godiπte vii. (2012.), broj 14 (2) pilar · dvije obitelji iz tog plemena preselile su se u...

Pilar

»asopis zadruπtvene i humanistiËke studije

Godiπte VII. (2012.), broj 14 (2)

pil

ar

PILAR »asopis za druπtvene i humanistiËke studijeGodiπte VII. (2012.), broj 14 (2)ISSN 1846-3010

Nakladnik:Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar; MaruliÊev trg 19/I., Zagreb; www.pilar.hr

Za nakladnika:Vlado ©akiÊ

Glavni urednik:Zlatko MatijeviÊ

Zamjenik glavnog urednika:Zlatko HasanbegoviÊ

UredniËko vijeÊe:Anelko Akrap (Zagreb), Caroline Hornstein TomiÊ (Zagreb), Boæidar JanËikoviÊ (Zagreb),Tomislav JonjiÊ (Zagreb), Husnija KamberoviÊ (Sarajevo), Jure Kriπto (Zagreb), Stjepan MatkoviÊ (Zagreb),Tihomil MaπtroviÊ (Zagreb), Antun PaveπkoviÊ (Zagreb), Andrej Rahten (Ljubljana), Ivan RogiÊ (Zagreb),Ines SabotiË (Zagreb), Vlado ©akiÊ (Zagreb), Dinko ©okËeviÊ (PeËuh), Draæen ÆiviÊ (Vukovar)

Tajnica uredniπtva:Ivana Æebec ©ilj

Lektorica za hrvatski:Mirjana PaiÊ-JuriniÊ

Lektorica za njemaËki:Caroline Hornstein TomiÊ

Prijevod saæetaka na engleski:Lynette ©ikiÊ-MiÊanoviÊ

GrafiËki urednik:Zlatko Rebernjak

Prijelom i priprema za tisak:Forma ultima, Zagreb

Tisak:ITG, Zagreb

Naklada:200 primjeraka

»asopis izlazi dva puta godiπnje.

Cijena ovom primjerku je 25 kn (za inozemstvo: € 5)Godiπnja pretplata: 40 kn (za inozemstvo: € 8)

Rukopisi se πalju na:»asopis PILAR, Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, MaruliÊev trg 19/I., HR-10000 ZagrebE-mail: [email protected]: (+385 1) 4886-800; telefaks: (+385 1) 4828-296

Uredniπtvo ne odgovara za navode i glediπta iznesena u pojedinim prilozima.

Na financijskoj potpori zahvaljujemoMinistarstvu znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske

Copyright „ 2012.Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

14»ASOPIS ZA

DRU©TVENE I HUMANISTI»KESTUDIJE

Pilarpil

ar

Institut druπtvenih znanosti Ivo PilarZagreb, 2012.

Sadræaj

R A S P R A V E99 Ante ©KEGRO — Marko RIMAC — Suzana MARTINOVI∆:

Diplomatski spor zbog jednoga katoliËkog krπtenja u Splitu 1745. godine

3355 Mislav GABELICA:KatoliËki sveÊenici u banskoj Hrvatskoj na izbornim listama frankovaËkih pravaπa(1895.—1914.)

P R I L O Z I7711 »ime je sv. Sava flopËarao« Ivu Pilara (I. MarkeπiÊ)7777 Ivo PILAR, O Svetom Savi i njegovu znamenovanju

G R A D I V O9911 Pabirci iz korespondencije Ive Pilara i Fritza Byloffa (1926.—1933.)

O S V R T S P O V O D O M110033 Zlatko KUDELI∆:

Intelektualci na marginama visoke politike

111155 Jure KRI©TO:Od nesnalaæenja do pravilnoga izbora — PolitiËko prilagoavanje (nekih)franjevaca Bosne Srebrene u komunizmu i nakon njegova sloma

O C J E N E I P R I K A Z I113333 Dr. Franjo Tuman u okviru hrvatske historiografije, Zagreb, 2011. (I. Æebec ©ilj)

113366 Ivica Zvonar, Mons. dr. Fran Barac (1872.—1940.). Æivot i djelo, Zagreb,2011. (M. MatijeviÊ)

113399 Hrvoje PetriÊ, PograniËna druπtva i okoliπ. Varaædinski generalat i KriæevaËkaæupanija u 17. stoljeÊu, Samobor — Zagreb, 2012. (I. Zvonar)

K R O N I K A114433 Ivo Pilar u Zmajskoj kuli (z. m.)

I N M E M O R I A M114499 Rene LovrenËiÊ (1928.—2012.)

115522 Mirjana Gross (1922.—2012.)

Dr. Ivo Pilar (Zagreb, 1874.—1933.),po struci pravnik i ekonomist (studirao uBeËu i Parizu). Od poËetka XX. stoljeÊado 1920. æivi i radi u Bosni iHercegovini (Sarajevo, Tuzla), potom dosmrti u Zagrebu. Sudjelovao i u politiËkomæivotu: do jeseni 1918. zalagao se zaodræanje viπenacionalne i multikulturneAustro-Ugarske Monarhije, ali poduvjetom da se — u dræavno-politiËkom inacionalno-politiËkom smislu — reformira,o Ëemu je napisao nekoliko vaænihprogramskih spisa. U novostvorenojjuænoslavenskoj dræavi (Kraljevina SHS —Kraljevina Jugoslavija) politiËki jeproganjan. Znanstvenik i publicist πirokihinteresa (umjetnost, povijest, sociologija,psihologija, demografija, politiËkageografija itd.). Najvaænija djela: studijaSecesija (Zagreb 1898., kojom stjeËefllegitimaciju teoretiËara modernizacije«),struËni rad o recepciji OpÊeg austrijskoggraanskog zakonika u Bosni iHercegovini (Entwicklungsgang derRezeption des Österreichischen ABG inBosnien und Herzegowina..., Wien,1911.), opseæna studija Diesüdslawische Frage und der Weltkrieg(BeË, 1918., pod pseudonimom L. v.Südland), pionirski rad u hrvatskojpsihologiji (Borba za vrijednost svogaflja«. Pokus filozofije slavenskogindividualizma, Zagreb 1922.), politiËko--ekonomska studija Immer wieder Serbien.Jugoslawiens Schicksalsstunde (Berlin,1933., pod pseudonimom FlorianLichtträger).

RASPRAVE

pil

arD O D A T A K

[[33]] Stjepan SRKULJ:Memoari

[[8899]] Skica za æivotopis Stjepana Srkulja (S. MatkoviÊ)

Diplomatski sporzbog jednoga katoliËkog krπtenjau Splitu 1745. godine

Ante ©KEGROHrvatski institut za povijest, ZagrebMarko RIMACFilozofski fakultet u Splitu, SplitSuzana MARTINOVI∆ Dræavni arhiv u Zadru, Zadar

Izvorni znanstveni rad(primljeno: 9. rujna 2012.)UDK 327.82(560:450)“17“

265.1(497.5-3Dalmacija)“17“

U radu se obrauje prelazak s islama na katoliËanstvo Lejle KopËiÊ, pripadniceistaknutoga islamiziranog plemiÊkog roda iz Kongore na Duvanjskom polju.Njezino stupanje u KatoliËku crkvu u Splitu 1745. postalo je predmetomdiplomatskog spora izmeu Bosanskog ejaleta i mletaËke Dalmacije.Pod pritiskom upravitelja Bosanskog ejaleta vezira Ali-paπe Hekimoglua,mletaËki generalni providur Dalmacije i Epira (Albanije), i Lejlin kum nakrπtenju, Jacobo Boldù, vratio ju je iz Splita, gdje je naπla utoËiπte, flu Tursku«.

KljuËne rijeËi: Bosanski ejalet, Ali-paπa Hekimoglu, KopËiÊi, Lejla RuæaKopËiÊ, Kongora na Duvanjskom polju, mletaËka Dalmacija, Jacobo Boldù,KatoliËka crkva

UvodBiljeπka o krπtenju iz MatiËne knjige krπtenih splitske æupe sv. Dujma11 te prepis-ka izmeu upravitelja Bosanskog ejaleta vezira Ali-paπe Hekimoglua i general-nog providura mletaËke Dalmacije i Epira (Albanije) Jacoba Boldùa otkrivaju tra-giËnu sudbinu πesnaestogodiπnje Lejle Ruæe KopËiÊ zbog stupanja u KatoliËkucrkvu u Splitu srpnja 1745. godine. Voena ljubavlju prema nekome Ivanu Ra-du,22 iz rodne je Kongore na Duvanjskom polju pobjegla na podruËje mletaËke

11 Na tu biljeπku o krπtenju naiπao je dr. sc. Ivan Botica iz Staroslavenskog instituta u Zagrebu te snjome upoznao autore ovoga rada. Iz te je biljeπke rad i proizaπao i autori na tome ljubazno za-hvaljuju dr. Botici.22 OËito se radi o pripadniku roda Rado/π/, tj. Rado/πeviÊ/ u popisu biskupa fra Pavla DragiÊeviÊa1743. registriranom u Omuljanima (Seonica), mjestu susjednom Kongori — gdje je bilo sjediπte be-

A. ©kegro — M. Rimac — S. MartinoviÊ: Diplomatski spor zbog jednoga... 11

nu kulu Dioklecijanove palaËe (sl. 2),44 opravdano je pretpostaviti da su je za stu-panje u KatoliËku crkvu pripremili sveÊenici pozvani od benediktinki kojima jeta crkva pripadala. Tome u prilog govori i konstatacija iz pisma πto ga je gene-ralni providur Boldù 23. srpnja 1745. uputio veziru Ali-paπi (Prilog br. 3).55 Lejli-no je krπtenje u matiËnu knjigu upisao splitski kanonik i nadbiskupski kancelarFrane Ante BrgeliÊ,66 a vlastoruËno ga potvrdio i sam nadbiskup KaËiÊ (Prilog br.1).77 Spomenuto pismo generalnog providura otkriva da je Lejla Ruæa KopËiÊ pri-mila i druge sakramente flpropisane za prijelaz na krπÊanstvo«.88 Kako joj je u vri-jeme krπtenja bilo oko πesnaest godina (annorum 16 circiter), mogla je biti svjes-na posljedica koje su mogle proizaÊi iz prelaska na katoliËanstvo kako za nju sa-mu tako i za njezinu obitelj odnosno druπtvenu zajednicu iz koje je potekla. No,teπko da je mogla i pretpostaviti kako Êe njezino krπtenje postati predmetom di-plomatskog suËeljavanja najodgovornijih osoba Bosanskog ejaleta i mletaËkeDalmacije, a pogotovo da Êe uzrokovati oruæane izgrede na bosansko-dalmatin-skoj granici.

Diplomatski sporBiljeπka o krπtenju iz MatiËne knjige krπtenih splitske æupe sv. Dujma ne otkri-va ni okolnosti ni vrijeme prispjeÊa u Split flturske kÊerke Lejle« (Lejilam turcamfiliam), kÊeri Dæafer-bega KopËiÊa i njegove æene Tale.99 Da se u njega nisu uple-le najodgovornije osobe Bosanskog ejaleta i mletaËke Dalmacije, vjerojatno bi

PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. VII. (2012.), br.14 (2)10

Dalmacije, oËito radi toga da se za njega uda. Kako se s time nije slagala njezi-na obitelj, generalni providur Boldù, koji joj je bio krsni kum, pod pritiskom ve-zira Ali-paπe vraÊa je flu Tursku«. Kako bi na Boldùa izvrπio pritisak, vezir je uImotskoj krajini potaknuo oruæane incidente. Upravo su oni bili povodom zajavni igrokaz πto ga je generalni providur priredio u Splitu i kojim je Lejlu RuæuKopËiÊ prisilio odreÊi se katoliËanstva. Kad su u pitanju bili interesi Venecije,predstavnici njezine vlasti u Dalmaciji postupali su jednako i s drugim djevojka-ma koje su iz sliËnih razloga traæile utoËiπte u mletaËkoj Dalmaciji. Biljeπke ododjeli zemlje u Turjacima kod Sinja iz 1688. i sporu iz 1703. πto se zbog te zem-lje vodio, svjedoËe da su na katoliËanstvo prelazile i druge pripadnice roda Kop-ËiÊ. U tom je kontekstu razumljivije i uljudno ophoenje najutjecajnijih pripad-nika toga roda s katoliËkim biskupima koji su iz Dalmacije dolazili u kanonskepohode katolicima na prostorima kojima su oni gospodarili.

Prelazak na katoliËanstvoIz upisa u MatiËnu knjigu krπtenih splitske æupe sv. Dujma (Prilog br. 1, sl. 1)vidljivo je da je Lejla KopËiÊ na katoliËanstvo preπla 13. srpnja 1745. krπtenjemkoje joj je u Splitu podijelio splitski nadbiskup Antun KaËiÊ (1730.—1746.) te dajoj je dano ime Ruæa (Rosa). Kum na krπtenju bio je osobno Jacobo Boldù, ta-daπnji mletaËki generalni providur Dalmacije i Epira (Albanije).33 BuduÊi da je kr-πtena u samostanskoj crkvi sv. Arnira u Splitu (in Ecclesia Monialium Sancti Rai-nerij) koja se, kao i benediktinski samostan, do 1946. nalazila uz sjeverozapad-

gova KopËiÊa. MANDIÊ, 1962: 27. Dvije obitelji iz tog plemena preselile su se u Aræano, pograniËnomjesto Imotske krajine prema Duvnu odnosno flTurskoj«, gdje su od mletaËkih vlasti dobile zemlju.VRËIÊ, 2010: 42.33 Splitski kanonik i nadbiskupski kancelar F. A. BrgeliÊ, koji je krπtenje Lejle Ruæe KopËiÊ upisao uMatiËnu knjigu krπtenih splitske æupe sv. Dujma, generalnog providura i Lejlinog krsnog kuma J.Boldùa oslovljava upraviteljem Dalmacije i Epira (Il[lustrissi]mus, et, Exc[ellentissi]mus D[omi]nus,D[omi]nus Jacobus Boldù Provisor G[ener]alis Dalmatiae, et Epyr[i]i). Time je mletaËku regiju, ko-joj je Boldù bio na Ëelu, poistovjetio s nekadaπnjim provincijama Rimskoga Carstva.

Sl. 1 Sl. 2

44 O toj crkvi i benediktinskom samostanu: OSTOJIÊ, 1964: 354-362.55 Perche aueua abbandonata la fede di Maometto, et abbracciata quella di Giesù Christo in cui fùinstrutta da nostri Sacerdoti in un Monastero di Religiose.66 F. A. BrgeliÊ († 1757.), nadbiskupski kancelar od 1730. do 1755. godine. OSTOJI∆, 1975: 292.77 Ita est Ant(oni)us Archiep(iscopu)s Franc(isc)us Ant(onius) Can(oni)cus.88 Restò poi confermata tale delle Cerimonie, e Riti della nostra Legge in rattificazione del Christia-nesimo prima abbracciato.99 Q[uonda]m Xafe Begh, et Talae Jugalium Copcich.


druπtva — poput aga i begova,1144 nego i raja pa i Cigani,1155 ratni zarobljenici svihprofila i dr.

Vezirovo pismo svjedoËi da se za Lejlom u Split uputila njezina majka, kojase nije libila javno tvrditi da joj je kÊi muslimanka i da je namjerava vratiti kuÊi.U odgovoru generalnog providura veziru konstatira se da se Lejla s majkom su-oËavala viπe puta na majËino traæenje i na zahtjev brojnih muslimana te da se uvi-jek izjaπnjavala krπÊankom.1166 Kako su majËina nastojanja bila neuspjeπna, zatraæe-na je intervencija iz Travnika od upravitelja Bosanskog ejaleta. Time je ljubav dje-vojke iz muslimanske begovske obitelji s Duvanjskog polja i katoliËkoga mladi-Êa iz pogramiËnog dijela Dalmacije postala predmetom diplomatskog spora izme-u Bosanskog ejaleta i mletaËke Dalmacije. Vezir Ali-paπa traæio je od general-nog providura Boldùa rjeπenje Lejlinog sluËaja. Nakon πto mu je kazano da je po-stala krπÊankom, vezir je generalnom providuru uputio svoga mubaπira Ismail-efendiju.1177 U pismu koje je generalnom providuru Boldùu poslao po mubaπiru,Ali-paπa je traæio da se u nazoËnosti Ismail-efendije i njezinih roaka Lejla javno


tako i ostalo. U pismu vezira Ali-paπe poslano iz Travnika generalnom providu-ru u Split (Prilog br. 2, sl. 3) konstatira se da je Lejlu, flnevinu djevojku iz ple-miÊke obitelji KopËiÊ, zvane Tatar Beg, zaveo neki mletaËki podanik Ivan Ra-do«.1100 No, u odgovoru generalnog providura Boldùa, upuÊenom 23. srpnja 1745.veziru Ali-paπi (Prilog br. 3; sl. 4), konstatira se da je Lejla iz roditeljske kuÊesvojevoljno pobjegla u Imotski kako bi postala krπÊanka,1111 da nije bila zavede-na, da je svojevoljno preπla u mletaËku dræavu, da je flnapustila Muhamedovuvjeru te prigrlila ovu Isusa Krista«.1122 Lejlu KopËiÊ u Split je, dakle, dovela i na pri-jelaz na katoliËanstvo motivirala ljubav prema Ivanu Rado/πu/,1133 o kojemu ras-poloæiva vrela niπta ne govore. No, Ëinjenica da ju je osobno krstio splitski nad-biskup te da joj je krsni kum bila prva osoba mletaËke uprave u Dalmaciji i Epi-ru (Albaniji) govori u prilog pretpostavci da je bio posrijedi Ëovjek koji i nije bionevaæan za mletaËku vlast u Dalmaciji. No, i mletaËke su se vlasti, kad im je bi-lo u interesu, rado predstavljale kao pokrovitelji katoliËanstva. Tako su tijekomKandijskog (1645.—1669.), a posebice Morejskog (1684.—1699.) i Malog (Sinj-skog) rata (1714.—1718.), na novoosvojenim podruËjima ostavljale muslimani-ma posjede ako prihvate katoliËanstvo. U tom je kontekstu razumljiv velik brojnovokrπtenika, nekadaπnjih muslimana, iz toga vremena kako u Dalmaciji takoi u Albaniji. Na katoliËanstvo nisu prelazili samo najviπi slojevi muslimanskog

1100 Sedota da certo Iuan Rado suditto ueneto Lelia vergine donzella della nobile famiglia Copcichdetta Tatar Begh.1111 Copcich fugita tempo fù Spontaneamente della Casa paterna, e Condottasi à Imoschi per farsiCristiana.1122 E persuasa che l'accenata Donzella Senza esser sedotta, mà gettatasi uolentariamente, in questoStato, era Christiana fin dai primi Confronti, perche aueua abbandonata la fede di Maometto, et ab-bracciata quella di Giesù Christo.1133 Posljednje slovo Ivanovog prezimena (π) ispuπteno je, kao πto je ispuπteno i posljednje slovo izimena Lejlinog oca Dæafera (Xafe, umjesto Xafer).

Sl. 3 Sl. 4

1144 Istaknutije osmanlijske feudalce Ëesto su krstile najodgovornije osobe KatoliËke crkve (nadbisku-pi, biskupi, kanonici) s prostora pod mletaËkom vlaπÊu, a kumovali su im najviπi predstavnici ci-vilnih i vojnih vlasti. Na krπtenju su, osim krπÊanskih imena, nerijetko dobivali i prezimena svojihkrsnih kumova. Stoga u Dalmaciji ima prezimena poput Benzon, Grimani, MoËenigo, Kornereto itd.Na taj ih se naËin nastojalo ukljuËiti u mletaËki druπtveno-vojni sustav u flNovim steËevinama«. Tupraksu najbolje oslikava primjer pokrπtenog age iz Solina Ivana Krstitelja Benzona, kojem su mle-taËke vlasti ostavile njegov posjed. I dalje je æivio sa svojim æenama s kojima je i dobivao djecu.SOLDO, 1995: 33, 37.1155 Prilikom organizacije æivota u Cetinskoj krajini nakon osvajanja Sinja 1686. spominje se prelazakCigana iz Karakaπice s islama na katoliËanstvo. Joπ se uvijek jedan bunar u Karakaπici naziva Ci-ganskim bunarom, a neki mjeπtani Ëuvaju uspomenu na svoje cigansko podrijetlo. Pokrπtavanje Ci-gana spominje se i nakon zauzimanja Imotskog 1717. SOLDO, 1995: 33, 37; VR»I∆, 2010: 6, 311.1166 Tanti confronti seguiti con interuento di Sua madre, e molti musulmani ne quali tutti ella sosten-ne esser Cristiana.1177 Il mubasire d'Ismail efendi nostro magior domo.


