GOSPODARSTVO

1. Investicije Investicije su ulaganja koja povećavaju ukupan društveni fond kapitalnih dobara. One imaju dvije uloge :

Povećanjem opsega investicija povećava se i proizvodnja i zaposlenost u zemlji One povećavaju fond kapitalni dobara što utječe na gospodarski rast u zemlji

Postoje tri elementa bitna za razumjevanje investicija : prihodi, troškovi, očekivanja. Prihodi – neka investicija će donijeti dodatne prihode ako dodatna količina proizvoda se može prodati na tržištu. Trošak investicije – trošak kapitala, a on je određen kamatnom stopom. Očekivanja – to je vjerovanje investicije da će budući prihodi biti veći od troškova. Država na investicije može utjecati monetarnom politikom.

2. Agregatna ponuda Definira se kao funkcija zaposlenosti proizvodni činitelja i uložene količine ljudskog rada. Ovisi o cijeni inputa, plaćama i drugim troškovima proizvodnje. Predstavnici klasične ekonomske škole vide je kao okosnicu podignutu na razinu pune zaposlenosti. (lijevi graf)

P P AS

aa max Q>a max

Predstavnici neklasične ekonomske škole se ne slažu s tim i prema njima je agregatna ponuda rastuća funkcija proizvodnje jer proizvodni kapaciteti nisu 100 % iskorišteni. (desni graf)

3. Agregatna potražnja Označava ukupnu svotu koju su potrošači, kućanstva, poduzeća i vlada spremni potrošiti na proizvode i usluge. Ona nije fiksna već je promjenjiva, a njene komponente su : potrošnja (C) , investicijska potrošnja (strojevi, oprema, zgrade ...) , državna potrošnja (policija, vojska …) , neto izvoz (razlika uvoza i izvoza).

P

AD

Q

4. Potrošnja i štednja, funkcije (graf)

Potrošnja predstavlja dio dohotka kućanstva neke zemlje koja se troše na finalna dobra i usluge. Na osobnu potrošnju u prosjeku se troši 50 – 90 % raspoloživog dohotka. Kućanstva i pojedinci s nižim raspoloživim dohotkom troše manje u apsolutnom iznosu od onih s visokim raspoloživim dohotkom. Ako se izračuna u relativnom smislu siromašniji troše puno veći dio svoga dohotka nego bogati. (lijevi graf)

C S4d = C

S

4d yd

Štednja je dio dohotka koji nije utrošen. To je odgođena potrošnja u budućnosti. Štednja služi za investiranje, ako se radi o kućanstvima onda služi za investicije u izgradnji, dogradnji kuća . . . Ako se radi o poduzećima oni će ulagati u nabavku novih strojeva, opreme, zgrada, objekata . . . Razina potrošnje i štednje prema tome ovisi o visini dohotka. Funkcija potrošnje je C=a+pyd (desni graf)C – potrošnjaa – konstanta koja predstavlja min koji se troši i onda kada je dohodak jednak 0.p – prosječna sklonost potrošnjiyd – dohodak

5. Ukupni Nacionalni proizvod i vrste Nacionalnog proizvoda (Makroek. kružni tok)

1

NADNICE, KAMATA, RENTAI PROFIT

USLUGE RADA, KAPITALA, PRIRODNIH RESURSAI PODUZETNIČKIH SPOSOBNOSTI

KUĆANSTVA PRIVREDA

NOVČANI IZDACI ZA ROBU I USLUGE

ROBA I USLUGE

U gornjem djelu grafikona vidimo tok inputa koja kućanstva prodaju privredi. Kućanstva od privrednog sektora očekuje naknade koje ova daje u vidu nadnica, kamata, renta i profita. Za usluge rada nadnice su plaće ili nadnice. Za posuđeni novčani kapital naknade su kamate. Za uloženi kapital u proizvodnju roba i usluga naknada je profit. Za iznajmljeno zemljište za korištenje naknada je renta. U donjem djelu grafikona vidimo autpute, odnosno rezultate neke gospodarske aktivnosti. Privreda je proizvela robu i usluge koju kupuju kućanstva , a kućanstva zauzvrat privredi plaćaju novčana sredstva za robe, usluge i time je kružni tok makroekonomske aktivnosti zatvoren.UNP – predstavlja sumu svih proizvedenih roba i usluga proizvedenih u jednoj državi tokom jedne godine. Razlikujemo nominalni i realni UNP. Nominalni UNP se izražava tržišnim cijenama. Realni UNP izražavamo na temelju fiksnih cijena.

