1

dr. sc. Ante Orlović

MUP RH - Visoka policijska škola Zagreb1

GOSPODARSKI KRIMINALITET I

NACIONALNE KRITI ČNE INFRASTRUKTURE

– STRATEGIJSKI OKVIR U REPUBLICI HRVATSKOJ

Sažetak: Uvodno se iznose pojmovna odreñenja gospodarskog kriminaliteta i nacionalnih

kritičnih infrastruktura te se, u nastavku, ističu negativni utjecaji (direktni, indirektni)

gospodarskog kriminaliteta na kritične infrastrukture. U središnjem dijelu, navode se i kratko

opisuju strategijski dokumenti vezani za gospodarski kriminalitet (sprječavanje i suzbijanje)

te za nacionalne kritične infrastrukture (sigurnost i zaštita). Zaključno se konstatira postojanje

strategijske insuficijencije u svezi s predmetnom problematikom u Republici Hrvatskoj.

Klju čne riječi: gospodarski kriminalitet, nacionalne kritične infrastrukture, strategijski okvir

Abstract: In the introduction are presented a conceptual definitions of economic crime and

national critical infrastructures and, in sequel, are highlighted a negative impact (direct,

indirect) of economic crime on critical infrastructures. In the central part, are listed and

briefly described strategic documents related to economic crime (prevention and suppression)

and a national critical infrastructures (security and protection). In conclusion, it notes the

existence of strategic insufficiency according to this issue in the Republic of Croatia.

Key words: economic crime, national critical infrastructures, strategic framework

1. Uvod

Gospodarski kriminalitet specifična je vrsta kriminaliteta koja se dogaña uglavnom u

sferi gospodarstva, ali nerijetko i u područjima izvan gospodarstva, u društvenim

djelatnostima. Gospodarski kriminalitet usmjeren je primarno protiv gospodarstva, čime se

ono slabi, a time posredno i država u cijelosti, koju on i izravno ugrožava pričinjavajući joj

znatne financijske štete. Gospodarski kriminalitet prepoznaje se kao relevantan društveni

problem od strane političkih vlasti, ali samo u svojim specifičnim segmentima u svezi s

kojima se, kao ad-hoc žarištima, donose nacionalni strategijski dokumenti i pripadajući im

1e-mail adresa: aorlovic@fkz.hr

2

akcijski planovi. Iz njih proizlazi postojanje odreñenog stupnja društveno-političke svijesti o

potrebi sustavnog djelovanja u sprječavanju i suzbijanju gospodarskog kriminaliteta, ali

segmentarno–fragmentarni strategijski pristup, koji je u Republici Hrvatskoj prisutan umjesto

sveobuhvatnog odnosno holističkog, u bitnome limitira efekte društvenog suprotstavljanja

tako složenoj i opsežnoj društvenoj pojavi kakav je gospodarski kriminalitet.

Gospodarski kriminalitet na izravan i neizravan način predstavlja značajnu ugrozu za

nacionalne kritične infrastrukture koje u Republici Hrvatskoj tek u aktualnom vremenu, na

eksplicitniji način, postaju društveno-politički prepoznatljive kako u kontekstu njihove

društvene važnosti tako i u odgovarajućem sigurnosnom kontekstu. Normativna podloga koja

se permanentno, ali diskontinuirano i nesistematizirano izgrañuje, odnosno postojeći i novi

strategijski dokumenti zaštite i sigurnosti nacionalne kritične infrastrukture ne bi trebali biti

orijentirani isključivo na prijetnje od izvanrednih situacija (prirodne i antropogene katastrofe)

već i na ''redovne'' odnosno ''standardne'' ili ''uobičajene'' prijetnje koje se javljaju u vidu

gospodarskog kriminaliteta i njegovih posljedica. Ove prijetnje i posljedice nisu, na prvi

pogled, tako drastične i očite kao prvonavedene već se manifestiraju kao latentne, ali

konstantne i kumulativne ugroze različitih sektora nacionalne kritične infrastrukture.

Posljedice gospodarskog kriminaliteta, podjednako kao katastrofe izvanrednog karaktera,

imaju veliku važnost i utjecaj na sposobnost besprijekornog odnosno urednog funkcioniranja

kritičnih infrastruktura, o kojima ovisi kakvoća života pojedinaca i društva u cijelini.

Nedovoljna prepoznatljivost i definiranost gospodarskog kriminaliteta i nacionalnih

kritičnih infrastruktura kao relevantnih društvenih činjenica – svake za sebe, odnosno

nedostatna razina društvene spoznaje o njihovoj meñuzavisnosti temeljenoj na negativnim

utjecajima gospodarskog kriminaliteta i posljedicama na kritične infrastrukutre, rezultira

strategijskom insuficijencijom u smislu neadekvatnog društvenog ureñivanja predmetne

problematike. Riječ je o društevnom stanju kojeg obilježavaju nedostatne, nesistematizirane,

djelomice preklapajuće i neumrežene strategije u svezi s relevatnim i konkretnim društvenim

problemima. U takvim okolnostima, društvena afirmacija sustava nacionalnih kritičnih

infrastruktura ne dogaña se na odgovarajućoj razini i na odgovarajući način, kao niti

društvena negacija gospodarskog kriminaliteta, njegova eliminacija odnosno redukcija.

Posljedice ovakvog stanja očituju se u permanentnom ograničavanju i razgrañivanju ukupnih

potencijala društva, aktualnih i perspektivnih, materijalnih i ljudskih. Štete koje time nastaju

za hrvatsko društvo i grañane – dugoročne su i nesagledive.

3

Koncept razmatranja predmetne problematike, koja se razrañuje u nastavku ovog rada,

prikazan je na Slici 1.

Slika 1. Gospodarski kriminalitet u kontekstu ugroze nacionalnih kritičnih infrastruktura

Gospodarski kriminalitet

Pravna osoba

NACIONALNA KRITI ČNA

INFRASTRUKTURA

GOSPODARSKI KRIMINALITET STRATEGIJSKI OKVIR

NACIONALNE KRITI ČNE INFRASTRUKTURE STRATEGIJSKI OKVIR

DRŽAVA

Prirodne opasnosti

Terorizam Rat

Tehničko-tehnološke opasnosti

''RE

DO

VIT

E''

UG

RO

ZE

/ O

PA

SN

OS

TI

PE

RM

AN

EN

TN

A D

EV

AS

TA

CIJ

A N

KI-

a IZ

VA

NR

ED

NE

UG

RO

ZE

/ O

PA

SN

OS

TI

PR

OM

PT

NA

DE

ST

RU

KC

IJA

NK

I-a

NKI - otpornost na ugroze: ● Prevencijska ● Amortizacijska ● Sanacijska

Direktna ugroza

Indirektna ugroza

4

2. Pojmovno odreñenje

Gospodarski kriminalitet možemo načelno smatrati negativnom socio-ekonomskom

pojavom, a kritične nacionalne infrastrukture relevantnim socio-ekonomskim sustavima.

Razmatranje naznačenih društvenih činjenica kao i njihovog meñuodnosa, iz perspektive

strategijskog okvira kojim su obuvhaćene, razumijeva potrebu njihovog nešto preciznijeg

definiranja, odnosno odreñivanja njihova pojma i sadržaja – barem na načelnoj razini.

2.1. Gospodarski kriminalitet

Zakonska definicija gospodarskog kriminaliteta ne postoji, a druge definicije koje su

prisutne u stručnoj i znanstvenoj literaturi nisu standardizirane i općeprihvaćene. Poteškoće

oko definiranja gospodarskog kriminaliteta uzrokovane su njegovom opsežnošću,

raznovrsnošću i promjenjivošću, a postoje i mišljenja da definicija gospodarskog

kriminaliteta nije potrebna. Svojstvo ''nedefiniranosti'' gospodarskog kriminaliteta čini ga

netransparentnim pa i odioznim u smislu istraživanja - jer ''objekt'' koji je nedefiniran ne

može se spoznavati u teoriji niti uspješno sprječavati i suzbijati u praksi. Posljedica stanja

''nedefiniranosti'' jest i dominantno prisutan parcijalistički pristup istraživanjima

gospodarskog kriminaliteta koji je vjerojatno voñen idejom ''ono što je prepoznatljivo to se i

istražuje, a neprepoznatljivo ostaje izvan fokusa istraživača i istraživanja''. Postojeća

istraživanja u pravilu obuhvaćaju samo dijelove gospodarskog kriminaliteta odnosno njegove

odreñene komponente, segmente, fragmente, elemente ili detalje. Gospodarski kriminalitet

kao cjelina ostaje mentalno nepristupačan, neshvatljiv i neobuhvatljiv objekt istraživanja,

neprepoznatljiv i apstraktan, zapravo nedovoljno i nelako ''spoznatljiv'' te stoga nedostupan.

Postojeće definicije gospodarskog kriminaliteta različito su aspektirane: kaznenopravno,

kriminalistički, kriminološki, ekonomski, svaki od tih aspekata je relevantan, no kvalitativni

standard postojećih definicija uglavnom nije na očekivanoj (zadovoljavajućoj) razini.