Iz pisma generalnog providura upuÊenog veziru 12. kolovoza 1745. (Prilogbr. 4; sl. 5) posredstvom kapetana Andrije Scarsija razaznaje se da mu je veziruputio viπe pisama vezanih za Lejlu Ruæu KopËiÊ. Generalni providur je ovimpismom istaknuo da su flzadovoljena, kako i treba, naπa uljudna ophoenja idostojanstvo puno poπtovanja naπe Presjajne Slobodne Republike«2244 te je veziraizvijestio da je Lejla na javnom suËeljavanju u Splitu fliskazala æelju i volju da sevrati u Tursku«,2255 premda je u prethodnom pismu tvrdio suprotno. Nije propus-tio istaknuti svoje odlike flu ispravnosti, kojima je posve strano privlaËiti u dræa-vu i u takvu religiju bilo koga silom, a s nakanom ne obaciti onoga dobrovolj-ca koji se zatekne i uzme utoËiπte«.2266 Ipak, kad je u pitanju bio izbor izmeu in-teresa MletaËke Republike, koje je u Dalmaciji osobno zastupao, i vjere djevoj-ke kojoj je sâm bio kum na krπtenju, generalni providur nije dvojio. Sudbina Lej-le Ruæe KopËiÊ bila je za njega zanemariva spram mletaËkih interesa u Dalma-ciji odnosno smirivanja oruæanih izgreda koji su izbili u Imotskoj krajini.2277 Stogaje sve i poduzeo kako bi osigurao njezino vraÊanje flu Tursku«. I druge su mus-limanske djevojke iz sliËnih razloga traæile utoËiπte u mletaËkoj Dalmaciji. No,kad se njihovi motivi nisu poklapali s interesima Venecije, mletaËki se Ëinovni-ci nisu ustezali postupiti jednako kao s Lejlom Ruæom KopËiÊ.2288 Gdjekad su uto-


oËituje o svojoj vjeri u Splitu (alla forteza di Spalato). Ako bi se izjasnila musli-mankom, zahtijevao je da ju se vrati u Bosanski Ejalet. Kako se prema vezirovupismu Lejla izjasnila da je muslimanka (tutta uita musulmana), inzistirao je da juse preda rodbini odnosno vrati kuÊi. Iz vezirova pisma vidljivo je da Lejlinom po-vratku nisu bili skloni mletaËki Ëuvari granice, a posebice neki pukovnik Cambij,koji joj je savjetovao da se ne vraÊa flu Tursku«.1188 Stoga nije neopravdano pretpos-taviti da je Ivan Rado/π/, zbog kojeg se i naπla u mletaËkoj Dalmaciji odnosno uSplitu, i sam bio pripadnik postrojbi koje su Ëuvale mletaËku granicu u Imotskojkrajini. Kako bi postigao da ju se vrati, vezir je generalnom providuru prijetio ra-tom. Iz Boldùova pisma proizlazi da se Lejla Ruæa KopËiÊ pred vezirovim muba-πirom Ismail-efendijom nedvosmisleno i decidirano izjasnila krπÊankom. No, ka-ko mubaπir nije razumio jezik kojim je govorila, njegovi su mu tumaËi prevodiliposve suprotno.1199 Kako bi smirio nemire u Imotskoj krajini, beskrupulozni gene-ralni providur ærtvovao je Lejlu Ruæu KopËiÊ, odluËivπi vratiti je preko granice. Nepropustivπi istaknuti da je svojevoljno postala krπÊankom, a zaobiπavπi vlastituulogu i ulogu splitskog nadbiskupa u njezinu krπtenju, uvjeravao je vezira da jojje dopustio slobodan odlazak flu Tursku«.2200 Ako ne bi na to pristala, predlagao jeda ju se ne sili na odlazak.2211 Izlaz iz te muËne situacije naπao je u njezinu navod-no dobrovoljnom odlasku iz Splita odnosno iz Dalmacije. Iz tog se razloga i po-trudio u Splitu ponovno organizirati njezino izjaπnjavanje o vjeri pred katolicimai muslimanima, gradskim Ëelnicima, vlastitim opunomoÊenikom, Ismail-efendi-jom i njegovom pratnjom.2222 Time je na tek krπtenu πesnaestogodiπnju djevojku iz-vrπen snaæan javni pritisak kako bi se izjasnila muslimankom i kako bi je lakπevratili flu Tursku«. Generalni providur Boldù naπao je opravdanje za to u toboæ-njoj brizi za njezinu Ëast, a zapravo je πtitio mletaËke interese u Dalmaciji. Prem-da ni u tim okolnostima Lejla Ruæa KopËiÊ nije apostazirala od katoliËanstva, ge-neralni providur po svaku ju je cijenu nastojao vratiti preko granice u Bosanskiejalet — nije se protivio Ëak ni da se kazni kaznom kojom joj je prijetio vezir akobi se opirala povratku.2233

1188 Il collonel nominato Cambio, batendo la mano sopra la di lui spalla, badate bene li disse, nontornate in turchia.1199 Mentre non intende il linguaggio, e la colpa fù di quelli hanno interpretato male, et al Mubassirhanno rappresentato diuersamente da quello la Giouanne all'ora asseriua e sosteneua.2200 Le si disponesse essa à uoler ritornar in Turchia. Le sia conceduto il pronto, e libero passaggio,e ritorno.2211 Non esser permissibile in caso di sua resistenza ... l'uso della forza contro una inocente.2222 Questo sollene e pubblico esperimento, che resta da noi proposto da farsi alla presenza di tuttiquelli di sua nazione, Cristiani, e musulmani, che qui s'attrouano, e degl' offiziali, e Primati di ques-ta Citta' .... in faccia di due Nazioni in publico conuocate e raccolte coll' interuento della stessa nos-tra persona e del suo Mubassir col suo seguito à questo affare destinato.2233 Se la donzella ritorna uolontaria al suo Paese è saluo il decoro di questa Carica, e la dignità del-la Serenissima Repubblica. Se ressisterà costantemente di uenire, e uolesse fermarsi resteranno co-perti, e salui intieram: te li gelosi riguardi di V. E.

Sl. 5

2244 Sodisfatte appieno, come si doueua le nostre conuenienze, e la dignità rispettabile della Repub-blica Serenissima Libera.2255 E fattossi il Pubblico Confronto della Donzella Copcich ella si è dimostrata in desiderio di ripas-sar in Turchia.2266 Costanti le massime di questo Gouerno nella rettitudine, aliene affatto dall' attraer nelli stati e tal-la Religione alcuno per forza, e col intente à non rigettare, chi uoluntario in capita, e prende ri-couero.2277 Speriamo dispensati gl' ordini alle bande di duuno, onde non siano perturbate con ulteriori nuo-ue molestie le confinazione di Imoschi.2288 BENI∆, 2003: 290; BALTI∆, 2003: 77: flMiseca kolovoza [1777.] jedan momak iz Dalmacie najam-nik nikog turËina u selu Draæev-do (Skopje) odvede divojku Êer svog gospodara turËina koja se


bila je obvezna dodijeljenu joj zemlju odræavati plodnom. U njezinu su vlasniπ-tvu, a prethodno u posjedu njezinog oca Useina, bile i livade, vinogradi te diomlinice3344 oËito na nekom pritoku rijeke Cetine. Petnaest godina poslije (1703.)muæ flsupruge Turkinje Jelene, koja je 1688. postala krπÊankom«,3355 Nikola Japirko-viÊ, sporio se oko te iste zemlje jer je na nju pretendirao neki Jure Budimir (Pri-log br. 6; sl. 7).3366 Jelena KopËiÊ udala se za Nikolu JapirkoviÊa iz Vranjica kodSplita, nakon πto je prethodno bila krπtena 1688. godine. MatiËna knjiga vjenËa-nih æupe Vranjic svjedoËi da se Nikola JapirkoviÊ 1676. oæenio Jelenom, kÊerkomNikole BrËiÊa iz BroÊanca kod Klisa.3377 Ako je u pitanju bila ista osoba, onda seNikola JapirkoviÊ oæenio Jelenom KopËiÊ nakon πto je obudovio. No, nije jasnoje li udovcem bio i u vrijeme kada se sporio zbog njezine zemlje.

Predosmanlijski feudalni korijeniLejla Ruæa KopËiÊ bila je potomak islamiziranog plemiÊkog roda KopËiÊ, Ëiji supripadnici gospodarili znatnim dijelovima Duvna, Rame, Kupresa, Uskoplja3388 i


Ëiπte pod mletaËkom vlaπÊu u Dalmaciji traæili i mladiÊi iz uglednih musliman-skih obitelji. Takav je bio i sin Mehmeda ©itoviÊa iz Ljubuπkog — Hasan(1682.—1729.), koji se 1699. u 17. godini æivota krstio i dobio ime Stipan. Pri-stupivπi franjevaËkoj Provinciji Bosni Srebrenoj kao fra Lovro ©itoviÊ postaje ka-toliËkim sveÊenikom, profesorom franjevaËkih uËiliπta, puËkim propovjednikom,a na kraju i spisateljem.2299 Pribjeæiπte u Dalmaciji traæile su i udane muslimanskeæene, kako bi se udale za katolike.3300 Voene istim motivom, utoËiπte su traæile iu Slavoniji.3311

SluËaj Jelene KopËiÊ, kÊeri Useina KopËiÊa iz Turjaka kod Sinja

Biljeπka iz oæujka 1688. (Prilog br. 5; sl. 6) o dodjeli zemlje u Turjacima kod Si-nja flna podruËju Nove steËevine« (di terra di nouo acquisto) otkriva da je katoli-Ëanstvo prije Lejle Ruæe KopËiÊ prihvatila kÊi Useina KopËiÊa, koja je na krπtenjudobila ime Jelena. Dodijeljeno joj je 25 padovanskih kampa zemlje, koja je prvot-no bila u posjedu njezina oca (il di lei Padre hauer di uere possessioni). Dava-nje zemlje Jeleni KopËiÊ, njezinoj djeci i njezinim zakonitim nasljednicima3322 biloje motivirano prelaskom na katoliËanstvo.3333 Osim uobiËajenih fiskalnih davanja

htede pokrstiti i za reËenog momka udati. Dojde s njom u Split ali spliÊanska gospoda, na zapo-vid kapetana livanjskog, reËenu divojku vratiπe i otcu je pridadoπe. (Prokleti lacmani!) Otac reËenedivojke okrene svu svoju vraæiju sræbu protiv æupniku (o. Petru ©kuljeviÊu, [æupnik skopaljski]) ko-ga turci biπe odredili obisiti i protiv krstjanim svim u Skoplju kano da su oni izdali reËenu divojku.Æupnik ovo od nikog svog priatelja turËina proËuvπi, pobiæe u Dalmaciu. Turci doletivπi kuÊi æup-nikovoj, njega ne naπavπi, kano bisni psovali su i bili krstjane obliænje. Zatim popanu Ëetiri krstja-nina i jednu æenu krstjansku iz sela Okoliπje, koje nikoliko dana u najsmrdljivijem apstu i verugamteπkim zatim na viπalim obisiπe, prave-zdrave.«2299 KOVA»I∆, 1991: 301-307; PAVI»I∆, 2008: 193-211.3300 GUJI∆, 1995: 238: flHravu sliku na Alibega [KapetanoviÊa, ljubuπkog muselima od 1848. do1858.] baca i sluËaj sa muslimankom Kadom MumunagiÊ, koja je jedino zbog njegovog neËovjeË-nog postupka ostavila muæa, pobjegla u Dalmaciju, preπla na katoliËku vjeru i udala se za svogaslugu, a to je bio veliki skandal onoga vremena u ovim krajevima.«3311 JANJIÊ, 2012, 28: flDana 12. oæujka 1871. godine Vasma, kÊi nepoznatih roditelja, udovica pokoj-nog Murat-bega, porijeklom iz Tuzle u Bosni, ostavivπi svoje mjesto Vidovice, koje broji 100 ËistokatoliËkih obitelji, ostavivπi i svoju jedanaestogodiπnju kÊerku, noÊu je pobjegla iz Bosne u naπ kraj.Doπavπi u Vukovar æarko je molila oca gvardijana, kao mjesnog upravitelja æupe, da je krsti i vjen-Ëa s njom zajedno odbjeglim rimokatoliËkim mladiÊem Ivom JanjiÊem. Otac gvardijan pomno ispi-tavπi njezine ozbiljne nakane, te posavjetovavπi se s v(e)l(e)Ë(asnim) o(cem) Martinom NediÊem,æupnikom i gvardijanom u Tolisi, te nakon nuæne vjerske pouke, uz dozvolu PreËasnog Ordinari-jata u –akovu, pod rednim brojem 341, s nadnevkom 8. oæujka 1871. godine, sveËano sam je krs-tio u vukovarskoj æupnoj crkvi svetih apostola Filipa i Jakova, nadjenuvπi joj ime Marija. Kumovisu bili Ignac AndriÊ, tamniËar i njegova supruga Roza roena LonËareviÊ, oboje rimokatolici. Podistom svetom misom primila je Prvu svetu priËest, a po zavrπetku mise vjenËao sam ju s njezinimmladiÊem Ivom JanjiÊem.«3322 Habbiamo con l'acetta del Generalato nostro inuestiti la stessa, e di lei figli, e discendenti legitimi.3333 Noi pero fatto uff. All' instanza, ch' è conveniente, et al merito d' esser passata alla nostra relig-gione.

Sl. 6

Sl. 7

3344 I prati, e li Parte da' Molino, ne' i terreni uignati.3355 Moglie Elena Turca fatta Christiana fu del 1688.3366 Com(m)et(tia)mo à Zorzi Budimir, che non debba ingerirsi sotto alcun pretesto in campi cinquein d(et)ta investita compresi...3377 GRUBI©I∆, 2008: 138, br. 37: fl1676. Augusta na 31. Bi vinËan Nikola JapirkoviÊ s Jelinom, ÊerjuNikole BrËiÊa iz BroËanca, bi svidok, buduÊ napoviena tri puta u svece posrid mise i nije se naπ-la nijedna zaprika, bi svidok Lovrin BariËeviÊ i Stipan JapirkoviÊ, po meni kuratu don Nikoli Lali-Êu u sveti Martin u Vranicu.«3388 O KopËiÊima: ZLATAR, 1977: 325-327.


ci Vladislava KopËiÊa, pred osmanlijskim osvajaËima izbjeglog 1463. u Dubro-vaËku Republiku u pratnji bosanskih kraljica Katarine KosaËa KotromaniÊ i Jele-ne BrankoviÊ KosaËa.4444

KopËiÊi i makarski biskupi

Duvanjski KopËiÊi uljudno su se ophodili spram makarskih biskupa, koji su ima-li jurisdikciju i nad duvanjskim katolicima,4455 kao i s katoliËkim klerom koji ih jepastorizirao. Dæelil-beg i Alil-beg KopËiÊ sami su 30. lipnja 1666. pozvali bisku-pa fra Marijana LiπnjiÊa (1664.—1686.) u pohod duvanjskim katolicima.4466 PremaLiπnjiÊevom svjedoËenju duvanjski æupnik fra Ivan AnËiÊ (1624.—1685.) na nji-hovoj je zemlji u njihovu srediπtu u Kongori na Duvanjskom polju oko 1670. po-digao æupsku kuÊu utroπivπi za njezinu izgradnju 100 πkuda.4477

Biljeænik makarskog biskupa Nikole BijankoviÊa (1695.—1730.) don Federi-ko Maroli zabiljeæio je da su 1706. na biskupovu kanonskom pohodu duvanj-skim katolicima flËetvorica braÊe turaka« KopËiÊa preporuËila biskupu flda ËeπÊeobilazi ove krajeve, propovijeda krπÊanima, njihovim kmetovima, da pravednoodgovaraju svojim duænostima prema gospodarima«4488 ali i da se sam flsjeti obi-Ëajnih podavanja i darova, koji Êe mu u buduÊnosti olakπati pohode«.4499 Na ka-nonskom pohodu duvanjskim katolicima 1710. o istoj je braÊi zabiljeæeno: flRa-di pravednosti treba uËiniti jednu digresiju u pohvali Ëetvorici braÊe iz musli-manske obitelji KopËiÊ, koji su zapovjednici, πto viπe, apsolutni gospodari du-vanjske krajine. U znak poπtovanja i radi dobivanja njihove zaπtite, buduÊi da suljudi velikog ugleda i glasa, otiπli smo im na poklon s darovima. Njihov prijemje nadvisio svako naπe oËekivanje. Zadræavπi se s njima dva sata, pokazali sunam se tako susretljivi i dobrohotni, da neπto takvo nismo ni Ëuli ni vidjeli. Nji-hovo uljudno ponaπanje i uvjeravanje o njihovoj zaπtiti u svakoj naπoj potrebi udovoljnoj mjeri nas je uvjerilo o njihovoj ËovjeËnosti i ljubavi.«5500 Isti se biskup nabraÊu Ibrahim-bega, Dæafer-bega, Muhamed-bega i Derviπ-bega KopËiÊa5511 bira-


Sinjske krajine. RodonaËelnik mu je bio Kasim-beg KopËiÊ, koji je za zasluge ti-jekom osmanlijskog osvajanja Ugarske 1526., kao sultanov Ëuvar Vilajeta Bosna,nagraen novËano i zemljiπnim posjedima. Njegov sin Murad-beg dobio je 1550.sluæbu kliπkog sandæak-bega sa sjediπtem u Livnu, na kojoj je duænosti bio i1555. godine. Kasim-begov sin Dæafer-beg (umro 1541.) naslijedio je novac ko-ji je njegov otac bio dobio za Ëuvanje Vilajeta Bosna.3399 Lejla Ruæa KopËiÊ poto-mak je te grane KopËiÊa, izdanka flgospode slovinske« odnosno istoimenog sred-njovjekovnog plemiÊkog roda,4400 znanog i po tome πto je na svome πtitu imala imotiv hrvatskog grba (sl. 8).4411 No, nisu se svi KopËiÊi islamizirali. Tome u priloggovori i grobnica iz klaustra franjevaËkog samostana u Dubrovniku, izraena 3.listopada 1666. za flkralja« Matiju sina Jakova KopËiÊa (Matteus Chragl Copcich)4422

i njegove potomke (sl. 9).4433 Nije iskljuËeno da su KopËiÊi iz Dubrovnika potom-

3399 ZLATAR, 1977: 325; ISTA, 1978: 123.4400 SOLOVJEV, 1954: 121, 123; MANDI∆, 1982: 264-265.4411 FojniËki grbovnik, 163.4422 Anniversarii in S. Francesco di ragusa (Rukopis Arhiva Male braÊe u Dobrovniku) str. 59; SOPTA,1997: 14.4433 Aeterna domvs / Matthei Iac(obi) Copcich / cvm heredib(us) svis / die XXI novemb(ris)MDCLVIIII. SOPTA, 1997: 14.

Sl. 8 Sl. 9

4444 LUCCARI, 1790; 185, 232; BATINI∆, 1881: 130.4455 ©KEGRO, 2002: 197-198, 205-212.4466 JURI©I∆, 1972: 50-51; SOLDO, 2000: 161: flPoklon i pozdrav biskupu od nas KopËiÊa »elil-bega iAlil-bega. Zatizim eto smo Ëuli da se πapaπ i niko ti je govorio, da ti mi branimo amo doÊi; mi nis-mo dosada branili pratrom oditi po naπem Ëitluku. Zato hodi, evo te æupa i kmeti zovu radi ska-davaca. A od nas ti tvarda vira, Ëista Muamedova da ti nikakva zarara neÊe biti; i odi sutra zaπto jepotriba radi ove cvarni. A lako Êemo s Ëasti uËiniti mirno i s Alaj-begom; i fala ti na Ëasti. Pisasmomi KopËiÊi iz Duvna na 30. juna 1666.«. flda se dade u ruke biskupa u Imoti ili gdi bude«.4477 PANDÆI∆, 1977: 40; JURI©I∆, 1972: 57-58.4488 VIDOVI∆, 2000, 659-660.4499 VIDOVI∆, 2000, 660.5500 VIDOVI∆, 2000, 670-671.5511 JURI©I∆, 1972: 50-51; SOLDO, 2000: 161.


