oblici kulturnogaeksperimentiranja koji su uvelike cvjetali u tom razdoblju izgledali su nekavrsta odmora od “stvarnih” politiËkih i ekonomskih borbi, ali propustili suuoËiti da “puko kulturalno” eksperimentiranje ima duboke politiËke iekonomske uËinke.

‘Dropping out’ je blijed pojam onoga πto se dogaalo u Haight-Ashburyu i diljem Sjedinjenih Dræava 1960-ih. Dvije bitne djelatnosti bile suodbijanje disciplinarnoga reæima i eksperimentiranje novim oblicimastvaralaπtva. Odbijanje se pojavljivalo u vrlo raznim oblicima i πirilo se ubrojnim dnevnim ponaπanjima. Studenti koji su zavrπili koledæeksperimentirali su LSD-om umjesto da traæe posao, mlade æene odbijale suse vjenËati i zasnovati obitelj, “nepomiËni” afro-ameriËki radnik kretao seprema “CP”-vremenu [za obojene], odbijajuÊi rad na sve moguÊe naËine.23

Mladost koja je odbijala umrtvljujuÊu rutinu druπtva-tvornice izmiπljala jenove oblike pokretljivosti i elastiËnosti, nove stilove æivljenja. Studentskipokreti zahtijevali su da se znanje i intelektualni rad visoko druπtvenovrednuju. FeministiËki pokreti koji su objasnili politiËki sadræaj “osobnih”odnosa i odbijali patrijarhalnu disciplinu podigli su socijalnu vrijednostonoga πto se tradicionalno smatralo æenskim poslom, πto ukljuËuje znatandio afektivnoga ili skrbniËkoga rada i usredotoËuje se na sluæbe potrebne zadruπtvenu reprodukciju.24 Cijeli jedan spektar pokreta i cijela novaprotukultura naglaπavali su druπtvenu vrijednost suradnje i komunikacije. Tomasovno prevrednovanje vrijednosti druπtvene proizvodnje i proizvodnjenovih subjektivnosti otvorilo je put snaænoj preobrazbi radne snage. UsljedeÊem Êemo dijelu vidjeti kako Êe pokazatelji vrijednosti pokretâ -pokretljivost, elastiËnost, znanje, komunikacija, suradnja, afektivno -odrediti preobrazbu kapitalistiËke proizvodnje u desetljeÊima koja slijede.


Razne analize “novih druπtvenih pokreta” imale su pravo insistirati napolitiËkoj vaænosti kulturnih pokreta nasuprot uskogrudnim ekonomskimstajaliπtima koja umanjuju njihovo znaËenje.25 Meutim, te analize i same sukrajnje ograniËene, isto kao i stajaliπta kojima se suprotstavljaju, jernastavljaju s uskim shvaÊanjima ekonomskoga i kulturnoga. Joπ vaænije, onene uspijevaju prepoznati duboku ekonomsku moÊ kulturnih pokreta, ili boljereËeno sve veÊu nemoguÊnost razlikovanja ekonomskih i kulturnih pojava. Sjedne strane, kapitalistiËki odnosi πirili su se da potËine sve vidove druπtveneproizvodnje i reprodukcije, cijelo podruËje æivota, a s druge strane, kulturniodnosi redefinirali su proizvodne odnose i ekonomske strukture vrijednosti.Reæim proizvodnje, a iznad svega reæim proizvodnje subjektivnosti, rastakaose a drugi se izmiπljao ogromnom akumulacijom borbi.

Ti novi krugovi proizvodnje subjektivnosti, koji su se usmjeravaliprema dramatiËnim promjenama vrijednosti i rada, ostvarili su se unutarkonaËnoga razdoblja disciplinarne organizacije druπtva i suprotstavljajuÊi jojse. Pokreti su prethodili kapitalistiËkoj svijesti o potrebi za promjenomparadigme u proizvodnji i diktirali njezin oblik i prirodu. Da nije biloVijetnamskog rata, da nije bilo radniËkih i studentskih pobuna u 1960-imgodinama, da nije bilo 1968. i drugoga vala æenskih pokreta, da nije bilocijeloga niza antiimperijalistiËkih borbi, kapital bi se zadovoljiozadræavanjem vlastitoga ureenja moÊi, sretan πto ne mora mijenjatiparadigmu proizvodnje! Bio bi zadovoljan iz niza dobrih razloga: jer su mudobro posluæile prirodne granice razvoja; jer mu je prijetio razvojnematerijalnoga rada, jer je znao da su transverzalna pokretljivost ihibridnost svjetske radne snage otvorili potencijal za novu krizu i klasnesukobe na razini koja prije nije bila poznata. Pojava nove subjektivnostinajavila je restrukturiranje proizvodnje, od fordizma do postfordizma, odmodernizacije do postmodernizacije.26 Proletarijat kojega se sastav veÊpromijenio odozdo je poticao prijelaz od faze usavrπavanja disciplinarnogareæima prema iduÊoj fazi mijenjanja proizvodne paradigme. Kapital nijetrebao izmiπljati novu paradigmu [Ëak da je bio sposoban to uËiniti] jer seistinski stvaralaËki trenutak veÊ dogodio. Problem kapitala bio je potËinitinovi sastav koji se je veÊ autonomno stvorio i odredio unutar novoga odnosaprema prirodi i radu, odnosa autonomne proizvodnje.

Na toj toËki disciplinarni sustav postaje potpuno zastario i mora ga senapustiti. Kapital mora postiÊi negativno zrcaljenje i inverziju nove kvaliteteradne snage, on se mora prilagoditi kako bi mogao ponovo zapovijedati.Predmnijevamo da Êe iz toga razloga industrijske i politiËke snage koje su se


najsnaænije i s najviπe pameti oslanjale na krajnju modernizacijudisciplinarnoga proizvodnoga modela [kao πto su glavni elementijapanskoga i istoËnoazijskoga kapitala] najviπe patiti u tom prijelazu. Jedinioblici kapitala koji Êe uspjeπno prolaziti u novome svijetu bit Êe oni kojiovladaju novim, nematerijalnim, suradniËkim, komunikacijskim i afektivnimsastavom radne snage.

Smrtne muke sovjetske disciplineSada kada smo oznaËili prve naznake stanja i oblika nove paradigme, æelimokratko ispitati divovski subjektivni uËinak πto ga je promjena paradigmeodredila tijekom svojih kretanja: raspad sovjetskoga sustava. Naπa teza, skojom se slaæu mnogi znanstvenici sovjetskoga svijeta27 je da je taj sustavuπao u krizu i raspao se zbog svoje strukturalne nesposobnosti da nadvladamodel disciplinarne vladavine, kako u pogledu svoga naËina proizvodnje,koji je bio fordistiËki i tajloristiËki, tako i svoga oblika politiËkogazapovijedanja, koji je bio kejnzijansko-socijalistiËki i tako jednostavnomodernistiËki iznutra i imperijalistiËki izvana. Taj nedostatak elastiËnosti dasustav prilagodi svoj razmjeπtaj zapovijedanja i proizvodni aparatpromjenama radne snage zaoπtrio je poteπkoÊe preobrazbe. Tromabirokracija sovjetske dræave, naslijeena od dugoga razdoblja snaænemodernizacije, postavila je sovjetsku moÊ u nemoguÊi poloæaj kada jetrebala reagirati na nove zahtjeve i nove æelje koje su izraæavalesubjektivnosti na globalnom planu, najprije unutar procesa modernizacije azatim na njegovim vanjskim granicama.

Nisu neprijateljske snage bile te koje su postavile izazovpostmodernosti veÊ prvenstveno nova subjektivnost radne snage i njezinnovi intelektualni i komunikacijski sastav. Reæim, osobito u svojimneliberalnim vidovima, nije bio sposoban primjereno odgovoriti na tesubjektivne zahtjeve. Sustav je mogao nastaviti djelovati [kao πto je zaodreeno razdoblje doista nastavio] na osnovi modela disciplinarnemodernizacije, ali on nije mogao spojiti modernizaciju s novompokretljivoπÊu i stvaralaπtvom radne snage, temeljnim uvjetima da se udahneæivot u novu paradigmu i njezine sloæene mehanizme. U kontekstu ratazvijezda, trke u nuklearnom oruæju i istraæivanja svemira, Sovjetski savez jejoπ uvijek mogao dræati korak sa svojim suparnicima s tehnoloπkoga ivojnoga stajaliπta, ali sustav nije mogao izdræati konkurentski sukob nasubjektivnom bojiπtu. On se nije mogao takmiËiti upravo tamo gdje su seiskuπavali stvarni sukobi moÊi i nije se mogao suoËiti s izazovima


komparativne proizvodnosti ekonomskih sustava, jer su naprednetehnologije komunikacije i kibernetike jedino uËinkovite kada suukorijenjene u subjektivnost, ili bolje reËeno, kada ih proæimaju proizvodnesubjektivnosti. Za sovjetski je reæim upravljanje novim subjektivnostima bilopitanje æivota ili smrti.

Prema naπoj tezi, nakon dramatiËnih zadnjih godina Staljinovevladavine i HruπËovljevih neuspjelih inovacija, Breænjevljev reæim zamrznuoje proizvodno civilno druπtvo koje je doseglo visoku razinu zrelosti i koje je,nakon masovnih mobilizacija za rat i proizvodnju, zahtijevalo druπtveno ipolitiËko priznanje. U kapitalistiËkome nas je svijetu masovnahladnoratovska propaganda i izvanredan ideoloπki stroj falsificiranja i krivoginformiranja prijeËio da vidimo stvarni razvoj u Sovjetskom savezu ipolitiËku dijalektiku koja se tamo odvijala. Hladnoratovska ideologijanazivala je to druπtvo totalitarnim, ali u stvari bilo je to druπtvo ispresijecanovrlo jakim podruËjima stvaralaπtva i slobode, upravo tako jakima kao πto suritmovi ekonomskoga razvoja i kulturne modernizacije. Sovjetski savezmoæe se bolje shvatiti ne kao totalitarno druπtvo veÊ prije kao birokratskadiktatura.28 I samo ako napustimo te iskrivljene definicije moæemo vidjetikako se u Sovjetskom Savezu proizvodila i reproducirala politiËka kriza dotoËke da je konaËno pokopala reæim.

Otpor birokratskoj diktaturi pokrenuo je krizu. Odbijanje sovjetskogaproletarijata da radi bila je u stvari ista metoda koju je razvio proletarijat ukapitalistiËkim zemljama prisiljavajuÊi svoje vlade na krug krize, reforme irestrukturiranja. Ovo je naπe stajaliπte: usprkos odgaanjima u razvojuruskoga kapitalizma, usprkos masovnim gubicima u Drugom svjetskomratu, usprkos relativnoj kulturnoj izolaciji, relativnoj iskljuËenosti izsvjetskoga træiπta, okrutnoj politici zatvaranja, gladi i ubijanju stanovniπtva,usprkos svemu tome, i usprkos njegovim ogromnim razlikama od vladajuÊihkapitalistiËkih zemalja, proletarijat u Rusiji i drugim zemljama sovjetskogabloka uspio je u 1960-im i 1970-im postaviti toËno iste one probleme kao iproletarijat u kapitalistiËkim zemljama.29 »ak je u Rusiji i drugim zemljamapod sovjetskim nadzorom, zahtjev za viπim nadnicama i veÊom slobodomrastao stalno zajedno s ritmom modernizacije. I upravo kao u kapitalistiËkimzemljama, pojavilo se novo lice radne snage, koje je sada izraæavalo ogromneproizvodne sposobnosti na osnovi novoga razvoja intelektualnih snagaproizvodnje. Tu novu proizvodnu stvarnost, to æivo intelektualno mnoπtvosovjetske voe pokuπale su zakljuËati u krletke disciplinarne ratneekonomije [rata koji su stalno retoriËki zazivali] i utjerati u ekonomske


strukture socijalistiËke ideologije rada i ekonomskoga razvoja, to jest,socijalistiËko upravljanje kapitalom koje viπe nije imalo nikakvoga smisla.Sovjetska birokracija nije bila sposobna izgraditi okvir nuæan zapostmodernu mobilizaciju nove radne snage. Ona se njega plaπila, opsjedaoju je raspad disciplinarnih reæima, preobrazbe tajloristiËkih i fordistiËkihsubjekata koji su prije poticali proizvodnju. To je bila toËka na kojoj je krizapostala neopozivom, a uzimajuÊi u obzir breænjevski zimski san,katastrofiËnom.

Smatramo da nije bio toliko vaæan nedostatak individualnih i formalnihsloboda radnika ili njihovo krπenje, veÊ prije rasipanje proizvodne energijemnoπtva koje je iscrpilo potencijal modernosti i sada se æeljelo osloboditisocijalistiËkoga upravljanja kapitalistiËkom akumulacijom kako bi izraziloviπu razinu proizvodnosti. Taj otpor i ta energija bile su sile koje su, sasuprotnih strana, uËinile da se sovjetski svijet raspadne poput kule odkarata. Glasnost i perestrojka svakako su predstavljale samokritiku sovjetskemoÊi i postavile nuænost demokratskoga puta kao uvjet za obnovljenuproizvodnost sustava, ali one su se pokrenule isuviπe kasno i isuviπebojaæljivo a da bi zaustavile krizu. Sovjetski stroj okrenuo se prema samomesebi i zastavio se bez goriva koje su jedino mogle proizvesti nove proizvodnesubjektivnosti. Sektori intelektualnoga i nematerijalnoga rada povukli susvoju podrπku reæimu, a egzodus je osudio sustav na smrt: smrt uslijedsocijalistiËke pobjede nad modernizacijom, smrt uslijed nesposobnosti da seiskoriste njezini uËinci i viπkovi, smrt uslijed konaËne obamrlosti koja jezaguπila subjektivna stanja πto su zahtijevala prijelaz u postmodernost.

3.4

POSTMODERNIZACIJA,ILI INFORMATIZACIJAPROIZVODNJE

Danas je postalo uobiËajeno promatratislijed ekonomskih paradigmi od srednjega vijeka u tri razliËita momentasvakoga od kojih odreuje prevladavajuÊi sektor u ekonomiji: prvaparadigma je ona u kojoj su ekonomijom prevladavali poljoprivreda ipribavljanje sirovina, druga u kojoj su industrija i manufaktura trajnihdobara zauzimali povlaπteni poloæaj i treÊa i tekuÊa paradigma u kojoj supruæanje usluga i rukovanje informacijama u srediπtu ekonomskeproizvodnje.01 VladajuÊi poloæaj tako se prenosio od primarne nasekundarnu i onda na tercijarnu proizvodnju. Ekonomska modernizacijaukljuËuje prijelaz od prve paradigme u drugu, od prevlasti poljoprivrede doone industrije. Modernizacija znaËi industrijalizacija. Mogli bismo nazvatiprijelaz od druge paradigme u treÊu, od prevlasti industrije u onu usluga iinformacija, procesom ekonomske postmodernizacije, ili joπ bolje,informatizacije.

NajoËiglednija definicija i pokazatelj promjena meu tim trimaparadigmama pojavljuje se najprije u kvantitativnom smislu, upuÊivanjembilo na postotak stanovniπtva ukljuËenoga u svako od tih proizvodnihpodruËja ili na postotak ukupne vrijednosti koju su proizveli razni sektoriproizvodnje. Promjene u statistici zaposlenja u vladajuÊim kapitalistiËkim

Postmodernost nije neπto πto moæemo odreditijednom zauvijek i onda koristiti mirne duπe.Koncept, ako postoji, mora doÊi na kraju, a nena poËetku, naπe rasprave o njemu.

fredric jameson

Dobra vijest iz Washingtona je da svakapojedina osoba u Kongresu podræava konceptinformacijske superautoceste. Loπa vijest je danitko nema pojma πto to znaËi.

kongresmen edward markey


zemljama tijekom proπlih stotinu godina doista oznaËuju dramatiËnepromjene.02 Meutim, to kvantitativno stajaliπte moæe dovesti do ozbiljnihnerazumijevanja tih ekonomskih paradigmi. Kvantitativni pokazatelji nemogu obuhvatiti niti kvalitativnu preobrazbu u kretanju od jedne paradigmedo druge niti hijerarhiju meu ekonomskim sektorima u kontekstu svakeparadigme. U procesu modernizacije i prijelazu prema paradigmiindustrijske prevlasti, ne samo πto se poljoprivredna proizvodnjakvantitativno smanjivala [kako u postotku zaposlenih radnika tako i urazmjerima proizvedene ukupne vrijednosti], veÊ se je, πto je joπ vaænije,preobrazila sama poljoprivreda. Kada je poljoprivreda doπla pod prevlastindustrije, Ëak kada je poljoprivreda joπ uvijek prevladavala u kvantitativnomsmislu, ona je postala podvrgnuta druπtvenim i financijskim pritiscimaindustrije, a πtoviπe industrijalizirala se i sama poljoprivredna proizvodnja.Poljoprivreda, naravno, nije iπËezla, ona je ostala bitnim sastojkom moderneindustrijske ekonomije, ali ona je tada bila preobraæena, industrijaliziranapoljoprivreda.

Kvantitativno stajaliπte ne uspijeva ni prepoznati hijerarhije meunacionalnim ili regionalnim ekonomijama u globalnom sustavu, πto dovodido svih vrsta povijesnih krivih shvaÊanja, s analogijama koje ne postoje. Naprimjer, s kvantitativnoga stajaliπta mogli bismo pretpostaviti da se nekodruπtvo u dvadesetom stoljeÊu s veÊinom njegove radne snage zaposlenom upoljoprivredi ili rudarstvu i veÊinom njegove vrijednosti proizvedenom u timsektorima [kao πto je sluËaj u Indiji i Nigeriji] nalazi u poloæaju analognomdruπtvu koje je postojalo nekada u proπlosti s istim postotkom radnika ilivrijednosti proizvedenim u tadaπnjim sektorima [kao πto je sluËaj sFrancuskom i Engleskom]. Povijesna iluzija stavlja tu analogiju u dinamiËkislijed tako da jedan ekonomski sustav zauzima isti poloæaj ili razinu uslijedu razvoja koji je jedan drugi zauzimao u prethodnom razdoblju, kao dasu svi na istoj stazi kreÊuÊi se zajedno. Meutim, s kvalitativnoga stajaliπta,to jest, u smislu njihovoga poloæaja u odnosima globalne moÊi, ekonomijetih druπtava zauzimaju potpuno neusporedive poloæaje. U ranijem sluËaju[Francuska ili Engleska u proπlosti], poljoprivredna proizvodnja postojala jekao prevladavajuÊi sektor u svojoj ekonomskoj sferi, a u kasnijem [Indija iliNigerija u dvadesetom stoljeÊu], ona je podvrgnuta industriji u svjetskomsustavu. Te dvije ekonomije nisu na istoj stazi veÊ u radikalno razliËitim paËak i odvojenim stanjima - prevlasti i potËinjavanja. U tim razliËitimhijerarhijskim poloæajima, mnoπtvo ekonomskih Ëimbenika potpuno jerazliËito - odnosi razmjene, kredita i odnosi dugova i tako dalje.03 Da bi ova

239POSTMODERNIZACIJA, IL I INFORMATIZACIJA PROIZVODNJE

druga ekonomija ostvarila poloæaj analogan onome prve, ona bi moralapreokrenuti odnos moÊi i postiÊi poloæaj prevlasti u svojoj suvremenojekonomskoj sferi, kao πto je Evropa uËinila, na primjer, u srednjovjekovnojekonomiji mediteranskoga svijeta. Povijesnu promjenu, drugim rijeËima,treba shvatiti u smislu odnosa moÊi kroz cijelu ekonomsku sferu.

Iluzije razvojaDiskurs ekonomskoga razvoja, koji je nametnut pod hegemonijom SAD-a usukladnosti s modelom New Deala u poslijeratnom razdoblju, koristi takvekrive povijesne analogije kao temelj ekonomskih procesa. Taj diskurszamiπlja da ekonomska povijest svih zemalja slijedi jedan jedini obrazacrazvoja, svaki u razliËitom vremenu i prema razliËitom tempu. Tako sezemljama u razvoju smatraju one zemlje kojih ekonomska proizvodnja nijena razini razvijenih zemalja, sa zamiπlju da Êe, nastave li iÊi stazom koju suprije slijedile vladajuÊe zemlje i ponove njihovu ekonomsku politiku istrategiju, tada uæivati analogan poloæaj ili razinu. Meutim, to razvojnostajaliπte ne uspijeva shvatiti da ekonomije takozvanih razvijenih zemalja neodreuju samo neki kvantitativni Ëimbenici ili njihove unutarnje strukture,veÊ takoer i joπ vaænije njihov prevladavajuÊi poloæaj u globalnom sustavu.

Kritike razvojnoga stajaliπta koje su izvrπile teorije nedovoljnerazvijenosti i ovisnosti i koje su se prvenstveno pojavile u latinoameriËkom iafriËkom kontekstu 1960-ih godina, bile su korisne i vaæne upravo zbog togaπto su naglaπavale Ëinjenicu da evolucija nekoga regionalnoga ilinacionalnoga ekonomskoga sustava ovisi u velikoj mjeri o njegovompoloæaju unutar struktura hijerarhije i moÊi kapitalistiËkoga svjetskogasustava.04 VladajuÊe regije nastavit Êe se razvijati a potËinjene Êe se nastavitinedovoljno razvijati kao uzajamno podupiruÊi polovi u globalnoj strukturimoÊi. Kazati da se potËinjene ekonomije ne razvijaju ne znaËi da se one nemijenjaju ili ne rastu; to znaËi, prije, da one ostaju potËinjene u globalnomsustavu pa tako nikada ne dostiæu obeÊani oblik vladajuÊe, razvijeneekonomije. U nekim sluËajevima pojedine zemlje ili regije mogu bitisposobne promijeniti svoj poloæaj u hijerarhiji, ali stvar je u tome πto, bezobzira tko se nalazi na kojem poloæaju, hijerarhija ostaje odluËujuÊiËimbenik.05

Meutim i sami teoretiËari nedovoljnog razvoja ponavljaju sliËnuiluziju ekonomskoga razvoja.06 SaæimljuÊi u shematskom smislu, moglibismo reÊi da njihova logika poËinje s dvije valjane povijesne tvrdnje ali ondaiz njih izvlaËi pogreπan zakljuËak. Prvo, oni smatraju da su kolonijalni


reæimi i/ili drugi oblici imperijalistiËke prevlasti stvorili i odræavalinedovoljni razvoj potËinjenih ekonomija putem njihovog ukljuËivanja uglobalnu mreæu vladajuÊih kapitalistiËkih ekonomija, njihovim djelomiËnimoblikovanjem i tako postigli njihovu stvarnu i stalnu ekonomsku ovisnost ovladajuÊim ekonomijama. Drugo, oni tvrde da su same vladajuÊe zemlje upoËetku razvile svoje potpuno oblikovane i neovisne strukture u relativnojizolaciji, sa samo ograniËenom meusobnim djelovanjem s drugimekonomijama i globalnim mreæama.07

Meutim, iz tih dviju viπe ili manje prihvatljivih povijesnih tvrdnji onionda deduciraju nevaljali zakljuËak: ako su razvijene ekonomije postiglepunu oblikovanost u relativnoj izolaciji a nerazvijene ekonomije postaleneoblikovane i ovisne putem njihovoga ukljuËivanja u globalne mreæe, ondaÊe projekt relativne izolacije nerazvijenih ekonomija dovesti do njihovogarazvoja i punoga oblikovanja. Drugim rijeËima, kao alternativu “laænomrazvoju” ekonomista vladajuÊih kapitalistiËkih zemalja, teoretiËaripodrazvoja govore o “stvarnom razvoju”, koji ukljuËuje odvajanje nekeekonomije od njenoga odnosa ovisnosti i oblikovanje u relativnoj izolacijiautonomne ekonomske strukture. S obzirom da je to naËin kako su se razvilevladajuÊe ekonomije, to mora biti prava staza da bi se izbjegao krugnerazvijenosti. Meutim, taj silogizam zahtijeva od nas da povjerujemo kako Êezakoni ekonomskoga razvoja nekako prevladati razlike povijesne promjene.

Alternativni pojam razvoja zasniva se, paradoksalno, na istoj povijesnojiluziji koja je bitni dio vladajuÊe ideologije razvoja kojoj se on suprotstavlja.Tendencija ostvarenja svjetskoga træiπta trebala bi uπutkati bilo kojemiπljenje da se danas neka zemlja ili regija moæe izolirati ili odvojiti odglobalnih mreæa moÊi kako bi ponovo stvorila uvjete proπlosti i razvila sekako su to nekada uËinile vladajuÊe kapitalistiËke zemlje. »ak i vladajuÊezemlje sada ovise o globalnom sustavu; meusobno djelovanje segmenatasvjetskoga træiπta dovela je do opÊenitoga razoblikovanja svih ekonomija.Bilo koji pokuπaj izolacije ili odvajanja sve Êe viπe znaËiti samo okrutnijuvrstu prevlasti globalnoga sustava, svoenje na bespomoÊnost i siromaπtvo.

InformatizacijaProcesi modernizacije i industrijalizacije preobrazili su i redefinirali sveelemente druπtva. Kada se poljoprivreda modernizirala kao industrija, farmaje postepeno postala tvornica, sa svom tvorniËkom disciplinom,tehnologijom, odnosima nadnica i tako dalje. Poljoprivreda se moderniziralakao industrija. OpÊenitije, samo druπtvo postupno je postajalo


industrijalizirano Ëak do razine da je preobrazilo ljudske odnose i ljudskuprirodu. Druπtvo je postalo tvornica. PoËetkom dvadesetoga stoljeÊa, RobertMusil divno je razmiπljao o preobrazbi ËovjeËanstva u prijelazu odpastoralnoga poljoprivrednoga svijeta prema druπtvenoj tvornici. “Postojaloje vrijeme kada su ljudi prirodno uranjali u stanja koja su ih Ëekala i to je biovrlo zdrav naËin za samoostvarenje. Ali danas, sa svim tim uzdrmavanjima,kada se sve odvojilo od tla na kojemu je raslo, Ëak kada se radi o proizvodnjiduπe morali bismo, takorekuÊ, zamijeniti tradicionalne zanate nekom vrstominteligencije koja ide usporedo sa strojem i tvornicom”.08 Procesi postajanjaljudskim i priroda samoga ljudskoga temeljito su se preobrazili u prijelazukoji odreuje modernizacija.

Meutim, u naπe je vrijeme modernizacija doπla do kraja. DugimrijeËima, industrijska proizvodnja ne πiri viπe svoju prevlast na drugeekonomske oblike i druπtvene pojave. Simptom te promjene oËituje se ukvantitativnim promjenama u zaposlenju. Dok je proces modernizacijeoznaËavalo seljenje rada od poljoprivrede i rudarstva [primarni sektor] uindustriju [sekundarni], proces postmodernizacije ili informatizacijeiskazuje se seljenjem iz industrije u usluæna radna mjesta [tercijarni], a to jepromjena koja se dogaa u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama, a osobito uSjedinjenim Dræavama, od ranih 1970-ih godina. Usluge pokrivaju πirokiopseg djelatnosti od zdravstvene skrbi, obrazovanja i financija do prijevoza,zabave i oglaπavanja. Radna mjesta uglavnom su pokretna i ukljuËujuelastiËne vjeπtine. Joπ vaænije, obiljeæava ih srediπnja uloga znanja,informacije, afekta i komunikacije. U tom smislu mnogi nazivajupostindustrijsku ekonomiju informacijskom ekonomijom.

Tvrdnja da je modernizacija zavrπena i da globalna ekonomija prolazidanas proces postmodernizacije prema informacijskoj ekonomiji ne znaËi daÊe industrijska proizvodnja prestati niti Ëak da Êe prestati igrati vaænu ulogu,Ëak i u vladajuÊim regijama zemaljske kugle. Upravo kao πto su procesiindustrijalizacije preobrazili poljoprivredu i uËinili je produktivnijom, takoÊe i informacijska revolucija preobraziti industriju redefinirajuÊi ipomlaujuÊi industrijske procese. Novi menadæerski imperativ tu na djeluglasi, “Ponaπajte se prema industriji kao usluzi”.09 U stvari, kako seindustrije preobraæavaju, briπe se i podjela izmeu industrijske proizvodnje iusluga.10 Upravo kao πto je u procesima modernizacije sva proizvodnjapostajala industrijalizirana, tako i u procesima postmodernizacije svaproizvodnja teæi prema proizvodnji usluga, prema tome da postaneinformatizirana.


Nisu sve zemlje, naravno, Ëak ni meu vladajuÊim kapitalistiËkimzemljama, uπle u projekt postmodernizacije istom stazom. Na osnovipromjene u statistici zaposlenja u zemljama G-7 od 1970, Manuel Castells iYuko Aoyama razluËili su dva osnovna modela ili staze informatizacije.11

Oba modela ukljuËuju poveÊanje zaposlenja u postindustrijskim uslugama,ali naglaπavaju razliËite vrste usluga i razliËite odnose izmeu usluga iindustrijske proizvodnje. Prva faza ide prema modelu usluæne ekonomije ipredvode je Sjedinjene Dræave, Ujedinjeno kraljevstvo i Kanada. Taj modelukljuËuje nagli pad industrijskih radnih mjesta i odgovarajuÊi rast u sektoruusluga. Osobito, financijske usluge koje upravljaju kapitalom poËinju vladatinad drugim usluænim sektorima. U drugom modelu, info-industrijskommodelu, kojega su primjeri Japan i NjemaËka, industrijsko zaposlenje sporijeopada nego u prvom modelu, a, joπ vaænije, proces informatizacije usko jeintegriran i sluæi da ojaËa snagu postojeÊe industrijske proizvodnje. Uslugekoje se odnose izravno na industrijsku proizvodnju tako ostaju vaænije u tommodelu u odnosu na druge sluæbe. Ta dva modela predstavljaju dvijestrategije upravljanja i stjecanja prednosti u ekonomskoj tranziciji, ali trebabiti jasno da se ona oba kreÊu odluËno u smjeru informatizacije ekonomije iveÊe vaænosti proizvodnih tijekova i mreæa.

Iako potËinjene zemlje i regije svijeta nisu sposobne primijeniti takvestrategije, procesi postmodernizacije ipak im nameÊu neopozive promjene.»injenica da su se informatizacija i promjena prema uslugama dosaddogodile prvenstveno u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama a ne drugdjene bi nas trebala vratiti unatrag na shvaÊanje suvremenoga globalnogaekonomskoga stanja u smislu pravocrtnih faza razvoja. »injenica je da suvladajuÊe zemlje poput Sjedinjenih Dræava i Japana uËinkovito izvozileindustrijsku proizvodnju, kada se ona u njima smanjivala, u potËinjenezemlje poput Meksika i Malezije. Takve zemljopisne promjene i pomaknuÊamogle bi neke navesti da povjeruju kako postoji nova globalna organizacijaekonomskih razina po kojoj su vladajuÊe zemlje informacijske usluæneekonomije, njihove prve potËinjene zemlje industrijske ekonomije, a da suone dalje potËinjene poljoprivredne. Na primjer, sa stajaliπta razina razvojamogli bismo pomisliti da, putem suvremenoga izvoza industrijske proizvodnje,neka Fordova tvornica automobila izgraena u Brazilu u 1990-im godinamamoæe biti usporediva s Fordovom tvornicom u Detroitu u 1930-im godinama jeroba sluËaja proizvodnje pripadaju istoj industrijskoj razini.

Meutim, kada pomnije promotrimo vidimo da te dvije tvornice nisuusporedive i da su razlike vrlo vaæne. Najprije, te dvije tvornice radikalno se


razlikuju u smislu tehnologije i proizvodnih postupaka. Kada se izvozi stalnikapital onda ga se izvozi opÊenito na njegovoj najviπoj razini proizvodnosti.Prema tome Fordova tvornica 1990-ih godina u Brazilu ne bi se izgradilatehnologijom Fordove tvornice 1930-ih godina iz Detroita, veÊ bi se zasnivalana najnaprednijoj i najproduktivnijoj dostupnoj kompjuterskoj iinformacijskoj tehnologiji. Tehnoloπka infrastruktura same tvornice smjestilabi je izravno u podruËje informacijske tehnologije. Drugo, i moæda vaænije,te dvije tvornice stoje u razliËitim odnosima prevlasti u pogledu globalneekonomije kao cjeline. Detroitska tvornica automobila iz 1930-ih stajala je navrhuncu globalne ekonomije u vladajuÊem poloæaju i proizvodila najviπuvrijednost; tvornica automobila u 1990-im, bilo da je u Sao Paolu, Kentuckyuili Vladivostoku, zauzima potËinjeno mjesto u globalnoj ekonomiji -potËinjenom visokovrednovanoj proizvodnji usluga. Danas sva ekonomskadjelatnost teæi da doe pod prevlast informacijske ekonomije i da je ovakvalitativno preobrazi. Zemljopisne razlike u globalnoj ekonomiji nisu znacisuprisutnosti raznih razina razvoja veÊ crte nove globalne hijerarhijeproizvodnje.

Sve viπe je oËigledno, sa stajaliπta potËinjenih regija, da modernizacijanije viπe kljuË ekonomskoga napredovanja i natjecanja. NajpotËinjenijezemlje, kao πto su podruËja subsaharske Afrike, uËinkovito su iskljuËene iztijekova kapitala i novih tehnologija, pa se tako nalaze na rubu gladovanja.12

Natjecanje za poloæaje srednje razine u globalnoj hijerarhiji ne provodi seputem industrijalizacije veÊ putem informatizacije proizvodnje. Velikezemlje s razliËitim ekonomijama, poput Indije i Brazila, mogu istovremenopodræavati sve razine proizvodnih procesa: proizvodnju usluga zasnovanuna informatizaciji, modernu industrijsku proizvodnju dobara i tradicionalnezanate, poljoprivredu i rudarstvo. Ne mora postojati uredan povijesni slijedmeu tim oblicima, veÊ se oni prije mijeπaju i zajedno postoje. Svi obliciproizvodnje postoje unutar mreæa svjetskoga træiπta i pod prevlaπÊuinformacijske proizvodnje usluga.

Preobrazba talijanske ekonomije od 1950-ih godina jasno pokazuje darelativno zaostale ekonomije ne slijede jednostavno iste faze kroz koje suproπle vladajuÊe regije, veÊ se razvijaju kroz alternativne i mijeπane obrasce.Nakon Drugoga svjetskoga rata, Italija je joπ uvijek bila preteæno seoskodruπtvo, ali tijekom 1950-ih i 1960-ih godina ona je proπla kroz uæurbanuiako nepotpunu modernizaciju, prvo ekonomsko Ëudo. Meutim, onda se, u1970-im i 1980-im, kada procesi industrijalizacije nisu joπ bili zavrπeni,talijanska ekonomija uputila u joπ jednu preobrazbu, proces


postmodernizacije, i postigla drugo ekonomsko Ëudo. Ta talijanska Ëudanisu bila u stvari skokovi naprijed koji bi omoguÊili hvatanje koraka svodeÊim ekonomijama; oni su prije predstavljali mjeπavine raznihnedovrπenih ekonomija. Tu je najznaËajnija Ëinjenica, koja bi mogla korisnopostaviti talijanski sluËaj kao opÊi obrazac za sve druge zaostale zemlje, datalijanska ekonomija nije dovrπila jednu fazu [industrijalizaciju] prije negoπto je krenula u drugu [informatizaciju] Prema dvama suvremenimekonomistima, nedavna talijanska preobrazba otkriva “zanimljivi prijelaz odproto-industrijalizacije u proto-informatizaciju”.13 Razne regije razvijaju semijeπanjem seoskih elemenata s djelomiËnom industrijalizacijom idjelomiËnom informatizacijom. Tako su ekonomske faze sve prisutneodjednom, stopljene u hibrid, kombiniranu ekonomiju koja se razlikuje nepo vrsti veÊ po stupnju diljem zemaljske kugle.

Upravo kao πto je modernizacija Ëinila u prethodnoj eri,postmodernizacija ili informatizacija oznaËuje danas novi naËin postajanjaljudskim. Tamo gdje se radi o proizvodnji duπe, kao πto bi rekao Musil,moramo doista zamijeniti tradicionalne tehnike industrijskih strojevakibernetiËkom inteligencijom informacijskih i komunikacijskih tehnologija.Moramo izmisliti ono πto Pierre Lévy naziva antropologijom kompjuterskekomunikacije.14 Ta promjena metafora daje nam prvi letimiËan pogled napreobrazbu, ali moramo pomnije pogledati da bismo jasno vidjeli promjeneu naπem pojmu ljudskoga i same ljudskosti koje nastaju na prijelazu premainformacijskoj ekonomiji.

Sociologija nematerijalnoga radaPrijelaz prema informacijskoj ekonomiji nuæno ukljuËuje promjenu ukvaliteti i prirodi rada. To je najneposrednija socioloπka i antropoloπkaposljedica prijelaza ekonomskih paradigmi. Danas informacija ikomunikacija igraju bitnu ulogu u proizvodnim procesima.

Mnogi prepoznaju prvi vid te preobrazbe u smislu promjene utvorniËkom radu - koristeÊi industriju automobila kao referentnu toËku - odfordistiËkog modela do modela Toyote.15 Prvotna strukturalna promjena tihmodela ukljuËuje sustav komunikacije izmeu proizvodnje i potroπnje roba,to jest, protok informacije izmeu tvornice i træiπta. Fordov model izgradio jerelativno “nijemi” odnos izmeu proizvodnje i potroπnje. Masovnaproizvodnja standardiziranih roba u Fordovoj eri mogla je raËunati naprimjerenu potraænju pa je tako imala malo potrebe da “osluπkuje” træiπte.Krug povratne sprege od potroπnje do proizvodnje doista je omoguÊavao da


promjene na træiπtu potaknu promjene u strojevima za proizvodnju, ali tajkomunikacijski krug bio je ograniËen [zahvaljujuÊi krutim i odjelitimkanalima planiranja i projektiranja] i spor [zahvaljujuÊi krutosti tehnologija ipostupaka masovne proizvodnje].

Model Toyote zasniva se na obratu fordistiËke strukture komunikacijeizmeu proizvodnje i potroπnje. Idealno zamiπljeno, prema tom modelu,planiranje proizvodnje komunicirat Êe s træiπtima stalno i neposredno.Tvornice Êe odræavati nulte zalihe, a robe Êe se proizvoditi upravo na vrijemeprema trenutnoj potraænji postojeÊih træiπta. Taj model tako ukljuËuje nesamo brzu petlju povratne sprege veÊ obrat odnosa jer, barem u teoriji,odluka o proizvodnji u stvari dolazi nakon træiπne odluke i kao reakcija nanju. U krajnjem sluËaju roba se ne proizvodi dok je potroπaË nije veÊ izabraoi kupio. Meutim, opÊenito, bilo bi toËnije zamisliti model koji teæi premastalnom meusobnom djelovanju ili brzoj komunikaciji izmeu proizvodnjei potroπnje. Taj industrijski kontekst pruæa prvi primjer kada komunikacija iinformacija igraju novu srediπnju ulogu u proizvodnji. Mogli bismo reÊi dasu se instrumentalna radnja i komunikacijska radnja usko ispreplele uinformatiziranom industrijskom procesu, ali treba odmah dodati da je toosiromaπeni pojam komunikacije kao pukog prijenosnika træiπnihpodataka.16

Usluæni sektori ekonomije predstavljaju bogatiji model proizvodnekomunikacije. VeÊina usluga doista se zasniva na stalnoj razmjeniinformacija i znanja. S obzirom da proizvodnja usluga ne stvara nikakvamaterijalna i trajna dobra, mi definiramo rad koji je ukljuËen u tuproizvodnju kao nematerijalni rad - to jest rad koji proizvodi nekonematerijalno dobro, kao πto je usluga, kulturni proizvod, znanje ilikomunikacija.17 Moæemo prepoznati jedno lice nematerijalnoga rada uanalogiji s funkcioniranjem kompjutera. Sve πira uporaba kompjuterapostupno je redefinirala procese i odnose rada zajedno s, doista, svimdruπtvenim postupcima i odnosima. Poznavanje kompjuterske tehnologije ilakoÊa rukovanja njome postaje sve viπe opÊa prvenstvena kvalifikacija zarad u vladajuÊim zemljama. »ak kada se i ne radi o izravnom dodiru skompjuterima, rukovanje simbolima i informacijama u skladu s modelomkompjuterskoga rada vrlo je rasprostranjeno. U ranijoj eri radnici su uËilikako djelovati kao strojevi kako unutar tako i izvan tvornice. »ak smonauËili [uz pomoÊ Muybridgeovih fotografija, na primjer] prepoznati ljudskodjelovanje opÊenito kao mehaniËko. Danas sve viπe mislimo kao kompjuteri,dok komunikacijske tehnologije i njihov model meusobnog djelovanja


postaju sve bitniji za rad. Jedan novi vid kompjutera je da on moæe stalnomijenjati vlastitu operaciju putem njezine uporabe. »ak i najosnovniji obliciumjetne inteligencije omoguÊuju kompjuteru da proπiruje i usavrπava svojuoperaciju zasnovanu na njezinom meusobnom djelovanju sa svojimkorisnikom i svojim okoliπem. Ista vrsta stalnoga meusobnoga djelovanjaobiljeæava πiroki opseg suvremenih proizvodnih djelatnosti, bez obzira je likompjuterski hardware izravno ukljuËen ili nije. Kompjuterska ikomunikacijska revolucija proizvodnje preobrazila je postupke rada tako daoni svi teæe prema modelu informacijskih i komunikacijskih tehnologija.18

Interaktivni i kibernetiËki strojevi postaju nove proteze integrirane u naπatijela i umove i leÊe kroz koje trebamo redefinirati sama naπa tijela i umove.Antropologija svijeta kompjuterske komunikacije znaËi prepoznavanjenovoga ljudskoga stanja.

Robert Reich naziva onu vrstu nematerijalnoga rada koja je ukljuËenau kompjuterski i komunikacijski svijet “simboliËko-analitiËkim uslugama” -zadaÊama koje ukljuËuju “rjeπavanje problema, utvrivanje problema istrateπke posredniËke djelatnosti”.19 Ta vrsta rada zahtijeva najviπuvrijednost, pa je tako Reich shvaÊa kljuËem za konkurenciju u novojglobalnoj ekonomiji. Meutim, on uvia da porast tih radnih mjestazasnovanih na znanju i koja se bave stvaralaËkim rukovanjem simbola,podrazumijevaju i porast niskovrednovanih i niæekvalificiranih radnihmjesta koja ukljuËuju rutinsko rukovanje simbolima, kao πto su unoπenjepodataka i prerada teksta. Tu se poËinje pojavljivati bitna podjela radaunutar podruËja nematerijalne proizvodnje.

Trebamo imati na umu da je jedna od posljedica informatizacije proiz-vodnje i pojave nematerijalnoga rada stvarna homogenizacija procesa rada. SMarxovoga stajaliπta u devetnaestom stoljeÊu, konkretni postupci raznihradnih djelatnosti bili su radikalno heterogeni: πivanje i tkanje ukljuËivali suneusporedive konkretne radnje. Tek kada ih apstrahiramo od njihovih konk-retnih postupaka moæemo spojiti razne radne djelatnosti i vidjeti ih nahomogen naËin, ne viπe kao krojenje i tkanje veÊ kao uporabu ljudske radnesnage opÊenito, kao apstraktni rad.20 Meutim, s kompjuterizacijom proiz-vodnje danas, heterogenost konkretnoga rada sve se viπe smanjuje, a radnikse sve viπe udaljava od predmeta svoga rada. Rad kompjuteriziranoga πivanjai rad kompjuteriziranoga tkanja moæe ukljuËivati toËno iste konkretnepostupke - to jest rukovanje simbolima i informacijama. Alati su, naravno,uvijek apstrahirali radnu snagu od predmeta rada u odreenoj mjeri.Meutim, u prijaπnjim razdobljima alati su opÊenito bili povezani na rela-


tivno neelastiËan naËin s nekim zadaÊama ili nekim skupinama zadaÊa; raz-ni alati odgovarali su raznim djelatnostima - πivaËki alati, tkalaËki alati ilikasnije πivaËi stroj i tkalaËki stan. Kompjuter postavlja sebe, naprotiv, kaouniverzalni alat, ili prije kao srediπnji alat, kroz koji moraju proÊi sve djelat-nosti. ZnaËi da putem kompjuterizacije proizvodnje rad teæi prema poloæajuapstraktnoga rada.

Meutim, model kompjutera moæe objasniti samo jedno licekomunikacijskoga i nematerijalnoga rada ukljuËenoga u proizvodnju usluga.Drugo lice nematerijalnoga rada je afektivni rad ljudskoga dodira imeusobnoga djelovanja. Zdravstvene usluge, na primjer, bitno se oslanjajuna skrbniËki i afektivan rad, a industrija zabave sliËno se usmjeruje nastvaranje afekta i rukovanje njime. Taj je rad nematerijalan, Ëak ako je itjelesan i afektivan, u smislu da su njegovi proizvodi neopipljivi, osjeÊajlakoÊe, zadovoljstva, uzbuenja ili strasti. Kategorije poput “osobne usluge”ili usluge bliskosti Ëesto se koriste da oznaËe tu vrstu rada ali njemu su bitnistvaranje afekta i rukovanje njime. Takva afektivna proizvodnja, razmjena ikomunikacija Ëesto se povezuju s ljudskim dodirom, ali dodir moæe biti ilistvaran ili virtualan, kao πto je u industriji zabave.

To drugo lice nematerijalnoga rada, njegovo afektivno lice, proπiruje sedosta izvan modela kompjuterske inteligencije i komunikacije. Afektivni radmoæe se bolje shvatiti ako poËnemo od onoga πto su feministiËke analize“æenskoga rada” nazvale “rad u tjelesnoj funkciji”.21 SkrbniËki rad potpunoje uronjen u tjelesno, somatsko, ali su afekti koje on proizvodi svejednonematerijalni. Afektivni rad u stvari proizvodi druπtvene mreæe, oblikezajednice, biomoÊ. Tu moæemo joπ jednom shvatiti da se instrumentalnaradnja ekonomske proizvodnje ujedinila s komunikacijskom radnjomljudskih odnosa; meutim, u tom sluËaju komunikacija nije osiromaπena veÊje proizvodnja obogaÊena na razini ljudskoga meusobnoga djelovanja.

Ukratko, moæemo razlikovati tri vrste nematerijalnoga rada koje vukuusluæni sektor prema vrhu informacijske ekonomije. Prvi je ukljuËen uindustrijsku proizvodnju koja je informatizirana i pripojila je komunikacijsketehnologije na naËin koji preobraæava sam proces proizvodnje. Industrijskaproizvodnja smatra se uslugom, a materijalni rad proizvodnje trajnih dobaramijeπa se s nematerijalnim radom i teæi prema njemu. Drugi je nematerijalnirad analitiËkih i simboliËkih zadaÊa, koji se sam cijepa na stvaralaËko iinteligentno rukovanje s jedne strane i rutinske simboliËke zadaÊe s drugestrane. Naposljetku, treÊa vrsta nematerijalnoga rada ukljuËuje proizvodnjuafekta i rukovanje njime i zahtijeva [virtualan ili stvaran] ljudski dodir, rad u


tjelesnoj funkciji. To su tri vrste rada koje pogone postmodernizacijuglobalne ekonomije.

Prije nego πto krenemo dalje trebamo ukazati da je u svakom od tihoblika nematerijalnoga rada suradnja potpuno inherentna u samom radu.Nematerijalni rad odmah ukljuËuje druπtveno meusobno djelovanje isuradnju. Drugim rijeËima, suradniËki vid nematerijalnoga rada nijenametnut ili organiziran izvana, kao πto je to bio sluËaj u prijaπnjim oblicimarada, veÊ je prije suradnja potpuno imanentna samoj radnoj djelatnosti.22 TaËinjenica dovodi u pitanje stari pojam [zajedniËki klasiËnoj i marksistiËkojpolitiËkoj ekonomiji] koji radnu snagu zamiπlja kao “varijabilni kapital”, tojest, snagu koju jedino kapital aktivira i Ëini je koherentnom, jer suradniËkesnage radne snage [osobito nematerijalne radne snage] pruæaju radumoguÊnost da vrednuje sam sebe. Mozgovi i tijela joπ uvijek trebaju drugeda proizvedu vrijednost, ali drugi koje oni trebaju ne moraju nuæno poteÊiod kapitala i njegovih sposobnosti da uskladi proizvodnju. Danasproizvodnost, bogatstvo i stvaranje druπtvenih viπkova poprimaju obliksuradniËkoga meusobnoga djelovanja putem jeziËnih, komunikacijskih iafektivnih mreæa. Tako izgleda da nematerijalni rad, izraæavanjem vlastitihstvaralaËkih energija, pruæa potencijal za neku vrstu spontanoga ielementarnoga komunizma.

Mreæna proizvodnjaPrva zemljopisna posljedica prijelaza iz industrijske u informacijsku tehnolo-giju je dramatiËna decentralizacija proizvodnje. Procesi modernizacije iprijelaz u industrijsku paradigmu izazvali su snaæno gomilanje proizvodnihsnaga i masovnu selidbu radne snage prema srediπtima koja su postala tvor-niËki gradovi poput Manchestera, Osake i Detroita. UËinkovitost masovneindustrijske proizvodnje ovisila je o koncentraciji i blizini elemenata koji sustvarali tvorniËku lokaciju i olakπavali promet i komunikaciju. Meutim,informatizacija industrije i sve veÊa prevlast usluæne proizvodnje uËinile suda takva koncentracija proizvodnje nije viπe nuæna. VeliËina i uËinkovitostnisu viπe pravocrtno povezani; u stvari veliËina je u mnogim sluËajevimapostala prepreka. Napredak u telekomunikacijama i informacijskim tehnolo-gijama omoguÊio je deteritorijalizaciju proizvodnje koja je uËinkovito raspr-πila masovne tvornice i evakuirala tvorniËke gradove. Komunikacija i nadzormogu se uËinkovito vrπiti na daljinu, a u nekim sluËajevima nematerijalniproizvodi mogu se prenositi diljem svijeta uz minimalno trajanje i troπak.Moæe se uskladiti nekoliko razliËitih proizvodnih pogona u istovremenu


proizvodnju jedne robe na takav naËin da se tvornice mogu rasprπiti na raz-ne lokacije. U nekim sluËajevima moæe se raditi i bez same tvornice jer njezi-ni radnici komuniciraju iskljuËivo putem novih informacijskih tehnologija.23

U prijelazu na informacijsku tehnologiju, mreæa je zamijenila tekuÊuvrpcu kao organizacijski model proizvodnje, preobraæavajuÊi oblikesuradnje i komunikacije unutar svakoga proizvodnoga mjesta i izmeuproizvodnih mjesta. Masovna industrijska tvornica odreivala je krugoveradne suradnje prvenstveno putem fiziËkih rasporeda radnika u radionici.Pojedini radnici komunicirali su sa svojim susjedima, a komunikacija je bilauglavnom ograniËena na fiziËku blizinu. Suradnja izmeu proizvodnihmjesta takoer je zahtijevala fiziËku blizinu kako da bi se uskladiliproizvodni krugovi tako da bi se smanjili troπkovi prijevoza i vrijeme ukojemu treba proizvesti robu. Na primjer, razdaljina izmeu rudnika iËeliËane, i uËinkovitost prijevoznih sredstava i komunikacije izmeu njih,znaËajni su Ëimbenici u ukupnoj uËinkovitosti proizvodnje Ëelika. SliËno, zaautomobilsku industriju, uËinkovitost komunikacije i prijevoza izmeu nizapotrebnih kooperanata kljuËna je u sveukupnoj uËinkovitosti sustava.Prijelaz u informacijsku proizvodnju i mreænu strukturu organizacije,naprotiv, Ëini da proizvodna suradnja i uËinkovitost viπe ne ovise u takvojmjeri o blizini i centralizaciji. Informacijske tehnologije Ëine razdaljinemanje vaænima. Radnici ukljuËeni u jedan jedini proces mogu uËinkovitokomunicirati iz udaljenih lokacija bez obzira na blizinu. U stvari, mreæaradne suradnje ne zahtijeva teritorijalno ili fiziËko srediπte.

Tendencija prema deteritorijalizaciji proizvodnje joπ je naglaπenija uprocesima nematerijalnoga rada koji ukljuËuju rukovanje znanjem iinformacijama. Radni procesi mogu se vrπiti u obliku koji je potpunosukladan komunikacijskim mreæama, za koje lokacija i razdaljina imaju vrlomalu vaænost. Radnici mogu Ëak ostati kod kuÊe i spojiti se na mreæu. Radinformacijske proizvodnje [kako usluga tako i trajnih dobara] oslanja se naono πto nazivamo apstraktnom suradnjom. Takav rad pridaje joπ veÊu ulogukomunikaciji znanja i informacija meu radnicima, ali ti suraujuÊi radnicine moraju biti prisutni i mogu Ëak biti relativno nepoznati jedan drugome ilipak poznati samo putem razmijenjenih proizvodnih informacija. Krugsuradnje ojaËan je u mreæi i robi na apstraktnoj razini. Proizvodna mjestamogu tako postati deteritorijalizirana i teæiti prema virtualnom postojanju,kao koordinate u komunikacijskoj mreæi. Nasuprot staroga okomitogaindustrijskoga i korporacijskoga modela, proizvodnja sada teæi premaorganizaciji u vodoravnim umreæenim poduzeÊima.24


Informacijske mreæe takoer oslobaaju proizvodnju od teritorijalnihstega ukoliko teæe da postave proizvod u izravan dodir s potroπaËima bezobzira na razdaljinu meu njima. Bill Gates, suosnivaË tvrtke MicrosoftCorporation, dovodi tu tendenciju do krajnjih granica kada predviabuduÊnost u kojoj Êe mreæe potpuno prevladati prepreke kruæenju iomoguÊiti idealan kapitalizam “bez trenja”: “Informacijska autocesta proπiritÊe elektronsko træiπte i uËinit Êe ga krajnjim posredovateljem, univerzalnimposrednikom”.25 Ako se Gatesova vizija ostvari, mreæe Êe teæiti smanjenjusvih razdaljina i uËiniti transakcije trenutaËnima. Mjesta proizvodnje imjesta potroπnje bit Êe prisutna jedan pored drugoga bez obzira nazemljopisnu lokaciju.

Te tendencije prema deteritorijalizaciji proizvodnje i poveÊanojpokretljivosti kapitala nisu apsolutne i postoje znaËajne tendencijeprotuteæe, ali one postavljaju rad u oslabljeni pregovaraËki poloæaj. U erifordistiËke organizacije industrijske masovne proizvodnje kapital je biovezan za konkretan teritorij pa tako i za dodir s ograniËenim radnimstanovniπtvom. Infomatizacija proizvodnje i sve veÊa vaænost nematerijalneproizvodnje nastojale su osloboditi kapital od stega teritorija i pregovaranja.Kapital se moæe povuÊi iz pregovora s odreenim mjesnim stanovniπtvompremjeπtajuÊi svoje mjesto na drugu toËku u globalnoj mreæi - ili samokoristeÊi moguÊnost preseljenja kao adut u pregovorima. »itavo radnostanovniπtvo koje je uæivalo odreenu sigurnost i moÊ ugovaranja naπlo setako u sve neizvjesnijem stanju u pogledu zaposlenja. Kada je jednomoslabljena pregovaraËka moÊ rada, umreæena proizvodnja moæe usvojitirazne oblike nezajamËenoga rada, kao πto su slobodni rad, kuÊni rad, rad saskraÊenim vremenom i rad po komadu.26

Decentralizacija i globalna rasprπenost proizvodnih procesa i mjesta,πto je obiljeæje postmodernizacije ili informatizacije ekonomije, izazivaodgovarajuÊu centralizaciju nadzora i proizvodnje. Centrifugalni trenutakproizvodnje uravnoteæen je centripetalnim trendom zapovijedanja. Smjesnoga stajaliπta, kompjuterske mreæe i komunikacijske tehnologijeunutar proizvodnih sustava omoguÊuju πire nadziranje radnika sa srediπnje,udaljene lokacije. Nadzor radnih djelatnosti moæe se individualizirati iustaliti u virtualnom panoptikumu umreæene proizvodnje. Meutim,centralizacija nadzora joπ je jasnija s globalnoga motriπta. Zemljopisnarasprπenost proizvoenja stvorila je zahtjev za sve viπe centraliziranimmenadæmentom i planiranjem, kao i za novom centralizacijomspecijaliziranih proizvodnih usluga, osobito financijskih usluga.27


Financijske i trgovaËke usluge u nekoliko kljuËnih gradova [kao πto su NewYork, London i Tokijo] upravljaju proizvodnjom globalnih mreæa iusmjeravaju je. Stoga kao masovna demografska promjena, raspad ievakuacija industrijskih gradova odgovara porastu globalnih gradova ilistvarno gradova nadziranja.

Informacijske autocesteStruktura i upravljanje komunikacijskim mreæama bitni su preduvjeti zaproizvodnju u informacijskoj tehnologiji. Te globalne mreæe trebaju biti takoizgraene i voene da jamËe poredak i profite. Stoga ne iznenauje πto vladaSAD-a postavlja uspostavljanje i ureenje globalne informacijskeinfrastrukture kao jedan od svojih najviπih prioriteta, a te komunikacijskemreæe postale su najaktivnije podruËje udruæivanja i natjecanja zanajmoÊnije transnacionalne korporacije.

Savjetnik Savezne komisije za komunikacije, Peter Cowhey, dajezanimljivu analogiju za ulogu koju te mreæe igraju u novoj paradigmiproizvodnje i moÊi. Izgradnja nove informacijske infrastrukture, kaæe on,pruæa uvjete za globalnu proizvodnju i vladanje upravo kao πto je to Ëinilaizgradnja cesta za Rimsko Carstvo.28 ©iroka raspodjela rimskogagraevinarstva i tehnologije bila je istovremeno najtrajniji dar imperijalnimteritorijima i bitni uvjet za vrπenje nadzora nad njima. Meutim, rimskeceste nisu imale srediπnju ulogu u imperijalnim proizvodnim procesima veÊsu jedino olakπavale kolanje roba i tehnologija. Moæda bi bolja analogija zaglobalnu informacijsku infrastrukturu mogla biti izgradnja æeljeznica radipromicanja interesa imperijalistiËkih ekonomija u devetnaestom stoljeÊu.Æeljeznice u vladajuÊim zemljama uËvrstile su njihove nacionalneindustrijske ekonomije, a izgradnja æeljeznica u koloniziranim i ekonomskopotËinjenim regijama otvorila je te teritorije prodoru kapitalistiËkihpoduzeÊa, omoguÊujuÊi njihovo ukljuËivanje u imperijalistiËke ekonomskesustave. Meutim, poput rimskih cesta, æeljeznice su igrale samo vanjskuulogu u imperijalistiËkoj i industrijskoj proizvodnji, proπirujuÊi linijekomunikacije i prijevoza prema novim sirovinama, træiπtima i radnoj snazi.Novina nove informacijske infrastrukture je Ëinjenica da je ona usaenaunutar novih proizvodnih procesa i potpuno im je imanentna. Na vrhuncusuvremene proizvodnje, informacija i komunikacija su zapravo proizvedenerobe; sama mreæa je mjesto kako proizvodnje tako i kolanja.

U politiËkom smislu, globalna informacijska infrastruktura moæe sezamisliti kao spoj demokratskog mehanizma i oligopolistiËkoga mehanizma,


koji djeluje po raznim modelima umreæenih sustava. Demokratska mreæa jepotpuno vodoravan i deteritorijalizirani model. Internet, koji je poËeo kaoprojekt DARPA-e [U.S. Defense Department Advanced Research ProjectAgency], ali se danas proπirio do raznih toËaka po cijelome svijetu, tipiËni jeprimjer te demokratske mreæne strukture. Neodreeni i potencijalnoneograniËeni broj meusobno povezanih Ëvorova komuniciraju bez ikakvesrediπnje nadzorne toËke; svi Ëvorovi bez obzira na teritorijalni poloæajpovezuju se sa svima drugima putem mnoπtva moguÊih staza i prijenosnika.Internet tako sliËi strukturi telefonskih mreæa, i doista on ih opÊenitoukljuËuje kao vlastite staze komunikacije, upravo kao πto se oslanja nakompjutersku tehnologiju za svoje toËke komunikacije. Razvoj celularnetelefonije i prenosivih kompjutera, odvezujuÊi na sve radikalniji naËin toËkekomuniciranja u mreæi, pojaËao je proces deteritorijalizacije. Prvotni projektInterneta imao je svrhu odoljeti vojnom napadu. Kako on nema srediπta iskoro svaki dio moæe djelovati kao autonomna cjelina, mreæa moæe nastavitifunkcionirati Ëak kada je razoren jedan njezin dio. Projektni element kojiosigurava preæivljavanje, decentralizaciju, isti je onaj koji Ëini nadzor mreæetako teπkim. S obzirom da nijedna toËka u mreæi nije nuæna za komunikacijumeu drugima, teπko je ureivati ili zabraniti njihovu komunikaciju.Deleuze & Guattari nazivaju taj demokratski model rizomom,nehijerarhijskom i decentraliziranom mreænom strukturom.29

OligopolistiËki mreæni model obiljeæavaju sustavi centraliziranogemitiranja. Po tom modelu, na primjer u televizijskim i radio sustavima,postoji jedinstvena i relativno Ëvrsta toËka emisije, ali toËke prijemapotencijalno su beskonaËne i teritorijalno neodreene, iako razvoj mreæakabelske televizije u odreenoj mjeri uËvrπÊuje te toËke. Emitivna mreæaodreena je svojom centraliziranom proizvodnjom, masovnom distribucijomi jednosmjernom komunikacijom. Cijela industrija kulture - od distribucijenovina i knjiga do filmova i video kaseta - tradicionalno je radila po tommodelu. Relativno mali broj korporacija [ili u nekim regijama jedan jedinipoduzetnik, kao πto su Rupert Murdoch, Silvio Berlusconi ili Ted Turner]mogu uËinkovito vladati svim tim mreæama. Taj oligopolistiËki model nijerizom veÊ struktura drva koja podvrgava sve grane srediπnjem korijenu.