6. Kapital (tržište, cijena, graf) Kapital je treći čimbenik proivodnog procesa. Za ulaganje kapitala očekuje se naknada ili cijena, to je profit ili kamata. Kapital se javlja u obliku financijske imovine i kao akumulirani materijalni kapital. Akumulirani materijalni kapital javlja se u obliku građevinskih objekata, opreme i zaliha. Kada vlasnik financijskog kapitala ulaže taj kapital na određeno vrijeme u štedionicu ili banku ili ga posuđujemo nekome radi daljnjeg investiranja on za to dobiva kamatu. Kada se financijski kapital ulaže u izgradnju ili nabavu građevinskog objekta ili nabavu sirovina radi proizvodnje roba i usluga onda je naknada profit.

Neto prinos = bruto prinos - troškoviStopa prinosa = neto prinos / ukupno uloženi kapital X 100

Vrijeme povrata kapitala = vrijednost uloženog kapitala / vrijednost neto prinosa

Kamatna stopa = iznos kamate / uloženi kapital X100i,r Sk i,r

Dk Sk Ek2

ik,rk ik2,rk2 Dk2Ek Ek

ik, rk DkEk1

ik1,rk1 Dk1

Ke kapital Ke kapital

7. Troškovi proizvodnje u dugom i kratkom roku Ukupni troškovi proizvodnje dijele se na fiksne i varijabilne. Ovi troškovi proizvodnje mijenjaju se jednako s porastom proizvodnje. Ako proizvodnja raste, rastu i varijabilni troškovi, dok fiksni ostaju isti. Fiksni troškovi proizvodnje su dio ukupnih troškova proizvodnje čija veličina ne ovisi o opsegu proizvodnje. To su plaćanja za najam zgrade, premije osiguranja, plaćanje kamate na dugove. Varijabilni troškovi mjenjaju se s promjenom proizvodnje, ako je proizvosnja 0 i troškovi su 0, ako proizvodnja raste, rastu i varijabilni troškovi. U dugom roku nema fiksnih činitelja proizvodnje pa nema ni fiksnih troškova. Krivulja ukupnih dugoročnih troškova polazi iz ishodišta i oblika je naopako okrenutog slova S jer povećanje kapaciteta dovodi u početku do rastućeg, a kasnije do opadajućeg prinosa s obzirom na opseg kapaciteta.

troškoviLRTC

količina8. Monetarna politika

Monetarna politika je drugi oblik makroekonomske politike. Ona upravlja novčanom masom, kreditima, bankarskim sustavom od strane središnje banke. U RH tu ulogu ima Hrvatska narodna banka. Novac je sredstvo razmjene roba i usluga i mjera vrijednosti. Uvođenjem određenog novca kao zakonskog sredstva plaćanja na

2

određenom području čini država. Ona čuva vrijednost, njegovu stabilnost, provodi emisiju novca te kontrolira i štiti od krivotvorenja. Država ima kontrolu i nad kamatnom stopom preko koje utječe na investicije te na ukupan intezitet gospodarskog razvoja. Porast kamatnih stopa znači veću cijenu kapitala i smanjenje investicija, a to znači porast nezaposlenosti i usporavanje ekonomskog rasta.

9. Rad (tržište, cijena, graf) Rad je input proizvodnje pod kojim se podrazumjeva čovjekova fizička i umna sposobnost koje se koriste u proizvodnji ili biznisu. Cijena rada je nadnica. Na nadnice i ostala primanja od rada raspodjeljuje se velik dio nacionalnog dohotka.

Sn N

Ne En

Dn

0Le L

Ravnoteža između ponude i potražnje na tržištu rada određena je u točki En. Ta točka je sjecište količine rada (Le) koju su poslodavci spremni zaposliti, a ponuđači spremni ponuditi uz obostrano prihvaćenu cijenu, odnosno rentu (Re). Za istu vrstu, količinu i kvalitetu nadnicu, ali sve ovisi od regije do regije ili od mjesta do mjesta. Može se govoriti o podjeli ili o segmentaciji tržišta. Osim profesionalne postoji i prostorna segmentacija ili segmentacija po nekim drugim kriterijima.