KopËiÊi su se briæno odnosili i prema BijankoviÊevom nasljedniku, biskupuStjepanu BlaπkoviÊu (1731.—1775.). To je vidljivo i sa stranica svojevrsnogflDnevnika« voenog 1735. tijekom njegova kanonskog pohoda hercegovaËkimkatolicima. KopËiÊi su biskupa nagovarali da misu slavi i obrede dijeli kod nji-hovih fldvora« u Kongori (sl. 10): fl24. srpnja: Ëim se svanulo, biskup napisa pis-mo kapelanu u Rami fra Anti VukaniÊu, te razdragan mnoπtvom od oko pet ti-suÊa katolika i Otomana od Rame, Kupresa, Ravnoga i drugih mjesta, poËe is-povijedati. Biskupa prekidoπe tri bega KopËiÊa, koji su doπli da ga pozdrave ida mu pruæe svaku potrebnu pomoÊ, garantirajuÊi mu slobodno obavljanje svihnjegovih obreda. Nakon ispovijedanja i propovijedi s misom od tolikog mnoπt-va svijeta sigurno bi bio zgaæen, da mu beg KopËiÊ i drugi turci nisu pritekli upomoÊ i sa πtapovima u ruci odgonili narod, postavili prelata meu se i pripuπ-tali jednoga po jednoga, a krizmanoga puπtali da proe s druge strane. Sretnozavrπi obrede i vrati se u kuÊu Lovre IviÊa i, poπto je ruËao, podijeli zapise turs-kim odliËnicima i krπÊanima, koji su za to doπli. Nakon svega biskup ode u Li-pu i sjaha pred kuÊom Lovre JanjiËiÊa, gdje sazna vijest da ga æeli vidjeti efen-di-kadija iz Rame. Nakon srdaËnog razgovora, molitvom nad bolesnicima i iz-mjenom darova oni se rastadoπe. — 25. srpnja: biskup se uputi u Kongoru gdjese nalaze kuÊe gospode KopËiÊa da ih pozdravi i da im zahvali za pomoÊ i paæ-nju u prethodnom danu. Prime ga ne sa ËaπÊu, nego s poπtovanjem i zamole gada se s posebnom miloπÊu udostoji reÊi misu i obaviti svoje obrede tu kod nji-hove kuÊe. I ne mogavπi da tome ne udovolji, dadne da se podigne oltar blizujedne vode na breæuljËiÊu, gdje dooπe efendi-kadija sa suprugom i tri begaKopËiÊa sa svojim hodæama asistirajuÊi biskupu u svim funkcijama toga dana,osim brojnih drugih turaka i mnogobrojnog naroda. Za vrijeme mise odræao jekatehetsku propovijed, a potom podijelio krizmu brojnoj djeci i veÊ odraslim lju-dima i æenama koje su doπle iz Bosne, molio nad turcima, podijelio zapise, me-daljice, krunice i moÊi svih svetih; blagoslovi sol, vodu razne vrste trava, kakoza upotrebu ljudi tako i æivotinja, i vrati se u Lipu, jer ga je zamolio beg KopËiÊda blagoslovi njegovu kuÊu, gospodu, æenu i nevjeste. Kad to obavi, nastavi bis-kup put prema Lipi. Nakon odmora vrati se KopËiÊima i molio je Boga nad ka-dunom efendi-Rameπe. Kad je to zavrπio, ode u kuÊu Marka JoziÊa (?), gdje teveËeri doe Mustafaga JusufbegoviÊ. Sutradan biskup ode u Æupanjac”.5577

Nisu se, meutim, svi KopËiÊi prema svojim katoliËkim kmetovima odnosilikao otac i striËevi te pretci Lejle Ruæe KopËiÊ. Tome u prilog govori i biljeπka izMatiËne knjige umrlih æupe Malo Selo (Bugojno) o tragiËnom skonËanju 60-go-diπnjeg Dalmatinca Mate VukoviÊa, kojega je u ∆urÊiÊa Lugu kod Bugojna sre-


nim rijeËima osvrÊe i u izvjeπÊu upuÊenom 1711. rimskoj Kongregaciji za πirenjevjere o kanonskom pohodu duvanjskim katolicima tijekom 1710.: flKrπÊanstvu suveoma naklonjeni i veoma su odani naπim sveÊenicima. Ibrahim-beg je tom pri-godom izriËito rekao, da bi najveÊi dio turskih mjesta bio poruπen i bez spome-na, kad ih ne bi molitve i ærtve sveÊenika Isusa Krista uzdræavali ublaæivanjemsrdæbe Boæje. Tim ljudima nedostaje samo krπtenje, da bi postali savrπeni krπÊa-ni.«5522 Biskup BijankoviÊ na poziv braÊe KopËiÊa duvanjske je katolike kanonskipohodio i 1718., neposredno nakon okonËanja Malog (Sinjskog) rata.5533 Bijanko-viÊ je duvanjske katolike kanonski pohodio i 1723. godine.5544 KopËiÊi su ga i ta-da primili s poπtovanjem, ugostili ga i bili mu istinski prijatelji.5555 Nema nikakvedvojbe da su KopËiÊi i posredstvom biskupa BijankoviÊa æeljeli utjecati na svo-je katoliËke kmetove ne samo kako ne bi bjeæali na novoosloboene dalmatin-ske prostore (kamo su ih pozivali i najodgovorniji predstavnici mletaËke upra-ve), nego i da bi privukli nove naseljenike iz Dalmacije na svoje ratom opusto-πene posjede. OËito je iz istog razloga dizdar Ahmet IzakagiÊ iz Roπka Polja kodDuvna financirao πkolovanje katoliËkog sveÊenika Grge KardumoviÊa u Makar-skoj, kako bi nakon πkolovanja sluæbovao u Roπku Polju.5566

5522 RUP»I∆, 1981: 126-127.5533 VIDOVI∆, 1979: 34.5544 VIDOVI∆, 1979: 35-36.5555 SOLDO, 2000: 172.5566 VIDOVI∆, 2000: 667-668: [1710. god.] flI ovdje smo svrπili duhovne vjeæbe, te tako poπli u Roπko-polje. Ovo je mala krajina, kojom upravlja turski kapetan Zelilaga SutliaπeviÊ i dizdar Ahmet Izaka-giÊ. ... I dizdar nas je primio vanrednim poπtovanjem i usrdnoπÊu. On je pred dvije godine poslaou Makarsku na sluæbu biskupu mladiÊa Grgu KardumoviÊa, sina nekog krπÊanskog kmeta, prepo-ruËujuÊi ga velikim preporukama, da bude sveÊenik. U ovoj prilici, kad se je ponovo sastao s bis-kupom, ponovio je svoje preporuke, traæeÊi tvrd i siguran odgovor o vremenu, kad Êe biti zare-en. Mons. biskup, poznavajuÊi sposobnosti i godine preporuËenog mladiÊa, udovolji molbama iobeÊa, da Êe mu ga za iduÊi Uskrs poslati kao sveÊnika, samo ako bude imao dostatan patrimonij.Na to on odgovori, da Êe mu ga on dati i zahvaljujuÊi na stotinu naËina, obveza se u zamjenu od-vratiti miloπÊu u svakoj potrebi, Ëak i istim æivotom. ... Kad je bilo vrijeme objeda, ponovno se pri-

Sl. 10

kaæe spomenuti dizdar sa svojim bratom i izrazi æelju, da s nama objeduje, πto doista i uËini. Pos-lije objeda opet ponovi preporuke za onog klerika, kojemu preko ruku kancelara odredi dovoljanpatrimonij od 30 kampa zemlje, te iza srdaËnog oproπtaja povrati se svojoj kuÊi i svojoj upravi. Si-gurno je ovo poseban i jedinstven primjer na svijetu!«5577 NIKI∆, 1988: 152.


ZakljuËakUzimajuÊi u obzir Ëinjenicu da su se otac, striËevi i pretci Lejle Ruæe KopËiÊuljudno odnosili spram katoliËkih biskupa koji su kanonski pohodili katolike naprostorima kojima su oni gospodarili, iskazujuÊi im i gostoprimstvo u svojimfldvorima« u Kongori na Duvanjskom polju, sasvim je izvjesno da se upravo utim okolnostima mogla u njoj roditi blagonaklonost prema katoliËanstvu. Ako juje ljubav prema Ivanu Rad/oπ/u odvela u mletaËku Dalmaciju, lakπe se moglaopredijeliti za krπtenje kako bi se mogli vjenËati u KatoliËkoj crkvi. No, njezinese æelje nisu poklopile s voljom Ëlanova obitelji, koja ih je sprijeËila intervenci-jom samoga upravitelja Bosanskog ejaleta. UnatoË svojevoljnom prihvaÊanju ka-toliËanstva, pod pritiskom generalnog providura mletaËke Dalmacije i Epira (Al-banije) i svoga kuma na krπtenju Jacoba Boldùa bila je prisiljena fldobrovoljno«se vratiti kuÊi. Premda raspoloæiva vrela ne potvruju da se na javno priree-nom izjaπnjavanju u Splitu odrekla katoliËke vjere, njezin povratak flu Tursku«odredili su viπi, odnosno interesi mletaËkih vlasti u Dalmaciji.

Ante ©kegro — Marko Rimac — Suzana MartinoviÊA diplomatic controversy caused by a 1745 Catholicbaptism in Split The paper deals with Lejla KopËiÊ’s conversion from Islam to Catholicism.She was a member of a prominent Islamized noble family from Kongora inDuvanjsko polje in north-western Herzegovina. Her entry into the CatholicChurch in Split in 1745 became the object of a diplomatic controversybetween the Eyalet of Bosnia and Venetian Dalmatia that subsequentlyresulted in the outbreak of armed incidents in the Imotski region. Underpressure of the Eyalet of Bosnia’s advisor, Vizier Ali-paπa Hekimoglu, theVenetian general governor of Dalmatia and Epirus (Albania) and her godfa-ther at the baptism, Jacob Boldù returned her “to Turkey”. Besides Lejla-Ruæa (Rosa), Catholicism was accepted by other members of the KopËiÊfamily, such as Jelena the daughter of Usein KopËiÊ from Turjaci near Sinjwho in 1688 married a Catholic in Vranjic near Split.


dinom srpnja 1869. bez ikakvog razloga pred mnoπtvom okupljenih na smrt is-prebijao Aso Ismail-beg KopËiÊ.5588

Obitelj Lejle Ruæe KopËiÊ

U biljeπci o krπtenju Lejle Ruæe KopËiÊ navedeno je da joj je otac bio Dæafer-begKopËiÊ, a majka njegova æena Tale. Imenom koje je nosio njezin otac nazivalose viπe begova KopËiÊa.5599 Ako joj je u vrijeme krπtenja bilo oko πesnaest godi-na, Lejla Ruæa KopËiÊ roena je oko 1730. godine. Otac joj je vjerojatno bio Dæa-fer-beg, kojeg 1706. i 1711. s trojicom braÊe spominje biskup BijankoviÊ. S pri-hodom od 6700 akËi bio je meu bosanskim spahijama koji su bili popisani1711., uoËi bitke iz srpnja te godine na rijeci Prutu u Moldaviji izmeu vojskeruskoga cara Petra Velikog (1682.—1725.) i sultana Ahmeda III. (1703.—1730.).6600

SudeÊi po prihodima koje je ubirao 1711., Dæafer-beg je pripadao istaknutijimspahijama. Stoga ne iznenauje πto se za povratak njegove kÊerke iz Splita 1745.angaæirao sam vezir Bosanskog ejaleta. »etiri godine potom (1749.) upraviteljBosanskog ejaleta dao je odrubiti glavu nekom mostarskom baπi, koji se bio dr-znuo nasrnuti na djevojku iz duvanjskog roda KopËiÊ i njihove fldvore«. Isticanjeu prvi plan djevojËinog brata govori u prilog pretpostavci da otac tada viπe nijebio æiv.6611 Meu bosanskim spahijama 1711. popisan je i neki Ahmed iz duvanj-ske Kongore, koji je uæivao prihod od 3000 akËi. Nije iskljuËeno da je u pitanjubio Dæafer-begov srodnik, ili, moæda, spomenuti dizdar Ahmed-beg IzakagiÊ.6622

O Dæafer-begovoj æeni Tali raspoloæiva vrela niπta ne kazuju. No, i ona je, bezsumnje, potjecala iz bogate feudalne muslimanske obitelji, jer takve su brakovei sklapale.6633

5588 Liber Mortuorum Capellaniiae Localis Malo Sello / Parochiae Bugojno (1844—1883), god. 1869.,br. 145: Lug = ∆urÊiÊa die 17 Julii 1869. Injustissime a quodam Infideli +vulgo Aso Ismail Beg sKovËiÊa+ fuste pedibusque semivivus, coram plurib(us) id spectantibus, relictus est Mattheus Vu-koviÊ, oriundus e Dalmatia, pius sexagenarius; crastina piissime Sacramentis Confessionis, Extre-mae Unctionis, atque Papali Benedictione confortatus: tandem sub vesperam ejusdem diei vehe-mentissimi vulnerum dolores ei in perpetuum halitum intercluserunt. Expectat corpus resur(ectio-nem) in »auπlie.5599 ZLATAR, 1978: 123.6600 SKARI∆, 1930: 65, br. 12.6611 LA©VANIN, 2003: 230-231: fl1749. MarËa na 10. udavi paπa u Travniku baπu iz Mostara, zlog i opa-koga, komu je odsikô davno baπa sarajevski ruku za πakom. I onaki sakat Ëiniti je mogô zlo /da/nitko tako: oteo kÊer jednoga kadije i uzeo za æenu. Koja umrvπi, /on je/ udrio s petericom mos-tarskih baπa na dvor KopËiÊa, bega, u Duvnu, da otme mu ses/t/ru i uzme za æenu. Koja je utek-la, obukav vlaπke haljine; i ne moguÊ je naÊ, mater joj izbiv i porobiv dvor, otiπli /su on i druæinamu/. Al' su ga brzo ufatili. I ovi je Temima udrio i, s njega kalpak skidav, nosio do smrti. Druæinemu ne moguÊi pofatat, raskopaπe im kuÊe«.6622 SKARI∆, 1930: 68, br. 24.6633 KAMBEROVI∆, 2003: pass.


OSTOJI∆, 1964: = Ivan OSTOJI∆, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim naπim krajevima. Sv. II.Benediktinci u Dalmaciji, flBenediktinski priorat — Tkon (kod Zadra)«, Split.

OSTOJI∆, 1975: = Ivan OSTOJI∆, Metropolitanski kaptol u Splitu, flKrπÊanska sadaπnjost«, Za-greb.

PAVI»I∆, 2008: = Vlado PAVI»I∆, fra Laurentius de Gliubuschi: Alendar(oviÊ), SitoviÊ ili ©ito-viÊ? Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 50 (2008.), 193-211.

RUP»I∆, 1981: = Bonicije RUP»I∆, Makarska biskupija i zapadna Hercegovina do g. 1735. No-va et vetera. Revija za filozofsko-teoloπke i srodne discipline, XXXI./1-2 (1981.), 106-136.

SKARI∆, 1930: = Vladislav SKARI∆, Popis bosanskih spahija iz 1123. (1711.) godine. GlasnikZemaljskog muzeja: sveska za historiju i etnografiju, 42 (1930.) 2, 1-99.

SOLDO, 1995: = Josip Ante SOLDO, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeÊu, knjiga prva, Sinj.

SOLDO, 2000: = Josip Ante SOLDO, Stanovniπtvo duvanjskog kraja u XVII. i XVIII. stoljeÊu.Duvanjski zbornik. Zbornik radova s meunarodnoga znanstvenog skupa flDuvanjski krajkroz povijest«, Tomislavgrad, 6-7. srpnja 2000., flHrvatski institut za povijest«, flZajednicaDuvnjaka Tomislavgrad«, flNaπa ognjiπta«, Zagreb — Tomislavgrad, 2000., 159-187.

SOLOVJEV, 1954: = Aleksandar VasiljeviË SOLOVJEV, Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku.Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 9 (1954.), 117-127.

SOPTA, 1997: = Jozo SOPTA, Grob KopËiÊa u klaustru samostana Male braÊe u Dubrovniku.Naπa ognjiπta, 3 (1997), 14.

©KEGRO, 2002: Ante ©KEGRO, Na rubu opstanka. Duvanjska biskupija od utemeljenja do ukl-juËenja u Bosanski apostolski vikarijat, flHrvatski institut za povijest« — flDom i svijet«, Za-greb.

VIDOVI∆, 1979: Mile VIDOVI∆, Nikola BijankoviÊ biskup makarski (1695.—1730.), flCrkva usvijetufl, Split.

VIDOVI∆, 2000: Mile VIDOVI∆ = Don Radovan JerkoviÊ æivot i djelo. Prigodom 100. godiπ-njice roenja i 50. godiπnjice muËeniËke smrti (1900.—1950.). (Priredio dr. don Mile Vi-doviÊ), flMatica hrvatska Ogranak MetkoviÊ«, MetkoviÊ.

VIDOVI∆, 1981: Mile VIDOVI∆ = Nikola BijankoviÊ, splitski kanonik i makarski biskup 1645-1730, flCrkva u svijetu«, Split.

VR»I∆, 2010: Fra Vjeko VR»I∆, Plemena Imotske krajine. III. izdanje, flTiskara 'Franjo Kluz' d.d. Omiπ« — flVedran VrËiÊ«, Imotski.

ZLATAR, 1977: = Behija ZLATAR, KopËiÊi i ViliÊi (Prilog izuËavanju muslimanskih begovskihporodica u Bosni i Hercegovini u XVI stoljeÊu). Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, XI-II (1977.), 322-327.

ZLATAR, 1978: = Behija ZLATAR, O nekim muslimanskim feudalnim porodicama u Bosni uXV i XVI stoljeÊu. Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, XV/14-15 (1978.), 81-139.


LITERATURABALTI∆, 2003: = Jako BALTI∆, Godiπnjak od dogaaja i promine vrimena u Bosni 1754—

1882., flSynopsis«, Sarajevo — Zagreb.

BATINI∆, 1881: = Fra Mijo Vjenceslav BATINI∆, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegoviniza prvih πest viekova njihova boravka. Svezak I. Vikarija (1235—1517.), flDioniËka tiska-ra«, Zagreb.

BENI∆ 2003: = Bono BENI∆, Ljetopis sutjeπkog samostana. Priredio, latinske i talijanske dije-love preveo, uvod i biljeπke napisao dr. fra Ignacije Gavran, flSynopsis«, Sarajevo — Za-greb.

BIANKOVI∆, 1885: = Di Nicolò BiancoviÊ vescovo di Macarsca, Notizie e Diarì. Bulletino diarcheologia e storia dalmata, 8 (1885), Supplementum, 1-30.

BJELOVU»I∆, 1922: = Nikola BJELOVU»I∆, Poluostrvo Rat (Peljeπac). Naselja i poreklo sta-novniπtva, knjiga 11, flSrpska kraljevska akademija«, Beograd.

FILIPOVI∆, 1955: = Milenko FILIPOVI∆, Rama u Bosni. Naselja i poreklo stanovniπtva, knjiga35, Srpski etnografski zbornik LXIX, flSrpska kraljevska akademija«, Beograd.

FojniËki grbovnik. The Fojnica armorial Roll, flRabic«, Sarajevo, 2005.

GRUBI©I∆, 2008: = Ivan GRUBI©I∆, VjenËanja u Vranjicu od 1665. do 1676. godine. Tuscu-lum. »asopis za solinske teme, 1 (2008.) 125-158.

GUJI∆, 1995: = Kasim GUJI∆, Hrvatsko podrijeklo begovskih familija u Zapadnoj Bosni i Her-cegovini, u: Milenko BrkiÊ, Prinosi hrvatstvu Bosne i Hercegovine (Zbirka tekstova iz Na-pretkovih Kalendara), Studenci, 1995., 230-246.

JANJI∆, 2012: = Fra Vjenceslav JANJI∆, Ivo Krnjo i njegova gospoja. KatoliËki tjednik, godinaXI (XXXIII), br. 46, 18. studenoga 2012., str. 28-29.

JOLI∆, 2002: = Robert JOLI∆, Duvno kroz stoljeÊa, flNaπa ognjiπta«, Tomislavgrad — Zagreb.

JURI©I∆, 1972: = Karlo JURI©I∆, KatoliËka crkva na biokovsko-neretvanskom podruËju u do-ba turske vladavine, flKrπÊanska sadaπnjost«, Zagreb.

KAMBEROVI∆, 2003: = Husnija KAMBEROVI∆, Begovski zemljiπni posjedi u Bosni i Herce-govini od 1878. do 1918. godine, flHrvatski institut za povijest«, Zagreb.

KOVA»I∆, 1991: = Anto Slavko KOVA»I∆, Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene. Prilogpovijesti hrvatske knjiæevnosti i kulture, flSvjetlost« — flNarodna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine« — flFranjevaËki provincijalat Bosne Srebrene«, Sarajevo.