Mreæe nove informacijske infrastrukture su hibrid od ta dva modela.Upravo kao πto su u prijaπnjoj eri Lenjin i drugi kritiËari imperijalizmaprepoznali uËvrπÊivanje meunarodnih korporacija u kvazi-monopole[putem æeljeznica, bankarstva, elektriËne struje i sliËno], danas smo svjedocinatjecanja meu transnacionalnim korporacijama da uspostave i uËvrste


kvazi-monopole nad novom informacijskom infrastrukturom. Raznetelekomunikacijske korporacije, proizvoaËi kompjuterskog hardwarea isoftwarea, te korporacije za informiranje i zabavu spajaju se i πire svojeoperacije jagmeÊi se kako bi podijelile i nadzirale nove kontinenteproizvodnih mreæa. Naravno, ostat Êe demokratski dijelovi ili vidovi togauËvrπÊenoga weba koji Êe odoljeti nadzoru zahvaljujuÊi interaktivnoj idecentraliziranoj strukturi weba; ali veÊ je na vidiku masovna centralizacijanadzora putem [de facto ili de jure] ujedinjenja glavnih elemenatainformacijske i komunikacijske strukture moÊi: Hollywood, Microsoft, IBM,AT&T i tako dalje. Nove komunikacijske tehnologije, koje su obeÊavale novudemokraciju i novu druπtvenu jednakost, u stvari su stvorile nove linijenejednakosti i iskljuËivanja, kako unutar vladajuÊih zemalja tako osobitoizvan njih.30

zajedniËka dobra

Tijekom cijeloga modernoga razdoblja postojalo je stalno htijenje da se privatizirajavno vlasniπtvo. U Evropi su velika zajedniËka zemljiπta stvorena raspadomRimskoga Carstva i usponom krπÊanstva kasnije prenesena u privatne ruketijekom kapitalistiËke prvobitne akumulacije. Ono πto ostaje od prostranihjavnih prostora diljem svijeta danas je samo sadræaj legendi: Robin Hoodovaπuma, Velike visoravni ameriËkih Indijanaca, stepe nomadskih plemena itako dalje. Tijekom uËvrπÊenja industrijskoga druπtva, izgradnja i razaranjejavnih prostora dogaali su se u sve jaËoj spirali. Istina je da se javnovlasniπtvo πirilo izvlaπÊivanjem velikih dijelova graanskoga druπtva iprenoπenjem bogatstva i vlasniπtva na kolektiv kada je to diktirala nuænostakumulacije [kako bi se potaklo ubrzanje ili skok u razvoju, koncentrirala imobilizirala sredstva za proizvodnju, iπlo u rat i tako dalje]. Meutim,privatnici su brzo ponovo prisvojili to javno vlasniπtvo. U svakom se procesuzajedniËko vlasniπtvo, koje se smatra prirodnim, prenosi, uz javni troπak, nadrugu i treÊu prirodu koja naposljetku funkcionira za privatni profit. Drugapriroda, na primjer, stvorena je pregraivanjem velikih rijeka zapadneSjeverne Amerike i navodnjavanjem suhih dolina, a onda je to novobogatstvo izruËeno magnatima agrobiznisa. Kapitalizam stavlja u pogonstalni krug privatnoga prisvajanja javnih dobara: izvlaπtenje onoga πto jezajedniËko.

Uspon i pad dræave blagostanja u dvadesetom stoljeÊu joπ je jedan krug u toj spiralijavnih i privatnih prisvajanja. Kriza dræave blagostanja znaËi u prvom reduda se strukture javne skrbi i raspodjele, koje su izgraene javnim fondovima,


privatiziraju i izvlaπÊuju za privatne probitke. Sadaπnji neoliberalni trendprema privatizaciji energije i komunikacijskih usluga joπ je jedan okretspirale. Sastoji se u davanju privatnim biznisima energetskih ikomunikacijskih mreæa koje su izgraene ogromnim utroπkom javnoganovca. Træiπni reæimi i neoliberalizam preæivljavaju na tim privatnimprisvajanjima druge, treÊe i n-te prirode. OpÊa dobra, koja su se nekadasmatrala osnovom pojma javnoga, izvlaπÊuju se za privatnu uporabu i nitkone moæe diÊi ni mali prst. Javno je na taj naËin rastoËeno, privatizirano Ëakkao pojam. Ili u stvari, transcendentna moÊ privatnoga vlasniπtva zamijenilaje imanentni odnos izmeu javnoga i zajedniËkoga.

Ne æelimo ovdje plakati nad razaranjem i izvlaπtenjem koje kapitalizam stalnoprovodi po svijetu, iako je odupiranje njegovoj sili [a osobito odupiranjeizvlaπtenju dræave blagostanja] svakako vrhunska etiËka i vaæna zadaÊa.Umjesto toga, æelimo se zapitati koji je radni pojam zajedniËkoga danas,usred postmodernosti, informacijske revolucije i posljediËnih preobrazbinaËina proizvodnje. U stvari izgleda nam da danas sudjelujemo uradikalnijem i dubljem zajedniπtvu nego πto smo ikada iskusili u povijestikapitalizma. »injenica je da sudjelujemo u proizvodnom svijetu koji se sastojiod komunikacijskih i druπtvenih mreæa, uzajamnih sluæbi i zajedniËkogajezika. Naπu ekonomsku i druπtvenu stvarnost manje odreuju materijalnipredmeti koje proizvodimo i troπimo nego usluge i odnosi u kojih proizvodnjisudjelujemo. Proizvoenje sve viπe znaËi izgradnja suradnje i komunikativnihzajedniπtva.

Koncept privatnoga vlasniπtva, shvaÊen kao iskljuËivo pravo da se koristi nekodobro i raspolaæe svim bogatstvom koje proistiËe iz njegova posjedovanja,postaje sve viπe besmislen u tom novom stanju. Ima sve manje dobara koja semogu posjedovati i koristiti u tom okviru; zajednica proizvodi i dok proizvodiona se reproducira i ponovo definira. Temelj klasiËnoga modernoga konceptaprivatnoga vlasniπtva tako se u odreenoj mjeri rastapa u postmodernomnaËinu proizvodnje.

Meutim, treba primijetiti da to novo druπtveno stanje proizvodnje uopÊe nijeoslabilo pravne i politiËke reæime privatnoga vlasniπtva. Konceptualna krizaprivatnoga vlasniπtva ne postaje kriza u praksi, a umjesto toga reæimprivatnoga izvlaπtenja sve se viπe univerzalno primjenjuje. Ta primjedba bilabi valjana da nema Ëinjenice da se, u kontekstu jeziËne i suradniËkeproizvodnje, rad i zajedniËko vlasniπtvo ne preklapaju. Privatno vlasniπtvo,usprkos svojim pravnim moÊima, ne moæe a da ne postaje sve apstraktnijitranscendentni koncept i tako sve viπe odvojen od stvarnosti.


Novi koncept “zajedniËkih dobara” morat Êe se pojaviti na tom planu. Deleuze &Guattari tvrde u djelu πto je filozofija? da u suvremenoj eri, i u kontekstukomunikativne i interaktivne proizvodnje, izgradnja koncepata nije samoepistemoloπka operacija veÊ jednako ontoloπki projekt. Izgradnja koncepata ionoga πto nazivaju “zajedniËkim imenima” doista je aktivnost koja spajainteligenciju i djelovanje mnoπtva sileÊi ih da rade zajedno. Izgradnjakoncepata znaËi da u stvarnosti oæivimo projekt koji je zajedniËki. Nemadrugoga naËina da konstruiramo koncepte osim da radimo na zajedniËkinaËin. To zajedniπtvo je, sa stajaliπta fenomenologije proizvodnje, sastajaliπta epistemologije koncepta i sa stajaliπta prakse, projekt u kojemu jemnoπtvo potpuno obuhvaÊeno. ZajedniËka dobra su utjelovljenje,proizvodnja i osloboenje mnoπtva. Rousseau je rekao da je prva osobakoja je æeljela komad prirode za svoje iskljuËivo posjedovanje i preobrazila jeu transcendentni oblik privatnoga vlasniπtva ona koja je izmislila zlo. Dobroje, nasuprot, ono πto je zajedniËko.

3.5

MJE©OVITA KONSTITUCIJA

Paradigmatska promjena proizvodnje umreæni model ojaËala je moÊ transnacionalnih korporacija izvan i iznadtradicionalnih granica nacionalnih dræava. Novinu toga odnosa treba shvatitiu smislu dugotrajne borbe za moÊ izmeu kapitalista i dræave. Lako je krivoshvatiti povijest toga sukoba. Trebamo razumjeti da je, usprkos stalnomsuparniπtvu izmeu kapitalista i dræave, taj odnos doista konfliktan samokada kapitaliste promatramo pojedinaËno.

Marx & Engels definiraju dræavu kao izvrπni odbor koji upravljainteresima kapitalista. Time oni æele reÊi da Êe, iako djelovanje dræaveponekad protuslovi neposrednim interesima pojedinih kapitalista, onouvijek na dugi rok biti u interesu kolektivnoga kapitalista, to jest,kolektivnoga subjekta druπtvenoga kapitala kao cjeline.01 Natjecanje meukapitalistima, oni dalje rasuuju, koliko god slobodno, ne jamËi zajedniËkodobro kolektivnoga kapitalista, jer je njihov neposredni egoistiËki poriv zaprofitom bitno kratkovidan. Od dræave se zahtijeva da iz opreza posreduje uinteresima pojedinih kapitalista, πtiteÊi ih u interesu kolektivnoga interesakapitala. Kapitalisti Êe se stoga svi boriti protiv moÊi dræave Ëak kada dræavadjeluje u njihovom vlastitom kolektivnom interesu. Taj je sukob doistasretna, kreposna dijalektika sa stajaliπta ukupnoga druπtvenoga kapitala.

Jedna od divnih stvari u vezi s informacijskimautocestom je da je virtualnu jednakostdaleko lakπe postiÊi nego stvarnu jednakost usvijetu ... Svi smo stvoreni jednaki uvirtualnom svijetu.

bill gates

257MJE©OVITA KONSTITUCIJA

Kada divovi vladaju ZemljomDijalektika izmeu dræave i kapitala poprimala je razne oblike u raznimfazama kapitalistiËkoga razvoja. Brza i opÊenita periodizacija pomoÊi Êe namda ukaæemo barem na najosnovnije crte te dinamike. U osamnaestom idevetnaestom stoljeÊu, kada se kapitalizam potpuno uËvrstio u Evropi,dræava je upravljala poslovima ukupnog druπtvenog kapitala ali je zahtijevalarelativno nenametljivu moÊ za upletanje. Ako pogledamo unatrag [s malimiskrivljavanjem], onda to razdoblje smatramo zlatnim dobom evropskogakapitalizma πto ga obiljeæavaju slobodna trgovina meu relativno malimkapitalistima. Evropski kapital je u tom razdoblju, izvan evropskenacionalne dræave, prije punog razmaha moÊnih kolonijalnih uprava,djelovao Ëak s manjim ograniËenjima. KapitalistiËke su kompanije u velikojmjeri bile suverene kada su djelovale u kolonijalnim ili pretkolonijalnimteritorijima, uspostavljajuÊi vlastiti monopol sile, vlastitu policiju, vlastitesudove. Nizozemska istoËnoindijska kompanija, na primjer, vladala jeteritorijima koje je eksploatirala na Javi do kraja osamnaestoga stoljeÊavlastitim strukturama suverenosti. »ak kada se kompanija rasformirala 1800,

kapital je vladao relativno slobodan od dræavnog posredovanja ili nadzora.02

Stanje je bilo skoro isto s kapitalistima koji su djelovali u britanskimjuænoazijskim i afriËkim kolonijama. Suverenost IstoËnoindijske kompanijetrajala je do 1858. kada ju je Zakon o IstoËnoj Aziji stavio pod nadzorkraljice, a u juænoj Africi slobodna vladavina kapitalistiËkih pustolova ipoduzetnika trajala je do kraja stoljeÊa.03 To razdoblje obiljeæava relativnomala potreba za dræavnim upletanjem kod kuÊe i vani. Evropske dræave-nacije vladale su pojedinim kapitalistima [u njihovom kolektivnom interesu]bez velikih sukoba, dok su u kolonijalnim teritorijima oni bili praktiËkisuvereni.

Odnos izmeu dræave i kapitala postupno se mijenjao u devetnaestom ipoËetkom dvadesetoga stoljeÊa kada su krize sve viπe ugroæavale razvojkapitala. U Evropi i Sjedinjenim Dræavama korporacije, trustovi i karteliuspostavljali su kvazi-monopole nad konkretnim industrijama i skupinamaindustrija πto su se πirile daleko preko nacionalnih granica. MonopolistiËkafaza predstavljala je izravnu prijetnju zdravlju kapitalizma jer je onapodrivala konkurenciju meu kapitalistima koja je æila kucavica sustava.04

Stvaranje monopola i kvazi-monopola takoer je podrivalo upravljaËkesposobnosti dræave, pa su tako ogromne korporacije stekle moÊ da nameÊuvlastite pojedinaËne interese iznad interesa kolektivnog kapitalista.Sljedstveno tome, doπlo je do cijeloga niza borbi u kojima je dræava nastojala


uspostaviti svoj nadzor nad korporacijama, usvajajuÊi zakone protivtrustova, podiæuÊi poreze i takse i proπirujuÊi dræavnu regulativu naindustrije. I u kolonijalnim su teritorijima nenadzirane djelatnosti suverenihkompanija i pustolovnih kapitalista sve viπe vodile prema krizi. Na primjer,indijska pobuna iz 1857. protiv IstoËnoindijske kompanije upozorila jebritansku vladu na katastrofu koju mogu prouzroËiti kolonijalni kapitalistiako ih ostavi bez nadzora. Zakon o Indiji koji je britanski parlament usvojioiduÊe godine bio je izravan odgovor na takvu moguÊnost krize. Evropske silepostupno su uspostavile potpuno oblikovane i potpuno funkcionalne upraveu kolonijalnim teritorijima, uËinkovito stavljajuÊi kolonijalnu ekonomsku idruπtvenu djelatnost pod pravnu nadleænost nacionalnih dræava jamËeÊitako interese ukupnog druπtvenog kapitala u sluËaju krize. Na unutarnjem ivanjskom planu, nacionalne dræave bile su prisiljene jaËe intervenirati da biπtitile ukupni druπtveni kapital od pojedinaËnih kapitalista.

Danas je u potpunosti sazrela treÊa faza toga odnosa u kojemu suvelike transnacionalne korporacije uËinkovito prevladale sudsku nadleænosti vlast nacionalnih dræava. Stoga izgleda da je ta stoljeÊima duga dijalektikadoπla do kraja: dræava je poraæena i korporacija sada vlada svijetom! Zadnjihsu se godina pojavile brojne studije na ljevici koje tu pojavu sagledavaju uapokaliptiËkim tonovima kao onu koja dovodi ËovjeËanstvo u opasnost zbognezajaæljivih kapitalistiËkih korporacija koje æude za starim zaπtitnimmoÊima nacionalnih dræava.05 Usporedo s tim, sljedbenici kapitala veliËajunovu eru deregulacije i slobodne trgovine. Meutim, kad bi to doista biosluËaj, kad bi dræava doista prestala upravljati poslovima kolektivnogakapitala a kreposna dijalektika sukoba izmeu dræave i kapitala nestala,onda bi kapitalisti trebali biti oni koji se najviπe plaπe buduÊnosti! Bezdræave druπtveni kapital nema sredstava da izrazi i ostvari svoje kolektivneinterese.

Suvremena faza ne moæe se primjereno opisati kao pobjedakapitalistiËkih korporacija nad dræavom. Iako su transnacionalne korporacijei globalne mreæe proizvodnje i kolanja potkopale moÊi nacionalnih dræava,dræava je svoje funkcije i ustavne elemente uËinkovito prebacila na drugerazine i podruËja. Moramo s mnogo viπe nijansi razmotriti kako sepromijenio odnos izmeu dræave i kapitala. Moramo najprije shvatiti krizupolitiËkih odnosa u nacionalnom kontekstu. Kao πto koncept nacionalnesuverenosti gubi svoju uËinkovitost isto je tako i s takozvanom autonomijompolitiËkoga.06 Danas pojam politiËkoga kao neovisne sfere u kojoj se postiæekonsenzus i posreduje izmeu suprotstavljajuÊih druπtvenih snaga ima vrlo


malo prostora za svoje postojanje. Ekonomske snage najznaËajnije odreujukonsenzus putem ravnoteæe trgovaËkih bilansi i spekulacije s vrijednostimavaluta. Nadzor nad tim kretanjima nije u rukama politiËkih snaga kojetradicionalno dræe suverenost, a konsenzus se ne odreuje putemtradicionalnih politiËkih mehanizama veÊ drugim sredstvima. Vlada ipolitika potpuno se ukljuËuju u sustav transnacionalnoga zapovijedanja. Nizmeunarodnih tijela i funkcija oblikuje nadzor. To vaæi podjednako i zamehanizme politiËkoga posredovanja, koji stvarno funkcioniraju putemkategorija birokratskoga posredovanja i menadæerske sociologije a ne putemtradicionalnih politiËkih kategorija posredovanja u sukobima i izmirenjimaklasnoga sukoba. Politika ne iπËezava, ali iπËezava svaki pojam autonomijepolitiËkoga.

Nestanak bilo koje autonomne politiËke sfere oznaËuje i nestanak bilokojega neovisnoga prostora gdje bi se revolucija mogla pojaviti unacionalnom politiËkom reæimu, ili gdje bi se druπtveni prostor mogaopreobraziti koristeÊi se instrumentima dræave. Tradicionalna zamisao oprotumoÊi i zamisao o otporu modernoj suverenosti opÊenito tako postajesve manje moguÊom. To stanje sliËi donekle onome s kojim se MachiavellisuoËio u razliËitom dobu: jadan i katastrofalan poraz “humanistiËke”revolucije ili otpora πto ga nanose moÊi suverene kneæevine, ili mladamoderna dræava. Machiavelli je shvatio da radnje pojedinaËnih junaka [ustilu Plutarhovih junaka] nisu viπe sposobne niti dodirnuti novu suverenostkneæevine. Treba pronaÊi novu vrstu otpora koja bi bila primjerena novimdimenzijama suverenosti. I danas vidimo da su tradicionalni oblici otpora,kao πto su institucionalne radniËke organizacije koji su se razvile tijekomveÊega dijela devetnaestoga i dvadesetoga stoljeÊa, poËele gubiti svoju moÊ.Joπ jednom treba izmisliti novu vrstu otpora.

Naposljetku, slabljenje tradicionalnih sfera politike i otporaupotpunjava preobrazba demokratske dræave tako da se njezine funkcijeukljuËuju u mehanizme zapovijedanja na globalnoj razini transnacionalnihkorporacija. Nacionalni demokratski model eksploatacije kojim je upravljaladræava funkcionirao je u vladajuÊim kapitalistiËkim zemljama toliko dugokoliko je mogao regulirati sve jaËe sukobe na dinamiËan naËin - toliko dugo,drugim rijeËima, koliko je mogao odræavati moguÊnost razvoja i utopijudræavnoga planiranja, toliko dugo, iznad svega, koliko je klasna borba upojedinim zemljama odreivala neku vrstu dualizma moÊi iznad kojega suse mogle smjestiti unitarne dræavne strukture. Nacionalna demokratskakapitalistiËka dræava razarala je samu sebe u mjeri u kojoj su iπËezavali ti


uvjeti, kako u stvarnom tako i u ideoloπkom smislu. Jedinstvo i homogenostvlada raspali su se i pretoËili u niz odvojenih tijela [banaka, meunarodnihorganizama planiranja i tako dalje, pored tradicionalnih odvojenih tijela],koja su sve viπe svoju legitimnost traæila na transnacionalnoj razini moÊi.

Meutim to πto su se transnacionalne korporacije uzdigle iznad i izvanustavnoga zapovijedanja u nacionalnim dræavama, ne smije nas navesti napomisao da su ustavni mehanizmi i nadzori kao takvi nestali, da setransnacionalne korporacije, relativno slobodne od nacionalnih dræava,slobodno natjeËu i upravljaju sobom. Umjesto toga, ustavne funkcijepomaknute su na drugu razinu. Kada smo jednom shvatili slabljenjetradicionalnoga nacionalnoga ustavnoga sustava, trebamo istraæiti kako semoÊ konstituira na supranacionalnoj razini - drugim rijeËima, kako sepoËinje oblikovati konstituciju Imperija.

Piramida globalne konstitucijeNa prvi pogled i na razini posve empirijskoga opaæanja, novi svjetski ustavniokvir izgleda kao neuredan pa Ëak i kaotiËni skup nadzora i predstavniËkihorganizacija. Ti su globalni ustavni elementi rasporeeni u πiroki spektartijela [u nacionalnim dræavama, u udruæenjima nacionalnih dræava i umeunarodnim organizacijama svih vrsta]. Oni su podijeljeni po funkciji isadræaju [kao πto su politiËki, monetarni, zdravstveni i obrazovniorganizmi]. A njih presijecaju poprijeko razne proizvodne djelatnosti.Meutim, ako pomnije pogledamo, taj neuredan skup ipak sadræi nekereferentne toËke. One su manje elementi reda a viπe matrice koje omeujurelativno koherentne obzore u neredu globalnoga pravnoga i politiËkogaæivota. Kada analiziramo oblike globalne moÊi u njezinim raznim tijelima iorganizacijama, prepoznajemo piramidalnu strukturu koja se sastoji od trisve πira reda, od kojih svaki sadræi nekoliko razina.

Na vrhu piramide nalazi se jedna supermoÊ, Sjedinjene Dræave, kojadræi hegemoniju nad globalnom uporabom sile - supermoÊ koja moæedjelovati sama ali viπe voli djelovati u suradnji s drugima pod kiπobranomUjedinjenih naroda. Taj jedinstveni status definitivno je uspostavljen skrajem hladnoga rata a prvi put je potvren u Zaljevskom ratu. Na drugojrazini, joπ uvijek unutar prvoga reda, kako se piramida neznatno proπiruje,skupina nacionalnih dræava nadzire osnovne globalne monetarneinstrumente pa tako ima sposobnost da ureuje meunarodne razmjene. Tesu nacionalne dræave povezane u niz organizama - G7, Pariπki i Londonskiklub, Davos i tako dalje. Naposljetku, na treÊoj razini toga prvoga reda


heterogeni skup udruæenja [ukljuËujuÊi viπe ili manje iste snage kojeprovode hegemoniju na vojnim i monetarnim razinama] razvijaju kulturnu ibiopolitiËku moÊ na globalnoj razini.

Ispod prvoga i najviπega reda jedinstvenoga globalnoga zapovijedanjanalazi se drugi red u kojemu je zapovijedanje πiroko raspodijeljeno posvijetu, naglaπavajuÊi ne toliko ujedinjenje koliko oblikovanje. Taj redstrukturiraju ponajviπe mreæe koje su transnacionalne kapitalistiËkeorganizacije proπirile diljem svjetskoga træiπta: mreæe kolanja kapitala,tehnologije, stanovniπtva i sliËno. Te proizvodne organizacije koje stvaraju isnabdijevaju træiπta proteæu se popreËno pod kiπobranom i jamstvomsrediπnje moÊi koja saËinjava prvi red globalne moÊi. Ako preuzmemo stariprosvjetiteljski koncept izgradnje Ëula prinoπenjem ruæe pod lice kipa,moæemo reÊi da transnacionalne korporacije oæivljavaju krutu strukturusrediπnje moÊi. U stvari, putem globalne raspodjele kapitala, tehnologija,dobara i stanovniπtva transnacionalne korporacije izgrauju πiroke mreæekomunikacije i omoguÊuju zadovoljenje potreba. Transnacionalnekorporacije i organizacije træiπta na taj naËin oblikuju jedinstveni ijednoznaËni vrh svjetskoga zapovijedanja. Svjetsko træiπte istovremenohomogenizira i diferencira teritorije, ispisujuÊi ponovo zemljopis zemaljskekugle. Joπ uvijek u drugom redu, na razini koja je Ëesto potËinjena moÊitransnacionalnih korporacija, nalazi se opÊi skup suverenih nacionalnihdræava koje se sada bitno podudaraju s lokalnim, teritorijaliziranimorganizacijama. Nacionalne dræave ispunjaju nekoliko funkcija: politiËkoposredovanje u pogledu globalnih hegemonistiËkih moÊi, pregovaranje upogledu transnacionalnih korporacija, i preraspodjelu dohotka premabiopolitiËkim potrebama unutar vlastitih ograniËenih teritorija. Nacionalnedræave su filteri tijeka globalnoga kolanja i regulatori oblikovanja globalnogazapovijedanja. Drugim rijeËima, one hvataju i raspodjeljuju tijekovebogatstva prema globalnoj moÊi i od nje i one discipliniraju vlastitostanovniπtvo koliko god je to moguÊe.

TreÊi i najπiri red piramide, naposljetku, sastoji se od skupina kojepredstavljaju narodne interese u globalnom rasporedu moÊi. Mnoπtvo se nemoæe izravno ukljuËiti u strukture globalne moÊi veÊ se mora filtrirati krozmehanizme predstavljanja. Koje skupine i organizacije ispunjavaju funkcijuosporavanja i/ili legitimiranja narodnog predstavljanja u strukturamaglobalne moÊi? Tko predstavlja Narod u globalnoj konstituciji? Ili, joπvaænije, koje snage i procesi preobraæavaju mnoπtvo u Narod koji onda moæebiti predstavljen u globalnoj konstituciji? U mnogim sluËajevima nacionalne


dræave dobivaju tu ulogu, osobito kolektiv potËinjenih ili manjih zemalja.Unutar OpÊe skupπtine Ujedinjenih naroda, na primjer, skupine potËinjenihnacionalnih dræava, brojËana veÊina ali manjina u smislu moÊi,funkcioniraju kao barem simboliËko ograniËenje velikih sila i njihovulegitimaciju. Na taj naËin zamiπljamo da je cijeli svijet predstavljen u dvoraniOpÊe skupπtine Ujedinjenih naroda i u drugim globalnim forumima. Sobzirom da same nacionalne dræave [kako u viπe ili manje demokratskimzemljama tako i u autoritarnim reæimima] predstavljaju volju Naroda onemogu traæiti pravo da predstavljaju narodnu volju samo kroz dva stupnja,kroz dvije razine predstavljanja: nacionalna dræava predstavlja Narod aNarod predstavlja mnoπtvo.

Meutim, nacionalne dræave svakako nisu jedine organizacije kojepredstavljaju Narod u novom globalnom rasporedu. Takoer u tom treÊemredu piramide, globalni Narod jasnije i izravnije je predstavljen ne prekovladinih tijela veÊ putem raznih organizacija koje su barem relativnoneovisne od nacionalnih dræava i kapitala. »esto shvaÊamo da te organizacijefunkcioniraju kao strukture globalnoga civilnoga druπtva, kanalizirajuÊipotrebe i æelje mnoπtva u oblike koji funkcioniraju unutar struktura globalnemoÊi. U tom novom globalnom obliku joπ uvijek moæemo prepoznatisluËajeve tradicionalnih elemenata civilnoga druπtva, kao πto su mediji ivjerske ustanove. Mediji su dugo vremena sebe pozicionirali kao glas ili Ëaksavjest Naroda u oporbi prema moÊi dræava i privatnih interesa kapitala. Onisu daljnja provjera i ravnoteæa vladinoga djelovanja, pruæajuÊi objektivno ineovisno stajaliπte svega πto Narod æeli ili treba znati. Meutim, odavno jejasno da mediji u stvari nisu vrlo neovisni od kapitala s jedne strane i oddræava s druge.07 Vjerske organizacije su joπ dugotrajniji sektor nevladinihinstitucija koje predstavljaju Narod. Porast vjerskih fundamentalizama [kakoislamskih tako i krπÊanskih] u mjeri u kojoj oni predstavljaju narod protivdræave treba moæda shvatiti kao element toga novoga globalnoga civilnogadruπtva - ali kada takve vjerske organizacije ustanu protiv dræave one Ëestoteæe da same postanu dræava.

Najnovije i moæda najvaænije sile u globalnome civilnome druπtvu idupod imenom nevladinih organizacija [nvo-e]. Izraz nvo nije dobio vrlostrogu definiciju, ali mi Êemo ga definirati kao bilo koju organizaciju kojaima namjeru predstavljati Narod i djeluje u njegovom interesu, odvojeno odstruktura dræave [a Ëesto i protiv]. Mnogi u stvari smatraju nvo-e sinonimomza “narodne organizacije” jer se narodni interes razlikuje od dræavnogainteresa.08 Te organizacije djeluju na mjesnoj, nacionalnoj i


supranacionalnoj razini. Izraz nvo tako udruæuje ogroman i heterogeni skuporganizacija. PoËetkom 1990-ih bilo je viπe od osamnaest tisuÊa nvo-a πiromsvijeta. Neke od tih organizacija ispunjavaju neπto sliËno tradicionalnimfunkcijama sindikata [kao πto je Udruæenje za samozaposlenje æenaAhmedabada, u Indiji]; druge nastavljaju misionarski poziv vjerskih sljedbi[kao πto su KatoliËke sluæbe pomoÊi]; a druge opet nastoje predstavljatistanovniπtvo koje ne predstavljaju nacionalne dræave [kao πto je SvjetskovijeÊe uroeniËkih naroda]. Bilo bi uzaludno pokuπati opisati funkcioniranjetoga ogromnoga i heterogenoga skupa organizacija u jednoj jedinojdefiniciji. 09

Neki kritiËari tvrde da su nvo-e spojive s neoliberalnim projektomglobalnoga kapitala i da mu sluæe s obzirom da se nalaze izvan dræavnemoÊi i Ëesto u sukobu s njom. Dok globalni kapital napada moÊi nacionalnedræave odozgo, tvrde oni, nvo-e funkcioniraju kao “usporedna strategija‘odozdo’” i predstavljaju “lice zajednice” neoliberalizma.10 Moæe biti toËnoda djelatnosti mnogih nvo-a promiËu neoliberalni projekt globalnoga kapita-la, ali moramo svakako istaknuti da to ne moæe bezuvjetno odrediti djelat-nosti svih nvo-a. »injenica da su one nevladine ili da se Ëak suprotstavljajumoÊima nacionalnih dræava ne svrstava samo po sebi te organizacije uzinterese kapitala. Postoje mnogi naËini da budemo izvan dræave i da joj sesuprotstavljamo, a neoliberalni projekt samo je jedan od njih.

Naπ najviπe zanima, u kontekstu Imperija, podskup nvo-a koji nastojipredstaviti one najmanje meu nama, one koji sebe ne mogu predstavljati.Te nvo-e, koje nekada πiroko obiljeæavamo kao humanitarne organizacije, ustvari su postale najmoÊnijima i najistaknutijima u suvremenom globalnomporetku. Njihov mandat nije promicati konkretne interese nikakveograniËene skupine veÊ izravno predstavljati globalne i univerzalne ljudskeinterese. Organizacije za ljudska prava [kao πto su Amnesty International iAmericas Watch], mirotvorne skupine [kao πto su Witness of Peace i ShantiSena], kao i lijeËniËke agencije i one za pomoÊ gladnima [kao πto su Oxfam iMédecins sans frontiéres], sve one brane ljudska prava protiv muËenja, gladi,pokolja, zatvaranja i politiËkih ubojstava. Njihovo politiËko djelovanje poËivana univerzalnom moralnom pozivu - u pitanju je sam æivot. U tom jepogledu moæda netoËno kazati da te nvo-e predstavljaju one koji ne mogusebe predstavljati [stanovniπtvo u ratu, izgladnjele mase i tako dalje] pa Ëak ida one predstavljaju globalni Narod u njegovoj cjelini]. Te organizacije idudalje od toga. One u stvari predstavljaju æivotnu snagu koja je u osnoviNaroda, pa tako preobraæavaju politiku u pitanje generiËkoga æivota, æivota u


svojoj njegovoj opÊenitosti. Te se nvo-e na daleko i πiroko proteæu u humusubiomoÊi, sve su one kapilarni krajevi suvremenih mreæa moÊi, ili [da sevratimo naπoj opÊoj metafori] one su πiroka osnova trokuta globalne moÊi.Tu, na najπiroj, najuniverzalnijoj razini, djelatnosti tih nvo-a podudaraju se sfunkcioniranjem Imperija “izvan politike”, na terenu biomoÊi,zadovoljavajuÊi potrebe samoga æivota.

Polibije i imperijalna moÊAko uËinimo korak unatrag od empirijskoga opisivanja, moæemo brzoshvatiti da nam trojna podjela funkcija i elemenata koja se pojavilaomoguÊuje da izravno uemo u problematiku Imperija. Drugim rijeËima,suvremeno empirijsko stanje sliËi teoretskom opisu imperijalne moÊi kaovrhunskog oblika moÊi πto ga je Polibije izradio za Rim a prenijela nam gaevropska tradicija.11 Prema Polibiju, Rimsko carstvo predstavljalo je vrhunacpolitiËkoga razvoja jer je spojilo tri “dobra” oblika moÊi - monarhiju,aristokraciju i demokraciju, utjelovljena u osobama Cara, Senata i narodnihcomitia. Imperij je sprijeËilo da se ti dobri oblici srozaju u zaËarani krugkorupcije u kojemu monarhija postaje tiranija, aristokracija postaje oligarhijaa demokracija postaje ohlokracija ili anarhija.

Prema Polibijevoj analizi, monarhija usidruje jedinstvo i nastavak moÊi.Ona je temelj i krajnja instanca imperijalne vladavine. Aristokracija odreujepravdu, mjeru i vrlinu i oblikuje njihove mreæe po cijeloj druπtvenoj sferi.Ona nadgleda reprodukciju i kolanje imperijalne vladavine. Naposljetku,demokracija organizira mnoπtvo prema predstavniËkoj shemi tako da seNarod dovede pod vladavinu reæima a reæim se prisili da zadovoljava interesenaroda. Demokracija jamËi disciplinu i preraspodjelu. Imperij s kojim sedanas suoËavamo takoer je - mutatis mutandis - konstituiran premafunkcionalnoj ravnoteæi izmeu ta tri oblika moÊi: monarhistiËkogajedinstva moÊi i njegovog globalnog monopola na silu; aristokratskih oblikatransnacionalnih korporacija i nacionalnih dræava; i demokratsko-predstavniËkih comitia, opet predstavljenih u obliku nacionalnih dræavazajedno s raznim vrstama nvo-a, medijskih organizacija i drugih “narodnih”organizama. Mogli bismo reÊi da predstojeÊa imperijalna konstitucije spajatri dobre tradicionalne vrste vlasti u odnos koji je formalno spojiv sPolibijevim modelom, iako je svakako njegov sadræaj vrlo razliËit oddruπtvenih i politiËkih snaga Rimskoga Carstva.

Moæemo shvatiti koliko smo blizu Polibijeva modela imperijalne moÊi iudaljeni od njega ako uronimo u genealogiju tumaËenja Polibija u povijesti


evropske politiËke misli. Glavni pravac tumaËenja dolazi nam prekoMachiavellija i talijanske renesanse; on je proæimao makijavelistiËkutradiciju u raspravama koje se prethodile Engleskoj revoluciji i slijedile je, dabi konaËno doπao do svoje najviπe primjene u OËeva utemeljitelja i u nacrtuustava sad-a.12 Glavna promjena koja se zbila tijekom te tradicije tumaËenjabila je preobrazba Polibijeva klasiËnoga trojnoga modela u trofunkcionalnimodel ustavne izgradnje. U joπ uvijek srednjovjekovnom protoburæoaskomdruπtvu kao πto je Machiavellijeva Firenca ili Ëak predrevolucionarnaEngleska, Polibijeva sinteza shvaÊala se kao graevina koja ujedinjuje trirazna klasna tijela: monarhiji je pripadalo jedinstvo i snaga, aristokracijizemlja i vojska, a buræoaziji grad i novac. Ako se æeljelo da dræava pravilnofunkcionira, svaki moguÊi sukob izmeu tih tijela trebalo je rjeπavati uinteresu cjeline. Meutim, moderna politiËka znanost, od Montesquieua doameriËkih Federalista, preobrazila je tu sintezu u model koji je regulirao netijela veÊ funkcije.13 Smatralo se da druπtvene skupine i klase sameutjelovljuju funkcije: izvrπnu, sudsku i predstavniËku. Te su funkcijeapstrahirane iz kolektivnih druπtvenih subjekata ili klasa koje su ih nosile apredstavljale kao Ëiste pravne elemente. Te tri funkcije onda su organiziraneu ravnoteæu koja je bila formalno ista kao i ravnoteæa koja je prije podræavalameuklasno rjeπenje. Bila je to ravnoteæa provjera i vaganja, utega iprotuutega koja je stalno uspijevala reproducirati jedinstvo dræave ikoherentnost njezinih dijelova.14

Izgleda nam da je u odreenom pogledu izvorni klasiËni Polibijevmodel konstitucije Imperija bliæi naπoj stvarnosti nego moderna liberalnatradicija njegove preobrazbe. Danas se joπ jednom nalazimo u genetskoj fazimoÊi i njezine akumulacije, u kojoj na funkcije prvenstveno gledamo s uglaodnosa i materijalnosti snage a ne sa stajaliπta moguÊe ravnoteæe idefinitivne formalizacije ukupnoga ureenja. U toj fazi konstituiranjaImperija, zahtjevi πto ih izraæava moderni razvoj ustavnosti [kao πto supodjela moÊi i formalna legitimnost postupaka] ne dobivaju najveÊeprvenstvo [vidi dio 1.1].

Mogli bismo Ëak i tvrditi da nam naπe iskustvo konstitucije [unastajanju] Imperija govori o razvoju i suæivotu “loπih” oblika vlasti a ne“dobrih” oblika, kao πto tradicija kaæe. Svi se elementi mijeπane konstitucijepojavljuju na prvi pogled kao kroz leÊe πto izobliËavaju. Monarhija se prijepredstavlja kao globalna redarstvena sila pa prema tome kao oblik tiranije ane kao ona koja legitimira i utjelovljuje transcendentno stanje jedinstvamoÊi. Transnacionalna aristokracija kao da viπe voli financijske spekulacije


nego poduzetniËku vrlinu pa se tako pojavljuje kao parazitska oligarhija.Naposljetku, demokratske snage koje bi u tom okviru trebale saËinjavatiaktivni i otvoreni element imperijalnoga stroja, pojavljuju se prije kaokorporativne snage, kao skup predrasuda i fundamentalizama, iskazujuÊiduh koji je konzervativan ako ne i potpuno reakcionaran.15 Kako unutarpojedinih dræava tako i na meunarodnoj razini, ta ograniËena sferaimperijalne “demokracije” oblikovala se kao Narod [organizirana posebnostkoja brani utvrene povlastice i vlasniπtva] a ne kao mnoπtvo [univerzalnostslobodnih i proizvodnih praksi].

Hibridna konstitucijaMeutim, Imperij koji se danas pojavljuje nije stvarno povratak na klasiËniPolibijev model, Ëak ni u negativnom “loπem” obliku. Moæemo boljerazumjeti suvremeno ureenje u postmodernom kontekstu, to jest, kaoevoluciju s onu stranu modernoga, liberalnoga modela mijeπanekonstitucije. Okvir pravne formalizacije, ustavni mehanizam jamstava ishema ravnoteæe preobraæavaju se po dvije prvenstvene osi u prijelazu smodernoga na postmoderno podruËje.

Prva os preobrazbe ukljuËuje prirodu mjeπavine u konstituciji - prijelazod klasiËnoga i modernoga modela mikstuma odvojenih tijela ili funkcija uproces hibridizacije funkcija vladanja u danaπnjem stanju. Procesi stvarnogapotËinjavanja, koji potËinjavaju rad pod kapital i upijaju globalno druπtvounutar Imperija, prisiljavaju figure moÊi da razore prostornu mjeru irazdaljinu koja je odreivala njihov odnos, mijeπajuÊi te figure u hibridneoblike. Ta mutacija prostornih odnosa preobraæava samo vrπenje moÊi. Prvo,postmoderna imperijalna monarhija ukljuËuje vladavinu nad jedinstvomsvjetskoga træiπta, pa je tako pozvana da jamËi kolanje dobara, tehnologija iradne snage - da jamËi, u stvari, kolektivnu dimenziju træiπta. Meutim,procesi globalizacije monarhistiËke moÊi mogu imati smisla jedino ako ihrazmatramo u smislu niza hibridizacija u koje monarhija ulazi zajedno sdrugim oblicima moÊi. Imperijalna monarhija nije smjeπtena u odvojenoizolirano mjesto - a naπ postmoderni Imperij nema nikakvoga Rima.MonarhistiËko tijelo je i samo mnogoliko i prostorno rasprπeno. Taj proceshibridiziranja joπ je jasniji u razvoju aristokratske funkcije, a osobito urazvoju i oblikovanju proizvodnih mreæa i træiπta. U stvari, aristokratskefunkcije nerazdvojivo se spajaju s monarhistiËkim funkcijama. U sluËajupostmoderne aristokracije, problem se sastoji ne samo u stvaranjuokomitoga prijenosnika izmeu srediπta i oboda radi proizvodnje i prodaje


roba, veÊ u stalnom postavljanju u odnos πirokoga kruga proizvoaËa ipotroπaËa unutar træiπta i meu njima. Taj svestrani odnos izmeuproizvodnje i potroπnje postaje joπ vaæniji kada proizvodnju roba sve viπeodreuju nematerijalne usluge usaene u mreæne strukture. Tu hibridizacijapostaje bitni i uvjetni element koji sudjeluje u oblikovanju krugovaproizvodnje i potroπnje.16 Naposljetku, demokratske funkcije Imperijaodreuju se unutar tih istih monarhistiËkih i aristokratskih hibridizacija,mijenjajuÊi njihove odnose u odreenoj mjeri i uvodeÊi nove odnose snaga.Na sve tri razine, ono πto je prije bila mjeπavina, πto je doista bilo organskomeusobno djelovanje funkcija koje su ostale odvojene i razliËite, sada teæiprema hibridizaciji samih funkcija. Tako moæemo postaviti prvu ospreobrazbe kao prijelaz iz mijeπane konstitucije u hibridnu konstituciju.

Drugu os ustavne preobrazbe, koja pokazuje kako pomaknuÊe ustavneteorije tako i novu kvalitetu same konstitucije, otkriva Ëinjenica da se usadaπnjoj fazi zapovijedanje mora sve viπe proπirivati nad vremenskimdimenzijama druπtva pa odatle na dimenzije subjektivnosti. Moramorazmotriti kako monarhistiËki moment funkcionira istovremeno kaojedinstvena svjetska vlast nad kolanjem dobara i kao mehanizamorganiziranja kolektivnoga druπtvenoga rada koji odreuje uvjete njegovereprodukcije.17 Aristokratski moment mora razviti svoje hijerarhijskozapovijedanje i svoje naredbodavne funkcije nad transnacionalnimoblikovanjem proizvodnje i potroπnje, ne samo putem tradicionalnihmonetarnih instrumenata, veÊ takoer u sve veÊoj mjeri putem instrumenatai dinamike suradnje meu samih druπtvenim akterima. Procesi druπtvenesuradnje moraju se ustavno formalizirati kao aristokratska funkcija.Naposljetku, iako i monarhistiËke i aristokratske funkcije ciljaju nasubjektivne i proizvodne dimenzije nove hibridne konstitucije, kljuË tepreobrazbe nalazi se u demokratskom momentu, a vremenska dimenzijademokratskoga trenutka mora se na kraju odnositi na mnoπtvo. Meutim, nesmijemo nikada zaboraviti da tu imamo posla s imperijalnim licemdemokracije, u kojemu je mnoπtvo zahvaÊeno elastiËnom i prilagodljivomaparaturom nadzora. Upravo tu trebamo prepoznati najvaæniji kvalitativniskok: od disciplinarne paradigme do nadzorne paradigme vlasti.18 Vladanjese vrπi izravno nad kretanjima proizvodnih i suradniËkih subjektivnosti;ustanove se stalno oblikuju i redefiniraju prema ritmu tih kretanja; atopografija moÊi ne mora se viπe prvenstveno baviti prostornim odnosimaveÊ je prije upisana u vremenska pomaknuÊa subjektivnosti. Tu opetnalazimo ne-mjesto moÊi koje je naπa analiza suverenosti ranije otkrila. Ne-


mjesto je poloæaj gdje se vrπe hibridne nadzorne funkcije Imperija.Na tom imperijalnom ne-mjestu, u hibridnom prostoru πto ga gradi

konstitutivni proces, joπ uvijek nalazimo stalnu i nezatomivu prisutnostsubjektivnih pokreta. Joπ uvijek se suoËavamo s neËim poput mijeπanekonstitucije, ali njega sada proæimaju u punoj jaËini pomaknuÊa, prilagodbei hibridizacije svojstvene prijelazu prema postmodernosti. Tu se poËinjeoblikovati kretanje od druπtvenoga prema politiËkom i pravnom koje uvijekodreuje konstitutivne procese; tu se poËinje pojavljivati uzajaman odnosizmeu druπtvenih i politiËkih snaga koje zahtijevaju formalno priznavanje ukonstitutivnom procesu; i naposljetku, tu razne funkcije [monarhija,aristokracija i demokracija] mjere snagu subjektivnosti koje ih tvore ipokuπavaju uhvatiti segmente njihovih konstitutivnih procesa.

Bitka za konstitucijuNaπ krajnji cilj u analizi konstitutivnih procesa i figura Imperija je prepoznatiteren na kojemu se mogu pojaviti osporavanja i alternative. U Imperiju je,kao πto je doista bio sluËaj u klasiËnim i modernim reæimima, samakonstitucija mjesto borbe, ali danas priroda toga mjesta i ta borba nisunikako jasne. OpÊe crte danaπnje imperijalne konstitucije mogu se zamislitiu obliku rizomatske i univerzalne komunikacijske mreæe u kojoj seuspostavljaju odnosi prema svim njezinim toËkama ili Ëvorovima i od njih.Takva mreæa izgleda paradoksalno potpuno otvorena i potpuno zatvorenaprema borbi i upletanju. S jedne strane mreæa formalno dozvoljava svimmoguÊim subjektima u spletu odnosa da budu istovremeno prisutni, ali sdruge strane, sama mreæa je stvarno i pravo ne-mjesto. Borba za konstitucijumorat Êe se odvijati na tom dvosmislenom i promjenjivom terenu.

Postoje tri kljuËne varijable koje Êe odrediti tu borbu, varijable kojedjeluju na podruËju izmeu opÊeg i pojedinaËnog, izmeu aksiomatikezapovijedanja i samoidentifikacije subjekta i izmeu proizvodnjesubjektivnosti sa strane moÊi i autonomnoga otpora samih subjekata. Prvavarijabla ukljuËuje jamstvo mreæe i njezin opÊi nadzor na takav naËin da[pozitivno] mreæa moæe uvijek funkcionirati i [negativno] ona ne moæefunkcionirati protiv onih na poziciji moÊi.19 Druga varijabla tiËe se onih kojiraspodjeljuju usluge u mreæi i pretenzije da te usluge budu jednakonagraene tako da mreæa moæe odræavati i reproducirati kapitalistiËkiekonomski sustav i istovremeno proizvoditi druπtvenu i politiËkusegmentaciju koja joj je svojstvena.20 TreÊa varijabla, naposljetku,predstavlja se unutar same mreæe. Ona se bavi mehanizmima pomoÊu kojih


se proizvode razlike meu subjektivnostima i naËinima na koje te razlikefunkcioniraju unutar sustava.

Prema tim trima varijablama, svaka subjektivnost mora postati subjektkojim se vlada u opÊim mreæama nadzora [u ranom modernom smisluonoga koji je podvrgnut [subdictus] suverenoj moÊi], a u isto vrijeme svakimora biti i neovisni agens proizvodnje i potroπnje unutar mreæa. Je li todvostruko oblikovanje doista moguÊe? Je li moguÊe da sustav odræavaistovremeno politiËko podvrgnuÊe i subjektivnost proizvoaËa/potroπaËa? Todoista ne izgleda tako. U stvari, bitan uvjet postojanja univerzalne mreæe,koja je srediπnja hipoteza toga ustavnoga okvira, je da ona bude hibridna, ato znaËi, za naπe svrhe, da politiËki subjekt bude nepostojan i pasivan, dok jeproizvodni i potroπaËki agens prisutan i aktivan. To znaËi da oblikovanjenove mijeπane konstitucije, daleko od toga da je jednostavno ponavljanjetradicionalne ravnoteæe, vodi prema bitnoj neravnoteæi izmeu utvrenihaktera pa tako i novoj druπtvenoj dinamici koja oslobaa proizvoaËkoga ipotroπaËkoga subjekta od [ili barem Ëini dvosmislenim njegov poloæajunutar njih] mehanizama politiËkoga podvrgnuÊa. Izgleda da se tu pojavljujeprvenstveno mjesto borbe, na terenu proizvodnje i ureenja subjektivnosti.

Je li to doista stanje koje Êe proizaÊi iz kapitalistiËke preobrazbe naËinaproizvodnje, kulturnih razvoja postmodernizma i procesa politiËkogkonstituiranja Imperija? Nismo svakako u poloæaju da doemo do togazakljuËka. Ipak moæemo vidjeti da se u tom novom stanju strategijauravnoteæenoga i ureenoga sudjelovanja, koju su liberalne i imperijalnemijeπane konstitucije uvijek slijedile, suoËava s novim poteπkoÊama isnaænim izrazom autonomije u pojedinaËnim i kolektivnim proizvoaËkimsubjektivnostima ukljuËenima u tom procesu. Izgleda da na terenuproizvodnje i ureenja subjektivnosti, i u razdvajanju politiËkoga subjekta iekonomskoga subjekta, moæemo prepoznati stvarno polje borbe na kojemuse mogu ponovo otvoriti svi taktiËki potezi konstitucije i ravnoteæa meusnagama - πto je istinsko i pravo stanje krize a moæda i revolucije.

Spektakl konstitucijeMeutim, otvoreno polje borbe koje se pojavljuje u ovoj analizi brzo iπËezavakada razmotrimo nove mehanizme pomoÊu kojih se tim hibridnim mreæamasudjelovanja manipulira odozgo.21 U stvari, ljepilo koje dræi zajedno razliËitefunkcije i tijela hibridne konstitucije je ono πto je Guy Debord nazvaospektaklom, integriranom i rasprπenom aparaturom slika i zamisli kojaproizvodi i ureuje javni diskurs i miπljenje.22 U druπtvu spektakla, ono πto


se nekada zamiπljalo kao javna sfera, otvoreni teren politiËke razmjene isudjelovanja, potpuno iπËezava. Spektakl uniπtava bilo koji kolektivni oblikdruπtvenosti - individualizirajuÊi druπtvene aktere u njihovim odvojenimautomobilima i ispred odvojenih video ekrana - i istovremeno nameÊe novumasovnu druπtvenost, novu ujednaËenost akcije i misli. Na tom terenuspektakla, tradicionalni oblici borbe za konstituciju postaju nepojmljivi.

OpÊe shvaÊanje da su mediji [a televizija posebno] uniπtili politikukrivo je samo u mjeri u kojoj se ono temelji na idealiziranom pojmu onogaod Ëega su se sastojali politiËki diskurs, razmjena i sudjelovanje u eri πto jeprethodila naπem medijskom dobu. Razlika suvremene medijskemanipulacije politikom nije u stvari razlika u naravi veÊ u stupnju. DrugimrijeËima, sigurno su i prije postojali brojni mehanizmi za oblikovanjejavnoga mnijenja i javnoga poimanja druπtva, ali suvremeni mediji pruæajustrahovito moÊnije instrumente za te zadaÊe. Kao πto kaæe Debord, udruπtvu spektakla postoji jedino ono πto se pojavljuje, a glavni mediji imajuskoro monopol na ono πto se pojavljuje pred opÊom javnoπÊu. Taj zakonspektakla oËigledno vlada na podruËju medijski voene izborne politike, a tose umijeÊe manipulacije najprije razvilo u Sjedinjenim Dræavama ali se sadaproπirilo po cijelome svijetu. Diskurs izbornoga vremena usredotoËuje segotovo iskljuËivo na to kako kandidati izgledaju, na izbor trenutka i kolanjeslika. Glavne medijske mreæe provode neku vrstu spektakla drugoga redakoji baca svjetlo [i bez sumnje djelomice ga oblikuje] na spektakl πto gainsceniraju kandidati i njihove politiËke stranke. Danas izgledajubespomoÊno naivni Ëak i stari pozivi da se manje usredotoËimo na sliku aviπe na teme i sadræaj u politiËkim kampanjama koje smo ne tako davnosluπali. SliËno, danas se uzimaju kao sami po sebi razumljivima miπljenja dapolitiËari funkcioniraju kao zvijezde i da politiËke kampanje djeluju po logicioglaπavanja - a te su hipoteze izgledale radikalne i skandalozne pred tridesetgodina. PolitiËki diskurs je oblikovana prodajna reklama a politiËkosudjelovanje svodi se na odabir izmeu potroπaËkih slika.

Kada kaæemo da spektakl ukljuËuje medijsko manipuliranje javnimmnijenjem i politiËkom radnjom, ne æelimo nagovijestiti da se iza kulisanalazi ËovjeËuljak, veliki »arobnjak iz Oza koji nadzire sve πto se gleda, mislii Ëini. Ne postoji jedinstveno mjesto nadzora koje diktira spektakl. Meutim,spektakl opÊenito funkcionira kao da postoji takva toËka srediπnjeganadzora. Kao πto kaæe Debord, spektakl je istovremeno rasprπen i integriran.Stoga teorije zavjere o vladinim i izvanvladinim urotama radi globalnoganadzora, koje su se svakako namnoæile zadnjih desetljeÊa, trebamo shvatiti


kao istovremeno toËne i krive. Kao πto Fredric Jameson izvrsno objaπnjavau kontekstu suvremenoga filma, teorije zavjere su grubi ali uËinkovitimehanizam kojim se moæemo pribliæiti funkcioniranju totaliteta.23 Spektaklpolitike funkcionira kao da jedna jedina moÊ svjesno i izravno upravljamedijima, vojskom, vladom, transnacionalnim korporacijama, globalnimfinancijskim institucijama i tako dalje, iako u stvarnosti to nije toËno.

Druπtvo spektakla vlada tako πto rukuje jednim vrlo starim oruæjem.Hobbes je odavno shvatio da je za uËinkovito vladanje “Strast s kojom trebaraËunati Strah”.24 Za Hobbesa, strah povezuje i osigurava druπtveniporedak, a joπ i danas strah je prvenstveni mehanizam nadzora kojiispunjava druπtvo spektakla.25 Iako izgleda da spektakl funkcionira putemæelje i uæitka [æelje za robama i uæitka potroπnje], on u stvari funkcioniraputem komunikacije straha - ili, drugim rijeËima, spektakl stvara oblike æeljei uæitka koji su intimno povezani sa strahom. Jezik rane moderne evropskefilozofije nazivao je prenoπenje straha praznovjerjem. I doista, politika strahauvijek se πirila putem neke vrste praznovjerja. Promijenili su se samo oblici imehanizmi praznovjerja koji prenose strah.

Spektakl straha koji dræi na okupu postmodernu kriæanu konstituciju imedijsko manipuliranje javnoπÊu i politikom oduzima tlo pod nogama borbiza imperijalnu konstituciju. Izgleda kao da ne postoji mjesto za stajanje,nikakav uteg za bilo koji otpor, veÊ samo neumoljivi stroj moÊi. Vaæno jeshvatiti moÊ spektakla i nemoguÊnost tradicionalnih oblika borbe, ali to nijekraj priËe. Kako stara mjesta i oblici borbe propadaju, pojavljuju se novi imoÊniji. Spektakl imperijalnoga poretka nije oklopljen svijet, veÊ u stvariotvara stvarnu moguÊnost da ga se sruπi kao i nove potencijale za revoluciju.

3.6

KAPITALISTI»KA SUVERENOST, ILIUPRAVLJANJE GLOBALNIM DRU©TVOM NADZORA

Kapital i suverenost mogli bi izgledatiprotuslovan par. Moderna suverenost oslanja se u biti na transcendentnostsuverena - bio on vladar, dræava, nacija ili Ëak Narod - iznad druπtvenerazine. Hobbes je uspostavio prostornu metaforu suverenosti za cijelumodernu politiËku misao u svom jedinstvenom Levijatanu koji se uzdiæeiznad druπtva i mnoπtva. Suveren je viπak moÊi koja sluæi da se rijeπi iliodgodi kriza modernosti. Nadalje, moderna suverenost djeluje, kao πtosmo detaljno vidjeli, putem stvaranja i odræavanja Ëvrstih granicaizmeu teritorija, stanovniπtva, druπtvenih funkcija i tako dalje.Suverenost je tako i viπak koda, pretjerano kodiranje druπtvenih tijekovai funkcija. Drugim rijeËima, suverenost djeluje putem popreËnihnabiranja druπtvenoga polja.

Kapital, naprotiv, djeluje na razini imanentnosti, putem prijenosnika imreæa odnosa vladanja, ne oslanjajuÊi se na transcendentno srediπte moÊi.On povijesno nastoji razoriti tradicionalne druπtvene granice, πireÊi se prekoteritorija i obuhvaÊajuÊi uvijek novo stanovniπtvo unutar svojih procesa.Kapital funkcionira, prema terminologiji Deleuzea & Guattarija, putemuopÊenoga dekodiranja strujanja, masovne deteritorijalizacije, a onda putemspajanja tih deteritorijaliziranih i dekodiranih strujanja.01 Moæemo shvatiti

Dok god se druπtvo temelji na novcu neÊemoga imati dovoljno.

broπura, pariπki πtrajk, prosinac 1995.

To je dokinuÊe kapitalistiËkoga naËinaproizvodnje unutar samoga kapitalistiËkoganaËina proizvodnje, pa stoga isamodokidajuÊe protuslovlje, koje sepredstavlja prima facie kao puka toËkaprijelaza na novi oblik proizvodnje.

karl marx

273KAPITALISTI»KA SUVERENOST

funkcioniranje kapitala kao deteritorijalizirajuÊega i imanentnoga u triprvenstvena vida koje je analizirao sam Marx. Prvo, u procesima prvobitneakumulacije, kapital odvaja stanovniπtvo od posebno kodiranih teritorija ionda ga stavlja u pokret. On Ëisti Imanja i stvara “slobodni” proletarijat.Kapital u svome neumornome marπu po svijetu razara tradicionalne kulturei druπtvene organizacije da bi stvorio mreæe i staze jednoga jedinogakulturnoga i ekonomskoga sustava proizvodnje i kolanja. Drugo, kapitalspaja sve oblike vrijednosti na jednoj opÊoj ravni i povezuje ih sve putemnovca, njihovoga opÊega ekvivalenta. Kapital nastoji svesti sve prethodnouspostavljene oblike statusa, naslova i povlastica na razinu gotovinskejezgre, to jest kvantitativnih i sumjerljivih ekonomskih izraza. TreÊe, zakonipo kojima kapital funkcionira nisu odvojeni i stalni zakoni koji stoje iznad iusmjeruju djelatnost kapitala odozgo, veÊ povijesno promjenljivi zakoni kojisu imanentni samom funkcioniranju kapitala: zakoni profitne stope, stopeeksploatacije i ostvarenja viπka vrijednosti i tako dalje.

Kapital stoga traæi ne transcendentnu moÊ veÊ mehanizam nadzora kojise nalazi na ravni imanentnosti. Putem druπtvenoga razvoja kapitala,mehanizmi moderne suverenosti - procesi kodiranja, pretjeranogaprekodiranja i ponovnog kodiranja koji su nametnuli transcendentni poredakna omeenom i rascjepkanom druπtvenom terenu - postupno ustupajumjesto aksiomatici: to jest, skupu jednadæbi i odnosa koji odreuje i spajavarijable i koeficijente odmah i jednako po raznim terenima bez upute naprethodne i stalne definicije ili izraze.02 Drugim rijeËima, unutar jednogaaksiomatskoga sustava, postulati “nisu tvrdnje koje mogu biti ili toËne ilikrive, jer oni sadræe relativno neodreene varijable. Tek kada timvarijablama dademo konkretnu vrijednost, ili drugim rijeËima, kada umjestonjih uvedemo konstante, tek onda postulati postaju tvrdnje, toËne ili krive,veÊ prema odabranim konstantama”.03 Kapital djeluje putem upravo takveaksiomatike predloæenih funkcija. OpÊi ekvivalent novca dovodi sveelemente u mjerljive, sumjerljive odnose, a onda imanentni zakoni ilijednadæbe odreuju njihov razmjeπtaj veÊ prema pojedinim konstantamakoje zamjenjuju varijable i jednadæbe. Upravo kao πto aksiomatikadestabilizira bilo koje izraze i definicije πto prethode odnosima logiËkededukcije, tako i kapital mete Ëvrste granice pretkapitalistiËkoga druπtva - aËak i granice nacionalnih dræava postepeno prelaze u pozadinu kako sekapital ostvaruje na svjetskome træiπtu. Kapital teæi prema glatkom prostoruodreenom dekodiranim tijekovima, elastiËnoπÊu, stalnom promjenom iizjednaËavanjem.04


Transcendentnost moderne suverenosti tako se sukobljava s imanent-nosti kapitala. Povijesno se kapital oslanjao na suverenost i potporu njezinihstruktura prava i sile, ali te iste strukture stalno protuslove u naËelu djelat-nosti kapitala i ometaju je u praksi, ometajuÊi na kraju njegov razvoj. Cijelapovijest modernosti koju smo dosad ocrtali mogla bi se promatrati kaoevolucija pokuπaja da se pregovara i posreduje oko toga protuslovlja. Povijes-ni proces posredovanja nije bio jednako davanje i uzimanje veÊ prije jednos-trano kretanje od transcendentnog poloæaja suverenosti prema ravni ima-nentnosti kapitala. Foucault prati to kretanje u svojoj analizi prijelaza uevropskoj vladavini izmeu sedamnaestoga i osamnaestoga stoljeÊa od“suverenosti” [apsolutnoga oblika suverenosti centaliziranoga u volji i osobivladara] prema “guvernmentalnosti” [oblika suverenosti izraæenoga putemdecentralizirane ekonomije vladanja i upravljanja robama istanovniπtvom].05 Taj prijelaz izmeu oblika suverenosti znaËajno sepodudara s ranim razvojem i πirenjem kapitala. Svaka od modernih paradig-mi suverenosti doista podræava djelovanje kapitala za odreeno povijesnorazdoblje, ali one istovremeno postavljaju prepreke razvoju kapitala koje onkasnije mora prevladati. Taj odnos u razvijanju moæda je srediπnji problem skojim se mora suoËiti bilo koja teorija kapitalistiËke dræave.