10. Funkcije tržišta i tržišna stanja Tržište je oblik razmjene proizvoda i usluga i mjesto susreta ponude i potražnje. Osnovne funkcije tržišta su:

SELEKCIJSKA – zakonom ponude i potražnje određuju se cijene na tržištu koji su pokazatelji proizvođačima što dalje proizvoditi, a od čega odustati

ALOKACIJSKA – omogućuje razmještaj raspoloživi činitelja proizvodnje INFORMACIJSKA – odražava se kroz djelotvoran informacijski mehanizam tržišta DISTRIBUCIJSKA – tržišni mehanizam se automatski ostvaruje raspodjelu nacionalnog dohotka RAZVOJNA – unosi racionalnost i štedljivost u gospodarstvu

Tržišna strujanja su : potpuna konkurencija, oligopol, monopol, oligopson ???, bilateralni monopol, monopton???, birateralni monopol ???. Potpuna konkurencija je tržišno stanje kada se na strani kupca i potrošača javlja velik broj sudionika. Cijena se uspostavlja na temelju ponude i potražnje. Monopol je tržišno ostvarenje u kojemu je jedan proizvođač u cijeloj proizvodnoj grani. Oligopol je tržišno stanje u kojem granom proizvodnje dominira mali broj proizvođača.

11. Povjest ekonomske misli Aristotel koristi riječ oikonomija u smislu vještine pribavljanja dobara potrebnih za život i korisnih za kućanstvo. Ekonomija kao znanost javlja se kasno s pojavom Adama Smitha i njegovog djela «Bogatstvo naroda» 1776. godine. To je bilo doba razvoja kapitalizma i društva sa sve većim slobodama. Privatno vlasništvo u svimdruštvima je nosilo napredak, ideje, poduzetništvo, ekonomski i opći razvoj društva. Početak kapitalizma povjesničari su označili kao doba merkantilizma. Sljedeći pravac koji se javio kao kritika merkantilizma je fiziokratizam. Kasnije se javlja klasična ekonomska škola čiji je začetnik Adam Smith. Nakon smrti Adama Smitha njegovo djelo nastavlja David Ricardo i piše djelo «Nečela političke ekonomije». U Njemačkoj se javlja i drugi oblik kritike klasične ekonomske škole na čelu sa Jean Baptiste Say i njegovim istomišljenicima koji radnu teoriju vrijednosti zamjenjuju teorijom korisnosti. Poznati teoretičari granične korisnosti su Leon Walras i Alfred Marshald.

12. Inflacija i vrste inflacije (graf) Inflacija je ponuda općeg rasta razine cijena u jednom nacionalnom gospodarstvu. Mjeri se indeksom rasta cijena : CPI = Pt-P(t-1) / P(t-1) X100 S obzirom na različite uzroke nastanka inflacije, inflaciju djelimo na : inflaciju ponude, inflaciju potražnje, inflacija uzrokovana monetarnom politikom i strukturna inflacija. S obzirom na rast cijana inflaciju djelimo na : umjerenu ili puzajuću, galopirajuću i hiperinflaciju. Inflacija je umjerena kad je stopa inflacije jednoznamenkast broj, odnosno 5-10 % godišnje. Galopirajuća inflacija nastaje kada cijena raste dvoznamenkastom ili troznamenkastom stopom godišnje, odnosno kada je veća od 10%. Hiperinflacija je intenzivno povećanje razine cijena prema stopi većoj od 50% mjesečno.

AS' P AS P p' AD' p' E' AS

E' p p

E AD E AD

q* Qq' q q* q q' Q

3

13. Tvrtka (pojam, vrsta, organizacijske strukture) Tvrtka je samostalna gospodarska organizacijska jedinica koja upotrebljava gospodarske resurse da bi proizvela dobra. Vrste tvrtki :

Prema mjestu u procesu reprodukcije Prema predmetu poslovanja Prema vlasništvu Prema veličini

Prema mjestu u procesu reprodukcije djelimo ih na : proizvodne, trgovinske i financijske. Proizvodne proizvode dobra i obavljaju usluge. Trgovinske se bave prometom roba i usluga. Prema predmetu poslovanja djelimo ih na : industrijske, trgovinske, poljoprivredne, građevinske . . . Prema vlasništvu djelimo ih na privatne i javne. Javne se osnivaju radi proizvodnje i prometa dobara i pružanja usluga, a privatne se osnivaju privatnim kapitalom. Prema veličini djelimo ih na velike, mele i srednje.Organizacijska struktura – jednovlasničko ili inokosno poduzeće ima samo jednog vlasnika koji donosi sve odluke, ima potpun nadzor i jedini je gospodar. Nedostatak su ograničeni resursi svotom novca koju vlasnik može dobiti kao zajam, neograničena odgovornost. Partnerstvo ili ortaštvo – udružuje se 2 ili više osoba pri stvaranju tvrtke pristajući na zajedničko poslovanje. Korporacija je tvrtka čiji su vlasnici brojni individualci, imatelji dionica.