LA©VANIN, 2003: = Nikola LA©VANIN, Ljetopis. Priredio, latinske i talijanske dijelove preveo,uvod i biljeπke napisao dr. fra Ignacije Gavran, flSynopsis«, Sarajevo — Zagreb.

LUCCARI, 1790: = Annali di Ragusa di Giacomo Luccari, Ragusa.

MANDI∆ 1962: = Dominik MANDI∆, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptio-nibus annis 1743 et 1768 exaratis, flInstitutum Chroatorum historicum«, Chicago — Roma,1962.

MANDI∆, 1982: = Dominik MANDI∆, Bosna i Hercegovina. Povjesno kritiËka istraæivanja. Sve-zak III. EtniËka povijest Bosne i Hercegovine, 2. izdanje, flZIRAL, Zajednica izdanja ranje-ni labud«, Toronto — Zürich — Roma — Chicago.

NIKI∆, 1988: = Andrija NIKI∆, HercegovaËki katolici izmeu 1683. i 1735. godine. TisuÊu go-dina Trebinjske biskupije, flVrhbosanska visoka teoloπka πkola«, Sarajevo, 135-163.

NOVAK, 1959: = Maja NOVAK, Generalni providuri Dalmacije i Albanije u 18. stoljeÊu. Rado-vi Instituta JAZU u Zadru, 4-5 (1958.—1959.), 341-374.


esistente sul margine del confine nellacampagna di Dumno passando in cotestosuo stato gia tempo portatasi à quellaparte la di lei madre per ricercarla mentrenon aueua rinegato, trouandosi tutta uitamusulmana con produrre pretesti,ricusarono di consegnarla.

Sussistendo l' affarre in tal posituracagionò dell' alteratione tra li confinanti diquella frontiera, essendosi state presentatepiù uolte indolenze però per rileuare iluero stato dell' insorgenza in tempo, cheerauamo per scriuerle; capitando il suoDragomano che hà spedito in pubb(lic)afigura, disse la sudetta donzella s' è fattachristiana, cosi sostenendo, uenned'implorare ch' ad' oggetto di rimouere ilscandallo risorto trà li confinanti, sij danoi destinato un espresso mubasir concomissione, che si porti sul luoco allaforteza di Spalato con l' interuento deparenti di detta donzella, in presenza dequalli venne interrogata, che se si trouassetutta uita musulmana s' abbia aconsegnare, e quando fosse rinegatadebbasi abbandonare, in correlatione del'instanza fataci è stato da noi destinato ilmubasire scielto nella persona d'Ismailefendi fù nostro magior domo, qualeportatosi sul luoco medesimo incompagnia di quatro parenti delladonzella sud(etta)a, interrogata che fù,dichiarando essa d' esser tutta uitamusulmana, e mentre secondo d' instanza,e promessa del sud(ett)o suo inuiatodoueva esser consegnata ins(tante)r;sepero alcuni proterui, e mal intentionatide Sig(nor)i officiali della frontiera, tràquali il collonel nominato Cambio,batendo la mano sopra la di lei spalla,badate bene li disse, non tornate inturchia, la posero in spauento, e paura,essendo cio reso manifesto alla presenzada suoi parenti del fedelisimo nostroMubasir, e di diuersi altri musulmani che

zvane Tatar Beg, koja obitavaπe uzrub granice na Duvanjskom poljupreπla je u vaπu poπtovanu dræavu.VeÊ neko vrijeme dolazi na tu stranunjezina majka u potragu za njom, nezanijekavπi pri tome (za nju) da jeipak (cijeli æivot) muslimanka te je uzsve isprike odbila predati je na ovustranu.

Kao posljedica toga doπlo je dopromjena u odnosima ljudi koji æive sobje strane granice, a kada sunekoliko puta izloæene oveneugodnosti kako bi opisali πto sestvarno zbilo, o Ëemu je veÊ pisao vaπdragoman koji je to pismo javnoobjavio, a u kojem se kaæe da je tadjevojka postala krπÊanka, Ëime sepodræava nastojanje da se izbjegnuprijepori izmeu ljudi s obje stranegranice. Tako je, s naπe strane ubrzoposlan mubaπir sa zadaÊom da usplitskoj utvrdi, u prisutnosti rodbinereËene djevojke, bude nazoËanispitivanju, a gdje bi se utvrdilo da jeona ipak (Ëitav æivot) muslimanka. Utom sluËaju trebalo bi je predati, a usuprotnom trebalo bi je pustitisukladno presudi. S naπe straneposlan je mubaπir, odreen u osobiIsmail efendije, koji je otiπao nanavedeno mjesto zajedno s Ëetiriroaka reËene djevojke, a priispitivanju ona je potvrdila da je Ëitavsvoj æivot muslimanka, pa je sukladnoodluci i presudi trebala biti odmahpredana i odvedena preko granice,kako je i bilo obeÊano. Meutim, nekisu je drski i zlonamjerni sluæbenici nagranici, meu kojima pukovnik poimenu Cambio, koji ju je potapπao poramenu i rekao flpripazite, ne vraÊajtese u Tursku« ostavili u strahu inapetosti. Sve se to dogodilo unazoËnosti njezine rodbine i naπeg

Die 13 Julij 1745

Il(lustrissi)mus et R(everendissi)musD(omi)nus D(omi)nus Antonius KadcichArchiep(iscop)us Spalat(en)sis in EcclesiaMonialium S(ancti) Rainerij BaptizavitLejliam turcam filiam q(uonda)m XafeBegh, et Talae Jugalium Copcich deDuvno, aetatis annorum 16 c(ircite)r, cuiimpositum fuit nomen Rosa. Patrinus fuitIl(lustrissi)mus, et, Exc(ellentissi)musD(omi)nus D(omi)nus Jacobus BoldùProvidor G(ener)alis Dalmatiae, et Epyri

Ita est Ant(oni)us Archiep(iscopu)sFranc(isc)us Ant(onius) Can(oni)cus

BergheglichCan(cela)rius Archiep(iscop)alis

Dana 13. srpnja 1745.

Presvijetli i preËasni gospodin,gospodin nadbiskup splitski AntunKaËiÊ, u samostanskoj crkvi SvetogArnira, krstio je Lejlu, tursku kÊerpreminuloga Dæafer-bega i Tale,supruænika KopËiÊ od Duvna — udobi od oko 16 godina, kojoj je danoime Ruæa. Kum je bio presjajni i vrloodliËni gospodin, gospodin JakovBoldù, generalni upravitelj Dalmacijei Epira.

Tako je, Antun nadbiskupFrane Ante kanonik

BrgeliÊnadbiskupijski kancelar

Ex turcico

Riuerito stimato, distinto amicoEcc(elentissi)mo Pro(vido)r G(enera)leGiacomo Bóldù il di cui fine termini inbene.

Doppo d' auerle esposto amicheuoli,et officiose salutationi e d' auerle richiestodel stato di sua salute se le partecipa ciòche segue:

sedota da certo Iuan Rado sudittoueneto Lelia vergine donzella della nobilefamiglia Copcich detta Tatar Begh'

[Prijevod] s turskog

Iznimno cijenjenom, πtovanomprijatelju i uzviπenom generalnomproviduru Jakovu Boldù, sa æeljom damu sve dobro zavrπi.

Nakon iznoπenja prijateljskih isluæbenih pozdrava i upita je li gasluæi njegovo zdravlje, navodi sesljedeÊe:

zavedena od izvjesnoga IvanaRado, mletaËkog podanika, Lejladjevojka iz plemenite obitelji KopËiÊ,


PRILOZI

1. Biljeπka o krπtenju Lejle Ruæe KopËiÊu MatiËnoj knjizi krπtenih splitske æupe sv. Dujma11

2. Pismo vezira Ali-paπe HekimogluaGeneralnom providuru Jakobu Boldùu22

11 HR-DAST-179. MatiËne knjige; Matica krπtenih Æupe sv. Dujma, sv. XI (1. I. 1742. — 3. IX.1758.) 52 r.22 HR-DAZD-2. MletaËki dragoman, kut. 22; filza CXXI, str. 137/2.

A. ©kegro — M. Rimac — S. MartinoviÊ: Diplomatski spor zbog jednoga... 29PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. VII. (2012.), br.14 (2)28

si trouarono presenti. Si suspio per tantotra le persone giacenti sù luoghi dellafrontiera un tumultuoso rumore, che costadelle rifferite fatte dalli respetiui Cadi, edalle espositioni uniuersali de confinantidi modo che se per l'auenire sipretendesse di sostenere la di leiappostasia per uia di spauento, e uiolenzanon rispettandosi l' alma pace, essendocinoto, non esserui l' assenso di V(ostra)E(ccelenza) nè della Rep(ubbli)ca peracconsentire à simili appassionati di farlarinegare con uiolenza, e spauento, e ditali animosi intraprendenti auttori delscandalo.

In riguardo per tanto all' anticaconseruata, e mantenuta amicicia, et inriflesso di diuertire li contrasti, turbolenzee grandi alterationi, che sono insorte tra legenti confinanti dell' una, e l' altra partesulla frontiera nulla douendosiabbadondare all' indiretto procedere dellesurreferite sue ostinate persone, mà anziprendendosi cura nel particolare per dellaconsegna della prefatta donzella, affincheresti uie più consolidata la base dellepace, uiene estesa la p(ar)te amoreuolen(ost)ra, che si spedisce con il medesimoIsmail effendi come quello che èinformato sul medesimo particolare.

Piacendo à Dio, che le ricapiti, s'attende, che in riguardo della n(ost)racorrente amicitia facia seguire la consegnadella surreferita donzella alli proprij suoiparenti, e resti con le magiori felicita.

Data da TrauonichAli Passa Gou(erne)r di BosinaFran(ces)co Sanfermo pub(lic)o

Drag(oma)no

vjernoga mubaπira, kao i drugihmuslimana koji su se tu zatekli. Zbogtoga se meu ljudima duæ cijelegranice proπirio glas, o Ëinjenicama suodmah obavijeπteni kadije, a iz svegaizloæenog se razabire kako se ovoupozorenje smatra podupiranjemnjezinog otpadniπtva, kako u strahu inasilju nema plodna mira; jer nam jepoznato da Vaπa Ekscelencija iMletaËka Republika ne podupiru nisliËne zanesenjake da silom i strahompotiËu na odmetniπtvo, niti takvevatrene poduzetne zaËetnikeskandala.

UzimajuÊi, stoga, u obzir oddavnine saËuvano i odræavanoprijateljstvo, a kako bi se izgladilesuprotnosti, uskomeπanost i velikepromjene koje su se pojavile meuljudima s obje strane granice, bilobi potrebno, na neizravan naËin,uvjeriti ove navedene tvrdoglaveosobe kako ovo treba nastaviti, alitakoer obratiti posebnu paænju napredaju dotiËne djevojke i na tajnaËin utvrditi temelje postignutogmira.

Ove æelje πaljemo preko reËenogIsmail efendije kao onoga tko je osluËaju dobro obavijeπten.

Uz Boæju pomoÊ i s obzirom nanaπe prijateljstvo, oËekujemo da Êeuslijediti uspjeπna predaja reËenedjevojke njezinoj rodbini.

Dato u TravnikuAli-paπa, upravitelj Bosne [preveo] Francesco Sanfermo, javni

dragoman

Sopra la Donzella Copcich fugitaspontaneamente della Casa paterna, eCondottassi à Imoschi per farsi Cristiana

Ci e' peruenuta la Stimatissimalettera di V(ostra) E(ccellenza) portatacida Ismail Effendi, che tratta l'affare dellaDonzella Copcich fuggita tempo fùSpontaneamente della Casa paterna, eCondottasi à Imoschi per farsi Cristiana,Come il mio Dragomano ne fecel'esposizione.

Questa è la prima uolta, che sopratale proposito ci uiene fatto cenno daV. E. senza hauerne mai havuto laCarica alcun riccorso doppo tanticonfronti seguiti con interuento di suamadre, e molti musulmani ne quali tuttiella sostenne esser Cristiana, e uolerCostantem(en)te perseuerare in taluocazione. É'' però nostro Sommopiacere che un(')essendo la uerità dellaquesta proddurssi in scorta dellapresente risposta, la quale le sarà esibitaper mano d' uno de Nostri Capitanij, eche senza più vi andar le Coseprecedenti di suo destino. Possa V. E.restar certa, e persuasa,, che l'accenataDonzella senza esser sedotta, màgettatasi uolontariamente, in questoStato, era Christiana sin dai primiConfronti, perche aueua abbandonata lafede di Maometto, et abbracciata quelladi Giesù Christo in cui fù instrutta danostri Sacerdoti in un monastero diReligiose. Restò poi confermata taledalle Cerimonie, e Riti della nostraLegge in rattificazione delChristianesimo prima abbracciato. Ancoquest' ultima parte uenne però

O djevojci KopËiÊ koja je svojevoljnopobjegla iz oËinske kuÊe i dospjela uImotski kako bi postala krπÊanka

Primljeno je cijenjeno pismo VaπeEkscelencije kojeg je donio Ismailefendija u kojem se govori o djevojci izobitelji KopËiÊ koja je prije nekogvremena svojevoljno pobjegla izoËinske kuÊe te je dospjela u Imotskikako bi postala krπÊanka, o Ëemu me jeveÊ prethodno izvjestio moj dragoman.

Ovo je prvi put, da se VaπaEksccelencija oglasila o ovome, a danikada prije nije posezala za ovakvimnaËinom postupanja, nakon mnogihsuoËavanja koja su uslijedila na zahtjevnjezine majke i ostalih brojnihmuslimana, prilikom kojih je djevojkauvijek tvrdila da je krπÊanka, te da to inadalje æeli biti, o Ëemu sam stalnouvjeravan u ovoj prilici.

Iako je naπa Vlada imala tozadovoljstvo da Vas o ovom sukobuizvjesti ovim odgovorom koji Êe vambiti dostavljen osobno iz ruku jednogod naπih kapetana, mi viπe neÊemoutjecati na njezinu sudbinu. VaπaEkscelencija moæe biti sigurna iuvjerena da navedena djevojka nije bilazavedena veÊ je svojevoljno preπla uovu dræavu i bila krπÊanka joπ od prvihsuoËavanja jer je napustilaMuhamedovu vjeru i prigrlila ovu IsusaKrista u koju su je uveli naπi sveÊeniciu jednom samostanu redovnica. Primilaje zatim sve sakramente u vjerskimobredima prema naπem zakonu iodobrenju krπÊanstva kojeg jeprethodno prigrlila.

3. Pismo generalnog providura Jakoba Boldùaveziru Ali-paπi Hekimogluu od 23. srpnja 1745. godine33

33 HR-DAZD-2. MletaËki dragoman, kut. 33; knj. LV. listovi 13-14-15.


d'adempirssi qualche giorno prima, chesi presentasse quà il Mubassirmed(esimo) la seconda uolta speditocon le sopradette sue lettere. In queltempo questa Carica era in Zara, com' ènoto a V. E. che se fossimo stati qui'siamo certi, che gli aueressimo fattoconoscere il uero, e nell' in contro fattodal suo Mubassir con la donzella nonsarebbe corso l'equioco, le fosse o nonfosse Cristiana perch'' ella hà parlatoassai chiaro, e costante nel propriolinguaggio Bossinese, mà il Mubassirnon hà colpa, mentre non intende illinguaggio, e la colpa fù di quelli [che]hanno interpretato male, et al Mubassirhanno rappresentato diuersamente daquello [che] la Giouiine all' ora asseriua,e sosteneua. Persuasa V. E. da tali note,chiare et euidenti uerità, non può, chesperarsi deposto il sentim(en)to di suaricerca sopra il quale uersa il tenore delsuo foglio, già che l'effetto ui ripugna,come contrario alla raggione semprerispettabile delle Genti, agl' articoli dellaPace della di cui perpetuità frà li dueStati ella n' é il felice instromentocontrario altresì al Pub(blic)o, et almed(esim)o decoro, niente meno, chealla Giust(izia), la quale con tanti altri, èuno di quei cospicui ornamenti, che hàreso celebre in tutti gl' impieghi il di Leiglorioso nome. Mà per fare gl' ultimisforzi del poter nostro in assicurar V. E.del Capitale, e Somma Stima che uienedi farsi della sua preggiata amicizia, eCorrispodenza, per sincerar altresì liConfinanti, e leuar per sino le ombrealli loro irritamenti, non potrà ella, chericeuer à grado un proggetto, che lafacciamo, e che uerrà per appunto d'uniformarsi al tenore del suo primoBuirundì rilasciato nel proposito.Offeriamo dunque la Donzella tutto chefatta Cristiana, per renderle anche

»ak je i ovaj posljednji dio ispunjennekoliko dana prije nego πto se ovdjepojavio reËeni mubaπir po kojem ste podrugi put poslali pismo.

U to je doba ova duænost bila uZadru, πto je i Vaπoj Eksccelencijipoznato, kao i to da smo bili sigurni dasmo Vas upoznali s istinom jer usuoËavanju djevojke s Vaπimmubaπirom nije bilo nikakve sumnje jeli ili nije krπÊanka, o Ëemu je govorilazaista jasno i stalno na svomebosanskom jeziku; meutim, nijekrivica mubaπirova koji ne poznajejezik, nego onih koji su mu loπeprevodili, i predstavili ovaj sluËajdrugaËije nego je mlada djevojka tadagovorila i tvrdila. Vaπa Ekscelencija jeuvjerena, na taj naËin, da se radi ojasnoj i oËitoj istini, pa nije ni mogladrukËije traæiti od onoga πto jenavedeno u pismu, Ëiji je uËinaksuprotan razumu kojeg narodi uvijekcijene, a prema drevnom miru izmeudvije naπe dræave Ëija je dugotrajnostsretan instrument u odnosu premajavnosti, i za hvalu, kao i niπta manjeprema pravdi i zakonu, koji su uz sveostalo, jedni od mnogih vrlih ukrasakoji uz sve zadaÊe krase Vaπe slavno iugledno ime.

Meutim kako bi se uËiniliposljednji pokuπaji s naπe strane, akako bi se Vaπa Ekscelencija uvjerila unaπe poπtovanje i prijateljstvo i suradnjus ljudima s obje strane granice te da bise uklonile sjene s njihovih sukoba, Vine moæete niπta drugo nego, pomoguÊnosti, dobrohotno prihvatiti naπprijedlog, kojeg ovdje iznosimo, a kojibi trebao na primjeren naËin rijeπitisukladno onome πto ste predloæili uvaπoj prethodnoj bujrundiji. Predajemodakle djevojku koja je postalakrπÊankom, da bi se postiglo obostrano

questa Mag(ior)e sodisfazione ad unpubblico leggitimo, e sollenne confronto,in cui fatti li possibili onesti esperimenti.

Le si disponesse ella à uoler ritornarin Turchia. Le sia conceduto il pronto, elibero passaggio, e ritorno. Troppodelicato per tutte l'esposte raggionil'importantissimo punto di cui si tratta,V. E. benuede, e tanto meglio discerne,non esser permissibile in caso di suaresssistenza, come non douuto alladignità, et al decoro d'un Pri(nci)pe, esuo Proued(i)mento libero, et amico,l'uso della forza contro una innocente, etimbelle Citella, ne di farsi uiolenza al dilui arbitrio, quale anzi il grand' Iddio hàlasciato libero ad'ogn' uno.

Questo sollene e pubblicoesperimento, che resta da noi propostoda farsi alla presenza di tutti quelli disua nazione, Cristiani, e musulmani, chequi s'attrouano, e degl' offiziali, e Primatidi q(ues)ta Città, ualerà mirabilm(en)te àcoprir e saluare le conuenienze, e lidouuti giusti riguardi di ambi noi, e diambidue li Stati. Se la donzella ritornauolontaria al suo Paese è saluo il decorodi questa Carica, e la dignità dellaSerenissima Repubblica. Se ressisteràcostantemente di uenire, e uolessefermarsi resteranno coperti, e saluiintieram(en)te li gelosi riguardi di V. E.,mentre il proposto espediente uerrà fattoin faccia di due Nazioni in publicoconuocate e raccolte coll' interuentodella stessa nostra persona e del suoMubassir col suo seguito à questo affaredestinato. Verrà però esser accosentito eprescritto al Mubassir in risposta dallarettitudine di V. E., e se lo promettiamodall' umanissimo suo genio cotantoinclinato à ben uicinare; noi in tantoaugurandole lunga uita, e li più fortunatiauuenimenti.

Spalato 23 Luglio 1745.

zadovoljstvo, kako javno, tako izakonsko, u suoËavanju su provedenisvi moguÊi Ëasni pokuπaji.

