1. POVIJESNI UVJETI – „DOLAZAK“ GOTIKE

Gotika se prvotno javlja u Francuskoj, oko druge polovice XII. stoljeća, a do

dominacije dolazi u XIII i XIV. stoljeću. Dolazi do kontakta s istokom, što je već u

romanici bio slučaj , te se javlja kao težnja za prezentacijom i bogatstvom.

U Hrvatskoj se teško mogu odrediti granice početka i završetka gotike, zbog

političkih ali i društvenih prilika1, to jest razdijeljenosti feudalnog sjevera te

kozmopolitske Dalmacije, no upravo zbog tih razloga vremensko razdoblje gotike

moglo bi se smjestiti između kraja XII. te kraja XV.stoljeća.

U Dalmaciji u XIII. stoljeću još uvijek prevladavaju elementi romanike, no

trogirski majstor Radovan nagoviješta novu epohu ranogotičkog realizma, to jest duh

novog doba. A u drugoj polovini XIII. stoljeća uvode franjevci tip propovjedničke

crkve.

Svakako, na jadranskom području javlja se gotika u dva različita razdoblja:

1. U starijem razdoblju (XIV. st) gotička umjetnost razvila se u posljednjoj fazi

razvoja autonomnih općina;

2. mlađe razdoblje kasne gotike počinje s mletačkom upravom na istočnom

Jadranu u prvoj polovici XV. stoljeća.2

1 Hrvatska je u zajednici s Ugarskom, dolazi do feudalizacije, te razvoja gradova2 T. Marasović: Kulturna baština 1, Sveučilište u Splitu, Split, 2001., 227. str

1

2. GOTIČKA KATEDRALA

Kako su do polovice XIII. stoljeća sve važnije dalmatinske katedrale bile već

sagrađene, u gotici je dolazilo samo do manjih preinaka, dovršavanja ili popravljanja

istih, a za što su bile zaslužene kamenarske radionice. 3

Prvom dodirnom točkom s elementima gotike smatra se trogirska katedrala, a

njeni svodovi iz 1435. nastaju u kasnijoj fazi prihvaćanja gotičkih struktura.

2.1. KONSTRUKTIVNI ELEMENTI GOTIČKE KATEDRALE

Osnovna težnja sakralne gotičke arhitekture je ostvarivanje impresivnog

unutrašnjeg prostora i oživljavanje zidnih masa, a što je omogućeno upotrebom triju

bitnih elemenata: rebrastog svoda, šiljastog luka i kontrafora (vanjskih podupirača).

U gotičkoj arhitekturi svod ne počiva na zidnoj masi, već se njegova težina i

pritisak kanalizira prema stupovima nosačima, a bočni pritisak primaju na sebe

kontrafori. Ovakav sistem svođenja omogućava rastvaranje zidnih ploha mnogobrojnim

i velikim prozorima što gotičke građevine čini daleko svjetlijim od romaničkih.

Najčešći oblik svođenja je križno-rebrasti svod, no susrećemo i druge oblike

rebrastog svođenja (zvjezdasti, mrežasti, zrakasti), a kod skromnijih građevina i običan

prelomljeni poluvaljkasti svod.

Po arhitektonskom konceptu gotičke su crkve usmjerene ka visini, a mogućnosti

kombiniranja križno-rebrastih svodova dovode do veće razvedenosti crkvenih prostora,

premda je osnovna bazilikalna koncepcija (tlocrt u obliku latinskog križa) i dalje

dominantna.

Pored konstruktivnih mnogobrojni su i dekorativni elementi (fijala, vimperg,

križni cvijet, rakovica, mrežište, ključni kamen).

3 M. Pelc: Hrvatska umjetnost, povijest i spomenici, Institut za povijest umjetnosti: Školska knjiga, Zagreb, 2010. , 120 – 121. str.

2

Razvedene zidne površine gotičkih crkava, pune dekorativnih elemenata i

bogato opremljene skulpturom (osobito pročelja) doimaju se često poput kamene čipke.

Prozori su najčešće ukrašeni vitrajem, što u unutrašnjosti proizvodi čudesne svjetlosne

efekte.4

4 E. Hilje: Romanika i gotika, Skripta: 59. str.

3

3. REDOVNIČKA ARHITEKTURA

U XIII. stoljeću na poziv cara Andrije II. u Hrvatsku, točnije, Topusko dolazi

redovnički red Cisterciti, a koji su bili istaknuti nosioci gotičkog stila. Upravo

propovjednički redovi, Franjevci i Dominikanci utječu na izgradnju prvih gotičkih

građevina duž naše obale, a na taj način i nastaje potpuno novi stil sakralne arhitekture.