Prema širem poimanju (Novoselec, 2007:373) gospodarskim kaznenim djelima

smatraju se ona kaznena djela kojima se povreñuje gospodarstvo kao nadindividualno pravno

dobro, a to su kaznena djela protiv državnih financijskih interesa, protiv nacionalnog

gospodarstva i protiv imovine gospodarskih subjekata. U Rječniku kaznenog prava (Horvatić,

2002:96,165) sadržana su čak tri termina (sintagme) vezane za istu pojavu i to gospodarski

5

kriminal, gospodarska kaznena djela te kaznena djela u gospodarskom poslovanju.2

Gospodarski kriminalitet (Modly, Šuperina, Korajlić, 2008:180) jest posebno područje

kriminaliteta koje ima za krajnji cilj stjecanje materijalnog dobra ili nekih drugih koristi

neovisno u kojim oblicima i u kojim vrijednostima. U širem smislu čini ga niz različitih

konstitutivnih elemenata. U užem smislu to su samo kaznena djela protiv gospodarstva iz

kataloga inkriminacija kaznenog zakona. Glavna obilježja su mu: postojanje ''tamne brojke'',

dinamičnost i prilagodljivost ekonomskim i svim normativnim promjenama. Teorijski

promatrano (Joldžić 1986:44 prema Singer, Kovčo Vukadin, Cajner Mraović 2002:620), bez

obzira na to o kojem se državno-pravnom i gospodarsko-političkom sustavu radi, kao

gospodarski kriminalitet označava se uvijek ponašanje i fizičkih i pravnih osoba koje je

suprotno moralno prihvaćenom i pravno institucionaliziranom ponašanju u gospodarstvu,

koje, u manjoj ili većoj mjeri, ometa normalno djelovanje gospodarskog sustava, a

subjektima – sudionicima u gospodarskom životu, i šire – nanosi ili može nanijeti štetu.

Gospodarski kriminalitet (Orlović, Pajčić 2007:697-698) u užem smislu (restriktivno

definiran) obuhvaća ukupnost kaznenih djela počinjenih u sferi upravljačkih, izvršiteljskih i

nadzornih funkcija u gospodarskim subjektima pri obavljanju gospodarskih djelatnosti

odnosno pri razmjeni dobara na tržištu. U širem smislu (ekstenzivno definiran) gospodarski

kriminalitet uključuje kažnjive radnje (kaznena djela i prekršaje) počinjene i u

izvangospodarskim (društvenim) subjektima ako su one povezane s upravljanjem

(gospodarenjem) imovinom.

Definicije gospodarskog kriminaliteta trebalo bi unaprijediti u okviru svake

znanstvene discipline zasebno sa svrhom da predmetna pojava bude relevantno odreñena na

više specifičnih načina (multidisciplinarno), a umrežavanjem tih definicija moglo bi se

odnosno trebalo kreirati i cjelovito pojmovno odreñenje gospodarskog kriminaliteta

(interdisciplinarno). Poanta nije samo u korektnom definiranju gospodarskog kriminaliteta

već definiciju kao odreñivanje suštine i sadržaja nekog pojma treba shvatiti kao nužnu

pretpostavku njegova uspješnog istraživanja u teoriji te primjenjivanja novih znanja u praksi.

2Gospodarski kriminal – uobičajeni pojam za ukupnost prijavljenih i prema pravomoćnim presudama počinjenih kaznenih djela u gospodarskom poslovanju na odreñenom prostoru u odreñeno vrijeme, ponekad i za samo jedno kazneno djelo s tim značajkama. Gospodarska kaznena djela – uobičajena istoznačnica za kaznena djela počinjena u gospodarskom poslovanju ili u vezi s gospodarskim poslovanjem. Kaznena djela u gospodarskom poslovanju – kaznena djela počinjena u gospodarskom poslovanju ili u vezi s gospodarskim poslovanjem. Pod gospodarskim poslovanjem se podrazumijevaju vrste proizvodnje odnosno aktivnosti ili usluge kojima se bave pojedini gospodarski subjekti u privatnom ili javnom sektoru (npr. trgovina). Izričaj koji odgovara gospodarskim kaznenim djelima i gospodarskom kriminalu.

6

2.2. Nacionalne kritične infrastrukutre

Zakonska definicija nacionalnih kritičnih infrastruktura postoji, što je različita

situacija u odnosu na gospodarski kriminalitet koji nije zakonski definiran. Ova definicija

sadržana je u novodonesenom Zakonu o kritičnim infrastrukturama (NN 56/13) u čl. 3:

Nacionalne kritične infrastrukture su sustavi, mreže i objekti od nacionalne važnosti čiji

prekid djelovanja ili prekid isporuke roba ili usluga može imati ozbiljne posljedice na

nacionalnu sigurnost, zdravlje i živote ljudi, imovinu i okoliš, sigurnost i ekonomsku

stabilnost i neprekidno funkcioniranje vlasti. Naznačena definicija sadržava četiri bitne

komponente: (1) pojavne oblike infrastrukutre (sustavi, mreže, objekti), (2) vrstu ugroze

(prekid djelovanja, prekid isporuke roba ili usluga), (3) intenzitet posljedica (''ozbiljne''), (4)

ugrožene vrijednosti (nacionalna sigurnost, ljudi, imovina, okoliš, ekonomija, vlast).3

U smislu pojmovnog odreñenja kao i razumijevanja nacionalnih kritičnih

infrastruktura, naznačenoj zakonskoj definiciji komplementarna je odredba spomenutog

Zakona (čl. 4. st. 1.) koja sadržava popis ''sektora'' koji pripadaju kritičnim infrastrukutrama,

a to su: energetika; komunikacijska i informacijska tehnologija; promet; zdravstvo; vodno

gospodarstvo; hrana; financije; proizvodnja, skladištenje i prijevoz opasnih tvari; javne

službe; nacionalni spomenici i vrijednosti. Osim navedenih sektora, Vlada Republike

Hrvatske može odlukom odrediti kritične infrastrukture i iz drugih sektora (čl. 4. st. 2.).

Pozitivna je činjenica da je predmetni Zakon uopće donesen te da su u njemu po prvi

puta definirane nacionalne kritične infrastrukture u Republici Hrvatskoj. Ovaj Zakon solidna

je pravna platforma za uspostavljanje i implementaciju sustavne sigurnosti i zaštite

nacionalnih kritičnih infrastruktura u Republici Hrvatskoj.

3. Negativni utjecaji gospodarskog kriminaliteta na kriti čne infrastrukture

Financijsko-materijalnim štetama od gospodaraskog kriminaliteta umanjuje se

aktualna funkcionalnost kritičnih infrastruktura kao i njihovi kapaciteti odnosno operativni

3U svezi s naznačenom definicijom, a uvažavajući načelnu ograničenost svih definicija, moguće je ipak naznačiti neke njezine manjkavosti koje se očituju: (a) u formalnom smislu (neodreñenost pojma ''mreže'' kod pojavnih oblika infrastrukture ili pojma ''ozbiljne posljedice'' kod intenziteta posljedica); te (b) u sadržajnom smislu (isključivost vrste ugroze – ''prekid djelovanja'' umjesto odgovarajućeg stupnjevanja takve ugroze, primjerice u rasponu od ''funkcionalnih smetnji'' do ''prekida funkcioniranja'').

7

potencijali u dugoročnom smislu. Time se u bitnome reducira stabilnost i razvojne

perspektive cijelog društva. Negativni utjecaji gospodarskog kriminaliteta na nacionalne

kritične infrastrukuture mogu se ostvariti na izravan ili neizravan način.

3.1. Izravne ugroze i posljedice

Izravni negativni utjecaji gospodarskog kriminaliteta na nacionalne kritične

infrastrukture očituju se u financijsko-materijalnom oštećivanju, devastiranju ili

destabiliziranju pravnih osoba (vlasnika/upravitelja) odgovornih za upravljaje kritičnim

infrastrukturama.4 Ove pravne osobe mogu biti u državnom vlasništvu (primjerice Hrvatska

elektroprivreda d.d., Hrvatske željeznice – infrastruktura d.o.o., Hrvatske autoceste d.o.o.), u

privatnom vlasništvu (primjerice financijsko-bankarski sektor, telekomunikacijske tvrtke,

mlinarsko-pekarska industrija) ili u mješovitom vlasništvu (primjerice INA d.d., Jadranski

naftovod d.d.). Osim pravnih osoba različitih oblika vlasništva, kritične infrastrukture mogu

biti i u izravnom vlasništvu države ili jedinca lokalnih vlasti (županija, gradova, općina).5