Djevojci se dopuπta povratak uTursku, ako to ona æeli. Odobrava joj setrenutni i slobodan prijelaz te povratak.Jako je osjetljivo pitanje, u svemunaprijed iznesenom, gotovo panajvaænije, da Vaπa Ekscelencija usluËaju njezinaq pruæanja otpora, πtodoliËi dostojanstvu i vrlinama jednogvladara i njegovom slobodnomdonoπenju odluka te prijatelju, nedopusti upotrebu sile protiv jednenevine i kukavne djevojke, te da je nekazni po svom sudu, πto je veliki Bogostavio svakome na slobodu.

Ovaj sveËani i javni pokuπaj, koji sepredlaæe s naπe strane, trebao bi sedogoditi u prisutnosti obaju naroda,kako krπÊana, tako i muslimana, koji setu nalaze, kao i u nazoËnosti sluæbenikai Ëelnika ovoga grada. Vrijedilo bi, na tajizvanredan naËin, pokriti i saËuvatipogodnosti i prave potrebe koje seodnose na nas oba, kao i na naπe dvijedræave. Ako se djevojka dragovoljnovrati u svoju domovinu na taj Êe naËinsaËuvati ne samo svoju Ëast i ugled, veÊi MletaËke Republike. Ako se pak budeopirala i bude htjela ostati, ostaje upotpunosti podloæna Vaπoj kazni.Navedeni bi se pokuπaj trebao odvijati unazoËnosti dvaju naroda, na javnommjestu, pod nadleænoπÊu jednogpredstavnika s naπe strane i Vaπegmubaπira s pratnjom, s druge strane. Upismenom odgovoru mubaπiraoËekujemo Vaπ pristanak na ovajprijedlog i utjeËemo na ËovjeËnost vaπegduha u nadi da Êete mu se prikloniti iodlukom pribliæiti, te vas pozdravljamouz æelje za dug æivot i sreÊu u svimdogaanjima.

Split, 23. srpnja 1745.


4. Pismo Generalnog providura Jakoba BoldùaAli-paπi Hekimogluu 12. kolovoza 1745. godine44

5. Biljeπka o dodjeli zemlje Jeleni KopËiÊu Turjacima kod Sinja 1688. godine55

Investitura Ellena CopcijchIdem ad Ellena Copciich

Giapircovich di terre a Turiaci

Richiesti con humiltà da Elena figliad' Vsein Copcijch, fù già Turca da'signo hora per gratia del Sig(no)re fattaChristiana di concedere alla medesimaun'' inuestitura in 25 Campi Padouanodi terra di nouo acquisto, posta nell'ampliss(i)ma Campagna di Cettina, inluoco detto Turriaci ou'era solito il dilei Padre hauer di uere possessioni, conobligo di coltiuare i beni, che le fosseroconcessi, già ch' è passata à marito conNicolo Giapircouich da' Vragnizza, ecorrispondere quel dritto à SuaSerenità, che sarà agl' altri Inuestitilimitato. Noi pero fatto uff. All'instanza, ch' è conveniente, et al meritod' esser passata alla nostra religgione;con oggetto anco di render fruttifere leterre di nouo acquisto, habbiamo conl'acetta del Generalato nostro inuestitila stessa, e di lei figli, e discendentilegitimi Inuestiti in infinitum nellisudetti 25 Campi di Terreno posti nellepertinenze sudette, dà esser estratti permano del Pubblico Agrimensore, e diquelli ad altri in disposti per goderliusufruttuare, con espressa conditioneperò di corrispondere quella Donata, òdritto, ch' ad altri inuestiti saràimposto, e correndo per le anni dicontribuire esso Canone, sia, e s'intenda decaduta da ogni benefitio.Non possa, nè essa, nè gl' heredi suoidispor in alcuna forma d' essi beni inaltri, in parti(cola)re sudditi estesi, mà

Dodjela zemlje Jeleni KopËiÊ Isto Jeleni KopËiÊ JapirkoviÊ o zemlji

u Turjacima

Na poniznu zamolbu Jelene, kÊerkeHuseina KopËiÊa, koja je od roenja bilaTurkinja pa je miloπÊu Boæjom postalakrπÊanka, istoj se dodjeljuje 25padovanskih kampa zemlje na podruËjunove steËevine, a koja se nalazi naπirokom Cetinskom polju u mjestuzvanom Turjaci. Zemlja je prethodnobila u posjedu njezina oca, a ona jepreuzima s obvezom da Êe i daljenastaviti uzgajati dobra koja su jojdodijeljena, πtoviπe jer se udala zaNikolu JapirkoviÊa iz Vranjica, tepreuzimanjem ovog prava prema vaπojdobroj volji, uz ograniËenja koja su udrugim investiturama. Mi ovo Ëinimo jersmatramo prikladnim i kao zahvalu πtoje preπla na naπu vjeru; takoer uzobvezu da Êe odræavati plodnom zemljudodijeljenu joj na Novoj steËevini mi sazahvalnoπÊu pristajemo na dodjeluzemlje navedenoj, kao i njezinoj djeci,odnosno njezinim zakonitimnasljednicima dodjeljujemo u trajniposjed ovih 25 kampa zemljiπtasmjeπtenih na podruËju nadleænosti ovevlasti, a koje Êe se izdvojiti i izmjeriti odstrane javnog mjernika. Ista se obvezujeda Êe tu zemlju uæivati i koristiti podnavedenim uvjetima i pravima kojavrijede i za druge investiture, te timepridonositi u davanjima, Ëime seograniËava njezina baπtina. Ne moæe,kako ona, tako ni njezini sljednici, nabilo koji naËin, ustupiti ovu zemlju

Ad Ali Passa di BossinaSopra il pubblico confronto tenutosi

della Donzella Copcich che si èdimostrata in desiderio di ripassar inTurchia

È ritornato il Capitan Andrea Scarsi,e col suo ritorno noi habbiamo riceuutol'onore di nuoue lettere di V. E.sodisfatte appieno, come si doueua leno(st)re conuenienze, e la dignitàrispettabile della Repubblica SerenissimaLibera, et amica, e fattossi il PubblicoConfronto della Donzella Copcich ella siè dimostrata in desiderio di ripassar inTurchia. Non ui fù ressistenza, che siopponesse al suo libero arbitrio, costantile massime di questo Gouerno nellarettitudine, aliene affatto dall' attraernelli Stati e dalla Religione alcuno perforza, e col intente à non rigettare, chiuoluntario ui capita, e prende ricouero.

Il Caso ricompone gl' animisconcertati de Confinanti, ed assicura V.E. della buona nostra Corrispondenza,per di cui mottiuo speriamo dispensatigl' ordini alle bande di Duuno, ondenon siano perturbate con ulteriorinuoue molestie le confinazionid''Imoschi.

Non possono, che prometersi certi lisuoi concorsi à questa nostra premura,se rimosse le cause, deuono amberimouersi gl' effetti, come lo è diGiustizia, che risplende in tutte le sueacclamate dirrezioni, e le auguriamo dalCielo ogni bene, e fortuna etc.

Spalato 12. Augusto 1745.

Bosanskom Ali paπiO javnom suËeljavanju u sluËaju

djevojke iz obitelji KopËiÊ koja jeiskazala æelju da se vrati uTursku

Po povratku naπeg kapetanaAndrije Scarsija, Ëast nam je bilaprimiti nova pisma Vaπe Ekscelencije.S punim zadovoljstvom i poπtovanjemvrijednim dostojanstva naπe MletaËkeRepublike slobodno i prijateljski Vasizvjeπtavamo da je uËinjeno javnosuËeljavanje u sluËaju djevojke izobitelji KopËiÊ koja je iskazala æelju ivolju da se vrati u Tursku. Nije bilootpora niti protivljenja njezinojslobodnoj volji, πto je i stalna odlika upravednosti ove vlade, bez obzira naËinjenicu da je ona preπla na naπuvjeru, nitko je nije prisiljavao daodbaci ono πto je svojevoljno odluËila,te da se skloni.

Dogaaj je primirio uznemireneduπe s obje strane granice, pa mogusa sigurnoπÊu potvrditi VaπojEkscelenciji da je sve proπlo u redu.Stoga se nadamo da su u okolicuDuvna poslani nalozi kako se novimdodatnim uznemiravanjima ne biporemetile granice kod Imotskog.

Ne preostaje nam nego obeÊati daÊe Vaπe brige i zabrinutost biti rijeπeneuklanjanjem uzroka, πto bi trebaloimati uËinka, πto je i po pravdi kojasija u svim svojim smjerovima. ÆelimoVam od neba svako dobro i sreÊu.

Split, 12. kolovoza 1745.

44 HR-DAZD-2. MletaËki dragoman, kut. 33; knj. LV. listovi 18v-19r.

55 HR-DAZD-1. Generalni providuri za Dalmaciju i Albaniju; Generalni providur Girolamo Cornaro(1686.—1689.), knj. I, list 516 v.

KatoliËki sveÊenici u banskoj Hrvatskojna izbornim listama frankovaËkihpravaπa (1895.—1913.)

Mislav GABELICAInstitut druπtvenih znanosti Ivo PILAR, Zagreb

Izvorni znanstveni rad(primljeno: 14. oæujka 2012.)UDK 322(497.5)“1895/1914“

261.7:329(497.5)“1895/1914“

Autor u radu analizira odnos hrvatskoga katoliËkog sveÊenstva prema »istojstranci prava (StarËeviÊevoj hrvatskoj stranci prava/Stranci prava) u razdoblju odosnutak stranke 1895. do poËetka Prvoga svjetskog rata 1914. godine. Pritom sumu za osnovne orijentacijske toËke, na temelju kojih je analizirao promjeneu tom odnosu, sluæili saborski izbori odræavani u navedenom razdoblju.

KljuËne rijeËi: banska Hrvatska, pravaπtvo, frankovci, KatoliËka crkva,sveÊenstvo, saborski izbori

I.PoËetkom 20. stoljeÊa socijalna struktura banske Hrvatske, u kojoj je golemuprevagu imalo ruralno stanovniπtvo, dopuπtala je velik politiËki utjecaj katoliË-kom sveÊenstvu. Mada KatoliËka crkva u Hrvatskoj nije imala sluæbeno nacio-nalno-politiËko stajaliπte na koje bi obvezivala svoje sveÊenstvo, nedvojbenesimpatije veÊega dijela sveÊenstva prema strankama koje su zastupale jugosla-venski nacionalno-politiËki program bile su uvjetovane teænjom KatoliËke crkveza crkvenim jedinstvom s pravoslavnim stanovniπtvom u jugoistoËnoj Europi. Uradu je prikazan odnos katoliËkog sveÊenstva prema frankovaËkim pravaπima,tj. inaËicama njihove stranke: »istoj stranci prava (»SP)/StarËeviÊevoj hrvatskojstranci prava (SHSP)/Stranci prava (SP), stranci koja je zastupala ekskluzivno hr-vatski nacionalno-politiËki program, u rasponu od gotovo dva desetljeÊa. Fran-kovci su, ne osporavajuÊi vrijednosti katoliËkih naËela u javnom æivotu, nastu-pali u vjersko-kulturnom pogledu kao liberalna politiËka organizacija otvorenaza Hrvate svih vjeroispovijesti koji dijele njezin nacionalno-politiËki program.Svrha je rada odgovoriti na pitanje u kolikoj se mjeri i zaπto posljednjih godinapostojanja Austro-Ugarske Monarhije mijenjao odnos izmeu frankovaËkih pra-vaπa i katoliËkog sveÊenstva te koje su neposredne posljedice iz toga proizaπle.

U hrvatskoj se historiografiji odnosom katoliËkog sveÊenstva prema frankov-cima bavilo viπe autora. Mirjana Gross smatrala je da su frankovci u poËetku, u


estinta la linea, si deuoluano inSerenissima Signoria, non compresinella presente concessione i prati, e liParte dà Molino, nè i terreni uignati,ouuero ad' altri disposti à qualiriseruiamo raggione Inclinato.

Spalato primo Marzo 1688.

drugima, osobito daljnjim podanicima,ali ako izumre ova njezina linija posjedse vraÊa ovoj vlasti; ne ukljuËujuÊi uovu investituru livade, dio mlinice, kaoni vinograde, nego sve ostale posjedekoji spadaju u nadleænost ove vlasti.

Split, prvi oæujka 1688. godine

GiapircouichEllena Giapircovich per le terre

comassate

Atese le giuste instanze di NicolòGiapircouich, la di cui moglie ElenaTurca fatta Christiana fù del 1688 inuestitain campi uinti cinque di terra posta àTurijaci in Cettina, e posseduta dà suoiantenati, la qual terra gli fù anco perticatadal Pub(b)lico agrimensore Rossi.Com(m)et(tia)mo à Zorzi Budimir, chenon debba ingerirsi sotto alcun pretestoin campi cinque in d(et)ta investitacompresi, et à Nicolò Tiro che debbacorrispondergli la douuta dominicale,come corrispondono gli altri coloni dell'accenata terra. Tanto esequiranno in penadi ducati cento p(er) cadauno applicatialla Camera, et altre ad arbitrio. Inquorumq(ue). Verum si quisq(ue)sentendosi aggrauato compariscano, chegli sarà ad' mistrata giustizia. etc.

Spalato li 31. Xemb(r)e 1703.

JapirkoviÊJelena JapirkoviÊ za oduzeti

zemljiπni posjed

U oËekivanju pravednih presudaza Nikolu JapirkoviÊa, Ëijoj je æeniTurkinji Jeleni, postavπi krπÊankom,1688. dano u posjed dvadeset i petkampa u Turjacima u Cetini koje suposjedovali njezini pretci, a tu jezemlju takoer izmjerio javni mjernikRossi. Nalaæemo Juri Budimiru, da seni pod kojim izgovorom ne moæedirati u pet kampa u navedenojinvestituri, kao i Nikoli Tiru koji moradavati duæni dominikal, kao πto daju iostali koloni s naznaËenog terena.(Ako se o ovo ogluπe) slijedi im kaznaod po stotinu dukata svakome; jedanneka plati komori, a drugi sucu. Kakoim bilo. Ako bi se tko presudomosjeÊao oπteÊen, neka na sudu dokaæekako bi mu se dodijelila pravda.

Split, 31. prosinca 1703.

6. Biljeπka o sporu oko posjedaJelene KopËiÊ JapirkoviÊ iz 1703. godine66

66 HR-DAZD-2. Generalni providuri za Dalmaciju i Albaniju; Generalni providur Marin Zane(1702.—1705.), knj. II, list 38v.

M. Gabelica: KatoliËki sveÊenici u banskoj Hrvatskoj na izbornim listama... 37

Uz navedenu literaturu, u radu se osobito koriste onodobni stranaËki tisak iizvjeπÊa lokalnih tijela vlasti o politiËkoj podobnosti pojedinih sveÊenika, kojipruæaju uvid u evoluciju stajaliπta pojedinih sveÊenika prema frankovaËkoj stran-ci i promjenama nastalim u dijelu njezinih kulturno-vjerskih naËela.

II.

Koncem 19. stoljeÊa katoliËki crkveni vrh u banskoj Hrvatskoj podupirao jeStranku prava i Neodvisnu narodnu stranku, koalirane u Udruæenu opoziciju,55

koja je od tada postala i svojevrstan nositelj politike KatoliËke crkve u Hrvat-skoj.66 »istu stanku prava (frankovce) zbog toga je podupirao manji broj sveÊe-nika, pa je, primjerice, njezinoj skupπtini odræanoj uoËi saborskih izbora u trav-nju 1897. nazoËilo tek πest sveÊenika.77 Uz ludbreπkog æupnika Janka BoËkaja,πestinskog æupnika Matiju MiletiÊa i pakraËkog kapelana Jurja Tomca, prisutnisu bili i tadaπnji kapelan u Brinju Stipe pl. VuËetiÊ,88 upravitelj æupe u OtoËcuGrga ©ob99 i æaæinski æupnik Josip Platnar.1100

Znatniji broj pristaπa meu katoliËkim sveÊenstvom »SP je tada imao u Lici,Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju. U Lici su nakon pravaπkog raskola 1895.svi pravaπki klubovi, osim gospiÊkog, poduprli »SP. Uz spomenute ©oba i VuËe-tiÊa, frankovci su tada bili upravitelj æupe u BoriËevcu Niko GrπkoviÊ te æupniku LeπÊu Matija Grünhut.1111 Meu katoliËkim sveÊenstvom Gorskog kotara kaofrankovci se spominju zavrπki æupnik Pavao OæegoviÊ, æupnik iz Podstene Jur-koviÊ,1122 æupnik u Pleπcima Vinko »adeæ1133 te æupnik u Hribu Ivan MatejËiÊ.1144 Me-


kulturno-vjerskom pogledu, nastupali kao liberalna stranka, a da je njihova flkle-rikalizacija« nastala pod pritiskom velikoaustrijskog kruga kojem su frankovci idio katoliËkog sveÊenstva (flklerikalci«), navodno, slijepo sluæili. Taj je procesdovrπen 1910. fuzijom SHSP-a s flklerikalnom« skupinom oko lista Hrvatstvo.11

Jure Kriπto u radovima u kojima se bavi Hrvatskim katoliËkim pokretom iz-nosi miπljenje da su frankovci do 1910. u kulturno-vjerskom pogledu nastupaliiskljuËivo kao liberalna stranka. Fuzija krπÊansko-socijalne grupe oko Hrvatstvasa SHSP-om nije se, prema njegovu miπljenju, dogodila pod pritiskom velikoaus-trijskog kruga nego je to bila autonomna odluka obiju strana kojom se nastoja-lo ostvariti vlastite politiËke interese. Kriπto nadalje iznosi da je krπÊansko-soci-jalna skupina oko Hrvatstva i prije fuzije bila viπe pravaπka nego katoliËka poli-tiËka organizacija.22

Stjepan MatkoviÊ primjeÊuje da veÊi priljev katoliËkog sveÊenstva u franko-vaËku stranku poËinje veÊ 1903., dakle nevezano uz pojavu velikoaustrijskogkruga na politiËkoj pozornici Monarhije, no taj trend ne dovodi u vezu s poËet-kom frankovaËkog prihvaÊanja elemenata krπÊansko-socijalne ideologije. Matko-viÊ to prihvaÊanje dovodi u vezu s njihovim istodobnim povezivanjem s veliko-austrijskim krugom radi stjecanja snaænog saveznika za ostvarenje vlastitoga na-cionalno-politiËkog programa.33

Mario Strecha u radovima u kojima se bavi krπÊansko-socijalnom grupomoko Hrvatstva (do 1907.) primjeÊuje da veÊi priljev katoliËkog sveÊenstva u fran-kovaËku stranku poËinje oko 1903., nakon Ëega, smatra, poËinje borba franko-vaca s Hrvatskom strankom prava za naklonost hrvatskoga katoliËkog sveÊen-stva, tj. pokuπaj osiguravanja politiËkog uspjeha. Strecha zakljuËuje da je grupaoko Hrvatstva poËela djelovati kako bi sprijeËila okupljanje sveÊenstva pod fran-kovaËkim okriljem. Ni on ne dræi da je skupina oko Hrvatstva bila slijepo oru-e velikoaustrijskog kruga nego njihov odnos ocjenjuje kao savezniËki.44

11 Mirjana GROSS, flHrvatska politika velikoaustrijskog kruga oko prijestolonasljednika Franje Ferdi-nanda«, »asopis za suvremenu povijest (dalje: »SP), Zagreb, 2/1970., br. 2., 9-75; ISTA, Povijest pra-vaπke ideologije, SveuËiliπte u Zagrebu — Institut za hrvatsku povijest, Zagreb, 1973., 337-366.22 Jure KRI©TO, PreπuÊena povijest. KatoliËka crkva u hrvatskoj politici 1850.—1918., Hrvatska sve-uËiliπna naklada, Zagreb 1994., 296-298; ISTI, Hrvatski katoliËki pokret (1903.—1945.), Glas konci-la — Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2004., 48-50, 68-69.33 Stjepan MATKOVI∆, »ista stranka prava 1895.—1903., Hrvatski institut za povijest — Dom i svi-jet, Zagreb, 2001., 116-123; ISTI, flStranka prava i hrvatski krπÊanski socijali«, u: Hrvatski katoliËkipokret, ZR, ur. Zlatko MatijeviÊ, KrπÊanska sadaπnjost, Zagreb, 2002., 321-329.44 Mario STRECHA, flOd katoliËkog hrvatstva do katoliËkog pravaπtva«, Radovi Zavoda za hrvatskupovijest (dalje: RZZHP), Zagreb, 34-36/2004., 101-133; ISTI, flProfiliranje i pozicioniranje skupineoko Hrvatstva na sceni banske Hrvatske«, RZZHP, 37/2005., 163-212; ISTI, flPolitiËki katolicizam ipolitika novog kursa«, 1. dio, RZZHP, 38/2006., 177-226; ISTI, flPolitiËki katolicizam i politika no-vog kursa. Skupina oko Hrvatstva u borbi protiv politike novog kursa u razdoblju vladavine Hrvat-sko-srpske koalicije«, RZZHP, 39/2007., 143-195; ISTI, KatoliËko pravaπtvo. PolitiËki katolicizam uBanskoj Hrvatskoj u predveËerje Prvoga svjetskog rata (1904—1910), Srednja Europa, Zagreb, 2011.