Civilno druπtvo sluæilo je u jednom povijesnom razdoblju kaoposrednik izmeu imanentnih snaga kapitala i transcendentne moÊimoderne suverenosti. Hegel je usvojio izraz “civilno druπtvo” na temeljusvoga Ëitanja britanskih ekonomista i on ga je shvaÊao kao posredniπtvoizmeu nastojanja pluralnosti ekonomskih pojedinaca i njihovih interesa ijedinstvenoga interesa dræave. Civilno druπtvo posreduje izmeu[imanentnih] Mnogih i [transcendentnog] Jednog. Ustanove koje saËinjavajucivilno druπtvo funkcionirale su kao prolazi koji su kanalizirali tijekovedruπtvenih i ekonomskih snaga, podiæuÊi ih na koherentnu jedinstvenurazinu i vraÊajuÊi ih nazad raspodjeljujuÊi zapovijedanje jedinstvom pocijelom imanentnom druπtvenom polju. Te su nedræavne ustanove, drugimrijeËima, organizirale kapitalistiËko druπtvo pod poretkom dræave i ondaπirile dræavnu vladavinu po cijelom druπtvu. U smislu naπega pojmovnogaokvira, mogli bismo reÊi da je civilno druπtvo bilo teren moderne suverenostikoja postaje imanentna [sve dolje do kapitalistiËkoga druπtva] i istovremenou obratnom smjeru kapitalistiËko druπtvo postajalo je transcendentno [svegore do dræave].

Meutim, u naπe vrijeme, civilno druπtvo viπe ne sluæi kao primjerenatoËka posredovanja izmeu kapitala i suverenosti. Strukture i ustanove koje


ga saËinjavaju danas postupno odumiru. Na drugom smo mjestu tvrdili da seto odumiranje moæe shvatiti u smislu da slabi dijalektika izmeukapitalistiËke dræave i rada, to jest, da slabe uËinkovitost i uloga sindikata,kolektivni pregovori s radom kao i predstavljanje rada u ustrojstvu.06

Odumiranje civilnoga druπtva moæe se shvatiti i kao popratna pojava uprijelazu od disciplinarnog druπtva u druπtvo nadzora [vidi dio 2.6]. Danassu druπtvene ustanove koje saËinjavaju disciplinarno druπtvo [πkola, obitelj,bolnica, tvornica], koje su velikim dijelom iste one koje shvaÊamo kaocivilno druπtvo ili su s njima usko povezane, posvuda u krizi. Kako se zidovitih ustanova uruπavaju, logika potËinjavanja koja je prije djelovala unutarnjihovih ograniËenih prostora sada se proπirila, poopÊila po cijelomdruπtvenom polju. Uruπavanje ustanova, odumiranje civilnoga druπtva islabljenje disciplinarnog druπtva sve to ukljuËuje izglaivanje popreËnihnabiranja modernoga druπtvenoga prostora. Tu nastaju mreæe druπtvanadzora.07

U odnosu na disciplinarno druπtvo i graansko druπtvo, druπtvonadzora znaËi korak prema ravni imanentnosti. Disciplinarne ustanove,granice uËinkovitosti njihove logike i njihova naboranost druπtvenogaprostora predstavljaju primjere okomite transcendentnosti preko druπtveneravni. Meutim, trebamo pomno locirati gdje se toËno nalazi tatarnscendentnost disciplinarnog druπtva. Foucault je insistirao na Ëinjenici,a to je bila sjajna sræ njegove analize, da je vrπenje discipline potpunoimanentno subjektivnostima pod njezinim zapovijedanjem. DrugimrijeËima, disciplina nije neki vanjski glas koji propisuje naπe postupkeodozgo, nadkriljujuÊi nas, kako bi Hobbes rekao, veÊ neπto poput unutarnjeprinude nerazluËive od naπe volje, imanentno samoj naπoj subjektivnosti ineodvojivo od nje. Meutim, ustanove koje su uvjet te moguÊnosti i kojeprostorno odreuju zone uËinkovitosti pri vrπenju discipline, doistazadræavaju odreenu odvojenost od proizvedenih i organiziranih druπtvenihsnaga. One su u stvari primjer suverenosti ili pak toËka posredovanja sasuverenoπÊu. Zidovi zatvora istovremeno omoguÊuju i ograniËavaju uzniËkulogiku. Oni diferenciraju druπtveni prostor.

Foucault brodi velikom istanËanoπÊu po tom razmaku izmeutranscendentnih zidova ustanova i imanentnog vrπenja discipline u svojimteorijama dispozitiva i dijagrama, koje oblikuju niz faza apstrakcije.08 Moglibismo poneπto pojednostavljeno kazati da je dispozitiv [koji prevodimo bilokao mehanizam, aparat ili razmjeπtaj] opÊa strategija koja se nalazi upozadini imanentnoga i stvarnoga vrπenja discipline. UzniËka logika, na


primjer, je ujedinjeni dispozitiv koji nadgleda ili podastire raznolikostzatvorskih postupaka, pa je tako od njih apstrahiran i odvojen. Na drugojrazini apstrakcije, dijagram omoguÊuje razmjeπtaj disciplinarnogadispozitiva. Na primjer, uzniËka arhitektura koja omoguÊuje da zatvorenicibudu stalno vidljivi iz srediπnje toËke moÊi, je dijagram ili nacrt koji seaktualizira u raznim disciplinarnim dispozitivima. Naposljetku i sameustanove koriste dijagram u pojedinaËnim i konkretnim druπtvenimoblicima. Zatvor [njegovi zidovi, upravitelji, Ëuvari, zakoni i tako dalje] nevladaju svojim zatvorenicima na isti naËin na koji suveren zapovijeda svojimpodanicima. On stvara prostor u kojemu zatvorenici, putem strategijazatvorskih dispozitiva i putem stvarnih postupaka, discipliniraju sami sebe.Mogli bismo stoga toËnije reÊi da disciplinarna ustanova nije sama suverena,ali njezina apstrakcija druπtvenoga polja proizvodnje subjektivnosti ilitranscendentnost iznad njega Ëini kljuËni element u vrπenju suverenosti udisciplinarnom druπtvu. Suverenost je postala virtualnom [ali zbog toga nemanje stvarnom], a vrπenje discipline je uvijek i posvuda aktualizira.

Danas su uruπenje zidova koji su omeivali ustanove i izglaivanjedruπtvenih nabiranja simptomi izravnavanja tih okomitih primjera premavodoravnosti krugova nadzora. Prijelaz na druπtvo nadzora nikako ne znaËikraj discipline. U stvari, imanentno vrπenje discipline - to jest,samodiscipliniranje subjekata, neprestano πaputanje disciplinarne logikeunutar samih subjektivnosti - joπ se viπe proπirilo u druπtvu nadzora.Meutim, promijenilo se to πto su, zajedno s uruπavanjem ustanova,disciplinarni dispozitivi postali manje prostorno ograniËeni u druπtvenompolju. Zatvorska disciplina, πkolska disciplina, tvorniËka disciplina i takodalje isprepliÊu se u kriæanoj proizvodnji subjektivnosti. U stvari, u prijelazuna druπtvo nadzora, elementi transcendentnosti disciplinarnoga druπtvasmanjuju se dok su imanentni vidovi naglaπeni i uopÊeni.

Imanentna proizvodnja subjektivnosti u druπtvu nadzora odgovaraaksiomatskoj logici kapitala, a njihova sliËnost oznaËuje novu i potpunijuspojivost izmeu suverenosti i kapitala. Proizvodnja subjektivnosti ucivilnom druπtvu i disciplinarnom druπtvu doista je u odreenom razdobljupromicala vladavinu i olakπavala πirenje kapitala. Moderne druπtveneustanove proizvodile su druπtvene identitete koji su bile mnogo pokretniji ielastiËniji nego prethodne subjektivne figure. Subjektivnosti proizvedene umodernim institucijama sliËile su standardiziranim strojnim dijelovima uvelikoj tvornici: zatvorenik, majka, radnik, student i tako dalje. Svaki je dioigrao posebnu ulogu u sklopljenom stroju, ali on je bio standardiziran,


proizveden en masse, te je bio na taj naËin zamjenjiv bilo kojim dijelomsvoje vrste. Meutim, na odreenoj toËki, nepromjenljivost tihstandardiziranih dijelova, identiteti πto su ih proizvele ustanove, postala jeprepreka daljnjem napredovanju prema pokretljivosti i elastiËnosti. Prijelazna druπtvo nadzora ukljuËuje proizvodnju subjektivnosti koja nijenepromjenljiva u identitetu veÊ hibridna i promjenljiva. Kako su se zidovikoji su odreivali i izolirali uËinke modernih institucija postupno uruπavali,subjektivnosti su se poËele proizvoditi istovremeno u brojnim ustanovama urazliËitim kombinacijama i dozama. Svakako da je u disciplinarnom druπtvusvaki pojedinac imao mnogo identiteta, ali su razliËita mjesta i razliËitarazdoblja æivota u odreenoj mjeri odreivala te razliËite identitete: netko jebio majka ili otac kod kuÊe, radnik u tvornici, uËenik u πkoli, zatvorenik uzatvoru i mentalni pacijent u ludnici. U druπtvu nadzora, upravo ta mjesta,ta diskretna mjesta primjene postupno gube svoju definiciju i ograniËenja.Hibridna subjektivnost proizvedena u druπtvu nadzora ne mora nositiidentitet zatvorenika ili mentalnog pacijenta ili tvorniËkoga radnika ali joπ jeuvijek mogu istovremeno saËinjavati sve njihove logike. Ona je radnik utvornici izvan tvornice, uËenik izvan πkole, zatvorenik izvan zatvora,umobolnik izvan ludnice - sve u isto vrijeme. Ona ne pripada nijednoj od tihidentiteta i pripada svima - izvan ustanova ali joπ jaËe pod vlaπÊu njihovihdisciplinarnih logika.09 Upravo kao i imperijalna suverenost, subjektivnostidruπtva nadzora imaju mijeπanu konstituciju.

Glatki svijetU prijelazu suverenosti prema ravni imanentnosti, doπlo je do ruπenjagranica kako unutar svakoga nacionalnoga konteksta tako i na globalnojrazini. Uruπenje civilnoga druπtva i opÊa kriza disciplinarnih ustanovapodudara se sa slabljenjem granica koje oznaËavaju i organiziraju podjele uglobalnom vladanju. Uspostavljanje globalnoga druπtva nadzora koje Ëiniglatku naboranost nacionalnih granica ide ruku pad ruku s ostvarenjemsvjetskoga træiπta i stvarnoga potËivanja globalnoga druπtva pod kapital.

U devetnaestom stoljeÊu i poËetkom dvadesetoga, imperijalizam jedoprinio preæivljavanju i πirenju kapitala [vidi dio 3.1]. Podjela svijetaizmeu vladajuÊih nacionalnih dræava, uspostavljanje kolonijalnih uprava,nametanje trgovaËkih ograniËenja i tarifa, stvaranje monopola i kartela,diferencirane zone iskoriπtavanja sirovina i industrijske proizvodnje itd., sveje to pomoglo kapitalu u njegovom razdoblju globalnoga πirenja.Imperijalizam je bio sustav zamiπljen da sluæi potrebama kapitala i promiËe


njegove interese u fazi njegovoga globalnoga osvajanja. A ipak, kao πto jezapazila veÊina kritiËara imperijalizma [komunistiËkih, socijalistiËkih ikapitalistiËkih], imperijalizam se i sam od svoga zaËetka sukobljavao skapitalom. On je bio lijek koji je sam ugroæavao zdravlje pacijenta. Iako jeimperijalizam osiguravao kapitalu prutove i mehanizme da proæima noveteritorije i πiri kapitalistiËki naËin proizvodnje, on je takoer stvorio i ojaËaokrute granice meu raznim globalnim prostorima, stroge pojmoveunutarnjega i vanjskoga koji su uËinkovito zaustavljali slobodan tijekkapitala, radne snage i roba - nuæno spreËavajuÊi na taj naËin punoostvarenje svjetskoga træiπta.

Imperijalizam je stroj globalne naboranosti, kanaliziranja, kodiranja iteritorijaliziranja tijekova kapitala, koji zaustavlja neke tijekove a olakπavadruge. Svjetsko træiπte, nasuprot, zahtijeva gladak prostor nekodiranih ideteritorijaliziranih tijekova. Taj sukob izmeu naboranosti imperijalizma iglatkoga prostora kapitalistiËkoga svjetskoga træiπta otvara nam novomotriπte koje nam omoguÊava da ponovo razmotrimo predvianje RoseLuxemburg o propasti kapitalizma: “Iako je imperijalizam povijesna metodakoja produæuje vijek kapitalizma, on je isto tako sigurno sredstvo da ga sedovede do brzoga kraja”.10 Meunarodni poredak i naborani svijetimperijalizma doista je promicao kapitalizam, ali je on ubrzo postao negvaza deteritorijalizirane tijekove i glatki prostor kapitalistiËkoga razvoja, pa gaje na kraju trebalo odbaciti. Rosa Luxemburg bila je bitno u pravu:imperijalizam bi bio smrt kapitalizmu da nije prevladan. Puno ostvarenjesvjetskoga træiπta nuæno je kraj imperijalizma.

Smanjenje moÊi nacionalnih dræava i raspad meunarodnoga poretkapovlaËe za sobom definitivni kraj uËinkovitosti izraza “TreÊi svijet”. Moglibismo to ispriËati kao vrlo jednostavnu priËu. Taj je izraz izmiπljen kaopopuna bipolarnoj hladnoratovskoj podjeli izmeu vladajuÊih kapitalistiËkihnacija i glavnih socijalistiËkih nacija, tako da je pod TreÊim svijetompodrazumijevao ono πto je bilo izvan toga glavnoga sukoba, slobodni prostorgranice za koji Êe se natjecati prva dva svijeta. S obzirom da je hladni ratdanas okonËan, logika te podjele nije viπe uËinkovita. To je toËno. Ali tajednostavna priËa koja se bliæi kraju, ne uspijeva razjasniti stvarnu povijesttoga izraza u njegovim vaænim uporabama i uËincima.

Mnogi su se sloæili, poËevπi joπ od 1970-ih godina, da TreÊi svijet ustvari nikada nije postojao, u smislu koji taj pojam postavlja, t.j. kaohomogeno jedinstvo u biti razliËitoga skupa nacija. Taj pojam nije uspioobuhvatiti nego je Ëak i nijekao znaËajne druπtvene, ekomonske i kulturne


razlike izmeu Paragvaja i Pakistana, Maroka i Mozambika. Meutim kadasmo shvatili tu stvarnu mnogostrukost, ne smijemo zatvarati oËi predËinjenicom da je, sa stajaliπta kapitala i njegovoga marπa prema globalnomosvajanju, takav pojam jedinstva i homogenosti doista imao odreenuvrijednost. Na primjer, Rosa Luxemburg jasno gleda s motriπta kapitalakada ona dijeli svijet na kapitalistiËko podruËje i nekapitalistiËki okoliπ.Razne zone toga okoliπa bez sumnje su radikalno razliËite jedna od druge,ali sa stajaliπta kapitala sve je to vanjsko: potencijalni teren za njegovuproπirenu akumulaciju i njegovo buduÊe osvajanje. Tijekom hladnoga ratakada su regije Drugoga svijeta bile uËinkovito zatvorene, za vladajuÊekapitalistiËke nacije TreÊi je svijet znaËio preostali otvoreni prostor, terenmoguÊnosti. Dinamika kapitalistiËke proizvodnje i kapitalistiËka træiπtamogli su formalno potËiniti razne kulturne, druπtvene i ekonomske oblike.Sa stajaliπta toga potencijalnoga potËinjavanja, usprkos stvarnim i znaËajnimrazlikama meu nacijama, TreÊi svijet bio je stvarno jedan.

Isto tako je logiËno kada Samir Amin, Immanuel Walerstein i drugirazlikuju srediπnje, obodne i poluobodne zemlje unutar kapitalistiËkogapodruËja.11 Srediπte, obod i poluobod razlikuju se po druπtvenim, politiËkimi birokratskim oblicima, razliËitim proizvodnim procesima i razliËitimoblicima akumulacije. [U tom pogledu najnovija pojmovna podjela izmeuSjevera i Juga nije znaËajno razliËita.] Poput pojma Prvoga-Drugoga-TreÊegasvijeta, podjela kapitalistiËke sfere na srediπte, obod i poluobod homoge-nizira i zasjenjuje stvarne razlike meu nacijama i kulturama, ali to Ëini dabi rasvijetlila tendenciju jedinstva politiËkih, druπtvenih i ekonomskih oblikakoji se pojavljuju u dugim imperijalistiËkim procesima formalnoga potËin-javanja. Drugim rijeËima, TreÊi svijet, Jug i obod svi oni homogenizirajustvarne razlike da bi osvijetlili proces ujedinjenja kapitalistiËkoga razvoja, aliπto je joπ vaænije, oni ukazuju na potencijalno jedinstvo meunarodneoporbe, potencijalno zdruæivanje antikapitalistiËkih zemalja i snaga.

Zemljopisne podjele izmeu nacionalnih dræava ili Ëak izmeusrediπnjih i obodnih, sjevernih i juænih skupova nacionalnih dræava nisu viπedovoljne da bismo shvatili globalne podjele i raspodjelu proizvodnje,akumulacije i druπtvenih oblika. Putem decentralizacije proizvodnje iuËvrπÊenja svjetskoga træiπta, meunarodne podjele i tijekovi rada i kapitalatoliko su se rascijepali i umnoæili da viπe nije moguÊe obiljeæiti velikezemljopisne zone kao srediπte i obod, Sjever i Jug. U zemljopisnim regijamakao πto su Juæni rog Latinske Amerike ili JugoistoËna Azija, sve razineproizvodnje mogu istovremeno postojati jedna do druge, od najviπih razina


tehnologije, proizvodnosti i akumulacija do najniæih, tako da sloæenidruπtveni mehanizam odræava njihove razlike i meusobno djelovanje. I umetropolama rad se proteæe od visine do dubine kapitalistiËke proizvodnje:tvornice New Yorka i Pariza mogu biti suparniËke onima Hong Konga iManile. Ako su Prvi svijet i TreÊi svijet, srediπte i obod, Sjever i Jug bili ikadastvarno podijeljeni po nacionalnim crtama, oni danas oËigledno proæimajujedan drugoga, πireÊi nejednakosti i prepreke po mnogostrukim irazlomljenim crtama. To ne znaËi da su Sjedinjene Dræave i Brazil, Britanija iIndija sada istovjetni teritoriji u smislu kapitalistiËke proizvodnje i kolanja,veÊ prije da meu njima nema razlika u naravi, veÊ samo razlika u stupnju.Razne nacije i regije sadræe razliËite razmjere onoga πto smo nazvali Prvim iTreÊim svijetom, srediπtem i obodom, Sjeverom i Jugom. Zemljopisneravnomjernoga razvoja i crte podjele i hijerarhije neÊemo viπe nalazitiunutar Ëvrstih nacionalnih ili meunarodnih granica, veÊ u fluidnim infra- isupranacionalnim meama.

Neki bi mogli prosvjedovati, s odreenim opravdanjem, da vladajuÊiglasovi globalnoga poretka proglaπavaju nacionalnu dræavu mrtvom upravokada se “nacija” pojavila kao revolucionarno oruæje za potËinjene, za bijedneovoga svijeta. Nakon pobjede borbi za nacionalno osloboenje i nakonpojave potencijalno destabilizirajuÊih meunarodnih saveza, koji su sazri-jevali desetljeÊima nakon Bandunπke konferencije, ima li boljega naËina dase potkopa moÊ nacionalizma i internacionalizma TreÊega svijeta nego liπitiga njegove bitne i vodeÊe potpore, nacionalne dræave! Drugim rijeËima,prema tom stajaliπtu, koje barem pruæa uvjerljivu priËu za tu sloæenupovijest, nacionalna dræava koja je bila jamac meunarodnoga poretka ikamen temeljac imperijalistiËkoga osvajanja i suverenosti, postala je putemrasta i organizacije antiimperijalistiËkih snaga element koji najviπe ugroæavameunarodni poredak. Tako je imperijalizam u povlaËenju bio prisiljen danapusti i uniπti vlastito naoruæanje prije nego πto se njezino oruæje upotrijebiprotiv njega.

Meutim, mi vjerujemo da je teπka pogreπka æaliti za moÊima nacion-alne dræave ili uskrisiti bilo koju politiku koja veliËa naciju. Najprije, ti su na-pori uzaludni jer slabljenje nacionalne dræave nje jednostavno ishod nekogaideoloπkoga nazora koji se moæe obrnuti Ëinom politiËke volje: to je struk-turalan i nepovratan proces. Nacija nije bila samo kulturni oblik, osjeÊaj pri-padnosti i zajedniËke baπtine, veÊ takoer i moæda prvenstveno pravnoe-konomska struktura. Smanjena uËinkovitost te strukture moæe se jasno uoËi-ti u evoluciji cijeloga niza globalnih pravnoekonomskih tijela, kao πto su


GATT, Svjetska trgovinska organizacija, Svjetska banka i MMF. Globalizaci-ja proizvodnje i kolanja, koju podræava taj supranacionalni skelet, Ëini be-spredmetnom uËinkovitost nacionalnih pravnih struktura. Drugo, i joπ vaæni-je, Ëak kad bi nacija joπ uvijek bila uËinkovito oruæje, ona nosi sa sobom cije-li niz represivnih struktura i ideologija [kao πto smo tvrdili u dijelu 2.2] ibilo koja strategija koja se na njih oslanja mora se smjesta odbaciti.

Nove segmentacijeMeutim, opÊe izjednaËavanje ili izglaivanje druπtvenoga prostora, kako uodumiranju civilnoga druπtva tako i u slabljenju nacionalnih granica, neznaËi da su druπtvene nejednakosti i segmentacije iπËezle. Naprotiv, one su umnogom pogledu postale veÊe ali u razliËitom obliku. Moæda bi bilo toËnijereÊi da srediπte i obod, Sjever i Jug ne odreuju viπe meunarodni poredakveÊ da su se pribliæili jedan drugome. Imperij obiljeæava velika blizinakrajnje nejednakoga stanovniπtva πto stvara stanje stalne druπtveneopasnosti i zahtijeva moÊne aparature druπtva nadzora koje Êe osiguratiodvajanje i jamËiti novo upravljanje druπtvenim prostorom.

Trendovi u urbanoj arhitekturi u svjetskim megalopolisima pokazujujedan vid tih novih segmentacija. Tamo gdje su se krajnosti bogatstva isiromaπtva poveÊale a fiziËka razdaljina izmeu bogatih i siromaπnihsmanjila u globalnim gradovima kao πto su Los Angeles, Sao Paolo iSingapur, moraju se poduzimati sloæene mjere da bi se odræala njihovaodvojenost. Los Angeles moæda predvodi u onome πto Mike Davis naziva“arhitekturom tvrave”, gdje ne samo privatne kuÊe veÊ i trgovaËka srediπta ivladine zgrade grade otvorene i slobodne okoliπe iznutra tako da stvarajuzatvorenu i neprobojnu vanjπtinu.12 Ta tendencija u urbanom planiranju iarhitekturi uspostavila je u konkretnom, fiziËkom smislu ono πto smo ranijenazvali krajem vanjskoga, ili pak slabljenjem javnoga prostora koji je prijeomoguÊavao otvoreno i neprogramirano meusobno druπtveno djelovanje.

Meutim, arhitektonska analiza moæe dati samo prvi uvod uproblematiku novih odvajanja i segmentacija. Politika rada jasnije odreujenove crte podjele. Kompjuterska i informacijska tehnologija koja jeomoguÊila da se razne skupine radne snage poveæu u stvarnom vremenudiljem svijeta dovela je do æestoke i neobuzdane konkurencije meuradnicima. Informacijske tehnologije iskoriπtene su da bi se oslabilistrukturalni otpori radne snage, kako u smislu krutosti struktura nadnicatako i kulturnih i zemljopisnih razlika. Kapital je tako mogao istovremenonametnuti vremensku elastiËnost i prostornu pokretljivost. Treba nam biti


jasno da je taj proces slabljenja otpora i krutosti radne snage postao potpunopolitiËki proces usmjeren prema obliku upravljanja koji uveliËava ekonomskiprofit. Tu postaje bitna teorija imperijalnoga administrativnoga djelovanja.

Prvenstveni cilj imperijalne politike rada je smanjiti cijenu rada. To sliËiprocesu prvobitne akumulacije, procesu ponovne proletarizacije. Ureenjeradnoga dana, πto je bilo stvarni kamen temeljac socijalistiËke politiketijekom proπla dva stoljeÊa, potpuno je preokrenuto. Radni dani su Ëestodvanaest, Ëetrnaest, πesnaest sati dugi bez vikenda ili praznika; postoji radza muπkarce, æene i djecu podjednako, kao i za stare i hendikepirane.Imperij ima posla za svakoga! ©to je manje ureen reæim eksploatacije to imaviπe posla. To je temelj na kojemu su stvorene nove segmentacije rada. Jezikekonomista odreuje ih raznim razinama proizvodnosti, ali mi moæemosaæeti tu promjenu jednostavno kazavπi da ima viπe posla za manje nadnice.Poput Boæje metle koja mete po cijelom druπtvu [tako je Hegel opisaonametanje barbarskoga zakona, uglavnom u rukama Atile i Huna], novenorme proizvodnosti razlikuju i segmentiraju radnike. Joπ uvijek postojemjesta na svijetu gdje siromaπtvo omoguÊuje reprodukciju radne snage poniæoj cijeni, i ima joπ uvijek mjesta u metropolama gdje razlike u potroπnjisile niæu klasu da se prodaje za manje, ili stvarno da se potËini joπokrutnijem reæimu kapitalistiËke eksploatacije.

Financijski i monetarni tijekovi slijede viπe ili manje iste globalneobrasce kao elastiËna organizacija radne snage. S jedne strane spekulativni ifinancijski kapital ide tamo gdje je cijena radne snage najniæa i gdje jejamstvo administracije za eksploataciju najviπe. S druge strane, globalnimonetarni mehanizmi kaænjavaju, muËe i konaËno uniπtavaju zemlje kojejoπ uvijek zadræavaju krutosti rada i suprotstavljaju se elastiËnosti ipokretljivosti. Burza pada kada stopa nezaposlenosti ide naniæe ili stvarnokada raste postotak radnika koji nisu neposredno elastiËni i pokretljivi. Istose dogaa kada se socijalna politika u nekoj zemlji potpuno ne prilagoavaimperijalnoj elastiËnosti i pokretljivosti - ili toËnije, kada su saËuvani nekielementi dræave-blagostanja kao znak ustrajnosti nacionalne dræave.Monetarna politika provodi segmentacije πto ih propisuje politika rada.

Strah od nasilja, siromaπtva i nezaposlenosti na kraju postajeprvenstvena i neposredna snaga koja stvara i odræava te segmentacije.Politika komunikacije nalazi se u pozadini raznih politika novihsegmentacija. Kao πto smo ranije tvrdili, temeljni sadræaj informacija πto ihprenose ogromne komunikacijske korporacije je strah. Stalni strah odsiromaπtva i tjeskoba zbog buduÊnosti kljuËevi su za poticanje borbe za


posao meu siromaπnima i za odræavanje sukoba izmeu raznih dijelovameunarodnoga proletarijata. Strah je krajnji jamac novih segmentacija.

Imperijalna upravaNakon πto smo vidjeli kako su druπtvene prepreke uklonjene u oblikovanjuImperija i kako su u isto vrijeme stvorene nove segmentacije, moramoistraæiti i upravne modalnosti pomoÊu koji se ti razni razvoji odvijaju. Lakoje vidjeti da su ti procesi puni protuslovlja. Kada je moÊ postala imanentnoma suverenost se preobrazila u guvernmentalnost, funkcije vladanja i reæiminadzora moraju se razviti tako da poravnaju razlike na opÊoj ravni.Meutim, vidjeli smo da su razlike, naprotiv, naglaπene u tom procesu takoda imperijalna integracija odreuje nove mehanizme odvajanja isegmentacije razliËitih slojeva stanovniπtva. Problem imperijalne upravestoga se sastoji u tome da upravlja tim procesom integracije tako dapacificira, mobilizira i nadzire odvojene i segmentirane druπtvene snage.

Meutim, problem joπ nije jasno postavljen u tom smislu. Usitnjenostmnoπtva bila je u stvari uvjet politiËke uprave tijekom povijesti. Dok je umodernim reæimima nacionalne suverenosti uprava teæila prema pravocrtnojintegraciji sukoba i prema koherentnom aparatu koji ih je mogao potiskivati,to jest prema racionalnoj normalizaciji druπtvenoga æivota u pogledu kakoadministrativnog cilja ravnoteæe tako i razvoja upravnih reformi, u imperijal-nom okviru uprava postaje razlomljena i teæi da integrira sukobe nenametanjem koherentnog druπtvenog aparata veÊ nadziranjem razlika. Nijeviπe moguÊe razumjeti imperijalnu upravu u smislu hegelijanske definicijeuprave, koja se temelji na posredovanjima buræoaskoga druπtva koja Ëineprostorno srediπte druπtvenoga æivota; ali jednako je tako nemoguÊe ra-zumjeti je prema veberijanskoj tradiciji, to jest, racionalnoj definiciji koja sezasniva na stalnom vremenskom posredovanju i novom naËelu legitimnosti.

Prvo naËelo koje odreuje imperijalnu upravu je da je u njoj upravljanjepolitiËkim ciljevima odvojeno od upravljanja birokratskim sredstvima. Novaparadigma stoga nije samo razliËita veÊ je i suprotna od modela stare javneuprave moderne dræave, koja stalno nastoji uskladiti svoj sustav birokratskihsredstava sa svojim politiËkim ciljevima. U imperijalnom reæimu, birokracije[i upravna sredstva opÊenito] djeluju ne po pravocrtnoj logici njihove funk-cionalnosti prema ciljevima, veÊ po diferencijalnoj i mnogostrukoj instru-mentalnoj logici. Problem uprave nije problem jedinstva veÊ instrumentalnemnogofunkcionalnosti. Dok su univerzalnost i jednakost upravnih radnji biliod najveÊe vaænosti za legitimnost i upravu moderne dræave, u imperijalnom


reæimu bitni su singularnost i primjerenost radnji za konkretne ciljeve.Meutim iz toga naËela proizlazi odreeni paradoks. Upravo u mjeri u

kojoj je uprava singularizirana i viπe ne funkcionira kao akter zacentralizirane politiËke i organe vijeÊanja, ona postaje sve viπe autonomna iviπe se pribliæava raznim druπtvenim skupinama: skupinama poslodavaca iradnika, etniËkim i vjerskim skupinama, zakonskim i zloËinaËkimskupinama i tako dalje. Umjesto da doprinosi druπtvenoj integraciji,imperijalna uprava djeluje prije kao diseminirajuÊi i diferencirajuÊimehanizam. To je drugo naËelo imperijalne uprave. Uprava Êe tako nastojatipredstaviti osobite postupke koji omoguÊuju reæimu da se izravno baviraznim druπtvenim singularnostima, a uprava Êe biti uËinkovitija πto jeizravniji njezin dodir s raznim elementima druπtvene stvarnosti. Stogaupravno djelovanje postaje sve viπe autocentriËno i tako funkcionalno samoza konkretne probleme koje ona treba rijeπiti. Postaje sve teæe prepoznatistalnu crtu upravnog djelovanja preko skupa prijenosnika i mreæaimperijalnoga reæima. Ukratko, staro upravno naËelo univerzalnosti,jednakoga ponaπanja prema svima, zamijenjeno je diferencijacijom isingularizacijom postupaka, razliËitim ponaπanjem prema svakome.

Iako je sada teπko zacrtati koherentnu i univerzalnu crtu postupka, kaoπto je ona koja je obiljeæavala sustave moderne suverenosti, to ne znaËi daimperijalni aparat nije jedinstven. Autonomija i jedinstvo upravnogadjelovanja izgraeni su na druge naËine, niti pomoÊu normativne dedukcijekontinentalnoevropskih sustava niti proceduralnog formalizma anglosakson-skih sustava. Ona je stvorena prije u sukladnosti sa strukturalnim logikamadjelatnima u izgradnji Imperija, kao πto su redarstveno-vojna logika [ili stvar-no potiskivanje potencijalnih prevratniËkih snaga u kontekstu imperijalnogamira], ekonomska logika [nametanje træiπta, kojim onda opet vlada monetar-ni reæim] i ideoloπka i komunikativna logika. Upravno djelovanje jedino Êezadobiti svoju autonomiju i legitimnost vlasti u imperijalnom reæimu ako sli-jedi razne pravce tih logika. Meutim, to ovlaπtenje nije izravno. Uprava nijestrateπki usmjerena prema ostvarenju imeperijalnih logika. Ona im se potËin-java ukoliko one proæimaju velika vojna, monetarna i komunikativna sredst-va koja ovlaπÊuju samu upravu. Upravno djelovanje postalo je bitnonestrateπko, pa ono tako postaje legitimnim putem heterogenih i neizravnihsredstava. To je treÊe naËelo upravnoga djelovanja u imperijalnom reæimu.

Kada smo jednom shvatili ta tri “negativna” naËela imperijalnogupravnog djelovanja - njegovo instrumentalno obiljeæje, njegovuproceduralnu autonomiju i njegovu heterogenost - moramo se zapitati πto


mu to omoguÊuje da funkcionira a da stalno ne otvara nasilna druπtvenaneprijateljstva. Kakva to vrlina omoguÊava tom nerazumljivom sustavunadzora, nejednakosti i segmentacije dovoljnu mjeru suglasnosti ilegitimnosti? To vodi prema Ëetvrtom naËelu, “pozitivnom” obiljeæjuimperijalne uprave. SjedinjujuÊa matrica i najveÊa vrijednost imperijalneuprave leæi u njenoj lokalnoj uËinkovitosti.

Da bismo shvatili kako to Ëetvrto naËelo moæe podupirati upravnisustav kao cjelinu, razmotrimo onu vrstu upravnih odnosa koji su seoblikovali izmeu feudalnih teritorijalnih organizacija i monarhistiËkihstruktura moÊi u Evropi u srednjem vijeku, ili mafijaπkih organizacija idræavnih struktura u modernom razdoblju. U oba sluËaja proceduralnaautonomija, razliËita primjena i teritorijalizirane veze s raznim dijelovimastanovniπtva, zajedno sa specifiËnim i ograniËenim vrπenjem legitimnoganasilja, nisu bili opÊenito u protuslovlju s naËelom koherentnoga iujedinjenoga ureenja. Lokalna uËinkovitost niza specifiËnih razmjeπtajavojnih, financijskih i ideoloπkih moÊi dræala je na okupu te sustaveraspodjele upravne moÊi. U evropskom srednjovjekovnom sustavu od vazalase zahtijevalo da pribavi naoruæane ljude i novac kada ih je monarh trebao[dok je crkva uglavnom nadzirala ideologiju i komunikaciju]. U sustavumafije, upravna autonomija proπirene obitelji i razmjeπtaj nasilja sliËnogpolicijskom po cijelom druπtvenom teritoriju jamËili su privræenostprvenstvenim naËelima kapitalistiËkog sustava i podræavali vladajuÊupolitiËku klasu. Kao i u tim srednjovjekovnim i mafijaπkim primjerima,autonomija lokaliziranih upravnih tijela ne proturjeËi imperijalnoj upravi -naprotiv, ona pomaæe njezinoj globalnoj uËinkovitosti i proπiruje je.

Lokalna autonomija je temeljni uvjet, sine qua non razvojaimperijalnoga reæima. U stvari, uzimajuÊi u obzir pokretljivost stanovniπtvau Imperiju, ne bi bilo moguÊe svojatati naËelo legitimne uprave kad njezinaautonomija ne bi takoer stupala po nomadskoj stazi zajedno sastanovniπtvom. SliËno bi bilo nemoguÊe prisiliti dijelove mnoπtva da proukroz procese koji ima nalaæu da budu pokretljiviji i elastiËniji u hibridnimkulturnim oblicima i u obojanim getima kada uprava ne bi bila jednakoelastiËna i sposobna za specifiËne i stalne proceduralne revizije irazlikovanja. Pristanak na imperijalni reæim nije neπto πto se spuπta odtranscendentalija dobre uprave, koja su odreena u modernim dræavamaprava. Lokalna uËinkovitost reæima, u stvari, oblikuje suglasnost.

Ovdje smo zacrtali samo opÊenitije obrise imperijalne uprave.Definicija imperijalne vlasti koja je usredotoËuje samo na autonomnu


lokalnu uËinkovitost upravnoga djelovanja ne moæe sama po sebi Ëuvatisustav od moguÊih prijetnji, izgreda, prevrata i pobuna, pa Ëak ni odnormalnih sukoba meu lokalnim dijelovima uprave. Meutim ta tvrdnja neuspijeva preobraziti raspravu u onu o “kraljevskim ovlastima” imperijalnevlade - kada smo jednom utvrdili naËelo da se ureenje sukoba i vrπenjelegitimnoga nasilja moraju rjeπavati u smislu samoureenja [proizvodnje,novca i komunikacije] i unutarnjih redarstvenih snaga Imperija. Tu sepitanje uprave preobraæava u pitanje zapovijedanja.

Imperijalno zapovijedanjeDok su moderni reæimi nastojali sve viπe uskladiti upravu sa zapovijedanjemdo toËke da se ne mogu razlikovati jedno od drugoga, imperijalnozapovijedanje ostaje odvojeno od uprave. Kako u modernom tako i uimperijalnom reæimu, unutarnja protuslovlja, zajedno s rizicima i moguÊimskretanjima necentralizirane uprave, zahtijevaju jamstvo vrhovnogazapovijedanja. Prvi teoretiËari pravnih temelja moderne dræave zamiπljaju tokao izvorno obraÊanje vrhovnoj moÊi, ali teorija imperijalnoga zapovijedanjanema potrebe za takvim basnama o svojoj genealogiji. Nije mnoπtvo πto je ustanju stalnoga rata to koje traæi vrhovnu moÊ radi primirivanja [kao uHobbesa], niti je trgovaËka klasa ta koja zahtijeva sigurnost ugovora [kao uLockea i Humea]. Imperijalno zapovijedanje prije je ishod druπtvene provalekoja je preokrenula sve stare odnose koji su saËinjavali suverenost.

Imperijalno zapovijedanje ne vrπi se viπe putem disciplinarnihmodalnosti moderne dræave veÊ prije putem modalnosti biopolitiËkoganadzora. Te modalnosti imaju kao svoj temelj i svoj cilj proizvoditi mnoπtvokoje se ne moæe uniformirati i normalizirati ali se svejedno mora s njimupravljati, Ëak u njegovoj autonomiji. Pojam Naroda viπe ne funkcionira kaoorganizirani subjekt sustava zapovijedanja, pa sljedstveno tomepokretljivost, elastiËnost i stalno razlikovanje mnoπtva zamjenjuju identitetNaroda. Ta promjena demistificira i razara kruænu modernu zamisao olegitimnosti moÊi po kojoj moÊ gradi od mnoπtva jedan jedini subjekt kojionda opet moæe legitimirati istu moÊ. Ta sofistiËka tautologija viπe nedjeluje.

Mnoπtvom vladaju instrumenti postmodernoga kapitalistiËkoga sustavai druπtveni odnosi stvarnoga potËinjavanja. Mnoπtvom se moæe jedinovladati iznutra, u proizvodnji, u razmjeni, u kulturi - drugim rijeËima, ubiopolitiËkom kontekstu njegova postojanja. Meutim, u svojojdeteritorijaliziranoj autonomiji, to biopolitiËko postojanje mnoπtva ima


potencijal da se preobrazi u autonomnu masu inteligentne proizvodnosti, uapsolutnu demokratsku moÊ, kao πto bi rekao Spinoza. Kad bi se todogodilo, zbacila bi se kapitalistiËka prevlast u proizvodnji, razmjeni ikomunikaciji. Prva i prvenstvena zadaÊa imperijalne vlade je to sprijeËiti.Meutim, trebamo imati na umu da konstitucija Imperija ovisi za vlastitopostojanje o snagama koje predstavljaju tu prijetnju, o autonomnim snagamaproizvodne suradnje. Njihova moÊ mora se nadzirati ali ne i uniπtiti.

Jamstvo koje Imperij nudi globaliziranom kapitalu ne ukljuËujemikropolitiËko i/ili mikroadministrativno upravljanje stanovniπtvom. Aparatzapovijedanja nema pristupa lokalnim prostorima i ustaljenom vremenskomslijedu æivota gdje uprava funkcionira; on ne uspijeva posegnuti rukom zasingularnostima i njihovim djelovanjem. Imperijalno zapovijedanje prijenastoji zaπtiti opÊu ravnoteæu globalnoga sustava.

Imperijalni nadzor djeluje putem tri globalna i apsolutna sredstva:bombe, novca i etera. Arsenal termonuklearnoga oruæja, uËinkovitoprikupljen na vrhuncu Imperija, predstavlja stalnu moguÊnost uniπtenjasamoga æivota. To je djelovanje apsolutnoga nasilja, novi metafiziËki obzor,koji potpuno mijenja koncepciju po kojoj je suverena dræava imala monopolna legitimnu fiziËku silu. U jedno vrijeme, u modernosti, taj je monopol biolegitimiran bilo kao izvlaπtenje oruæja od nasilne i anarhiËne gomile,nesreene mase pojedinaca koji su nastojali ubijati jedan drugoga, ili kaosredstvo obrane od neprijatelja, to jest, protiv drugih naroda organiziranih udræave. Oba ta sredstva legitimiranja bila su naposljetku usmjerena premapreæivljavanju stanovniπtva. Danas ona viπe nisu uËinkovita. Izvlaπtenjesredstava nasilja od toboænjeg samoruπilaËkog stanovniπtva sve viπe postajepuki administrativni i redarstveni zahvat s ciljem odræavanja segmentacijeproizvodnih teritorija. I drugo opravdanje postaje manje uËinkovito jernuklearni rat izmeu dræavnih moÊi postaje sve viπe nezamisliv. Razvojnuklearnih tehnologija i njihova imperijalna koncentracija ograniËili susuverenost veÊine zemalja svijeta utoliko πto im je oduzeta moÊ donoπenjaodluka o ratu i miru, πto je prvenstveni element tradicionalne definicijesuverenosti. Nadalje, krajnja prijetnja imperijalne bombe svela je svaki rat naograniËeni sukob, graanski rat, prljavi rat i tako dalje. Ona je uËinila svakirat iskljuËivim poljem administrativne i redarstvene moÊi. S nijednogastajaliπta nije prijelaz od modernosti u postmodernost oËigledniji nego πto jesa stajaliπta bombe. Imperij se tu odreuje u krajnjoj instanci kao “ne-mjesto” æivota, ili, drugim rijeËima, kao apsolutna sposobnost uniπtenja.Imperij je krajnji oblik biomoÊi ukoliko je apsolutna inverzija moÊi æivota.


Novac je drugo globalno sredstvo apsolutnoga nadzora. Izgradnjasvjetskoga træiπta sastojala se najprije u monetarnoj dekonstrukciji nacional-nih træiπta, raspadanju nacionalnih i/ili regionalnih reæima monetarnogaureenja i potËinjavanju tih træiπta potrebama financijskih moÊi. Dok nacion-alne monetarne strukture gube sve viπe obiljeæja suverenosti, moæemovidjeti kako se kroz njih pojavljuju sjene nove jednostrane monetarnereteritorijalizacije koja je sabrana u politiËkim i financijskim srediπtimaImperija, globalnim gradovima. To nije izgradnja univerzalnoga monetar-noga reæima na temelju novih proizvodnih mjesta, novih mjesnih krugovakolanja i tako novih vrijednosti; umjesto toga, to je monetarna izgradnjautemeljena samo na politiËkim nuænostima Imperija. Novac je imperijalniarbiter, ali upravo kao πto je sluËaj s imperijalnom nuklearnom prijetnjom,taj arbiter nema ni odreeni poloæaj ni transcendentni status. Upravo kao πtonuklearna prijetnja ovlaπÊuje poopÊenu moÊ policije tako se i monetarniarbiter stalno oblikuje u odnosu na proizvodne funkcije, mjere vrijednosti iraspodjelu bogatstva πto sve Ëini svjetsko træiπte. Monetarni mehanizmi suprvenstvena sredstva za nadzor træiπta.13

Eter je treÊi i temeljni medij imperijalnoga nadzora. Upravljanjekomunikacijom, strukturiranje obrazovnoga sustava i ureenje kulturnesfere danas se viπe nego ikada pojavljuju kao suverene povlastice. Meutim,sve se to rastvara u eteru. Suvremeni sustavi komunikacije nisu potËinjenisuverenosti, naprotiv, izgleda da je suverenost potËinjena komunikaciji - ili,stvarno, komunikacijski sustavi oblikuju suverenost. Na polju komunikacije,paradoksi koji dovode do rastvaranja teritorijalne i/ili nacionalne suverenostioËigledniji su nego ikada. DeteritorijalizirajuÊe sposobnosti komunikacije sujedinstvene: komunikacija se ne zadovoljava ograniËavanjem ili slabljenjemmoderne teritorijalne suverenosti; ona zapravo napada samu moguÊnostpovezivanja nekoga poretka u prostoru. Ona nameÊe stalno i potpunokolanje znakova. Deteritorijalizacija je prvenstvena snaga a kolanje oblikputem kojega se iskazuje druπtvena komunikacija. Na taj naËin i u tometeru, jezici postaju funkcije kolanja i rastvaraju svaki suvereni odnos.Obrazovanje i kultura takoer ne mogu izbjeÊi a da se ne potËine kruænomdruπtvu spektakla. Tu dolazimo do krajnje granice procesa rastvaranjaodnosa izmeu poretka i prostora. Na toj toËki ne moæemo zamisliti tajodnos osim u drugom prostoru, nekom drugdje koje ne moæe u naËelu bitisadræano u obliku suverenih Ëinova.

Prostor komunikacije potpuno je deteritorijaliziran. On je apsolutnodrugi u odnosu na preostale prostore koje smo analizirali u smislu monopola


fiziËke snage i definicije monetarnih mjera. Ovdje je pitanje ne ostatka veÊpreobrazbe: preobrazbe svih elemenata politiËke ekonomije i teorije dræave.Komunikacija je oblik kapitalistiËke proizvodnje u kojemu je kapital uspiopotËiniti druπtvo potpuno i globalno pod svoj reæim, potiskujuÊi svealternativne staze. Ako se ikada bude predlagala neka alternativa ona Êemorati proisteÊi iznutra druπtva stvarnoga potËinjavanja i pokazat Êe svaprotuslovlja u njegovom srediπtu.

Ta tri sredstva nadzora vraÊaju nas opet na tri reda imperijalnepiramide moÊi. Bomba je monarhistiËka moÊ, novac aristokratska a eterdemokratska. Moglo bi izgledati kao da Sjedinjene Dræave dræe uzde tihmehanizama u svakom od tih sluËaja. Moglo bi izgledati kao da suSjedinjene Dræave novi Rim ili skup novih Rima: Washington [bomba], NewYork [novac] i Los Angeles [eter]. Meutim, bilo koju takvu koncepcijuimperijalnoga prostora stalno destabiliziraju elastiËnost, pokretljivost ideteritorijalizacija u srediπtu imperijalnoga aparata. Moæda bi monopol nasilu i ureenje novca mogli dobiti djelomiËna teritorijalna odreenja, alikomunikacija ne moæe. Komunikacija je postala bitni element kojiuspostavlja proizvodne odnose, usmjeravajuÊi kapitalistiËki razvoj i takoerpreobraæavajuÊi proizvodne snage. Ta dinamika proizvodi krajnje otvorenostanje: u njemu se centralizirani locus moÊi mora suoËiti s moÊi proizvodnihsubjektivnosti, moÊi svih onih koji doprinose interaktivnoj proizvodnjikomunikacije. Tu u tom kruæeÊem podruËju imperijalne prevlasti nad novimoblicima proizvodnje, komunikacija se najπire diseminira u kapilarnimoblicima.

velika vlada je gotova!

“Velika vlada je gotova” bojni je pokliË konzervativaca i neoliberala diljemImperija. Republikanski Kongres Sjedinjenih Dræava, predvoen NewtomGingrichem, borio se da demistificira fetiπ velike vlade nazivajuÊi je“totalitarnom” i “faπistiËkom” [na sjednici Kongresa koja je æeljela bitiimperijalna ali je zavrπila kao karnevalska.] Izgledalo je kao da smo se vratiliu vremena velikih tirada Henryja Forda protiv Franklina D. Roosevelta! Ili umanje svjetla vremena prvoga mandata Margaret Thatcher, kada je onafrenetiËno, i sa smislom za humor na koji se jedino Britanci mogu odvaæiti,nastojala rasprodati javna dobra nacije, od komunikacijskih sustava do onihza snabdijevanje vodom, od æeljezniËkoga sustava i nafte do sveuËiliπta ibolnica. Meutim, u Sjedinjenim su dræavama predstavnici najlakomijegakonzervativnoga krila otiπli predaleko, pa je na kraju svatko to shvatio.


Gorka je ironija da su oni poveli napad na veliku vladu upravo kada je razvojpostmoderne informatiËke revolucije najviπe trebao veliku vladu da bipodræala njezine napore - za izgradnju informacijskih autocesta, da binadzirala ravnoteæe burzi nasuprot divljim fluktuacijama spekulacija, zaËvrsto odræavanje monetarnih vrijednosti, javno investiranje uvojnoindustrijski sustav, pomoÊ u preobrazbi naËina proizvodnje, reformuobrazovnoga sustava kako bi se korisnici prilagodili tim novim proizvodnimmreæama, i tako dalje. Upravo u to vrijeme, nakon πto se raspao Sovjetskisavez, imperijalne su zadaÊe pred vladom SAD-a bile najhitnije i velika vladabila je najpotrebnija.

Kada zagovornici globalizacije kapitala viËu protiv velike vlade oni su tada nesamo licemjerni veÊ i nezahvalni. Gdje bi bio kapital da nije stavio svoju πapuna veliku vladu i prisilio je da stoljeÊima djeluje u njegovom iskljuËivominteresu? I gdje bi danas bio imperijalni kapital da velika vlada nije dovoljnovelika da ima moÊ æivota i smrti nad cijelim globalnim mnoπtvom? Gdje bibio kapital bez velike vlade sposobne da tiska novac da bi proizvela ireproducirala globalni poredak koji jamËi kapitalistiËku moÊ i bogatstvo? Ilibez mreæa komunikacija koje izvlaπÊuju suradnju proizvodnoga mnoπtva?Svakoga jutra kada se probude, kapitalisti i njihovi predstavnici diljemsvijeta, umjesto da Ëitaju kletve protiv velike vlade u wall street

journalu, trebali bi pasti na koljena i hvaliti je!Sada kada se veÊina radikalnih konzervativnih protivnika velike vlade sruπila pod

paradoksom njihovoga poloæaja, mi æelimo pokupiti njihove stjegove tamogdje su ih oni ostavili u blatu. Sada je naπ red da poviËemo “Velika vlada jegotova!” Zaπto bi ta parola bila iskljuËivo vlasniπtvo konzervativaca?Svakako, s obzirom da smo nauËili neπto o klasnoj borbi, dobro znamo da jevelika vlada bila i instrument za preraspodjelu druπtvenoga bogatstva i da je,pod pritiskom borbe radniËke klase, sluæila u bitki za jednakost idemokraciju. Meutim, danas su ta vremena proπla. U imperijalnojpostmodernosti velika vlada postala je puko despotsko sredstvo prevlasti itotalitarne proizvodnje subjektivnosti. Velika vlada dirigira velikim orkestromsubjektivnosti svedenih na robe. I ona je sljedstveno tome oznaka granicaæelje: to su u stvari crte koje, u biopolitiËkom Imperiju, uspostavljaju novupodjelu rada po globalnom obzoru, u interesu reproduciranja moÊieksploatacije i potËinjavanja. Mi se, naprotiv, borimo jer æelja nema granice i[s obzirom da su æelja za postojanjem i æelja za proizvodnjom jedna te istastvar] jer æivot moæemo stalno, slobodno i jednako uæivati i reproducirati.

Neki bi mogli primijetiti da proizvodni biopolitiËki svemir joπ uvijek zahtijeva neki


oblik zapovijedanja nad njim, i da, ako æelimo biti realisti, ne bismo smjelinastojati uniπtiti veliku vladu veÊ staviti naπe ruke na njezine komande.Moramo raskrstiti s tim iluzijama koje su tako dugo muËile socijalistiËku ikomunistiËku tradiciju! Naprotiv, sa stajaliπta mnoπtva i njegove potrage zaautonomnom samoupravom, moramo uËiniti kraj stalnom ponavljanjuonoga nad Ëime je Marx æalio pred 150 godina kada je rekao da su sverevolucije samo usavrπavale dræavu umjesto da je uniπte. To ponavljanje samoje postalo joπ jasnije u naπem stoljeÊu, kada je veliki kompromis [u svojimliberalnim, socijalistiËkim i faπistiËkim oblicima] izmeu velike vlade,velikog biznisa i velikog rada prisilio dræavu da proizvede uæasne noveplodove: koncentarcijske logore, gulage, geta i tome sliËno.

Vi ste samo banda anarhista, novi Platon Êe konaËno zaurlati na nas. To nijetoËno. Mi bismo bili anarhisti da ne govorimo [kao πto su to Ëinili Trazimah iKaliklo, Platonovi besmrtni sugovornici] sa stajaliπta materijalnostikonstituirane u mreæe proizvodne suradnje, drugim rijeËima, sa stajaliπtaËovjeËanstva koje je izgraeno produktivno, koje je izgraeno putem“zajedniËkoga imena” slobode. Ne, mi nismo anarhisti veÊ komunisti kojismo vidjeli koliko su liberalne i socijalistiËke velike vlade nanijele represije irazaranja ËovjeËanstvu. Vidjeli smo kako se u imperijalnoj vladi to sve ponovostvara, upravo kada su krugovi proizvodne suradnje uËinile radnu snagu kaocjelinu sposobnom da se sama konstituira u vladu.

SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

4.1

VIRTUALNOSTI

Tijekom naπe rasprave opÊenito smo sebavili Imperijem u smislu kritike onoga πto jest i onoga πto postoji, πto znaËiu ontoloπkom smislu. Meutim, povremeno da bismo pojaËali naπe tvrdnje,mi smo pristupili problematici Imperija etiËkopolitiËkim diskursom,izraËunavajuÊi mehaniku strasti i interesa - na primjer, kada smo na poËetkunaπe rasprave prosudili Imperij kao manje loπe ili bolje od prethodnihparadigmi moÊi sa stajaliπta mnoπtva. Engleska politiËka teorija u razdobljuod Hobbesa do Humea predstavlja moæda paradigmatski primjer takvogaetiËkopolitiËkoga diskursa, koji je poËeo pesimistiËkim opisimapreddruπtvene ljudske prirode i pokuπao je putem oslanjanja natranscendentalni pojam moÊi uspostaviti legitimnost dræave. [Viπe ili manjeliberalni] Levijatan je manje loπ u odnosu na rat svih protiv svih, bolji jer onuspostavlja i odræava mir.01 Meutim, taj naËin politiËkoga teoretiziranja viπenije naroËito koristan. On pretpostavlja da subjekt moæemo razumjeti prijedruπtva i izvan zajednice, a onda mu nametnuti neku vrstu transcendentalnesocijalizacije. U Imperiju, nijedna subjektivnost nije izvana, a sva su mjestapotËinjena u opÊem “ne-mjestu”. Transcendentna fikcija politike ne moæe seviπe odræati i nema nikakve korisnosti u raspravi jer mi svi postojimopotpuno unutar podruËja druπtvenoga i politiËkoga. Kada shvatimo to

Ljudi viπe ne postoje, ili ne joπ ... ljudi nedostaju.gilles deleuze

295VIRTUALNOSTI

radikalno odreenje postmodernosti, politiËka nas filozofija prisiljava dauemo na teren ontologije.

Izvan mjere [nemjerljivo]Kada kaæemo da se politiËka teorija mora baviti ontologijom, mislimo uprvom redu da se politika ne moæe graditi izvana. Politika je dananeposredno; to je polje Ëiste imanentnosti. Imperij se oblikuje na tomplitkom obzoru gdje su usaena naπa tijela i umovi. Ne postoji vanjskilogiËki stroj koji je gradi. Najprirodnija stvar na svijetu je da svijet izgledapolitiËki ujedinjen, da je træiπte globalno i da se moÊ organizira putemuniverzalnosti. Imperijalna politika oblikuje biÊe u njegovom globalnomrasprostiranju: velikom moru koje jedino vjetrovi i struja mogu uzburkati.Neutralizacija transcendentne maπte stoga je prvo znaËenje u kojemu jepolitiËko u imperijalnom podruËju ontoloπko.02

PolitiËko se mora takoer shvatiti kao ontoloπko zahvaljujuÊi Ëinjenicida su sva transcendentalna odreenja vrijednosti koja su odreivalarazmjeπtaje moÊi [ili stvarno odreivala njezine cijene, potpodjele ihijerarhije] izgubile svoju koherentnost. Od svetih mitova moÊi koje supovijesni antropolozi kao πto su Rudolf Otto i Georges Dumezil primijenilina pravila nove politiËke znanosti πto su je opisali autori federalista; odPrava Ëovjeka do normi meunarodnoga javnoga prava - sve to blijedi predprijelazom prema Imperiju. Imperij propisuje svoje zakone i odræava mitprema modelu postmodernoga prava i postmodernoga zakona, putempokretljivih i lokaliziranih postupaka.03 Imperij saËinjava ontoloπko tkivo ukojemu su svi odnosi moÊi zajedno isprepleteni - politiËki i ekonomskiodnosi kao i druπtveni i osobni odnosi. Diljem hibridnoga podruËjabiopolitiËka struktura biÊa je tamo gdje se otkriva unutarnja strukturaimperijalne konstitucije, jer u globalnosti biomoÊi svaka se Ëvrsta mjeravrijednosti rastvara, a imperijalni obzor moÊi konaËno se otkriva kao obzorizvan mjere. Ne samo πto je politiËko transcendentalno veÊ je itranscendentalno kao takvo prestalo odreivati mjeru.

Velika zapadnjaËka metafiziËka tradicija uvijek je zazirala odnemjerljivog. Od Aristotelove teorije vrline kao mjere 04 do Hegelove teorijemjere kao kljuËa za prijelaz od egzistencije do esencije,05 pitanje mjere biloje usko povezano s onim transcendentnoga poretka. »ak je ta metafiziËkatradicija zaduæila i Marxovu teoriju vrijednosti: njegova teorija vrijednosti ustvari je teorija mjere kao vrijednosti.06 Meutim, tek je na ontoloπkomobzoru Imperija svijet konaËno izvan mjere, i tu moæemo jasno vidjeti

296 SLABLJENJE I PAD IMPERIJA

duboku mrænju koju metafizika gaji prema nemjerljivom. Ona proizlazi izideoloπke nuænosti da se poretku dade transcendentni ontoloπki temelj.Upravo kao πto je Bog nuæan za klasiËnu transcendentnost moÊi, tako je imjera nuæna za transcendentni temelj vrijednosti moderne dræave. Akonema mjere, kaæe metafizika, nema kozmosa; ako nema kozmosa, nemadræave. U tom okviru ne moæemo misliti nemjerljivo, ili bolje reËeno, nesmijemo ga misliti.

Tijekom modernosti, nemjerljivo je bilo predmet apsolutne osude,epistemoloπke zabrane. Meutim, danas ta metafiziËka iluzija iπËezava jer jeu kontekstu biopolitiËke ontologije i njezinih postajanja, transcendentno onoπto je nezamislivo. Kada danas joπ uvijek zahtijevamo politiËkutranscendentnost ona se odmah srozava u tiraniju i barbarstvo.

Kada kaæemo nemjerljivo, mislimo da su politiËki razvoji imperijalnogabiÊa van svake prije konstituirane mjere. Mi mislimo da se odnosi izmeunaËina biÊa i dijelova moÊi uvijek iznova grade i da beskonaËno variraju.Pokazatelji zapovijedanja [kao i oni ekonomske vrijednosti] odreuju se naosnovi uvijek sluËajnih i Ëisto konvencionalnih elemenata. Svakako dapostoje vrhunci i vrhovi imperijalne moÊi koji jamËe da ta sluËajnost nepostane prevratniËka, da se ne sjedini s olujama koje se diæu na morima biÊa- vrhuncima kao πto su monopol nad nuklearnim oruæjem, nadzor nadnovcem i kolonizacija etera. Ti kraljevski razmjeπtaji Imperija jamËe dasluËajnost postaje nuænost i ne sroza se u nered. Meutim, te viπe moÊi nepredstavljaju lice poretka ili mjeru kozmosa; naprotiv, njihova uËinkovitosttemelji se na uniπtenju [pomoÊu bombe], na prosudbi [pomoÊu novca] i nastrahu [pomoÊu komunikacije].

Mogli bismo se na ovom mjestu zapitati ne podrazumijeva li zamisaonemjerljivosti apsolutno negiranje koncepta pravde. Povijest zamisli o pravdidoista je u odreenom smislu upuÊivala na pojam mjere, ali to je mjerajednakosti ili mjera proporcionalnosti. Nadalje, kao πto kaæe Aristotel,preuzimajuÊi Teognisovu misao, “u pravdi je saæeta sva vrlina”.07 Iznosimoli jednostavno besmislenu nihilistiËku tvrdnju kada kaæemo da je uontologiji Imperija vrijednost izvan mjere? Tvrdimo li da ne moæe postojatinikakva vrijednost, nikakva pravda i doista nikakva vrlina? Ne, nasuprotonima koji su dugo vremena tvrdili da se vrijednost moæe potvrivati samo uobliku mjere i poretka, mi tvrdimo da vrijednost i pravda mogu æivjeti irazvijati se u nemjerljivom svijetu. Tu joπ jednom uoËavamo vaænostrevolucije renesansnoga humanizma. Ni Dieu, ni Maître, ni l’homme -nikakva transcendentna moÊ ili mjera neÊe odrediti vrijednosti svijeta.

297VIRTUALNOSTI

Jedino Êe stalno stvaralaπtvo ËovjeËanstva odrediti vrijednost.

S onu stranu mjere [Virtualno]Iako je politiËko postalo podruËje izvan mjere, vrijednost ipak ostaje. »akako u postmodernom kapitalizmu nema viπe stalne ljestvice koja mjerivrijednost, vrijednost je joπ uvijek moÊna i πiroko rasprostranjena. Æilavosteksploatacije potvruje tu Ëinjenicu u prvom redu, a zatim isto tako i daljnjeneumorno stvaranje bogatstva - u stvari oni mobiliziraju rad u svakom uglusvijeta. U Imperiju, izgradnja vrijednosti dogaa se s onu stranu mjere.Suprotnost izmeu nemjerljivih viπkova imperijalne globalizacije iproizvodnoga djelovanja koje je s onu stranu mjere moramo iπËitavati sastajaliπta subjektivne aktivnosti koja ponovo stvara svijet u njegovoj cjelini.