Naznačene pravne osobe na različite načine sudjeluju u gospodarskom poslovanju

tijekom kojih aktivnosti mogu biti oštećene gospodarskim kaznenim djelima počinjenim na

njihovu štetu od strane različitih fizi čkih ili pravnih osoba. Počinitelji gospodarskih kaznenih

djela, s obzirom na njihovu pozicioniranost u odnosu na oštećenu pravnu osobu, mogu se

podijeliti na: a) eksterne počinitelje, i b) interne počinitelje. U skladu s tim i rizici ugroze

odnosno mjere zaštite kritične infrastrukture mogu se analogno razmatrati.6

Oštećivanje pravnih osoba - vlasnika/upravitelja kritičnih infrastrukutra gospodarskim

kriminalitetom (in)direktno utječe na stupanj njihove ''ranjivosti'' na ugroze odnosno na 4Upravljanje kritičnom infrastrukturom je osiguravanje uvjeta za rad i kontinuirano djelovanje kritične infrastrukture. – Zakon o kritičnim infrastrukturama, čl. 2 t. 9. (NN 56/13) 5Kriti čna infrastruktura nalazi se u državnom vlasništvu, vlasništvu jedinica lokalne i regionalne (područne) samouprave, pravnih osoba u državnom vlasništvu, pravnih osoba kojih su osnivači jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te u privatnom vlasništvu. – Procjena ugroženosti Republike Hrvatske od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća (str. 72) / Državna uprava za zaštitu i spašavanje http://www.duzs.hr/page.aspx?PageID=571 (31.05.2013.) 6Glava XXIV. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12) Kaznena djela protiv gospodarstva sadržava kaznena djela u kojima su protagonisti kriminalnih radnji eksterni počinitelji, a to su primjerice: Prijevara u gospodarskom poslovanju (čl. 247), Davanje mita u gospodarskom poslovanju (čl. 253) te Zlouporaba u postupku javne nabave (čl. 254). Interni počinitelji kao protagonisti kriminalnih radnji na štetu svoje pravne osobe prisutni su primjerice u sljedećim kaznenim djelima iz naznačene glave: Primanje mita u gospodarskom poslovanju (čl. 252), Zlouporaba povlaštenih informacija (čl. 259) te Odavanje i neovlašteno pribavljanje poslovne tajne (čl. 262). Obje vrste počinitelja, eksterni i interni, mogući su kod kaznenog djela Zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju (čl. 246).

8

njihovu ''otpornost'' ugrozama. Ona se može razmatrati iz tri aspekta: mogućnost nastanka

i/ili stupanj intenziteta ugroze kritične infrastrukture (prevencijska otpornost); razina

devastacije koja realizacijom ugroze može nastupiti (amortizacijska otpornost); te sposobnost

naknadne rekonstrukcije ili ponovne izgradnje infrastrukture (sanacijska ''otpornost'').

3.2. Neizravne ugroze i posljedice

Osim izravnog negativnog utjecaja, gospodarski kriminalitet i na neizravan način

može negativno djelavati na kritične infrastrukture i to kroz financijsko oštećivanje državnog

i/ili lokalnih proračuna iz kojih se financiraju ili sufinanciraju pojedini sektori nacionalnih

kritičnih infrastruktura (primjerice zdravstvo, vodno gospodarstvo, javne službe). ''Fiskalne

prijevare'' zajednički je naziv za skupinu kaznenih djela u kojima je objekt zaštite proračun

(državni, lokalni) ili izvanproračunski fondovi (mirovinski, zdravstveni).7 Oštećivanje

proračuna gospodarskim kaznenim djelima može biti dvostrano: (a) prihodno – realizira se

kroz nezakonito umanjivanje priljeva sredstava u proračun, te (b) rashodno – realizira se kroz

nezakonito uvećavanje odljeva sredstava iz proračuna. I ovdje načeno možemo govoriti o

eksternim i internim počiniteljima kriminalnih radnji, a s obzirom na njihovu pozicioniranost

u odnosu na proračun. Kriminalitet prihodne strane proračuna u pravilu je vezan za eksterne

počinitelje (fizičke i pravne osobe), dok je kriminalitet rashodne strane proračuna u pravilu

vezan za interne počinitelje (državni i lokalni službenici). Meñutim, u oba slučaja, nerijetko

se radi o sprezi eksternih i internih počinitelja te njihovoj obostranoj koristi ostvarenoj od

počinjenja kriminalnih radnji na štetu proračuna.8

4. Strategijski okvir

Složene i opsežne društvene pojave negativnog karaktera, poput gospodarskog

kriminaliteta, razumijevaju strategijski pristup države u njegovu sprječavanju (prevenciji) i

suzbijanju (represiji). Analogan ''strategijski'' pristup države razumijeva se i kod osiguranja i

7Vidi više u Orlović (2013:318-320) 8Glava XXIV. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12) Kaznena djela protiv gospodarstva sadržava kaznena djela kojima se može ''prihodno'' oštetiti proračun, a to su primjerice: Povreda obveze voñenja trgovačkih i poslovnih knjiga (čl. 248), Utaja poreza ili carine (čl. 256) te Izbjegavanje carinskog nadzora (čl. 257). Kazneno djelo, u naznačenoj glavi, kojim se ''rashodno'' oštećuje proračun jest Subvencijska prijevara (čl. 258), dok su ostala kaznana djela ovakvog karaktera razvrstana primarno u Glavi XXVIII. Kaznenog zakona Kaznena djela protiv službene dužnosti (primjerice Nezakonito pogodovanje – čl. 292, Primanje mita – čl. 293, Trgovanje utjecajem – čl. 295).

9

zaštite složenih i opsežnih društvenih sustava afirmativnog karaktera, u kakve ubrajamo

nacionalne kritične infrastrukture. Strategijski okviri koji postoje u Republici Hrvatskoj glede

naznačenih društvenih činjenica općenito se mogu ocijeniti nedostatnim i neefikasnim.

Gospodarski kriminalitet, u naznečenom smislu, u dosadašnjem razdoblju, ipak je više

prepoznat kao društveni problem u odnosu na nacionalne kritične infrasturukture o kojima se

tek razvija društvena osviještenost i potreba strategijskog pristupa njihovoj zaštiti. Razvijanje

obaju strategijskih okvira doprinijet će boljem razumijevanju naznačenih društvenih činjenica

kao i spoznavanju razine njihove uzročno-posljedične povezanosti i ovisnosti.

4.1. Gospodarski kriminalitet – strategijski okvir sprječavanja i suzbijanja

Strategijski okvir u svezi s gospodarskim kriminalitetom u Republici Hrvatskoj može

se ocijeniti parcijalnim, u formalnom smislu, odnosno nesistematiziranim, u sadržajnom

smislu.9 Političke vlasti u kontinuitetu prepoznaju odgovarajuća žarišta gospodarskog

kriminaliteta, koja su zapravo specifični segmenti iste društevne pojave, te u svezi s njima

donose posebne nacionalne strategijske dokumente. Strategije u pravilu obuhvaćaju

nastojanja da se unaprijedi pravni, institucionalni, organizacijski, kadrovski i materijalni

okvir sprječavanja i suzbijanja odreñenog segmenta gospodarskog kriminaliteta. Uz strategije

donose se i odgovarajući akcijski planovi čija osnovna svrha je učinkovitost u realizaciji

ciljeva utvrñenih strategijom. Strategijski dokumenti u Republici Hrvatskoj u svezi suzbijanja

gospodarskog kriminaliteta obuhvaćaju nekoliko relevantnih područja: korupciju, sivu

ekonomiju, intelektualno vlasništvo, javne financije, pranje novca i financiranje terorizma,

javne nabave, financijski sustav EU, zaštitu potrošača te organizirani kriminalitet.10

(Korupcija) Strategija suzbijanja korupcije (Hrvatski sabor, 2008).11 Strategija u

Poglavlju 5. ''Sprječavanje korupcije'' sadržava jedanaest prioritetnih područja u borbi protiv

korupcije, od kojih su neka eksplicitno povezana ili predstavljaju suštinu odreñenih sektora

nacionalnih kritičnih infrastruktura, kao što su: ''javne službe'', ''financije'' i ''zdravstvo''.

9Vidi više u Orlović (2013:642, 659-668) 10Analiza naznačenih strategija (strategijskih dokumenata) donesenih u svezi suzbijanja pojedinih segmenata gospodarskog kriminaliteta, koja je prikazana u nastavku, primarno se temelji na kriteriju (eksplicitne) prisutnosti pojedinih sektora nacionalnih kritičnih infrastruktura (navedenih u Zakonu o kritičnim infrastrukturama) u tekstovima predmetnih strategija, u njihovim ključnim parametrima kao što su ciljevi, načela, suštinske smjernice djelovanja, posebno ugrožena područja ili djelatnosti, te eventualno u ostalim relevantnim parametrima. 11Narodne novine 75/08

10

Područja navedena u predmetnoj strategiji su: 5.1. sprječavanje sukoba interesa u obnašanju

javnih dužnosti, 5.4. integritet državnih službi, 5.9. pravosuñe, 5.6. javne financije, 5.10.

zdravstvo. U istom Poglavlju ove Strategije, takoñer se navodi da je ispitivanje javnog

mnijenja pokazalo da je potrebno uložiti dodatne napore u sprječavanju korupcije u području

javne uprave, zdravstva, pravosuña, obrazovanja i privatnog sektora. U tekstu Strategije

eksplicitno se ne spominju kritične nacionalne infrastrukture, ali njihova ugroženost

korupcijom djelomično je i indirektno obuhvaćena.12 Antikorupcijski program za trgovačka

društva u većinskom državnom vlasništvu za razdoblje 2010.-2012. (Vlada Republike

Hrvatske, 2009).13 Ovaj Program u suštini je usmjeren na unaprjeñenje poslovnosti (jačanje

integriteta, odgovornosti i transparentnosti u radu) te antikorupciju (sprječavanje korupcije na

svim razinama, afirmacija pristupa ''nulte tolerancije'' na korupciju). Trgovačkih društava u

većinskom državnom vlasništvu (udio RH preko 50% udjela u temeljnom kapitalu društva)

trenutno je 61 – prema podacima Agencije za upravljanje državnom imvinom (AUDIO).14