55 S. MATKOVI∆, »ista stranka prava 1895.—1903., 81, 84-90, 117.66 M. STRECHA, flOd katoliËkog hrvatstva do katoliËkog pravaπtva«, 110.77 flDomaÊe viesti«, Obzor, Zagreb, 26. travnja 1897.; flMjestne viesti«, Hrvatsko pravo, Zagreb, 27.travnja 1897.88 O S. pl.VuËetiÊu vidi: S. MATKOVI∆, »ista stranka prava, 274.99 Frankovac je bio i kasniji æupnik u OtoËcu, Juraj Ibel. Hrvatski dræavni arhiv (dalje: HDA), Za-greb, Predsjedniπtvo Zemaljske vlade (dalje: PrZV), kut. 680, dok. 1792/1903.1100 Platnar je do 1895. bio æupnik æupe Voloder, koja se nalazila u izbornom kotaru Kriæ, Ëiji je zas-tupnik od 1884. pa neprekidno do smrti bio Josip Frank. Za razliku od Platnara ostalo je sveÊen-stvo s podruËja toga izbornog kotara, nakon pravaπkog raskola 1895., poduprlo matiËnu Strankuprava. S. MATKOVI∆, »ista stranka prava, 266-269.1111 Isto, 272-276. 1122 Isto, 92.1133 Isto, 288.1144 flIzborno gibanje«, Hrvatsko pravo, 17. svibnja 1897. Ivan MatejËiÊ je nakon izbora izgubio æupuu Hribu te se 1899. natjecao za æupnika u Lokvama. No, veliki æupan Modruπko-rijeËke æupanijeVladimir NikoliÊ sprijeËio je njegovo imenovanje, ocijenivπi ga u izvjeπÊu Predsjedniπtvu zemaljskevlade kao flfanatiËnog« pristaπu »SP-a. HDA, PrZV, kut. 502, dok. 1286/1899. Naposljetku je imeno-van æupnikom u LiËu. HDA, Imenik dostojanstvenika, Ëinovnika i javnih sluæbenika kraljevina Hr-vatske i Slavonije za 1907. godinu, Zagreb, 1907.


nik J. Tomac na izbornoj skupπtini »SP-a u travnju 1897. izjavio da frankovaËkastranka nije protuvjerska te da se, πto je posebno istaknuo, protivi uvoenju ci-vilnog braka u bansku Hrvatsku. Tako je nastojao otupiti oπtricu optuæbi strana-ka Udruæene opozicije koje su tvrdile upravo suprotno.2211 Ono πto je »SP u pita-nju vjere i religije razlikovalo od stranaka Udruæene opozicije bilo je, premaTomËevu miπljenju, samo to πto nije bio iskljuËivo katoliËka stranka nego je biootvoren i prema pripadnicima drugih vjerskih zajednica koji su dijelili ista nacio-nalno-politiËka stajaliπta.2222

III.

Na saborskim izborima odræanima 1901., od Ëetvorice kandidata koje su fran-kovci samostalno kandidirali nije bilo nijednog sveÊenika.2233 Ti su se izbori me-utim odræavali u vrijeme kada su se gospiÊki pravaπi poËeli odvajati od matiË-ne Stranke prava i pribliæavati frankovcima.2244 Zbog toga je flodbor liËkih prava-πa«,2255 koji je za te izbore okupio liËke (i primorske) frankovce i domovinaπe, uπest kotara (GospiÊu, Karlobagu, PeruπiÊu, OtoËcu, Senju i Udbini) istaknuo kan-didate koji se nisu naπli na kandidacijskoj listi nijedne pravaπke stranke.2266 Svrhaje bila, prema rijeËima tamoπnjih pravaπa, objema pravaπkim strankama pruæitiprimjer pravaπke sloge.2277 Od tih kandidata dvojica su bili frankovaËki sveÊenici.Profesor N. VeljaËiÊ kandidiran je u Senju,2288 a tadaπnji upravitelj æupe u Starigra-du, S. pl. VuËetiÊ, u Udbini.2299


u sveÊenstvom Hrvatskoga primorja frankovci su bili profesor na senjskom sje-meniπtu Niko VeljaËiÊ, upravitelj æupe u Triblju Franjo JariËeviÊ,1155 upravitelj æupeu Lukovu ©ugarju Stjepan Domines1166 te upravitelj æupe u Krivom putu Matija Po-liÊ.1177 U ostalim dijelovima banske Hrvatske sveÊenstvo je veÊinom pristajalo uzstranke Udruæene opozicije, a manjim dijelom uz reæimsku Narodnu stranku.1188

Na izborima odræanima 1897. od 13 frankovaËkih kandidata u 17 izbornihkotara njih petorica (38%) bili su sveÊenici: æupnik Janko BoËkaj, profesor NikoVeljaËiÊ, kapelan Juraj Tomac, æupnik Matija MiletiÊ i upravitelj æupe Niko Gr-πkoviÊ.1199 Uvrπtenjem relativno mnogo sveÊenika na frankovaËku izbornu listu1897. trebalo je pokazati da stranka nije protuvjerski nastrojena, kako su u pre-dizbornom natjecanju tvrdili pristaπe Udruæene opozicije.2200 Tako je npr. sveÊe-

1155 flPriposlano«, Hrvatsko pravo, 8. lipnja 1897. Franjo JariËeviÊ je tijekom tih izbora u izbornom ko-taru Selce agitirao za kandidata Udruæene opozicije Bogoslava MaæuraniÊa. Kako je tom prigodom,prema sudu kotarskog predstojnika u Novom, prevrπio svaku mjeru, prijavljen je senjskom ordina-rijatu. HDA, PrZV, kut. 525, dok. 2560./1897. Ubrzo nakon izbora JariËeviÊ je privremeno umirov-ljen, ali ga je senjski ordinarijat 1899. kandidirao za æupnika æupe Sveti Jakov-©iljevica, no hrvatskavlada njegovu kandidaturu zbog flpolitiËki nekorektnog ponaπanja« nije prihvatila. HDA, PrZV, kut.502, dok. 1237/1899. Naposljetku je postavljen za æupnika u Selcima. HDA, Imenik dostojanstveni-ka, Ëinovnika i javnih sluæbenika kraljevina Hrvatske i Slavonije za 1907. godinu.1166 Nakon izbora Stjepan Domines se na preporuku senjskog ordinarijata natjecao za æupnika u Ku-kuljanovu. U isto vrijeme natjecao se i za æupnika u LiËkom Osiku. Meutim, veliki æupan LiËko-krbavske æupanije, Bude BudisavljeviÊ, u izvjeπÊu Predsjedniπtvu zemaljske vlade ocijenio ga je kaoflneobuzdano æestokog i zasukanog pristaπu stranke prava Ëiste« te mu je uskratio potporu za ime-novanje na Ëelo navedenih æupa. HDA, PrZV, kut. 502, dok. 2378/1898. Domines je imenovanupraviteljem æupe u Lovincu te se 1899., uz Franju JariËeviÊa, bezuspjeπno natjecao za æupnika uæupi Sveti Jakov-©iljevica. HDA, PrZV, kut. 502, dok. 1237/1899. Kasnije je postao æupnikom u Lo-vincu. HDA, Imenik dostojanstvenika, Ëinovnika i javnih sluæbenika kraljevina Hrvatske i Slavoni-je za 1907. godinu.1177 Nakon izbora Matija PoliÊ je imenovan upraviteljem æupe Sveti Jakov-©iljevica, s kojeg poloæajase 1899., uz Franju JariËeviÊa i Stjepana Dominesa, kandidirao za æupnika te æupe. HDA, PrZV, kut.502, dok. 1237/1899. PoliÊ se istodobno, uz Ivana MatejËiÊa, natjecao i za æupnika u Lokvama.HDA, PrZV, kut. 502, dok. 1286/1899. U oba je sluËaja kao pristaπa »SP-a ocijenjen kao politiËkineprihvatljiv kandidat. Naposljetku je imenovan æupnikom u Valiπselu. HDA, Imenik dostojanstve-nika, Ëinovnika i javnih sluæbenika kraljevina Hrvatske i Slavonije za 1907. godinu.1188 U izvjeπtaju velikog æupana VirovitiËke æupanije Predsjedniπtvu zemaljske vlade, poslanom na-kon saborskih izbora 1897., na podruËju njegove æupanije spominje se obzoraπko sveÊenstvo, ko-jem pripadaju æupnici –akovaËke biskupije te domovinaπko, uz koje uglavnom pristaju æupnici Za-grebaËke biskupije. Uz njih spominju se joπ samo æupnici simpatizeri Narodne stranke. HDA, PrZV,kut. 526, dok. 3093/1897. U istodobnim izvjeπÊima iz Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije, spominje sesamo sveÊenstvo koje pripada Udruæenoj opoziciji te sveÊenstvo koje simpatizira s Narodnom stran-kom. HDA, PrZV, kut. 526, 3145/1897. i 7141/1897. U popisu sluæbenih i uglednijih osoba koje su1897. glasovale za kandidata Udruæene opozicije iz Varaædinske æupanije, sveÊenstvo je mahom,uz rijetke iznimke onih koji su glasovali za kandidata Narodne stranke, pristajalo uz Udruæenu opo-ziciju. HDA, PrZV, kut. 526, 3820/1897.1199 S. MATKOVI∆, »ista stranka prava, 78-79. 2200 Isto, 286-287.

2211 Isto, 84-85. 2222 flSkupπtina »iste stranke prava«, Hrvatsko pravo, 26. travnja 1897.2233 S. MATKOVI∆, »ista stranka prava, 137-141.2244 Jerko PAVELI∆, flMojim prijateljem«, Hrvat, GospiÊ, 25. travnja 1901. Novoizabrani urednik listaHrvat, uËitelj J. PaveliÊ, predstavljajuÊi se Ëitateljima izjavio je da je pristaπa Stranke prava, ali da nepodupire njezino uæe povezivanje s obzoraπima, za koje je ustvrdio da su flnagodbenjaci«. Osim to-ga, istaknuo je da srpstvo u Hrvatskoj smatra vjerskim a ne narodnosnim fenomenom te je kritizi-rao flone mlitave Hrvate« koji za volju hrvatsko-srpske sloge priznaju postojanje Srba u Hrvatskoj.2255 flIzbori u Lici«, Hrvat, 1. studenoga 1901. 2266 Domovinaπi su uoËi izbora dobili brzojavku iz GospiÊa, u kojoj se navodi da je flovdaπnji odborstranke prava« postavio kandidate za GospiÊ, Karlobag, PeruπiÊ i OtoËac. flIzborni poslovi«, Obzor,4. studenoga 1901. Mada je bila rijeË o domovinaπkim kandidatima, oni nisu bili uvrπteni u zavrπ-ni popis kandidata Udruæene opozicije. flKandidati zdruæene hrvatske opozicije«, Obzor, 5. stude-noga 1901. Taj odbor liËkih pravaπa naknadno je u senjskom i udbinskom izbornom kotaru kandi-dirao i dvojicu navedenih frankovaca. Hrvatsko pravo o tomu nije donijelo nikakvu vijest.2277 flIzbori u OtoËcu«, Hrvat, 1. prosinca 1901.2288 flIzbori u Senju«, Hrvat, 1. prosinca 1901. U izvjeπÊu senjskoga kotarskog predstojnika Predsjed-niπtvu zemaljske vlade navodi se da je VeljaËiÊ imenovan flu ime oporbe Ëiste stranke prava«. Kan-didirali su ga senjski frankovci Josip GeræaniÊ, Vid CiganoviÊ, Ivan MatejËiÊ, Petar pl. VukeliÊ, IvanNovak, Drago VlahoviÊ, Mate Rukavina, Josip VukeliÊ, ©ime Vidmar i Vjekoslav RogiÊ. HDA, PrZV,kut. 774, Izborni zapisnici o izborima narodnih zastupnika 1901.—1910., dok. 4351/1901.2299 flIzbor u Udbini«, Hrvat, 1. prosinca 1901.; HDA, PrZV, kut. 774, Izborni zapisnici o izborima na-rodnih zastupnika 1901.—1910., dok. 7192/1901.


banskoj Hrvatskoj te dio niæega sveÊenstva. Dio sveÊenstva, pravaπkoga politiË-kog uvjerenja, poËeo je prilaziti frankovcima.3366 Tijekom 1903. voeni su prego-vori izmeu »SP-a i HSP-a o stranaËkom udruæivanju. Usporedno s pregovori-ma o fuziji cjelokupna je hrvatska oporba organizirala masovne demonstracijetraæeÊi hrvatsku financijsku neovisnost o Ugarskoj. Srpska se oporba u banskojHrvatskoj ukljuËila u demonstracije tek koncem 1903., nakon πto je HSP, podpritiskom iz obzoraπkih i naprednjaËkih redova, prihvatio politiku hrvatsko-srp-ske sloge i odbio fuziju s frankovcima.3377

U kontekstu pregovora o hrvatskoj oporbenoj fuziji, u oæujku 1903. spojili suse domovinaπki list Hrvatska i frankovaËko Hrvatsko pravo. Prema svjedoËan-stvu tadaπnjeg frankovca, a kasnijeg milinovca, Ivana PerπiÊa flËitanjem Hrvat-skog prava veÊ za par mjeseci domovinaπki Savli postadoπe frankovaËki Pavli«,u Ëemu su se navodno osobito isticali æupnici-politiËari, koji su poËeli objavlji-vati Ëlanke u Hrvatskom pravu. Prema PerπiÊu ta je okolnost pripomogla fran-kovaËkom prodoru u Zagorje i pobjedi nad protukandidatom iz HSP-a na do-punskim izborima za kotar Zlatar, odræanima u ljeto 1903. godine.3388

PerπiÊevu tvrdnju da je sveÊenstvo zlatarskog kotara odigralo presudnu uloguu pobjedi frankovca Eugena KumiËiÊa na tim izborima preuzela je i hrvatska hi-storiografija.3399 Onodobni izvori meutim upuÊuju na to da katoliËko sveÊenstvojoπ uvijek nije bilo politiËka snaga na koju su se frankovci mogli sa sigurnoπÊuosloniti. Naime, Eugenu KumiËiÊu su u srpnju 1903., kao zajedniËkom kandidatuhrvatske oporbe, kandidaturu ponudili izbornici zlatarskog kotara meu kojimasu se nalazili i brojni mjesni æupnici.4400 No, ubrzo je jedno krilo HSP-a, okupljenooko Obzora, koje nije podupiralo fuziju s frankovcima, u Zlataru kandidiralo Jur-ja baruna Rukavinu te se veÊina tamoπnjeg sveÊenstva udaljuje od KumiËiÊa.4411

Nakon KumiËiÊeve izborne pobjede frankovci su najprije zahvalili fluzornimizbornicima«, a zatim svojem agitatoru u zlatarskom kotaru, Franji pl. PisaËiÊu injegovoj obitelji te predsjedniku HSP-a ©andoru Bresztyenszkom, koji se zauzi-mao za fuziju s frankovcima te je podupro KumiËiÊevu kandidaturu.4422 Zahvalnost


FrankovaËki pravaπi bili su tada joπ uvijek u sukobu s katoliËkim episkopa-tom u banskoj Hrvatskoj te su se protivili osnivanju crkvenih financijskih i gos-podarskih institucija, koje su postajale politiËka uporiπta Udruæene opozicije,kasnije Hrvatske stranke prava.3300 Tu je prvenstveno rijeË o Hrvatskoj poljodjel-skoj banci, osnovanoj kapitalom katoliËkog sveÊenstva, kao srediπnjoj novËar-skoj instituticiji za financiranje πtedno-kreditnih seljaËkih zadruga u Hrvatskoj,koje su se uglavnom nalazile pod nadzorom mjesnih æupnika.3311 Nasuprot πte-dno-kreditnim zadrugama, koje su bile podruænice Hrvatske poljodjelske banke,frankovci su podupirali osnutak konkurentskih πtedno-kreditnih zadruga u Hr-vatskoj,3322 koje su bile ili neposredne podruænice Ugarske srediπnje vjeresijskeudruge u Budimpeπti ili podruænice njezina zastupnika za Hrvatsku, HrvatskogadioniËkog trgovaËkog druπtva,3333 a koje su u Hrvatskoj bile osnivane na prepo-ruku bana Khuena-Héderváryja te pod nadzorom njegova reæima.3344

IV.Nakon 1901. od stranaka Udruæene opozicije, kasnije Hrvatske stranke prava(HSP),3355 koje su pod utjecajem Napredne omladine uz srbofilska poËele usvaja-ti i liberalna, protukatoliËka naËela, poËeo se distancirati katoliËki crkveni vrh u

3300 S. MATKOVI∆, »ista stranka prava, 117.3311 Mira KOLAR, flHrvatska poljodjelska banka i hrvatsko selo (1901.—1946.)«, u: Hrvatski katoliËkipokret, 195-209; M. GROSS, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije 1906—1907., Institut druπtvenihnauka, Odeljenje za istorijske nauke, Beograd, 1960., 27.3322 Sredinom prosinca 1900. u saborskoj raspravi o proraËunu za 1901., Josip Frank je svojim flizbor-nicima i svima u Hrvatskoj« savjetovao da se uËlanjuju u podruænice Ugarske srediπnje vjeresijskeudruge, uvjeren da se posredstvom tih podruænica hrvatskom narodu vraÊa dio prihoda koji je natemelju Hrvatsko-ugarske nagodbe odlazio u Budimpeπtu. Stenografski zapisnici sabora kraljevinaHrvatske, Slavonije i Dalmacije (dalje: Stenografski zapisnici), petogodiπte 1897.—1902., sv. IV., dioII., 1478-1479.3333 Ugarska srediπnja vjeresijska udruga osnovana je na temelju zakonskog Ëlanka XXIII. iz 1898. go-dine. Iste je godine njezin zastupnik za Hrvatsku postalo Hrvatsko dioniËko trgovaËko druπtvo uZagrebu. HDA, PrZV, kut. 565, dok. 5520/1898. Kasnije se na podruËju banske Hrvatske krenulo sosnivanjem vjeresijskih udruga, koje su bile pod vodstvom Hrvatskoga dioniËkog trgovaËkog dru-πtva. No, Ugarska srediπnja vjeresijska udruga istodobno je na podruËju VirovitiËke æupanije zapo-Ëela s osnivanjem vjeresijskih udruga mimo Hrvatskoga trgovaËkog druπtva te su se one nalazilepod njezinim neposrednim vodstvom. HDA, PrZV, kut. 613, dok. 1530/1900.3344 Stenografski zapisnici, petogodiπte 1906.—1911., sv. II., dio I., 134-141. U upravnom odboru Hr-vatskoga trgovaËkog druπtva uglavnom su se nalazili hrvatski odvjetnici, veletrgovci i industrijalciiz Zagreba i Karlovca, politiËki vezani uz maaronski reæim: Mavro Steiner, Dragutin Mondecar,Alexandar Fröhlich, Dragutin Benak, P. Benedik, Aleksandar Berndorfer, Vatroslav Farkaπ, EdmundFriedfeld, H. Kramer, Eduard Prister i Vilim Reiner. U nadzornom su odboru bili: Samuel David Ale-xander, Ladislav KrajaË, Duπan SliepËeviÊ i Milan Stern-ZvijezdiÊ. HDA, PrZV, kut. 565, dok.5520/1898. O veÊini navedenih gospodarstvenika opπirnije vidi: Iskra IVELJI∆, OËevi i sinovi. Priv-redna elita Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeÊa, 2. izdanje, Leykam international, Zagreb, 2007.3355 Hrvatska stranka prava osnovana je u sijeËnju 1903. fuzijom matiËne Stranke prava, Neodvisnenarodne stranke, Hrvatske radniËke zajednice i Napredne omladine.