Meutim, na ovom mjestu trebamo naglasiti neπto bitnije odjednostavne tvrdnje da rad ostaje srediπnji konstitutivni element druπtvakako se kapital preobraæava u svoju postmodernu fazu. Dok se “izvan mjere”odnosi na nemoguÊnost da moÊ raËuna i odreuje proizvodnju na globalnojrazini, “s onu stranu mjere” odnosi se na vitalnost proizvodnoga konteksta,izraæavanje rada kao æelje i njegovu sposobnost da konstituira biopolitiËkotkivo Imperija odozdo. S onu stranu mjere odnosi se na novo mjesto u ne-mjestu, mjesto πto ga odreuje proizvodno djelovanje koje je autonomno odbilo kojega vanjskoga reæima mjere. S onu stranu mjere odnosi se navirtualnost koja opsjeda cijelo biopolitiËko tkivo imperijalne globalizacije.

Pod virtualnim shvaÊamo skup moÊi [bivanje, voljenje, preobraæavanje,stvaranje] koje leæe u mnoπtvu. VeÊ smo vidjeli kako se virtualni skup moÊimnoπtva gradi pomoÊu borbi i uËvrπÊuje u æelji. Sada trebamo istraæiti kakovirtualno moæe izvrπiti pritisak na granice moguÊega i tako dodirnuti realno.Prijelaz od virtualnoga preko moguÊega do realnoga temeljni je Ëinstvaranja.08 Æivi rad gradi prolaz od virtualnoga u realno; on je sredstvomoguÊnosti. Rad koji je otvorio kaveze ekonomske, druπtvene i politiËkediscipline i nadmaπio bilo koju regulativnu dimenziju modernostikapitalizma zajedno s njegovim dræavnim oblikom sada se pojavljuje kaoopÊe druπtveno djelovanje.09 Rad je proizvodni viπak u odnosu na postojeÊiporedak i pravila njegova predstavljanja. Taj proizvodni viπak istovremeno jeishod kolektivne snage emancipacije i sadræaj nove druπtvene virtualnostiproizvodnih i oslobaajuÊih sposobnosti rada.

U prijelazu na postmodernost, jedan od prvotnih uvjeta rada je da onfunkcionira izvan mjere. Vremenska uniformnost rada i sve druge ekonom-ske i/ili politiËke mjere koje su mu bile nametnute otiπli su u nepovrat. Dan-


as je rad neposredno druπtveni oblik πto ga proæimaju moÊi znanja, afekta,znanosti i jezika. Doista, rad je proizvodno djelovanje opÊega intelekta iopÊega tijela izvan mjere. Rad se jednostavno pojavljuje kao moÊ djelovanja,koja je istovremeno singularna i univerzalna ukoliko je rad postao iskljuËivopodruËje mozga i tijela mnoπtva; i univerzalna ukoliko se æelja koju mnoπtvoizraæava u kretanju od virtualnoga prema moguÊem stalno konstituira kaozajedniËka stvar. Samo kada se oblikuje ono πto je zajedniËko moæe se dog-oditi proizvodnja i moæe se poveÊati opÊa proizvodnost. Sve ono πto prijeËimoÊ da djeluje samo je prepreka koju treba prevladati - prepreka kojukritiËke moÊi rada i svakidaπnja mudrost afekata zaobilaze, slabe i razbijaju.Rad, inteligencija, strast i afekt konstituiraju moÊ djelovanja.

Taj pojam rada kao opÊe moÊi djelovanja stoji u suvremenom,istovremenom i dinamiËkom odnosu prema izgradnji zajednice. Taj je odnosuzajaman tako da, s jedne strane, pojedinaËne moÊi rada stalno stvarajunove zajedniËke tvorevine, a, s druge strane, ono πto je zajedniËko postajesingularno.10 Tako moæemo odrediti virtualnu moÊ rada kao moÊsamovrednovanja koje nadmaπuje samo sebe, prelijeva se u drugo, i, putemtoga uloga, konstituira zajedniπtvo koje se πiri. ZajedniËko djelovanje rada,inteligencije, strasti i afekta saËinjava konstitutivnu moÊ.

Proces koji opisujemo nije samo formalan, on je materijalan i ostvarujese na biopolitiËkom terenu. Virtualnost djelovanja i preobrazba materijalnihuvjeta, koji povremeno obogaÊuju tu moÊ djelovanja i koja ih prisvaja,konstituiraju se u ontoloπkim mehanizmima ili aparaturama s onu stranumjere. Ta ontoloπka aparatura s onu stranu mjere je moÊ πirenja, moÊslobode, ontologiËka konstitucija i svepoboËno rasprostiranje.

Tu zadnju definiciju moæemo smatrati preobilnom. Ako moÊ djelovanjaizgrauje vrijednost odozdo, ako ona preobraæava vrijednost prema ritmuonoga πto je zajedniËko i ako ona stalno prisvaja materijalne uvjete vlastitogaostvarenja, onda je oËigledno da u njoj leæi snaga s onu stranu mjere.Meutim, ta definicija nije preobilna veÊ prije dodaje novu dimenziju tompojmu ukoliko ona pokazuje pozitivno obiljeæje ne-mjesta i nezadræljivostizajedniËkog djelovanja s onu stranu mjere. Ta rastezljiva definicija igraantidijalektiËku ulogu, iskazujuÊi stvaralaπtvo onoga πto je s onu stranumjere. U odnosu na povijest filozofije, mogli bismo dodati, kako bismoodredili bit te moÊi πirenja, da je ta zadnja definicija niËeanski pojam dok sudefinicije moÊi djelovanja u smislu singularnoga i zajedniËkogaspinozistiËke. SvepoboËno πirenje moÊi djelovanja pokazuje ontoloπki temeljprevrednovanja, to jest, njegovu sposobnost ne samo da razori vrijednosti

299VIRTUALNOSTI

koje proizlaze iz transcendentnog podruËja mjere veÊ i da stvara novevrijednosti.11

Ontoloπki teren Imperija, πto ga moÊni, samovrednujuÊi i konstitutivnirad preorava i navodnjava stoga je zasaen virtualnoπÊu koja nastoji bitirealna. KljuËevi moguÊnosti, ili stvarno modaliteta biÊa πto preobraæavajuvirtualno u realno, nalaze su u tom podruËju s onu stranu mjere.

NametnikNa ovom mjestu netko bi mogao primijetiti da, uza sve moÊi mnoπtva, ovajImperij joπ uvijek postoji i zapovijeda. Sami smo naπiroko opisali njegovofunkcioniranje i osvijetlili njegovo krajnje nasilje. Meutim, u odnosu navirtualnost mnoπtva, imperijalna vlada pojavljuje se kao prazna πkoljka ilinametnik.12 ZnaËi li to da su ulozi moÊi πto ih Imperij stalno investira kako biodræao imperijalni poredak i nemoÊ mnoπtva neuËinkoviti? Kad bi to biosluËaj onda bi bile proturjeËne tvrdnje koje smo razvijali do sada o vanjskomobiljeæju imperijalne vlade u odnosu na ontoloπki razvoj mnoπtva.Imperijalna prevlast uËinkovito dræi otvorenim jaz izmeu virtualnosti imoguÊnosti za koji mislimo da se moæe premostiti sa stajaliπta djelovanjamnoπtva. Te dvije snage stoje, izgleda, u protuslovlju.

Meutim, mi mislimo da to stvarno nije protuslovlje. Samo je uformalnoj logici protuslovlje statiËko. Meutim, protuslovlje nije nikadastatiËko u materijalnoj logici [to jest politiËkoj, povijesnoj i ontoloπkoj logici],koja ga postavlja na teren moguÊega pa tako onda i na teren moÊi. Doista,odnos πto ga imperijalna vlada nameÊe virtualnosti mnoπtva jednostavno jestatiËki odnos porobljavanja. Ulozi imperijalne vlasti bitno su negativni jer ihostvaruje putem postupaka kojima je svrha prisilno urediti radnje i dogaajeπto riskiraju da se pretvore u nered. U svim sluËajevima uËinkovitostimperijalne vlasti je ureivaËka a ne konstitutivna, ne Ëak ni onda kada sunjezini uËinci dugotrajni. Preobilja imperijalnoga zapovijedanja oblikuju unajboljem sluËaju kroniku koja biljeæi politiËki æivot, ili stvarno najslabiju inajviπe ponavljanu sliku odreenja biÊa.

Kraljevske povlastice imperijalne vlasti, njezin monopol na bombu,novac i komunikacijski eter samo su razorne sposobnosti pa prema tomemoÊi negacije. Djelovanje imperijalne vlasti upliÊe se u projekt mnoπtva dazaπije virtualnost i moguÊnost jedino remeteÊi ga i usporavajuÊi ga. U tompogledu Imperij doista pogaa tijek povijesnoga pokreta, ali ne moæemo ga stoga razloga odrediti kao pozitivnu sposobnost - naprotiv, ta kretanja samopotkopavaju legitimnost njegovoga zapovijedanja.


Kada je djelovanje Imperija uËinkovito onda to nije zahvaljujuÊinjegovoj snazi veÊ Ëinjenici da ga pogoni odboj od otpora mnoπtva protivimperijalne moÊi. Mogli bismo reÊi u tom smislu da otpor u stvari prethodimoÊi.13 Kada se imperijalna vlada upliÊe ona odabire oslobaajuÊe porivemnoπtva kako bi ih uniπtila, a nju onda otpor pogoni naprijed. Kraljevskiulozi Imperija i sve njegove politiËke inicijative izgrauju se prema ritmuËinova otpora koji konstituiraju biÊe mnoπtva. Drugim rijeËima, uËinkovitostregulativnih i represivnih postupaka Imperija mora se naposljetku vratitisvome izvoru, virtualnom, konstitutivnom djelovanju mnoπtva. Imperij posebi nije pozitivna stvarnost. U samom onom trenutku kada se uspinje onopada. Svaka imperijalna radnja je odboj od otpora mnoπtva, i ona postavljanovu prepreku mnoπtvu da je ono prevlada.14

Imperijalno zapovijedanje ne stvara niπta æivotnoga i niπta ontoloπkoga.S ontoloπkoga stajaliπta, imperijalno zapovijedanje potpuno je negativno ipasivno. Svakako moÊ se nalazi posvuda jer posvuda je u igri veza izmeuvirtualnosti i moguÊnosti, veza koja je jedino podruËje mnoπtva. ImperijalnamoÊ je negativni ostatak, otpad zahvata mnoπtva, ona je odmetnik koji crpisvoju æivotnost iz sposobnosti mnoπtva da stalno stvara nove izvore energijei vrijednosti. Meutim, odmetnik koji siπe snagu svoga domaÊina moæedovesti u opasnost njegov æivot. Funkcioniranje imperijalne moÊineraskidivo je vezano uz njezino slabljenje.

Nomadstvo i kriæanje rasaDjelovanje mnoπtva s onu stranu mjere i njegove virtualne moÊi gradeontoloπko tkivo Imperija. Te virtualne konstitutivne moÊi u beskonaËnom susukobu s konstituiranom moÊi Imperija. One su potpuno pozitivne jernjihovo “bivanje-protiv” je “bivanje-slobodnim”, drugim rijeËima, otpor kojipostaje ljubav i zajednica. Mi smo smjeπteni na tom spoju beskonaËnekonaËnosti koji povezuje virtualno i moguÊe, ukljuËeni u prijelaz iz æeljeprema nadolazeÊoj buduÊnosti.15

Taj ontoloπki odnos djeluje najprije na prostor. Virtualnost svjetskogaprostora Ëini prvo odreenje kretanja mnoπtva - virtualnost koja se morauËiniti stvarnom. Prostor koji se moæe samo proÊi mora se preobraziti uprostor æivota; kolanje mora postati sloboda. Drugim rijeËima, pokretljivomnoπtvo mora postiÊi globalno dræavljanstvo. Otpor mnoπtva prema ropstvu- borba protiv robovanja naciji, identitetu i narodu, pa stoga odmetnuÊe odsuverenosti i granica koje ona postavlja subjetivnosti - potpuno su pozitivni.Nomadstvo i kriæanje rasa tu se pojavljuju kao lica vrline, kao prvi etiËki

301VIRTUALNOSTI

postupci na terenu Imperija. S toga se stajaliπta ruπi objektivni prostorkapitalistiËke globalizacije. Samo prostor πto ga proæima subjektivno kolanjei samo prostor πto ga odreuju neobuzdana kretanja [zakonska ili tajna]pojedinaca i skupina moæe biti stvaran. Danaπnje veliËanje lokalnoga moæebiti regresivno pa Ëak i faπistiËko kada se ono suprotstavlja kolanju imjeπavini i tako pojaËava zidove nacije, etniciteta, rase, naroda i æivota.Meutim, pojam lokalnoga ne treba odreivati izolacijom i ËistoÊom. Ustvari, ako sruπimo zidove koji okruæuju lokalno [pa tako odvojimo tajpojam od rase, vjere, etniciteta, nacije i naroda], moæemo ga izravnopovezati s univerzalnim. Konkretno univerzalno omoguÊuje mnoπtvu daprolazi od mjesta do mjesta i njegovo mjesto Ëini vlastitim. To je opÊe mjestonomadstva i mijeπanja rasa. Putem kolanja sastavlja se opÊi ljudski rod,viπebojni Orfej bezgraniËne moÊi, putem kolanja konstituira se ljudskazajednica. Izvan svakoga prosvjetiteljstva ili kantovske sanjarije, æeljamnoπtva nije kozmopolitska dræava veÊ zajedniËki rod.16 Kao u svjetovnimDuhovima, tijela su izmijeπana a nomadi govore zajedniËkim jezikom.

U tom kontekstu ontologija nije apstraktna znanost. Ona ukljuËujepojmovno prepoznavanje proizvodnje i reprodukcije biÊa pa tako i shvaÊanjeda kretanje æelje i praktiËko ostvarenje rada kao vrijednosti Ëine politiËkustvarnost. Prostorna dimenzija ontologije iskazuje se danas putemkonkretnih procesa globalizacije mnoπtva, ili stvarno poopÊavanjem æeljemnoπtva za ljudskom zajednicom.

Vaæan primjer funkcioniranja te prostorne dimenzije iskazuje se uprocesima koji su doveli do kraja TreÊi svijet, zajedno sa svom slavom isramotom njegovih proπlih borbi, moÊi æelja koje su proæimale njegoveprocese osloboenja, kao i siromaπtvom rezultata koji su okrunili njegovuspjeh. Pravi junaci osloboenja TreÊega svijeta moæda su stvarno iseljenici ikolanja stanovniπtva koja su razorila stare i nove granice. Doista,postkolonijalni junak je onaj koji stalno prelazi teritorijalne i rasne granice,koji ruπi partikularizme i ukazuje prema zajedniËkoj civilizaciji. Imperijalnozapovijedanje, naprotiv, izolira stanovniπtvo u siromaπtvu i dozvoljava mu dadjeluje samo u oklopima potËinjenih postkolonijalnih nacija. Egzodus izlokalizma, prijelaz carina i granica i odmetnuÊe od suverenosti bile sudjelatne snage u osloboenju TreÊega svijeta. Tu moæemo najboljeprepoznati razliku πto ju je Marx odredio izmeu emancipacije iosloboenja.17 Emancipacija je ulazak novih nacija i naroda u imperijalnodruπtvo nadzora, s njegovim novim hijerarhijama i segmentacijama;osloboenje, naprotiv, znaËi ruπenje granica i obrazaca prisilne selidbe, novo


prisvajanje prostora, te moÊ mnoπtva da odreuje globalno kolanje imijeπanje pojedinaca i stanovniπtava. TreÊi svijet, koji su izgradilikolonijalizam i imperijalizam nacionalnih dræava i uvukli ga u hladni rat,razruπen je kada su zbrisana pravila politiËke discipline moderne dræave [injezini pomoÊni mehanizmi zemljopisnoga i etniËkoga ureenjastanovniπtva]. On se ruπi kada, diljem ontoloπkoga terena globalizacije,najbjedniji na zemlji postaje najmoÊnije biÊe jer je njegova nova nomadskasingularnost postala najstvaralaËkija snaga a svepoboËno kretanje njegoveæelje samo je po sebi nadolazeÊe osloboenje.

MoÊ kolanja je prvenstveno odreenje virtualnosti mnoπtva, a kolanjeje prvi etiËki Ëin kontraimperijalne ontologije. Taj ontoloπki vidbiopolitiËkoga kolanja i mijeπanja joπ je oËigledniji kada ga se usporedi sdrugim znaËenjima koja se pripisuju postmodernom kolanju, kao πto sutræiπna razmjena ili brzina komunikacije. Ti vidovi brzine i kolanja pripadajuprije nasilju imperijalnoga zapovijedanja.18 Razmjene i komunikacija podprevlaπÊu kapitala integrirani su u logiku Imperija, pa jedino radikalni Ëinotpora moæe vratiti proizvodni smisao nove pokretljivosti i/ili hibridnostsubjekata i ostvariti njihovo osloboenje. Taj raskid, i jedino taj raskid,dovodi nas na ontoloπki teren mnoπtva i na teren na kojemu su kolanje ihibridnost biopolitiËki. BiopolitiËko kolanje veliËa i osvjetljava bitnaodreenja djelatne proizvodnje, samovrednovanja i slobode. Kolanje jeglobalni egzodus, ili stvarno nomadstvo; i to je tjelesni egzodus ili stvarnokriæanje rasa.

OpÊi intelekt i biomoÊPrije smo insistirali na vaænosti i ograniËenjima Marxovog pojma “opÊiintelekt” [dio 1.2] U odreenom trenutku kapitalistiËkoga razvoja, koji jeMarx letimiËno pokazao kao buduÊnost, moÊi rada proæete su moÊimaznanosti, komunikacije i jezika. OpÊi intelekt je kolektivna, druπtvenainteligencija stvorena akumuliranim znanjima, tehnikama i vjeπtinama.Nova univerzalna i konkretna radna snaga ostvarila je vrijednost rada putemprisvajanja i slobodne uporabe novih proizvodnih snaga. Ono πto je Marxvidio kao buduÊnost to je naπe doba. Radikalna preobrazba radne snage iukljuËivanje znanosti, komunikacije i jezika u proizvodnu snagu redefiniraloje cijelu fenomenologiju rada i cijeli svjetski obzor proizvodnje.

Opasnost diskursa o opÊem intelektu je u tome πto on riskira da ostanepotpuno na razini misli, kao da su nove moÊi rada samo intelektualne a ne imaterijalne [dio 3.4]. Kao πto smo ranije vidjeli, nove snage i novi poloæaji

303VIRTUALNOSTI

afektivnog rada obiljeæavaju radnu snagu isto toliko koliko i intelektualnirad. BiomoÊ imenuje te proizvodne sposobnosti æivota koje su jednakointelektualne i materijalne. MoÊi proizvodnje danas su u stvari potpunobiopolitiËke; drugim rijeËima one proæimaju i konstituiraju ne samoproizvodnju veÊ i cijelo podruËje reprodukcije. BiomoÊ postaje pokretna silaproizvodnje kada je cijeli kontekst reprodukcije potËinjen kapitalistiËkojvladavini, to jest kada reprodukcija i vitalni odnosi koji je Ëine postanuizravno proizvodni. BiomoÊ je joπ jedno ime za stvarno potËinjavanjedruπtva pod kapital, a oba su sinonimi za globalizirani proizvodni poredak.Proizvodnja ispunjava povrπine Imperija; to je stroj koji je pun æivota,inteligentnoga æivota koji, izraæavajuÊi se u proizvodnji i reprodukciji kao i ukolanju [rada, afekata i jezika], daje druπtvu novo kolektivno znaËenje iprepoznaje vrlinu i civilizaciju u suradnji.

MoÊi znanosti, znanja, afekata i komunikacije glavne su snage kojekonstituiraju naπu antropoloπku virtualnost i koje se razmjeπtaju napovrπinama Imperija. To se razmjeπtanje πiri po opÊim jeziËnim teritorijimakoji obiljeæavaju raskriæja izmeu proizvodnje i æivota. Rad sve viπe postajenematerijalan i ostvaruje svoju vrijednost putem singularnog i stalnogprocesa inovacije u proizvodnji; on je sve viπe sposoban potroπiti ili koristitiusluge druπtvene reprodukcije na sve istanËaniji i interaktivan naËin.Inteligencija i afekt [ili stvarno mozak πto se poklapa s tijelom], upravo kadapostanu prvenstvene proizvodne snage, Ëine da se proizvodnja i æivotpodudaraju po terenu na kojemu djeluju, jer æivot nije niπta drugo doproizvodnja i reprodukcija skupa tijela i mozgova.

Odnos izmeu proizvodnje i æivota stoga se tako promijenio da je onsada potpuno izvrnut u odnosu na to kako ga shvaÊa disciplina politiËkeekonomije. Æivot se viπe ne proizvodi u krugovima reprodukcije koji supodreeni radnom danu; naprotiv, æivot je ono πto proæima cijeluproizvodnju i vlada nad njom. U stvari vrijednost rada i proizvodnjeodreuje se duboko u utrobi æivota. Industrija ne proizvodi nikakav viπakosim onoga πto ga stvara druπtveno djelovanje - i to je razlog zbog kojega jevrijednost, uvuËena u duboku unutraπnjost æivota sliËnu kitovoj utrobi, sonu stranu mjere. Ne bi bilo nikakvoga viπka kada proizvodnja ne bi bilasasvim proæeta druπtvenom inteligencijom, opÊim intelektom i istovremenoafektivnim izraæavanjima koja odreuju druπtvene odnose i vladajuoblikovanjima druπtvenog biÊa. Viπak vrijednosti danas se odreuje uafektima, u tijelima ispresijecanima znanjem, u inteligenciji uma i u pukojmoÊi djelovanja. Proizvodnja roba sve viπe se postiæe potpuno putem jezika,


gdje pod jezikom podrazumijevamo inteligentne strojeve koje afekti isubjektivne strasti stalno obnavljaju.19

Trebalo bi biti jasno na ovoj toËki rasprave πto to konstituira druπtvenusuradnju tu na povrπinama imperijalnoga druπtva: sinergije æivota ili pakproizvodna oËitovanja gologa æivota Giorgio Agamben upotrijebio je izraz“goli æivot” da bi ukazao na negativnu granicu ËovjeËanstva i da bi ukazaokako je, u pozadini politiËkih ponora, taj moderni totalitarizam izgradio[viπe ili manje junaËke] uvjete ljudske pasivnosti.20 Mi bismo rekli, naprotiv,da su putem Ëudoviπnoga svoenja ljudskih biÊa na minimalni goli æivotnacizam i faπizam uzalud pokuπali uniπtiti tu ogromnu moÊ u koju bi se goliæivot mogao pretvoriti i izbrisati oblik u kojemu su akumulirane nove moÊiproizvodne suradnje mnoπtva. Mogli bismo reÊi u skladu s tom zamisli da seje reakcionarni delirij faπizma i nacizma razulario kada je kapital otkrio dadruπtvena suradnja viπe nije ishod investiranja kapitala veÊ prije autonomnamoÊ, a priori svakoga Ëina proizvodnje. Kada se ljudska moÊ pojavljujeneposredno kao autonomna suradniËka kolektivna snaga, kapitalistiËkapretpovijest primiËe se svome kraju. Drugim rijeËima kapitalistiËkapretpovijest primiËe se svome kraju kada druπtvena i subjektivna suradnjaviπe nije proizvod veÊ pretpostavka, kada je goli æivot uzdignut nadostojanstvo proizvodne moÊi, ili pak kada se on pojavljuje kao bogatstvovirtualnosti.

Znanstvene, afektivne i jeziËne snage mnoπtva agresivno preobraæavajuuvjete druπtvene proizvodnje. Polje na kojemu mnoπtvo ponovo prisvajaproizvodne snage polje je radikalne preobrazbe - pozornica demiurπkogadjelovanja. Ono se iznad svega sastoji u potpunoj reviziji proizvodnjekolektivne subjektivnosti; ono se sastoji u Ëinu spajanja i hibridiziranja sastrojevima πto ih je mnoπtvo ponovo prisvojilo i ponovo izmislilo; ono sestoga sastoji u egzodusu koji nije samo prostoran veÊ i mehaniËki u smisluda se subjekt preobraæava u stroj [i nalazi da je suradnja koja ga konstituiraumnoæena u tom stroju]. To je novi oblik egzodusa, egzodusa prema stroju[ili s njim] - stroju egzodusa.21 Povijest modernog radnika i subjektamoderne subjektivnosti veÊ sadræi dugaËki popis strojnih preobrazbi, alihibridiziranje ljudi i strojeva viπe ne odreuje pravocrtna staza πto ju je onslijedio tijekom modernog razdoblja. Dosegli smo trenutak kada se odnosmoÊi koji je vladao hibridizacijama i strojnim preobrazbama sada moæepreokrenuti. Marx je prepoznao da je sukob izmeu radnika i strojeva biolaæni sukob: “Trebalo je vremena i iskustva prije nego πto su radnici nauËilirazlikovati izmeu strojeva i njihove uporabe sa strane kapitala, pa stoga i

305VIRTUALNOSTI

prebaciti svoje napade od materijalnih sredstava proizvodnje na oblikdruπtva koji koristi ta sredstva”.22 Sada nove virtualnosti, goli æivotsadaπnjice, imaju sposobnost da preuzmu nadzor nad procesima strojnihpreobrazbi. U Imperiju je politiËka borba za odreenje mehaniËkevirtualnosti, ili pak za razliËite alternative prijelaza od virtualnoga u stvarno,srediπnji teren borbe. Taj novi teren proizvodnje i æivota otvara radubuduÊnost preobrazbi koje subjektivna suradnja moæe i mora nadziratietiËki, politiËki i proizvodno.

Res Gestae/MachinaeU proπlim se godinama mnogo govorilo o kraju povijesti, a isto su takoizreËene i mnoge opravdane primjedbe na to reakcionarno slavljenje krajapovijesti koje bi æeljelo vidjeti sadaπnju vladavinu kao vjeËnu. Ipak svakakoje toËno da su u modernosti moÊ kapitala i njegove ustanove suverenostiËvrsto vladale povijeπÊu i primjenjivali svoju vladavinu nad povijesnimprocesima. Virtualne moÊi mnoπtva u postmodernosti oznaËavaju kraj tevladavine i tih ustanova. Ta je povijest zavrπena. KapitalistiËka vladavinaotkriva se kao prijelazno razdoblje. Pa ipak, ako je transcendentnateleologija πto ju je izgradila kapitalistiËka modernost doπla do kraja, kakomnoπtvo moæe umjesto nje odrediti materijalistiËki telos? 23

Bit Êemo sposobni odgovoriti na to pitanje tek nakon πto provedemofenomenoloπku i povijesnu analizu odnosa izmeu virtualnosti imoguÊnosti, to jest, nakon πto odgovorimo na pitanje, je li, kako i kadavirtualnost mnoπtva prolazi kroz moguÊnost i postaje stvarnost. OntologijamoguÊega u tom je smislu srediπnji teren analize. Tu su problematikupostavljali autori od Lukacsa do Benjamina, od Adorna do kasnogaWittgensteina, od Foucaulta do Deleuzea, i doista svi oni koji su prepoznalisumrak modernosti. U svim tim sluËajevima to se je pitanje postavljalonasuprot tako strahovitim metafiziËkim preprekama! A danas moæemovidjeti kako su blijedi bili njihovi odgovori u odnosu na golemost pitanja.Danas je sigurno da ta problematika ne riskira da Êe ponoviti stare modelemetafiziËke tradicije, Ëak ni one najsnaænije. U stvari, svaka metafiziËkatradicija danas je potpuno potroπena. Ako se nae rjeπenje problema ono Êesvakako biti materijalno i eksplozivno. Dok smo naπu pozornost prijeusmjerili prema snazi elemenata virtualnosti koji su gradili mnoπtvo, sada semoramo usredotoËiti na hipotezu da te virtualnosti akumuliraju i doseæuprag ostvarenja primjerenoga njihovoj moÊi. U tom smislu govorimo oopÊem intelektu i njegovom oblikovanju u znanje, afekt i suradnju; i u


sliËnom smislu govorimo o raznim oblicima kolektivnoga egzodusa tihnomadskih kretanja mnoπtva koja prisvajaju prostore i obnavljaju ih.

Tu se bavimo s dva prijelaza. Prvi se sastoji u Ëinjenici da virtualnosttotalizira polje res gestae. Virtualnost Ëini korak naprijed i pokazuje da jesposobnost historia rerum gestarum da vlada aktivnim virtualnimsingularnostima potpuno nestala. To je historia koja je pri kraju kada se novevirtualnosti pojavljuju kao moÊne i oslobaaju se biÊa πto ga hegemonijskiopsjedaju kapital i njegove ustanove. Danas su jedine res gestae ispunjenepovijesnim sposobnostima, ili pak, danas ne postoji povijest veÊ samopovijesnost. Drugi prijelaz sastoji se u Ëinjenici da te pojedinaËnevirtualnosti, kako zadobivaju svoju autonomnost, takoer postajusamovrednujuÊe. One izraæavaju same sebe kao strojevi inovacije. One nesamo odbijaju da njima vladaju stari sustavi vrijednosti i eksploatacije, veÊstvarno stvaraju i vlastite nesmanjive moguÊnosti. Tu se odreujematerijalistiËki telos, temeljen na djelovanju singularnosti, teleologiji kojaproizlazi iz res gestae i figuri strojne logike mnoπtva.

Res gestae, singularne virtualnosti koje uspostavljaju vezu izmeumoguÊega i stvarnoga, u prvom su prijelazu izvan mjere a u drugom s onustranu mjere. Singularne virtualnosti, koje su spoj izmeu moguÊega istvarnoga, igraju na obje te karte: biti izvan mjere kao razorno oruæje[dekonstruktivno u teoriji a prevratniËko u praksi]; i biti s onu stranu mjerekao konstitutivna moÊ. Virtualno i moguÊe zdruæeni su kao nepokorivainovacija i kao revolucionarni stroj.

Teorija konstituiranja Imperija ujedno jeteorija njegova slabljenja, kao πto su evropske teorije o Imperiju shvatilenekoliko zadnjih tisuÊa godina. VeÊ su u grËko-rimskoj starini, Tukidid,Tacit i Polibije potanko ispriËali slijed uspona i pada, kao πto su to kasnijeuËinili crkveni oci i teoretiËari ranoga krπÊanstva. Nijedan od tih autora kadaje govorio o Imperiju nije jednostavno ponavljao klasiËnu teoriju o izmjeniizmeu “pozitivnih” i “negativnih” oblika vlasti, jer Imperij po definiciji idepreko te izmjene. Meutim, unutarnja kriza pojma Imperija postala japotpuno razvidna u prosvjetiteljskom razdoblju i razdoblju izgradnjeevropske modernosti, kada su pisci poput Montesquieua i Gibbona postaviliproblem dekadencije Rimskoga Carstva kao jedno od srediπnjih pitanja uanalizi politiËkih oblika moderne suverene dræave.01

4.2

STVARANJE I KORUPCIJA

Ne moæete proliti ni kap ameriËke krvi a da neprolijete krv cijeloga svijeta ... [N]aπa krv jepoput poplave Amazone, saËinjena od tisuÊuplemenitih struja πto se sve slijevaju u jednu.Mi nismo nacija toliko koliko svijet; jer ako nemoæemo cijeli svijet smatrati naπimroditeljem, poput Melchisedeca, mi smo ondabez oca i majke... Naπi preci izgubljeni su uuniverzalnom oËinstvu ... Mi smo nasljednicisvih vremena, i sa svima nacijama dijelimonaπu baπtinu.

herman melville

Sudbina je htjela da Amerika odsad panadalje bude u srediπtu zapadne civilizacije ane na obodu.

walter lippmann

Ne moæemo pobjeÊi ameriËkom biznisu.louis-ferdinand céline


Uspon i pad [Machiavelli]U klasiËnoj je starini pojam Imperija veÊ pretpostavljao krizu. Imperij je biozamiπljeno u okviru naturalistiËke teorije oblika vlasti; Ëak ako on i razbija cik-liËku izmjenu dobrih i loπih oblika, on ne moæe izbjeÊi sudbinu korupcije gradai civilizacije kao cjeline. Tyche [Sudbina] vlada povijeπÊu i ona u neko vrijemeruπi savrπenost koju Imperij postiæe. Od Tukidida do Tacita i od Atene do Rima,nuæna ravnoteæa izmeu oblika zajedniËkoga æivota i zapovijedanja smjestila seu pravocrtnoj sudbini. Polibijeva analiza Rimskoga carstva raskrstila je s timkonceptom cikliËkoga obiljeæja povijesnoga razvoja po kojemu se ljudska tvore-vina politiËkoga stalno mijenja od dobrih u loπe oblike grada i moÊi: odmonarhije u tiraniju, od aristokracije u oligarhiju i od demokracije u anarhiju, aonda kasnije poËinje novi krug. Polibije je tvrdio da je Rimsko carstvo raskrsti-lo s tim krugom stvarajuÊi sintezu dobrih oblika moÊi [vidi dio 3.5]. On shvaÊaImperij ne toliko kao vladavinu nad univerzalnim prostorom i vremenom, veÊkao kretanje koje zdruæuje prostore i vremenitosti putem moÊi druπtvenih obli-ka koji se nastoje osloboditi od prirodnoga cikliËkoga obiljeæja povijesnoga vre-mena. Meutim, prevladavanje povijesnoga pravca je aleatorno. Sinteza dobrihoblika vlasti, vlada graanske kreposti, moæe prkositi sudbini ali je ne moæeizmijeniti. Kriza i slabljenje su odreenja koja treba svakodnevno prevladavati.

Tijekom evropskoga prosvjetiteljstva, autori poput Montesquieua iGibbona odbacili su naturalistiËku koncepciju toga procesa. Oni su objasnilislabljenje Imperija u druπtvenoznanstvenom smislu. Slabljenje se dogodilojer je bilo nemoguÊe uËiniti trajnima povijesne i druπtvene tvorevinemnoπtva i vrline njegovih junaka. Korupcija i slabljenje nisu stoga prirodnepretpostavke, πto ih odreuje cikliËka sudbina povijesti, veÊ prije nastajuzbog toga πto je ljudima nemoguÊe [ili barem krajnje teπko] vladati ne-ograniËenim prostorom i vremenom. NeograniËenost Imperija potkopala jenjegovu sposobnost da ovlada trajnim funkcioniranjem ustanova. Ipak,Imperij je bilo cilj prema kojemu su teæile æelja i graanska krepost mnoπtvai njegove ljudske sposobnosti da stvara povijest. Bilo je to opasno stanje kojenije moglo podnijeti neomeeni prostor i vrijeme, veÊ je onda neminovnoograniËilo univerzalne ciljeve vlasti na konaËne politiËke i druπtvene dimen-zije. Prosvjetiteljski nam autori kaæu da Êe se vlast koja se pribliæavasavrπenstvu izgraditi s mjerom u ograniËenom prostoru i vremenu. IzmeuImperija i stvarnosti zapovijedanja postojalo je protuslovlje u naËelu koje Êeneizbjeæno izazivati krizu.

Machiavelli, koji je razmatrao koncepciju antiËkih pisaca i prethodioonoj modernih, doista je autor koji nam nudi najprimjerenije objaπnjenje

309STVARANJE I KORUPCIJA

paradoksa Imperija.02 On je razjasnio problematiku tako πto ju je odvojiokako od naturalistiËkoga terena starih tako i od socioloπkoga terenamodernih, predstavljajuÊi je umjesto toga u polju imanentnosti i Ëistepolitike. U Machiavellija, dijalektika druπtvenih i politiËkih snaga Republikegura naprijed vlast koja se πiri. Jedino tamo gdje su druπtvene klase i njihovipolitiËki izrazi postavljeni u otvorenu i stalnu igru protumoÊi, sloboda iπirenje su povezani, pa stoga samo tamo Imperij postaje moguÊ. Nemakoncepta Imperija, kaæe Machiavelli, koji nije odluËujuÊe πireÊi konceptslobode. Upravo u toj dijalektici slobode nalaze se elementi korupcije iruπilaπtva. Kada Machiavelli raspravlja o padu Rimskoga carstva, on se prijesvega usredotoËuje na krizu graanske vjere, ili pak na slabljenje druπtvenogodnosa koji je ujedinio razliËite ideoloπke druπtvene snage i omoguÊio im dazajedno sudjeluju u otvorenom meusobnom djelovanju protumoÊi.KrπÊanska religija je u stvari razorila Rimsko carstvo uniπtavajuÊi graanskustrast πto ju je pogansko druπtvo podræavalo, konfliktno ali lojalnosudjelovanje graana u stalnom usavrπavanju konstitucije i procesa slobode.

Starinski pojam nuæne i prirodne korupcije dobrih oblika vlasti tako jeradikalno izmijenjen jer se njih moæe procjenjivati samo u vezi s druπtvenimi politiËkim odnosom koji je organizirao konstituciju. Prosvjetiteljski imoderni pojam krize neograniËenoga i nenadgledivoga prostora i vremenasliËno je izmijenjen jer je i on vraÊen u podruËje graanske moÊi: samo se natoj i na nikakvoj drugoj osnovi mogu procjenjivati prostor i vrijeme.Alternativa stoga nije izmeu vlasti i korupcije, ili izmeu Imperija islabljenja, veÊ izmeu na jednoj strani druπtveno ukorijenjene i πireÊe vlasti,to jest, “graanske” i “demokratske” vlasti, i na drugoj svake prakse vlastikoja temelji svoju moÊ na transcendentnosti i represiji. Ovdje nam treba bitijasno da kada govorimo o “gradu” ili “demokraciji” u navodnim znakovimakao temelju za ekspanzivno djelovanje Republike, i kao o jedinojmoguÊnosti za trajni Imperij, mi uvodimo koncept sudjelovanja koji jepovezan sa æivotnom snagom stanovniπtva i s njegovom sposobnoπÊu dastvara dijalektiku protumoÊi - koncept, stoga, koji ima malo veze s klasiËnimi modernim konceptom demokracije. »ak su i vladavine Dæingis Kana iTamerlana bile s toga stajaliπta donekle “demokratske”, kao πto su bile iCezareve legije, Napoleonove vojske i vojske Staljina i Eisenhowera, jer jesvaka od njih omoguÊavala sudjelovanje stanovniπtva koje je podupiralonjezino ekspanzivno djelovanje. Najvaænije je u svim tim sluËajevima, i uopÊem konceptu Imperija, da se potvrdi teren imanentnosti. Imanentnostdefiniramo kao odsustvo svake vanjske granice od putanja djelovanja


mnoπtva, a imanentnost je povezana samo, u svojim potvrdama i ruπilaπtvu,s reæimima moguÊnosti koji konstituiraju njezino oblikovanje i razvoj.

Tu se vraÊamo u srediπte paradoksa po kojemu svaka teorija Imperijapredvia moguÊnost njegovoga slabljenja - ali sada moæemo poËetiobjaπnjavati. Ako je Imperij uvijek potpuna pozitivnost, ostvarenje vlastimnoπtva, i potpuno imanentan aparat, onda je on izloæen krizi upravo naterenu ove definicije, a ne iz bilo koje druge nuænosti ili transcendentnostikoja mu se suprotstavlja. Kriza je znak alternativne moguÊnosti na ravniimanentnosti - kriza koja nije nuæna ali uvijek moguÊa. Machiavelli nampomaæe da shvatimo taj imanentan, ustavan i ontoloπki smisao krize.Meutim, samo u danaπnjem stanju to supostojanje krize i poljaimanentnosti postaje potpuno jasno. S obzirom da prostorne i vremenskedimenzije politiËkoga djelovanja viπe nisu granice veÊ konstruktivnimehanizmi imperijalne vlasti, supostojanje pozitivnoga i negativnoga naterenu imanentnosti sada se oblikuje kao otvorena alternativa. Danas istakretanja i tendencije konstituiraju kako uspon tako i slabljenje Imperija.

Finis Europae [Wittgenstein]Supostojanje imperijalnoga duha sa znakovima krize i slabljenja pojavilo supod razliËitim krinkama u evropskom diskursu u zadnja dva stoljeÊa, Ëestokao odraz bilo kraja evropske hegemonije ili krize demokracije i pobjedemasovnoga druπtva. Mi smo naπiroko insistirali u ovoj knjizi da su modernevlade Evrope razvijale ne imperijalne veÊ imperijalistiËke oblike. KonceptImperija ipak je preæivio u Evropi, a mnogi su stalno æalili odsustvo njegovestvarnosti. Evropske rasprave o Imperiju i slabljenju zanimaju nas iz dvaprvenstvena razloga: prvo, jer je kriza ideala imperijalne Evrope u srediπtutih rasprava, i drugo, jer ta kriza pogaa toËno u ono tajno mjesto definicijeImperija gdje poËiva koncept demokracije. Drugi trenutak koji ovdjemoramo imati na umu je stajaliπte s kojega su se rasprave vodile: stajaliπtekoje usvaja povijesnu dramu slabljenja Imperija u smislu kolektivnogaproæivljenoga iskustva. Tema krize Evrope prevedena je u diskurs oslabljenju Imperija i povezala se s krizom demokracije, zajedno s oblicimasvijesti i otpora koje ta kriza podrazumijeva.

Alexis de Tocqueville bio je moæda prvi koji je predstavio problem utom smislu. Njegova analiza masovne demokracije u Sjedinjenim Dræavama,s njezinim duhom inicijative i πirenja, dovela ga je do gorkog i proroËanskogshvaÊanja da evropske elite ne mogu nastaviti zapovijedati svjetskomcivilizacijom.03 VeÊ je Hegel predvidio neπto vrlo sliËno: “Amerika je ...


zemlja buduÊnosti, a njezina Êe se svjetskopovijesna vaænost otkriti uvremenu koje je pred nama... Ona je zemlja æelje svih onih koji su umorniod povijesnoga arsenala stare Evrope”.04 Meutim, Tocqueville je mnogodublje shvatio taj prijelaz. Razlog za krizu evropske civilizacije i njezineimperijalne postupke sastoji se u Ëinjenici da evropska vrlina - ili pak njezinaaristokratska moralnost organizirana u ustanovama moderne suverenosti -ne uspijeva odræati korak sa æivotnim moÊima masovne demokracije.

Smrt Boga koju su mnogi Evropljani poËeli zapaæati bila je stvarnoznak isteka njihovog planetarnog centralizma, koji su oni mogli shvatitisamo u smislu modernog misticizma. Od Nietzschea do Burkhardta, odThomasa Manna do Maxa Webera, od Spenglera do Heideggera i Ortega yGasseta, i brojnih drugih autora koji su obiljeæili devetnaesto i dvadesetostoljeÊe, ta je intuicija postala stalan pripjev πto su ga pjevuπili s takvomgorËinom!05 Pojava masa na druπtvenoj i politiËkoj pozornici, iscrpljenjekulturnih i proizvodnih modela modernosti, blijeenje evropskihimperijalistiËkih projekata, kao i sukobi meu nacijama po pitanjimaoskudnosti, siromaπtva i klasne borbe: sve su to bili neopozivi znakovislabljenja. Nihilizam je vladao tom erom jer su vremena bila bez nade.Nietzsche je dao konaËnu dijagnozu: “Evropa je bolesna”.06 Dva svjetskarata koja Êe razoriti njezine teritorije, pobjeda faπizma, i danas, nakonpropasti staljinizma, ponovno pojavljivanje najstraπnijih utvara nacionalizmai nesnoπljivosti, sve je to dokaz koji potvruje da su te intuicije bile u stvaritoËne.

Meutim, s naπega stajaliπta, Ëinjenica da se nasuprot starih moÊiEvrope oblikovao novi Imperij samo je dobra vijest. Tko æeli viπe vidjeti tublijedu i nametniËku evropsku vladajuÊu klasu koja je izravno od ancienrégimea dovela do nacionalizma, od populizma do faπizma, a danas vuËeprema uopÊenom neoliberalizmu? Tko æeli viπe vidjeti one ideologije i onebirokratske aparate πto su ih hranile i poticale istrunule evropske elite? I tkojoπ moæe trpjeti one sustave organizacije rada i one korporacije koje suisisale svaki æivotni duh?

Naπa zadaÊa ovdje nije jadikovati nad evropskom krizom, veÊprepoznati u njezinoj analizi elemente koji, potvrujuÊi njezine tendencije,joπ uvijek ukazuju na moguÊe otpore, rubove pozitivnog protudjelovanja ialternativnu sudbinu. Ti su se elementi Ëesto pojavljivali skoro protiv voljeteoretiËara krize svoga vremena: to je otpor koji skaËe prema buduÊemvremenu - stvarnoj i pravoj buduÊoj proπlosti, nekoj vrsti buduÊeg svrπenogvremena. U tom smislu, kroz bolnu analizu njezinih uzroka, kriza evropske


ideologije moæe otkriti definiciju novih, otvorenih izvora. Zbog toga jepotrebno slijediti razvoj krize Evrope jer su ne samo autori poput Nietzscheai Webera, veÊ i javno mnijenje toga vremena, prikazujuÊi krizu, otkrilikrajnje moÊnu pozitivnu stranu, koja je sadræavala temeljna obiljeæja novogasvjetskoga Imperija u koji danas ulazimo.

Agensi krize staroga imperijalnoga svijeta postali su temelji novoga.NerazluËiva masa koja je jednostavno svojom prisutnoπÊu razorila modernutradiciju i njezinu transcendentnu moÊ danas se pojavljuje kao moÊnaproizvodna snaga i neobuzdani izvor vrednovanja. Nova æivotna snaga,skoro poput barbarskih sila πto su pokopale Rim, proæima poljeimanentnosti πto nam ga je smrt evropskoga Boga ostavila kao naπ obzor.Svaka teorija krize evropskoga »ovjeka i slabljenje ideje evropskoga Imperijana neki je naËin simptom nove æivotne snage masa, ili kako mi viπe volimo,æelje mnoπtva. Nietzsche je to proglasio s vrhova planina: “Upio sam u sebeduh Evrope - sada æelim uzvratiti udarac!”07 IÊi s onu stranu modernostiznaËi iÊi s onu stranu prepreka i transcendentnosti eurocentrizma i premakonaËnom usvajanju polja imanentnosti kao iskljuËivoga terena teorije iprakse politike.

U godinama nakon eksplozije Prvoga svjetskoga rata, oni koji susudjelovali u velikom pokolju oËajniËki su pokuπavali shvatiti i nadziratikrizu. Sjetite se svjedoËanstava Franza Rosenzweiga i Waltera Benjamina.Za njih je obojicu neka vrsta svjetovne eshatologije bio mehanizam pomoÊukojega bi se moglo osloboditi iskustvo krize.08 Nakon povijesnoga iskustvarata i bijede, a moæda s intuicijom o predstojeÊem holokaustu, pokuπavali suotkriti nadu i svjetlo izbavljenja Meutim, taj pokuπaj nije uspio izbjeÊisnaænoj podvodnoj struji dijalektike. Svakako je dijalektika, ta prokletadijalektika πto je dræala na okupu i posveÊivala evropske vrijednosti, bilaispraænjena iznutra i odreivala se u potpuno negativnom smislu. Meutim,apokaliptiËka pozornica na kojoj je taj misticizam iπao u potragu zaosloboenjem i izbavljenjem joπ je uvijek bila uvuËena u krizu. Benjamin jeto s gorËinom shvatio: “Proπlost nosi sa sobom vremenski pokazateljpomoÊu kojega je upuÊena na izbavljenje. Postoji tajni sporazum izmeuproπlih naraπtaja i sadaπnjih. Naπ se dolazak oËekivao na zemlji. Poputsvakoga naraπtaja koji nam je prethodio mi smo bili nadareni slabommesijanskom moÊi, moÊi na koju je proπlost polagala pravo”.09

To se teoretsko iskustvo pokazalo upravo tamo gdje se kriza modernos-ti najjaËe pojavljivala. Na istom su terenu drugi autori pokuπavali raskinuti sostacima dijalektike i njezinim moÊima potËinjavanja. Meutim, izgleda nam


da Ëak i najjaËi mislioci toga doba nisu bili sposobni raskinuti s dijalektikomi krizom. Po Maxu Weberu kriza suverenosti i legitimnosti moæe se rijeπitisamo uticanjem iracionalnim slikama karizme. Po Carlu Schmittu obzor su-verenih postupaka moæe se raπËistiti jedino pribjegavajuÊi “odluci”. Meu-tim, iracionalna dijalektika ne moæe rijeπiti niti Ëak ublaæiti krizu stvarnos-ti.10 A snaæna sjena estetizirane dijalektike provlaËi se Ëak i u Heideggerovpojam pastoralne funkcije nad razbacanim i razlomljenim biÊem.

Za stvarno razjaπnjenje toga stanja, najviπe nas je zaduæilo nekolikofrancuskih filozofa koji su ponovo Ëitali Nietzschea nekoliko desetljeÊakasnije, u 1960-im godinama. Njihovo ponovo Ëitanje dovelo je dopreusmjerenja kritiËkoga stajaliπta, do Ëega je doπlo kada su poËeli shvaÊatikraj funkcioniranja dijalektike i kada je to shvaÊanje potvreno u novompraktiËkom, politiËkom iskustvu koje se kretalo oko proizvodnjesubjektivnosti. Bila je to proizvodnja subjektivnosti kao moÊi, kaokonstitucija autonomije koja se nije mogla svesti na nikakvu apstraktnu ilitranscendentnu sintezu.12 Sada su odbijanje, otpor, nasilje i pozitivnapotvrda biÊa a ne dijalektika oznaËavali odnos izmeu mjesta krize ustvarnosti i primjerenoga odgovora. Ono πto se usred krize u 1920-imgodinama pojavljivalo kao transcendentnost protiv povijesti, izbavljenjeprotiv korupcije i mesijanstvo protiv nihilizma sada se izgraivalo kaoontoloπki odreen poloæaj izvan i protiv, pa tako s onu stranu svakogamoguÊega ostatka dijalektike. Bio je to novi materijalizam koji je poricaosvaki transcendentni element i konstituirao radikalno preusmjerenje duha.

Da bismo razumjeli dubinu toga prijelaza, dobro bi bilo da seusredotoËimo na svijest o njemu i na njegovo predvianje u misli LudwigaWittgensteina. Wittgensteinovi rani radovi ulili su novi æivot uprevladavajuÊe teme u evropskoj misli s poËetka dvadesetoga stoljeÊa: stanjeboravka u pustinji smisla i potrage za znaËenjem, supostojanje misticizmatotaliteta i ontoloπke tendencije prema proizvodnji subjektivnosti.Wittgenstein je uklonio bilo koju sluËajnost iz suvremene povijesti i njezinedrame, koja je veÊ bila ogoljela od bilo kakve dijalektike. Povijest i iskustvopostali su pozornica materijalistiËkog i tautoloπkog ponovnog osnivanjasubjekta u oËajniËkom pokuπaju da se pronae koherentnost u krizi. UsredPrvoga svjetskoga rata Wittgenstein je pisao: “Kako stvari stoje, ima Boga.Boga ima, kako stvari stoje. Jedino iz svijesti o neponovljivosti moga æivotaproizlaze religija-znanost-i umjetnost.” I dalje: “Ta svijest je sam æivot. Moæeli biti etike i onda kada nema nikakvoga æivoga biÊa izvan mene? Moæe li bitietike ako nema nikakvoga æivoga biÊa osim mene? Ako pretpostavljamo da je


etika neπto bitno, onda moæe. Ako sam u pravu, onda za etiËku prosudbunije dovoljno da je svijet dat. Onda sam svijet nije ni dobar ni zao ... Dobro izlo samo ulaze kroz subjekt. A subjekt nije dio svijeta, veÊ granica svijeta.”Wittgenstein odbacuje Boga rata i pustinju stvari u kojoj su dobro i zlo sadanerazluËivi smjeπtajuÊi svijet na granicu tautoloπke subjektivnosti: “Tumoæemo vidjeti da se solipsizam podudara s Ëistim realizmom, ako je toËnopromiπljen”.13 Meutim, ta granica je stvaralaËka. Alternativa je jedino datakada se, i jedino kada se, subjektivnost postavi izvan svijeta: “Moji prijedlozisluæe kao razjaπnjenja na sljedeÊi naËin: svatko tko me razumije kasnije Êe ihshvatiti kao besmislene, kada ih iskoristi - kao stepenice - da se popne izvannjih. [On mora, takorekuÊ, odbaciti ljestve nakon πto se po njima popne.] Onmora prevladati te prijedloge, i onda Êe vidjeti svijet s prave strane”.14

Wittgenstein prepoznaje kraj svake moguÊe dijalektike i svakoga znaËenjakoje leæi u logici svijeta a ne na njezinom rubnom, subjektivnompremoπtenju.

TragiËna putanja toga filozofskoga iskustva omoguÊuje nam dashvatimo one elemente koji su uËinili percepciju krize modernosti islabljenja zamisli o Imperiju [negativnim ali nuænim] uvjetom za definicijunadolazeÊega Imperija. Ti autori predstavljali su glasove πto viËu u pustinji.Dio toga naraπtaja zatvorit Êe u koncentracione logore. Drugi Êe produæitikrizu putem iluzorne vjere u sovjetsku modernizaciju. Drugi opet, znaËajnaskupina tih autora, pobjeÊi Êe u Ameriku. Oni su bili doista glasovi πto viËu upustinji, ali njihova rijetka i jedinstvena predvianja æivota u pustinji dajunam sredstva da razmiπljamo o moguÊnostima mnoπtva u novoj stvarnostipostmodernog Imperija. Ti su autori prvi odredili uvjete potpunedeteritorijalizacije nadolazeÊega Imperija, a oni su bili smjeπteni u njemuupravo kao πto su mnoπtva smjeπtena u njemu danas. Negativnost, odbijanjesudjelovanja, otkriÊe praznine koja sve zaodjenjuje: to znaËi smjestiti sebebezuvjetno u imperijalnu stvarnost koja je sama odreena krizom. Imperij jepustinja a kriza je u toj toËki nerazluËiva od tendencije povijesti. Dok se uklasiËnom svijetu imperijalna kriza smatrala proizvodom prirodnoga krugapovijesti, i dok je u modernom svijetu krizu odreivao niz aporija vremena iprostora, danas su figure krize i prakse Imperija postali nerazluËivi.Meutim, teoretiËari krize u dvadesetom stoljeÊu uËe nas da u ovomdeteritorijaliziranom i krivom prostoru gdje se gradi novi Imperij i u ovojpustinji znaËenja, svjedoËanstvo o krizi moæe poÊi prema ostvarenjupojedinaËnoga i kolektivnoga subjekta, prema moÊima mnoπtva. Mnoπtvo jeusvojilo odsutnost mjesta i uËvrstilo vrijeme; ono je pokretljivo i elastiËno i


ono zamiπlja buduÊnost samo kao ukupnost moguÊnosti koje se granaju usvim pravcima. NadolazeÊi imperijalni svemir, slijep na znaËenje, ispunjen jeraznovrsnom ukupnoπÊu proizvodnje subjektivnosti. Slabljenje nije viπebuduÊa sudbina veÊ sadaπnja stvarnost Imperija.

Amerika, AmerikaBijeg evropskih intelektualaca u Sjedinjene Dræave bio je pokuπaj da seotkrije izgubljeno mjesto. Nije li ameriËka demokracija u stvari utemeljenana demokraciji egzodusa, na potvrdnim i nedijalektiËkim intelektualnimvrijednostima, i na pluralizmu i slobodi? Nisu li te vrijednosti, zajedno spojmom novih granica, stalno πirile njezinu demokratsku osnovu, s onustranu bilo koje apstraktne prepreke nacije, etniciteta i religije? Tu glazbusvirao je u visokom tonu projekt ‘Pax Americana’ πto ga je proglasiloliberalno rukovodstvo, a ponekad i u niskom tonu, u obliku ameriËkoga snao druπtvenoj pokretljivosti i jednakim moguÊnostima za stjecanje bogatstva islobode za svaku poπtenu osobu - ukratko, “ameriËkoga naËina æivota.”Projekt New Deala da bi se prevladala kriza 1930-ih godina, koji je bio tolikorazliËit i toliko liberalniji od evropskih politiËkih i kulturnih programa kaoodgovora na krizu, podupirao je tu predodæbu ameriËkog ideala. Kada jeHannah Arendt tvrdila da je AmeriËka revolucija iznad Francuske jer jeameriËka predstavljala neograniËenu potragu za politiËkom slobodom afrancuska ograniËenu borbu zbog oskudnosti i nejednakosti, ona nije samoveliËala ideal slobode koji Evropljani viπe nisu poznavali veÊ ga je ireteritorijalizirala u Sjedinjene Dræave.15 Stoga je u odreenom smisluizgledalo kao da se prekinuo kontinuitet koji je postojao izmeu povijestiSAD-a i povijest Evrope i da su se Sjedinjene Dræave uputile u razliËitompravcu, ali u stvari su Sjedinjene Dræave predstavljale za te EvropljaneuskrsnuÊe zamisli o slobodi koju je Evropa izgubila.

Sa stajaliπta Evrope u krizi, Sjedinjene Dræave, Jeffersonov “Imperijslobode”, predstavljale su obnovu imperijalne zamisli. Veliki ameriËki piscidevetnaestoga stoljeÊa pisali su o epskim dimenzijama slobode novogakontinenta. U Whitmana naturalizam je postao potvrdan, u Melvillearealizam je postao poæeljan. AmeriËko mjesto bilo je teritorijalizirano u imekonstitucije slobode i istovremeno stalno je deteritorijalizirano putemotvaranja, granica i egzodusa. Veliki ameriËki filozofi, od Emersona doWhiteheada i Peircea, otvorili su hegelijanizam [ili u stvari apologijuimperijalistiËke Evrope] duhovnim strujama procesa koji je bio nov iopseæan, odreen i neograniËen.16


Evropljani u krizi bili su opËarani tim sirenskim pjesmama novogaImperija. Evropski amerikanizam i antiamerikanizam u dvadesetom stoljeÊuoba su izrazi teπkoga odnosa izmeu Evropljana u krizi i imperijalnogaprojekta SAD-a. Evropa dvadesetoga stoljeÊa primala je ameriËku utopiju namnoge raznovrsne naËine, ali je ona posvuda funkcionirala kao referentnatoËka. Stalna zaokupljenost oËitovala se kako u mrzovolji krize tako i u duhuavangardi, drugim rijeËima, kroz samouniπtenje modernosti i krozneodreenu ali neobuzdanu volju za promjenom koja je proæimalaposljednji val evropskih kulturnih pokreta, od ekspresionizma i futurizmado kubizma i apstraktne umjetnosti.

Vojna povijest dvostrukoga spaπavanja Evrope pomoÊu vojski SAD-a udva svjetska rata odgovarala je spaπavanju u politiËkom i kulturnom smislu.AmeriËka hegemonija nad Evropom, koja se temeljila na financijskim,ekonomskim i vojnim strukturama, postala je gotovo prirodnom pomoÊuniza kulturnih i ideoloπkih zahvata. Sjetite se, na primjer, kako su se ugodinama nakon zavrπetka Drugog svjetskog rata mjesto umjetniËke proiz-vodnje i zamisao moderne umjetnosti premjestili iz Pariza u New York.Serge Guilbaut priËa zanimljivu priËu kako se, kada su rat i nacistiËkaokupacija uniπtili pariπku umjetniËku scenu, i usred ideoloπke kampanje dase istakne vodeÊa uloga Sjedinjenih Dræava u poslijeratnom svijetu, apstrakt-ni ekspresionizam njujorπkih slikara poput Jacksona Pollocka i RobertaMotherwella predstavio kao prirodni nastavak i nasljednik evropskoga ikonkretno pariπkoga modernizma. New York je ukrao zamisao moderneumjetnosti:

AmeriËku su umjetnost opisivali kao logiËki vrhunac dugotrajne ineumoljive tendencije prema apstrakciji. Kada je jednom ameriËkakultura dobila status meunarodnoga modela, moralo se promijenitispecifiËno ameriËko: ono πto je bilo karakteristiËno ameriËko postalo jetipiËno za “zapadnu kulturu” kao cjelinu. Na taj se naËin ameriËkaumjetnost preobrazila od regionalne u meunarodnu umjetnost a ondau univerzalnu umjetnost ... U tom pogledu, ameriËka poslijeratnakultura postavljena je na istu razinu s ameriËkom ekonomskom ivojnom snagom: ona je postala odgovorna za preæivljenjedemokratskih sloboda u “slobodnom” svijetu.17

Taj prijelaz u povijesti umjetniËke proizvodnje i, joπ vaænije, umjetniËkekritike, samo je jedan vid viπestranog ideoloπkog zahvata koji prikazuje glo-balnu hegemoniju SAD-a kao prirodnu i neminovnu posljedicu krize Evrope.


Paradoksalno je da je Ëak i divlje evropske nacionalizme, koji su dovelido tako æestokih sukoba u prvoj polovici stoljeÊa, kasnije zamijenilo natje-canje oko toga tko Êe bolje izraziti snaæni antiamerikanizam. Moæda jeLenjinov Sovjetski savez u stvari najjasnije Ëuo sirenski zov amerikanizma.Izazov se sastojao u tome da se ponove rezultati kapitalizma koji su svojvrhunac doæivjeli u Sjedinjenim Dræavama. Sovjeti su govorili protiv sredsta-va koja su Sjedinjene Dræave koristile i tvrdili su da umjesto njih socijalizammoæe postiÊi iste rezultate uËinkovitije putem teπkoga rada i ærtvovanjaslobode. Ta strahovita dvosmislenost proæimala je i Gramscijeve tekstove oamerikanizmu i fordizmu, temeljne za razumijevanje ameriËkoga problema sevropskoga motriπta.18 Gramsci je vidio Sjedinjene Dræave, s njihovimspojem novih tejlorisitiËkih oblika organizacije rada i njihovom snaænomvoljom za prevlaπÊu, kao neizbjeænu referentnu toËku za buduÊnost: bio jeto jedini put za razvoj. Za Gramscija, bilo je pitanje shvaÊanja hoÊe li revolu-cija biti aktivna [kao ona sovjetske Rusije] ili pasivna [kao u faπistiËkojItaliji]. Podudaranje izmeu amerikanizma i dræavnog socijalizma trebalo bipostati oËigledno, s njihovim usporednim putovima razvoja na obje straneAtlantika za vrijeme hladnoga rata, koji je naposljetku doveo do æestokognatjecanja oko istraæivanja svemira i nuklearnoga oruæja. Ti usporedniputovi jednostavno ukazuju na Ëinjenicu da je neπto amerikanizma prodrloËak i u srediπte njegovoga najveÊega protivnika. Razvoj Rusije u dvadesetomstoljeÊu bio je u odreenoj mjeri mikrokozam za razvoj Evrope.