Njihove djelatnosti su raznolike, a obuhvaćaju nekoliko sektora nacionalnih kritičnih

infrastruktura, kao što su: energetika (primjerice Hrvatska elektroprivreda d.d., Janaf d.d.,

Petrokemija d.d.); komunikacijska i informacijska tehnologija (primjerice RIZ-Odašiljači

d.d., Hrvatska pošta d.d.); promet (primjerice Autocesta Rijeka-Zagreb d.d., Croatia Airlines

d.d., Jadroplov d.d.); vodno gospodarstvo (primjerice Luka Rijeka d.d.); hrana (primjerice

IPK Osijek d.d., Kaštelanski staklenici d.d.), financije (primjerice Hrvatska poštanska banka

d.d., Croatia osiguranje d.d.); proizvodnja, skladištenje i prijevoz opasnih tvari (primjerice

Koksar d.o.o.).15

12Prije ove Strategije na snazi su bila još dva nacionalna strateška dokumenta u svezi s korupcijom, a u njima se takoñer kritične nacionalne infrastrukture spominju samo marginalno, implicitno ili indirektno. U Nacionalnom programu suzbijanja korupcije 2006.-2008. (NN 39/06) navodi se da istraživanja javnog mišljenja uglavnom izdvajaju četiri područja u kojima je u Republici Hrvatskoj visoki rizik korupcije: sudstvo, zdravstvo, lokalna samouprava i političke stranke. U planiranim aktivnostima prevencije korupcije spominju se navedena i još neka područja: pravosuñe, zdravstvo, lokalna samouprava, politika i javna uprava, gospodarstvo (sloboda tržišnog natjecanja, privatizacija, javne nabave), znanost, obrazovanje i šport. U Nacionalnom programu za borbu protiv korupcije s akcijskim planom (NN 34/02) kao područja visokog rizika korupcije spominju se privatizacija, javne nabave, javne službe (sukob interesa), lobiranje i financiranje političkih stranaka, centralizirana vlast, carina, zdravstvo, školstvo, meñunarodne aktivnosti (''uvoz'' korupcije povezan s opasnostima neracionalnih ekonomskih investicija, rizika onečišćenja okoliša i prljave industrije te starih tehnologija i nepotrebnih javnih investicija). 13Vlada Republike Hrvatske (2009.), 27. sjednica, 3. točka Dnevnog reda http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2009/27_sjednica_vlade_republike_hrvatske (24.05.2013.) 14AUDIO http://www.audio.hr/default.aspx?id=54 (24.05.2013.) 15Napomena: Trgovačkih društva u kojima Republika Hrvatska ima udio manji od 50% u temeljnom kapitalu društva trenutno je 555 – AUDIO http://www.audio.hr/default.aspx?id=54 (24.05.2013.). Proizlazi da značajan broj trgovačkih društava u suvlasništvu RH nije obuhvaćen Antikorupcijskim programom čime je povećana rizičnost nastajanja korupcije na štetu državne imovine – Vidi više u Izvješću o provedbi Antikorupcijskog programa za trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu za razdoblje 2010.-2012. - Ministarstvo

11

(Siva ekonomija) Plan kratkoročnih i dugoročnih mjera za suzbijanje sive ekonomije

(Vlada Republike Hrvatske, 2004).16 Plan je primarno usmjeren na unaprjeñenje pravnog

okvira u smislu ureñivanja gospodarskih djelatnosti, jačanja kapaciteta inspekcijskih službi te

efikasnosti otrkivanja i procesuiranja različitih nezakonitosti u poslovanju, kojima je

osvnovni cilj izbjegavanje plaćanja poreza, carina i drugih davanja državi. U odnosu na

zaštitu sektora nacionalne kritične infrastrukture, ovaj Plan ima indirektan karakter, u smislu

da se učinkovitijim provoñenjem zakona osigura izdašnije punjenje državnog proračuna (što

je osnovni cilj ovog Plana) te da se posljedično mogu izdvajati veća sredstva primarno za

javne službe, ali i druge sektore kritične infrastrukutre (zdravstvo, energetika, promet i dr.) -

bilo direktnim investicijama u infrastrukturne objekte bilo drugim oblicima financijskih

transfera državnih sredstava u korist javnih pravnih osoba koje upravljaju kritičnom

infrastrukturom. Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za suzbijanje sive ekonomije (Vlada

Republike Hrvatske, 2006).17 Zadaća Povjerenstva je koordiniranje rada svih tijela državne

uprave u predmetima inspekcijskih nadzora u svrhu suzbijanja nelegalnog rada sukladno

Planu kratkoročnih i dugoročnih mjera za suzbijanje sive ekonomije. Povjerenstvo se sastoji

od predstavnika svih nadležnih ministarstava i drugih tijela državne uprave koja o svom radu

podnose Povjerenstvu Izvješće o planiranim i provedenim kratkoročnim mjerama za

suzbijanje sive ekonomije, nakon čega Povjerenstvo podnosi Vladi RH zbirno Izvješće o radu

Povjerenstva za odreñenu godinu.18

(Intelektualno vlasništvo) Nacionalna strategija razvoja sustava intelektualnog

vlasništva Republike Hrvatske 2005-2010 (Vlada Republike Hrvatske, 2005).19 Strategija je

usmjerena na poboljšanje investicijske klime i poticanje gospodarskog, znanstvenog i

kulturnog razvitka, a kao jedan od triju glavnih aspekata Strategije istaknuto je unaprjeñenje

primjene intelektualnog vlasništva kao resursa u gospodarskom, znanstvenom, kulturnom i pravosuña RH / Antikorupcija http://www.antikorupcija.hr/antikorupcijski-program-za-trgovacka-drustva-br-20 (24.05.2013.) 16Vlada Republike Hrvatske (2004.), 52. sjednica, 1. točka Dnevnog reda http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2004/52_sjednica_vlade_republike_hrvatske (24.05.2013.) 17Vlada Republike Hrvatske (2006.), 201. sjednica, 17. točka Dnevnog reda http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2006/201_sjednica_vlade_republike_hrvatske (24.05.2013.) 18U Izvješću ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova u 2011. godini (ožujak 2012., str. 25.) navodi se da od lipnja 2011. god. nisu održavani koordinativni sastanci Povjerenstva Vlade RH za suzbijanje sive ekonomije, niti su od MUP-a traženi podaci o postupanju u svezi s problematikom sive ekonomije. – Hrvatski sabor http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=47127 (27.05.2013.) 19Vlada Republike Hrvatske (2005.), 108. sjednica, 7. točka Dnevnog reda http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2005/108_sjednica_vlade_republike_hrvatske (27.05.2013.)

12

ukupnom društvenom razvitku Republike Hrvatske.20 Protekom razdoblja predviñenog

trajanja Strategije donosena je nova (revidirana i dopunjena) Nacionalna strategija razvoja

sustava intelektualnog vlasništva Republike Hrvatske 2010-2012 s pripadajućim Akcijskim

planom (Vlada Republike Hrvatske, 2010).21 Osnovna svrha ove revidirane Strategije jest

bilanciranje mjera iz Strategije 2005-2010 na način da se izdvoje mjere koje su preostale za

realizaciju radi postizanja jasnijeg uvida i veće usmjerenosti na njihovu provedbu, te

usklañivanje s relevantnim društveno-političkim promjenama koje su se u meñuvremenu

dogodile (drugi strateški dokumenti, pristupni pregovori s EU, globalna ekonomska kretanja,

prilagodba hrvatskog gospodarstva).22 U naznačenim strategijama ne spominju se eksplicitno

sektori nacionalnih kritičnih infrastruktura, a u indirektnom smislu ciljevi strategija tangiraju

ponajviše ''zdravstvo'' (sprječavanje proizvodnje i distribucije krivotvorenih lijekova), ''javne

službe'' (institucionalni kapaciteti provedbe zaštite prava intelektualnog vlasništva) te

''financije'' (financijski aspekt eksploatacije prava intelektualnog vlasništva).

(Javne financije / PIFC – Public Internal Financial Control) Akcijski plan razvoja

sustava unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru Republike Hrvatske za razdoblje

2012.-2013. (Vlada RH, Ministarstvo financija, 2012).23 Aktivnosti sadržane u ovom

Akcijskom planu nastavak su aktivnosti i ciljeva predviñenih Strategijom razvoja sustava

unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru Republike Hrvatske za razdoblje 2009.-

2011.24 Strategija je imala za cilj (str. 7) da sustav unutarnjih financijskih kontrola doprinese

odgovornijem, transparentnijem i uspješnijem upravljanju javnim sredstvima. Sustav

unutarnjih financijskih kontrola čine financijsko upravljanje i kontrole te unutarnja revizija.