14. Ponuda (činitelji, elastičnost, graf) Ponuda je količina roba i usluga koja se planira prodati na određenom tržištu u određenom vremenskom razdoblju. Činitelji ponude su : cijena proizvoda, cijena ostalih proizvoda, troškovi proizvodnje, organizacija tržišta. Prema zakonu ponude proizvođači će više ponuditi kad je veća cijena.

P S

QElastičnost ponude je osjetljivost ponude na promjene cijena nekog proizvoda odnosno to je intezitet promjenjene ponuđene količine nekog dobra s obzirom na promjenu cijena tog dobra.ELASTIČNOST > 1 = ELASTIČNA PONUDA (kada je postotna promjena ponuđene količine veća od postotne ponude cijena).ELASTIČNOST = 1 = JEDINIČNA ELASTIČNOST (kada je postotna ponuda ponuđene količine jednaka postotnoj promjenu cijene).ELASTIČNOST < 1 = NEELASTIČNA PONUDA (kada je postotna promjena ponuđene količine manja od postotne promjene cijene).Postoji još savršenoelastična i savršenoneelastična ponuda. Savršenoelastična ponuda je kada koeficijent elastičnosti jednak beskonačnosti, a kada je koeficijent jednak nuli onda je neelastična.

E=0 E=1 E =

S obzirom na vijeme u kojem promatramo ponudu razlikujemo dugi, kratki i trenutni rok. U trenutnom roku proizvođači mogu povećati svoju ponudu zbog porasta cijena samo ako imaju zalihe te robe na skladištu. Ponuda je neelastična. Kratki rok je vrijeme u kojem ponuđač ima vremena nabaviti sirovinu i materijal, te s raspoloživim kapitalima može proizvesti i ponuditi veću količinu proizvoda. Ponuda je elastičnija. Najveću elastičnost ima u dugom roku jer je to vrijeme u kojem ponuđač ima vremena za nabavku novih strojeva pa tako može povećati proizvodnju.

15. Potražnja (činitelji, elastičnost, graf) Potražnja je količina dobara i usluga koja će se kupiti po određenim cijenama na određenom tržištu u određenom vremenu.

P

DQ

Činitelji potražnje pokazuju nam što određuju potražnju na tržištu. Na potražnju utječu : cijena dobara, cijena dobara povezana s tim dobrima, dohodak potrošača, veličina tržišta, ukusi . . . Elastičnost potražnje označava osjetljivost neke ekonomske veličine na promjene druge ekonomske veličine s kojom se nalazi u korelacijskom odnosu. Ako promjena cijene od 1% dovede do promjene potraživane količine više od 1% onda je potražnja elastična. Ako promjena cijena od 1% dovede do promjene količine potraživanja manje od 1% onda je potražnja neelastična. Ako je jednaka onda je jedinično elastična. P P P

p2

p1

Q Q Qq2 q1

4

elastična jedinična elastična neelastična16. Novac (pojam, vrijednost novca, funkcija novca)

Novac je sredstvo razmjene jer da nije novca onda bi i danas bila trampa (razmjena proizvoda). Vrijednost novca je ona količina proizvoda i usluga koju možemo kupiti za taj novac. Funkcije novca su :

Funkcija novca kao mjere vrijednosti Funkcija novca kao prometna sredstva Funkcija novca kao sredstva zgrtanja blaga Funkcija novca kao platežno sredstvo Funkcija svjetskog novca

Bankarske poslove djelimo na : aktivne, pasivne i neutralne. U aktivnim se banka pojavljuje kao vjerovnik, u pasivnim kao dužnik, a u neutralnim je posrednik koji naplaćuje provizije. Kreditni potencijal banke ovisi od:

Iznosu bankarskih sredstava O iznosu obavezne rezerve koju mora držati kod središnje banke O rezervi likvidnosti koju mora držati na računu

Aktivni bankarski poslovi se dijele na kratkoročne i dugoročne. Kratkoročni su : kontokorektni krediti – banka ga odobrava korisniku preko tekućeg računa; eskontni krediti – na osnovu mjenice, lombandni – osnovu zaloga pokretne imovine ili VP ; akcetni – odobrava na temelju akceptirajuće mjenice ; rambursni – krediti koji se primjenjuju u prekomorskoj trgovini.