3366 M. STRECHA, flOd katoliËkog hrvatstva do katoliËkog pravaπtva«, 111-113.3377 S. MATKOVI∆, »ista stranka prava, 163-187.3388 Ivan PER©I∆, KroniËarski spisi, prir. S. MatkoviÊ, Dræavni arhiv u Zagrebu — Dom i svijet — Hr-vatski institut za povijest, Zagreb, 2002., 141.3399 S. MATKOVI∆, »ista stranka prava, 184.4400 RijeË je o S. MihiniÊu, æupniku u Zlataru, Antunu Debeljaku, æupniku u HraπÊini, A. Gladkom,æupniku u BedekovËini i Josipu AntolkoviÊu, æupniku u Orehovici. flKandidatura u zlatarskom ko-taru«, Hrvatsko pravo, 29. srpnja 1903.4411 flIzborni pokret u Zlataru«, Hrvatsko pravo, 25. kolovoza 1903. U listu se tvrdilo da su prema Ob-zorovu naputku KumiËiÊa prestali podupirati flËak i oni æupnici, koji su zadali Ëvrstu rijeË i tvrduvjeru KumiËiÊu, paËe koji su ga narodu i izbornikom predstavili i silno slavili«.4422 flPobjeda u Zlataru«, Hrvatsko pravo, 26. kolovoza 1903. O dopunskim izborima u Zlataru vidi: S.MATKOVI∆, »ista stranka prava, 182-183.


koprivniËkog dekanata, no ono je izjavilo da se privremeno neÊe opredjeljivatini za HSP nit za »SP, ne æeleÊi dodatno pojaËavati razdor i oteæati joπ uvijek mo-guÊe stranaËko udruæivanje.5522 Meu potpisnicima izjava naπli su se stari franko-vac, ludbreπki æupnik J. BoËkaj, zatim domovinaπ, æupnik u Velikom Bukovcu,Milan StrahinπÊak, koji je i nakon toga ostao pristaπa HSP-a5533 i bivπi pristaπa Na-rodne stranke, æupnik u Bregima, Stjepan Strunjak, koji je svoje namjeπtenje mo-gao zahvaliti tome πto je ranije bio politiËki suzdræan i πto je uoËi imenovanja zaæupnika (1899.) vlastima obeÊao biti pristaπa Narodne stranke.5544

Jedan od potpisnika izjave bio je i domovinaπ, ludbreπki kapelan Josip Posilo-viÊ. U dopisu Hrvatskom pravu iz prosinca 1903. predstavio se kao pristaπa HSP-a,koji se meutim ne moæe sloæiti s politikom stranke glede priznanja postojanja srp-skog naroda u Hrvatskoj. Prema njegovu miπljenju, fuzija pravaπa bila je onemo-guÊena politikom hrvatsko-srpske sloge, koju je HSP prihvatio, a »SP otklonio.5555

PosiloviÊ je ubrzo istupio iz HSP-a i u srpnju 1904. uπao u izvrπni odbor SHSP-a.5566

V.Do sredine 1904. frankovcima su pristupili mnogi bivπi domovinaπi. Glavnaskupπtina SHSP-a, odræana u srpnju 1904., predstavljena je u frankovaËkom tis-ku kao manifestacija ostvarenja pravaπkog jedinstva.5577 Meu novopridoπlim Ëla-novima joπ uvijek se nalazio malen broj katoliËkih sveÊenika. Uz staro franko-vaËko sveÊenstvo i spomenute bivπe domovinaπe, æupnike S. MihiniÊa i JosipaPosiloviÊa, koji su u srpnju 1904. uπli i u izvrπni odbor SHSP-a, skupπtini su na-zoËili joπ samo æupnik Pod Kostelom kraj Pregrade Josip BaËiÊ i kraπiÊki æupnikStjepan Huzek.5588


lokalnom sveÊenstvu tom je prigodom izostala. Meu rijetkim sveÊenicima zlatar-skog kotara, koji su ipak glasovali za Eugena KumiËiÊa, nalazili su se æupnik uBedekovËini Antun Gladki4433 i zlatarski æupnik Stjepan MihiniÊ,4444 koji je potom, usrpnju 1904., izabran u izvrπni odbor SHSP-a, kako se »SP od tada nazivao.4455

Koncem 1903., nakon πto je HSP prihvatio politiku hrvatsko-srpske sloge ikonaËno odbio fuziju s »SP-om, meu frankovcima se nalazio mali dio bivπihdomovinaπkih sveÊenika. Jedan od njih bio je æupnik u Bisagu u novomarof-skom kotaru, Ivan FuÊek.4466 Doduπe, prosvjed protiv iskljuËenja frankovaca iz je-dinstvene stranke potpisivali su mnogi sveÊenici, ali je veÊi dio njih i nakon to-ga ostajao uz HSP. Primjer je æupnik u Beli u ivaneËkom kotaru, Jure »vek, ko-ji je zbog iskljuËenja frankovaca iz jedinstvene pravaπke stranke istupio iz sre-diπnjeg odbora HSP-a,4477 nakon Ëega je u Obzoru obiljeæen kao pristaπa »SP-a.4488

Nedugo potom meutim æupnik »vek se na dopunskim izborima u biπkupeË-kom kotaru, odræanima u prosincu 1904., istaknuo kao flnajbjesniji« agitator zakandidata HSP-a varaædinskog odvjetnika Peru MagdiÊa i protivnik frankovaË-kog kandidata æupnika J. Tomca.4499 U istom kontekstu valja istaknuti stajaliπteæupnika u Visokom u novomarofskom kotaru, Josipa HadroviÊa,5500 koji razlogpropasti pravaπke fuzije nije vidio u nepremostivim ideoloπkim razlikama dvijupravaπkih stranaka nego u osobnim razmiricama frankovaca i naprednjaka, ko-je je za ljubav stranaËkog jedinstva bilo moguÊe nadiÊi.5511

Prosvjede zbog odbijanja fuzije s »SP-om potpisivalo je sveÊenstvo i iz dru-gih dijelova banske Hrvatske. Primjerice, prosvjedima se pridruæilo sveÊenstvo

4433 HDA, PrZV, kut. 774, Izborni zapisnici o izborima narodnih zastupnika 1901.—1910., dok.69736./1903.4444 flBrzojavne Ëestitke«, Hrvatsko pravo, 29. kolovoza 1903. Uz MihiniÊa i frankovaËke sveÊenike J.BoËkaja i S. pl. VuËetiÊa, frankovcima su tom prilikom Ëestitali i bivπi domovinaπi grubiπnopoljskiæupnik Ivan Nepomuk JemerπiÊ i kapelan u Ladislavu Josip PosiloviÊ. Posebne Ëestitke uputio jeVinko Margan, æupnik iz Gerova.4455 flZakljuËci jednoglasno prihvaÊeni na glavnoj skupπtini StarËeviÊeve hrvatske stranke prava«, Hr-vatsko pravo, 18. srpnja 1904.4466 ProsvjedujuÊi protiv odbijanja HSP-a da se fuzionira s »SP-om, æupnik FuÊek je zaprijetio: flNekanas (frankovce, op. a.) pozovu slavosrbi na skupπtinu, pak Êemo im pokazati realistiËan rad«. IvanFU∆EK, flIzjave proti odklonu sloge«, Hrvatsko pravo, 26. listopada 1903. U studenom 1904. FuÊekje izjavio da se on, kao i drugi bivπi domovinaπi, stupanjem u SHSP uvjerio u vrijednost, sposob-nost i poærtvovnost J. Franka. flKonferencija StarËeviÊeve stranke prava«, Hrvatsko pravo, 18. stude-noga 1904.4477 Jure »VEK, flIzjave proti odklonu sloge«, Hrvatsko pravo, 23. listopada 1903.4488 flVaraædinska izjava«, Obzor, 22. listopada 1903.4499 flIzborno gibanje u Biπkupcu«, Hrvatsko pravo, 30. studenoga 1904.5500 J. HadroviÊ se kasnije pridruæio milinovcima odnosno StarËeviÊevoj stranci prava. flProsvjed«, Hr-vatska sloboda, Zagreb, 26. listopada 1910.5511 Josip HADROVI∆, flK poloæaju u hrvatskoj oporbi«, Hrvatsko pravo, 28. listopada 1903.

5522 flIzjava«, Obzor, 28. listopada 1903. 5533 flIzborni pokret«, Hrvatstvo, Zagreb, 1. svibnja 1906. 5544 S. MATKOVI∆, flSaborski izbori 1897. u koprivniËkom i novigradskom kotaru«, RZZHP, 30/1997.,162-163.5555 Josip POSILOVI∆, flPrijateljska rieË«, Hrvatsko pravo, 1. prosinca 1903.5566 flZakljuËci jednoglasno prihvaÊeni na glavnoj skupπtini StarËeviÊeve hrvatske stranke prava«, Hr-vatsko pravo, 18. srpnja 1904.5577 Primjerice, na skupπtinu je doπao velik dio brodskih pravaπa, bivπih domovinaπa, pod vodstvomStjepana BenËeviÊa, koji je potom izabran i u izvrπni odbor frankovaËke stranke. Skupu je nazoËioi izaslanik gospiÊkih pravaπa, urednik lista Hrvat, Dragutin Smojver, a skup su brzojavno pozdra-vili i voe gospiÊkih pravaπa J. PaveliÊ i Marko Doπen. flGlavna skupπtina StarËeviÊeve hrvatskestranke prava« i flDva dana ili manifestacija pravaπke misli«, Hrvatsko pravo, 18. srpnja 1904. VeÊ nadopunskim izborima za kotar PeruπiÊ, koji su odræani koncem 1905., gospiÊki æupnik Franjo Ca-njuga kandidiran je na listi SHSP-a. Rudolf HORVAT, Lika i Krbava, pretisak, Savez hrvatskih liËkihklubova flVila Velebita«, Zagreb, 1993., 108. Na sljedeÊim redovnim izborima, odræanima 1906., idrugi su gospiÊki pravaπi kandidirani na frankovaËkoj listi. flKandidati StarËeviÊeve hrvatske stran-ke prava«, Hrvatsko pravo, 1. svibnja 1906.5588 Huzek se 1901. kandidirao na listi Udruæene opozicije. Bio je jedan od sveÊenika iz jastrebarskogi draganiÊkog kotara koji su koncem 1903. izglasali nepovjerenje srediπnjem odboru HSP-a zbog


HSP-a s frankovcima.6688 No, mjesec dana nakon skupπtine, u kolovozu 1904.,nastupio je kao kandidat HSP-a na dopunskim izborima za kotar Ilok.6699 Za slje-deÊe redovite izbore, odræane 1906., nije se kandidirao, ali je uoËi izbora izbor-nicima preporuËio glasovati za SHSP.7700 Nekoliko mjeseci poslije, u rujnu 1906.,sudjelovao je na skupπtini SHSP-a na kojoj je predloæio pokretanje frankovaËkoglista na Êirilici namijenjenog hrvatskom pravoslavnom stanovniπtvu.7711 Na izbori-ma 1908. kandidiran je na izbornoj listi SHSP-a za kotar Boπnjaci.7722

Skupπtinu je brzojavno pozdravio i æupnik iz Vrblja kod Nove Gradiπke Stje-pan ©aliÊ.7733

Meu sveÊenicima koji su u srpnju 1904. izrazili potporu SHSP-u nije bilo do-movinaπa, grubiπnopoljskog æupnika I. N. JemerπiÊa, koji je nekoliko mjeseci pri-je puπten iz zatvora, gdje je bio zbog raspaËavanja protumaaronskih proglasa,koje su 1903., tijekom narodnog pokreta iz Ljubljane u Hrvatsku slali izbjegli pr-vaci Napredne omladine.7744 JemerπiÊ je veÊ koncem 1903. napustio HSP, no nijese odmah pridruæio frankovcima.7755 Na izborima odræanima 1906. kandidirao sesamostalno u virovitiËkom kotaru, pri Ëemu je, kako je rekao, njegov glavni mo-tiv bio oteti taj kotar iz maaronskih ruku. Tom je prigodom pokuπao sklopitiizborni savez i s dijelom lokalnih Srba, a uz frankovce, njegovu je kandidaturupodupro i HSP.7766 Nakon neuspjeha na izborima æupnik JemerπiÊ se u listopadu1906. konaËno prikljuËio SHSP-u te je na izborima 1908. kandidiran na njegovojstranaËkoj listi.7777

U govoru odræanom na domjenku organiziranom u povodu odræavanja kon-stituirajuÊe skupπtine SHSP-a J. Tomac se poæalio πto je skupπtina zakazana u ne-djelju, flkada je sveÊenstvo zaokupljeno duhovnim poslovima«, te je uvjeravaoprisutne da bi u suprotnom bilo nazoËno barem stotinjak sveÊenika. U pozivu


Znatno viπe æupnika brzojavno je pozdravilo skupπtinu, πto svjedoËi o njiho-vim simpatijama za frankovce, iako im joπ nisu formalno pristupili. Skupπtinu je,izmeu ostalih, na taj naËin pozdravio glogovniËki æupnik Fran Novak, koji seispriËao zbog nedolaska i poæelio da skupπtina bude na ponos flnaπoj« stranci.5599

Novak je prije bio domovinaπ,6600 kandidat Udruæene opozicije na izborima odræa-nim 1901.6611 te se prigodom osnivanja Hrvatske poljodjelske banke isticao kaonjezin agitator u kriæevaËkom kotaru.6622 Mada koncem 1903. nije naveden kaopotpisnik brojnih prosvjeda protiv odbijanja HSP-a da se fuzionira s frankovci-ma, Novak je i nakon toga nastavio objavljivati Ëlanke u Hrvatskom pravu,6633 πtosvjedoËi da je veÊ tada postao frankovaËki pristaπa. U SHSP je konaËno uπao ne-posredno uoËi izbora odræanih 1906., kada je kandidiran na stranaËkoj listi. Nai-me, na tim je izborima i HSP podupro njegovu kandidaturu u Kriæevcima, tvr-deÊi da on istupa kao samostalni kandidat cjelokupnoga floporbenog graanstva«te da se pri kandidaturi obvezao kako se flza sada« neÊe prikljuËiti nijednoj flpra-vaπkoj frakciji« i da Êe u hrvatskom Saboru raditi na sjedinjenju oporbenih na-rodnih zastupnika.6644 Frankovci su te tvrdnje demantirali, tvrdeÊi da F. Novaknastupa iskljuËivo kao njihov kandidat.6655

Navedenu skupπtinu brzojavno je pozdravio i upravitelj æupe u Lipovcu Mi-hovil MeπtroviÊ.6666 MeπtroviÊ je nekoÊ bio domovinaπ, koji se 1901. kandidirao nalisti Udruæene opozicije za kotar Boπnjaci,6677 a tijekom 1903. podupirao je fuziju

njegove odluke da odbija fuziju sa »SP-om. (Prosvjed su joπ potpisali: Ante VivodiÊ, æupnik u Ka-manju, Gabrijel Grandavec, ozaljski æupnik, Ivan Gluhak, æupnik u Sveticama, M. Lovriπak, æupniku Vivodini, vivodinski kapelan Miπko Kutnjak i Ante ZmajloviÊ, æupnik u Vrhovcu.) Pred izboreodræane 1906. kandidiran je na frankovaËkoj listi u izbornom kotaru Jastrebarsko, ali je povukaokandidaturu u korist kandidata HSP-a, profesora na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu A. Bauera,koji mu se prethodno obvezao da Êe u predstojeÊem saborskom radu djelovati s pravaπkog staja-liπta. Na sljedeÊim izborima, odræanima 1908., Huzek se u istom kotaru kandidirao na frankovaË-koj listi. flKandidati zdruæene hrvatske opozicije«, Obzor, 5. studenoga 1901.; flIzjave proti odklonusloge«, Hrvatsko pravo, 10. studenoga 1903.; flKandidati StarËeviÊeve hrvatske stranke prava«, Hr-vatstvo, 24. travnja 1906.; flIzborni pokret«, Hrvatstvo, 30. travnja 1906.; flDru. Baueru izmiËe tlo«, Hr-vatsko pravo, 4. veljaËe 1908.; flHrvatski narode!«, Hrvatsko pravo, 22. veljaËe 1908.5599 flBrzojavni pozdravi skupπtini StarËeviÊanacah«, Hrvatsko pravo, 26. srpnja 1904.6600 HDA, PrZV, kut. 593, dok. 403/1902.6611 flKandidati zdruæene hrvatske opozicije«, Obzor, 30. listopada 1901.6622 HDA, PrZV, kut. 616, dok. 2293/1901.6633 Fran NOVAK, flKonkordat i æupnik JemerπiÊ u zatvoru«, Hrvatsko pravo, 23. studenoga 1903.; flNa-πi dopisi«, Hrvatsko pravo, 1. prosinca 1903.; flNaπi dopisi«, Hrvatsko pravo, 19. prosinca 1903.6644 flIzborni pokret«, Obzor, 28. travnja 1906.6655 flSaborski izbori«, Hrvatsko pravo, 25. travnja 1906.6666 flBrzojavni pozdravi skupπtini StarËeviÊanacah«, Hrvatsko pravo, 25. srpnja 1904. J. Franku je po-slao brzojav sljedeÊeg sadræaja: fl©tujuÊ Vaπ rad duhom s Vama«.6677 flKandidati zdruæene hrvatske opozicije«, Obzor, 5. studenoga 1901.

6688 flSkupπtina »iste stranke prava«, Hrvatsko pravo, 14. listopada 1903.6699 HDA, PrZV, kut. 663, dok. 3416 i 3489/1904.7700 flSaborski izbori«, Hrvatsko pravo, 23. travnja 1906.7711 flKonferencija StarËeviÊeve hrvatske stranke prava«, Hrvatstvo, 20. rujna 1906.7722 flHrvatski narode«, Hrvatsko pravo, 22. veljaËe 1908.7733 ©aliÊ je kao kapelan sluæbovao u velikogoriËkom kotaru, u doba kada je tamoπnje sveÊenstvomahom poduprlo stranke Udruæene opozicije. Na izborima odræanima 1906. kandidiran je na fran-kovaËkoj listi za kotar Nova Gradiπka. flIzborni pokret«, Obzor, 30. sijeËnja 1908.; flSaborski izbori«,Hrvatsko pravo, 28. travnja 1906.; flKandidati StarËeviÊeve hrvatske stranke prava«, Hrvatsko pravo,1. svibnja 1906.7744 Franjo FRNTI∆ i Vjenceslav HEROUT, Vila bilogorska, Ogranak Matice hrvatske Grubiπno Polje,Grubiπno Polje, 1995., 105.7755 S. MATKOVI∆, »ista stranka prava, 291.7766 Ivan Nepomuk JEMER©I∆, Moje stanoviπte — svojim izbornicima u Virovitici i hrvatskom naro-du prigodom saborskih izbora 1908., Zagreb, 1908., 16-20.7777 Isto, 29-30.


ko sveÊenstvo mahom pristajalo uz Neodvisnu narodnu stranku, zbog Ëega je,prema pisanju Obzora, bilo trn u oku Ante StarËeviÊa. Koliko je potpora sveÊen-stva politiËkim protivnicima pekla obzoraπe, svjedoËi njihova prijetnja da ÊeHSP, ako sveÊenstvo nastavi flprivoditi« narod u SHSP, flotuiti narod od sveÊen-stva«, u Ëemu Êe imati potporu maaronske vlade, pa Êe jedina uzdanica sve-Êenstvu ostati Josip Frank.8855

Prijetnju Obzora ozbiljno je shvatilo sveÊenstvo biπkupeËkog kotara, koje jena dopunskim izborima za taj kotar, odræanima u prosincu 1904., mahom podu-prlo MagdiÊa protiv J. Tomca.8866 Tijekom predizborne kampanje, kojom je domi-nirala tvrdnja HSP-a da su frankovci sluge maaronskog reæima i flprotuklerikal-ci«, od SHSP-a je otpao Ëlan izvrπnog odbora, zlatarski æupnik MihiniÊ, koji senakon TomËeve pobjede na zborima priklonio tvrdnji obzoraπa da su frankovcipobijedili zahvaljujuÊi potpori reæima.8877