Financijsko upravljanje i odgovornost za proračunska sredstva treba biti sastavni dio

20Državni zavod za intelektualno vlasništvo - Nacionalna strategija razvoja sustava intelektualnog vlasništva Republike Hrvatske 2005-2010 (str. 11,15) http://www.dziv.hr/files/File/strategija/Strategija_IV.pdf (27.05.13.) 21Vlada Republike Hrvatske (2010.), 49. sjednica, 3b. točka Dnevnog reda http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2010/49_sjednica_vlade_republike_hrvatske (27.05.2013.) 22Državni zavod za intelektualno vlasništvo - Nacionalna strategija razvoja sustava intelektualnog vlasništva Republike Hrvatske 2010-2012 (str. 9) http://www.dziv.hr/files/File/strategija/Strategija_IV_2010_12.pdf (27.05.2013.) 23Ministarstvo financija (27.05.2013.) http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Akcijski%20plan%20razvoja%20PIFCa%20za%202012-2013.pdf 24Ministarstvo financija http://www.mfin.hr/adminmax/docs/PIFC_Strategija_konacno-15092009.pdf (27.05.2013.) Napomena: Ovoj Strategiji prethodila je Strategija razvoja unutarnje financijske kontrole u javnom sektoru (PIFC) u Republici Hrvatskoj, donesena 2004. god, te istoimena Strategija iz 2005. god. / Komplementarna predmetnoj problematici je i Strategija neovisnog razvoja unutarnje financijske kontrole u javnom sektoru (PIFC) u Republici Hrvatskoj – za jedinice lokalne i područne (regionalne) samoprave, donesena 2007. god. –http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Strategija%20razvoja%20PIFC-a%20za%20lokalnu%20razinu.pdf Ministarstvo financija (27.05.2013.)

13

upravljačke odgovornosti rukovoditelja na svim razinama upravljanja.25 U odnosu na zaštitu

sektora nacionalne kritične infrastrukture, naznačeni Akcijski plan i Strategija imaju

indirektan karakter, u smislu da se učinkovitijim provoñenjem zakona osigura bolje

upravljanje proračunskim sredstvima (rashodna strana) te da se posljedično mogu izdvajati

veća sredstva za unaprijeñenje i zaštitu nacionalne kritične infrastrukutre.

(Pranje novca i financiranje terorizma) Akcijski plan za borbu protiv pranja novca i

financiranja terorizma (Vlada Republike Hrvatske, 2008).26 Akcijski plan predviña cijeli niz

zakonodavnih, institucionalnih i provedbenih mjera za različite državne institucije u RH,

nositelje borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma, a u cilju daljnjeg i trajnog jačanja

cjelovitog sustava i njegovog potpunog usklañivanja s relevantnim meñunarodnim

standardima. Ovaj Akcijski plan je tehničko-operativnog karaktera te ne sadrži nikakve

eksplicitne poveznice s kritičnim nacionalnim infrastrukturama. Indirektno, on se primarno

odnosi na zaštitu ''financija'' kao jednog od najvažnijih sektora kritičnih infrastruktura.

Nacionalna strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma (Hrvatski sabor, 2008).27 Mjere

suzbijanja terorizma obuhvaćaju (izmeñu ostalih) onemogućavanje financiranja, prikupljanja

sredstava ili pomaganja na bilo koji način terorističkim organizacijama ili osobama koji se

dovode u vezu s terorizmom (paragraf 30, točka f). U ovoj Strategiji su apostrofirane kritične

nacionalne infrastrukture kao mogući ciljevi terorističkih napada (paragraf 10) te je njihova

zaštita eksplicitno u ovom dokumentu povezana s ugrozama na koje se Strategija odnosi

(paragraf 31). Ova Strategija je u tom smislu iznimka, a to je logično zbog karaktera

terorizma kao društvene ugroze, ali i zbog činjenice da je ona primarno antiterorističkog

karaktera, čiji je jedan od aspekata prevencija terorizma, u sklopu koje značajnu ulogu imaju

aktivnosti sprječavanja financiranja terorista i njihovog djelovanja.

25Razvijajući sustave unutarnjih financijskih kontrola, rukovoditelji trebaju osigurati razumnu sigurnost da se javnim sredstvima upravlja odgovorno i transparentno, u skladu sa zakonima i pravilima te na ekonomičan, učinkovit i djelotvoran način. To zahtijeva aktivan pristup upravljanju u fokusu kojeg nisu samo pitanja koliko trošimo i jesmo li u granicama planiranih sredstava, nego i pitanja za što i kako trošimo te koje rezultate i učinke postižemo, a takoner i odgovornosti rukovoditelja za način upravljanja sredstvima i za postignute rezultate. – Akcijski plan razvoja PIFC-a u javnom sektoru RH za razdoblje 2012-2013 (str. 4) / Ministarstvo financija (27.05.2013.) http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Akcijski%20plan%20razvoja%20PIFCa%20za%202012-2013.pdf 26Osmo Izvješće o napretku u provedbi Akcijskog plana za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma (Ministarstvo financija, 2012., str. 2) – Vlada Republike Hrvatske (2012.), 37. sjednica, 33. točka Dnevnog reda http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2012/37_sjednica_vlade_republike_hrvatske (27.05.2013.) 27Narodne novine broj 139/08

14

(Javne nabave) Strategija razvoja sustava javne nabave u Republici Hrvatskoj (Vlada

Republike Hrvatske, 2008).28 Ciljevi proklamirani ovom Strategijom mogu se podijeliti na:

antikorupcijske (koordinirano provoñenje postupaka i transparentna dodjela ugovora o javnoj

nabavi i koncesijama, jednaki tretman svih sudionika sustava javne nabave, pružanje

jedinstvene pravne zaštite), ekonomske (poticanje tržišnog natjecanja i održivog

gospodarskog rasta), socio-ekonomske (promicanje primjene modela javno-privatnog

partnerstva). Ova Strategija takoñer ne spominje na eksplicitan način sektore kritične

infrastrukture niti njihovu zaštitu, no implicite ona se odnosi na navedeno iz razloga što

država godišnje troši više desetaka milijardi kuna na javne nabave (robe, usluge, radove) koje

predstavljaju izravne ili neizravne investicije u izgradnju ili razvoj pojedinih sektora kritičnih

infrastruktura (poput energetike, prometa ili zdravstva). Strateški okvir za razvoj javno-

privatnog partnerstva u Republici Hrvatskoj (Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo

gospodarstva, rada i poduzetništva, 2009).29 U ovom dokumentu navode se područja u kojima

su u praksi već realizirani projekti po modelu JPP-a (obrazovanje i znanost, tehnološko-

razvojni centri, očuvanje prirodnog okoliša, stanogradnja, izgradnja objekata javne uprave,

izgradnja sportske i urbane infrastrukture, te razvoj zdravstva i socijalne skrbi) kao i ona koja

su prioritetna u budućnosti (energetika, pravosudni i zatvorski sustav, kultura, vodoopskrba,

vodoodvodnja i navodnjavanja, te drugi projekte kojima se zadovoljava neka javna potreba).

Razvidno je da mnoga od navedenih područja zapravo predstavljaju sektore kritične

nacionalne infrastrukture iz čega proizlazi komplementarnost interesa javnog i privatnosg

sektora, ali pri tomu je važno poštivanje dvaju bitnih načela: transparentnost (institucionalni

okvir, prevencija kriminaliteta) i ekonomska efikasnost. Strategija razvoja elektroničke javne

nabave u Republici Hrvatskoj 2013. – 2016. (Vlada Republike Hrvatske, 2013).30 U Strategiji

je istaknuto da ona predstavlja temelj za provedbu plana iskorištavanja potencijala

informacijsko-komunikacijske tehnologije za bolju javnu nabavu u Republici Hrvatskoj. Iz

navedenog proizlazi važnost razvoja i zaštite ''komunikacijske i informacijske tehnologije''

kao sektora nacionalne kritične infrastrukture te daljnje promoviranje antikriminalnog i

proekonomskog načela u postupcima javne nabave.

28Vlada Republike Hrvatske (2008.), 27. sjednica, 7. točka Dnevnog reda http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2008/27_sjednica_vlade_republike_hrvatske (27.05.2013.) 29Portal javne nabave http://www.javnanabava.hr/userdocsimages/userfiles/file/STRATEŠKI%20DOKUMENTI/Strateski_okvir_za_razvoj_JPP.pdf (28.05.2013.) 30Portal javne nabave http://www.javnanabava.hr/userdocsimages/userfiles/file/STRATEŠKI%20DOKUMENTI/Strategija%20e-nabave.pdf (28.05.2013.)

15

(Financijski interes EU) Nacionalna strategija suzbijanja prijevara za zaštitu

financijskih interesa Europske unije u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2010. – 2012.

(Ministarstvo financija, 2010).31 Svrha ove Strategije jest osigurati učinkovitu zaštitu

financijskih interesa Europske unije kroz jačanje AFCOS sustava (anti-fraud coordination

service) u Republici Hrvatskoj te provedbu mjera i ciljeva u području sprječavanja, otkrivanja

te sankcioniranja nepravilnosti i prijevara u korištenju novca Europske unije.32 Ova Strategija

je izravno usmjerena na sprječavanje i suzbijanje gospodarskog kriminaliteta u definiranom

prostoru, a neizravno je povezana s nacionalnim kritičnim infrastrukturama za čiju obnovu ili

izgradnju su (izmeñu ostalog) namijenjena sredstva za pomoć Europske unije.

(Zaštita potrošača) Nacionalni program zaštite potrošača za razdoblje 2009. – 2012.