17. Zakon ponude i potražnje (ravnoteža i poremećaj ravnoteže, graf) Ravnoteža se uspostavlja prema onoj cijeni kod kojih su sile ponude i potražnje u ravnoteži. U točki ravnoteže količina koju kupci žele kupiti jednaka je količini koju ponuđači žele ponuditi. Često putasa na tržištu pojavljuju određeni učinci koji dovode do poremećaja postojeće ravnoteže ponude i potražnje. Oni mogu biti na strani ponude i potražnje. Na strani ponude najčešće su to porast troškova proizvodnje koji dovodi do smanjenja ponude, a na strani potražnje promjena dohotka potrošača koja dovodi do promjene u potrošnji.

P S R

P* D

D1 D=S S1 Q18. Adam Smith – Merkantilizam i fiziokratizam

Adam Smith rođen je 1723. u Škotskoj. Radio je kao profesor filozofije i logike. Kasnije putuje Europom i u Parizu se upoznaje s fioziokratima čije ideje nadopunjuje su svom djelu «Bogatstvo naroda» 1776. U tom djelu on pridržava privatno vlasništvo i slobodu poduzeća. On smatra da je izvor bogatstva ljudski rad i marljivost što predstavlja začetak radne teorije koju kasnije nastavlja David Ricardo. On djeli sredstva za rad, zemlju, kapital, čime ukida dotadašnje gledanje fiziokrata da jedino zemlja stvara vrijednost. Adam Smith kritizira merkantilizam i njihovu teoriju da je trgovina izvor bogatstva i to izvoz. On se zalaže za slobodnu trgovinu između država bez carina. Poznato načelo koje on uvodi je «NAČELO NEVIDLJIVE RUKE».Početak kapitalizma povjesničari su označili kao doba MERKANTILIZMA. Predstavnici ovog procesa su smatrali da je trgovina i to izvoz, izvor bogatstva za svaku državu te da država treba nastojati što više izvoziti, a što manje uvoziti. Glavni predstavnik ovog pravca je Thomas Man. Sljedeći pravac koji se javio kao kritika merkantilizma je FIZIOKRATIZAM (firis = priroda, kratio = vladati). Fiziokrati smatraju da je poljoprivredna proizvodnja izvor bogatstva, a ne trgovina.

19. Zemlja (tržište zemlje, cijena i graf) Zemlja je fiksni input. Ne može se smanjivati ni povećavati. Cijena, odnosno naknada zemlje je renta. Ona je određena cijenom proizvoda koji će se na nekom zemljištu proizvoditi. R Dz Sz

Re Er

0 z-količina zemljeRavnotežnu rentu Er određuju odnosi između ponude zemlje i potražnje za zemljom. Točka Er je određena sjecištem jednake količine ponude zemlje i potražnje za zemljom uz ravnotežnu rentu Re. To znači da su zemljoposjednici spremni iznajmiti upravo onoliku količinu zemlje koju su zemljozakupnici spremni zakupiti uz ravnotežnu rentu.

20. Resursi i oportunitetni troškovi Resursi su sva raspoloživa dobra proizvedena i neproizvedena koja doprinose proizvodnji i blagostanju naroda, odnosno reursi su izvor blagostanja koja se koriste u proizvodnji roba i usluga. Njihova najvažnija osobina je ograničenost pa zato njihova potrošnja treba biti što racionalnija i efikasnija. Dijele se na : obnovljive i neobnovljive. Obnovljivi su : rad, kapital ; neobnovljivi su : materijal, energija . . . Renta je naknada koja se plaća vlasniku zemljišta na kojemu se crpi određena sirovina. Rentu plaćaju vlasnici zemljišta.Oportunitetni trošak javlja se iz pojave ogrančenih ekonomskih dobara i resursa, pa se prilikom trošenja tih resursa trebaju donijeti važne odluke. Budući da su ljudske želje i potrebe neograničene onda je potrabno bolje proučiti kako što bolje iskoristiti ograničene resurse i zadovoljiti te potrebe. S ograničenim resursima o odlukama da imamo više jedne stvari, automatski znači da imamo manje druge stvari. Tu se javlja oportunitetni trošak, a to je vrijednost prve sljedeće najbolje alternative od koje se odustalo.

5

21. Produktivnost, ekonomičnost i rentabilnost PRODUKTIVNOST – predstavlja odnos između količine proizvedenih dobara i usluga i radnog vremena utrošenog za njihovu proizvodnju. Količina proizvoda je Q, a vrijeme potrošeno na proizvodnju je T, pa je produktivnost P = Q/TEKONOMIČNOST – je odnos između proizvedeni učinaka i troškova proizvodnje.E = UP/UT - proiz.učinak (autput)/troškovi proizvodnje ; UP – UT = profitRENTABILNOST – predstavlja odnos novostvorene vrijednosti koju čine nadnice i profit i uloženi kapital.R = NV (nadnice i profit) / uloženi kapitalAko ovaj iznos pomnožimo s 100 rentabilnost možemo pokazati u postotku.