Prve propovjedničke crkve na obali nastaju već krajem XIII. stoljeća i to u Zadru

(Franjevci i Dominikanci, 1280.) i Puli (Franjevci, 1285.), a brzim prostiranjem

samostana upoznaje gotovo svaki grad u Dalmaciji.

3.1. KARAKTERISTIKE REDOVNIČKE ARHITEKTURE

Dva su osnovna tipa crkvene arhitekture u Dalmaciji, s obzirom na tlocrt i

elevaciju (nagib). Prvi tip su crkve s kvadratičnim korom i izduženim brodom

otvorenog krovišta (primjer su Sv. Frane u Zadru, Sv. Dominik u Trogiru, Sv. Frane u

Šibeniku) a upravo je ovaj tip utjecao i na ostale.

Drugi tip su crkve s takozvanim trodijelnim korom, jednobrodna zdanja s

kvadratičnim svetištem i s nešto manjim bočnim apsidama koje su nadsvođene

križnorebrastim svodovima.

Trebalo bi naglasiti kako su te crkvene građevine stvarane u skladu s

karakteristikama prosjačkog reda Franjevaca: jednostavnost bez složenih prostornih

projekata ili arhitektonskih rješenja. 5

S obzirom na činjenicu da se u gotovo svim građevinama ovog razdoblja

isprepliću gotički i romanički elementi, ne možemo niti jednu označiti kao gotičku. To

ispreplitanje elemenata ponajviše se očituje u dva ključna spomenika: klaustru

franjevačke crkve u Dubrovniku, te zvoniku splitske katedrale.

5 M. Pelc: Hrvatska umjetnost, povijest i spomenici, Institut za povijest umjetnosti: Školska knjiga, Zagreb, 2010. , 124 – 127. str.

4

Slika 1.

Dubrovački klaustar iz 1348. godine djelo je majstora Mihoja Brajkova iz Bara.

Njegovi su romanički kapiteli ilustrirani srednjovjekovnim bestijarijem, a ranogotički

stupići koji nose gotičke lukove arkada, daju mu draž novoga stila.

Slika 2.

5

4. GOTICO FIORITO

Početak XV. stoljeća obilježava mletačka uprava na cijelom Jadranu od Istre do

Crnomorskog primorja s izuzetkom slobodne Dubrovačke republike i dijela

sjevernohrvatskog primorja. U prvom razdoblju mletačke uprave stigla je u Dalmaciju

kasna gotika iz različitih umjetničkih središta sa suprotne obale, a najviše iz same

Venecije, a se i na naše tlo tada raširio zadnji stilski izraz srednjeg vijeka, cvjetna gotika

(gotico fiorito). 6

Upravo u XV. stoljeću grade se i katedrale u Šibeniku i Korčuli.

4.1. BONINO DA MILANO

Najvažniji lombardski majstor Bonino da Milano, sklopio je 1412. godine u

Korčuli ugovor za izradu zapadnog portala katedrale svetog Marka. Po prvom

sačuvanom ugovoru, gradnja katedrale u Korčuli započela je 1407. godine. Njezinu su

gradnju na mjestu stare crkve započeli domaći majstori, a među najznačajnijim kiparima

i graditeljima ističe se upravo Bonino da Milano.

6 T. Marasović: Kulturna baština 1, Sveučilište u Splitu, Split, 2001. , 230. str.

6

Slika 3.

Katedrala je trobrodna bazilika s triforijem, arkadama sa šiljastim lukovima,

bočnim brodovima presvođenim križnim svodovima bez rebara i ugaonom plastikom na

stupovima.

Na vanjskom luku koji podržavaju stupići nalaze se konzole s lavovima. U luneti

je dominantan lik sv. Marka. Njegova iskustva preuzimaju i lokalne radionice tako da

veći broj dijela u narednim desetljećima sadrži dio lombardske gotike.

Slika 4.

7

Bonino radi u Dubrovniku na crkvi dominikanaca, a njegov je i Orlandov stup,

simbol slobodnog trgovačkog grada.

U splitskoj katedrali on gradi gotički ciborij sa sarkofagom sv. Dujma. 7

Slika 5.

4.2. JURAJ DALMATINAC

Arhitektonski i skulptorski izraz cvjetne gotike najpotpunije je u Dalmaciji

predstavio zadranin Juraj Dalmatinac, koji je svoj umjetnički – graditeljski i kiparski –

odgoj, otišavši iz svoje osiromašene sredine, dobio u Veneciji, gdje je živio do 1441.

godine.