(Hrvatski sabor, 2010).33 U Programu je istaknuto (Poglavlje 2.1.) da zaštita potrošača nije

samo kategorija ekonomske politike za zaštitu ekonomskih interesa potrošača, već je riječ i o

osiguravanju odreñene razine zaštite prava, sigurnosti i zdravlja potrošača u okviru ljudskih

prava. U Programu (Poglavlje 4.) definirano je devet prioritetnih područja u kojima postoji

potreba jačanja zaštite potrošača, a koja područja se u sadržajnom smislu značajno

''preklapaju'' sa sektorima nacionalnih kritičnih infrastrukutra. To su primjerice: 2. Javne

usluge, 3. Zdravstvene usluge, 4. Sigurnost hrane i kakvoća hrane, 5. Sigurnost proizvoda, 7.

Financijske usluge, osiguravateljske usluge i bankarstvo, te 8. Turizam i ugostiteljstvo.

(Organizirani kriminalitet) Nacionalni plan za borbu protiv organiziranog kriminala

(Ministarstvo pravosuña, 2004).34 Poveznice s gospodarskim kriminalitetom navedene su u

Poglavlju V. Plan konkretnih mjera, u segmentu Prevencija – koja se usmjerava na

oduzimanje nezakonito stečene imovinske koristi, sprječavanje pranja novca, te sprječavanje

korupcije. Nacionalni plan za borbu protiv organiziranog kriminaliteta 2007-2008

(Ministarstvo unutarnjih poslova, 2007). Područja gospodarskog kriminaliteta u Poglavlju IV.

Plan konkretnih mjera analogna su prethodnom Planu (segment Prevencie), a kao značajni 31Ministarstvo financija Republike Hrvatske http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Nacionalna_strategija_suzbijanja_prijevara_za_zastitu_financijskih_interesa_EU_u_RH_u_razdoblju_2010_-_2012.do.pdf (31.05.2013.) 32U Republici Hrvatskoj, zaštita financijskih interesa EU propisana je u čl. 14. st. 4. Zakona o proračunu (NN 87/08): "Republika Hrvatska, kao korisnik sredstava pomoći Europske Unije osigurat će zaštitu financijskih interesa Europske unije uspostavljanjem sustava za suzbijanje nepravilnosti i prijevara (AFCOS)". AFCOS sustav neposredno surañuje s Europskim uredom za borbu protiv prijevara (OLAF), a sastavni dio ovog sustava je i AFCOS mreža koja je osnovana Odlukom Vlade Republike Hrvatske (NN 92/08). 33Narodne novine 30/10. Napomena: Prije navedenog Nacionalnog programa, u prethodnom razdoblju bila su donesena još dva, i to Nacionalni program zaštite potrošača za razdoblje 2005-2006 (NN 31/05) te za razdoblje 2007-2008 (NN 84/07). 34Vlada Republike Hrvatske www.vlada.hr/hr/content/download/6321/49011/file/41-01..pdf (31.05.2013.)

16

pojavni oblici navode se kaznena djela iz domena: krijumčarenja roba (zemlje regije),

kriminalnog bogaćenja u tranziciji (kriminalci postaju poduzetnici) te tranzicijskog

gospodarskog kriminaliteta (privatizacija, prijevare, siva ekonomija). Procjena ugroženosti

od organiziranog kriminaliteta u Republici Hrvatskoj (Ministarstvo unutarnjih poslova).

Policija izrañuje ovaj dokument na godišnjoj razini prema modelu EUROPOL-ovog

dokumenta OCTA (Organised Crime Threat Assessment). Poveznice organiziranog s

gospodarskim kriminalitetom u ovom dokumentu očituju se u navoñenju sljedećih tematskih

odrednica – karakteristika ograniziranog kriminaliteta: korištenje legalnih poslovnih

struktura, utjecaj i korupcija, krijumčarenje visokotarifnih roba, kartični kriminal, pranje

novca, utjecaj na gospodarstvo i hrvatsko društvo. Posljedice su nelojalna konkurencija

odnosno tržišna utakmica te izbjegavanje plaćanja poreza i drugih davanja u korist državnog

proračuna, što indirektno može utjecati na kritičnu infrastrukturu. Organizirani kriminal može

negativno utjecati i na način direktnog ugrožavanja pravnih osoba koje su vlasnici/upravitelji

nacionalnih kritičnih infrastruktura.

(Opća sigurnost) Strateška procjena (Ministarstvo unutarnjih poslova – Ravnateljstvo

policije). Strateška procjena temeljni je dokument iz djelokruga policije o stanju sigurnosti

kao i prosudbi o promjenama tog stanja. Sadržava analizu stanja sigurnosti za proteklo

razdoblje, procjene rizika, proiritete postupanja, mjere i radnje, potrebne resurse. Donosi se

na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Na temelju Strateške procjene Ravanteljstvo

policije donosi Strateški plan rada policije.35

4.2. Kritične nacionalne infrastrukture – sigurnost i zaštita36

Strategijski okvir sigurnosti i zaštite kritičnih nacionalnih infrastruktura u Republici

Hrvatskoj, u prethodnom razdoblju, obilježen je sadržajnom nedefiniranošću pa i

nedovoljnom fokusiranošću države i društva na ovu problematiku. Strategijski dokumenti

koji su postojali uglavnom su bili usmjereni na zaštitu ljudi (grañana) i kritičnih nacionalnih

infrastruktura od negativnog djelovanja odreñenih izvanrednih situacija – prirodnih i

tehničkih katastrofa, rata, terorizma i drugih velikih nesreća. Strategijski dokumenti u svezi s

35Vidi Zakon o policiji (NN 34/11, 130/12) čl. 9 36Zaštita kritične infrastrukture označuje aktivnosti koje imaju za cilj osigurati funkcionalnost, neprekidno djelovanje i isporuku usluga/robe kritične infrastrukture te spriječiti ugrožavanje kritične infrastrukture. – Zakon o kritičnim infrastrukturama (NN 56/13) čl. 2 t. 10

17

ovom problematikom donošeni su u formi strategija, planova, procjena, platformi37 ali i

zakona – što je pozitivna novost u svezi osiguranja i zaštite kritične infrastrukture.

Obuhvaćaju područja nacionalne sigurnosti, katastrofa i velikih nesreća, zaštite i spašavanja.

(Nacionalna sigurnost) Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske

(Hrvatski sabor, 2002).38 U Poglavlju III. Izazovi, rizici i prijetnje Republici Hrvatskoj –

navode se odnosno spominju (izmeñu ostalog) ''redovite'' prijetnje nacionalnoj sigurnosti

poput korupcije, organiziranog i gospodarskog kriminaliteta, kao i ''izvanredne'' prijetnje

poput globalnog terorizma, prirodnih i tehničko-tehnoloških nesreća te tehnološko-ekoloških

katastrofa. Osim političkih, socijalnih i ekonomskih posljedica za hrvatsko društvo, u ovom

Poglavlju su na odreñeni način istaknuti pojedini sektori nacionalnih kritičnih infrastruktura

kao ugroženi ''objekti'' od nacionalnog interesa: javne službe, zdravstvo, te kominikacijska i

informacijska tehnologija. U ovom strategijskom dokumentu niti gospodarski kriminalitet niti

kritične nacionalne infrastrukture ne zauzimaju relevantnu i eksplicitnu poziciju, a njihova

povezanost još i manje ili nikako nije uzeta u obzir. Strategija nacionalne sigurnosti

Republike Hrvatske (Nacrt – 2010).39 U Poglavlju 2. navedeni su vitalni nacionalni interesi:

teritorijalni integritet i suverenitet, životi grañana, demokratski politički sustav, materijalna

dobra. Razvidno je da se ti interesi sastoje od političkih i socio-ekonomskih. Potonji imaju

svoje ''pandane'' u pojedinim sektorima nacionalnih kritičnih infrastrukutra, primjerice: životi

grañana – zdravstvo, materijalna dobra – energetika, promet, vodno gospodarstvo,

komunikacijska i informacijska tehnologija, financije. U Poglavlju 3. navode se prijetnje

nacionalnoj sigurnosti i to: u svezi života grañana – terorizam, širenje oružja za masovno

uništenje i drugog oružja, prijetnje zdravlju, prirodne i ljudskim djelovanjem izazvane

nesreće i katastrofe, nasilnički kriminal; te u svezi materijalnih dobara – ugrožavanje kritične

nacionalne infrastrukture, narušavanje energetske sigurnosti, ugrožavanje informacijske

sigurnosti, klimatske promjene i narušavanje okoliša. Gospodarski kriminalitet se uopće ne

spominje kao prijetnja vitalnim nacionalnim interesima niti kritičnim nacionalnim

infrastrukturama.40

37Vidi više: Hrvatska platforma za smanjenje rizika od katastrofa – Državna uprava za zaštitu i spašavanje http://www.duzs.hr/page.aspx?PageID=445 (31.05.2013.) 38Narodne novine 32/02 39Ministarstvo obrane RH http://www.morh.hr/images/stories/aktualne_teme/sns/sns_nacrt.pdf (29.05.2013.) 40Gospodarski kriminalitet se ne spominje u ovoj Strategiji (nacrtu) niti problemski (barem ne eksplicitno) niti pojmovno (osim korupcije i pranja novca). Indikativan je u tom smislu i izričit navod sadržan u ovom dokumentu (str. 10): Kritičnu nacionalnu infrastrukturu mogu ugroziti velike nesreće, pojedinačne sabotaže, neprijateljsko djelovanje strane države, te terorizam. Takoñer, indikativna je i činjenica da su kao prijetnje

18

(Katastrofe i velike nesreće) Procjena ugroženosti Republike Hrvatske od prirodnih i

tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća (Vlada Republike Hrvatske – Državna

uprava za zaštitu i spašavanje, 2013).41 Sadržaj ove Procjene sukladan je njezinom nazivu,

fokusiran je na prirodne opasnosti (Poglavlje III.), tehničko-tehnološke opasnosti (Poglavlje

IV.) te opasnosti ratnih djelovanja i terorizma (Poglavlje V.). Nigdje se ne spominje

gospodarski kriminalitet (niti eksplicitno, niti implicitno) kao pojava koja može negativno

utjecati na spremnost društva u sprječavanju nastanka navedenih opasnosti, kao i saniranju

njihovih posljedica koje, u pravilu, uključuju ljudsku i materijalnu te komponentu okoliša.