22. Fiskalna politika, porezi i javni dug Fiskalna politika je prvi oblik makroekonomske politike, koji obuhvaća oporezivanje građana i poduzeća s jedne strane i državne izdatke s druge strane. Ona određuje koji će se dio BNP-a trošiti na privatne, a koji na javne potrebe. Porezi su prihodi države koje ona prikuplja od građana. Porezi se dijele na direktne i indirektne. Direktni porezi se porezi kod kojih se zna ime poreznog obveznika i veličina porezne osnovice npr porez na dohodak. Kod indirektnih poreza se ne zna i nije bitno tko ih plaća jer se oni ugrađuju u cijenu roba i usluga pa ih plaćaju kupci tih roba. Javni dug je jedan od oblika financiranja javnih rashoda na teret budućih fiskalnih prihoda kako bi se postigli određeni ciljevi. Najčešće se koristi za financiranje javnih radova u zemlji i za pokriće budžetskog deficita. Budžetski deficit je razlika budžetskih prihoda i rashoda kad budžetski rashodi premašuju prihode.

23. Tržišno gospodarstvo i tržišni mehanizam To je oblik gospodarstva i ekonomske organizacije u kojem pojedinačni potrošači i tvrtke kroz tržište rješavaju tri ekonomska pitanja (što, kako i za koga proizvoditi). Odgovor na pitanje ŠTO? – da će proizvođač proizvoditi onaj proizvod koji će mu donijeti najveći profit. Odgovor na pitanje KAKO? – također odlučuje proizvođač, a radi se o odabiru tehnologije i načinu proizvodnje. Na pitanje ZA KOGA? – odgovor se nalazi na tržištu. Slobodno tržište se sastoji od ponude i potražnje. Na strani ponude su proizvođači koji raspolažu strojevima, robom i materijalom. Na strani potražnje su kupci koji slobodno troše svoj dohodak i dijele ga, dio na potrošnju, dio na štednju.

24. Vanjsko-trgovinska politika Svaka zemlja ima potrebu za vanjskom trgovinom, kako za uvozom tako i za izvozom. Osnovne mjere VP koje poduzimaju države su carine i kvote. Kvote su fizička organizacija ili količinska ograničenja uvoza neke robe koje određuje država. Carine su iznos izražen u postotku koji se obračunava na uvezenu robu, pa podiže njezinu cijenu i tako smanjuje konkurentnost te robe na domaćem tržištu. Na taj način država štiti domaće proizvođače, a istodobno puni svoju kasu. Politika stečene valute također spada u mjere VP, a može biti politika fiksnog tečaja i politika plivajućeg tečaja.

25. Teorija vanjske trgovine Teorije vanjske trgovine su :

Teorija komparativnih prednosti Protekcionizam Slobodna trgovina

Teorija komparativnih prednosti – ova teorija polazi od činjenice da se zahvaljujući razmjeni i trgovini izvršava podjela rada. Osnivač ove teorije je David Ricardo, a kasnije mu se pridružio Adam Smith. Zakon komparativnih prednosti kaže da svaka zemlja treba proizvesti i izvesti ona dobra za koja će mu trebati niski troškovi proizvodnje, a uvoziti one koje bi mogla proizvesti uz visoke troškove. Protekcionizam – predstavlja skup mjera koje poduzima jedna zemlja da bi zašititla svoje gospodarstvo od uvoza stranih roba i usluga. Time se štite domaći proizvodi, povećavaju se državni prihodi i smanjuje se nezaposlenost. Zaštitne mjere su carine i kvote. Carine su iznos izražen u postotku koji se obračunava na uvezenu robu, pa podiže njezinu cijenu i tako smanjuje konkurentnost te robe na domaćem tržištu. Kvota je utvrđena količina neke robe koja se u određenom vremenu može uvesti u državu. I carine i kvote imaju isti ekonomski efekt, a to su :

Obje dovode do smanjenja efikasnosti domaće proizvodnje Ovakvim mjerama gube i potrošači jer carine i kvote povećavaju cijene uvezene robe, a samim tim

povećava se i cijena roba i usluga proizvedenih na domaćem tržištuSlobodna trgovina – za razliku od protekcionizma nema nikakvog ograničenja u pogledu trgovine s drugim zemljama. Predstavnici ove teorije smatraju da se jedino tako postiže puni ekonomski napredak.