Odbijanje evropske svijesti da prizna svoje slabljenje Ëesto je poprimalooblik projiciranja vlastite krize na ameriËku utopiju. To se projiciranjenastavilo dugo vremena, toliko dugo koliko je trajala nuænost i hitnost daEvropljani otkriju mjesto slobode koje bi moglo nastaviti teleoloπku vizijukoje je moæda najviπi izraz hegelijanski historicizam. Paradoksi togaprojiciranja umnoæavali su se do toËke u kojoj je evropska svijest, suoËenasvojim neospornim i nepovratnim slabljenjem, reagirala tako πto je otiπla udrugu krajnost: prvenstveno mjesto natjecanja, koje je potvrdilo i ponoviloformalnu moÊ utopije SAD-a, sada je predstavljalo njezino potpunozbacivanje. Solæenjicinova Rusija postala je potpuno nijekanjenajkarikaturalnijih i apologetskih slika ameriËke utopije u liku ArnoldaToynbeeja. Ne bi nas trebalo Ëuditi πto su se ideologije kraja povijesti, kojesu isto toliko evolucionistiËke koliko i postmoderne, pojavile da zaokruæe tuideoloπku zbrku. AmeriËki imperij donijet Êe kraj Povijesti.

Meutim, mi znamo, da je ta zamisao o AmeriËkom imperiju kao izba-vljenju utopije potpuno iluzorna. Najprije, nadolazeÊi Imperij nije ameriËki a


Sjedinjene Dræave nisu njegovo srediπte. Temeljno naËelo Imperija kako smoga opisivali tijekom pisanja ove knjige je da njegova moÊ nema stvarni iodreeni teren ili srediπte. Imperijalna moÊ raspodjeljuje se po mreæama,putem pokretljivih i oblikovanih mehanizama nadzora. Time ne æelimo reÊida se vlada SAD-a i teritorij SAD-a ne razlikuju jedno od drugoga: SjedinjeneDræave svakako zauzimaju povlaπteno mjesto u globalnim segmentacijama ihijerarhijama Imperija. Meutim, kako se moÊi i granice nacionalnih dræavasmanjuju, razlike meu nacionalnim teritorijima postaju sve viπe relativne.One danas nisu razlike u naravi [kao πto su bile, na primjer, razlike izmeuteritorija metropole i onoga kolonije] veÊ razlike u stupnju.

Nadalje, Sjedinjene Dræave ne mogu popraviti ili izbaviti Imperij odkrize i slabljenja. Sjedinjene Dræave nisu mjesto kuda evropski ili Ëak imoderni subjekt moæe pobjeÊi da bi razrijeπio svoju nelagodu i nesreÊu: nijeni bilo takvoga mjesta. Sredstvo da se poe s onu stranu krize je ontoloπkopomaknuÊe subjekta. Stoga se najvaænija promjena dogaa unutarËovjeËanstva, s obzirom da s krajem modernosti zavrπava i æelja da sepronae neπto πto bi moglo prepoznati sebe izvan zajednice, izvan suradnje iizvan kritiËkih i proturjeËnih odnosa koje svaka osoba nalazi na ne-mjestu,to jest, u svijetu i mnoπtvu. Ta se zamisao Imperija ponovo pojavljuje, ne kaoteritorij, ne u odreenim dimenzijama svoga vremena i prostora, i ne sastajaliπta naroda i njegove povijesti, veÊ prije jednostavno kao tkivoontoloπke ljudske dimenzije koja teæi da postane univerzalna.

KrizaPostmodernizacija i prijelaz prema Imperiju ukljuËuje stvarno stapanjepodruËja koja su se prije oznaËavala kao baza i nadgradnja. Imperij seoblikuje kada jezik i komunikacija, ili pak kada nematerijalni rad i suradnja,postaju vladajuÊa proizvodna snaga [vidi dio 3.4] Nadgradnja je poËeladjelovati, a svijet u kojemu æivimo je svijet proizvodnih jeziËnih mreæa. Crteproizvodnje i one predstavljanja kriæaju se i mijeπaju na istom jeziËnom iproizvodnom podruËju. U tom se kontekstu razlike koje odreuju srediπnjekategorije politiËke ekonomije poËinju stapati. Proizvodnja postajenerazluËiva od reprodukcije; proizvodne snage spajaju se s proizvodnimodnosima; stalni kapital sve se viπe konstituira i predstavlja unutarpromjenljivog kapitala, u mozgovima, tijelima i suradnji proizvodnihsubjekata. Druπtveni subjekti istovremeno su proizvoaËi i proizvodi togajedinstvenoga stroja. U toj novoj povijesnoj tvorevini stoga viπe nije moguÊeprepoznati znak, subjekt, vrijednost ili praksu koji bi bili “izvana”.


Meutim, oblikovanje te ukupnosti ne ukida eksploataciju. Ono je prijeredefinira, prvenstveno u odnosu na komunikaciju i suradnju. Eksploatacijaje izvlaπtenje suradnje i poniπtavanje znaËenja jeziËne proizvodnje.Sljedstveno tome, otpori zapovijedanju stalno se pojavljuju unutar Imperija.Neprijateljstva eksploataciji oblikuju se diljem globalnih mreæa proizvodnje iodreuju krizu na svakom pojedinom Ëvoru. Kriza se poklapa spostmodernom ukupnoπÊu kapitalistiËke proizvodnje; ona je svojstvenaimperijalnom nadzoru. U tom se pogledu smanjenje i pad Imperija odreujene kao dijakronijsko kretanje veÊ kao sinkronijska stvarnost. Kriza teËe krozsvaki trenutak razvoja i preinaËenja ukupnosti.

Sa stvarnim potËinjavanjem druπtva kapitalu, druπtvena neprijateljstvamogu izbiti kao sukob u svakom trenutku i u svakom elementukomunikacijske proizvodnje i razmjene. Kapital je postao svijet. Upotrebnavrijednost i sve druge upute na vrijednosti i procese vrednovanja prijeshvaÊenima kao izvan kapitalistiËkoga naËina proizvodnje postupno sunestale. Subjektivnost je potpuno uronjena u razmjenu i jezik, ali to ne znaËida je ona sada pomirljiva. Tehnoloπki razvoj temeljen na uopÊavanjukomunikacijskih proizvodnih odnosa motor je krize, a proizvodni opÊiintelekt gnijezdo je neprijateljstava. Kriza i slabljenje ne odnose se na neπtovanjsko Imperiju veÊ na ono πto je najviπe unutarnje. Oni pripadajuproizvodnji same subjektivnosti, pa su tako istovremeno svojstveni isuprotni procesima reprodukcije Imperija. Kriza i slabljenje nisu skrivenitemelj niti zloslutna buduÊnost veÊ jasna i oËigledna aktualnost, uvijekoËekivani dogaaj, latentnost koja je uvijek prisutna.

PonoÊ je u noÊi utvara. Kako nova vladavina Imperija tako i novonematerijalno i suradniËko stvaralaπtvo mnoπtva kreÊe se u sjeni i niπta neuspijeva osvijetliti sudbinu koja je pred nama. Ipak, dobili smo novureferentnu toËku [a sutra moæda i novu svijest], koja se sastoji u Ëinjenici daje Imperij obiljeæen krizom, da je njegovo slabljenje uvijek veÊ poËelo i da,sljedstveno, svaki pravac neprijateljstva vodi prema dogaaju i singularnosti.©to to znaËi kad kaæemo da je kriza imanentna Imperiju i da je od njeganerazluËiva? Je i moguÊe u ovoj tamnoj noÊi teoretizirati pozitivno i odreditipraksu dogaaja?

StvaranjeDvije nas bitne prepreke spreËavaju da odmah odgovorimo na ta pitanja.Prvu predstavlja bahata moÊ buræoaske metafizike, a osobito πirokorasprostranjena iluzija da su kapitalistiËko træiπte i kapitalistiËki reæim


proizvodnje vjeËni i nenadmaπivi. Bizarna prirodnost kapitalizma je Ëista ijednostavna mistifikacija i moramo se nje smjesta osloboditi. Druguprepreku predstavljaju brojna teoretska stajaliπta koja ne vide nikakvualternativu sadaπnjem obliku vladanja osim slijepog anarhiËnog drugog ikoja tako sudjeluju u misticizmu granice. S toga ideoloπkoga stajaliπta,patnja postojanja ne uspijeva se oblikovati, postati svjesnom i uspostavititoËku pobune. To teoretsko stajaliπte vodi samo u ciniËki stav i kvijetistiËkepostupke. Iluzija o prirodnosti kapitalizma i radikalnosti granice u stvaristoje u dopunskom odnosu. Njihovo sauËesniπtvo izraæava se u iscrpljujuÊojnemoÊi. »injenica je da nijedno od tih stajaliπta, ni apologetsko ni mistiËko,ne uspijeva shvatiti prvenstveni vid biopolitiËkoga poretka: njegovuproizvodnost. Ona ne mogu protumaËiti virtualne moÊi mnoπtva koje stalnoteæi prema moguÊem i stvarnom. Drugim rijeËima, oni su izgubili osjeÊaj zatemeljnu proizvodnost biÊa.

Moæemo odgovoriti na pitanje kako izaÊi iz krize jedino ako sespustimo u biopolitiËku virtualnost, obogaÊenu singularnim i stvaralaËkimprocesima proizvodnje subjektivnosti. Meutim, kako su rascjep i promjenamoguÊi u apsolutnom obzoru u koji smo uronjeni, u svijetu koji poriËevrijednosti u vakuumu znaËenja i nedostatku bilo kakve mjere? Ne trebamose ovdje vraÊati na opis æelje i njezinoga ontoloπkoga viπka, niti ponovoinsistirati na dimenziji “s one strane”. Dovoljno je ukazati na stvaralaËkoodreenje æelje pa tako na njezinu proizvodnost. U stvari, potpuno mijeπanjepolitiËkog, druπtvenog i ekonomskog u konstituciji sadaπnjice otkrivabiopolitiËki prostor koji objaπnjava - mnogo bolje nego nostalgiËna utopijapolitiËkoga prostora u Hannah Arendt - sposobnost æelje da se suoËi skrizom.19 Na taj je naËin potpuno redefiniran cijeli pojmovni obzor.BiopolitiËko, sa stajaliπta æelje samo je konkretna proizvodnja, ljudskakolektivnost na djelu. Æelja se tu pojavljuje kao proizvodni prostor, kaoaktualnost ljudske suradnje u izgradnji povijesti. Proizvodnja je sasvim ijednostavno ljudska reprodukcija, moÊ stvaranja. ÆeljeÊa proizvodnja jestvaranje, ili bolje viπak, rada i akumulacije moÊi utjelovljenoj u kolektivnomkretanju singularnih bitnosti, koje je istovremeno njezin uzrok i njezinozaokruæenje.

Kada Ëvrsto smjestimo naπu analizu u biopolitiËki svijet gdje sedruπtvena, ekonomska i politiËka proizvodnja i reprodukcija podudaraju,ontoloπko stajaliπte i antropoloπko stajaliπte sve se viπe preklapaju. Imperijprisvaja sebi pravo da bude gospodar svijeta jer ga moæe uniπtiti. Kakvauæasna iluzija! U stvarnosti mi smo gospodari svijeta jer ga naπa æelja i rad


stalno ponovo stvaraju. BiopolitiËki svijet je neiscrpivo tkanje stvaralaËkihradnji, od kojih je kolektivno [kao susretiπte singularnosti] motor. Nikakvametafizika, osim u bunilu, ne moæe odrediti ËovjeËanstvo kao izolirano ibespomoÊno. Nikakva ontologija, osim transcendentne, ne moæe svestiËovjeËanstvo na individualnost. Nikakva antropologija, osim patoloπke, nemoæe odrediti ËovjeËanstvo kao negativnu moÊ. Stvaranje, ta prva Ëinjenicametafizike, ontologije i antropologije, kolektivni je mehanizam ili aparatæelje. BiopolitiËko postajanje veliËa tu “prvu” dimenziju u apsolutnomsmislu.

Ta nova stvarnost prisiljava politiËku teoriju da se radikalno redefinira.U biopolitiËkom druπtvu, na primjer, strah se ne moæe koristiti, kao πto jeThomas Hobbes govorio, kao iskljuËivi motor ugovorne konstitucijepolitike, poriËuÊi tako ljubav mnoπtva. Ili pak, u biopolitiËkom druπtvuodluka suverena nikada ne moæe poricati æelju mnoπtva. Kada bi se tetemeljne moderne strategije suverenosti danas upotrijebile sa suprotnostimakoje one odreuju, svijet bi doπao do svoga kraja jer stvaranje ne bi bilo viπemoguÊe. Da bi doπlo do stvaranja, politiËko mora popustiti ljubavi i æelji a toznaËi temeljnim snagama biopolitiËke proizvodnje. PolitiËko nije ono πto nasdanas uËi ciniËki makijavelizam politiËara; ono je prije, kao πto namdemoktratski Machiavelli kaæe, moÊ stvaranja, æelja i ljubav. PolitiËka teorijamora se preusmjeriti u tom pravcu i usvojiti jezik stvaranja.

Stvaranje je primum biopolitiËkoga svijeta Imperija. BiomoÊ - obzorhibridiziranja prirodnoga i umjetnoga, potreba i strojeva, æelje i kolektivneorganizacije ekonomskoga i druπtvenoga - mora stalno sama sebe iznovastvarati kako bi postojala. Stvaranje je tu, prije svega ostaloga, kao osnova imotor proizvodnje i reprodukcije. StvaralaËko povezivanje daje znaËenjekomunikaciji, a svaki model komunikacije [svakidaπnji, filozofski ilipolitiËki] koji ne odgovara tom prvenstvu je laæan. Druπtveni i politiËkiodnosi Imperija biljeæe tu fazu razvoja proizvodnje i tumaËe stvaralaËku iproizvodnu biomoÊ. Tako smo dosegnuli granicu virtualnosti stvarnogapotËinjavanja proizvodnoga druπtva kapitalu - ali upravo na toj se graniciotkrivaju moguÊnost stvaranja i kolektivna snaga æelje u svoj svojoj moÊi.

KorupcijaKorupcija stoji nasuprot stvaranju. Daleko od toga da je nuæna nadopunastvaranju, kao πto su govorile razne platonske filozofske struje, korupcija jejednostavno njegova negacija.20 Korupcija razbija lanac æelje i prekidanjezino πirenje po biopolitiËkom obzoru proizvodnje. Ona gradi crne rupe i


ontoloπke vakuume u æivotu mnoπtva koje ne moæe prekriti ni najperverznijapolitiËka znanost. Korupcija, nasuprot æelji, nije ontoloπki motor veÊjednostavno nedostatak ontoloπkoga temelja biopolitiËkih postupaka biÊa.

U Imperiju korupcija je posvuda. Ona je kamen temeljac i kljuËprevlasti. Ona leæi u razliËitim oblicima u vrhovnoj vlasti Imperija i njegovihvazalskih uprava, najprofinjenijim i najpokvarenijim upravnim redarstvenimsnagama, lobijima vladajuÊih klasa, mafijama druπtvenih skupina u usponu,crkvama i sljedbama, financijskim konglomeratima i svakidaπnjimekonomskim transakcijama. Putem korupcije imperijalna moÊ prostiredimnu zavjesu po svijetu, i zapovijeda mnoπtvom u tom trulom oblaku, uodsutnosti svjetla i istine.

Nema tajne u tome kako prepoznajemo korupciju i kako prepoznajemosnaænu prazninu bezrazliËne magle koju imperijalna moÊ πiri po svijetu. Ustvari, sposobnost da prepoznamo maglu je sposobnost koja je najboljeraspodijeljena po svijetu, da upotrijebimo Descartesovu izreku [“La facultéla mieux paratagée du monde”]. Korupciju odmah zapazimo jer se odmahpojavljuje kao oblik nasilja, kao uvreda. I doista je uvreda: korupcija je ustvari znak da se ne mogu povezati moÊ i vrijednost, a njezino prokazivanjeje tako izravna intuicija o odsutnosti biÊa. Korupcija je ono πto odvaja tijelo ium od onoga πto oni mogu uraditi. S obzirom da se znanje i postojanje ubiopolitiËkom svijetu uvijek slaæu u proizvodnji vrijednosti, taj nedostatakbiÊa pojavljuje se kao rana, smrtna æelja sociusa, odvajanje biÊa od svijeta.

Oblici u kojima se korupcija pojavljuje toliko su brojni da bi pokuπajnjihovoga nabrajanja sliËio ulijevanju mora u πalicu Ëaja. Pokuπajmosvejedno dati nekoliko primjera, iako oni nikako ne mogu predstavljaticjelinu. Na prvom mjestu, postoji korupcija kao izbor pojedinca koji sesuprotstavlja zajednici i solidarnosti onako kako ih odreuje biopolitiËkaproizvodnja i krπi njihova pravila. To malo svakodnevno nasilje moÊikorupcija je u mafijaπkom stilu. Na drugom mjestu, postoji korupcijaproizvodnoga poretka, ili stvarno eksploatacije. To ukljuËuje Ëinjenicu da suvrijednosti koje proizlaze iz kolektivne suradnje rada izvlaπtene, a ono πto jebilo u biopolitiËkom ab origine javnom podruËju privatizirano. Kapitalizamje potpuno uvuËen u tu korupciju privatizacije. Kao πto kaæe sveti Augustin,velike vladavine samo su proπirene projekcije malih lopova. Meutim,Augustin iz Hippoa, tako realistiËan u toj pesimistiËkoj koncepciji moÊi,zaprepastio bi se pred danaπnjim malim lopovima monetarne i financijskemoÊi. Doista, kada kapitalizam izgubi svoj odnos prema vrijednosti [kakokao mjeri pojedinaËne eksploatacije tako i kao normi kolektivnoga napretka]


odmah se pojavljuje kao korupcija. Sve viπe apstraktan slijed njegovogafunkcioniranja [od akumulacije viπka vrijednosti do monetarne i financijskespekulacije] pokazuje se kao snaæan marπ prema opÊoj korupciji. Ako jekapitalizam po definiciji sustav korupcije, kojega ipak dræi na okupu, kao uMandevillevoj basni, njegova suradniËka pamet a izbavljuje ga njegovoprogresivno funkcioniranje, prema svim njegovim ideologijama na desnici iljevici, tada, kada se mreæa rastvara a progresivni telos slama, niπta bitno neostaje od kapitalizma osim korupcije. Na treÊem mjestu, korupcija sepojavljuje u funkcioniranju ideologije, ili pak u izopaËivanju smisla jeziËnekomunikacije. Tu korupcija dodiruje biopolitiËko podruËje, napadajuÊinjegove proizvodne Ëvorove i remeteÊi njegove stvaralaËke procese. Taj senapad prikazuje, na Ëetvrtom mjestu, kada u praksi imperijalne vlastiprijetnja terorom postaje oruæje za rjeπavanje ograniËenih ili regionalnihsukoba i aparat za imperijalni razvoj. Imperijalno zapovijedanje u tom jesluËaju preruπeno i moæe se alternativno pojaviti kao korupcija ili razaranje,gotovo otkrivajuÊi duboki poziv ovoga prvoga ovome drugome ili obratno.Oboje pleπu zajedno nad ponorom, iznad imperijalne odsutnosti biÊa.

Takvi primjeri korupcije mogli bi se nabrajati ad infinitum, ali u osnovitih oblika korupcije je zahvat ontoloπkoga poniπtavanja koji se odreuje ivrπi kao razaranje pojedinaËne biti mnoπtva. Mnoπtvo mora biti ujedinjeno ilisegmentirano u razne jedinice: tako se mnoπtvo moæe korumpirati. Zbogtoga se klasiËni i moderni koncepti korupcije ne mogu izravno prenijeti umoderni koncept. Dok se je u klasiËnim i modernim vremenima korupcijaodreivala u odnosu na sheme i/ili odnose vrijednosti i prikazivala kaonjihov falsifikat tako da je ponekad igrala ulogu u promjeni oblika vlasti iobnovi vrijednosti, danas, naprotiv, korupcija ne moæe igrati ulogu u bilokojoj preobrazbi oblika vlasti jer je sama korupcija sræ i ukupnost Imperija.Korupcija je Ëisto vrπenje zapovijedanja, bez ikakve proporcionalne iliprimjerene upute na svijet æivota. Ona je zapovijedanje usmjereno premauniπtenju singularnog mnoπtva, putem njegovoga prisilnoga stapanja i/iliokrutnoga segmentiranja. Zbog toga Imperij nuæno slabi u samom trenutkusvoga uspona.

To negativno lice zapovijedanja nad proizvodnjom biomoÊi joπ je viπeparadoksalno kada ga promatramo sa stajaliπta tjelesnosti. BiopolitiËkostvaranje izravno preobraæava tijela mnoπtva. To su, kao πto smo vidjeli,tijela obogaÊena intelektualnom i suradniËkom moÊi i tijela koja su veÊhibridna. Stvaranje u postmodernosti nudi nam tijela “s onu stranu mjere”.U tom se kontekstu korupcija pojavljuje jednostavno kao bolest, tegoba i


osakaÊenje. Tako je moÊ uvijek djelovala protiv obogaÊenih tijela. Korupcijase takoer pojavljuje kao psihoza, opij, tjeskoba i dosada, ali to se je uvijekdogaalo tijekom modernosti i disciplinarnih druπtava. SpecifiËnostkorupcije danas je rascjep zajednice pojedinaËnih tijela i preprekanjezinome djelovanju - rascjep proizvodne biopolitiËke zajednice i preprekanjezinom æivotu. Tu se tako suoËavamo s paradoksom. Imperij priznaje iiskoriπtava Ëinjenicu da u suradnji tijela proizvode viπe a u zajednici tijelauæivaju viπe, ali on mora remetiti i nadzirati tu suradniËku autonomiju kakoga ona ne bi uniπtila. Korupcija djeluje kako bi sprijeËila taj hod tijela “s onustranu mjere” kroz zajednicu, tu singularnu univerzalnost nove moÊi tijelakoja prijeti samom postojanju Imperija. Paradoks je nerazrjeπiv: πto svijetpostaje bogatijim, Imperij, koji se temelji na tom bogatstvu, mora sve viπeporicati uvjete proizvodnje bogatstva. Naπa je zadaÊa istraæiti kako na krajumoæemo prisiliti korupciju da ustupi svoj nadzor stvaranju.

4.3

MNO©TVO PROTIV IMPERIJA

Velike mase trebaju osjetilnu religiju [einesinnliche Religion]. Ne samo velike mase veÊje filozof treba. Monoteizam uma i srca,politeizam maπte i umjetnosti, to mi trebamo... Moramo imati novu mitologiju, ali tamitologija mora biti u sluæbi ideja. To morabiti mitologija uma.

das älteste systemprogramm

des deutschen idealismus,

hegel, hölderlin ili schelling

Nama ne nedostaje komunikacija, naprotivimamo je i previπe. Nama nedostaje stvaranje.Nedostaje nam otpor sadaπnjici.

gilles deleuze & félix guattari

Imperijalna moÊ ne moæe viπe rjeπavatisukob druπtvenih snaga putem posredniËkoga shematizma koji iskrivljujesmisao sukoba. Druπtveni sukobi koji saËinjavaju politiËko izravno sesuoËavaju jedan s drugim, bez posredovanja bilo kakve vrste. To je bitnanovost imperijalnoga stanja. Imperij stvara veÊi potencijal za revoluciju negoπto su to Ëinili moderni reæimi moÊi jer nam on pruæa, zajedno sa strojem zazapovijedanje, jednu alternativu: skup svih eksploatiranih i potËinjenih,mnoπtvo koje se izravno suprotstavlja Imperiju, bez posredovanja izmeunjih. Stoga je na ovom mjestu, kao πto kaæe Augustin, naπa zadaÊaraspraviti, kako najbolje znamo, “uspon, razvoj i sudbinski kraj dvajugradova ... koje vidimo isprepletene ... i izmijeπane”.01 Nakon πto smo senaπiroko bavili Imperijem, trebamo se izravno usredotoËiti na mnoπtvo injegovu potencijalnu politiËku moÊ.


Dva gradaTrebamo konkretno istraæiti kako mnoπtvo moæe postati politiËki subjekt ukontekstu Imperija. Svakako moæemo prepoznati postojanje mnoπtva sastajaliπta konstitucije Imperija, ali s te bi perspektive moglo izgledati daimperijalno zapovijedanje stvara i podræava mnoπtvo. U novompostmodernom Imperiju nema cara Karakale koji podaruje dræavljanstvosvim svojim podanicima i tako oblikuje mnoπtvo kao politiËki subjekt.Najjasnije moæemo iπËitavati oblikovanje eksploatiranih i potËinjenihproizvoaËa u povijesti revolucija u dvadesetom stoljeÊu. Uvjetidræavljanstva mnoπtva nastali su, πirili se i uËvrstili izmeu komunistiËkihrevolucija iz 1917. i 1949, velikih antifaπistiËkih borbi 1930-ih i 1940-ih, ibrojnih bori za osloboenje u 1960-im godinama do onih iz 1989. Daleko odtoga da su bile poraæene, revolucije dvadesetoga stoljeÊa vukle su naprijed ipreobrazile uvjete klasnog sukoba, uspostavljajuÊi preduvjete nove politiËkesubjektivnosti, pobunjeniËkog mnoπtva protiv imperijalne moÊi. Ritam πto suga nametnuli revolucionarni pokreti takt je nove aetas, novo sazrijevanje imetamorfoza vremena.

Konstitucija Imperija nije uzrok veÊ posljedica uspona tih novih moÊi. Stoga nas ne bi trebala iznenaditi Ëinjenica da Imperij, usprkos svojimnaporima, ne moæe izgraditi sustav prava primjeren novoj stvarnostiglobalizacije druπtvenih i ekonomskih odnosa. Uzrok te nemoguÊnosti [kojanam je posluæila kao polaziπte naπe rasprave u dijelu 1.1] nije velikoproπirenje polja regulacije; niti je to jednostavno ishod teπkoga prijelaza odstaroga sustava meunarodnoga javnoga prava na novi imperijalni sustav.Umjesto toga tu nemoguÊnost moæemo objasniti revolucionarnom prirodommnoπtva, kojega su borbe proizvele Imperij kao svoju obrnutu sliku i kojedanas predstavlja na toj novoj pozornici neobuzdanu snagu i viπakvrijednosti u pogledu svakoga oblika prava i zakona.

Da bismo potvrdili tu hipotezu dovoljno je pogledati suvremeni razvojmnoπtva i zaustaviti se na æivotnoj snazi njegovih danaπnjih izraza. Kadamnoπtvo radi ono proizvodi autonomno i reproducira cijeli æivot. Proizvoditii reproducirati autonomno znaËi izgraivati novu ontoloπku stvarnost, Ustvari, mnoπtvo svojim radom proizvodi samo sebe kao singularnost. To jesingularnost koja uspostavlja novo mjesto u ne-mjestu Imperija, singularnostkoja je stvarnost πto je proizvodi suradnja, predstavlja jeziËna zajednica irazvijaju kretanja hibridizacije. Mnoπtvo potvruje svoju singularnostpreokreÊuÊi ideoloπku iluziju da su svi ljudi na globalnoj povrπini svijetarazmjenljivi. PostavljajuÊi ideologiju træiπta na njezine noge, mnoπtvo putem

327MNO©TVO PROTIV IMPERIJA

svoga rada promiËe singulariziranje skupina i skupova ËovjeËanstva, nasvakom moguÊem Ëvoru globalnoga meusobnoga djelovanja.

Klasne borbe i revolucionarni procesi proπlosti potkopali su politiËkemoÊi nacija i naroda. Revolucionarna preambula koja se ispisivala tijekomdevetnaestoga i dvadesetoga stoljeÊa pripremila je nove subjektivnerazmjeπtaje rada koji se poËinju danas ostvarivati. Suradnja i komunikacijakroz sfere biopolitiËke proizvodnje odreuju novu proizvodnu singularnost.Mnoπtvo se ne oblikuje jednostavnim nemarnim spajanjem i mijeπanjemnacija i naroda; ono je singularna moÊ novoga grada.

Netko bi mogao primijetiti na ovom mjestu, i to s pravom, da sve to nijejoπ uvijek dovoljno da bi se mnoπtvo uspostavilo kao pravi politiËki subjekt,a joπ manje kao subjekt s moguÊnoπÊu da nadzire vlastitu sudbinu.Meutim, ta primjedba ne predstavlja nepremostivu prepreku, jerrevolucionarna proπlost i suvremene suradniËke proizvodne sposobnostipomoÊu kojih se antropoloπka obiljeæja mnoπtva stalno iznova ispisuju ipreoblikuju, ne mogu a da ne otkriju telos, materijalnu potvrdu osloboenja.U klasiËnom svijetu Plotin se suoËio sa sliËnim stanjem:

“Pobjegnimo onda u voljenu Domovinu”: to je najbolji savjet ...Domovina je tamo odakle smo doπli, a Tamo je i Otac. Koji je onda naπsmjer, koji je naËin naπega bijega? To nije putovanje za noge, noge nasvode samo iz zemlje u zemlju; niti trebate razmiπljati o kolima ili broduda vas odvede; morate sav taj poredak stvari ostaviti postrance i odbitida ga vidite: morate zatvoriti oËi i dozvati umjesto toga jednu druguviziju koja Êe se probuditi unutar vas, viziju, koja se raa prije svega,koju malo tko koristi.02

Tako je klasiËni misticizam izraæavao novi telos. Meutim, danas semnoπtvo nalazi na imperijalnim povrπinama gdje nema Boga Oca i nikakvetranscendentnosti. Umjesto nje tu je naπ imanentni rad. Teleologija mnoπtvaje teurgijska; ona se sastoji u moguÊnosti usmjeravanja tehnologija iproizvodnje prema njegovom uæivanju i njegovom poveÊanju moÊi. Mnoπtvonema razloga gledati izvan vlastite povijesti i vlastite sadaπnje proizvodnemoÊi za potrebna sredstva koja Êe ga voditi prema vlastitoj konstituciji kaopolitiËkoga subjekta.

Tako se poËinje oblikovati materijalna mitologija razuma, a ona seizgrauje u jezicima, tehnologijama i svim sredstvima koja Ëine podruËjeæivota. Materijalna osjetilna religija je ono πto odvaja mnoπtvo od svakogaostatka suverene moÊi i od svake “produæene ruke” Imperija. Mitologija


razuma je simboliËko i maπtovito oblikovanje koje omoguÊuje ontologijimnoπtva da se izrazi kao djelatnost i svijest. Mitologija jezika mnoπtvatumaËi telos zemaljskoga grada, πto ga moÊ vlastite sudbine odvaja od bilokakvoga pripadanja ili potËinjavanja Boæjem gradu, koji je izgubio svu Ëast ilegitimnost. Tako se metafiziËkim i transcendentnim posredovanjima,nasilju i korupciji suprotstavlja apsolutnu konstituciju rada i suradnje,zemaljski grad mnoπtva.

BeskonaËne staze [Pravo na globalno dræavljanstvo]Konstitucija mnoπtva najprije se pojavljuje kao prostorno kretanje kojekonstituira mnoπtvo na neograniËenom mjestu. Kapitalizam je od samogsvog postanka predstavljao pokretljivost roba, pa stoga i onu te posebne robeπto je Ëini ljudski rad, kao temeljni uvjet akumulacije. Meutim, vrstekretanja pojedinaca, skupina i stanovniπtva πto ih danas nalazimo u Imperijune mogu se potpuno potËiniti zakonima kapitalistiËke akumulacije - usvakom trenutku oni se prelijevaju preko granica mjere i uzdrmavaju je.Kretanja mnoπtva oznaËuju nove prostore, a njihova putovanja uspostavljajunova mjesta stanovanja. Autonomno kretanje definira mjesto prikladnomnoπtvu. Sve Êe manje putovnice ili zakonski elementi moÊi ureivati naπakretanja preko granica. Kako proizvodni tijekovi tijela odreuju nove rijeke iluke, mnoπtvo uspostavlja novi zemljopis. Gradovi svijeta postat Êeistovremeno veliki nanosi suradniËkoga ËovjeËanstva i pokretaËi kretanja,privremena mjesta stanovanja i mreæe masovne raspodjele æivogaËovjeËanstva.

Putem kolanja mnoπtvo ponovo prisvaja prostor i konstituira se kaodjelatni subjekt. Kada pobliæe pogledamo kako se odvija taj konstitutivniproces subjektivnosti, moæemo vidjeti da neobiËne topologije, podzemni ineobuzdani rizomi opisuju nove prostore - zemljopisne mitologije kojeoznaËavaju nove staze sudbine. Ta kretanja Ëesto izazivaju strahovitu patnju,ali u njima postoji i æelja za osloboenjem koja se utaæuje samo ponovnimprisvajanjem novih prostora, oko kojih se grade nove slobode. Ta mnoπtva,gdje god stignu te uzduæ svojih staza, odreuju nove oblike æivota i suradnje.Ona posvuda stvaraju ono bogatstvo koje nametniËki postmodernikapitalizam inaËe ne bi znao kako isisati iz krvi proletarijata, jer se danasproizvodnja sve viπe odvija u kretanju i suradnji, u egzodusu i zajednici. Je limoguÊe zamisliti poljoprivredne i usluæne industrije SAD-a bez meksiËkedoseljeniËke radne snage, ili arapsku naftu bez Palestinaca i Pakistanaca?©toviπe, gdje bi bili veliki inovativni sektori nematerijalne proizvodnje, od


dizajna do mode, i od elektronike do znanosti u Evropi, SjedinjenimDræavama i Aziji, bez “ilegalnoga rada” velikih masa, mobiliziranih u smjerublistavih obzora kapitalistiËkoga bogatstva i slobode? Masovne selidbepostale su nuæne za proizvodnju. Svaka staza je utabana, ucrtana iproputovana. Izgleda da πto se viπe po svakoj od njih putuje to se viπe patnjena svakoj od njih nataloæi, i svaka od njih postaje produktivnija. Te stazeizvlaËe “zemaljski grad” iz oblaka i zbrke kojima ih Imperij obavija. Na tajnaËin mnoπtvo dobiva snagu da potvrdi svoju autonomnost, putujuÊi iizraæavajuÊi se putem aparata raπirenog, popreËnog teritorijalnog ponovnogprisvajanja.

Meutim, prepoznavanje moguÊe autonomije mnoπtva samo ukazujena pravo pitanje. Trebamo shvatiti kako se mnoπtvo organizira ili redefinirakao pozitivna, politiËka moÊ. Do ovoga mjesta mogli smo opisatipotencijalno postojanje te politiËke moÊi samo u formalnom smislu. Bilo bipogreπno tu se zaustaviti a da ne nastavimo istraæivati zrele oblike svijesti ipolitiËke organizacije mnoπtva ne prepoznavajuÊi koliko je ono veÊ moÊno utim teritorijalnim kretanjima radne snage Imperija. Kako moæemoprepoznati [i otkriti] konstitutivnu politiËku tendenciju unutar i s onu stranuspontanosti kretanja mnoπtva?

Moæemo pristupiti tom pitanju s druge strane razmatrajuÊi politikeImperija koje potiskuju ta kretanja. Imperij ne zna stvarno kako nadzirati testaze i moæe jedino pokuπati kriminalizirati one koji po njima putuju Ëak ionda kada su ta kretanja potrebna za samu kapitalistiËku proizvodnju. Novicarevi droge tvrdoglavo nazivaju te selidbene linije biblijskih razmjera kojeidu od Juæne u Sjevernu Ameriku “kokainskim putom”; dok evropske voesmatraju oblike egzodusa iz Sjeverne Afrike i podsaharske Afrike“teroristiËkim stazama”; ili opet “Arabia felix” porobljava stanovniπtvo kojeje prisiljeno bjeæati preko Indijskog oceana; a taj se popis πiri. Pa ipak setijekovi stanovniπtva nastavljaju. Imperij mora ograniËiti i izolirati prostornakretanja mnoπtva da ona ne bi dobila politiËku legitimnost. S toga stajaliπtakrajnje je vaæno to πto Imperij koristi svoje moÊi da usklauje razne snagenacionalizma i fundamentalizma i s njima upravlja. [vidi dijelove 2.2 i 2.4].Isto tako nije manje vaæno to πto Imperij rasporeuje svoje vojne iredarstvene moÊi da dovede u red neposluπne i buntovne.03 Meutim, tiimperijalni postupci sami po sebi joπ uvijek ne dodiruju politiËku tenzijukoja struji spontanim kretanjima mnoπtva. Sve te represivne radnje ostajubitno vanjske u odnosu na mnoπtvo i njegova kretanja. Imperij moæe samoizolirati, dijeliti i vrπiti segregaciju. Imperijalni kapital doista napada kretanja


mnoπtva neumornom odluËnoπÊu: on patrolira morima i granicama; izolira ivrπi segregaciju unutar svake zemlje; a u svijetu rada on pojaËava jazove irazgraniËenja rase, spola, jezika, kulture i tako dalje. Meutim, Ëak i tada onmora paziti da previπe ne ograniËi proizvodnost mnoπtva jer i Imperij ovisi otoj moÊi. On mora dozvoliti sve πira kretanja mnoπtva po svjetskoj pozornici,pa su njegovi pokuπaji da potiskuje mnoπtvo u stvari paradoksalni,izokrenuti izrazi njegove snage.

To nas vraÊa naπim temeljnim pitanjima: Kako radnje mnoπtva mogupostati politiËke? Kako se mnoπtvo moæe organizirati i usredotoËiti svojeenergije protiv potiskivanja i neprestanih teritorijalnih segmentacijaImperija? Jedini odgovor koji moæemo dati na ta pitanja je da djelovanjemnoπtva postaje politiËko kada se ono poËinje izravno i s primjerenomsvijeπÊu suprotstavljati bitnim represivnim zahvatima Imperija. To je stvarprepoznavanja i osujeÊivanja imperijalnih inicijativa i nedozvoljavanja dastalno ponovo uspostavljaju red; to je stvar prelaæenja i razbijanja granica isegmentiranosti koje su nametnute novoj kolektivnoj radnoj moÊi, to je stvarprikupljanja tih iskustava otpora i usklaenog rukovanja s njima protivnervnih srediπta imperijalnoga zapovijedanja.

Meutim, ta zadaÊa mnoπtva, iako je jasna na pojmovnoj razini, ostajepriliËno apstraktna. Koji Êe specifiËni i konkretni postupci oæiviti taj politiËkiprojekt? Ne moæemo to reÊi u ovom trenutku. Ali moæemo vidjeti prvielement politiËkoga programa za globalno mnoπtvo, prvi politiËki zahtjev:globalno dræavljanstvo. Tijekom demonstracija 1996. godine za one sanspapiers, strance koji borave u Francuskoj bez dokumenata, transparenti suzahtijevali “Papiers pour tous!” Boraviπni papiri za svakoga znaËi na prvommjestu da svi trebaju imati puna prava dræavljanstva u zemlji u kojoj æive irade. To nije utopijski ili nerealni politiËki zahtjev. Radi se o zahtjevu da sejednostavno pravni status stanovniπtva reformira u koraku sa stvarnimekonomskim preobrazbama zadnjih godina. Sam kapital zahtijevao je sveveÊu pokretljivost radne snage i stalne selidbe preko nacionalnih granica.KapitalistiËka proizvodnja u vodeÊim regijama [u Evropi, SjedinjenimDræavama i Japanu, ali i u Singapuru, Saudijskoj Arabiji i drugdje] bitnoovisi o priljevu radnika iz potËinjenih regija svijeta. Iz toga slijedi politiËkizahtjev da se postojeÊa Ëinjenica kapitalistiËke proizvodnje pravno prizna ida svi radnici dobiju puna prava dræavljanstva. U stvari taj politiËki zahtjevinsistira u postmodernosti na temeljnom modernom ustavnom naËelu kojepovezuje pravo i rad i tako radnika koji stvara kapital nagraujedræavljanstvom.


Taj se zahtjev moæe oblikovati opÊenitije i radikalnije u odnosu napostmoderne uvjete Imperija. Ako u prvom trenutku mnoπtvo zahtijeva dasvaka dræava pravno prizna selidbe koje su nuæne za kapital, u drugomtrenutku ono mora zahtijevati nadzor nad samim kretanjima. Mnoπtvo morabiti sposobno odluËiti kada, kuda i je li se uopÊe kreÊe. Ono mora imati ipravo da ostane na mjestu a ne da ga stalno prisiljavaju na kretanje. OpÊepravo da nadzire vlastito kretanje krajnji je zahtjev mnoπtva za globalnimdræavljanstvom. Taj zahtjev radikalan je ukoliko dovodi u pitanje temeljniaparat imperijalnoga nadzora nad proizvodnjom i æivotom mnoπtva.Globalno dræavljanstvo je moÊ mnoπtva da ponovo prisvoji nadzor nadprostorom i tako nacrta novu kartografiju.

Vrijeme i tijelo [Pravo na druπtvenu nadnicu]Mnogi se elementi pojavljuju na beskrajnim stazama pokretljivoga mnoπtvapored prostornih dimenzija koje smo dosad razmatrali. Mnoπtvo osobitohvata vrijeme i gradi nove vremenitosti, koje moæemo prepoznati ako seusredotoËimo na preobrazbe rada. Razumijevanje te izgradnje novihvremenitosti pomoÊi Êe nam da vidimo kako mnoπtvo ima potencijala dasvoje djelovanje uËini koherentnim kao stvarnu politiËku tendenciju.

Ne moæemo shvaÊati nove vremenitosti biopolitiËke proizvodnje uokvirima tradicionalnih koncepcija vremena. Aristotel u fizici definira vrije-me mjerom kretanja izmeu prije i poslije. Aristotelova definicija ima ogro-mnu zaslugu πto je odvojila definiciju vremena od pojedinaËnoga iskustva ispiritualizma. Vrijeme je kolektivno iskustvo koje se utjelovljuje i æivi u kre-tanjima mnoπtva. Meutim, Aristotel dalje svodi to kolektivno vrijeme πto gaodreuje iskustvo mnoπtva na transcendentni standard mjere. Cijela zapad-na metafizika, od Aristotela do Kanta i Heideggera, locira vrijeme u tomtranscendentnom mjestu stanovanja. U modernosti, stvarnost se zamiπljasamo kao mjera, a mjera se opet zamiπlja samo kao [stvarno ili formalno] apriori koje skuplja biÊe unutar transcendentnog poretka. Jedino je postmod-ernost stvarno raskinula s tom tradicijom - ne s prvim elementom Aristotelo-ve definicije vremena kao kolektivne konstitucije veÊ s drugim transcendent-nim razmjeπtajem. U postmodernosti, vrijeme viπe ne odreujemo nikakvomtranscendentnom mjerom, nikakvim a priori: vrijeme izravno pripada posto-janju. Tu se razbija aristotelovska tradicija mjere. U stvari, s naπega stajaliπta,Ëinjenica da je danas nemoguÊe mjeriti rad, bilo konvencijom ili procjenom,najodluËnije razara transcendentalizam vremenitosti. Vrijeme se vraÊa pot-puno pod kolektivno postojanje i tako prebiva unutar suradnje mnoπtva.


Vrijeme je ponovo prisvojeno na ravni imanentnosti putem suradnje,kolektivnoga postojanja i komunikacijskih mreæa koje se oblikuju ipreoblikuju unutar mnoπtva. Ono nije dato a priori, veÊ nosi peËatkolektivnoga djelovanja. Nova fenomenologija rada mnoπtva otkriva rad kaotemeljno stvaralaËko djelovanje koje putem suradnje ide s onu stranu bilokoje nametnute prepreke i stalno ponovo stvara svijet. Djelatnost mnoπtvakonstituira vrijeme s onu stranu mjere. Tako moæemo odrediti vrijeme kaonemjerljivost kretanja izmeu jednoga prije i jednoga poslije, kao imanentniproces konstituiranja.04 Procesi ontoloπkoga konstituiranja odvijaju se krozkolektivna kretanja suradnje po novim tkivima πto ih je ispreplelaproizvodnja subjektivnosti. Na tom mjestu ontoloπke konstitucije proletarijatse pojavljuje kao konstitutivna moÊ.

To je novi proletarijat a ne nova industrijska radniËka klasa. Ta jerazlika bitna. Kao πto smo ranije objasnili, “proletarijat” je opÊi pojam kojiodreuje sve one kojih rad kapital eksploatira, cijelo suradniËko mnoπtvo[dio 1.3]. Industrijska radniËka klasa predstavljala je samo djelomiËnitrenutak u povijesti proletarijata i revolucija, u razdoblju kada je kapitalmogao svesti vrijednost na mjeru. U tom je razdoblju izgledalo kao da jesamo rad nadniËarskih radnika proizvodan, pa su prema tome svi drugidijelovi rada izgledali samo kao reproduktivni ili Ëak neproizvodni.Meutim, u biopolitiËkom kontekstu Imperija, proizvodnja kapitala sve seviπe podudara s proizvodnjom i reprodukcijom druπtvenog æivota; takopostaje sve teæe zadræati razliku izmeu proizvodnoga, reproduktivnoga ineproizvodnoga rada. Rad - materijalan ili nematerijalan, intelektualan ilitjelesni - proizvodi i reproducira druπtveni æivot, a u tom ga procesu kapitaleksploatira. Taj πiroki krajobraz biopolitiËke proizvodnje omoguÊuje namnaposljetku da shvatimo punu opÊenitost pojma proletarijata. PostupnabezrazliËnostizmeu proizvodnje i reprodukcije u biopolitiËkom kontekstutakoer joπ jednom naglaπava nemjerljivost vremena i vrijednosti. Kako radkreÊe van tvorniËkih zidova, sve je teæe odræavati fikciju bilo kakvogmjerenja radnoga dana i tako odvojiti vrijeme proizvodnje od vremenareprodukcije, ili radno vrijeme od vremena dokolice. Nema vremenskihsatova koji otkucavaju na terenu biopolitiËke proizvodnje. Proletarijatproizvodi u svoj svojoj opÊenitosti posvuda cijeli dan.

Ta opÊenitost biopolitiËke proizvodnje razjaπnjava drugi programskipolitiËki zahtjev mnoπtva: druπtvenu nadnicu i zajamËeni dohodak za sve.Druπtvena nadnica suprotstavlja se najprije obiteljskoj nadnici, temeljnomoruæju spolne podjele rada kojom druπtvo smatra da je plaÊanjem nadnice za


proizvodni rad muπkoga radnika takoer platilo neplaÊeni reproduktivni radradnikove æene i ostalih o njemu ovisnih kod kuÊe. Obiteljska nadnicapostavlja nadzor obitelji Ëvrsto u ruke muπkoga nadniËara i produæava laænupredodæbu o tome koji je rad proizvodan a koji nije. Kao πto blijedi razlikaizmeu proizvodnoga i reproduktivnoga rada, tako blijedi i legitimnostobiteljske nadnice. Druπtvena nadnica πiri se daleko izvan obitelji na cijelomnoπtvo, Ëak i na one koji su nezaposleni, jer cijelo mnoπtvo proizvodi, anjegova proizvodnja je nuæna sa stajaliπta ukupnoga druπtvenoga kapitala. Uprijelazu prema postmodernosti i biopolitiËkoj proizvodnji, radna snagapostala je sve viπe kolektivna i druπtvena. »ak viπe nije moguÊe podræatistaru parolu “jednaka plaÊa za jednaki rad” kada rad ne moæemoindividualizirati ni mjeriti. Zahtjev za druπtvenom nadnicom proπiruje nacijelo stanovniπtvo zahtjev da se svo djelovanje potrebno za proizvodnjukapitala prizna jednakom nagradom tako da druπtvena nadnica bude stvarnozajamËeni dohodak. Kada se jednom dræavljanstvo proπiri na sve, moglibismo taj zajamËeni dohodak nazvati dohotkom dræavljanstva, koji pripadasvakome kao Ëlanu druπtva.

Telos [Pravo na ponovno prisvajanje]S obzirom da se u imperijalnom podruËju biomoÊi proizvodnja i rad sve viπepoklapaju, klasna borba ima potencijal da izbije preko svih podruËja æivota.Sada se moramo suoËiti s problemom kako se mogu pojaviti konkretnisluËajevi klasne borbe, a joπ viπe kako oni mogu oblikovati koherentanprogram borbe, konstitutivnu moÊ primjerenu uniπtenju neprijatelja iizgradnji novoga druπtva. Pitanje je u stvari kako se tijelo mnoπtva moæeprerazmjestiti kao telos.

Prvi vid telosa mnoπtva vezan je uz znaËenja jezika i komunikacije.Ako komunikacija sve viπe postaje tkivo proizvodnje, i ako jeziËna suradnjasve viπe postaje struktura proizvodne materijalnosti, onda nadzor nad jez-iËnim smislom i znaËenjem i mreæama komunikacija postaje sve viπe bitnopitanje za politiËku borbu. Izgleda da je Jürgen Habermas shvatio tu Ëin-jenicu, ali on dodjeljuje osloboene funkcije jezika i komunikacije samo po-jedinim i izoliranim dijelovima druπtva.05 Prijelaz u postmodernost i Imperijzabranjuje svako takvo pregraivanje podruËja æivota i neposredno predstav-lja komunikaciju, proizvodnju i æivot kao sloæenu cjelinu, otvoreno mjestosukoba. TeoretiËari i praktiËari znanosti dugo su se ukljuËivali u ta mjestaprepirke, ali danas se sva radna snaga [bilo materijalna ili nematerijalna, in-telektualna ili fiziËka] ukljuËila u borbe oko smisla jezika i protiv kapitalis-


tiËke kolonizacije komunikacijske druπtvenosti. JeziËni i komunikacijskireæimi proizvodnje nametnuli su nam sve elemente korupcije i eksploatacije:uniπtiti ih u rijeËima isto je tako hitno kao uniπtiti ih u djelima. To nije stvar-no pitanje kritike ideologije ako pod ideologijom joπ uvijek podrazumijeva-mo podruËje ideja i jezika koje je suprakulturalno, vanjsko proizvodnji. Ilipak, u ideologiji imperijalnoga reæima, kritika postaje izravno kritika kakopolitiËke ekonomije tako i doæivljenoga iskustva. Kako moæemo smisao iznaËenje drukËije usmjeriti ili organizirati u alternativni, koherentni komu-nikacijski aparat? Kako moæemo otkriti i usmjeriti operativne crte jeziËnihskupova i komunikacijskih mreæa koje stvaraju tkivo æivota i proizvodnje?Znanje treba postati jeziËno djelovanje a filozofija treba postati stvarnoponovno prisvajanje znanja.06 Drugim rijeËima znanje i komunikacija treba-ju konstituiraju æivot putem borbe. Prvi vid telosa postavljen je kada borbamnoπtva razvija aparate πto povezuju komunikaciju s naËinima æivota. Sva-koj jeziËnoj i komunikativnoj mreæi odgovara sustav strojeva, a pitanje stro-jeva i njihove uporabe omoguÊava nam da shvatimo drugi vid telosa mnoπtvakoji integrira prvi i nosi ga dalje. Mi dobro znamo da strojevi i tehnologijenisu neutralne i neovisne cjeline. Oni su biopolitiËki alati oblikovani u razn-im reæimima proizvodnje, koji olakπavaju neke postupke i zabranjuju druge.Procesi izgradnje novoga proletarijata koje smo slijedili prelaze temeljni pragkada mnoπtvo prepozna sebe kao stroj, kada izmisli moguÊnost nove upo-rabe strojeva i tehnologije u kojoj proletarijat nije potËinjen kao “varijabilnirad”, kao unutarnji dio proizvodnje kapitala, veÊ je prije autonoman agensproizvodnje. U prijelazu od borbe oko smisla jezika na izgradnju novoga sus-tava strojeva, telos dobiva veÊu koherenciju. Taj drugi vid telosa sluæi kakobi utjecao da ono πto je izgraeno u jeziku postalo trajno, tjelesno napre-dovanje æelje u slobodi. Hibridizacija Ëovjeka i stroja nije viπe proces koji seodvija samo na rubovima druπtva. To je prije temeljna epizoda u srediπtukonstitucije mnoπtva i njegove moÊi.

S obzirom da se moraju mobilizirati velika kolektivna sredstva za tumutaciju, telos se mora oblikovati kao kolektivni telos. On mora postati stvarankao mjesto susreta izmeu subjekata i mehanizma konstitucije mnoπtva.07 Toje treÊi vid niza prijelaza putem kojih se oblikuje materijalna teleologija novogaproletarijata. Tu su svijest i volja, jezik i stroj pozvani da podræe kolektivnostvaranje povijesti. To se postajanje moæe iskazati samo u iskustvu i eksperi-mentiranju mnoπtva. Stoga se moÊ dijalektike, koja zamiπlja da se kolektivnooblikuje putem posredovanja a ne putem konstitucije, potpuno rasprπila.Stvaranje povijesti je u tom smislu izgradnja æivota mnoπtva.


»etvrti vid bavi se biopolitikom. Subjektivnost æivoga rada otkriva nam,jednostavno i izravno u borbi oko smisla jezika i tehnologije, da kadagovorimo o kolektivnim sredstvima za konstituiranje novoga svijeta, govori-mo o vezi izmeu moÊi æivota i njezinoga politiËkoga organiziranja.PolitiËko, druπtveno, ekonomsko i æivotno tu svi zajedno stanuju. Oni supotpuno meusobno povezani i sasvim razmjenljivi. Postupci mnoπtvaobavijaju taj sloæeni i jedinstveni obzor - obzor koji je istovremeno ontoloπkii povijesni. Tu se biopolitiËko tkivo otkriva konstitutivnoj, konstituirajuÊojmoÊi.

Peti i konaËni vid bavi se tako izravno s konstitutivnom moÊi mnoπtva -ili stvarno s proizvodom stvaralaËke maπte mnoπtva koji oblikuje vlastitukonstituciju. Ta konstituirajuÊa moÊ omoguÊava stalno otvaranje procesuradikalne i postupne preobrazbe. Ona Ëini zamislivim jednakost isolidarnost, te krhke zahtjeve koji su bili bitni ali su ostali apstraktni tijekomcijele povijesti moderne svijesti. Ne bi nas trebalo iznenaditi dapostmodernost mnoπtvo oduzima od Ustava SAD-a ono πto mu je omoguÊiloda postane, iznad i protiv svih drugih ustava, imperijalni ustav: njegovpojam neomeene granice slobode i njegovu definiciju otvorene prostornostii vremenitosti veliËanu u konstitutivnoj moÊi. Taj novi doseg moguÊnostinikako ne jamËi ono πto slijedi. Pa ipak, usprkos takvim ogradama, postojineπto stvarno πto nagovjeπtava nadolazeÊu buduÊnost: telos koji moæemoosjetiti kako kuca, mnoπtvo koje izgraujemo unutar æelje.

Sada moæemo formulirati treÊi politiËki zahtjev mnoπtva: pravo naponovno prisvajanje. Pravo na ponovno prisvajanje je u prvom redu pravo naponovno prisvajanje sredstava za proizvodnju. Socijalisti i komunisti dugosu vremena zahtijevali da proletarijat ima slobodan pristup strojevima imaterijalima koje upotrebljava da bi proizvodio, kao i nadzor nad njima.Meutim, u kontekstu nematerijalne i biopolitiËke proizvodnje, tajtradicionalan zahtjev poprima novo ruho. Mnoπtvo ne samo upotrebljavastrojeve da bi proizvodilo veÊ i samo postaje sve viπe stroj, s obzirom da susredstva za proizvodnju sve viπe integrirana u umove i tijela mnoπtva.Ponovno prisvajanje znaËi u tom kontekstu slobodan pristup znanju,informacijama, komunikacijama i afektima, te nadzor nad njima - jer su toneka od prvenstvenih sredstava biopolitiËke proizvodnje. Sama Ëinjenica πtosu ti proizvodni strojevi integrirani u mnoπtvo ne znaËi da mnoπtvo imanadzor nad njima. Prije Êe biti da ono smatra njihovo otuenje zlokobnijim iuvredljivijim. Pravo na ponovno prisvajanje. je stvarno pravo mnoπtva nasamonadzor i autonomnu samoproizvodnju.


PosseTelos mnoπtva mora æivjeti i organizirati svoj politiËki prostor protiv Imperijaa ipak unutar “zrelosti vremena” i ontoloπkih uvjeta πto ih Imperijpredstavlja. Vidjeli smo kako se mnoπtvo kreÊe po beskrajnim stazama ipoprima materijalni oblik ponovo prisvajajuÊi vrijeme i hibridizirajuÊi novestrojne sustave. Vidjeli smo takoer kako se moÊ mnoπtva materijaliziraunutar vakuuma koji nuæno ostaje u srediπtu Imperija. Sada trebamo unutartih dimenzija postaviti problem subjekta-u-postajanju mnoπtva. DrugimrijeËima, virtualni uvjeti moraju sada postati stvarni u konkretnom obliku.Zemaljski grad mora protiv boæanskoga grada pokazati svoju moÊ kao aparatmitologije uma koji organizira biopolitiËku stvarnost mnoπtva.

Naziv koji æelimo upotrijebiti da bismo ukazali na mnoπtvo u njegovojpolitiËkoj autonomiji i njegovom proizvodnom djelovanju je latinski izrazposse - moÊ kao glagol, djelatnost. U renesansnom humanizmu trojstvo esse-nosse-posse [bivanje, poznavanje, imanje moÊi] predstavljalo je metafiziËkujezgru one ustavne paradigme koja Êe dospjeti u krizu kako se modernostbude postupno oblikovala. Moderna evropska filozofija, u svojim poËecima iu svojim stvaralaËkim sastavnicama koji nisu bili potËinjenitranscendentalizmu, stalno je nastojala postaviti posse u srediπte ontoloπkedinamike: posse je stroj koji spaja znanje i bivanje u ekspanzivni,konstitutivni proces. Kada je renesansa sazrela i dosegla toËku sukoba sasnagama kontrarevolucije, humanistiËka posse postala je snaga i simboliËkiotpor u Baconovom pojmu inventio ili eksperimentiranje, Campanellinojkoncepciji ljubavi i Spinozinoj uporabi potentia. Posse je ono πto tijelo i ummogu uËiniti. MetafiziËki izraz postao je politiËki upravo zbog toga πto jenastavio æivjeti u otporu. Posse se odnosi na moÊ mnoπtva i njegov telos,utjelovljenu moÊ znanja i bivanja, uvijek otvorenoj moguÊemu.

Suvremene ameriËke reperske skupine ponovo su otkrile izraz “posse”kao imenicu koja oznaËuje snagu πto glazbeno i knjiæevno odreujeskupinu, singularnu razliku postmodernosti mnoπtva. Naravno, najbliæeznaËenje za repere vjerojatno je posse comitatus folklora Divljega zapada,skupina naoruæanih ljudi koji su bili stalno spremni da ih πerif ovlasti zaprogon odmetnika. Meutim, ne zanima nas mnogo to ameriËko maπtanje obudniËarima i odmetnicima. Mnogo je zanimljivije ukazati na dublju,skrivenu etimologiju toga izraza. Izgleda nam da je moæda Ëudna sudbinaobnovila taj renesansni pojam i, sa zrnom ludosti, uËinila taj izraz joπjednom vrijednim njegove velike politiËke tradicije.

Æelimo s toga stajaliπta govoriti o posse a ne o “res-publica”, jer javnost


i singularnosti koje je saËinjavaju idu van bilo kojega predmeta [res] i nije ihmoguÊe zatvoriti u tu konstituciju. Naprotiv, singularnosti su proizvoaËi.Poput renesansnog “posse” koje je bilo proæeto znanjem i nalazilo se u meta-fiziËkom korijenu biÊa, i oni æele biti na poËetku nove stvarnosti politiËkogaπto ga mnoπtvo odreuje u vakuumu imperijalne ontologije. Posse jestajaliπte koje nam najbolje omoguÊuje da shvatimo mnoπtvo kao singularnusubjektivnost: posse konstituira njegov naËin proizvodnje i njegovo biÊe.

Kao πto je sluËaj u svim novim procesima, naËin proizvodnje napomolu postavljen je nasuprot stanja od kojih se on mora osloboditi. NaËinproizvodnje mnoπtva postavljen je nasuprot eksploatacije u ime rada,nasuprot siromaπtva u ime suradnje i nasuprot korupcije u ime slobode. Onsamovrednuje tijela u radu, ponovo prisvaja proizvodnu inteligenciju putemsuradnje i preobraæava postojanje u slobodu. Povijest klasnoga sastava ipovijest ratobornosti rada prikazuje matricu tih sve novijih a ipak odreenihprerazmjeπtaja samovrednovanja, suradnje i politiËkoga samoorganiziranja,kao uËinkoviti druπtveni projekt.

Izraz profesionalni radnik odreivao je prvu fazu prave kapitalistiËkeradniËke ratobornosti, to jest fazu industrijske proizvodnje koja je prethodilapunom razvoju fordistiËkih i tejloristiËkih reæima. Bio je to visoko struËanradnik hijerarhijski organiziran u industrijskoj proizvodnji. Ta ratobornostznaËila je u prvom redu da Êe se konkretna vrednovanja radnikova vlastitarada i proizvodne suradnje preobraziti u oruæje koje Êe trebati koristiti uprojektu ponovnog prisvajanja, projektu u kojemu Êe se singularno liceradnikove vlastite proizvodne moÊi visoko cijeniti. Njezina parola bila jerepublika radniËkih savjeta; sovjet proizvoaËa bio je njezin telos; aautonomnost u oblikovanju modernizacije bila je njezin program. Raanjemodernog sindikata i izgradnja partije kao avangarde potjeËu oboje iz togarazdoblja radniËkih borbi i uËinkovito ga odreuju.

Drugu fazu kapitalistiËke radniËke ratobornosti, koja je odgovaralarazvoju fordistiËkih i tejloristiËkih reæima, odreivao je izraz masovni radnikRatobornost masovnog radnika spajala je vlastito samovrednovanje kaoodbijanje tvorniËkoga rada i πirenje svoje moÊi na sve mehanizme druπtvenereprodukcije. Njezin program bio je stvoriti stvarnu alternativu sustavukapitalistiËke moÊi. Organizacija masovnih sindikata, izgradnja dræaveblagostanja i socijaldemokratski reformizam, sve su to bili rezultati odnosasnaga koje je masovni radnik definirao i nametnuo kapitalistiËkom razvoju.KomunistiËka alternativa djelovala je u toj fazi kao protumoÊ unutar procesakapitalistiËkoga razvoja.