4.2.1. DALMATINAC I ŠIBENSKA KATEDRALA

Upravo 1441. godine Šibenčani su se odvažili pregovarati s ovim velikim

majstorom o teškom zadatku boljeg i većeg nastavka građenja započete katedrale.

Juraj je nastavio sa izgradnjom katedrale koja je već imala pobočne zidove te

podignuta oba portala, tako što je proširio plan produljenjem i širenjem poprečnog

7 M. Pelc: Hrvatska umjetnost, povijest i spomenici, Institut za povijest umjetnosti: Školska knjiga, Zagreb, 2010., 134 – 136. str.

8

broda, svetišta i apsida. Time je istaknuo svoju novu zamisao da zaokruži, uzdigne i

naglasi završetak trobrodne gotičke bazilike koja će biti veličanstvenija i skladnija nego

u prvotnim planovima.8

Slika 6.

Juraj je osmislio poprečni brod i kupolu nad raskrižjem, te izgradio tri

polukružne apside, krstionicu i sakristiju u kojima se uz zadnji dah gotike nagoviješta i

renesansa. Izgradnju katedrala obilježava i niz novih, inventivnih, prvenstveno

graditeljsko – konstruktivnih i dekoracijskih rješenja kao što su „montažna tehnika“

gradnje velikim kamenim blokovima, te vijenac glava prirodne veličine.

4.2.2. DALMATINAC I PAPALIĆEVA PALAČA U SPLITU

Osim katedrale svetog Jakova u Šibeniku, Dalmatinac gradi i u ostalim

dalmatinskim gradovima.

U Splitu on izrađuje ciborij i oltar svetog Staša prema uzorku Boninovog.

8 N. Gattin, C.Fisković: Juraj Dalmatinac, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1982. , 7 – 8. str.

9

Valja napomenuti kako se cvjetna gotika u arhitekturi javlja i u karakterističnim

palačama koje uz raskošno pročelje sadrže i dvorište s prizemnom ložom.9 Bogati

plemići i građani su ranije stečenim bogatstvom prezidavali svoje srednjovjekovne

kuće.

Slika 7. Slika 8.

Juraj je podigao i iskitio palaču, dvorište s monumentalnim vratima i otvorenim,

na žalost, uništenim stubištem starog splitskog plemićkog roda Papalića.

Papalićeva palača u potpunosti odgovara tipu mletačke stambene palače, te kao

takva idealan je primjer takve vrste zgrade.10 Sagrađena je u sjeveroistočnom dijelu

Dioklecijanove palače. Tlocrt je određen starijim strukturama – na tom mjestu nalazilo

se nekoliko romaničkih kuća – te je stoga nepravilnog oblika. Zgrada ima prizemlje i

dva kata, a reprezentativni prostori se nalaze u južnom dijelu palače, okrenuti prema

dvorištu, koje je od ulice odvojeno visokim zidom s bogato urešenim portalom koji u

svojoj luneti ima grb obitelji. U zapadnom dijelu kuće nalazi se loža, dok su

gospodarski prostori smješteni u istočnom dijelu prizemlja.

9 T. Marasović: Kulturna baština 1, Sveučilište u Splitu, Split, 2001. , 230. str.10 D. Kečkemet, dr. : Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u Splitu, Književni krug, Split, 1988. : Papalićeva palača i gotička arhitektura Jurja Dalmatinca u Splitu, Izvorni znanstveni rad, Muzej grada, Split, 162.str.

10

Složena kompozicija prostora i volumena ove palače pokazuje kraj razvojnog

srednjovjekovne dalmatinske građanske kuće. Takav oblik zadržao se do baroka. 11

4.2.3. RAD DALMATINCA U DUBROVNIKU

Juraj u Dubrovnik dolazi 1452. godine, a stupio je u državnu službu republike

1462. godine. Najprije je izradio model jedne od četverouglastih kula na sjevernom

gradskom zidu, a zatim je završio najjaču i najljepšu dubrovačku kulu Minčetu,

suvremenijeg i odbojnijeg okruglog oblika .

Uz obrambene i praktične gradnje, radio je i na obnovi Kneževa dvora.12

Slika 9.

11 M. Pelc: Hrvatska umjetnost, povijest i spomenici, Institut za povijest umjetnosti: Školska knjiga, Zagreb, 2010., 146. str. 12 N. Gattin, C.Fisković: Juraj Dalmatinac, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1982. , 36 – 38. str.

11