26. UNP, NNP, NI i DI Sveukupna proizvodnja neke zemlje tijekom određenog vremenskog razdoblja (najčešće tijekom 1. godine) naziva se ukupni nacionalni proizvod – UNP. NNP = UNP – amortizacijaNacionalni dohodak (NI) je zbroj dohodaka primljenih na temelju korištenja osnovnih činitelja gospodarske aktivnosti, a to su : rad, zemlja i kapital. NI dobijemo tako što UNP umanjimo za amortizaciju i indirektne troškove. NI = UNP – a – INTxRaspoloživi dohodak kućanstva predstavlja raspoloživ vrijednosni dohodak kojim stanovništvo neke zemlje stvarno raspolaže (tijekom 1 godine). DI = NI – DITx – S + Tr stednja (S), transferi (Tr)

27. Ekonomska uloga države i ciljevi države Imamo ulogu države u gospodarstvu koja se svodi na tri funkcije :

PROMICANJE EFIKASNOSTI – država je promiče tako što otklanja greške i nedostatke tržišta PROMICANJE JEDNAKOSTI – država promiče tako što ubire poreze građana i poduzeća i koristi ih za

plaćanje javnih djelatnosti i za pružanje pomoći siromašnom sloju i sl. PROMICANJE STABILNOSTI – država je promiče aktivnim vođenjem monetarne i fiskalne politike i tako

utječe na razinu proizvodne cijene, nezaposlenosti . . .

6

Cilj makroekonomske politike je da država pokuša utjecati djelujući u obliku različitih makroekonomski politika.

28. Gospodarski rast, razvoj, čimbenici i zapreke Danas na svijetu živi preko 5 mlrd ljudi i oni su nejednako raspoređeni. Više od 4 mlrd živi u nerazvijenim zemljama, a samo 1 mlrd živi u industrijsko razvijenim zemljama. Najsiromašniji ljudi žive u nerazvijenim zemljama na rubu gladi. Za siromašne zemlje kažemo da su to zemlje u razvoju ili zemlje tzv. Trećeg svijeta. Oni imaju vrlo veliki rastući broj stanovnika i mali prirast dohotka. Razlika i neravnomjernost gospodarskog razvitka može se prikazati tzv. Lorezovom krivuljom. (lijevi graf)

Komulat. Proiz % dohotka po stan

proizvodna funkcija SAD

Lorenzova krivulja SAD Eti

Komulativni % Ostatak svijeta Broja stanovnika

Kapital po stan Etiopija SAD

Ovaj grafikon pokazuje komulativni postotak dohotka naspram komulativnog postotka stanovništva. Ako je dohodak ravnomjerno raspoređen Lorenzova krivulja se nalazi pod nagibom od 45°. Razina neravnomjernosti prikazuje se otklonom ili udaljenošću od Lorenzove krivulje jednakosti. Na grafikonu su prikazane još dvije krivulje pored Lorenzove krivulje. Jedna prikazuje raspored sohotka između obitelji u SAD-u, dok druga predstavlja raspored dohotka po stanovniku u ostalim zemljama svijeta. Vidimo da je raspored dohotka neravnomjernije raspoređen u ostalim zemljama svijeta doli u SAD-u i to nam prikazuje Lorenzova krivulja.Proizvod jedne zemlje ovisi ovisi o inputima i tehnologiji koja je potrabna da bi se ti inputi transformirali u auutpute. Veza između inputa i autputa je proizvodna funkcija. Postoje tri osnovna inputa, a to su : prirodni resursi, rad i kapital. Prirodni resursi uključuju sve prirodne neproizvodne inpute, kao što su zemlja, rad, minerali . . . Jedan od vrlo važnih čimbenika koji utječu na povećanje gospodarske aktivnosti je i rad. Jedni smatraju da je rad glavni čimbenik u proizvodnji autputa, dok drugi smatraju da je to kapital. Kapital je treći čimbenik proizvodnog procesa. Postoje dvije vrste kapitala : fizički i ljudski kapital. Fizički kapital obuhvaća sve ceste, željeznice, zgrade . . . dok ljudski kapital je akumulirano znanje i vještine radne snage. (desni graf)Što je veći iznos kapitala po stanovniku to je veći i proizvod po stanovniku.Zapreke gospodarskom rastu su :

1) RAST BROJA STANOVNIKA – industrijski razvijene zemlje imaju malu stopu rasta stan oko 1%, pa čak i niže, dok nerazvijene zemlje imaju relativno visoku stopu rasta od 3%, pa čak i više. Kada broj stanovnika brzo raste, a zemlja je siromašna onda to sve zajedno uvjetuje dva negativna efekta na gospodarski rast, i to :

Povećava se udio osoba koje su ovisne o zaposlenim osobama Porast kapitala je usmjeren na uzdržavanje stanovništva umjesto na proizvodnju roba i usluga

U zemljama kao što je SAD stopa rasta stanovništva manja je od 1% godišnje, a samo 20% stanovništva je ispod 15 godina. U Etiopiji rast broja stanovnika je viši od 3%, ali je čak 50% stanovnika ispod 15 godina.