Danas u fazi radniËke borbenosti koja odgovara postfordistiËkiminformacijskim reæimima proizvodnje, pojavljuje se lik druπtvenoga radnika.U liku druπtvenoga radnika isprepletene su razne niti nematerijalne radnesnage. Danaπnji je poredak konstitutivna moÊ koja povezuje masovnuintelektualnost i samovrednovanje na svim podruËjima elastiËne i nomadskeproizvodne druπtvene suradnje. Drugim rijeËima, program druπtvenogaradnika je projekt konstitucije. U danaπnjoj se proizvodnoj matricikonstitutivna moÊ radne snage moæe izraziti kao samovrednovanje ljudskoga[jednako pravo dræavljanstva za sve po cijeloj sferi svjetskoga træiπta]; kaosuradnja [pravo komuniciranja, izgradnje jezika i nadzora nadkomunikacijskim mreæama]; i kao politiËka moÊ, ili stvarno kao konstitucijadruπtva u kojemu se osnova moÊi odreuje izraæavanjem potreba svih. To jeorganizacija druπtvenoga radnika i nematerijalnoga rada, organizacijaproizvodne i politiËke moÊi kao biopolitiËkoga jedinstva kojim upravljamnoπtvo, organizira mnoπtvo, usmjerava mnoπtvo - kao apsolutnademokracija na djelu.

Posse proizvodi kromosome svoje buduÊe organizacije. Tijela su naprvim crtama u toj borbi, tijela koja nepovratno uËvrπÊuju rezultate proπlihborbi i utjelovljuju moÊ koju su dobili ontoloπki. Moramo negiratieksploataciju ne samo sa stajaliπta prakse veÊ je i poniπtiti u njezinimpremisama, kao njezinoj osnovi, i ogoliti je od geneze stvarnosti.Eksploataciju moramo iskljuËiti iz tijela nematerijalne radne snage isto takokao i iz druπtvenih znanja i afekata reprodukcije [stvaranja, ljubavi,kontinuitet srodstva i odnosa u zajednici i tako dalje] koji spajaju vrijednost iafekt u istoj moÊi. Konstitucija novih tijela, izvan eksploatacije, temeljna jeosnova novoga naËina proizvodnje.

NaËin proizvodnje mnoπtva ponovo prisvaja bogatstvo od kapitala itakoer gradi novo bogatstvo, oblikovano s moÊima znanosti i druπtvenogaznanja putem suradnje. Suradnja poniπtava naslov vlasniπtva. U modernosti,rad je Ëesto davao legitimnost privatnom vlasniπtvu, ali danaπnje vrijemenastoji potpuno uniπtiti tu jednadæbu, ako je ona ikada imala smisla. Danasje privatno vlasniπtvo nad sredstvima za proizvodnju, u eri hegemonijesuradniËkoga i nematerijalnoga rada, samo trula i tiranska zastarjelost. Alatiza proizvodnju iznova se sastavljaju u kolektivnoj subjektivnosti i ukolektivnoj inteligenciji i afektu radnika; suradnja subjekata u opÊemintelektu organizira poduzetniπtvo. Tako se organizacija mnoπtva kaopolitiËkoga subjekta, kao posse, poËinje pojavljivati na svjetskoj pozornici.Mnoπtvo je biopolitiËko samoorganiziranje.


Svakako, mora postojati trenutak kada ponovno prisvajanje isamoorganizacija dostiæu prag i oblikuju stvarni dogaaj. To je onda kada jepolitiËko stvarno potvreno - kada je geneza dovrπena a samovrednovanje,suradniËka podudarnost subjekata i proletersko upravljanje proizvodnjompostaju konstitutivna moÊ. To je toËka u kojoj moderna republika prestajepostojati a dolazi postmoderna posse. To je osnivaËki trenutak zemaljskogagrada koji je jak i razliËit od bilo kojega boæanskoga grada. On svojomsposobnoπÊu da izgrauje mjesta, vremenitosti, selidbe i nova tijela veÊpotvruje njegovu hegemoniju putem djelovanja mnoπtva protiv Imperija.Proizvodnja tijela, suradnja i proizvodni projekti mnoπtva veÊ potkopavajuimperijalnu korupciju. Jedini dogaaj koji joπ uvijek oËekujemo je izgradnjamoÊne ustaniËke organizacije. Genetski kod je oblikovan i uspostavljen uontologiji, nova suradniËka proizvodnost neprestano gradi i obnavlja skele,pa tako samo oËekujemo sazrijevanje politiËkoga razvoja posse. Nemamonikakvih modela koje bismo mogli ponuditi za taj dogaaj. Samo Êe mnoπtvoputem svoga praktiËnoga eksperimentiranja ponuditi modele i odluËiti kada ikako moguÊe postaje realno.

aktivist

U postmodernoj eri, kako se figura naroda rasprπuje, aktivist je onaj koji najboljeizraæava æivot mnoπtva: agens biopolitiËke proizvodnje i otpora Imperiju.Kada govorimo o aktivistu, ne mislimo na æalosnoga, asketskoga agentaTreÊe internacionale Ëiju je duπu duboko proæimao sovjetski dræavni razum,isto kao πto je volja pape bila utjelovljena u srcima vitezova Druæbe Isusove.Mi ne mislimo na niπta sliËnoga i na nikoga koji djeluje na temelju duænosti idiscipline, koji misli da su njegove ili njezine radnje deducirane iz idealnogaplana. Mi, naprotiv, mislimo na neπto poput komunistiËkih i oslobodilaËkihboraca u revolucijama dvadesetoga stoljeÊa, intelektualaca koje su proganjalii protjerivali za vrijeme antifaπistiËkih borbi, republikanaca iz ©panjolskoggraanskog rata i evropskih pokreta otpora, i boraca za slobodu u svimantikolonijalnim i antiimperijalistiËkim ratovima. Prototip togarevolucionarnoga lika je borbeni agitator Industrijskih radnika svijeta[Industrial Workers of the World]. Wobbly je gradio udruæenja meuradnicima odozdo, putem stalne agitacije, i organizirajuÊi ih razvijaoutopijsku misao i revolucionarno znanje. Aktivist je bio glavni akter “dugogamarπa” emancipacije rada od devetnaestoga do dvadesetoga stoljeÊa,stvaralaËka singularnost toga divovskoga kolektivnoga pokreta kakva je bilaborba radniËke klase.


Tijekom toga dugoga razdoblja, djelovanje aktivista oËitovalo se, najprije, u otporukapitalistiËkoj eksploataciji u tvornici i u druπtvu. Ono se takoer sastojalo,putem i izvan otpora, u kolektivnoj izgradnji i vrπenju protumoÊi sposobnojda uniπti moÊ kapitalizma i suprotstavi mu se alternativnim programomvlasti. Aktivist je organizirao borbu protiv buræoaskoga cinizma,monetarnoga otuenja, izvlaπtenja æivota, eksploatacije rada, kolonizacijeafekata i tako dalje. Ustanak je bio ponosna znaËka aktivista. Taj je aktivistbio stalni muËenik u tragiËnoj povijesti komunistiËkih borbi. Ponekad su, aline Ëesto, normalne strukture pravne dræave bile dovoljne za represivnezadaÊe potrebne da uniπte protumoÊ. Meutim, kada one nisu bile dovoljne,onda je dræavni aparat, da bi ojaËao zakonske represivne strukture, pozivaoupomoÊ faπiste i bjelogardejce dræavnoga terora ili pak crnu mafiju u sluæbi“demokratskih” kapitalizama.

Danas, nakon toliko mnogo kapitalistiËkih pobjeda, nakon πto su socijalistiËkenade izblijedile u razoËarenju, i nakon πto se kapitalistiËko nasilje protiv radauËvrstilo pod imenom ultraliberalizma, moæemo postaviti pitanje zaπto se joπuvijek javljaju sluËajevi borbenosti, zaπto su se otpori produbili, i zaπto seborba stalno pojavljuju novom æestinom. Trebamo odmah reÊi da ta novaborbenost ne ponavlja jednostavno formule stare revolucionarne radniËkeklase. Danas aktivist ne moæe Ëak govoriti da predstavlja niti temeljne ljudskepotrebe eksploatiranih. Naprotiv, danaπnja revolucionarna politiËkaborbenost mora ponovo otkriti ono πto je uvijek bio njezin pravi oblik: nepredstavniËko veÊ konstitutivno djelovanje. Borbenost je danas pozitivna,stvaralaËka i inovativna djelatnost. To je oblik u kojemu se mi i svi oni koji sedanas pobunjuju protiv vladavine kapitala prepoznajemo kao aktivisti.Aktivisti se opiru imperijalnom zapovijedanju na stvaralaËki naËin. DrugimrijeËima, otpor je izravno povezan s bitnim ulaganjem u biopolitiËko podruËjei s oblikovanjem suradniËkoga aparata proizvodnje i zajednice. Evo velikenovosti danaπnje borbenosti: ona ponavlja vrline pobunjeniËkoga djelovanjadvjestogodiπnjega prevratniËkoga iskustva, ali je istovremeno povezana snovim svijetom, svijetom koji ne poznaje nikakvo vanjsko. On pozna samounutarnje, æivotno i neminovno sudjelovanje u skupu druπtvenih struktura,bez moguÊnosti da ih transcendira. To unutarnje je proizvodna suradnjamasovne intelektualnosti i afektivnih mreæa, proizvodnosti postmodernebiopolitike. Ta borbenost pretvara otpor u protumoÊ a pobunu u projektljubavi.

Postoji stara legenda koja bi mogla posluæiti da se osvijetli buduÊi æivotkomunistiËke borbenosti: ona o svetom Franji Asiπkom. Sjetite se njegovoga


rada. Da bi odbacio siromaπtvo mnoπtva on je usvojio to opÊe stanje i tuotkrio ontoloπku moÊ novoga druπtva. KomunistiËki aktivist Ëini isto,pronalazeÊi u opÊem stanju mnoπtva njegovo ogromno blago. Franjo je,suprotstavljajuÊi se kapitalizmu u nastajanju odbio svaku instrumentalnudisciplinu, a suprotstavljajuÊi se trapljenju tijela [u siromaπtvu i ukonstituiranom poretku] on je postavio radosni æivot, ukljuËujuÊi svo biÊe iprirodu, æivotinje, sestru mjesec, brata sunce, ptice u polju, siromaπne ieksploatirane ljude, sve zajedno protiv volje za moÊi i korupcijom. I upostmodernosti nalazimo se u poloæaju Franje Asiπkog, suprotstavljajuÊibijedi siromaπtva radost biÊa. To je revolucija koju nijedna moÊ neÊe nadzirati- jer biomoÊ i komunizam, suradnja i revolucija ostaju zajedno, u ljubavi,jednostavnosti i u nevinosti. To je neobuzdana svjetlost i radostkomunistiËkoga biÊa.

IMPERIJ

BILJE©KE

PREDGOVOR01 | O slabljenju suverenosti nacionalnih dræava i preobrazbi suverenosti u suvremenom

globalnom sustavu, vidi Saskia Sassen, Losing Control? Sovereignty in an Age ofGlobalization [columbia university press, new york 1996].

02 | O konceptu Imperija, vidi Maurice Duverger, “Le concept d’empire”, in MauriceDuverger, ur., Le concept d’empire [puf, pariz 1980], str. 5-23. Duverger dijeli povijesneprimjere u dva prvenstvena modela, s Rimskim Carstvom na jednoj strani i Kineskim,

Arapskim, SrednjoameriËkim i drugim carstvima na drugoj. Naπa se analiza prvenstveno

odnosi na Rimsko Carstvo jer je to model koji je proæeo euroameriËku tradiciju πto jedovela do suvremenoga svjetskoga poretka.

03 | “Modernost nije fenomenon Evrope kao neovisnoga sustava, veÊ Evrope kao srediπta”,

Enrique Dussel, “Beyond Eurocentrism: The World System and the Limits of Modernity”,u Fredric Jameson & Masao Miyoshi, ur., The Cultures of Globalization [duke university

press, durham 1998], str. 3-31; citat str. 4.

04 | Dva su nam interdisciplinarna teksta sluæila kao modeli tijekom pisanja ove knjige:Marxov Kapital i Deleuzeov & Guattarijev TisuÊu platoa.

05 | Naπ rad sigurno nije jedini koji priprema teren za analizu i kritiku Imperija. Iako oni ne

koriste izraz “Imperij”, vidimo da mnogi autori usmjeruju rad u tom pravcu; meunjima su Fredric Jameson, David Harvey, Arjun Appadurai, Gayatri Splivak, EdwardSaid, Giovanni Arrighi i Arif Dirlik, da spomenemo samo neke od najpoznatijih.

344

1.1 SVJETSKI POREDAK01 | VeÊ je 1974. Franz Schumann naglasio je tendenciju prema globalnom poretku u The

Logic of World Power: An Inquiry into the Origins, Currents, and Contradictions of World

Politics [pantheon, new york 1974].

02 | O promjenama evropskih ugovora o meunarodnom miru, vidi Leo Gross, “The Peace of

Westphalia, 1648-1948”, American Journal of Internaitonal Law, 42, br.1 [1948], 21-41.

03 | Danilo Zolo, Cosmopolis: Prospects for World Government, prijevod David McKie [polity

press, cambridge 1997]; on najjasnije iznosi hipotezu da paradigmu projekta novogasvjetskoga poretka trebamo smjestiti u BeËki mir. Mi slijedimo njegovu analizu u mnogim

pogledima. Vidi takoer Richard Falk, “The Interplay of Westphalia and Charter

Conception of Internaitonal Legal Order”, u C.A. Blach & Richard Falk, ur., The Futureof International Legal Order [princeton university press, princeton 1969], 1:32-70.

04 | Hans Kelsen, Das Problem des Souveränität und die Theorie des Völkerrechts: Beitrag

zu einer reinen Rechtlehre [mohr, tübingen 1920], str. 205. Vidi takoer Principles ofInternaitonal Law [rinehart, new york 1952], str. 586.

05 | Kelsen, Das Problem des Souveränität, str. 319.

06 | Vidi Hans Kelsen, The Law of the United Nations [praeger, new york 1950].

07 | O pravnoj povijesti Ujedinjenih naroda, vidi Alf Ross, United Nations: Peace and Progress

[bedminster press, totowa, n.j. 1966]; Benedetto Conforti, The Law and Practice of the

United Nations [kluwer law international, boston 1996]; Richard Falk, Samuel S. Kim,& Saul H. Mendlovitz, ur., The United Nations and a Just World Order [westview press,

boulder 1991].

08 | O konceptu “domaÊe analogije”, kako s genealoπkoga stajaliπta tako i s onogameunarodne pravne politike, vidi Hedley Bull, The American Society [macmillan, lon-

don 1977]; a iznad svega Hidemi Suganami, The Domestic Analogy and World Order

Proposals [cambridge university press, cambridge 1989]. Za kritiËko i realistiËko stajaliπteprotiv shvaÊanja o “domaÊoj analogiji”, vidi James N. Rousseau, Turbulence in World

Politics: A Theory of Change and Continuity [princeton university press, princeton 1990].

09 | Norberto Bobbio, Il problema della guerra e le vie della pace [il mulino, bologna 1984].

10 | Za stajaliπte Norberta Bobbija o tim argumentima, vidi prvenstveno Il terzo assente

[edizioni sonda, torino 1989]. OpÊenito o nedavnim internacionalistiËkim miπljenjima

i o alternativi izmeu dræavnog i kozmopolitskog pristupa, vidi Zolo, Cosmopolis.11 | Vidi rad Richarda Falka, prvenstveno A Study of Future Worlds [free press, new york

1975]; The Promise of World Order [temple university press, philadelphia 1987]; i Explo-

rations at the Edge of Time [temple university press, philadelphia 1992]. Podrijetlo Falk-ovog diskursa i njegovu idealistiËku reformistiËku crtu moæemo vidjeti joπ u poznatimpoËetnim prijedlozima Grenvillea Clarka & Lousia B. Sohna, World Peace through World

Law [harvard university press, cambridge, mass. 1958].

BILJE©KE ZA STRANICE 17-20

345

12 | U dijelu 2.4 ukratko Êemo raspravljati o radu autora koji dovode u pitanje tradicionalnopodruËje meunarodnih odnosa s postmodernoga stajaliπta.

13 | “Kapitalizam je od poËetka bio stvar svjetske ekonomije. Krivo je tvrditi da je kapitalizam

tek u dvadesetom stoljeÊu postao ‘svjetski raπiren’.” Immanuel Wallerstein, TheCapitalist World-Economy [cambridge university press, 1979], str. 19. Najpotpuniji izvor

o tom pitanju je Immanuel Wallerstein, The Modern World System, 3 sv. [academic

press, new york 1974-1988] (vidi: Suvremeni svjetski sistem, prijevod Janko ParaviÊ[zagreb: centar za kulturnu djelatnost, 1986]. Vidi takoer Giovanni Arrighi, TheLong Twentieth Century [verso, london 1995]).

14 | Vidi, na primjer, Samir Amin, Empire of Chaos [monthly review press, new york 1992].

15 | Za naπu analizu Rimskoga Carstva oslanjali smo se na neke klasiËne tekstove, kao πtosu Gaetano de Sanctis, Storia dei Romani, 4 sv. [bocca, torino 1907-1923]; HermannDessau, Geschichte der römanischen Keiserzeit, 2 sv. [weidmann, berlin 1924-1930];

Michael Rostovzeff, Social and Economic History of the Roman Empire, 2 sv. [clarendon

press, oxford 1926]; Pietro de Francisci, Genesi e struttura del principato augusteo

[sampaolesi, rim 1940]; i Santo Mezzarino, Fra Oriente ed Occidente [la nuova italia,

firenca 1947].

16 | Vidi Johannes Adam Hartung, Die Lehre von der Weltherrschaft im Mittelalter [halle,

1909]; Heinrich Dannenbauer, ur., Das Reich: Idee und Gestalt [cotta, stuttgart 1940];

Georges de Lagarde, “La conception médiévale de l’ordre en face de l’umanisme, de laRenaissance et de la Reforme”, in Congresso internazionale di studi umanistici,

Umanesimo e scienza politica [marzorati, milano 1951]; i Santo Mazzarino, The End of

the Ancient World, prijevod George Holmes [knopf, new york 1966].

17 | Vidi Michael Walzer, Just and Unjust Wars, 2. izd. [basic books, new york 1992].

Obnavljanje teorije pravednoga rata u 1990-im godinama moæemo naÊi u esejima u

izdanju Jean Bethke Elshtain, ur., Just War Theory [basil blackwell, oxford 1992].

18 | Ovdje trebamo razlikovati izmeu jus ad bellum [pravo ratovanja] i jus in bello [pravo u

ratu], ili u stvari pravila ispravnoga voenja rata. Vidi Walzer, Just and Unjust Wars,

str. 61-63 i 90.

19 | O Zaljevskom ratu i pravdi, vidi Norberto Bobbio, Una guerra giusta? Sul conflito del

Golfo [marsilio, venecija 1991]; Ramsey Clark, The Fire This Time: U.S. War Crimes in

the Gulf [thunder’s mouth press, new york 1992]; Jürgen Habermas, The Past as Future,prijevod Max Pensky [university of nebraska press, lincoln 1994]; i Jean Bethke Elshtain,

ur., But Was It Just? Reflections on the Morality of the Persian Gulf War [doubleday, new

york 1992].

20 | Za utjecaj Niklas Luhmannove sistematizacije na meunarodnu pravnu teoriju, vidieseje Gunthera Teubnera u Gunther Teubner & Alberto Febbrajo, ur., State, Law and

Economy as Autopoietic Systems [giuffre, milano 1992]. John Rawlsove etiËkopravne


346

teorije pokuπao je prilagoditi Charles R. Beitz u Political Theory and InternationalRelations [princeton university press, princeton 1979].

22 | Ovaj je koncept uveo i oblikovao James Rosenau u “Governance, Order, and Change in

World Politics”, James Rosenau i Ernst-Otto-Czempiel, Governance without Government[cambridge university press, cambridge 1992].

22 | Kao jednu od krajnosti, vidi zbirku eseja sakupljenih u V. Rittenberger, ur., Beyond

Anarchy: International Cooperation and Regimes [oxford university press, oxford 1994].

23 | Vidi Hans Kelsen, Peace through Law [university of north carolina press, chapel hill

1944].

24 | O Machiavellijevom tumaËenju Rimskoga Carstva, vidi Antonio Negri, Il potere

costituente [sugarco, milano 1992], str. 75-96, na engleskom, Insurgencies: ConstituentPower and the Modern State, prijevod Maurizia Boscagli [university of minnesota press,

minneapolis 1999].

25 | Za tumaËenje pravnoga prijelaza od modernosti u postmodernost, vidi Michael Hardt& Antonio Negri, Labor of Dionysus: A Critique of the State Form [university of minnesota

press, minneapolis 1994], poglavlja 6 i 7.

26 | »udno je da je gotovo jedino djelo Carla Schmitta koje se spominje u toj meunarodnojraspravi Der Nomos der Erde im Völkerrecht des Jus Publicum Europaeum [greven, köln

1950], dok je doista baπ u tom kontekstu vaænije njegovo djelo Verfassunglehre, 8. izd.

[duncker & humbolt, berlin 1993], i njegovo stajaliπte razvijeno oko koncepta politiËkogai proizvodnje prava.

27 | Da bismo dobili dobar uvid u taj proces moæda je dovoljno proËitati zajedno disciplinarne

klasike meunarodnoga prava i meunarodne ekonomije, povezujuÊi njihova zapaæanjai prijedloge, koji proizlaze iz raznih disciplinarnih obrazovanja ali dijele odreeni

neorealizam ili u stvari realizam u hobsovskom smislu. Vidi, na primjer, Kenneth NealWaltz, Theory of International Politics [random house, new york 1979]; i Robert Gilpin,The Political Economy of International Relations [princeton university press, 1987].

28 | Za poËetni uvid u opπirnu i Ëesto zbrkanu literaturu o toj temi, vidi Gene Lyons &Michael Mastanduno, ur., Beyond Westphalia? State Sovereignty and InternationalInervention [johns hopkins university press, baltimore 1995]; Arnold Kanter & LintonBrooks, ur., U.S. Intervention Policy for the Post-Cold War World [norton, new york

1994]; Mario N. Bettat, Le droit d’urgence [odile jacob, pariz 1995]; i Maurice Bernard,La fin de l’ordre militaire [presses de sciences politiques, pariz 1995].

29 | O etici meunarodnih odnosa, pored veÊ navedenih prijedloga Michaela Walzera i

Charlesa Beitza, vidi takoer Stanley Hoffmann, Duties Beyond Borders [syracuse

university press, syracuse 1981]; i Terry Nardin & David R. Mapel, ur., Traditions ofInternational Ethics [cambridge university press, cambridge 1992].

30 | Ovdje upuÊujemo na dva klasiËna teksta: Montesquieu, Considerations on the Causes


347

of the Greatness of the Romans and Their Decline, prijevod David Lowenthal [free press,

new york 1965] (vidi: Razmatranja o razlozima veliËine Rimljana i njihove propasti,

prijevod Ivan Rabar [prosvjetna biblioteka, zagreb n.n.]); i Edward Gibbon, The History

of the Decline and Fall of the Roman Empire, 3 sv. [penguin, london 1994].

31 | Kao πto je Jean Ehrard i viπe nego dovoljno pokazao, historiografija u doba prosvje-

titeljstva stalno je ponavljala da je slabljenje Rima poËelo s Cezarom. Vidi Jean Ehrard,

La politique de Montesquieu [a. colin, pariz 1965].

32 | NaËelo korupcije politiËkih reæima veÊ je bilo implicitno u teoriji o oblicima vlasti onakokako se zaËela u sofistiËkom razdoblju i kako su je kasnije kodificirali Platon i Aristotel.NaËelo “politiËke” korupcije se prevelo u naËelo povijesnoga razvoja putem teorija koje

su shvaÊale etiËke sheme oblika vlasti kao cikliËke vremenske razvoje. Od svihzagovornika raznih teoretskih pravaca koji su se okuπali u tom poduhvatu [a stoici su

svakako bitni u tom pogledu], Polibije je najbolje opisao model u njegovom konaËnom

obliku, veliËajuÊi stvaralaËku funkciju korupcije.

1.2 BIOPOLITI»KA PROIZVODNJA01 | Foucault nije izriËito ocrtao prijelaz od disciplinarnog druπtva u druπtvo nadzora ali on

ostaje implicitan u njegovom radu. Mi slijedimo odliËne komentare Gillesa Deleuzea u

tom tumaËenju. Vidi Gilles Deleuze, Foucault [minuti, pariz 1986] (vidi: Fuko, prijevod

Svetlana StojanoviÊ [z. stojanoviÊ, sremski karlovci 1989]); i “Post-scriptum sur lessociétés de contrôle”, u Pourparlers [minuit, pariz 1990]. Vidi takoer Michael Hardt,“The Withering of Civil Society,” Social Text, br. 45 [zima 1995], 27-44.

02 | Vidi prvenstveno Michael Foucault, The History of Sexuality, prijevod Robert Hurley[vintage, new york 1978], 1:135-145 (Istorija seksualnosti, prijevod Ana JovanoviÊ-Kralj[prosveta, beograd 1988]). Za druge prikaze koncepta biopolitike u Foucaultovom djelu,

vidi “The Politics of Health in the Eighteenth Century,” u Power Knowledge, ur. ColinGordon [pantheon, new york 1980], str. 166-182; “La naissance de la médecine sociale”,

u Dits et écrits [gallimard, pariz 1994], 3:207-228, osobito str. 210; i “Naissance de la

biopolitique”, u Dits et écrits, 3:818-825. Za primjere rada drugih autora koji su slijediliFoucaultov koncept biopolitike, vidi Hubert Dreyfus & Paul Rabinow, ur., Michel

Foucault: Beyond Structuralism and Hermeneutics [university of chicago press, chicago

1992], str. 133-142; i Jacques Donzelot, The Policing of Families, prijevod Robert Hurley[pantheon, new york 1979].

03 | Michel Foucault, “Les mailles du pouvoir”, u Dits et écrits [gallimard, pariz 1994],

4:182-201; citat str. 194.

04 | Mnogi su mislioci slijedili Foucaultova u tom pogledu i uspjeπno problematizirali dræavublagostanja. Vidi prvenstveno Jacques Donzelot, L’invention du social [fayard, pariz

1984]; i François Ewald, L’état providence [seuil, pariz 1986].


348

05 | Vidi Karl Marx, “Results of the Immediate Process of Production”, prijevod RodneyLivingstone, objavljeno kao dodatak Capitalu, prijevod Ben Fowkes [vintage, new york

1976], 1:948-1084 (vidi: Kapital, prijevod Moπa Pijade & Rodoljub »olakoviÊ [kultura,

zagreb 1947]). Vidi takoer Antonio Negri, Marx Beyond Marx, prijevod Harry Cleaver,Michael Ryan, i Maurizio Viano [autonomedia, new york 1991].

06 | Vidi Max Horkheimer & Theodor Adorno, The Dialectics of Enlightenment, prijevod

John Cummings [herder and herder, new york 1972] (vidi: Dijalektika prosvijetiteljstva,

prijevod Nadeæda »aËinoviÊ-Puhovski, 2. izd. [veselin masleπa, sarajevo 1989]).07 | Vidi Gilles Deleuze & Félix Guattari, A Thousand Plateaus, prijevod Brian Massumi

[university of minnesota press, minneapolis 1987].

08 | Vidi, na primjer, Peter Dews, Logics of Disintegration: Poststructuralist Thought andthe Claims of Critical Theory [verso, london 1987], pogl. 6 i 7. Kada usvojimo tu definiciju

moÊi i kriza koje je proæimaju, Foucaultov diskurs [a joπ viπe onaj Deleuzea & Guattarija]

predstavlja snaæan teoretski okvir za kritiziranje dræave blagostanja. Za analize koje suviπe ili manje u skladu s ovim diskursom, vidi Claus Offe, Disorganized Capitalism:

Contemporary Transformations of Work and Politics [mit press, cambridge, mass. 1985];

Antonio Negri, Revolution Retrieved: Selected Writings [red notes, london 1988]; i esejeAntonia Negrija ukljuËene u Michael Hardt & Antonio Negri, Labor of Dionysus

[university of minnesota press, minneapolis 1994], str. 23-213.

09 | Koncepti “totalitarizma” koji su se izgradili tijekom razdoblja hladnoga rata pokazalisu se korisnim sredstvima propagande ali potpuno neprimjerenim analitiËkim alatima,

vodeÊi Ëesto prema pogubnim inkvizicijskim metodama i πtetnim moralnim

argumentima. Danas bismo brojne police knjiænica ispunjene analizama totalitarizmatrebali promatrati samo kao sramotu i odbaciti bez oklijevanja. Za kratki prikaz literature

o totalitarizmu od najkoherentnije do najbesmislenije, vidi Hannah Arendt, The Origins

of Totalitarianism [harcourt, brace, new york 1951] (vidi: Totalitarizam, prijevod MirjanaPaiÊ JuriniÊ [biblioteka minerva, zagreb 1996]); i Jeanne Kirkpatrick, Dictatorships

and Double Standards [simon and schuster, new york 1982]. Vratit Êemo se detaljnije

na koncept totalitarizma u dijelu 2.2.10 | Ovdje upuÊujemo na tematiku Mobilmachunga koja je bila razvijena u njemaËkom

svijetu prvenstveno 1920-ih i 1930-ih godina, viπe ili manje od Ernsta Jüngera do CarlaSchmitta. I u francuskoj su se kulturi pojavila takva stajaliπta 1930-ih godina, a raspraveo tome joπ se nisu smirile. Lik Georgesa Bataillea je u srediπtu te rasprave. Za drugaËije

motriπte o “opÊoj mobilizaciji” kao paradigmi konstitucije kolektivnoga rada u

fordistiËkom kapitalizmu, vidi Jean Paul de Gaudemar, La mobilisation générale

[maspero, pariz 1978].11 | Mogli bismo povuÊi vrlo zanimljiv pravac rasprave koji je uËinkovito razvio Foucaultovo

tumaËenje biomoÊi, od Jacques Derridaovog Ëitanja Walter Benjaminove “Uz kritiku


349

sile” (“Force of Law,” u Drucilla Cornell, Michael Rosenfeld & David Gray Carlson, ur.,Deconstruction and the Possibility of Justice [routledge, new york 1992], str. 3-67) do

nedavnog i poticajnijega doprinosa Giorgia Agambena u Homo sacer: il potere sovrano

e la nuda vita [einaudi, torino 1995] (vidi: Homo sacer: suverena moÊ i goli æivot, prijevodJasna JakπiÊ [arkzin & mi2, zagreb; u pripremi]). Meutim, Ëini nam se bitnim da sve te

rasprave vratimo na pitanje proizvodnih dimenzija “biosa”, utvrujuÊi, drugim rijeËima,

materijalistiËku dimenziju toga koncepta s onu stranu bilo kojeg shvaÊanja koje je

Ëisto naturalistiËko [æivot kao “zoe”] ili jednostavno antropoloπko [kao πto AgambenËesto radi ËineÊi tako taj koncept nepouzdanim].

12 | Michel Foucault, “La naissance de la médicine sociale,” u Dits et écrits [gallimard,

pariz 1994], 3:210.

13 | Vidi Henri Lefebvre, L’ideologie structuraliste [anthropos, pariz 1971]; Gilles Deleuze.

“A quoi reconnait-on le structuralisme? u François Chatelet, ur., Histoire de la

philosophie, sv. 8 [hachette, pariz 1972], str. 299-335; i Fredric Jameson, The Prison-House of Language [princeton university press, princeton 1972] (vidi: U tamnici jezika,

prijevod Antun ©oljan [stvarnost, zagreb 1978]).

14 | Kada Deleuze izriËe svoje metodoloπke razlike s Foucaultom u privatnom pismunapisanom 1977, prvenstveno mjesto neslaganja svodi se upravo na pitanje proizvodnje.

Deleuze viπe voli izraz “æelja” od Foucaultova “uæitka”, objaπnjava on, jer æelja obuhvaÊa

stvarnu i aktivnu dinamiku proizvodnje druπtvene stvarnosti dok je uæitak samo inertani reaktivan: “Uæitak prekida pozitivnost æelje i konstituciju njezine ravni imanentnosti.”

Vidi Gilles Deleuze, “Désir et plaisir,” Magazine Littéraire, br. 325 [listopad 1994], 59-

65; citat str. 64 [vidi: “Æelja i uæitak”, u TreÊi program Hrvatskog radija, br. 48 [1995],

str. 168-173].

15 | Félix Guattari moæda je razvio do krajnjih konzekvenci tu vrstu druπtvene kritike,

istovremeno briæljivo izbjegavajuÊi da se ne sukobi s postmodernistiËkim diskursomprotiv “velikih rijeËi”, u svome Chaosmosisu, prijevod Paul Bains & Julian Pefanis [power

publications, sydney 1995]. S metafiziËkoga stajaliπta nalazimo meu sljedbenicima

Nietzschea otprilike analogna motriπta izraæena u Massimo Cacciarievom DRAN:méridiens de la décision dans la pansée contemporaine [l’éclat, pariz 1991].

16 | Na engleskom, vidi prvenstveno eseje sakupljene u knjizi πto su je izdali Paolo Virno& Michael Hardt, Radical Thought in Italy [university of minnesota press, minneapolis

1996]. Vidi takoer Christian Marazzi, Il posto dei calzini: La svolta linguistica

dell’economia e i suoi effetti nella politica [edizioni casagrande, bellinzona]; i brojeve

francuskoga Ëasopisa Futur antérieur, osobito br. 10 [1992] i 35-36 [1996]. Za analizu

koja usvaja bitne elemente ovoga projekta ali na kraju ne uspijeva shvatiti njegovu snagu,vidi André Gorz, Misere du présent, richesse du posible [galilee, pariz 1997].

17 | Okvir u kojemu se gradi taj pravac istraæivanja istovremeno je njegovo veliko bogatstvo


350

i njegovo stvarno ograniËenje. Analizu treba povesti izvan ograniËenja πto ih nameÊe“radniËko” [operaista] stajaliπte kapitalistiËkoga razvoja i dræavnoga oblika. Na jedno

od ograniËenja, na primjer, upozorila je Gayatri Spivak, In Other Worlds: Essays in

Cultural Politics [routledge, new york 1988], str. 162, koja insistira na Ëinjenici dashvaÊanje vrijednosti na tom pravcu marksistiËke analize moæe funkcionirati u

vladajuÊim zemljama [ukljuËujuÊi kontekst nekih struja feministiËke teorije] ali potpuno

je neprimjereno u kontekstu potËinjenih regija zemaljske kugle. Spivakino razglabanje

svakako je krajnje vaæno za problematiku koju razvijamo u ovoj studiji. U stvari, smetodoloπkoga stajaliπta, rekli bismo da u feministiËkoj teoriji, osobito marksistiËkim i

socijalistiËkim feministiËkim teorijama koje se bave æenskim radom, afektivnim radom

i proizvodnjom biomoÊi, moæemo naÊi najdublji i najsolidniji problematski skup analizakoje su se razvile oko kritike biopolitike. To predstavlja moæda najprimjereniji okvir za

obnovu metodologije evropskih “radniËkih” πkola.

18 | Teorije “uzburkanosti” meunarodnoga poretka, i joπ viπe novoga svjetskoga poretka,koje smo prije naveli [vidi prvenstveno rad J.G. Ruggiea], opÊenito izbjegavaju u svojim

objaπnjenjima uzroka te uzburkanosti bilo koje upuÊivanje na protuslovna obiljeæja

kapitalistiËkih odnosa. Smatra se da je druπtvena uzburkanost puka posljedica meu-narodne dinamike izmeu dræavnih aktera tako da se uzburkanost moæe normalizirati

unutar strogih disciplinarnih granica meunarodnih odnosa. Sama metoda analize

uËinkovito skriva druπtvene i klasne borbe. S toga stajaliπta, znaËi, ne moæemo stvarnoshvatiti “proizvodni bios”. Isti je sluËaj, manje viπe, s autorima koji gledaju s motriπta

svjetskih sustava, i koji se prvenstveno usredotoËuju na krugove sustava i sustavne

krize [vidi prije navedene radove Wallersteina i Arrighia]. Njihov svijet [i povijest] jebez subjektivnosti. Njima promiËe funkcija proizvodnoga biosa, ili pak Ëinjenica da

kapital nije stvar veÊ druπtveni odnos, suparniËki odnos, kojega jednu stranu proæima

proizvodni æivot mnoπtva.19 | Giovanni Arrighi, The Long Twentieth Century [verso, london 1995], na primjer, tvrdi

da postoji takav kontinuitet u ulozi kapitalistiËkih korporacija. Za odliËno suprotno

stajaliπte u smislu periodizacije i metodoloπkoga pristupa, vidi Luciano Ferrari Bravo,“Introduzione: vecchie e nuove questioni nella teoria dell’imperialismo”, u LucianoFerari Bravo, ur., Imperialismo e classe operaia multinazionale [feltrinelli, milano 1975],

str. 7-70.

20 | Vidi, sa stajaliπta politiËke analize, Paul Kennedy, Preparing for the Twenty-first Century

[random house, new york 1993]; i sa stajaliπta ekonomske topografije i socijalistiËke

kritike, David Harvey, The Condition of Postmodernity [blackwell, oxford 1989].

21 | Marx, Capital, 1:742.

22 | Biografija koju moæemo navesti o tom pitanju gotovo je beskonaËna. U stvari, teorije

oglaπavanja i potroπnje integrirane su [upravo na vrijeme] u teorije proizvodnje, do


351

takvoga stupnja da danas imamo ideologije koje postavljaju “pozornost” kao ekonomskuvrijednost! U svakom sluËaju, za izbor brojnih djela koja se bave ovim podruËjem, bilo

bi dobro vidjeti Susan Strasser, Satisfaction Guaranteed: The Making of the American

Mass Market [pantheon, new york 1989]; Gary Cross, Time and Money: The Making ofConsumer Culture [routledge, new york 1993]; a za zanimljiviju analizu s drugoga

stajaliπta, Projekt Disney, Inside the Mouse [duke university press, durham 1995]. Meu-

tim, proizvodnja proizvoaËa nije samo proizvodnja potroπaËa. Ona takoer ukljuËuje

proizvodnju hijerarhija, mehanizme ukljuËenja i iskljuËenja i tako dalje. Ona ukljuËujenaposljetku proizvodnju kriza. S toga stajaliπta, vidi Jeremy Rifkin, The End of Work:

The Decline of Global Labor Force and the Dawn of the Postmarket Era [putnam, new

york 1995]; i Stanley Aronowitz & William DiFrazio, The Jobless Future [university of

minnesota press, minneapolis 1994].

23 | Zahvalni smo Deleuzeu & Guattariju i njihovoj knjizi TisuÊu platoa za najpotpuniji

fenomenoloπki opis te industrijsko-monetarne-svjetske prirode koja Ëini prvu razinusvjetskoga poretka.

24 | Vidi Edward Comor, ur., The Global Political Economy of Communication [macmillan,

london 1994].25 | Vidi Stephem Bradley, ur., Globalization, Technologies, and Competition: The Fusion

of Computers and Telecommunications in the 90s [harvard business school press,

cambridge, mass. 1993]; i Simon Serfaty, The Media and Foreign Policy [macmillan,

london 1990].

26 | Vidi Jürgen Habermas, Theory of Communicative Action, prijevod Thomas McCarthy[beacon press, boston 1984]. Mi detaljnije raspravljamo o odnosu izmeu komunikacijei proizvodnje u dijelu 3.4.

27 | Vidi Hardt & Negri, Labor of Dionysus, pogl. 6 i 7.

28 | Usprkos krajnosti πto ih pokazuju autori predstavljeni u zbirci πto su je izdali MartinAlbrow i Elizabeth King, ur., Globalization, Knowledge, and Society [sage, london 1990],

i umjerenijim stavovima Bryana S. Turnera u Theories of Modernity and Postmodenrity

[sage, london 1990], te Mikea Featherstonea, ur., Global Culture, Nationalism, Globali-zation, and Modernity [sage, london 1990], razlike meu njihovim raznim stajaliπtima

u stvari su relativno nevaæne. Mi moramo uvijek imati na umu da se slika “globalnoga

civilnoga druπtva” rodila ne samo u umovima nekih postmodernih filozofa i meu nekimsljedbenicima Habermasa [kao πto su Jean Cohen i Andrew Arato], veÊ takoer, a πto

je joπ vaænije, u lokovskoj tradiciji meunarodnih odnosa. Ova zadnja skupina ukljuËuje

tako vaæne teoretiËare kao πto su Richard Falk, David Held, Anthony Giddens i [u

odreenom pogledu] Danilo Zolo. O konceptu civilnoga druπtva u globalnom kontekstu,vidi Michael Walzer, ur., Toward a Global Civil Society [berghan books, providence 1995].

29 | S ikonoklastiËkom ironijom Jeana Baudrillarda i njegovih nedavnih tekstova kao πto


352

su The Gulf War Did Not Take Place, prijevod Paul Patton [indiana university press,

bloomington 1995], odreena struja francuskoga postmodernizma vratila se pravom

nadrealistiËkom okviru.

30 | Postoji neprekinuti kontinuitet od hladnoratovskih pojmova “nametanja demokracije”i “demokratske tranzicije” do imperijalnih teorija “nametanja mira”. VeÊ smo naglasili

Ëinjenicu da su mnogi moralni filozofi podræavali Zaljevski rat kao pravednu stvar, dok

su se pravni teoretiËari, slijedeÊi vaæan primjer Richarda Falka, uglavnom suprotstavl-

jali. Vidi, na primjer, Richard Falk, “Twisting the U.N. Charter to U.S. Ends”, u HamidMowlana, George Gerbner & Herbert Schiller, ur., Triumph of the Image: The Media’s

War in the Persian Gulf [westview press, boulder 1992], str. 175-190. Vidi takoer raspravu

o Zaljevskom ratu u Danilo Zolo, Cosmopolis: Prospects for World Government, pri-jevod David Mc Kie [polity press, cambridge 1997].

31 | Za tipiËan primjer, vidi Richard Falk, Positive Prescriptions for the Future, World Order

Studies Program, referat br. 20 [center for internaitonal studies, princeton 1991]. Dabismo vidjeli kako su nvo-e integrirane u taj manje viπe lokovski okvir “globalne

ustavnosti”, trebamo pogledati javne izjave Antonia Cassesea, predsjednika KriviË-noga suda Ujedinjenih naroda u Amsterdamu, kao i njegove knjige, International Lawin a Divided World [clarendon press, oxford 1986], i Human Rights in a Changing

World [temple university press, philadelphia 1990].

32 | »ak i prijedlozi za reformiranje Ujedinjenih naroda idu manje viπe u tom smjeru. Zadobru bibliografiju takvih radova, vidi Joseph Preston Baratta, Strengthening the United

Nations: A Bibliography on U.N. Reform and World Federalism [greenwood, new york

1987].33 | To je smjer πto ga u nekim objavljenim strateπkim dokumentima promiËu vojne agen-

cije SAD-a. Prema sadaπnjoj doktrini Pentagona, projekt proπirenja træiπne demokracije

trebaju podupirati kako primjerene mikrostrategije koje se temelje na [kako prag-matiËkim tako i sustavnim] zonama primjene i stalnoga utvrivanja kritiËkih toËaka u

suprotstavljenim jakim kulturnim blokovima koje Êe voditi prema njihovom raspuπtanju.

U tom pogledu, vidi rad Mauricea Rounaia iz Strateπkoga instituta u Parizu. Vidi takoerradove o intervencionizmu SAD-a navedene u dijelu 1.1, biljeπka 28.

34 | Joπ jednom trebamo uputiti na rad Richarda Falka i Antonia Cassesea. Trebamo na-

glasiti, osobito, kako se “nejaka” koncepcija vrπenja sudskih funkcija Suda pravde U.N-a postupno preobrazila, Ëesto pod utjecajem ljeviËarskih politiËkih snaga, u “jaku” kon-

cepciju. Drugim rijeËima, postoji prijelaz od zahtjeva da Sud pravde dobije moguÊnost

vrπenja sudskih sankcija koje bi doπle po ovlaπtenju strukture UN-a do zahtjeva da sud

igra izravnu i aktivnu ulogu u odlukama UN-a i njegovih organa u pogledu standardajednakosti i materijalne pravde meu dræavama, do stupnja da se izravno upliÊe u ime

ljudskih prava.


353

35 | Vidi Max Weber, Economy and Society, prijevod Guenther Roth & Claus Wittich[university of california press, berekeley 1968], sv. 1, pogl. 3, dio 2, “The Three Pure

Types of Authority”, str. 215-216.

1.3 ALTERNATIVE UNUTAR IMPERIJA01 | Pod “koketirati s Hegelom” ovdje mislimo na ono πto je Marx opisao u poznatom dodatku

1. svesku Capitala [prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976] 24. sijeËnja 1873, str.

102-103]. Kao πto su i Marxu izgledali, Hegelovi izrazi uËinili su se i nama korisnima dauokvirimo tvrdnju, ali ubrzo Êemo naiÊi na stvarnu granicu njihove korisnosti.

02 | Priznajemo da je ovaj opis pojednostavljen, a mnoge studije pruæaju mnogo sofisticiranije

rasprave o mjestu. Meutim, izgleda nam da se te politiËke analize uvijek vraÊaju pojmu“branjenja” ili “oËuvanja” omeenog lokalnog identiteta ili teritorija. Doreen MasseyizriËito se zalaæe za politiku mjesta u kojoj se mjesto zamiπlja ne kao omeeno veÊ kao

otvoreno i porozno, u Space, Place, and Gender [university of minnesota press,

minneapolis 1994], osobito str. 5. Meutim, mi bismo, naprotiv, ustvrdili da pojam mjesta

koje nema mea potpuno liπava taj koncept njegova sadræaja. Za odliËan pregled

literature o mjestu i alternativno shvaÊanje, vidi Arif Dirlik, “Place-based Imaginaiton:Globalism and the Politics of Place”, neobjavljeni rukopis.

03 | Vratit Êemo se opπirnije na koncept nacije u dijelu 2.2.

04 | “Smatram lokaciju temeljnim materijalnim atributom ljudskoga djelovanja ali shvaÊamda je lokacija proizvod druπtva.” David Harvey, The Limits of Capital [university of

chicago press, chicago 1984], str. 374. Arjun Appadurai takoer raspravlja o “proizvodu

lokacije” u skladu s Harveyevim stajaliπtem i s naπom tvrdnjom u Modernity at Large:Cultural Disseminations of Globalization [university of minnesota press, minneapolis

1996], str. 178-199.

05 | Erich Auerbach, Mimesis: The Representattion of Reality in Western Literature, prijevodWillard Trask [princeton university press, princeton 1953] (vidi: Mimesis: Prikazivanje

stvarnosti u zapadnoj knjiæevnosti, prijevod Milan TabakoviÊ [nolit, beograd 1978]).

06 | Marx je dobro izrazio, u svojim povijesnim tekstovima, tu metodoloπku vezu izmeukritike i izgradnje koja poËiva Ëvrsto na osnovi kolektivnoga subjekta. Razne tradicije

heterodoksne marksistiËke historiografije u dvadesetom stoljeÊu, kao πto je rad E.P.Thompsona, talijanskih radniËkih pisaca i juænoazijskih povjesniËara potËinjenosti, daljesu razvile tu vezu.

07 | Vidi, na primjer, Guy Debord Society of Spectacle, prijevod Donald Nicholson-Smith[zone books, new york 1994] (vidi: Druπtvo spektakla & Komentari Druπtvu spektakla,

prijevod Goran VujasinoviÊ [arkzin, zagreb 1999]), πto je moæda najbolji izraz, na svojdeliriËan naËin, suvremene svijesti o pobjedi kapitala.

08 | Za najbolji primjer te metode dekonstrukcije koja pokazuje svoje vrline i ograniËenja,


354

vidi rad Gayatri Spivak, osobito njezin uvod u Ranajit Guha & Gayatri Spivak, ur.,Selected Subaltern Studies [oxford university press, new york 1988], str. 3-32.

09 | Vidi Arif Dirlik, “Mao Zedong and ‘Chinese Marxism’” u Saree Makdisi, Cesare Casarino& Rebecca Karl, ur., Marxism Beyond Marxism [routledge, new york 1996], str. 119-

148. Vidi takoer Arif Dirlik, “Modernism and Antimodernism in Mao Zedong’s

Marxism,” u Arif Dirlik, Paul Healy & Nick Knight, ur., Critical Perspectives on Mao

Zedong’s Thought [humanities press, atlantic heights, n.j. 1997], str. 59-83.

10 | O taktiËkim dvosmislenostima “nacionalne politike” socijalistiËkih i komunistiËkihpartija, vidi prvenstveno rad austromarksista, kao πto je Otto Bauerov Die

Nationalitätenfrage und die Sozialdemokratie [wiener volksbuchhandlung, beË 1924]; i

Staljinov utjecajni pamflet “Marksizam i nacionalno pitanje”, u Marxism and Nationaland Colonial Question [internaitonal publishers, new york 1935], str. 3-61. Vratit Êemo

se tim autorima u dijelu 2.2. Za poseban i osobito zanimljiv sluËaj vidi Enzo Traverso,

Les marxistes et la question juive [la breche, pariz 1990].11 | O krugu protuimperijalistiËkih borbi krajem devetnaestoga i poËetkom dvadesetoga

stoljeÊa [s kineskoga stajaliπta], vidi Rebecca Karl, Staging the World: China and the

Non-West at the Turn of the Twentieth Century [duke university press, durham, u tisku].12 | O hipotezi da borbe prethode i prefiguriraju kapitalistiËki razvoj i restrukturiranje, vidi

Antonio Negri, Revolution Retrieved [red notes, london 1988].

13 | Taj pojam proletarijata mogao bi se tako shvatiti u Marxovom smislu kao personifikacijastrogo ekonomske kategorije, to jest, subjekt rada pod kapitalom. S obzirom da mi

redefiniramo sam koncept rada i proπirujemo opseg djelatnosti koje se pod njim

podrazumijevaju [kao πto smo uËinili na drugom mjestu i nastavit Êemo to raditi u ovojknjizi], briπe se tradicionalna razlika izmeu ekonomskoga i kulturnoga. Meutim,

Ëak i u Marxovim formulacijama koje su najviπe ekonomistiËke, proletarijat moramo

shvatiti kao pravu politiËku kategoriju. Vidi Michael Hardt & Antonio Negri, Labor ofDionysus [university of minnesota press, minneapolis 1994], str. 3-21; i Antonio Negri,“Twenty Theses of Marx”, u Saree Makdisi, Cesare Casarino & Rebecca Karl, ur.,

Marxism Beyond Marxism [routledge, new york 1996], str. 149-180.

14 | Vidi Michael Hardt, “Los Angeles Novos,” Futur antérieur, br. 12/13 [1991], 12-26.

15 | Vidi Luis Gomez, ur., Mexique: du Chiapas a la crise financiere, Dodatak, Futur antérieur

[1996].

16 | Vidi prvenstveno Futur antérieur, br. 33/34, Tous ensemble! Réflections sur les luttes de

novembre-décembre [1996], Vidi takoer Raghu Krishnan, “December 1995: The First

Revolt against Globalization,” Monthly Review, 48, br. 1 [svibanj 1996], 1-22.

17 | Karl Marx, The Eighteenth Brumaire of Louis Bonaparte [international publishers,

new york 1963], str. 121 (vidi: Klasne borbe u Francuskoj 1848-1850, Osamnaesti brumaire

Luja Bonaparta, prijevod Hugo Klajn [naprijed, zagreb 1973]).


355

18 | Vidi Gilles Deleuze, “Postscript on Control Societies,” in Negogiations, prijevod MartinJoughin [columbia university press, new york 1995], str. 177-182.

19 | Nasuprot teorijama “najslabije karike”, koje su ne samo bile srediπte taktika TreÊe

internacionale veÊ ih je uvelike usvojila antiimperijalistiËka tradicija kao cjelina, talijanskipokret operaismo u 1960-im i 1970-im godinama predlagao je teoriju “najjaËe karike”.

Za temeljnu teoretsku tezu, vidi Mario Tronti, Operai e capitale [einaudi, torino 1996],

osobito str. 89-95.

20 | Moæemo naÊi obimnu i stalnu dokumentaciju o tim tehnikama dezinformacija iuπutkivanja u publikacijama Le Monde Diplomatique, te Z Magazine i Court Action

Bulletin Noam Chomsky neumorno je radio na razotkrivanju i suprostavljanju takvim

dezinformacijama u svojim brojnim knjigama i predavanjima. Vidi, na primjer, EdwardHerman i Noam Chomsky, Manufacturing Consent: The Political Economy of Mass

Media [pantheon, new york 1988]. Zaljevski rat predstavljao je odliËan primjer

imperijalnoga upravljanja komunikacijama. Vidi W. Lance Bennett & David L. Paletz,ur., Taken by Storm: The Media, Public Opinion, and U.S. Foreign Policy in the Gulf War

[university of chicago press, chicago 1994]; i Douglas Kellner, The Persian Gulf TV

War [westview press, boulder 1992].21 | Rad Immanuela Wallersteina [opÊenito vrlo dojmljiv i vaæan] i πkole svjetskih sustava

sasvim primjereno prikazuju taj zahvat poravnavanja borbi u obliku izvrnute srodnosti

strukture sa sustavom. Vidi, na primjer, Giovanni Arrighi, Terence Hopkins &Immanuel Wallerstein, Antisystemic Movements [verso, london 1989].

22 | ImajuÊi na umu ograniËenja koja smo ranije spomneuli, ovdje trebamo uputiti na rad

Félixa Guattarija, osobito tekstove iz njegovoga zadnjega razdoblja kao πto jeChaosmosis, prijevod Paul Bains i Julian Pefanis [power publications, sydney 1995].

POLITI»KI MANIFEST01 | Louis Althusser, “Machiavel et nous.” Écrits philosophiques et politiques, sv. 2, ur.,

François Matheron [stock/imec, pariz 1995], str. 39-168; dalje navedeno u tekstu.

02 | Vidi Baruch Spinoza, Theologico-Political Treatise, sv. 1 Chief Works, prijevod R. H.Elwes [dover, new york 1951] (vidi: Teoloπko politiËki traktat, prijevod Branko B. Gavella[kultura, beograd 1957]).

2.1 DVIJE EVROPE, DVIJE MODERNOSTI01 | Robert Musil, The Man without Qualities, prijevod Sophie Wilkins [knopf, new york

1995], 2:1106 (vidi: »ovjek bez svojstava, prijevod Zlatko Gorjan [otokar kerπovani, rijeka

1967]).

02 | Johannes Duns Scotus, Opus Oxoniense, knjiga iv, distinctio xiii, quaestio i, u Opera

Omnia, sv. 8 [georg olms verlagsbuchhandlung, hildesheim 1969], str. 807.


356

03 | Dante Alighieri, De Monarchia, ur. Louis Bertalot [friedrichsdorf, frankfurt 1918],knjiga i, pogl. 4, str. 14.

04 | Nicholas of Cusa, “Complementum theologicum,” u Opera, sv. 2 [minerva, frankfurt

1962], pogl. 2, fol. 93b [faksimil izdanja jacquesa le fevrea/pariz: 1514].05 | Giovanni Pico della Mirandola, Of Being and Unity, prijevod Victor Hamm [marquette

university press, milwaukee 1943], str. 21-22.

06 | Carolus Bovillus [Charles de Bovelles], Il libro del sapiente, ur. Eugenio Garin [einaudi,

torino 1987], pogl. 22, str. 73.

07 | Francis Bacon, Works, ur. James Spalding, Robert Ellis i Donald Heath [longman and

co., london 1857], 1:129-130.

08 | Galileo Galilei, Opere [g.berbera editore, firenza 1965], 7:128-129.

09 | William of Ockham, A Short Discourse on the Tyrannical Government, prijevod JohmKilcullen [cambridge university press, cambridge 1992], knjiga iii, pogl. 16, str. 104.

Prevodilac prevodi izraz “multitudo fidelium” kao “zajednicu vjernih” (vidi: VilimOckham, Opera politica, prijevod Marina Miladinov [demetra, zagreb 2001]).

10 | Vidi Marsilus of Padua, Defensor Pacis [cambridge university press, cambridge 1928].

11 | Taj se revolucionarni vid podrijetla modernosti moæe proËitati u njegovom najjasnijemi najsaæetijem obliku u radu Spinoze. Vidi Antonio Negri, The Savage Anomaly, prijevod

Michael Hardt [university of minnesota press, minneapolis 1991].

12 | Razni filozofski okviri negativne misli u devetnaestom i dvadesetom stoljeÊu, odNietzschea do Heideggera i Adorna, potpuno toËno predviaju kraj moderne metafizike

i povezuju modernost i krizu. Meutim, ti autori opÊenito ne prepoznaju da su na djelu

dvije modernosti i da je kriza izravan ishod njihovoga sukoba. Iz toga razloga oni nevide alternative unutar modernosti koje se proteæu izvan granica moderne metafizike.

O negativnoj misli i krizi, vidi Massimo Cacciari, Krisis: saggio sulla crisis del pensiero

negativo da Nietzsche a Wittgenstein [feltrinelli, milano 1976].13 | O tim strujanjima u evropskoj modernosti, vidi Ernst Bloch, The Pinciple of Hope, 3 sv.,

prijevod Neville Plaice, Stephen Plaice & Paul Knight [mit press, cambridge, mass. 1986]

(vidi: Princip nada, prijevod Hrvoje ©ariniÊ [naprijed, zagreb 1981]); i (u potpunorazliËitom inetelektualnom hermeneutiËkom kontekstu) Reinhardt Koselleck, Critique

and Crisis: Enlightenment and the Pathogenesis of Modern Society [mit press, cambridge,

mass. 1988].14 | Samir Amin, Eurocentrism, prijevod Russell Moore [monthly review press, new york

1989], str. 72-73.

15 | Baruch Spinoza, Ethics, u The Collected Works of Spinoza, ur. Edwin Curley, sv. 1

[princeton university press, princeton 1985], dio iv, tvrdnja 67, str. 584 (vidi: Etika,prijevod Ozren Æunec [demetra, zagreb 2000]).

16 | Ibid., dio v, tvrdnja 37, str. 613.


357

17 | Naπa rasprava oslanja se na rad Ernsta Cassirera, The Philosophy of the Enlightenment,prijevod Fritz C.A. Koelln & James P. Pettegrove [princeton university press, princeton

1951]; Maxa Horkheimera & Theodora Adorna, Dialectic of Enlightenment, prijevod

John Cumming [continuum, new york 1972]; i Michela Foucaulta, “What Is Enlighten-ment?”, u Ethics: Subjectivity and Truth, sv. 1, Essential Works of Foucault 1954-1984,

ur. Paul Rainbow [new press, new york 1997], str. 303-319 (“©to je prosvijetiteljstvo?”, u

»emu, br. 10 [1997], str. 87-99).

18 | Vidi Jacques Chevalier, Pascal [plon, pariz 1922], str. 265.

19 | René Descartes, “Letter to Mersenne [15. travnja 1630],” u Philosophical Letters, ur.

Anthony Kenny [blackwell, oxford 1970], str. 11. Za izvornu francusku inaËicu, vidi

Oeuvres completes, ur. Charles Adam & Paul Tannery [vrin, pariz 1969], 1:145.

20 | Antonio Negri, Descartes politico o della ragionevole ideologia [feltrinelli, milano 1970].

21 | Za nedavan primjer koji se nastavlja na tom transcendentalnom pravcu evropskoga samo-

zadovoljstva, vidi Massimo Cacciari, Geo-filosofia dell’Europa [adelphi, milano 1944].22 | Vidi Arthur Schopenhauer, The World as Will and Representation, prijevod E.F.J. Payne,

2 sv. [dover, new york 1966] (vidi: Svet kao volja i predstava, prijevod Sreten MariÊ, 2 sv,

[matica srpska, novi sad 1986]).23 | Ibid., “Predgovor Drugom izdanju”, str. xxi.

24 | G.W.F. Hegel, Elements of the Philosophy of Right, prijevod H. B. Nisbet, ur. AllenWood [cambridge university press, cambridge 1991], §258 dodatak, str. 279 [izmijenjenengleski prijevod] (Osnovne crte filozofije prava, prijevod Danko GrliÊ [veselin masleπa,

sarajevo 1989]).

25 | Thomas Hobbes, The Elements of Law [cambridge university press, cambridge 1928],dio ii, knjiga 10, odlomak 8, str. 150.

26 | Jean Bodin, On Sovereignty: Four Chapetrs from the Six Books of the Commonwealth,

ur. i prijevod Julian Franklin [cambridge university press, cambridge 1922], str. 23 [izknjige i, pogl. 8].

27 | Jean-Jacques Rousseau, On the Social Contract, u The Collected Writings of Rousseau,

sv. 4, ur. Roger Master i Christopher Kelly [university press of new england, hanover,

n.h. 1994], knjiga i, pogl. 6, str. 138 (Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti

meu ljudima, Druπtveni ugovor, prijevod Dalibor ForetiÊ [πkolska knjiga, zagreb 1978]).

28 | Vidi Bodin, On Sovereignty.29 | C. B. Macpherson, The Political Theory of Possessive Individualism [oxford university

press, oxford 1962].

30 | Vidi Arif Dirlik, The Postcolonial Aura [westview press, boulder 1997].

31 | Adam Smith, The Nature and Causes of the Wealth of Nations [clarendon press, oxford

1976], knjiga iv, pogl. ii, odlomak 9, str. 456 (Istraæivanje prirode i uzroka bogatstva

naroda, prijevod Marijan HanæekoviÊ [kultura, zagreb 1952]).


358

32 | Ibid., knjiga iv, pogl. ix, odlomak 51, str. 687.

33 | Hegel, Elements of the Philosophy of Right, §261, str. 283.

34 | Vidi Michel Foucault, “La ‘gouvernementalité’,” u Dits et écrits [gallimard, pariz 1994],

3:635-657 (“Guvernementalitet”, u Zarez, br. 54).35 | Vidi naπu raspravu o Foucaultovom pojmu biomoÊi u dijelu 1.2.

36 | Vidi prvenstveno Max Weber, Economy and Society, 2 sv., prijevod Guenther Roth iClaus Wittich [university of california press, berkeley 1968].

37 | Friedrich Nietzsche, Thus Spoke Zarathustra, prijevod Thomas Common [modern

library, new york 1967], pogl. 35, “The Sublime Ones”, str. 111 (vidi: Tako je govorio

Zarathustra, prijevod Danko GrliÊ [moderna vremena, zagreb 2001]).

2.2 SUVERENOST NACIONALNE DRÆAVE01 | Za opπirnu analizu kako opÊega oblika tako i inaËica diljem Evrope, vidi Perry Anderson,

Lineages of the Absolutist State [new left books, london 1974].02 | Vidi Ernst Kantorowicz, The King’s Two Books: A Study in Medieval Political Theology

[princeton university press, princeton 1957]; i njegov esej “Christus-Fiscus”, u Synopsis:

Festgabe für Alfred Weber [verlag lambert schneider, heidelberg 1948], str. 223-235.

Vidi takoer Marc Leopold Bloch, The Royal Touch: Sacred Monarchy and Scrofula in

England and France, prijevod J.E. Anderson [routledge and kegan paul, london 1972].