Ovaj dokument, s druge strane, eksplicitnio sadrži problematiku kritičnih nacionalnih

infrastruktura (Poglavlje VII.) u smislu isticanja štetnih posljedica koje mogu nastupiti za

društvo zbog prekida njihove djelatnosti ili ozbiljnih problema u njihovom funkcioniranju –

uzrokovanih predmetnim katastrofama i velikim nesrećama.42

(Zaštita i spašavanje) Vlada Republike Hrvatske je i u svibnju 2009. godine donijela

Procjenu ugroženosti Republike Hrvatske od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i

velikih nesreća43 koja je bila polazište za izradu i donošenje Plana zaštite i spašavanja za

područje Republike Hrvatske (Vlada Republike Hrvatske, 2010).44 U Planu se navodi da

katastrofe i velike nesreće uvijek rezultiraju primarnim, sekundarnim i tercijarnim

učincima.45 Gospodarski kriminalitet svojim negativnim posljedicama može utjecati na

nastanak i/ili intenzitet spomenutih učinaka: u prevencijskom i amortizacijskom smislu

(nedostatna prevencija rizika nastupanja ugroze odnosno njezinih posljedica – nepoštivanje

standarda u izgradnji, održavanju i operativnoj spremnosti infrastrukture), te u sanacijskom

smislu (nedostatni financijsko-materijalni resursi za obnovu i rekonstrukciju oštećene ili

demokratskom političkom sustavu (str. 8-9) navedeni: korupcija, organizirani kriminalitet i gospodarska nestabilnost (dakle, ni ovdje se ne spominje gospodarski kriminalitet). 41Vlada Republike Hrvatske (2013.), 79. sjednica, 9. točka Dnevnog reda http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2013/79_sjednica_vlade_republike_hrvatske (31.05.2013.) - u Uvodu se navodi da je Procjena ugroženosti Republike Hrvatske od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća izrañena je temeljem članka 40. stavka 2. i 3. Zakona o zaštiti i spašavanju („Narodne novine“, broj 174/04, 79/07 i 38/09 i 127/10) i članka 14. Pravilnika o metodologiji za izradu procjena ugroženosti i planova zaštite i spašavanja („Narodne novine“, broj 38/08 i 118/12). 42Sadržaj naznačenog Poglavlja konceptualno je istovjetan sadržaju Zakona o kritičnim infrastrukturama na koji se ono poziva u smislu direktnih navoda o postojanju prijedloga tog Zakona u vrijeme donošenja Procjene (ožujak, 2013.), a koji Zakon je ubrzo nakon toga i donesen u Hrvatskom saboru (svibanj, 2013.). 43Vlada Republike Hrvatske (2009.), 81, sjednica, 9. točka Dnevnog reda http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2009/81_sjednica_vlade_republike_hrvatske (31.05.2013.) 44Narodne novine broj 96/10 45U Planu su navedeni sljedeći primjeri: primarni učinci (rušenje grañevina ili žrtve u slučaju potresa), sekundarni učinci (prekidi u opskrbi pitkom vodom i strujom), tercijarni učinci (gubitak prostora za potrebe stanovanja).

19

uništene infrastrukture). Ovaj Plan u suštini predstavlja okvir za planiranje djelovanja svih

sudionika zaštite i spašavanja u katastrofama i velikim nesrećama, u njemu se ne spominje

gospodarski kriminalitet, a kritične infrastrukture su prisutne kao objekti ugroze (primjerice

promet, vodno gospodarstvo, proizvodnja, skladištenje i prijevoz opasnih tvari). Streteški

plan Ministarstva unutarnjih poslova i drugih institucija u funkciji zaštite i spašavanja za

razdoblje 2014.-2016. (Ministarstvo unutarnjih poslova, 2013).46 Institucije koje participiraju

u izradi i provedbi ovog Plana su Ministarstvo unutarnjih poslova, Državna uprava za zaštitu

i spašavanje, Hrvatska vatrogasna zajednica i Hrvatski centar za razminiranje. Ciljevi

naznačeni u Planu su: smanjiti opasnosti od kažnjivih ponašanja te smanjiti opasnosti i

posljedice od nesreća i elementarnih nepogoda. Gospodarski kriminalitet (osim korupcije i

inetelektualnog vlasništva) kao i kritične nacionalne infrastrukture uopće se ne spominju u

ovom Planu, niti pojmovno niti problemski. U Planu je istaknuto (točka 2.1.9.) da će

donošenjem Zakona o civilnoj zaštiti, sustav zaštite i spašavanja biti bolje ureñen u odnosu na

postojeći Zakon o zaštiti i spašavanju.

(Kriti čne infrastrukture) Zakon o kritičnim infrastrukturama (Hrvatski sabor,

2013).47 Suštinski razlog donošenja ovog Zakona jest činjenica da prije njegova donošenja

kritične infrastrukture u Republici Hrvatskoj nisu bile definirane niti je procijenjena potreba

njihove zaštite i osiguranja kontinuiranog djelovanja u Republici Hrvatskoj u svim, a osobito

u izvanrednim situacijama. Ovim Zakonom posebno se definira potreba zaštite kritičnih

infrastruktura od svih vrsta prijetnji, od prirodnih i antropogenih katastrofa do prijetnji

teroristickog djelovanja.48 Iz navedenog proizlazi značajna fokusiranost ovog Zakona na

izvanredne situacije i izvanredne prijetnje, iako je nominalno naznačeno da se funkcioniranje

i zaštita kritičnih infrastruktura odnosi na sve situacije odnosno prijetnje. U tom smislu

''racio'' Zakona obuhvaća mogućnost njegove primjene i u odnosu na prijetnje koje nisu

''izvanrednog'' karaktera već su ''redovite'' ili ''uobičajene'' – poput gospodarskog

kriminaliteta, iako se one eksplicitno ne navode niti obrazlažu. Pojedine odredbe Zakona

takoñer (eksplicitno ili implicitno) ostavljaju mogućnost obuhvaćanja prijetnji od

46MUP RH http://www.mup.hr/UserDocsImages/minstarstvo/2013/strateski%20plan%20MUP-2014-2016-v-3.pdf (31.05.2013.) 47Narodne novine 56/13. Ovim se Zakonom (čl. 1 st. 2) u zakonodavstvo Republike Hrvatske preuzima pravna stečevina Europske unije sadržana u Direktivi Vijeća 2008/114/EC od 8. prosinca 2008. o identifikaciji i odreñivanju europskih kritičnih infrastruktura i procjeni potrebe za unapreñenjem njihove zaštite (SL L 345/75, 23. 12. 2008.) 48Prijedlog Zakona o kritičnim infratstrukturama (ožujak, 2013.), Hrvatski sabor – http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=53575 (29.05.2013.)

20

gospodarskog kriminaliteta u procesu zaštite kritične nacionalne infrastrukture. Primjerice, u

čl. 9 Zakona, navedeno je da mjerila koja se primjenjuju za analizu rizika ugroze kritičnih

infrastruktura uključuju redoslijedom: ljudske gubitke, gospodarske gubitke, te utjecaj na

javnost. Gospodarski kriminalitet je tipična pojava koja uzrokuje gospodarske gubitke koji

mogu biti ostvareni na štetu vlasnika/upravitelja kritičnih infrastruktura (direktni gubitak),

odnosno na štetu onih subjekata čije poslovanje ili interesi su povezani s funkcioniranjem

kritičnih infrastrukutra (indirektni gubitak). Takoñer, primjerice u čl. 13 Zakona, navedeno je

da Sigurnosni plan vlasnika/upravitelja kritičnih infrastruktura obuhvaća (izmeñu ostalog)

analizu rizika funkcionalnosti kritične infrastrukture. Gospodarski kriminalitet svojim

posljedicama utječe izravno na stabilnost, razvoj i operativne kapacitete kritičnih

infrastruktura odnosno na njihovu funkcionalnost – sposobnost ispunjavanja misije odnosno

svrhe postojanja na odreñenoj kvalitativnoj razini (primjerice u prometu, energetici,

financijama, zdravstvu). Iako gospodarski kriminalitet kao prijetnja kritičnim

infrastrukturama nije u apsolutnom smislu isključen iz teksta ovog Zakona, ipak se može

konstatirati da je on samo marginalno i indirektno pristutan te da je Zakon primarno fokusiran

na izvanredne prijetnje kritičnim infrastrukturama (katastrofe).

5. Zaključak

Gospodarski kriminalitet je složena društvena pojava koja izaziva negativne

reperkusije prema različitim društvenim subjektima i vrijednostima pa tako i prema

nacionalnim kritičnim infrastrukturama. Političke vlasti i nadležne institucije u kontinuitetu,

ali prigodno i nesistematično prepoznaju relevantnost ovih problematika u svezi s kojima

donose odreñene strategijske dokumente i akcijske planove za njihovu provedbu.