2) NISKA STOPA ŠTEDNJE - siromašni ljudi imaju nisku razinu štednje, gotovo ništa ne štede, a kako se povećava dohodak tako i stopa štednje.

3) INOZEMNI DUGOVI - Siromašne zemlje dižu velike zajmove koje moraju otplatiti zajedno s kamatom. One zemlje kod kojih stopa rasta dohotka prelazi visinu kamatu stope neće se opteretiti dugovima. One mogu od ostvarenog dohotka vraćati zajam i kamatu i još im ostaje za potrošnju ili štednju.

4) ZAMKA NERAZVIJENOSTI – situacija u kojoj je zemlja obuhvaćena u nisko-dohodovnu klopku i mora sama sebe obnavljati. Mali kapital po radniku rezuktira niskim proizvodom po radniku. Niska produktivnost podrazumjeva mali dohodak po radniku. Niski dohodak po radniku rezultira niskom stopom štednje, niska stopa štednje rezultira niskom stopom domaće proizvodnje.

29. Nezaposlenost i sindikati Neaposlenost u nekoj privredi je stanje u kojem dio radno sposobnog stanovništva traži posao na tržištu rada, ali ostaje bez radnog mjesta. Razina nezaposlenosti se mjeri stopom nezaposlenosti. Stopa nezaposlenosti je ekonomski pokazatelj ili broj koji nam pokazuje postotni udjel nezaposlenih u ukupnom broju radnosposobnog stanovništva neke zemlje. To je omjer između broja nezaposlenih i ukupnog broja radno sposobnog stanovništva pomnoženog sa 100. Nezaposlenost može biti dobrovoljna i nedobrovoljna. Dobrovoljna nezaposlenost je onda kada zaposlenici napuštaju napuštaju posao kako bi potražili neki drugi. Nedobrovoljna nezaposlenost je onda kada bi ljudi željeli ostati na poslu, ali su otpušteni ili bi se željeli zaposliti ali nitko ih ne prima na posao. Ova vrsta nezaposlenosti ima dva oblika, a to su :

Strukturalna Ciklična

Strukturalna nezaposlenost uzrok je profedionalne i prostorne neusklađenosti između ponude rada i potražnje za radom. Ciklična nezaposlenost je karakteristična za depresijsku fazu. Nezaposlenost i inflacija je velik neprijatelj svakog gospodarstva.Sindikati su oblici organiziranja radnika. Umjesto da svaki radnik za sebe odgovara za svoja prava i obveze sindikati kolektivno zastupaju radnike u pregovorima s poslodavcima. Odredbe iz kolektivnog ugovora se podjednako primjenjuju za sve radnike, pa i za one koji nisu članovi sindikata. Država donosi radno zakonodavstvo, čime se određuju prava i obveze radnika i poslodavaca. Predstavnici sindikata i poslodavaca sklapaju kolektivni ugovor kojeg se moraju držati obje strane.Najznačajnije odredbe kolektivnog ugovora su :

1 visina nadnica za određene vrste i količine rada2 dnevni, tjedni i godišnji odmor

7

3 naknade za noćni, prekovremeni rad, rad vikendom i blagdanima4 radna disciplina5 prava i obveze za vrijeme štrajka6 mirovinsko, zdravstveno i invalidsko osiguranje7 promjena visine nadnice s obzirom na povećanje troškova života8 definiranje koliki se broj zapošljava u poduzeću na nekoj djelatnosti9 prava i obveze za vrijeme bolovanja10 tko i kako može dobiti otkaz11 vrijeme trajanja ugovora12 potpisi ovlašteni predstavnika sindikata i poslodavaca13 druge određene manje ili više bitne za odnose radnika i poslodavca

Sindikati imaju odreženu moć u pravdi rada. Oni pregovaraju da bi ostvarili prije svega veće plaće i ostala prava. Poslodavci imaju veću moć u potražnji za radom. Dolazi do sve veće suradnje između sindikata, poslodavaca i države.

8