03 | Za analizu koja povezuje ekonomski prijelaz od feudalizma preko kapitalizma do razvojamoderne evropske filozofije, vidi Franz Borkenau, Der Übergang vom feudalen zum

bürgerlichen Weltbild: Studien zur Geschichte der Philosophie der Manufakturperiod

[félix alcan, pariz 1934]. Za odliËnu raspravu o filozofskoj literaturi o toj problematici,vidi Alessandro Pandolfi, Genéalogie et dialectique de la raison mercantiliste

[l’harmattan, pariz 1996].

04 | Vidi Pierangelo Schiera, Dall’arte de governo alle scienze dello stato [milano, 1968].

05 | Vidi Benedict Anderson, Imagined Communities: Reflections on the Origin and Spread

of Nationalism [verso, london 1983] (Nacija: zamiπljena zajednica: razmatranja o

porijeklu i πirenju nacionalizma, prijevod Nata »engiÊ & Nataπa PavloviÊ [πkolska knjiga,

zagreb 1990]).

06 | Vidi Étienne Balibar, The Nation Form: History and Ideology,” u Étiene Balibar &Immanuel Wallerstein, Race, Nation, Class [verso, london 1991], str. 86-106. Vidi takoerSlavoj Æiæek, “Le reve du nationalisme expliqué par le reve du mal radical”, Futur

antérieur, br. 14 [1992], str. 59-82.

07 | Vaæni eseji Rose Luxemburg sakupljeni su u Rosa Luxemburg, The National Question,

ur. Horace Davis [monthly review press, new york 1976]. Za pomni saæetak njezinihstajaliπta, vidi Joan Cocks, “From Politics to Paralysis: Critical Intellelctuals Answer

the National Question”, Political Theory, 24, br. 3 [kolovoz 1996], 518-537. Lenjin je bio


359

vrlo kritiËan prema stajaliπtima Rose Luxemburg prvenstveno zbog toga πto nijeprepoznala “napredno” obiljeæje nacionalizma [pa Ëak i buræoaskoga nacionalizma]

potËinjenih zemalja. Lenjin tako potvruje pravilo na nacionalno samoodreenje, koje

je u stvari pravo na odcjepljenje za sve. Vidi V.I. Lenjin, The Right of Nations to Self-Determination [greenwood press, westport, conn. 1951], str. 9-64 (vidi: Karl Marx,

Friedrich Engels, V.I. Lenjin, Nacionalno pitanje, ur. Franc Centle & Arif TanoviÊ[svjetlost, sarajevo 1975]).

08 | Jean Bodin, Six Books of the Commonwealth, prijevod M. J. Tooley [blackwell, oxford

1955], knjiga vi, pogl. 6, str. 212 [izmijenjen prijevod].

09 | Za odliËna tumaËenja Bodinova rada koja ga Ëvrsto smjeπtaju u dinamiku Evrope

πesnaestoga stoljeÊa, vidi Julian H. Franklin, Jean Bodin and the Rise of AbsolutistTheory [cambridge university press, cambridge 1973]; i Gérard Mairet, Dieu mortel:

essai de non-philosophie de l’État [puf, pariz 1987]. Za opÊenitije stajaliπte koje smjeπta

razvoj pojma suverenosti u dugu povijest evropske politiËke misli, vidi Gérard Mairet,Le principe de souveraineté [gallimard, pariz 1997].

10 | Vidi Friedrich Meinecke, Die Idee der Staatsräson in der neueren Geschichte

[oldenbourg, münchen 1924]. Vidi takoer Ëlanke πto ih je Wilhelm Dilthey sakupio uWeltanschaung und Analyse des Menschen seit Renaissance und Reformation, sv. 2,

Gesammelte Schriften [teubner, leipzig 1914].

11 | S Ëasnim izuzetkom djela Ottoa von Gierkea, The Development of Political Theory,prijevod Bernard Freyd [norton, new york 1939].

12 | Vidi Friedrich Meinecke, Historicism: The Rise of a New Historical Outlook, prijevod J.E. Anderson [routledge and kegan paul, london 1972].

13 | Da biste prepoznali sjeme Hegelovoga idealizma u Vicou, vidite Benedetto Croce, The

Philosophy of Giambattista Vico, prijevod R.G. Collingwood [russell and russell, new

york 1964]; takoer Hayden White, “What is Living and What is Dead in Croce’s Criticismof Vico”, u Giorgio Tagliacozzo, ur., Giambattista Vico: An International Symposium

[johns hopkins university press, baltimore 1969], str. 379-389. White naglaπava kako je

Croce preveo Vicoov rad na idealistiËko stajaliπte, preobraæavajuÊi Vicoovu filozofijupovijesti u filozofiju duha.

14 | Vidi Giambattista Vico, De Universi Juris principio et fine uno, u Opere giuridiche

[sansoni, firenza 1974], str. 17-343; i Johann Gottfried Herder, Reflections on thePhilosophy of the History of Mankind, prijevod Frank Manuel [university of chicago

press, chicago 1968].

15 | Emmanuel-Joseph Sieyes, u priliËno razliËitom kontekstu, izriËito proglaπava apsolutno

prvenstvo nacije: “Nacija postoji prije svega, ona je podrijetlo svega”. Vidi Qu’est-ce quele Tiers État? [droz, æeneva 1970], str. 180.

16 | O radu Sieyesa i razvoju dogaaja u Francuskoj revoluciji, vidi Antonio Negri, Il potere


360

costituente: saggio sulle alternative del moderno [sugarco, milano 1992], pogl. 5, str.

223-286.

17 | Za odliËnu analizu razlike izmeu mnoπtva i naroda, vidi Paolo Virno, “Virtuosity and

Revolution: The Poltical Theory of Exodus”, u Paolo Virno i Michael Hardt, ur., RadicalThought in Italy [university of minnesota press, minneapolis 1996], str. 189-210.

18 | Thomas Hobbes, De Cive [appleton century-crofts, new york 1949], poglavlje xii, dio

8, str. 135.

19 | Vidi Étienne Balibar, “Racism and Nationalism”, u Étienne Balibar & ImmanuelWallerstein, Race, Nation, Class [verso, london 1991], str. 37-67. Vratit Êemo se pitanju

nacije u kolonijalnom kontekstu u sljedeÊem poglavlju.

20 | Vidi, na primjer, Robert Young, Colonial Desire: Hybridity in Theory, Culture, and Race[routledge, london 1995].

21 | Vidi Sieyes, Qu’est-ce que le Tiers État?

22 | Vidi Roberto Zapperiev Uvod, ibid., str. 7-117.

23 | Dobrih stotinu godina kasnije Antonio Gramsci izmislio je pojam nacionalnopuËkoga

kao dio napora da se obnovi upravo taj hegemonistiËki klasni zahvat u sluæbi

proletarijata. Za Gramscija, nacionalnopuËko je pojam po kojemu bi se intelektualciujedinili s narodom, i tako je to snaæan izvor za izgradnju puËke hegemonije. Vidi

Antonio Gramsci, Quademi del carcere [einaudi, torino 1977], 3:2113-20. Za odliËnu

kritiku Gramscijeva pojma nacionalnopuËkoga, vidi Alberto Asor Rosa, Scrittori epopolo, 7. izd. [savelli, rim 1976].

24 | Johann Gottlieb Fichte, Addresses to the German Nation, prijevod R.F. Jones i G.H.Turnbull [greenwood press, westport conn. 1979].

25 | Trebamo naglasiti da su razna liberalna tumaËenja Hegela, od Rudolfa Hayma do FranzaRosenzweiga, samo uspjela obnoviti njegovu politiËku misao usredotoËujuÊi se na

njezine nacionalne vidove. Vidi Rudolf Haym, Hegel und seine Zeit [berlin, 1857]; FranzRosenzweig, Hegel und der Staat [münchen, 1920]; i Eric Weil, Hegel et l’État [vrin,

pariz 1950]. Rosenzweig svakako najbolje razumije tragediju neizbjeænoga povezivanja

izmeu nacije i etiËnosti u Hegelovoj misli. Vidi Franz Rosenzweig, The Star ofRedemption, prijevod William Hallo [holt, rinehart and winston, new york 1971]; i

odliËno tumaËenje te knjige, Stéphane Moses, Systeme et révélation: la philosophie de

Franz Rosenzweig [seuil, pariz 1982].26 | “[Socijalisti] moraju stoga nedvosmisleno zahtijevati da socijaldemokrati tlaËiteljskih

zemalja [takozvanih “velikih” nacija osobito] priznaju i brane pravo potlaËenih nacija

na samoodreenje u politiËkom smislu te rijeËi, tj., pravo na politiËko odvajanje.” Lenin,

The Right of Nations to Self-Determination, str. 65.

27 | Vidi Malcolm X, “The Ballot or the Bullet”, u Malcolm X Speaks [pathfinder, new york

1989], str. 23-44. Za raspravu o nacionalizmu Malcolma X, osobito u njegovim naporima


361

da utemelji Organizaciju afroameriËkoga jedinstva tijekom posljednje godine njegovaæivota, vidi William Sales, Jr., From Civil Rights to Black Liberation: Malcolm X and the

Organization of Afro-American Unity [south end press, boston 1994].

28 | Wahneema Lubiano, “Black Nationalism and Black Common Sense: Policing Ourselvesand Others”, u Wahneema Lubiano, ur., The House That Race Built [vintage, new york

1997], str. 232-252; citat str. 236. Vidi takoer Wahneema Lubiano, “Standing in for

the State: Black Nationalism and ‘Writing’ the Black Subject”, Alphabet City, br. 3

[listopad 1993], str. 20-23.

29 | Pitanje “crnaËke suverenosti” dobiva vaæno mjesto u Cedric Robinsonovoj kritici W.E.B.Du Boisove potpore Liberiji 1920-ih i ‘30-ih godina. Robinson vjeruje da je Du Bois nekritiËki

podupirao snage moderne suverenosti. Vidi Cedric Robinson, “W.E.B. Du Bois and BlackSovereignty”, u Sidney Lemelle & Robin Kelley, ur., Imagining Home: Culture, Class, and

Nationalism in the African Diaspora [verso, london 1994], str. 145-157.

30 | Jean Genet, “Interview avec Wischenbart”, u Oeuvres completes, sv. 6 [gallimard, pariz

1991], str. 282. OpÊenito o Genetovom iskustvu s Crnim panterama i Palestincima, vidi

njegov zadnji roman, Prisoner of Love, prijevod Barbara Bray [wesleyan university press,

hanover, n.h. 1992].31 | Benedict Anderson smatra da su filozofi nepravedno omalovaæavali koncept nacije i da

ga trebamo promatrati u neutralnijem svjetlu. “Dio poteπkoÊe je πto nesvjesno teæimo

hipostazirati postojanje Nacionalizma-s-velikim-N [kao da bismo to uËinili na primjeruDoba-s-velikim-D] i onda “to” razvrstati kao ideologiju. [Obratimo pozornost da ako

svatko ima neko doba onda je Doba puki analitiËki izraz.]. Mislim da bi stvari bilo

mnogo lakπe ako bismo nacionalizam tretirali kao da pripada ‘srodstvu’ i ‘religiji’, a ne‘liberalizmu’ ili ‘faπizmu’.” Anderson, Imagined Communities, str. 5. Svatko pripada

naciji, kao πto svatko pripada nekom dobu [ili ga ima], rasi, spolu i tako dalje. Opasnost

je tu πto Anderson naturalizira naciju i naπe pripadanje njoj. Mi moramo, naprotiv,denaturalizirati naciju i shvatiti njezinu povijesnu tvorevinu i politiËke posljedice.

32 | O odnosu izmeu klasne borbe i dva svjetska rata, vidi Ernst Nolte, Der Europäische

Bürgerkrieg, 1917-1945 [propyläen verlag, frankfurt 1987].33 | Prvi tekst koji treba razmotriti u kontekstu austrijskih socijaldemokratskih teorija je

Otto Bauer, Die Nationalitätenfragen und die Sozialdemokratie [wiener volksbuch-

handlung, beË 1924]. Engleski prijevodi izvadaka iz te knjige ukljuËeni su u Austro-Marxism, prijevod Tom Bottomore & Patrick Goode [clarendon press, oxford 1978].

34 | Vidi Joseph Stalin, “Marxism and the National Question”, u Marxism and the National

and Colonial Question [international publishers, new york 1935], str. 3-61 (vidi: Marksi-

zam i nacionalno-kolonijalno pitanje, prijevod Zvonko Tkalec [kultura, zagreb 1947]).35 | Mi uzimamo ovaj izraz ali ne dijelimo Talmonovo politiËko stajaliπte iz J.L. Talmon,

The Origins of Totalitarian Democracy [secker and warburg, london 1952].


362

36 | Navedeno u Roberto Zapperievom Uvodu, u Sieyes, Qu’est-ce que le Tiers État, str. 7-

117; citat str. 77.

2.3 DIJALEKTIKA KOLONIJALNE SUVERENOSTI01 | “Tamnija strana renesanse istiËe ... ponovno roenje klasiËne tradicije kao opravdanje

za kolonijalno πirenje.” Walter Mignolo, The Darker Side of the Renaissance: Literacy,

Territoriality, and Colonization [university of michigan press, ann arbor 1995], str. vi.

02 | Bartolomé de Las Casas, In Defense of the Indians, ur., Stafford Poole [northern illinois

university press, de kalb 1974], str. 271. Vidi takoer Lewis Hanke, All Mankind Is

One: A Study of the Disputation between Bartolomé de Las Casas and Juan Gines de

Sepulveda in 1550 on the Intellectual and Religious Capacity of the American Indians[northern illinois university press, de kalb 1974].

03 | Navedeno u C.L.R. James, The Black Jacobins, 2. izd. [random house, new york 1963],

str. 196.

04 | Aimé Césaire, Toussaint Louverture: la révolution française et le probleme colonial

[présence africaine, pariz 1961], str. 309.

05 | Vidi Eugene Genovese, From Rebellion to Revolution: Afro-American Slave Revolts inthe Making of the Modern World [louisiana state university press, baton rouge 1979],

str. 88.

06 | Karl Marx, Capital, prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], 1:925.

07 | Karl Marx, “The British Rule in India”, u Surveys from Exile, sv. 2, Political Writings

[penguin, london 1973], str. 306.

08 | Karl Marx, “The Native States”, u Letters on India [contemporary india publications,

lahore 1937], str. 51.

09 | Marx, “The British Rule in India”, str. 307.

10 | Karl Marx, “The Future Results of British Rule in India”, u Surveys from Exile, sv. 2,Political Writings [penguin, london 1973], str. 320.

11 | Aijaz Ahmad ukazuje da je Marx preuzeo opis indijske povijesti izravno od Hegela.

Vidi Aijaz Ahmad, In Theory: Classes, Nations, Literatures [verso, london 1992], str.

231 i 241.

12 | Marx, “The Future Results of British Rule in India”, str. 320.

13 | Robin Blackburn, The Overthrow of Colonial Slavery, 1776-1848 [verso, london 1998],str. 3 i 11.

14 | Vidi Elizabeth Fox Genovese & Eugene Genovese, Fruits of Merchant Capital: Slavery

and Bourgeois Property in the Rise and Expansion of Capitalism [oxford university

press, oxford 1983], str. vii.

15 | Blackburn, The Overthrow of Colonial Slavery, str. 8.

16 | Odnos izmeu nadniËarskoga rada i ropstva u kapitalistiËkom razvoju jedan je od


363

srediπnjih problema u Yann Moulier Boutang, De l’esclavage au salariat: économiehistorique du salariat bridé [presses universitaires de france, pariz 1998].

17 | To je jedna od najvaænijih tvrdnji u Robin Blackburn, The Overthrow of Colonial Slavery.

Vidi, osobito str. 520.

18 | Moulier Boutang, De l’esclavage au salariat, str. 5.

19 | Franz Fanon, The Wretched of the Earth, prijevod Constance Farrington [grove press,

new york 1963], str. 38 (Prezreni na svijetu, prijevod Vera Frangeπ [stvarnost, zagreb

1973]). O manihejskim podjelama kolonijalnoga svijeta, vidi Abdul JanMohamed, “TheEconomy of Manichean Allegory: The Function of Racial Difference in Colonialist

Literature”, Critical Inquiry, 12, br. 1 [jesen 1985], 55-87.

20 | Fanon, The Wretched of the Earth, str. 42.

21 | Edward Said, Orientalism [vintage, new york 1978], str. 4-5 i 104 (Orijentalizam, prijevod

Biljana RomiÊ [konzor, zagreb 1999]).

22 | Kulturna antropologija provela je radikalnu samokritiku u zadnjim desetljeÊima,naglaπavajuÊi kako su mnoge najjaËe struje te discipline sudjelovale u kolonijalistiËkim

projektima i podupirali ih. Rani klasiËni tekstovi te kritike su Gérard Leclerc,

Anthropologie et colonialisme: essai sur l’histoire de l’africanisme [fayard, pariz 1972];i Talal Asad, ur., Anthropology and the Colonial Encounter [ithaca press, london 1973].

Meu nedavnim radovima, osobito korisnim smatramo Nicholaus Thomas,

Colonialism’s Culture: Anthropology, Travel, and Government [princeton university

press, princeton 1994].

23 | Ta je tvrdnja jasno razvijena u Valentin Mudimbe, The Invention of Africa: Gnosis,

Philosophy, and the Order of Knowledge [indiana university press, bloomington 1988],vidi osobito str. 64, 81 i 108.

24 | Ranajit Guha, An Indian Historiography of India: A Nineteenth-Century Agenda and

Its Implications [centre for studies in social sciences, calcutta 1988], str. 12.

25 | An Inquiry into the causes of the insurrection of negroes in the island of St. Domingo

[crukshank, london and philadelphia 1792], str. 5

26 | Vidi Paul Gilroy, The Black Atlantic [harvard university press, cambridge, mass. 1993],

str. 1-40.

27 | Vidi Franz Fanon, Black Skin, White Masks, prijevod Charles Lam Markmann [grove

press, new york 1967], str. 216-222.

28 | Jean-Paul Sartre, “Black Orpheus”, u “What is Literature?” and Other Essays [harvard

university press, cambridge, mass. 1988], str. 296.

29 | Jean-Paul Sartre, “Preface”, u Fanon, The Wretched of the Earth, str. 20.

30 | “U stvari pripadnost crnoj rasi pojavljuje se kao nenaglaπeni tempo [le temps faible]dijalektiËkog kretanja: teoretska i praktiËna potvrda bijele prevlasti je teza; poloæaj crne

rase kao antitetiËna vrijednost trenutak je negacije. Ali taj negativan trenutak nije


364

dovoljan sam po sebi, a ti crni ljudi koji u njemu sudjeluju znaju to savrπeno dobro; oniznaju da on teæi prema sintezi ili ostvarenju ljudskoga biÊa u ‘nerasnom’ druπtvu. Prema

tome, crna rasa je za uniπtenje same sebe; ona je ‘prijelaz prema’ a ne ‘dolazak u’,

sredstvo a ne cilj.” Sartre, “Black Orpheus”, str. 327.

31 | Fanon, The Wretched of the Earth, str. 52.

32 | Ibid., str. 58-65.

33 | Vidi Malcolm X, “The Ballot or the Bullet”, u Malcolm X Speaks [pathfinder, new york

1989], str. 23-44.

34 | Trebamo imati na umu da je, unutar sfere komunistiËkih i socijalistiËkih pokreta, diskurs

o nacionalizmu ne samo legitimirao borbu za osloboenje od kolonijalnih sila veÊ je

posluæio i kao sredstvo da se insistira na neovisnosti i razlikama lokalnoga revolu-cionarnoga iskustva od modela vladajuÊih socijalistiËkih sila. Na primjer, kineski

nacionalizam bio je stijeg pod kojim su kineski revolucionari mogli pruæiti otpor

sovjetskom nadzoru i sovjetskim modelima, prevodeÊi marksizam na jezik kineskogaseljaπtva [to jest, u misao Mao Ce Tunga]. SliËno, u narednom razdoblju, revolucionari

od Vijetnama do Kube i Nikaragve insistirali su na nacionalnoj naravi borbi kako bi

potvrdili svoju neovisnost od Moskve i Pekinga.35 | Povelja Ujedinjenih naroda, Ëlanak 2.1, u Leland Goodrich & Edvard Hambro, Charter

of the United Nations [world peace foundation, boston 1946], str. 339.

36 | Partha Chatterjee, Nationalist Thought and the Colonial World: A Derivative Discourse?[zed books, london 1986], str. 168.

ZARAZA01 | Louis-Ferdinand Céline, Journey to the End of the Night, prijevod Ralph Manheim

[new york: new directions, 1983, str. 145; izmijenjen engleski prijevod]; dalje navedeno

u tekstu (Putovanje nakraj noÊi, prijevod Viπnja Machiedo [znanje, zagreb 1972]).02 | Vidi Cindy Patton, Global AIDS / Local Context, u tisku; i John O’Neill, “AIDS as a

Globalizing Panic”, u Mike Featherstone, ur., Global Culture: Nationalism, Globalization,

and Modernity [sage, london 1990], str. 329-342.


365

2.4 SIMPTOMI PRIJELAZA01 | Arif Dirlik, The Postcolonial Aura: Third World Criticism in the Age of Global Capitalism

[westview press, boulder 1997], str. 52-83; citat str. 77.

02 | Vidi, na primjer, Jane Flax, Thinking Fragments [university of california press, berkeley

1990], str. 29.

03 | Za objaπnjenje o tome kako mnogi postmoderni teoretiËari stavljaju razne pravce

modernistiËke misli pod jedan jedini naziv “prosvjetiteljstva”, vidi Kathi Weeks,

Constituting Feminist Subjects [cornell university press, ithaca 1998], pogl. 2.

04 | bell hooks, yearning: Race, Gender, and Cultural Politics [south end press, boston 1990],

str. 25.

05 | Jane Flax, Disputed Subjects [routledge, london 1993], str. 91.

06 | Za postmodernu kritiku nuæno je najprije utvrditi πto znaËi “moderno” na nekom

podruËju i onda postaviti nasljednu paradigmu koja je nekako u skladu s nekim oblikom

postmodernoga miπljenja. Uzmite, na primjer, podruËje koje bi na prvi pogled mogloizgledati manje vjerojatnim kandidatom za jedan takav zahvat: javnu upravu, to jest

studiju birokracije. Moderna paradigma istraæivanja koja prevladava na tom podruËju

odreena je “propisom neutralne javne uprave πto se pripisuje Wilsonu [odvajanjepolitike od uprave], Tayloru [znanstveni menadæment] i Weberu [hijerarhijsko

zapovijedanje].” Charles Fox & Hugh Miller, Postmodern Public Administration: Toward

Discourse [sage, thousand oaks, calif. 1995], str. 3. Znanstvenici koji su uvjereni da jeta paradigma zastarjela mogu upotrijebiti postmoderno miπljenje kao sredstvo da

preobraze to podruËje. U tom sluËaju, oni predlaæu “teoriju neutemeljenoga diskursa”

kao postmoderni model koji Êe stvoriti aktivnije meusobno javno djelovanje i takodemokratizirati birokraciju [str. 75].

07 | Vidi James Der Derian & Michael Shapiro, ur., International / Intertextual Relations:

Postmodern Readings of World Politics [lexington books, lexington, mass. 1989]; JimGeorge, Discourse of Global Politics: A Critical [Re]Introduction to Internaitonal Relations

[lynne rienner publications, boulder 1994]; i Michael Shapiro & Hayward Alker, Jr.,ur., Territorial Identities and Global Flows [university of minnesota press, minneapolis

1996]

08 | Homi Bhabha, The Location of Culture [routledge, london 1994], str. 18.

09 | Gyan Prakash, “Postcolonial Criticism and Indian Historiography”, Social Text, br. 31/

32 [1992], 8.

10 | Vidi Edward Said, Culture and Imperialism [vintage, new york 1993], str. 282-303.

11 | Edward Said, “Arabesque,” New Statesman and Society, 7 [rujan 1990], 32.

12 | Anders Stephanson daje odliËan prikaz shvaÊanja Sjedinjenih dræava kao “novogaJeruzalema” u Manifest Destiny: American Expansionism and the Empire of Right [hill

and wang, new york 1995].


366

13 | “Poput mnogih vizija ‘zlatnoga doba’, ‘tradicionalna obitelj’ isparava pri pobliæoj analizi.To je ahistorijska mjeπavina struktura, vrijednosti i ponaπanja koji nisu nikada zajedno

postojali u isto vrijeme i na istom mjestu.” Stephanie Coontz, The Way We Never Were:

American Families and the Nostalgia Trap [basic books, new york 1992], str. 9.

14 | Fazlur Rahman, Islam and Modernity: Transformation of an Intellectual Tradition

[university of chicago press, chicago 1984], str. 142.

15 | “Fundamentalizam poniæenoga islamskoga svijeta nije tradicija proπlosti veÊ postmo-

derna pojava: neizbjeæna ideoloπka reakcija na neuspjeh zapadne modernizacije.”Robert Kurtz, “Die Krise, die aus dem Osten kam”, prevedeno na talijanski u L’onore

perduto del lavoro, prijevod Anselm Jappe & Maria Teresa Ricci [manifestolibri, rim

1994], str. 16. OpÊenitije, o suvremenim zabludama oko pojmova tradicije i skupnogidentiteta, vidi Arjun Appadurai, “Life after Primordialism”, u Modernity at Large

[university of minnesota press, minneapolis 1996], str. 139-157.

16 | Akbar Ahmed, Postmodernism and Islam [routledge, new york 1992], str. 32

17 | Rahman, Islam and Modernity, str. 136

18 | Robert Reich, The Work of Nations [random house, new york 1992], str. 8 i 3.

19 | Vidi Arjun Appadurai, “Disjuncture and Difference in the Global Cultural Economy,”u Modernity at Large [university of minnesota press, minneapolis 1996], str. 27-47.

20 | Vidi, na primjer, Jean Baudrillard, Selected Writings, ur., Mark Poster [blackwell,

oxford 1988]; i Umberto Ecco, Travels in Hyper-reality, prijevod William Weaver[picador, london 1986], str. 3-58.

21 | Stephen Brown, Postmodern Marketing [routledge, london 1995], str. 157. Dok je

marketinπka praksa postmoderna, ukazuje Brown, marketinπka teorija ostaje tvrdoglavo“moderna” [πto tu znaËi pozitivistiËka]. Elizabeth Hirschman i Morris Holbrook takoer

oplakuju otpor marketinπke teorije i potroπaËkoga istraæivanja postmodernom

razmiπljanju u Postmodern Consumer Research: The Study of Consumption as Text [sage,

newbury park, calif. 1992].

22 | Vidi George Yudice, “Civil Society, Consumption, and Governmentality in an Age of

Global Restructuring: An Introduction,” Social Text, br. 45 [zima 1995], 1-25.

23 | William Bergquist, The Postmodern Organization: Mastering the Art of Irreversible

Change [jossey-bass, san francisco 1993], str. xiii. Vidi takoer eseje u David Boje, RobertGephart, Jr., & Tojo Joseph Thatchenkery, ur., Postmodern Management andOrganizational Theory [sage, thousand oaks, calif. 1996].

24 | Vidi Avery Gordon, “The Work of Corporate Culture: Diversity Management”, Social

Text, 44, sv. 13, br. 3 [jesen/zima 1995], 3-30.

25 | Vidi Chris Newfield, “Corporate Pleasures for a Corporate Planet,” Social Text, 44, sv.

13, br. 3 [jesen/zima 1995], 31-44.

26 | Vidi Fredric Jameson, Postmodernism, Or, The Cultural Logic of Late Capitalism [duke


367

university press, durham 1991]; i David Harvey, The Condition of Postmodernity[blackwell, oxford 1989].

2.5 UMREÆENA MO∆: SUVERENOST SAD-a I NOVI IMPERIJ01 | Alexander Hamilton, James Madison & John Jay, The Federalist, ur. Max Beldt

[blackwell, oxford 1948], str. 37. Ovaj odlomak je iz Federalista br. 9, πto ga je napisao

Hamilton (FederalistiËki spisi, prijevod Vojislav Koπtunica [πtampa, beograd 1981]).

02 | Vidi J.G.A. Pocock, The Machiavellian Moment: Florentine Political Thought and theAtlantic Republican Tradition [princeton university press, princeton 1975]; i J.C.D. Clark,

The Language of Liberty, 1660-1832 [cambridge university press, cambridge 1994].

03 | O atlantskoj struji republikanske tradicije od Engleske revolucije do AmeriËke revolucije,vidi Antonio Negri, Il potere costituente [sugarco, milano 1992], pogl. 3 i 4, str, 117-222;

i David Cressy, Coming Over: Migration and Communication between England and

New England in the Sevetneenth Century [cambridge university press, cambridge 1987].04 | Opet, vidi Negri, Il potere costituente. Vidi takoer J.G.A. Pocock, “States, Republics,

and Empires: The American Founding in Early Modern Perspective”, u Terence Ball &J.G.A. Pocock, ur., Conceptual Change and the Constitution [university press of kansas,

lawrence 1988], str. 55-77.

05 | Vidi Polybius, The Rise of the Roman Empire, prijevod Ian Scott-Kilvert [penguin,

harmondsworth 1979], knjiga vi, str. 302-352.

06 | Vidi Alexis de Tocqueville, Democracy in America, 2 sv. [knopf, new york 1944], osobito

autorov uvod, 1:3-16 (O demokraciji u Americi, prijevod Divina Marion [informator,

zagreb 1995]).07 | Vidi Hannah Arendt, On Revolution [viking, new york 1963].

08 | Ovdje izravno upuÊujemo na Max Weber, The Protestant Ethic and the Spirit of

Capitalism, prijevod Talcott Parsons [scribner’s, new york 1950] (Protestantska etika iduh kapitalizma, prijevod Nika MiliÊeviÊ [veselin masleπa/svjetlost, sarajevo 1989]);

ali vidi takoer Michael Walzer, Exodus and Revolution [basic books, new york 1985].

09 | Za detaljne analize o protuslovljima unutar Ustava, vidi prvenstveno Michael Kammen,A Machine That Would Go of Itself [knopf, new york 1986].

10 | Tijekom svoga Ëitanja Polibija u Govorima, Machiavelli insistira na nuænosti da se

Republika πiri kako ne bi zapala u korupciju. Vidi Negri, Il potere costituente, str. 75-97.

11 | Mjeπavinu reformizma i ekspanzionizma u “Empire of Right” divno je prikazao AndersStephanson, Manifest Destiny: American Expansion and the Empire of Right [hill and

wang, new york 1995].

12 | Virgil, Ecologue IV, u Opera, ur., R.A.B. Mynors [clarendon press, oxford 1969], stihovi4-5, str. 10. Izvorni tekst: “Ultima Cumaei uenit iam carminis aetas; / magnus ab integro

saeclorum nascitur ordo.”


368

13 | Bruce Ackerman predlaæe periodizaciju prva tri reæima ili faze ustavne povijesti SAD-a. Vidi We The People: Foundations [harvard university press, cambridge, mass. 1991],

osobito str. 58-80.

14 | “Ono πto se moglo iznad svega osjetiti bio je osjeÊaj potpuno nove vrste zemlje, πto ju jejedinstveno obiljeæavala druπtvena, ekonomska i prostorna otvorenost.” Stephanson,

Manifest Destiny, str. 28.

15 | Marx je objasnio ekonomsko podrijetlo Sjedinjenih dræava kada je analizirao ameriËkoga

ekonomista Henrya Charlesa Careyja. Sjedinjene dræave su “zemlja gdje se buræoaskodruπtvo nije razvilo na temeljima feudalnoga sustava, veÊ se je prije razvilo samo od

sebe.” Karl Marx, Grundrisse, prijevod Martin Nicolaus [vintage, new york 1973], str.

884. Marx takoer raspravlja o razlici kapitalistiËkoga razvoja u Sjedinjenim dræavama[zajedno s drugim doseljeniËkim kolonijama kao πto je Australija], u Capitalu, prijevod

Ben Fowkes [vintage, new york 1976], 1:931-940. Za Tocquevilleovu analizu

druπtvenoekonomskih korijena Sjedinjenih dræava, vidi Democracy in America, sv. 1,

pogl. 2 i 3, str. 26-54.

16 | Thomas Jefferson “vidio je ekspanziju kao neizbjeænog pratioca stabilnog, sigurnog i

uspjeπnog Imperija Slobode”. Robert Tucker & David Hendrickson, Empire of Liberty.The Statecraft of Thomas Jefferson [oxford university press, oxford 1990], str. 162.

17 | Ustav SAD-a, Ëlanak i, odlomak 2. O pravilu tri petine, vidi John Chester Miller, The

Wolf by the Ears: Thomas Jefferson and Slavery [free press, new york 1977], str. 221-225.

18 | Za kratku povijest krize Ustava πto ju je ubrzalo crnaËko ropstvo od Ustavne konvencije

do Graanskog rata, vidi Kammen, A Machine That Would Go of Itself, str. 96-105.

19 | O pojavi industrijske radniËke klase SAD-a kao moÊne snage krajem devetnaestoga ipoËetkom dvadesetoga stoljeÊa, vidi David Brody, Workers in Industrial America: Essays

on Twentieth-Century Struggles [oxford university press, oxford 1980], str. 3-47; StanleyAronowitz, False Promises: The Shaping of American Working-Class Consciousness[mcgraw-hill, new york 1973], str. 137-166; i Bruno Ramirez, When Workers Fight: The

Politics of Industrial Relations in the Progressive Era, 1898-1916 [greenwood press,

westport, conn. 1978].

20 | Za dobru analizu odnosa izmeu ekspanzionizma SAD-a i evropskoga imperijalizma u

smislu vanjske politike, vidi Akira Iriye, From Nationalism to Internationalism: U.S.

Foreign Policy to 1914 [routledge and kegan paul, london 1977].

21 | Citirano u Frank Ninkovich, “Theodore Roosevelt: Civlization as Ideology,” Diplomatic

History, 20, br. 3 [ljeto 1986], 221-245; citat str. 232-233. Ninkovich jasno pokazuje

kako je Rooseveltov imperijalizam bio Ëvrsto utemeljen u ideologiji “πirenja civilizacije.”

22 | O Woodrowu Wilsonu i sudbini naprednoga internacionalizma, vidi Thomas Knock,To End All Wars: Woodrow Wilson and the Quest for a New World Order [oxford

university press, oxford 1992].


369

23 | Vidi Antonio Negri, “Keynes and the Capitalist Theory of the State”, u Michael Hardt& Antonio Negri, Labor of Dionysus [university of minnesota press, minneapolis 1994],

str. 23-51.

24 | Posljedice Monrooeve izvorne deklaracije bile su dvosmislene u najboljem sluËaju, aErnst May je tvrdio da je doktrina nastala koliko zbog domaÊih politiËkih pritisaka

toliko i zbog meunarodnih pitanja; vidi The Making of the Monroe Doctrine [harvard

university press, cambridge, mass. 1975]. Ta je doktrina stvarno postala uËinkovita vanjska

politika s Theodore Rooseveltovim imperijalistiËkim pohodima, a osobito s projektomizgradnje Panamskoga kanala.

25 | Za dugu povijest vojnih intervencija SAD-a u Latinskoj Americi i osobito u Centralnoj

Americi, vidi Ivan Musicant, The Banana Wars: A History of United States MilitaryIntervention in Latin America [macmillan, new york 1990]: Noam Chomsky, Turning

the Tide: U.S. Intervention in Central America and the Struggle for Peace [south end

press, boston 1985]; Saul Landau, The Dangerous Doctrine: National Security and U.S.Foreign Policy [westview press, boulder 1988].

26 | William Chafe utvruje 1968. kao promjenu reæima u Sjedinjenim dræavama sa stajaliπta

druπtvenoga povjesniËara: “Svaki povjesniËar koji upotrebljava rijeË ‘razvoe’ da biopisao odreeni trenutak riskira da pojednostavni sloæenost povijesnoga procesa.

Meutim, ako se ta rijeË koristi da bi oznaËila prekretnicu koja obiljeæava kraj prevlasti

jednoga skupa snaga i poËetak prevlasti drugoga, ona izgleda prikladna za opis onogaπto se dogodilo u Americi 1968.” William Chafe, The Unfinished Journey: America Since

World War II [oxford university press, oxford 1986], str. 378. Chafe toËno shvaÊa ono

πto mi podrazumijevamo pod promjenom ustavnoga reæima, to jest, kraj prevlastijednoga skupa snaga i poËetak prevlasti drugoga. Za Chafeovu analizu republikanskoga

duha tih kretanja, vidi str. 302-342.

2.6 IMPERIJALNA SUVERENOST01 | Immanuel Kant, “An Answer to the Question: ‘What is Enlightenment?’” u Political

Writings, ur., Hams Reiss, 2. izd. [cambridge university press, cambridge 1991], str. 54-

60 (Pravno-politiËki spisi, ur. i prijevod Zvonko Posavec [politiËka kultura, zagreb

2000]).

02 | Michel Foucault, “What is Enlightenment,” u Ethics: Subjectivity and Truth, sv.1Essential Works of Foucault 1954-1984, ur. Paul Rabinow [new press, new york 1997],

str. 303-319.

03 | Ibid, str. 315.

04 | O odnosu izmeu moderne metafizike i politiËke teorije, vidi Antonio Negri, The SavageAnomaly, prijevod Michael Hardt [university of minnesota press, minneapolis 1991].

05 | Nalazimo inaËice toga prostornoga razmjeπtaja unutarnjega i vanjskoga u mnogih


370

suvremenih filozofa kojima se najviπe divimo - Ëak u pisaca kao πto su Foucault iBlanchot koji se odmiËu od dijalektike, pa Ëak i u Derridaa, koji lebdi na rubu izmeu

unutarnjega i vanjskoga πto je najdvosmislenija i najnejasnija crta moderne misli. Za

Foucaulta i Blanchota, vidi Foucaultov esej “Maurice Blanchot: The Thought fromOutside”, prijevod Brian Massumi, u Foucault/Blanchot [zone books, new york 1987].

Za Derridaa, vidi Margins of Philosophy, prijevod Alan Bass [chicago: university of

chicago press, 1982].

06 | Fredric Jameson, Postmodernism, Or, The Cultural Logic of Late Capitalism [duke

university press, durham 1991], str. ix.

07 | Ovdje prvenstveno mislimo na pojam politiËkoga u Hannah Arendt prikazan u The

Human Condition [university of chicago press, chicago 1958].

08 | Za Los Angeles, vidi Mike Davis, City of Quartz [verso, london 1990]. str. 221-263. Za

Sao Paolo, vidi Teresa Caldeira, “Fortified Enclaves: The New Urban Segregation,” Public

Culture, br. 8 8 [1996]; 303-328.

09 | Vidi Guy Debord, Society of Spectacle, prijevod Donald Nicholson-Smith [zone boks,

new york 1991].

10 | Francis Fukuyama, The End of History and the Last Man [free press, new york 1992]

(Kraj povijesti i posljednji Ëovjek, prijevod Rajka Rusan Polπek, hrvatska sveuËiliπna

naklada, zagreb 1994]).

11 | “Promatrali smo kako ratni stroj ... postavlja svoj niπan prema novoj vrsti neprijatelja,ne viπe prema drugoj Dræavu, pa Ëak ni prema drugom reæimu, veÊ prema bilo kojem

neprijatelju [‘l’ennemi quelconque’].” Gilles Deleuze & Félix Guattari, A Thousand

Plateaus, prijevod Brian Massumi [university of minnesota press, minneapolis 1987],str. 422.

12 | Postoje bez sumnje zone oskudice unutar svjetskoga træiπta gdje je kolanje kapitala i

dobara svedeno na minimum. U nekim sluËajima, izriËita politiËka odluka odreuje tuoskudicu [kao u trgovinskim sankcijama protiv Iraka], a u drugim sluËajevima to slijedi

iz implicitne logike globalnoga kapitala [kao u krugovima siromaπtva i gladi u

suptropskoj Africi]. Meutim, u svim sluËajevima, te zone ne konstituiraju vanjskokapitalistiËkom træiπtu, veÊ one prije funkcioniraju unutar svjetskoga træiπta kao

najpotËinjenija stepenica globalne ekonomske hijerarhije.

13 | Za odliËno objaπnjenje Foucaultovog pojma dijagrama, vidi Gilles Deleuze, Foucault,prijevod Sean Hand [university of minnesota press, minneapolis 1988], str. 34-37.

14 | Vidi Étienne Balibar, “Is There a ‘Neo-Racism’?”, u Étienne Balibar & ImmanuelWallerstein, Race, Nation, Class [verso, london 1991], str. 17-28; citat str. 21. AveryGordon i Christopher Newfield govore o neËemu vrlo sliËnome kao o liberalnomrasizmu, πto ga prvenstveno obiljeæava “proturasistiËko stajaliπte koje postoji zajedno s

potporom za rasistiËke posljedice”, u “White Mythologies”, Critical Inquiry, 20, br. 4


371

[ljeto 1994], 737-757, citat str. 737.

15 | Balibar, “Is There a ‘Neo-Racism’?” str 21-22.

16 | Vidi Walter Benn Michaels, Our America: Nativism, Modernism, and Pluralism [duke

university press, durham 1995]; i “Race into Culture: A Critical Genealogy of CulturalIdentity”, Critical Inquiry, 18, br. 4 [ljeto 1992], 655-685. Benn Michaels kritizira onu

vrstu rasizma koja se pojavljuje u kulturnom pluralizmu, ali to Ëini na takav naËin kao

da podupire liberalni rasizam. Vidi Gordonovu i Newfieldovu odliËnu kritiku njegovoga

rada u “White Mythologies”.17 | Deleuze & Guattari, A Thousand Plateaus, str. 178.

18 | Ibid, str. 209.

19 | Vidi Lauren Berlant, The Queen of America Goes to Washington City. Essays on Sexand Citizenship [duke university press, durham 1997]. O njezinoj formulaciji

reakcionarnoga obrata parole “Osobno je politiËko”, vidi str. 175-180. Za odliËnu analizu

“intimne javne sfere”, vidi str. 2-24.

20 | Liberalni poredak Imperija postiæe neku vrstu “preklapajuÊega konsenzusa”, kako kaæe

John Rawls, u kojemu se od svih zahtijeva da ostave postrance svoje “sveobuhvatne

doktrine” u interesu snoπljivosti. Vidi John Rawls, Political Liberalism [columbia

university press, new york 1993] (PolitiËki liberalizam, prijevod Filip GrgiÊ [kruzak,

zagreb 2000]). Za kritiËki prikaz njegove knjige, vidi Michael Hardt, “On Political

Liberalism”, Qui Parle, 7, br. 1 [jesen/zima 1993], 140-149.

21 | O [ponovnom] stvaranju etniËkih identiteta u Kini, na primjer, vidi Ralph Litzinger,

“Memory Work: Reconstituting the Ethnic in Post-Mao China”, Cultural Anthropology,

13, br. 2 [1998], str. 224-255.

22 | Gilles Deleuze, “Postscript on Control Societies”, u Negotiations, prijevod MartinJoughin [columbia university press, new york 1995], str. 177-182; citat str. 179.

23 | Vidi Philippe Bourgeois, Ethnicity at Work: Divided Labor on a Central AmericanBanana Plantation [john hopkins university press, baltimore 1989].

24 | Vidi Aristotle, De generatione et corruptione, prijevod C. J. Williams [oxford university

press, oxford 1982]. OpÊenito, o filozofskim shvaÊanjima stvaranja i korupcije, vidiReiner Schürmann, Des hégémonies brisées [t.e.r., mouvezin 1996].

ODBIJANJE01 | Vidi osobito Gilles Deleuze, “Bartleby, ou la formule”, u Critique et clinique [minuit,

pariz 1993], str. 89-114; i Giorgio Agamben, “Bartleby o della contingenza”, u Bartleby:

la formula della creazione [quodlibet, macerata 1993], str. 47-92.

02 | J.M. Coetzee, The Life and Times of Michael K [penguin, harmondsworth 1983], str. 151

(Æivot i doba Michaela K., prijevod Petar VujaËiÊ [v.b.z., zagreb 2001])

03 | Étienne de la Boétie, The Politics of Obedience: The Discourse of Voluntary Servitude,


372

prijevod Harry Kurz [free life edition, new york 1975], str. 52-53. Na francuskom,Discours de la servitude volontaire, u Oeuvres complËtes [slatkine, æeneva 1967], str. 1-

57; citat str. 14.

INTERMECO: PROTUIMPERIJ01 | Gilles Deleuze & Félix Guattari, Anti-Oedipus, prijevod Robert Hurley, Marke Lane &

Helen Lane [university of minnesota press, minneapolis 1983], str. 239.

02 | Jedan od najboljih prikaza IWW-a nalazi se u John Dos Passosovom obimnom romanuUSA [library of america, new york 1996] (U.S.A., prijevod Novak SimiÊ i dr. [otokar

kerπovani, rijeka 1956]). Vidi takoer Joyce Kornbluch, ur., Rebel Voices: an I.W.W.

Anthology [university of michigan press, ann arbour 1964].

03 | “Bilo bi moguÊe napisati cijelu povijest izuma od 1830. samo u svrhu da se kapitalu

dade oruæje protiv pobune radniËke klase.” Karl Marx, Capital, prijevod Ben Fowkes[vintage, new york 1976], 1:563.

04 | O promjenljivom odnosu izmeu rada i vrijednosti, vidi Antonio Negri, “Twenty Theses

on Marx,” u Saree Makdisi, Cesare Casarino & Rebecca Karl, ur., Marxism Beyond

Marxism [routledge, new york 1996], str. 149-180 i Antonio Negri, “Value and Affect,”boundary 2, 26, br. 2 [ljeto 1999].

05 | Deleuze & Guattari, Anti-Oedipus, str. 29 [izmijenjen prijevod].

06 | Jedan on najvaænijih romana talijanske renesanse je Elio Vitoriniev Uomini e no [Ljudii ne ljudi] u kojemu biti Ëovjek znaËi biti protiv. PriËe Nanni Balestrini o klasnoj borbi

u Italiji 1960-ih i 1970-ih godina preuzimaju tu pozitivnu odluËnost biti-protiv. Vidi

osobito Vogliamo tutto [feltrinelli, milano 1971]; i The Unseen, prijevod Liz Heron[verso, london 1989].

07 | Yann Moulier Boutang tvrdi da se marksistiËki koncept “industrijske rezervne vojske”

pokazao osobito jakom preprekom naπem shvaÊanju moÊi mnoπtva. U tom se okvirupodjele i slojevi radne snage opÊenito shvaÊaju kao predodreene i uËvrπÊene

kvantitativnom logikom razvoja, to jest, proizvodnim racionalnostima kapitalistiËke

vladavine. Takvo stajaliπte smatra da to kruto i jedinstveno zapovijedanje ima takvumoÊ da sve oblike radne snage iskljuËivo podvrgava kapitalu. Ono Ëak i nezaposleno

stanovniπtvo i selidbeno stanovniπtvo vidi kao ono koje je kapital predodredio kao

“rezervnu radnu snagu” Radna snaga liπena je subjektivnosti i razlike jer je potpunopotËinjena æeljeznim zakonima kapitala. Vidi Yann Moulier Boutang, De l’esclavage

du salariat [presses universitaires de france, pariz 1998].

08 | Friedrich Nietzsche, The Will to Power, prijevod Walter Kaufmann & R.J. Hollingdale[vintage, new york 1968], str. 465 [br. 868, studeni 1887 - oæujak 1888] (Volja za moÊ,prijevod Ante StamaÊ [mladost, zagreb 1988]).

09 | Mi opisujemo egzodus kao jedan od pokretaËa raspada realnoga socijalizma u naπem


373

Labor of Dionysus [university of minnesota press, minneapolis 1994], str. 263-269.

10 | Prvi odlomak je iz Walter Benjamin, “Erfahrung und Armut”, u Gesammelte Schriften,

ur. Rolf Tiedemann & Hermann Schweppenhuser [suhrkamp, frankfurt 1972], sv. 2,

dio 1, str. 213-219; citat str. 215. Drugi odlomak je iz “The Destructive Character,” uReflections, ur. Peter Demetz [schocken books, new york 1978], str. 302-303.

11 | O seobama spolnosti i spolnom izopaËenju, vidi François Peraldi, ur., Polysexuality

[semiotext[e], new york 1981]; i Sylvere Lotringer, Overrexposed: Treating Sexual

Perversion in America [pantheon, new york 1988]. Arthur & Marilouise Kroker takoernaglaπavaju prevratniπtvo tijela i spolnosti πto odbijaju ËistoÊu i normalnost u esejima

kao πto su “The Last Sex: Feminism and Outlaw Bodies,” u Arthur & Marilouise Kroker,

ur., The Last Sex: Feminism and Outlaw Bodies [st. martin’s press, new york 1993].naposljetku, najbolji izvor za eksperimente tjelesnih i spolnih preobrazbi mogu biti

romani Kathy Acker; vidi, na primjer, Empire and Senseless [grove press, new york

1988].

12 | O poslijeljudskim izmjenama tijela, vidi Judith Halberstam & Ira Livingston,

“Introduction: Posthuman Bodies,” u Judith Halberstam & Ira Livingston, ur.,

Posthuman Bodies [indiana university press, bloomington 1995], str.1-19; i Steve Shaviro,The Cinematic Body [university of minnesota press, minneapolis 1993]. Za jedno drugo

zanimljivo istraæivanje o moguÊim izmjenama ljudskoga tijela, vidi Alphonso Lingis,

Foreign Bodies [routledge, new york 1994]. Vidi takoer Stelarcovu performansnuumjetnost, kao πto je Stelarc, Obsolete Body. Suspensions [j.p. publications, davis, calif.

1984].

13 | Najvaæniji tekstovi koji sluæe kao osnova za cijeli opseg radova o granicama izmeuljudi, æivotinja i strojeva su Donna Haraway, Simians, Cyborgs, and Women: The

Reinvention of Nature [routledge, new york 1991]; i Deleuze & Guattari, Anti-Oedipus,

osobito str. 1-8. Brojne studije o politiËkom potencijalu tjelesnoga nomadstva ipreobrazbi pojavile su se u 1990-im godinama, naroËito u Sjedinjenim dræavama. Za tri

najzanimljivija feministiËka primjera s vrlo raznih stajaliπta, vidi Rosi Braidotti, Nomadic

Subjects: Embodiment and Sexual Difference in Contemporary Feminist Theory [columbia

university press, new york 1994]; Camilla Griggers, Becoming-Woman in Postmodernity

[university of minnesota press, minneapolis 1996]; i Anna Camaiti Hostert, Passing

[castelvecchi, rim 1997].

14 | Nadzor i mutacija moæda su bitne teme “cyberpunk” proze. Dovoljno je vidjeti seminalni

tekst, William Gibson, Neuromancer [ace, new york 1984]. Meutim, najfascinantnija

istraæivanja o tim temama moæemo vjerojatno naÊi u romanima Williama S. Burroughsai u filmovima Davida Cronenberga. O Burroughsu i Cronenbergu, vidi Steve Shaviro,Doom Patrols: A Theoretical Fiction about Postmodernism [serpent’s tail, london 1997],

str. 101-121.


374

15 | Ovaj savjet protiv normaliziranih tijela i normaliziranih æivota bio je moæda temeljnonaËelo Félix Guattarijeve terapeutske prakse.

16 | “Proletarijat se .... pojavljuje kao nasljednik nomada u zapadnom svijetu. Ne samo πto

su mnogi anarhisti koristili nomadske teme πto potjeËu iz Istoka, veÊ je i buræoazija vrlobrzo izjednaËila proletere i nomade, usporeujuÊi Pariz s gradom πto ga salijeÊu nomadi.”

Gilles Deleuze & Félix Guattari, A Thousand Plateaus, prijevod Brian Massumi[university of minnesota press, minneapolis 1987], str. 558, biljeπka 61.

17 | Vidi Negrijev esej o Jacques Derridaovom Spectres of Marx, “The Specter’s Smile”, uMichael Splinker, ur., Ghostly Demarcations [verso, london 1999], str. 5-16.

3.1 GRANICE IMPERIJALIZMA01 | Za izvore o raspravi o imperijalizmu od Kautskoga do Lenjina, vidi odliËnu biografiju u

Hans-Ulrich Wehler, ur., Imperialismus [kiepenheuer and witsch, köln 1970], str. 443-

459. Za rasprave o imperijalizmu koje su se razvile izmeu dva svjetska rata i nastavilesve do 1960-ih, vidi bibliografiju u Dieter Senghaas, ur., Imperialismus und strukturelle

Gewalt [suhrkamp, frankfurt 1972], str. 379-403. Za koristan saæetak rasprava na

engleskom jeziku, vidi Anthony Brewer, Marxist Theories of Imperialism: A CriticalSurvey [routledge and kegan paul, london 1980].

02 | Karl Marx, Grundrisse, prijevod Martin Nicolaus [vintage, new york 1973], str. 408;

dalje navedeno u tekstu. Za Marxovu raspravu o unutarnjim “preprekama” kapitalistiËkojproizvodnji, vidi takoer Capital, sv. 3, prijevod David Fernbach [penguin, london 1981],

str. 349-375.

03 | SljedeÊa tvrdnja uskrisuje utvaru potpotroπaËkih teorija, koje tvrde da je nesposobnostpotroπnje svih proizvedenih roba kobna mana kapitalizma i da Êe ona nuæno voditi u

katastrofu. Mnogi marksistiËki i nemarksistiËki ekonomisti uvjerljivo su pisali protiv

bilo kakve zamisli da bi kapitalistiËka tendencija prema isuviπe velikoj proizvodnji iliisuviπe maloj potroπnji bila katastrofiËna. Za procjenu potpotroπaËkih tvrdnji u Marxai Luxemburg, vidi Michael Bleaney, Under-consumption Theories [international

publishers, new york 1976], str. 102-119 i 186-201, i Ernest Mandel, Uvod u Karl MarxovCapital, sv. 2, prijevod David Fernbach [penguin, harmondsworth 1977], str. 69-77. Vidi

takoer Buharinovu utjecajnu kritiku Rose Luxemburg u Imperialism and the

Accumulation of Capital, ur., Kenneth Tarbuck, prijevod Rudolf Wichmann [allen lane,

london 1972], str. 151-270. Trebamo naglasiti da je ekonomska nuænost temeljena na

kvantitativnim izraËunima ponekad forma ali nikada sadræaj Marxovih i Luxemburginihtvrdnji. Bilo koja nuænost je u stvari povijesna i druπtvena. Marx i Luxemburg su utvrdili

ekonomsku prepreku koja pomaæe objasniti kako je kapital povijesno bio prisiljen πiritise ili se kretati izvan samoga sebe i ukljuËiti nova træiπta unutar svoga podruËja.

04 | Za Marxovu analizu teorije apstinencije kapitalistiËke potroπnje, vidi Capital, sv. 1,


375

prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], str. 738-746, i Capital, 3:366.

05 | “Ukupna masa roba, ukupni proizvod, mora biti prodan, kako onaj dio koji zamjenjuje

stalan i varijabilan kapital tako i onaj koji predstavlja viπak vrijednosti. Ako se to ne

dogodi, ili se samo djelomice dogodi, ili samo po cijenama koje su manje od cijeneproizvodnje, onda, premda je radnik svakako eksploatiran, njegova eksploatacija nije

ostvarena kao takva za kapitalistu i moæe Ëak i ne ukljuËivati nikakvo ostvarenje

izvuËenoga viπka vrijednosti.” Marx, Capital, 3:352.

06 | Ibid, 3:353.

07 | O πirenju proizvodnje i træiπta, vidi Marx, Grundrisse, str. 419; Capital, 1: 910-911; 2:470-

471; 3:349-355.

08 | “Prava prepreka kapitalistiËkoj proizvodnji je sam kapital.” Marx, Capital, 3:358.

09 | Rosa Luxemburg, The Accumulation of Capital, prijevod Agnes Schwarzchild [monthly

review press, new york 1968], str. 365-366 i 467. Luxemburgina analiza kapitalistiËke

akumulacije, njezine kritike Marxa i njezina teorija o propasti kapitalizma, sve su naiπlena veliko osporavanje otkad se pojavila njezina knjiga. Za dobre saæetke o pitanjima o

kojima se radi, vidi Mandelov Uvod u Kapital, 2:11-79, osobito str. 62-69; Joan Robinson,

Uvod u Luxemburg, The Accumulation of Capital, str. 13-28: i Paul Sweezy, The Theoryof Capitalist Development [oxford university press, new york 1942], str. 202-207.

10 | Fernand Braudel, Capitalism and Material Life, 1400-1800, prijevod Miriam Kochan[harper and row, new york 1973], str. 308 (Materijalna civilizacija, ekonomija ikapitalizam od XV. do XVIII. stoljeÊa, prijevod Dubravka Celebrini i dr. [august cesarec,

zagreb 1992]).

11 | Luxemburg, The Accumulation of Capital, str. 358.

12 | Ibid, str. 372.

13 | Rudolf Hilferding, Finance Capital: A Study of the Latest Phase of Capitalist Development,

ur., Tom Bottomore [routledge and kegan paul, london 1981], str. 314.

14 | Marx & Engels, Manifesto of the Communist Party [verso, london 1998], str. 40

(KomunistiËki manifest, prijevod Moπa Pijade [arkzin, zagreb 1998]).

15 | O nejednakom razvoju i zemljopisnim razlikama kapitalistiËkoga πirenja, vidi DavidHarvey, The Limits to Capital [university of chicago press, chicago 1984]; i Neil Smith,

Uneven Development: Nature, Capital, and the Production of Space [blackwell, oxford

1984].

16 | Luxemburg, The Accumulation of Capital, str. 446.

17 | “Poput moÊi koje je on najglobalniji izraz, imeprijalizam nije pojam koji moæe biti

predmet bilo koje izriËite definicije koja proizlazi iz ekonomskih pojmova. Imperijalizam

moæemo jedino shvatiti na temelju potpuno razvijene teorije dræave.” Michel Aglietta,A Theory of Capitalist Regulation, prijevod David Fernbach [new left books, london

1979], str. 30.


376

18 | Vidi prvenstveno V.I. Lenin, Imperialism: The Highest Stage of Capitalism [international

publishers, new york 1939], i Notebooks on Imperialism, sv. 39, Collected Works [progress

publishers, moskva 1977] (Imperijalizam kao najviπi stadij kapitalizma, prijevod OgnjenPrica, 2. izd. [kultura, zagreb 1947]).

19 | Vidi Hilferding, Finance Capital, osobito str. 183-235. Hilferdingova analiza jako se

oslanja na Marxovu teoriju izjednaËavanja opÊe profitne stope putem konkurencije;

vidi Capital, 3:273-301.

20 | Karl Kautsky, “Zwei Schriften zum Umlernen,” Die Neue Zeit, 30. travnja 1915, str.

144. Izvaci iz Kautskijevih tekstova o imperijalizmu ukljuËeni su u Karl Kautsky: Selected

Political Writings, ur. i prijevod Patrick Goode [macmillan, london 1983], str. 74-96.

21 | V.I. Lenin, “Preface to N. Bukharin’s Pamphlet, Imperialism and the World Economy,”u Collected Works [progress publishers, moskva 1964], 22: 103-107; citat str. 106. Vidi

takoer Lenjin, Imperialism, str. 111-122. Ovdje trebamo napomenuti da KautskijevotumaËenje tendencije prema jedinstvenom svjetskom træiπtu doista nalazi potvrdu uMarxovom radu, osobito u njegovim Ëlancima o kolonijalizmu u Indiji, gdje je Marxpostavio pravocrtnu tendenciju imperijalistiËkoga razvoja prema stvaranju svjetskoga

træiπta, iako Lenjin toËno tvrdi da je Kautskijevo stajaliπte svakako skretanje od Marxovemetode kada zanemaruje moguÊe sukobe i praktiËne prigode suvremenoga stanja. Vidi

osobito, Karl Marx, “The Future Results of British Rule in India,” u Surveys from Exile,

sv. 2, Political Writings [penguin, london 1973], str. 319-325.

22 | Lenin, “Preface to N. Bukharin’s Pamphlet, Imperialism and the World Economy”, str.

107.

23 | Vidi Antonio Negri, La fabrica della strategia: 33 lezioni su Lenin [cleup, padova 1976].24 | O Lenjinovom dugu Hobsonu, vidi Giovanni Arrighi, The Geometry of Imperialism:

The Limits of Hobson’s Paradigm, prijevod Patrick Camiller [verso, london 1978], str.

23-27.

25 | Cecil Rhodes, naveden u Lenin, Imperialism, str. 79.

26 | Danas je osobito je vaæno staviti sve na svoje mjesto. To je sluËaj s bezbrojnim inaËicama

povijesnoga revizionizma s kojima se suoËavamo. Jadni Gramsci, komunist i aktivistprije svega, kojega su muËili i ubili faπisti i oni koji su financirali faπizam - jadan Gramsciprimio je danajski dar kada su ga proglasili utemeljiteljem Ëudnoga pojma hegemonije

koji ne ostavlja mjesta marksistiËkoj politici. (Vidi, na primjer, Ernesto Laclau & ChantalMouffe, Hegemony and Socialist Strategy: Towards a Radical Democratic Politics [verso,

london 1985], osobito str. 65-71.) Moramo se braniti od tako velikoduπnih darova!

27 | Vidi Roman Rosdolsky, The Making of Marx’s “Capital,” prijevod Peter Burgess [pluto

press, london 1977].

28 | O svesku o nadnici koji nedostaje, vidi Antonio Negri, Marx Beyond Marx, prijevod

Harry Cleaver, Michael Ryan & Maurizio Viano [autonomedia, new york 1991], str.


377

127-150; i Michael Lebowitz, Beyond Capital: Marx’s Political Economy of the WorkingClass [macmillan, london 1992]. O pitanju postojanja marksistiËke teorije dræave, vidi

raspravu izmeu Norberta Bobbia i Antonia Negria u Norberto Bobbio, Which

Socialism? [polity press, cambridge 1987].

29 | Marx, Grundrisse, str. 408.

30 | Fernand Braudel, Afterthoughts on Material Civilization and Capitalism, prijevod

Patricia Ranum [john hopkins university press, baltimore 1977], str. 64.

KRUGOVI01 | “Povremeno se i ja umorim od izraza ‘postmoderno’, kao i svi ostali, ali kada doem u

iskuπenje da zaæalim moje suuËesniπtvo, da oplakujem njegove zlouporabe i njegovzao glas, i kada doem do zakljuËka, poneπto nevoljko, da on otvara viπe problema

nego πto ih rjeπava, onda sebe zateknem kako se poËnem pitati moæe li bilo koji drugi

koncept tako uËinkovito i tako ekonomiËno dramatizirati razna pitanja.” FredricJameson, Postmodernism, or, The Cultural Logic of Late Capitalism [duke university

press, durham 1991], str. 418.