Stategijski dokumenti sprječavanja i suzbijanja segmenata gospodarskog kriminaliteta

ukazuju na njihovu meñusobnu nepovezanost ili nedovoljnu povezanost, iako se radi o

sastavnicama iste pojave. Glavna su im obilježja: segmentarnost (fragmentarnost),

nesistematičnost, neumreženost, nesveobuhvatnost (parcijalnost). U odnosu na kritičnu

nacionalnu infrastrukturu karakterizira ih samo marginalna fukusiranost ili orijentiranost

koja, glede pojedinih sektora kritične infrastrukture, često nije prisutna uopće, a kada je i

prisutna – u pravilu nije direktna i razvidna te se ne očituje u eksplicitnom smislu. Glavna

obilježja naznačenog odnosa su: nefokusiranost, neeksplicitnost, indirektnost, a poveznice

koje postoje – sporadične su, samo implicitne i vrlo marginalne.

21

Strategijski okvir sigurnosti i zaštite nacionalnih kritičnih infrastruktura u aktualnom

trenutku obuhvaća odreñene pojedinačne akte donesene kao ad-hoc rješenja odreñenih

problematika povezanih s kritičnim infrastrukutrama. Ovaj okvir tek je u stvaranju, a važna

novost u tom smislu je ureñenje suštinskih pitanja ove problematike na zakonskoj razini –

Zakonom o kritičnim infrastrukturama, 2013. Glavna obilježja predmetnog strategijskog

okvira su: necjelovitost, nesistematiziranost, neoperativnost, te gotovo isključiva fokusiranost

na katastrofe i nesreće kao ugroze / opasnosti izvanrednog karaktera i promptnih posljedica

po kritičnu infrastrukturu. Prepoznavanje gospodarskog kriminaliteta kao permanentne

ugroze kritičnih infrastruktura gotovo je u potpunosti izostalo, poveznice u tom kontekstu ne

postoje ili su samo marginalne, implicitne i indirektne.

U Republici Hrvatskoj, u smislu naznačenih strategijskih okvira, stanje nije na

zadovoljavajućoj ili očekivanoj razini, a može ga se ocijeniti stanjem strategijske

insuficijencije. Ono se sastoji od strategijske konfuzije – u odnosu na gospodarski

kriminalitet, strategijske rudimentarnosti – u odnosu na nacionalne kritične infrastrukture, te

strategijske disfokusiranosti – u odnosu na uzajamnost dvaju naznačenih strategijskih okvira.

Relevantne društvene činjenice, kakve su gospodarski kriminalitet i nacionalne

kritične infrastrukture, zavrjeñuju adekvatniji strategijski pristup države u svom odnosu

prema njima. On se u narednom razdoblju treba realizirati kroz dva bitna aspekta: a) kroz

cjeloviti strategijski obuhvat obaju problematika – svake za sebe; te b) kroz suvislu i logičku

strategijsku povezanost predmetnih društvenih problematika.

Literatura

1. Akcijski plan razvoja sustava unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru Republike Hrvatske za razdoblje 2012.-2013. (Vlada RH, Ministarstvo financija, 2012)– preuzeto sa http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Akcijski%20plan%20razvoja%20PIFCa%20za%202012-2013.pdf (27.05.2013.)

2. Akcijski plan za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma. (Vlada Republike

Hrvatske, 2008). (Osmo Izvješće) preuzeto sa http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2012/37_sjednica_vlade_republike_hrvatske (27.05.2013.)

3. Antikorupcijski program za trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu za

razdoblje 2010.-2012. (Vlada Republike Hrvatske, 2009). Preuzeto sa http://www.antikorupcija.hr/Default.aspx?sec=502 (24.05.2013.)

22

4. Horvatić, Ž. (gl. ur.) (2002). Rječnik kaznenog prava. Zagreb: Masmedia.

5. Izvješće ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova u 2011. godini (ožujak 2012). Preuzeto sa http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=47127 (27.05.2013.)

6. Kazneni zakon ''Narodne novine'' broj 125/11, 144/12

7. Modly, D., Šuperina, M., Korajlić, N. (2008). Rječnik kriminalistike. Zagreb: Strukovna

udruga kriminalista.

8. Nacionalna strategija razvoja sustava intelektualnog vlasništva Republike Hrvatske 2005-2010. (Vlada Republike Hrvatske, 2005). Preuzeto sa http://www.dziv.hr/files/File/strategija/Strategija_IV.pdf (27.05.2013.)

9. Nacionalna strategija razvoja sustava intelektualnog vlasništva Republike Hrvatske

2010-2012. (Vlada Republike Hrvatske, 2010). Preuzeto sa http://www.dziv.hr/files/File/strategija/Strategija_IV_2010_12.pdf (27.05.2013.)

10. Nacionalna strategija suzbijanja prijevara za zaštitu financijskih interesa Europske unije

u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2010. – 2012. (Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, 2010). Preuzeto sa http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Nacionalna_strategija_suzbijanja_prijevara_za_zastitu_financijskih_interesa_EU_u_RH_u_razdoblju_2010_-_2012.do.pdf (31.05.2013.)

11. Nacionalna strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma ''Narodne novine'' broj 139/08

12. Nacionalni plan za borbu protiv organiziranog kriminala. (Vlada Republike Hrvatske,

Ministarstvo pravosuña, 2004). Preuzeto sa www.vlada.hr/hr/content/download/6321/49011/file/41-01..pdf (31.05.2013.)

13. Nacionalni plan za borbu protiv organiziranog kriminaliteta 2007-2008 (Vlada

Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, 2007). 14. Nacionalni program suzbijanja korupcije 2006.-2008. ''Narodne novine'' broj 39/06

15. Nacionalni program za borbu protiv korupcije s akcijskim planom ''Narodne novine'' broj

34/02

16. Nacionalni program zaštite potrošača za razdoblje 2009. – 2012. ''Narodne novine'' broj 30/10

17. Novoselec, P. (2007). Aktualni problemi hrvatskog gospodarskog kaznenog prava.

Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Vol. 14 – broj 2, str. 371-434, Zagreb: Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu.

18. Orlović, A., Pajčić, M. (2007). Policijski izvidi kaznenih djela gospodarskog

kriminaliteta. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Vol. 14 – broj 2, str. 695-738, Zagreb: Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu.

19. Orlović, A. (2013). Gospodarski kriminalitet u Republici Hrvatskoj. Split: Redak.

23

20. Singer, M., Kovčo-Vukadin, I., Cajner-Mraović, I. (2002). Kriminologija – treće, izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: Nakladni zavod Globus i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

21. Plan kratkoročnih i dugoročnih mjera za suzbijanje sive ekonomije. (Vlada Republike

Hrvatske, 2004). Preuzeto sa http://www.vlada.hr/hr/content/download/5505/44863/file/176-04.pdf. (24.05.2013.)

22. Plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske ''Narodne novine'' broj 96/10

23. Procjena ugroženosti od organiziranog kriminaliteta u Republici Hrvatskoj (Ministarstvo

unutarnjih poslova – Ravnateljstvo policije)

24. Procjena ugroženosti Republike Hrvatske od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća. (Vlada Republike Hrvatske, 2013). Preuzeto sa http://www.duzs.hr/page.aspx?PageID=571 (31.05.2013.)

25. Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske ''Narodne novine'' broj 32/02

26. Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske (Nacrt – 2010). Preuzeto sa

http://www.morh.hr/images/stories/aktualne_teme/sns/sns_nacrt.pdf (29.05.2013.)

27. Strategija razvoja elektroničke javne nabave u Republici Hrvatskoj 2013. – 2016. ''Narodne novine'' broj 54/13

28. Strategija razvoja sustava javne nabave u Republici Hrvatskoj. (Vlada Republike

Hrvatske, 2008). Preuzeto sa http://www.javnanabava.hr/default.aspx?id=3419 (27.05.2013.)

29. Strategija razvoja sustava unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru Republike

Hrvatske za razdoblje 2009.-2011. (Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, 2009). Preuzeto (27.05.2013.) sa http://www.mfin.hr/adminmax/docs/PIFC_Strategija_konacno-15092009.pdf

30. Strategija suzbijanja korupcije ''Narodne novine'' broj 75/08

31. Strateški okvir za razvoj javno-privatnog partnerstva u Republici Hrvatskoj. (Vlada

Republike Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, 2009). Preuzeto sa http://www.javnanabava.hr/default.aspx?id=3419 (27.05.2013.)

32. Streteški plan Ministarstva unutarnjih poslova i drugih institucija u funkciji zaštite i

spašavanja za razdoblje 2014.-2016. (Ministarstvo unutarnjih poslova, 2013). Preuzeto sa http://www.mup.hr/UserDocsImages/minstarstvo/2013/strateski%20plan%20MUP-2014-2016-v-3.pdf (31.05.2013.)

33. Zakon o kritičnim infrastrukturama ''Narodne novine'' broj 56/13

34. Zakon o policiji ''Narodne novine'' broj 34/11, 130/12

35. Zakona o zaštiti i spašavanju ''Narodne novine'' broj 174/04, 79/07, 38/09, 127/10