02 | Giovanni Arrighi, The Long Twentieth Century: Money, Power, and the Origins of OurTimes [verso, london 1994].

03 | Ibid, str. 332.

3.2 MOGU∆NOST DISCIPLINARNOG VLADANJA01 | Vidi James Devine, “Underconsumption, Over-investment, and the Origins of the Great

Depression,” Review of Radical Political Economics, 15, br. 2 [ljeto 1983], 1-27. Oekonomskoj krizi iz 1929., vidi takoer klasiËnu analizu Johna Kennetha Galbraitha,

The Great Crash, 1929 [houghton mifflin, boston 1954], koja se usredotoËuje na

spekulaciju kao uzrok krize; i u skorije vrijeme, Gérard Duménil & D. Lévy, Ladynamique du capital: un siecle d’économie americaine [puf, pariz 1996]. OpÊenitije, o

teoretskim problemima πto ih je kriza iz 1929. ostavila u nasljedstvo politiËkoj ekonomiji

dvadesetoga stoljeÊa, vidi Michel Aglietta, A Theory of Capitalist Regulation, prijevodDavid Fernbach [new left books, london 1979]; i Robert Boyer & Jacques Mistral,Accumulatiion, inflation, crises [puf, pariz 1978].

02 | John Maynard Keynes imao je moæda najjasniju sposobnost predvianja na Versajskojkonferenciji. VeÊ je na konferenciji i kasnije u svom eseju “The Economic Consequences

of Peace”, odbacio politiËki egoizam pobjednika koji Êe postati jedan od Ëimbenika πto

su doprinijeli ekonomskoj krizi iz 1920-ih godina.

03 | Tu vrstu tumaËenja ekonomske i politiËke krize iz 1929. treba staviti u snaænu oprekuprema “revizionisitËkim” historiografskim koncepcijama u stilu Françoisa Fureta, ErnstaNoltea i Renzoa De Felicea. Ona ukazuje na veliku vaænost ekonomskoga elementa u


378

definiciji politiËkih izbora u dvadesetom stoljeÊu. RevizionistiËke povijesti, naprotiv,iπËitavaju razvoj dogaaja u tom stoljeÊu kao pravocrtni slijed zamisli koje se Ëesto

postavljaju u dijalektiËku suprotnost, s faπizmom i komunizmom na krajnjim polovima.

Vidi, na primjer, François Furet, Le passé d’une illusion: essai sur l’idée communiste auXXe siecle [robert laffont, pariz 1995], osobito poglavlje u kojemu od raspravlja o odnosu

izmeu komunizma i faπizma [str. 189-248].

04 | Vidi Jon Haliday, A Political History of Japanese Capitalism [pantheon, new york 1975],

str. 82-133.

05 | Autori “liberalne” historiografije poput Arthura Meiera Schlesingera najviπe su insistirali

na sintetiËnim obiljeæjima ameriËkoga progresivizma. Vidi njegov rad Political and Social

Growth of the American People, 1865-1940, 3.izd. [macmillan, new york 1941]. Vidi takoerArthur Ekirch, Jr., Progressivism in America: A Study of the Era from Theodore Roosevelt

to Woodrow Wilson [new viewpoints, new york 1974].

06 | To je srediπnji razvoj πto su ga zacrtali Michel Aglietta u Theory of Capitalist Regulationi Benjamin Coriat u L’atelier et le chronomËtre [christian bourgeois, pariz 1979]. Vidi

takoer Antonio Negri, “Keynes and the Capitalist Theory of State”, u Michael Hardt& Antonio Negri, Labor of Dionysus [university of minnesota press, minneapolis 1994],

str. 23-51; i “Crisis of the Planner-State: Communism and Revolutionary Organizations”,

u Revolution Retrieved [red notes, london 1988], str. 91-148. Dobru analizu New Deala

i kejnezijanizma daje i Suzanne de Brunhoff, The State, Capital, and Economic Policy,prijevod Mike Sonenescher [pluto press, london 1978], str. 61-80.

07 | Pojam discipline πto ga je razvio Michel Foucault svakako ima drugaËiji naglasak od

onoga πto ga mi ovdje dajemo, ali mi govorimo o istim postupcima i istoj globalnostiprimjene. Foucault prvenstveno ukazuje na to da se disciplina razvija putem

institucionalnih arhitektura, da moÊ discipline nije smjeπtena u nekom srediπnjem izvoru

veÊ u kapilarnim tvorevinama na njezinim toËkama izvrπenja, i da se subjektivnostiproizvode pounutrenjem discipline i legitimacije njezinih postupaka. To jednako vrijedi

za naπe razmatranje ovdje. Meutim, nas ovdje najviπe zanima kako postupci i odnosi

disciplinarnosti koji su potekli u tvorniËkom reæimu uspijevaju proæeti cijeli druπtveniteren kao mehanizam istovremeno proizvodnje i vlasti, to jest, kao reæim druπtvene

proizvodnje.

08 | Temeljni tekst koji opisuje taj razvoj i predvia njegove posljedice je Max Horkheimer& Theodor Adorno, Dialectic of Enlightenment, prijevod John Cumming [herder and

herder, new york 1972], koji je napisan sredinom 1940-ih godina. Slijedila su brojna

druga djela koja su opisivala disciplinarno druπtvo i njegov neumoljiv razvoj kao

“biopolitiËko druπtvo”. Ta su djela nastala u razliËitim kulturnim i intelektualnimtradicijama ali su potpuno koherentna u odreivanju tendencije. Za dva najjaËa i

najinteligentnija pola toga opsega studija, vidi Herbert Marcuse, One-Dimensional Man


379

[beacon press, boston 1964] (»ovjek jedne dimenzije, prijevod Branka BrujiÊ [veselin

masleπa, sarajevo 1989]), koji bismo mogli nazvati anglonjemaËkim polom; i MichelFoucault, Discipline and Punish, prijevod Alan Sheridan [pantheon, new york 1972]

(Nadzor i kazna, prijevod Divina Marion [informator, zagreb 1994]), za latinski pol.09 | Freda Kirchwey, “Program of Action”, Nation, 11. oæujak, 1944, str. 300-305; citirano u

Serge Guilbaut, How New York Stole the Idea of Modern Art: Abstract Expressionism,

Freedom, and the Cold War, prijevod Arthur Goldhammer [university of chicago press,

chicago 1983], str. 103.

10 | O πirenju modela New Deala na druge vladajuÊe zemlje nakon Drugog svjetskog rata,

vidi Paul Kennedy, The Rise and Fall of the Great Powers: Economic Change and Military

Conflict from 1500 to 2000 [random house, new york 1987], str. 347-437; i FranzSchumann, The Logic of World Power: An Inquiry into the Origins, Currents, and

Contradictions of World Politics [pantheon, new york 1974].

11 | O povijesti dekolonizacijskoga procesa opÊenito, vidi Marc Ferro, Histoire descolonisations: des conquetes aux indépendences, XIIIe-XXe siecle [seuil, pariz 1994],

Frank Ansprenger, The Dissolution of the Colonial Empires [routledge, london 1989];

i R.F. Holland, European Decolonization, 1918-1981 [macmillan, london 1985].12 | O uËinku hegemonije SAD-a na dekolonizacijske borbe, vidi Giovanni Arrighi, The Long

Twentieth Century [verso, london 1994], str. 69-75; i François Chesnais, La

mondialisation du capital, pr. izd. [syros, pariz 1997].13 | Harry S. Truman, Public Papers [uniteted states government printing office,

washington, d.c. 1947], str. 176; citirano u Richard Freeland, The Truman Doctrine and

the Origins of McCarthysm [schocken, new york 1971], str. 85. O krutim bipolarnimideoloπkim podjelama πto ih je nametnuo hladni rat, vidi opet Kennedy, The Rise and

Fall of the Great Powers, str. 375-395; i Schumann, The Logic of World Power.

14 | O decentralizaciji manufakturne i usluæne proizvodnje [popraÊeno s centralizacijomzapovijedanja], vidi dvije knjige, Saskia Sassen, The Mobility of Labor and Capital: A

Study in Internaitonal Investment and Labor Flow [cambridge university press, cambridge

1988]; osobito str. 127-133; i The Global City: New York, London, Tokyo [princeton

university press, princeton 1991], str. 22-34. OpÊenitije o pokretljivosti kapitala i

protuteæama ili ograniËavajuÊim Ëimbenicima, vidi David Harvey, The Limits to Capital

[chicago university press, chicago 1984], str. 417-422.

15 | Vidi Vladimir Andreff, Les multinationales globales [la découverte, pariz 1995]; i

Kenichi Ohmae, The End of the Nation-State: The Rise of Regional Economics [free

press, new york 1995].

16 | O otporu seljaka kapitalistiËkoj disciplini, vidi James Scott, Weapons of the Weak:Everyday Forms of Peasant Resistance [yale university press, new haven 1985], str. 235

i passim.


380

17 | O ekonomskim projektima modernizacije u Maovoj Kini, vidi Maurice Meisner, Mao’sChina and After, 2. izd. [free press, new york 1986], str. 113-139.

18 | Robert Sutcliffe, na primjer, piπe, “Nijedna veÊa zemlja nije joπ postala bogata a da nije

doæivjela industrijalizaciju ... VeÊe bogatstvo i bolji æivotni standard pod bilo kojimpolitiËkim sustavom usko su povezani s industrijalizacijom.” Robert Sutcliffe, Industry

and Underdevelopment [addison-wesley, reading, mass. 1971].

19 | O globalnom i periferijskom fordizmu, vidi prvenstveno Alain Lipietz, Mirages and

Miracles: The Crisis of Global Fordism, prijevod David Marcey [verso, london 1987]; i“Towards a Global Fordism?” New Left Review, br. 132 [1982], 33-47. O prijemu Lipietzovograda meu angloameriËkim ekonomistima, vidi David Ruccio, “Fordism on a World

Scale: International Dimensions of Regulations,” Review of Radical Political Economics,21, br. 4 [zima 1989], 33-53; i Bob Jessop, “Fordism and Post-Fordism: A Critical

Reformulation,” u Michael Storper & Allen Scott, ur., Pathways to Industrialization

and Regional Development [routledge, london 1992], str. 46-69.

20 | Vidi, na primjer, Giovanni Arrighi & John Saul, “Socialism and Economic Development

in Tropical Africa”, u Essays on the Political Economy of Africa [monthly review press,

new york 1973], str. 11-43: John Saul, “Planning for Socialism in Tanzania”, u UchumiEditorial Board, ur., Towards Socialist Planning [tanzania publishing house, dar es salaam

1972], str. 1-29; i Terence Hopkins, “On Economic Planning in Tropical Africa,” Co-

existence, 1, br. 1 [svibanj 1964], 77-88. Za dvije procjene o neuspjehu ekonomskihstrategija razvoja i planiranja u Africi [ali obje joπ uvijek zamiπljaju da se moæe ostvariti

“alternativni” socijalistiËki razvoj], vidi Samir Amir, Maldevelopment: Anatomy of a

Global Failure [zed books, london 1990], osobito str. 7-74; i Claude Ake, Democracyand Development in Africa [the brookings institution, washington, d.c. 1996].

21 | Za zanimljiv osobni prikaz Bandunπke konferencije i njezinoga znaËenja, vidi RichardWright, The Color Curtain: A Report on the Bandung Conference [world, new york

1956]. Glavni govori na konferenciji ukljuËeni su u George McTurnan Kahin, The Asian-

African Conference [cornell university press, ithaca 1956]. O pokretu nesvrstanih, vidi

Leo Mates, Nonalignement: Theory and Current Policy [institut za meunarodnu politiku

i ekonomiju, beograd 1972]; i M.S. Rajan, Nonalignement and Nonalignement Movement

[vikas publishing, new delhi 1990].

22 | O nomadstvu i konstituciji subjektivnosti, vidi Gilles Deleuze & Félix Guattari, AThousand Plateaus, prijevod Brian Massumi [university of minnesota press, minneapolis

1987], osobito str. 351-423.

23 | O formalnom i stvarnom potËinjavanju u Marxa, vidi prvenstveno Karl Marx, Capital,

sv. 1, prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], str. 1019-38.


381

PRVOBITNE AKUMULACIJE01 | Karl Marx, Capital, sv. 1, prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], str.918.

02 | Vidi prvenstveno Samir Amin, Accumulation on a World Scale, prijevod Brian Pearce[monthly review press, new york 1974]; i Andre Gunder Frank, Capitalism andUnderdevelopment in Latin America [monthly review press, new york 1967].

3.3 OTPOR, KRIZA, PREOBRAZBA01 | O krizi i restrukturiranju kapitalistiËke proizvodnje u 1960-im i 1970-im godinama, vidi

Michael Piore & Charles Sabel, The Second Industrial Divide [basic books, new york

1984]. O financijskoj i ekonomskoj krizi, vidi Robert Boyer & Jacques Mistral,Accumulation, inflation, crises [puf, pariz 1978].

02 | Vidi Antonio Negri, “Marx and Cycle of Crisis”, u Revolution Retrieved [red notes, london

1988], str. 43-90.

03 | Vidi povijesni esej “Do You Remember Revolution?” napisan zajedniËki i Paolo Virno,“Do You Remember Counter-revolution?” u Paolo Virno & Michael Hardt, ur., Radical

Thought in Italy [university of minnesota press, minneapolis 1996], str. 225-259. Vidi

takoer Paolo Carpignano, “Note su classe operaia e capitale in America negli annisessanta”, u Sergio Bologna, Paolo Carpignano & Antonio Negri, Crisi e organizzazione

operaia [feltrinelli, milano 1976], str. 73-97.

04 | O “eksploziji blagostanja u 1960-im”, vidi Frances Fox Piven & Richard Cloward,Regulating the Poor: The Functions of Public Welfare [pantheon, new york 1971], osobito

str. 183-199. Vidi takoer Piven & Cloward, The New Class War: Reagan’s Attack on the

Welfare State and Its Consequences [pantheon, new york 1982].

05 | Vidi Luciano Ferrari Bravo, “Introduzione: vecchie e nuove questioni nella teoria

dell’imperialismo”, u Luciano Ferrari Bravo, ur., Imperialismo e classe operaia

multinazionale [feltrinelli, milano 1975], str. 7-70.

06 | Claude Ake ide tako daleko da obiljeæava cijeli kapitalistiËki sustav kao sukob izmeu

“buræoaskih zemalja” i “proleterskih zemalja” u Revolutionary Pressures in Africa [zed

books, london 1978], str. 11.

07 | To stajaliπte TreÊega svijeta implicitno je u mnogim tekstovima Immanuela Wallersteina,

Andrea Gundera Franka i Samira Amina.

08 | Za temeljiti povijesni prikaz dogaaja i protagonista na konferenciji u Bretton Woodsu,vidi Armand Van Dormael, Bretton Woods: Birth of a Monetary System [macmillan,

london 1978]. Za povijesni prikaz koji daje πiri pogled na sveobuhvatnu pripremu SAD-

a za hegemoniju u poslijeratnom razdoblju postavljanjem ekonomskoga planiranja u

Bretton Woodsu zajedno s politiËkim planiranjem u Dumbarton Oaksu, vidi GeorgeSchild, Bretton Woods and Dumbarton Oakes: American Economic and Political Postwar

Planning in the Summer of 1944 [st. martin’s press, new york 1995].


382

09 | Giovani Arrighi, The Long Twentieth Century [verso, london 1994], str. 278-279.

10 | O meunarodnoj financijskoj krizi koja je poËela 1970-ih raspadom mehanizama iz

Bretton Woodsa, vidi Peter Coffey, The World Monetary Crisis [st. martin’s press, new

york 1974]; i Arrighi, The Long Twentieth Century, str. 300-324.

11 | O eurodolarskim financijama kao elementu krize, vidi Jeffry Frieden, Banking on the

World: The Politics of American International Finance [harper and row, new york 1987],

str. 79-122.

12 | O konvertibilnosti dolara i Nixonovom manevru 1971, vidi David Calleo & BenjaminRowland, America and the World Political Economy: Atlantic Dreams and National

Realities [indiana university press, bloomington 1973], str. 87-117; i Coffey, The World

Monetary Crisis, str. 25-42.

13 | O granicama fordizma i potrebi da kapital pronae postfordistiËku shemu proizvodnje

i akumulacije, vidi Benjamin Coriat, L’atelier et le robot: essai sur le fordisme et la

production de masse a l’âge de l’électronique [christian bourgeois, pariz 1990].

14 | Fredric Jameson tvrdi da druπtvene borbe iz 1960-ih godina u Prvom svijetu, naroËito u

Sjedinjenim dræavama i Francuskoj, proizlaze iz snaæne dekolonizacije i oslobodilaËkih

pokreta u TreÊem svijetu tijekom 1950-ih i 1960-ih godina. Vidi Fredric Jameson,“Periodizing the 60s”, u Ideologies of Theory: Essays: 1971-1986 [university of minnesota

press, minneapolis 1988], 2.178-208, osobito str. 180-186.

15 | Vidi Giovanni Arrighi, “Marxist Century, American Century: The Making and Remakingof the World Labor Movement”, u Samir Amin, Giovanni Arrighi, Andre Gunder Frank& Immanuel Wallerstein, Transforming the Revolution: Social Movements and the World

System [monthly review press, new york 1990], 54-95.

16 | Robin Kelley pruæa uzoran prikaz dinamike proleterskoga odbijanja i stvaranja

alternativnih oblika æivota u svojoj sjajnoj povijesti crnaËke radniËke klase SAD-a, Race

Rebels: Culture, Politics, and the Black Working Class [free press, new york 1994].

17 | I u ekoloπkoj misli, barem u njezinim najsnaænijim paradigmama, moæemo jasno vidjeti

da “priroda” jednako pripada ljudima i drugim æivim biÊima; ekologija ukljuËuje ne

samo oËuvanje stvari, veÊ proizvodnju odnosa kao i proizvodnju subjektivnosti. VidiFélix Guattari, Les trois écologies [galilee, pariz 1989]; i Verena Andermatt Conley,

Ecopolitics: The Environment in Poststructuralist Thought [routledge, london 1997].

Franco Piperno nastavlja taj “ekoloπki” pravac misli, iako u drugaËijem tonu, u Elogiodell spirito pubblico meridionale [manifestolibri, rim 1997].

18 | U svom naporu da promiπlja vaænost i stvarne granice “vanjskoga”, Rosa Luxemburgmoæda je bila prvi veliki ekoloπki mislilac u dvadesetom stoljeÊu. Najbolji primjeri

marksistiËke ekoloπke misli u autora kao πto su André Gorz i James O’Connor usvajajuoblik tvrdnje sliËan antiimperijalisitËkom stajaliπtu Rose Luxemburg [iako njihov rad

ne proizlazi izravno iz njezinoga]: kapitalistiËka proizvodnja nuæno podrazumijeva


383

πirenje u prirodu i njezino uniπtenje, πto ima ne samo tragiËne posljedice po æivot naplaneti veÊ potkopava i buduÊu odræivost samoga kapitalizma. Za Andréa Gorza, vidi

Ecology as Politics, prijevod Patsy Vigderman & Jonathan Cloud [south end press, boston

1980]; za Jamesa O’Connora, vidi “Capitalism, Nature, Socialism: A TheoreticalIntroduction”, Capitalism, Nature, Socialism, 1, br. 1 [1989], 11-38.

19 | “Kasni kapitalizam tako se pojavljuje kao razdoblje u kojemu su sve grane ekonomije

potpuno industrijalizirane po prvi put; Ëemu bismo mogli dalje dodati ... sve veÊu

mehanizaciju nadgradnje.” Ernest Mandel, Late Capitalism, prijevod Joris De Bres[london, verso 1978], str. 190-191.

20 | “Taj ËiπÊi kapitalizam naπega vremena tako je uklonio enklave pretkapitalistiËke

organizacije koje je dosad podnosio i iskoriπtavao kao vazalne tvorevine.” FredricJameson, Postmodernism, or, The Cultural Logic of Late Capitalism [duke university

press, durham 1990], str. 36.

21 | Ne æelimo nagovijestiti da kapital moæe stalno, putem tehnoloπkoga napretka, usklaivatisvoj razorni odnos sa svojim [ljudskim i ostalim] okoliπem. Tehnoloπki napredak moæe

samo promijeniti teren sukoba i odgoditi krizu, ali granice i suprotstavljanja ostaju.

22 | Stanley Aronowitz nudi korisno preispitivanje spektra druπtvenih pokreta u SAD-utijekom 1960-ih godina u The Death and Rebirth of American Radicalism [routledge,

london 1996], str. 57-90.

23 | Vidi opet Kelley, Race Rebels, osobito str. 17-100, o prikrivenim povijestima otpora.24 | O povijesti odbijanja koja vrπe feministiËki pokreti u SAD-u 1960-ih i 1970-ih godina,

vidi Alice Echols, Daring to Be Bad: Radical Feminism in America, 1967-1975 [university

of minnesota press, minneapolis 1989].

25 | Vidi, na primjer, Judith Butler, “Merely Cultural”, New Left Review, br. 227 [sijeËanj-

veljaËa 1998], 33-44. Najutjecajniji tekst za politiËko tumaËenje “novih druπtvenih

pokreta” u tom smislu je Ernesto Laclau & Chantal Mouffe, Hegemony and SocialistStrategy: Towards a Radical Democratic Politics [verso, london 1985].

26 | Vidi Antonio Negri, The Politics of Subversion: A Manifesto for the Twenty-first Century,

prijevod James Newell [polity press, oxford 1989].

27 | Fredric Jameson, na primjer, tvrdi da se raspad Sovjetskoga Saveza nije dogodio “zbog

njegovoga neuspjeha, veÊ zbog njegovoga uspjeha, barem πto se modernizacije tiËe.”

Vidi njegov esej “Actually Existing Marxism” u Saree Makdisi, Cesare Casarino & RebeccaKarl, ur., Marxism Beyond Marxism [routledge, london 1996], str. 14-54; citat str. 43.

OpÊenitije o tome kako nas je hladnoratovska propaganda [na objema stranama] uËinila

slijepima za stvarne pokrete u druπtvenoj povijesti unutar sovjetskoga reæima, vidi MosheLewin, The Making of the Soviet System [pantheon, new york 1985].

28 | Vidi Leon Trotsky, The Revolution Betrayed, prijevod Max Eastman [doubleday, garden

city, n.y. 1937]; i Cornelius Castoriadis, Devant la guerre [fayard, pariz 1981]. Vidi takoer


384

niz Ëlanaka Denisa Bergera o raspadu Sovjetskog saveza, “Perestroika: la révolutionréellement existante?” Futur antérieur, br. 1 [1990], 53-62; “Que reste-t-il de la perestro_ka?”

Futur antérieur, br. 6 [1991], 15-20; i “L’Unione Soviétique a l’heure du vide”, Futur

antérieur, br. 8 [1991], 5-12.

29 | Izgleda nam da bismo mogli sliËno tvrditi za izmijenjenu druπtvenu praksu kineskoga

proletarijata u postmaoistiËkoj eri koja je dovela do pokreta “kulturne groznice” u 1980-

im godinama. Vidi Xudong Zhang, Chinese Modernism in the Era of Reforms [duke

university press, durham 1997]. Zhang objaπnjava bajkovito stvaralaπtvo koje je doπlodo izraæaja u tom razdoblju.

3.4 POSTMODERNIZACIJA01 | Tekstovi koji uvode u obimnu literaturu koja raspravlja o periodizaciji fazi moderne

proizvodnje su Daniel Bell, Coming of Post-industrial Society [basic books, new york

1973]; i Alain Touraine, Post-industrial Society, prijevod Leonard Mayhew [random

house, new york 1971].

02 | Vidi Manuel Castells & Yuko Aoyama, “Paths towards the Informational Society:

Employment Structure in G-7 Countries, 1920-90”, International Labor Review, 133, br. 1

[1994], 5-33; citat str. 13.

03 | O laænim povijesnim analogijama koje su doprinijele dugovnoj krizi u zemljama TreÊega

svijeta, vidi Cheryl Payer, Lent and Lost: Foreign Credit and Third World Development[zed books, london 1991].

04 | KlasiËni prikazi teorija nedovoljne razvijenosti i ovisnosti su Andre Gunder Frank,

Capitalism and Underdevelopment in Latin America [monthly review press, new york

1967]; i Fernando Enrique Cardoso & Enzo Faletto, Dependency and Development in

Latin America, prijevod Marjory Mattingly Urquidt [university of california press,

berkeley 1979]. Za vrlo saæetu kritiku tvrdnji o fazama razvoja, vidi ImmanuelWallerstein, The Capitalist World-Economy [cambridge university press, cambridge 1979],

str. 3-5.

05 | Diskurs o razvoju bila je iluzija, ali bila je to stvarna i uËinkovita iluzija koja je uspostavilavlastite strukture i ustanove moÊi diljem svijeta “u razvoju”. O institucionalizaciji razvoja,

vidi Arturo Escobar, Encountering Development: The Making and Unmaking of the

World [princeton university press, princeton 1995], str. 73-101.

06 | Za kritiku razvojne ideologije teorija ovisnosti, vidi ibid, str. 80-81.

07 | Vidi, na primjer, Claude Ake, A Political Economy of Africa [longman, harlow, essex

1981], str. 136. To je takoer opÊi okvir predstavljen u djelu Andrea Gundera Franka i

Samira Amina.08 | Robert Musil, The Man without Qualities, prijevod Sophie Wilkins [knopf, new york

1995], 2:367.


385

09 | François Bar, “Information Infrastructure and the Transformation of Manufacturing”,u William Drake, ur., The New Information Infrastructure: Strategies for U.S. Policy

[twentieth century fund press, new york 1995], str. 55-74; citat str. 56.

10 | Vidi Robert Chase & David Garvin, “The Service Factory”, u Gary Pisano i RobertHayes, ur., Manufacturing Renaissance [harvard business school press, boston 1995],

str. 35-45.

11 | Vidi Castells & Aoyama, “Paths towards the Informational Society”, str. 19-28.

12 | Manuel Castells opisuje najpotËinjenije regije globalne ekonomije kao “»etvrti svijet”.Vidi njegov esej “The Informational Economy and the New International Division of

Labor”, u Martin Carnoy, Manuel Castells, Stephen Cohen & Fernando EnriqueCardoso, The New Global Economy in the Information Age [pennsylvania state university

press, university park 1993], str. 15-43.

13 | Castells & Aoyama, “Paths towards the Informational Society”, str. 27.

14 | Pierre Lévy, Collective Intelligence: Mankind’s Emerging World in Cyberspace [plenum

press, new york 1997].

15 | O usporedbi izmeu fordistiËkoga i tojotistiËkoga modela, vidi Benjamin Coriat, Penser

a l’envers: travail et organization dans l’entreprise japonaise [christian bourgeois, pariz

1994]. Za kratku povijest poËetka razvoja proizvodnih modela Toyote, vidi Kazuo Wada,

“The Emergence of the ‘Flow Production’ Method in Japan”, u Haruhito Shiomi & KazuoWada, ur., Fordism Transformed: The Development of Production Methods in theAutomobile Industry [oxford university press, oxford 1995], str. 11-27.

16 | Mi prvenstveno mislimo na Jürgen Habermasovu konceptualnu podjelu izmeu

komunikativne i instrumentalne radnje u djelima kao πto je The Theory ofCommunicative Action, prijevod Thomas McCarthy [beacon press, boston 1984]. Za

odliËnu kritiku te Habermasove podjele, vidi Christian Marazzi, Il posto dei calzini: la

svolta linguistica dell’ economia e i suoi effetti nella politica [casagrande, bellinzona,

πvicarska 1995], str. 29-34.

17 | Za definiciju i analizu nematerijalnoga rada, vidi Maurizio Lazzarato, “Immaterial

Labor”, u Paolo Virno & Michael Hardt, ur., Radical Thought in Italy [university of

minnesota press, minneapolis 1996], str. 133-147. Vidi takoer natuknicu o nematerijalnom

radu u glosaru na kraju iste zbirke, str. 262.

18 | Peter Drucker shvaÊa prijelaz prema nematerijalnoj proizvodnji u krajnjem smislu.“Osnovni ekonomski izvor - ‘sredstva za proizvodnju’, da upotrijebim ekonomski izraz

- nije viπe kapital, niti prirodni izvori [ekonomski ‘zemlja’], niti ‘rad’. To je i bit Êe znanje.”

Peter Drucker, Post-capitalist Society [harper, new york 1993], str. 8. Meutim, Druckerne razumije da znanje nije dato veÊ je proizvedeno i da njegova proizvodnja ukljuËujenove vrste sredstava za proizvodnju i rada.

19 | Robert Reich, The Work of Nations: Preparing Ourselves for 21st-Century Capitalism


386

[knopf, new york 1991], str. 177. Reichu je najvaænija Ëinjenica da Êe ta nova podjela uglobalnoj ekonomiji odluËiti o prednosti - i naposljetku o nacionalnoj prevlasti - putem

zemljopisne raspodjele tih poslova visoke i niske vrijednosti.

20 | Vidi Karl Marx, Capital, sv. 1, prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], str. 131-

137.

21 | Vidi Dorothy Smith, The Everyday World as Problematic: A Feminist Sociology

[northeastern university press, boston 1987], osobito str. 78-88.

22 | Marx je u svoje vrijeme zamiπljao suradnju kao ishod radnji kapitalista, koji funkcionirapoput dirigenta orkestra ili generala na bojnom polju, razmjeπtajuÊi i usuglaπujuÊi

proizvodne snage u zajedniËkom naporu. Vidi Capital, 1:439-454. Za analizu suvremene

dinamike druπtvene i proizvodne suradnje, vidi Antonio Negri, The Politics ofSubversion: A Manifesto for the Twenty-first Century, prijevod James Newell [polity

press, oxford 1989].

23 | Vidi Saskia Sassen, The Global City: New York, London, Tokyo [princeton university

press, princeton 1991].

24 | O mreænom poduzeÊu, vidi Manuel Castells, The Rise of the Network Society [blackwell,

oxford 1996], str. 151-200.

25 | Bill Gates, The Road Ahead [viking, new york 1995], str. 158.

26 | Nekoliko talijanskih znanstvenika tumaËe decentralizaciju mreæne proizvodnje u malim

i srednjim poduzeÊima u sjevernoj Italiji kao priliku da se stvore novi krugoviautonomnoga rada. Vidi Sergio Bologna & Andrea Fumagalli, ur., Il lavoro autonomo

di seconda generazione: scenari del postfordismo in Italia [feltrnelli, milano 1997].

27 | O rastu “proizvoaËkih usluga” u koncentriranim srediπtima nadzora, vidi Sassen, TheGlobal City, str. 90-125.

28 | Peter Cowhey, “Building the Global Information Highway: Toll Booths, Construction

Contracts, and Rules of the Road”, u William Drake, ur., The New InformationInfrastructure [twentieth century fund press, new york 1995], str. 175-204, citat str.

175.

29 | O rizomatskim i granastim strukturama, vidi Gilles Deleuze & Félix Guattari, AThousand Plateaus, prijevod Brian Massumi [university of minnesota press, minneapolis

1987], str. 3-25.

30 | O laænim egalitarnim obeÊanjima “informacijske autoceste” u Sjedinjenim dræavama,vidi Herbert Schiller, Information Inequality: The Deepening Social Crisis in America

[routledge, new york 1996], osobito str. 75-89. Za globalniju analizu o nejednakoj

raspodjeli informacija i tehnologija, vidi William Wresch, Disconnected: Haves and

Have-Nots in the Informaiton Age [rutgers university press, new brunswick, n.j. 1996].


387

3.5 MJE©OVITA KONSTITUCIJA01 | Za analizu tekstova u radovima Marxa & Engelsa koji se bave teorijom dræave, vidi

Antonio Negri, “Communist State Theory”, u Michael Hardt & Antonio Negri, Labor

of Dionysus [university of minnesota press, minneapolis 1994], str. 139-176.

02 | Vidi M. C. Ricklefs, A History of Modern Indonesia, 2. izd. [macmillan, london 1993].

Pramoedya Ananta Toer lijepo opisuje sloæeni odnos izmeu nizozemske uprave,

tradicionalnih javanskih vlasti i ekonomskih snaga poËetkom dvadesetoga stoljeÊa u

svom velikom romanu u Ëetiri sveska The Buru Quartet, prijevod Max Lane [penguin

books, london 1892-1992].

03 | Vidi Brian Gardner, The East India Company [rupert hart-davis, london 1971]; i GeoffreyWheatcroft, The Randlords [atheneum, new york 1986].

04 | Marx je tvrdio da veÊa koncentracija i centralizacija kapitala djeluje protiv snaga

konkurencije te da stoga predstavlja razoran proces za kapital. Vidi Karl Marx, Capital,

sv. 3, prijevod David Fernbach [penguin, london 1981], str. 566-573. Lenjin je preuzeotu istu tvrdnju u svojoj analizi monopolske faze kapitala: monopoli uniπtavaju

konkurenciju, koja je temelj kapitalistiËkoga razvoja. Vidi V.I. Lenin, Imperialism: The

Highest Stage of Capitalism [international publishers, new york 1939], str. 16-30.

05 | Vidi, na primjer, Richard Barnet & John Cavanagh, Global Dreams: Imperial

Corporations and the New World Order [simon and schuster, new york 1884].

06 | PolitiËki teolog Thomas Hobbes dao je prvu veliku definiciju koncepta “autonomnostipolitiËkoga”, koja pripada tradiciji politiËke teologije. Carl Schmitt je taj koncept podigao

na joπ viπu razinu; vidi prvenstveno The Concept of the Political, prijevod George Schwab[rutgers university press, new brunswick, n.j. 1976] (Pojam politike i ostale razprave,prijevod Zlatko GaπparoviÊ [matica hrvatska, zagreb 1943]); i Verfassungslehre, 8. izd.

[duncker & humboldt, berlin 1993]. PolitiËko se tu podrazumijeva kao temelj svakoga

druπtvenoga odnosa i prvobitne procjene ili “odluke” koja konstituira sferu moÊi i takojamËi æivotni prostor. Zanimljivo je primijetiti da je Schmittovo shvaÊanje nerazdvojno

povezano s pravnom definicijom nacionalne dræave i nezamislivo izvan njezinoga

podruËja. Izgleda da je i Schmitt shvatio tu Ëinjenicu nakon πto je doæivio katastrofunjemaËke nacionalne dræave. Vidi Carl Schmitt, Der Nomos der Erde im Volkerrecht des

jus publicum europaeum [greven verlag, köln 1950]. Najopπirnije razmatranje

Schmittovoga shvaÊanja politiËkoga, koliko nam je poznato, nalazi se u Carlo Galli,Genealogia della politica: C. Schmitt e la crisi del pensiero politico moderno [il mulino,

bologna 1996]. Tu kritiku Schmittovog koncepta “autonomije politiËkoga” trebalo bi

primijeniti na razna druga stajaliπta koja na neki naËin proizlaze iz njegove misli. Kao

dvije krajnosti moæemo navesti Lea Straussa, koji je pokuπao usvojiti Schmittov konceptunutar vlastitoga liberalnoga shvaÊanja naravnog prava, i Maria Trontia, koji je pokuπao

u autonomiji politiËkoga pronaÊi teren koji bi mogao poduprijeti kompromis s liberalnim


388

snagama u razdoblju kada su zapadnoevropske komunistiËke partije bile u dubokojkrizi. Za Straussovo tumaËenje Schmittova teksta i njihov dvosmisleni odnos, vidi

Heinrich Meier, Carl Schmidt & Leo Strauss: The Hidden Dialogue, prijevod J. HarveyLomax [university of chicago press, chicago 1995]. Za Trontia, vidi L’autonomia delpolitico [feltrinelli, milano 1977].

07 | Postoje brojne kritike medija i njihove toboænje objektivnosti. Za dva dobra primjera,

vidi Edward Said, Covering Islam: How the Media and the Experts Determine How We

See the Rest of the World [pantheon, new york 1981]; i Edward Herman & NoamChomsky, Manufacturing Consent: The Political Economy of Mass Media [pantheon,

new york 1988].

08 | Vidi, na primjer, Elise Boulding, “IGOs, the UN, and International NGOs: The EvolvingEcology of the International System”, u Richard Falk, Robert Johansen & Samuel Kim,

ur., The Constitutional Foundations of World Peace [suny press, albany 1993], str. 167-

188; citat str. 179.

09 | Za procjene djelatnosti raznih vrsta nvo-a, vidi John Clark, Democratizing Development:

The Role of Voluntary Organizations [kumarian press, west hartford, conn. 1990]; LowellLivezey, Nongovernmental Organizations and the Ideas of Human Rights [the center

of international studies, princeton 1988]; i Andrew Natsios, “NGOs and the UN System

in Complex Humanitarian Emergencies: Conflict or Cooperation?” u Peter Diehl, ur.,

The Politics of Global Governance: International Organizations in an Independent World[lynne reiner, boulder 1997], str. 287-303.

10 | James Petras, “Imperialism and NGOs in Latin America”, Monthly Review, 49 [prosinac

1997], 10-27.

11 | Vidi Polybius, The Rise of the Roman Empire, prijevod Ian Scott-Kilvert [penguin,

harmondsworth 1979], knjiga iv, str. 302-352.

12 | Vidi G.A. Pocock, The Machiavellian Moment: Florentine Political Thought and theAtlantic Repblican Tradition [princeton university press, princeton 1975].

13 | O preobrazbi od modela tijela u funkcionalni model u Ustavu SAD-a, vidi Antonio Negri,Il potere costituente: saggio sulle alternative del moderno [sugarco, milano 1992], pogl.

4, str. 165-222.

14 | Ovdje je zanimljivo primijetiti da je, barem od Weimarske republike, kontinentalna

evropska tradicija ustavne misli takoer usvojila ta naËela, za koja se pretpostavljalo dapripadaju samo anglosaksonskom svijetu. Temeljni tekstovi za njemaËku tradiciju u

tom pogledu su Max Weber, Parlament und Regierung im neugeordneten Deutschland

[duncker & humblot, münchen 1918]; Hugo Preuss, Staat, Recht und Freiheit [mohr,

tübingen 1926]; i Hermann Heller, Die Souveranität [w. de gruyter, berlin 1927].

15 | OpÊenito analize koje dolaze s ljevice najjaËe insistiraju na tome da geneza imperija

aktivira “loπe” oblike vlasti. Vidi, na primjer, Étienne Balibar, La crainte des masses


389

[galilee, pariz 1997], knjiga koja je u drugim vidovima potpuno otvorena analizi novihprocesa [masovne] proizvodnje subjektivnosti.

16 | Za analizu tih procesa i dobru raspravu o odgovarajuÊoj bibliografiji, vidi Yann MoulierBoutang, “La revanche des externalités: globalisation des économies, externalités,mobilité, transformation de l’économie et de l’intervention publique”, Futur antérieur,

br. 39-40 [jesen 1997], str. 85-115.

17 | Trebalo bi biti jasno iz onoga πto smo dosad rekli da teoretski uvjet za naπu hipotezu

mora ukljuËiti radikalno promijenjenu analizu reprodukcije. Drugim rijeËima, bilo kojateoretska koncepcija koja reprodukciju smatra kao jednostavan dio kruæenja kapitala

[kao πto to rade klasiËni ekonomisti, marksistiËka teorija i neoklasiËne teorije] ne moæe

se kritiËki baviti okolnostima naπega novoga stanja, osobito onima koje proizlaze izpolitiËkoekonomskih odnosa svjetskoga træiπta u postmodernosti. Naπ opis biomoÊi u

dijelu 1.2 poËetak je takve izmijenjene analize reprodukcije. Za definiciju nekih temeljnih

elemenata koji se odnose na integraciju rada, afekta i biomoÊi, vidi Antonio Negri,“Value and Affect” i Michael Hardt, “Affective Labor”, boundary2, 26, br. 2 [ljeto 1999].

18 | Joπ jednom upuÊujemo na rad Michela Foucaulta i na Gilles Deleuzeovo tumaËenje

toga rada. Vidi naπu raspravu u dijelu 1.2.

19 | Ta prva varijabla i analiza funkcioniranja mreæe u konstitutivnom smislu odnosi se u

odreenom pogledu na razne autopoietiËke teorije mreæa. Vidi, na primjer, rad HumbertaMaturane i Francisca Varele. Za odliËnu analizu teorije sustava u kontekstupostmodernih teorija, vidi Cary Wolfe, Critical Environments [university of minnesota

press, minneapolis 1998].

20 | Razna unapreenja u sistemskim teorijama doprinose takoer naπem razumijevanjudruge varijable. Niklas Luhmannov rad bio je vrlo utjecajan za analizu autopoietiËkih

sustava u smislu druπtvene filozofije i filozofije zakona.

21 | Jameson nudi odliËnu kritiku “koncepcije masovne kulture kao puke manipulacije.”On tvrdi da masovna kultura, usprkos tome πto je “manipulirana”, ipak sadræi utopijske

moguÊnosti. Vidi Fredric Jameson, “Reification and Utopia in Mass Culture”, u

Signatures of the Visible [routledge, new york 1992], str. 9-34.

22 | Vidi Guy Debord, Society of the Spectacle, prijevod Donald Nicholson-Smith [zone books,

new york 1994]; i Commnents on the Society of the Spectacle [verso, london 1990] (GuyDebord Druπtvo spektakla i Komentari uz Druπtvo spektakla, prijevod Goran VujasinoviÊ[arkzin, zagreb 1999]).

23 | Fredric Jameson, “Totality as Conspiracy”, u The Geopolitical Aesthetic: Cinema and

Space in the World System [indiana university press, bloomington 1992], str. 9-84.

24 | Thomas Hobbes, Leviathan, ur. C.B. Macpherson [penguin, london 1968], str. 200.

25 | Vidi Brian Massumi, ur., The Politics of Everyday Fear [university of minnesota press,

minneapolis 1993].


390

3.6 KAPITALISTI»KA SUVERENOST01 | Gilles Deleuze & Félix Guattari, Anti-Oedipus, prijevod Robert Hurley, Mark Lane &

Helen Lane [university of minnesota press, minneapolis 1983], str. 224.

02 | O Deleuzovoj & Guattarievoj koncepciji aksiomatskoga kapitala, vidi Gilles Deleuze &Félix Guattari, A Thousand Plateaus, prijevod Brian Massumi [university of minnesota

press, minneapolis 1987], str. 452-473.

03 | Robert Blanche, Axiomatics, prijevod G.B. Keene [free press of glencoe, new york

1962], str. 30-31.

04 | Postoji, naravno, jedan element transcendentnosti i segmentacije koji je bitan za

funkcioniranje kapitala, a to je klasna eksploatacija. To je granica, koliko god bila

ponekad elastiËna ili nezamjetljiva, koju kapital mora odræati u cijelom druπtvu. Klasnapodjela nastavlja se i dalje u novim segmentacijama koje istraæujemo u ovom dijelu.

05 | Vidi Michel Foucault, “La ‘gouvernementalité’”, u Dits et écrits [gallimard, pariz 1994],

3:635-657; i Il faut defendre la société [seuil/gallimard, pariz 1997] (Treba braniti druπtvo,prijevod Pavle Sekeruπ [svetovi, novi sad 1998]).

06 | Vidi Michael Hardt & Antonio Negri, Labor of Dionysus [university of minnesota press,

minneapolis 1994], str. 257-259.

07 | Vidi Michael Hardt, “The Withering of Civil Society”, Social Text, br. 45 [zima 1995],

27-44.

08 | Za odliËno objaπnjenje Foucaultove koncepcije dijagrama, vidi Gilles Deleuze, Foucault,prijevod Sean Hand [university of minnesota press, minneapolis 1988], str. 34-37.

09 | O odnosu izmeu identiteta i pripadanja i o konstituciji “bilo koje” subjektivnosti, vidi

Giorgio Agamben, The Coming Community, prijevod Michael Hardt [university of

minnesota press, minneapolis 1993].

10 | Rosa Luxemburg, The Accumulation of Capital, prijevod Agnes Schwarzchild [monthly

review press, new york 1968], str. 446.

11 | KlasiËno djelo u tom pogledu je Samir Amin, Accumulation on a World Scale, prijevod

Brian Pearce [monthly review press, new york 1974].

12 | Vidi Mike Davis, City of Quartz: Excavating the Future in Los Angeles [verso, london

1990], str. 221-263.

13 | Michel Aglietta ukazao je jasno u strukturalnom smislu na nasilne i diktatorske moÊi

monetarnih reæima. Vidi njegovu La violence de la monnaie [puf, pariz 1982]. Vidi takoereseje u Werner Bonefeld & John Holloway, ur., Global Capital, National State, and the

Politics of Money [macmillan, london 1995].


391

4.1 VIRTUALNOSTI01 | O tom stilu politiËkoga teoretiziranja, vidi C.B. Nacpherson, The Political Theory of

Possessive Individualism: Hobbes to Locke [oxford university press, new york 1962]; i

Albert O. Hirschman, The Passions and the Interests: Political Arguments for Capitalismbefore Its Triumph [princeton university press, princeton 1977] (Strasti i interesi: politiËki

argumenti u prilog kapitalizmu prije njegova trijumfa, prijevod Sanja LovrenËiÊ[stvarnost, zagreb 1991]).

02 | O imanentnom odnosu izmeu politike i ontologije, vidi Antonio Negri, The SavageAnomaly, prijevod Michael Hardt [university of minnesota press, minneapolis 1991]; i

Baruch Spinoza, Theologico-Political Treatise, u The Chief Works of Spinoza, sv. 1,

prijevod R. H. M. Elwes [dover press, new york 1951], str. 1-278.

03 | O postmodernom pravu i postmodernim zakonima, vidi Michael Hardt & AntonioNegri, Labor of Dionysus [university of minnesota press, minneapolis 1994], pogl. 6,

str. 217-261.

04 | Vidi Remi Brague, Du temps chez Platon et Aristote [puf, pariz 1982].

05 | G.W.F. Hegel, Science of Logic, prijevod A.V. Miller [humanities press international,

atlantic highlands, n.j. 1989], str. 327-385 (Nauka logike, prijevod Nikola PopoviÊ [bigz,

beograd 1987]).

06 | Mjera vrijednosti znaËi njezinu urednu eksploataciju, normu njezine druπtvene podjele

i njezine kapitalistiËke reprodukcije. Svakako da Marx ide i dalje od Marxa, i nikada nesmijemo smatrati da su njegove rasprave o radu i vrijednosti samo diskurs o mjeri: s

onu stranu mjere, rad je uvijek æiva moÊ biÊa. Vidi Antonio Negri, “Twenty Theses on

Marx”, u Saree Makdisi, Cesare Casarino i Rebecca Karl, ur., Marxism Beyond Marxism[routledge, new york 1966], str. 149-180.

07 | Aristotle, Nicomachaean Ethics, prijevod Terence Orwin [hackett, indianopolis 1985],

str. 119 [1129b30] (Nikomahova etika, prijevod Tomislav Ladan [hrvatska sveuËiliπna

naklada, zagreb 1992.]).

08 | O virtualnom, vidi Gilles Deleuze & Félix Guattari, What Is Philosophy?, prijevod HughTomlinson i Graham Burchell [columbia university press, new york 1994] [©ta jefilozofija, prijevod Slavica MiletiÊ [zoran stojanoviÊ, novi sad 1995]; i Gilles Deleuze,

Bergsonism, prijevod Hugh Tomlison & Barbara Habberjam [zone, new york 1988],

str. 94-103 (Bergsonizam, prijevod Duπan JaniÊ [narodna knjiga - alfa, beograd 2001]).Naπe shvaÊanje virtualnosti i njezinoga odnosa prema stvarnosti poneπto se razlikuje

od onoga πto ga Deleuze preuzima od Bergsona, koje razlikuje izmeu prijelaza od

virtualnog u aktualno i od moguÊeg u realno. Bergson, u svom razlikovanju izmeu

virtualnog-aktualnog i moguÊeg-realnog, æeli naglasiti stvaralaËku snagu biÊa i naglasitida biÊe nije puko svoene brojnih moguÊih svjetova na jedan jedini realni svijet zasnovan

na sliËnosti, veÊ da je biÊe, naprotiv, uvijek Ëin stvaranja i nepredviene novine. Vidi


392

Henri Bergson, “The Possible and the Real”, u The Creative Mind, prijevod MabelleAndison [philosophical library, new york 1946], str. 91-106. Mi svakako priznajemo

potrebu da insistiramo na stvaralaËkim moÊima virtualnosti, ali taj je Bergsonov diskurs

za nas nedovoljan jer mi æelimo insistirati i na realnosti stvorenoga biÊa, njegovojontoloπkoj vrijednosti i na ustanovama koje strukturiraju svijet, stvarajuÊi nuænost iz

sluËajnosti. O tom prijelazu od virtualnoga prema realnome, vidi Gilbert Simondon,

L’individu et sa genese physiobiologique [puf, pariz 1964]; i Brian Massumi, “The

Autonomy of Affect”, Cultural Critique, br. 31 [jesen 1995], 83-109.

09 | Marxove rasprave o apstrakciji imaju dvostruki odnos prema ovom diskursu o

virtualnosti i moguÊnosti. Trebali bismo, u stvari, razlikovati dva Marxova pojma

apstrakcije. S jedne strane, i na strani kapitala, apstrakcija znaËi odvajanje od naπihmoÊi djelovanja, pa je stoga ona negacija virtualnoga. Meutim, s druge strane, i na

strani rada, apstraktno je opÊi skup naπih moÊi djelovanja, samo virtualno. Vidi AntonioNegri, Marx Beyond Marx, prijevod Harry Cleaver, Michel Ryan & Maurizio Viano[autonomedia, new york 1991]; i Karl Marx, Grundrisse, prijevod Martin Nicolaus[vintage, new york 1973], str. 83-111.

10 | O odnosu izmeu pojedinaËnog i opÊega, vidi Giorgio Agamben, The ComingCommunity, prijevod Michael Hardt [university of minnesota press, minneapolis 1993].

11 | Vidi prvenstveno Nietzsche, On the Genealogy of Morals, prijevod Walter Kaufman i

R.J. Hollingdale [vintage, new york 1967] (Genealogija morala, prijevod Boæidar Zec[grafos, beograd 1990]).

12 | Vidi Bernard Aspe & Muriel Combes, “Du vampire au parasite”, Futur antérieur, br.

35-36 [1996], 207-219.

13 | O vaænosti otpora moÊi, vidi Gilles Deleuze, Foucault, prijevod Sean Hand [university

of minnesota press, minneapolis 1988], str. 89: “KonaËna rijeË o moÊi je da otpor dolazi

prije.”14 | Danaπnja struja fenomenologije subjektivnosti dobro je shvatila tu dijalektiku prepreke

i granice, u smislu moÊi uma s jedne strane i politiËke moÊi s druge, i prepoznala je [za

razliku od hajdegerovske struje] nacizam pa stoga i kapitalistiËku dræavu kao istinskuprepreku povijesnom napretku. Od Husserla do Sartrea, svjedoci smo bitnoga napora

da se granica pretvori u prag, a Foucault, na mnogo naËina, preuzima taj isti pravac.

Vidi Edmnd Husserl, Crisis of European Sciences and Transcendental Phenomenology,prijevod David Carr [northwestern university press, evanston, iii: 1970] (Kriza evropskih

znanosti i transcendentalna fenomenologija, prijevod Ante Paæanin [globus, zagreb

1990]); Jean-Paul Sartre, Critique of Dialectical Reason, prijevod Quentin Hoare [verso,

london 1990] (Izabrana dela, ur. Nikola Bertolino i dr. [nolit, beograd 1983]); i Deleuze,Foucault.

15 | Vidi Jacques Ranciere, La mesentante: politique et philosophie [galilee, pariz 1995].


393

16 | Primjer takvoga kantovskoga sanjarenja je Lucien Goldmann, Mensch, Gemeinschaftund Welt in der Philosophie Immanuel Kants [europa verlag, zurich 1945].

17 | Vidi Karl Marx, “On the Jewish Question”, u Early Writings, prijevod Rodney Livingstonei Gregor Benton [penguin, london 1975], str. 211-241 (Karl Marx & Friedrich Engels,Rani radovi, prijevod Stanko Boπnjak [naprijed, zagreb 1989]) .

18 | Vidi Paul Virilio, L’insecurité du territoire [stock, pariz 1976].

19 | O vaænosti jeziËnoga u suvremenoj ekonomiji, vidi Christian Marazzi, Il posto dei

calzini: la svolta linguistica dell’ economia e i suoi effetti nella politica [casagrande,

bellinzona 1995].

20 | Vidi Giorgio Agamben, Homo sacer: il potere sovrano e la nuda vita [einaudi, torino

1995].

21 | O tom shvaÊanju stroja, vidi Félix Guattari, L’inconscient machinique: essais de schizo-

analyse [encore/recherches, fonteney-sous-bois 1979]; i Gilles Deleuze & Félix Guattari,Anti-Oedipus, prijevod Robert Hurley, Mark Lane & Helen Lane [university of minnesota

press, minneapolis 1983].

22 | Karl Marx, Capital, sv. 1, prijevod Ben Fowkes [vintage, new york 1976], str. 554-555.

23 | Kada govorimo o materijalistiËkom telosu oËigledno je da govorimo o telosu πto gagrade subjekti a konstituira mnoπtvo na djelu. To ukljuËuje materijalistiËko tumaËenje

povijesti koje shvaÊa da se ustanove druπtva oblikuju u susretu i sukobu samih druπtvenih

snaga. Telos u tom sluËaju nije predodreen veÊ se gradi u procesu. MaterijalistiËkipovjesniËari poput Tukidida i Machiavellia, poput velikih materijalistiËkih filozofa kao

πto su Epikur, Lukrecije i Spinoza, nikada nisu poricali telos izgraen ljudskim

djelovanjem. Kao πto je Marx pisao u uvodu u Grundrisse, ne objaπnjava anatomijamajmuna Ëovjeka, veÊ obratno, anatomija Ëovjeka objaπnjava majmuna [str. 105]. Telos

se pojavljuje tek naknadno, kao ishod djelovanja povijesti.

4.2 STVARANJE I KORUPCIJA01 | Vidi Charles de Secondat Montesquieu, Considerations of the Causes of the Greatness

of the Romans and Their Decline, prijevod David Lowenthal [free press, new york 1965];

i Edward Gibbon, Decline and Fall of the Roman Empire, 3 sveska [knopf, new york

1993].

02 | Vidi Machiavelli, Discourses, prijevod Leslie Walker [yale university press, new haven

1950]; i Antonio Negri, Il potere costituente [sugarco, milano 1992], str. 75-96.

03 | Alexis de Tocqueville, Democracy in America, prijevod George Lawrence [harper and

row, new york 1966].

04 | G.W.F. Hegel, Lectures on the Philosophy of World History, prijevod H.B. Nisbet[cambridge university press, cambridge 1975], str. 170.

05 | Massimo Cacciari daje poticajnu analizu o usponu i padu zamisli o Evropi svojom


394

uobiËajenom erudicijom u Geo-filosofia dell’ Europa [adelphi, milano 1994] (Geo-filozofijaEurope, prijevod Dubravka Rismondo-ZoriÊ & Mate ZoriÊ [ceres, zagreb 1996]).

06 | Friedrich Nietzsche, The Gay Science, prijevod Walter Kaufman [random house, new

york 1974], str. 99 [dio 24] (Vesela nauka, prijevod Milan TabakoviÊ [grafos, beograd

1984]).

07 | Friedrich Nietzsche, Werke, ur. Giorgio Colli & Mazzino Montinari [de gruyter, berlin

1967], sv. 8, dio 1, str. 77; citirano u Cacciari, Geo-filosofia dell’ Europa, d. 9. Izvorni

odlomak glasi: “Ich habe den Geist Europas in mich genommen - nun will ich denGegenschlag thun!”

08 | Vidi Franz Rosenzweig, The Star of Redemption, prijevod William Hallo [holt, rinehart

and winston, new york 1971].

09 | Walter Benjamin, “Theses of the Philosophy of History”, u Illuminations, prijevod HarryZohn [schocken, new york 1968], str. 253-264; citat str. 254 [teza 2].

10 | O sudbini evropskoga iracionalizma, vidi Georg Lukacs, The Destruction of Reason,prijevod Peter Palmer [merlin, london 1980].

11 | UpuÊujemo prvenstveno na Gillesa Deleuzea, Michela Foucaulta i Jacquesa Derridau.

12 | Vidi Hans Jürgen Krahl, Konstitution und Klassenkampf [neue kritik, frankfurt 1971].

13 | Ludwig Wittgenstein, Notebooks, 1914-16, ur. G.H. von Wright & G.E.M. Anscombe, 2.

izd. [university of chicago press, chicago 1979], str. 79-80 [1. i 2.08. i 2.09.1916].

14 | Ludwig Wittgenstein, Tractatus Logico-Philosophicus, prijevod D.F. Pears i B.F.McGuinness [routledge, london 1961], str. 74 (Tractatus Logico-Philosophicus, prijevod

Gajo PetroviÊ [veselin masleπa, sarajevo 1987])

15 | Hannah Arendt, On Revolution [viking, new york 1963].

16 | Gilles Deleuze Ëesto pjeva hvalospjeve ameriËkoj knjiæevnosti zbog njezinoga

nomadstva i deteritorijalizirajuÊih moÊi. Izgleda da za Deleuzea Amerika predstavlja

osloboenje od zatvorenih predjela evropske svijesti. Vidi, na primjer, “Whitman” i“Bartleby, ou la formule”, u Critique et clinique [minuit, pariz 1993], str. 75-80 i 89-114.

17 | Serge Guilbaut, How New York Stole the Idea of Modern Art: Abstract Expressionism,

Freedom, and the Cold War, prijevod Arthur Goldhammer [chicago university press,

chicago 1983].

18 | Vidi Antonio Gramsci, “Americanism and Fordism”, u Selection from the Prison

Notebooks, prijevod Quintin Hoare & Geoffrey Nowell Smith [international publishers,

new york 1971], str. 279-318.

19 | Hannah Arendt postala je omiljeni autor za politiËke teoretiËare u Sjedinjenim Dræavama

i Evropi koji æele ponovo promiπljati politiku. Vidi, na primjer, eseje u Bonnie Honig,

ur., Feminist Interpretations of Hannah Arendt [pennsylvania state university press,

university park 1995]; i Craig Calhoun & John McGowan, ur., Hannah Arendt and the

Making of Politics [university of minnesota press, minneapolis 1997].


395

20 | O filozofskim koncepcijama stvaranja i korupcije, vidi Reiner Schürmann, Deshégémonies brisées [t.e.r., mouvezin 1996].

4.3 MNO©TVO PROTIV IMPERIJA01 | Saint Augustine, The City of God, prijevod Henry Bettenson [penguin, harmondsworth

1972], str. 430 [knjiga xi, poglavlje 1.] (O dræavi Boæjoj, prijevod Tomislav Ladan[krπÊanska sadaπnjost, zagreb 1995-1996]).

02 | Plotinus, Enneads, prijevod Stephen MacKenna [faber & faber, london 1956], str. 63

[1.6.8.] (Enneade i-iv, prijevod Slobodan BlagojeviÊ [knjiæevne novine, beograd 1984]).

03 | O vojnim moÊima Imperija, vidi Manuel De Landa, War in the Age of Intelligent Machines

[zone, new york 1991].

04 | O konstituciji vremena, vidi Antonio Negri, La costituzione del tempo [castelvecchi,

rim 1997]; i Michael Hardt, “Prison Time”, Genet: In the Language of the Enemy, Yale

French Studies, br. 91 [1997], 64-79. Vidi takoer Eric Alliez, Capital Times, prijevodGeorges Van Den Abeel [university of minnesota press, minneapolis 1996].

05 | Vidi Jürgen Habermas, Theory of Communicative Action, prijevod Thomas McCarth[beacon press, boston 1984]. André Gide na sliËan naËin priznaje samo dijelu proletarijatapovezanost s novim komunikativnim naËinima proizvodnje u Farewell to Working Class,

prijevod Michael Sonenscher [south end press, boston 1982].

06 | Ovdje slijedimo zanimljivu etimologiju koju Barbara Cassin daje za izraz “filozofija”.07 | O konstitutivnom pojmu susreta, vidi Louis Althusserove zadnje radove napisane nakon

njegovoga zatoËenja u umobolnicu u 1980-im godinama, osobito “Le courant souterrain

du matérialisme de la rencontre”, u Écrits philosophiques et politiques, sv. 1 [stock/

imec, pariz 1994], str. 539-579.


406

Michael HARDT - profesor

knjiæevnosti i romanistike na

sveuËiliπtu Duke. Autor je djela“Gilles Deleuze: Naukovanje iz

filozofije” a zajedno s AntonijemNegrijem djela “Dionizov rad”.

Antonio NEGRI - najznaËajnije

ime suvremene postmarksistiËketeorije. Autor je, izmeu ostalih,

djela “Divlja anomalija”, “Novi

prostori slobode”, “Marx nakon

Marxa”. Do 2004. godine zatvore-nik u rimskom zatvoru Rebibbia.

O AUTORIMA

407

IzdavaËi zahvaljuju autorima knjige, Michaelu Hardtu i Antoniju Negriju, SaπiMiloπeviÊu i ostalim prijateljima u IOD - Hrvatska, Mirku IliÊu, Vesni BrabecArsovski i svima ostalima koji su na svoj naËin doprinijeli izlasku ove knjige.

objavljeno uz potporu:

OSI Center for Publishing Development - BudapestInstituta Otvoreno druπtvo - Hrvatska u okviru programa Translation project

Ministarstva kulture Republike Hrvatske

ZAHVALE IZDAVA»A

autori: Michael HARDT & Antonio NEGRInaslov: IMPERIJizdavaËi: Arkzin d.o.o. & Multimedijalni institut

Ilica 176/I PreradoviÊeva 18hr-10000 Zagreb hr-10000 Zagreb

telefon: +385 1/ 3777 866 telefon: +385 1/ 4856400

fax: +385 1/ 3777 867 fax: +385 1/ 4855729

e-mail: [email protected] e-mail: [email protected]://www.arkzin.com/munist http://www.mi2.hr

za izdavaËa: Dejan KrπiÊ za izdavaËa: Teodor Celakoski

edicija>past:forward

urednici: Tomislav MedakPetar Milat

pastforward je teorijski modul MI2 - Zagreb

http://www.pastforward.org

prijevod: dr. Æivan Filipi

ad & d: Dejan KrπiÊ @ arkzin.com/municationsilustracija na koricama: Mirko IliÊ / Mirko IliÊ Corp.‘radost komunizma’: Damir Gamulinpisma: Interstate [Tobias Frere Jones / font bureau]

Slimbach [Robert Slimbach / urw]

prepress: arkzin cuisine

papir: Munken Extra

tisak: Tiskara Zelina d.d.

zagreb 2003.

hardt negri imperij

Documents