VI.U razdoblju odræavanja dvaju navedenih dopunskih izbora, na hrvatskoj politiË-koj sceni pojavila se nova skupina, koja se umijeπala u sukob SHSP-a i HSP-a okonaklonosti katoliËkog sveÊenstva. U proljeÊe 1904. skupina je katoliËkih intelek-tualaca uz potporu katoliËkog episkopata na Ëelu sa zagrebaËkim nadbiskupomJosipom Jurjem PosiloviÊem pokrenula list Hrvatstvo. Osnovali su ga pristaπeHSP-a koji se nisu slagali s politikom svoje stranke, ali se nisu definitivno odvo-jili od nje nego su se nadali da Êe se pretvoriti u stranku krπÊansko-socijalne ipravaπke orijentacije. Njihova namjera bila je sprijeËiti da se pravaπi i sveÊenstvo,koji su se zbog novoga politiËkog kursa HSP-a distancirali od stranke, okupe okoSHSP-a. Umjesto toga htjeli su ili da HSP odbaci savez s liberalnim i srbofilskimelementima te da kao krπÊansko-socijalna stranka postane srediπtem svepravaπ-kog okupljanja u Hrvatskoj ili da privuku preostalo sveÊenstvo i konzervativnepolitiËare iz HSP-a i tako osnuju novu stranku krπÊansko-socijalne i pravaπke ori-jentacije koja bi postupno postala srediπtem pravaπkog okupljanja.8888

BuduÊi da HSP nije namjeravao napustiti politiku hrvatsko-srpske sloge, Ëijije integralan dio bio i vjerski indiferentizam, grupa oko Hrvatstva poËela se di-stancirati od HSP-a, πto je podrazumijevalo davanje potpore SHSP-u.8899 PojaËava-


katoliËkom sveÊenstvu da pristupi SHSP-u Tomac je istaknuo podudarnost pra-vaπkih i vjerskih naËela. Njegov poziv potaknuo je Frida, frankovca æidovske vje-re, da izrazi bojazan da bi SHSP u buduÊem radu iz svojih redova mogla isklju-Ëiti æidove. Frida je pokuπao umiriti frankovac Ivo ElegoviÊ, koji je istaknuo daSHSP ostaje liberalnom strankom, otvorenom za sve vjeroispovijesti.7788

TomËevo uvjerenje o masovnim simpatijama katoliËkog sveÊenstva za SHSPubrzo se pokazalo neutemeljenim. Sredinom studenoga iste godine odræana jekonferencija sveÊenstva SHSP-a koja je trebala potvrditi TomËevo uvjerenje, noi tada se velika veÊina pozvanih sveÊenika — flzatrpanih duænostima« — ispriËa-la zbog nedolaska.7799 Prisutno je bilo svega osam æupnika, tri upravitelja æupe, trikapelana i jedan vjerouËitelj.8800 Na konferenciji je frankovaËko sveÊenstvo doni-jelo nekoliko rezolucija, u kojima je, izmeu ostalog, osuena srpska nacional-no-politiËka ideja u Hrvatskoj, a djelovanje SHSP-a legitimirano i s flreligiozno-moralnog stanoviπta«.8811

Doduπe, prigodom novih dopunskih izbora u Zlataru, odræanih u rujnu 1904.godine nakon smrti zastupnika Eugena KumiËiÊa, bivπeg predsjednika »SP-a,sveÊenstvo tog kotara mahom je glasovalo za novoga frankovaËkog kandidataDragutina pl. PisaËiÊa, kojem je protivnik bio pristaπa HSP-a, varaædinski odvjet-nik P. MagdiÊ.8822 Nakon PisaËiÊeve pobjede, SHSP je zahvalio sveÊenstvu zlatar-skog kotara,8833 posebno se veseleÊi πto neki od sveÊenika koji su glasovali za Pi-saËiÊa flbijahu prije privræenici Obzorove stranke«.8844 Potporu zlatarskog sveÊen-stva frankovcima primijetio je i HSP, koji se prisjetio boljih dana kada je katoliË-

7788 flDva dana ili manifestacija pravaπke misli«, Hrvatsko pravo, 19. srpnja 1904.7799 flKonferencija StarËeviÊeve stranke prava«, Hrvatsko pravo, 18. studenoga 1904.8800 flDomaÊe viesti«, Hrvatsko pravo, 26. studenoga 1904. Prisutni su bili veÊ spomenuti I. FuÊek, J.Tomac, J. PosiloviÊ i Pavao OæegoviÊ. Od novog sveÊenstva prisutni su bili viπniËki æupnik Andri-ja JambruπiÊ, tounjski æupnik Dragutin ©efer, upravitelj voloderske æupe Martin MilaπinoviÊ te ka-pelan BubaniÊ. flKonferencija StarËeviÊeve stranke prava«, Hrvatsko pravo, 19. studenoga 1904.;flKonferencija StarËeviÊeve stranke prava II.«, Hrvatsko pravo, 22. studenoga 1904. Æupnik A. Jam-bruπiÊ se 1897. kao domovinaπ kandidirao na listi Udruæene opozicije. Ivo PERI∆, PolitiËka opor-ba u banskoj Hrvatskoj 1880—1903., Hrvatski dræavni arhiv, Zagreb, 2009., 223-224. Upravitelj æu-pe MilaπinoviÊ je kao domovinaπ svojedobno bio æestoki frankovaËki protivnik u kriækom izbor-nom kotaru. S. MATKOVI∆, »ista stranka prava, 118, 269. Æupnik D. ©efer je bio jedan od rijetkihsveÊenika senjskog kotara koji su 1901. glasovali za frankovca N. VeljaËiÊa. flIzbori u Senju«, Hrvat,1. prosinca 1901. O BubaniÊu, kao ni o identitetu ostalih sveÊenika koji su sudjelovali na toj kon-ferenciji, nisam naπao podatke.8811 flRezolucije sveÊenstva StarËeviÊeve hrvatske stranke prava«, Hrvatsko pravo, 19. studenoga 1904.8822 Za PisaËiÊa su glasovali æupnik u KonjπËini Ubaldo KoπiËek, æupnik u Zlataru S. MihiniÊ, æupniku MaËu Bezuk, æupnik u BedekovËini A. Gladki, mihovljanski æupnik Silvestar Turzan, æupnik uZajezdi Vatroslav Crnajπek te æupnici i kapelani I. AntolkoviÊ, F. Cesarec, V. VidaËek i I. MihelËiÊ.flIzjava«, Hrvatstvo, 22. rujna 1904.8833 flSlavlje StarËeviÊeve misli«, Hrvatsko pravo, 9. rujna 1904.8844 flNakon izbora u Zlataru«, Hrvatsko pravo, 9. rujna 1904.

8855 flPlodovi Hrvatstva«, Obzor, 12. rujna 1904.8866 MagdiÊa su tom prigodom poduprli æupnici i kapelani iz biπkupeËkog kotara: Tomo FuÊkan, J.»vek, Ivan »iæmak, Ante ©variÊ, Aleksa Jalπovec, Karlo Zabavnik, Franjo TompiÊ, Bolto BaæuliÊ, An-drija Jakopanec, Stjepan KovaËiÊ i Tomo ©tefanec. flHrvati! Izbornici biπkupeËkog kotara!«, Obzor,25. studenoga 1904.8877 flPoslie izbora u Biπkupcu«, Hrvatsko pravo, 10. prosinca 1904.8888 M. STRECHA, flOd katoliËkog hrvatstva do katoliËkog pravaπtva«, 117-122; ISTI, flProfiliranje i po-zicioniranje skupine oko 'Hrvatstva' na sceni banske Hrvatske«, 188-192.8899 M. STRECHA, flProfiliranje i pozicioniranje skupine oko 'Hrvatstva' na sceni banske Hrvatske«,163-164; J. KRI©TO, PreπuÊena povijest, 215. Na tvrdnje pristaπa HSP-a da Hrvatstvo napada isklju-


vaca okupljenih oko Mile StarËeviÊa, sklonih suradnji s Koalicijom,9977 nastojalanametnuti SHSP-u iz kojeg je trebalo eliminirati njegova predsjednika J. Franka,za kojeg se tvrdilo da je jedina smetnja svepravaπkom ujedinjenju.9988

VII.UoËi saborskih izbora odræanih 1906. Hrvatstvo je flsvojim prijateljima« zabraniloglasovati za Narodnu stranku, Hrvatsku puËku seljaËku stranku i stranke Hrvat-sko-srpske koalicije, od Ëega je djelomiËno izuzelo HSP,9999 a preporuËilo je gla-sovati za SHSP.110000 Da je ta potpora sluæila uËvrπÊenju utjecaja skupine oko Hr-vatstva u SHSP-u vidljivo je iz poziva Hrvatstva flprijateljima« da u kotarima u ko-jima bi se sukobili kandidati SHSP-a i HSP-a jednakih politiËkih naËela i moral-nih vrijednosti podupru onog kandidata s kojim bi prethodno uspjeli sklopitisporazum.110011 Tom se pozivu odazvalo katoliËko sveÊenstvo senjskoga kotara,koje je odbijalo poduprijeti kandidaturu senjskog frankovca Drage VlahoviÊa110022

sve dok nije sa senjskim sveÊenstvom sklopio sporazum kojim se obvezao u hr-vatskom Saboru raditi sporazumno flsa drom. Milom StarËeviÊem i sa sveÊenicipravaπi«.110033

Na izborima 1906. meu frankovaËkim se kandidatima nalazio velik broj ka-toliËkih sveÊenika koji su u prethodnom razdoblju pripadali strankama Udruæe-ne opozicije odnosno HSP-u. Od 32 kandidata, koji su se kandidirali u 37 izbor-nih kotara na listi SHSP-a, njih devetorica ili 28 posto bili su sveÊenici.110044 Uz veÊ


nje sukoba izmeu skupine oko Hrvatstva i HSP-a koristilo je namjeri SHSP-a daprivuËe katoliËko sveÊenstvo i preostale pravaπe u svoj tabor. SavezniËki odnosskupine oko Hrvatstva i SHSP-a odræavao se usprkos tome πto su se frankovciprotivili namjeri stvaranja posebne katoliËko-pravaπke stranke, za koju su dræa-li da bi oslabila njihovu stranku i dodatno je konfrontirala s katoliËkim sveÊen-stvom.9900 Umjesto toga, ako veÊ ne bi odmah uspjeli privuÊi katoliËko sveÊenstvou svoje redove, frankovci su predlagali osnutak flkatoliËkog kluba« u hrvatskomSaboru. Njegovi bi Ëlanovi ostali u svojim stranaËkim klubovima ali bi na teme-lju zakljuËaka flkatoliËkog kluba« u njima djelovali kao branitelji katoliËkih naËe-la. Prijedlog je predviao da Ëlan flkatoliËkog kluba«, ako njegova vjerska naËe-la dou u opreku s djelovanjem stranaËkog kluba to djelovanje ne podupre ilida istupi iz kluba.9911 SliËan naËin organiziranja katolika predlagalo je i sveÊenstvoHSP-a,9922 πto upuÊuje na postojanje sukoba oko pridobivanja naklonosti katoliË-kog sveÊenstva, pri Ëemu nijednoj stranci nije odgovaralo stvaranje posebne ka-toliËke stranke.

Nakon ulaska HSP-a u Hrvatsko-srpsku koaliciju 1905. grupa oko Hrvatstvaprestala je raËunati s postizanjem prevlasti nad HSP-om.9933 Umjesto toga okrenu-la se ostvarenju dominacije nad SHSP-om, koji je tada poËeo napuπtati liberalnanaËela i postajao sve prihvatljiviji za skupinu oko Hrvatstva.9944

Kako bi ostvarila politiËke ciljeve, grupa oko Hrvatstva prvenstveno je nas-tojala ojaËati svoj financijski poloæaj. BuduÊi da je Hrvatska poljodjelska bankaostala pod nadzorom sveÊenstva, koje je i dalje pristajalo uz HSP, skupina okoHrvatstva osnovala je 1906. vlastitu financijsku instituciju — KatoliËku banku.9955

U predstojeÊem razdoblju uspjela je preuzeti vodstvo nad krπÊansko-socijalnimradniπtvom okupljenim u Hrvatskoj radniËkoj zajednici (HRZ), koja je istupila izHSP-a. Koncem 1906. HRZ je preustrojen u politiËku stranku pod nazivom Hr-vatska krπÊansko socijalna stranka prava (HKSSP), kojoj su na Ëelo stali pripad-nici grupe oko Hrvatstva.9966 Istodobno se ta skupina posredstvom dijela franko-

Ëivo njihovu stranku a podupire SHSP, uredniπtvo je lista odgovorilo da ono ne podupire nijednustranku nego da zastupa pravaπka nacionalno-politiËka naËela, kojih se SHSP dræi, a HSP viπe ne.flPlodovi Obzorovi«, Hrvatstvo, 13. rujna 1904.; flNaπi glavni grijesi«, Hrvatstvo, 24. listopada 1904.«;flNaπ smjer«, Hrvatstvo, 26. listopada 1904.9900 M. STRECHA, flOd katoliËkog hrvatstva do katoliËkog pravaπtva«, 118-119.9911 J. TOMAC, flSaborski katoliËki klub«, Hrvatstvo, 6. kolovoza 1904.9922 M. STRECHA, flOd katoliËkog hrvatstva do katoliËkog pravaπtva«, 101-102.9933 M. STRECHA, flPolitiËki katolicizam i politika 'novog kursa'«, 1. dio, 184-191.9944 O frankovaËkom napuπtanju liberalnih naËela vidi: S. MATKOVI∆, »ista stranka prava, 119.9955 M. GROSS, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije 1906—1907., 27.9966 Ustrojena su vrhovna tijela stranke — srediπnji i izvrπni odbori — koja nisu bila identiËna sredi-πnjem i izvrπnom odboru HRZ-a, koji je nastavio djelovati kao radniËka podruænica nove stranke.Predsjednik izvrπnog odbora HRZ-a bio je radnik Mijo Gaπparac, a tajnik radnik Gabro LorkoviÊ.flEksekutivni i srediπnji odbor Hrvatske radniËke zajednice«, Glas naroda, Zagreb, 12. prosinca 1906.

Predsjednik izvrπnog odbora HKSSP-a bio je Ëlan grupe oko Hrvatstva, sveÊenik Josip LonËariÊ, atajnik odbora stvarni voa krπÊansko socijalnog radniπtva Milan AndrliÊ. flIzjava«, Hrvatstvo, 4. pro-sinca 1907.9977 I. PER©I∆, KroniËarski spisi, 165.9988 Krπnjavi je bio uvjeren da je iza struje Mile StarËeviÊa, koja je koncem 1906. zaprijetila raskolomu SHSP-u, stajao HKSSP, koji se, prema njegovu miπljenju, spremao izaÊi na politiËku pozornicuokupljajuÊi frankovaËke disidente pod svojim vodstvom. Iso KR©NJAVI, Zapisci — iza kulisa hrvat-ske politike, knj. druga, prir. Ivan KrtaliÊ, Mladost, Zagreb, 1986., 469-473, 491. Nasuprot tomu fran-kovaËki sveÊenici F. Novak i J. Tomac smatrali su da je sukobe u stranci izazvala skupina oko Hr-vatstva, ali da njihova namjera nije bila razbiti stranku nego smijeniti njezino vodstvo kako bi sekatoliËko sveÊenstvo okupilo u SHSP-u pod vodstvom M. StarËeviÊa. F. NOVAK, flPericulum in mo-ra«, Hrvatsko pravo, 18. listopada 1909.; J. TOMAC, flZa organizaciju svega hrvatskoga Ëisto-starËe-viÊanskoga sveÊenstva«, Hrvatsko pravo, 23. listopada 1909.9999 flIzbori«, Hrvatstvo, 23. travnja 1906. SliËnu zabranu uputio je nadbiskup PosiloviÊ u okruænici sve-Êenstvu zagrebaËke nadbiskupije, u kojoj su kao stranke neprijateljske katoliËkom nauku navede-ne Hrvatska puËka seljaËka stranka i Hrvatska puËka napredna stranka. flNadbiskupova okruænica«,Obzor, 28. travnja 1906.110000 flJoπ o izborima«, Hrvatstvo, 24. travnja 1906.110011 flIzborni pokret«, Hrvatstvo, 26. travnja 1906.110022 flIzborni pokret«, Hrvatstvo, 28. travnja 1906.110033 flNaπi dopisi«, Hrvatstvo, 7. svibnja 1906.110044 flKandidati StarËeviÊeve hrvatske stranke prava«, Hrvatsko pravo, 1. svibnja 1906.


da Êe u delniËkom izbornom kotaru ili glasovati za frankovaËkog kandidata ilini za koga111144 te odranski æupnik Ante ©variÊ111155 i πÊitarjevski æupnik Stjepan pl.BoriËeviÊ, koji su u velikogoriËkom kotaru odbili poduprijeti kandidata Koalici-je, æupnika Stjepana Zagorca, a umjesto njega su poduprli frankovca M. StarËe-viÊa.111166 Izborne naputke skupine oko Hrvatstva i nadbiskupa PosiloviÊa odbiloje slijediti sveÊenstvo klanjeËkog kotara, koje je mahom poduprlo kandidaturunekadaπnjeg suradnika Frana Supila, suπaËkog ljekarnika Cezara AkaËiÊa.111177

VIII.Nastojanjem da steknu potporu meu katoliËkim sveÊenstvom, mijenjao se od-nos frankovaca prema seljaËkim πtedno-kreditnim zadrugama, koje su bile podpokroviteljstvom Hrvatske poljodjelske banke. Joπ u rujnu 1903., kada se spre-mala fuzija frankovaca s HSP-om, æupnik Tomac se uime svoje stranke javnoogradio od nekadaπnje potpore πtedno-kreditnim zadrugama pod pokrovitlj-stvom Ugarske srediπnje vjeresijske udruge, Ëiju je podruænicu, prema vlastitimrijeËima, svojedobno htio osnovati i u svojoj æupi. Uvjerivπi se da takve udrugesluæe maaronskom reæimu, æupnik Tomac je posvjedoËio da su flpravi otaËbe-niËki novËani zavodi« oni pod pokroviteljstvom Hrvatske poljodjelske banke teje preporuËio njihov osnutak.111188

Frankovci su nastavili preporuËivati πtedno-kreditne udruge Hrvatske poljo-djelske banke i nakon prekida pregovora o fuziji s HSP-om. Koncem 1903. J.Frank se osobno ogradio od πtedno-kreditnih zadruga, podruænica Ugarske sre-diπnje vjeresijske udruge,111199 da bi poËetkom 1905. interpelacijom u hrvatskomSaboru zatraæio od hrvatske vlade da dopusti dræavnim sluæbenicima sudjelova-ti u radu πtedno-kreditne zadruge u Grubiπnom Polju, koja se nalazila pod po-kroviteljstvom Hrvatske poljodjelske banke.112200 PoËetkom 1907. frankovci su u hr-vatskom Saboru iznijeli preπan prijedlog da hrvatska vlada πtedno-kreditnim za-drugama Hrvatske poljodjelske banke da iste pogodnosti kakve su dotad uæiva-


spomenute æupnike F. Novaka, I. FuÊeka, J. Tomca, F. Canjugu i S. ©aliÊa te pro-fesora N. VeljaËiÊa, na listi su se nalazili æupnik u Viπnici Andrija JambruπiÊ,110055

æupnik u Jamnici Franjo pl. Kufrin110066 i grobniËki æupnik Mire BabiÊ.110077 BuduÊi daje Tomac pobijedio u tri izborna kotara (Biπkupcu, Novom Marofu i Svetom Iva-nu Æabnom) zadræao je mandat u Biπkupcu, a u ostala dva kotara odræani su do-punski izbori. SHSP je u Novom Marofu kandidirao buduÊega frankovaËkog pr-vaka, odvjetnika Aleksandra Horvata, a u Svetom Ivanu Æabnom sveÊenika Kar-la Boπnjaka,110088 starog frankovca, vjerouËitelja na Realnoj gimnaziji u Zagrebu.110099

Izborni naputci Hrvatstva i nadbiskupa PosiloviÊa uvelike su pridonijeli da sizbornih lista HSP-a uoËi izbora otpadne niz æupnika, koji su se zatim ili kandi-dirali samostalno, kao u sluËaju æupnika u Velikom Bukovcu Mihovila Strahin-πÊaka111100 i æupnika u Ivancu Janka ©aπela, ili su se povukli iz izborne utrke, kaoπto su to uËinili æupnik u »agliÊu Josip ©afran111111 i æupnik u Straæemanu FranjoMarinoviÊ.111122 Osim toga, od HSP-a su se uoËi izbora ogradili i neki njegovi do-tadaπnji agitatori, poput mrkopaljskog æupnika Davida MariniÊa,111133 koji je izjavio

110055 A. JambruπiÊ bio je kandidat Udruæene opozicije u kotaru Ivanec na izborima 1897. godine. I.PERI∆, PolitiËka oporba u banskoj Hrvatskoj 1880—1903., 223-224. VeÊ koncem 1904. spominje gase kao jednog od rijetkih frankovaËkih sveÊenika u tom kotaru. flIzbor u Ivancu«, Obzor, 14. stude-noga 1904.110066 Kufrin je naveo da je kao domovinaπ 1901. glasovao za Udruæenu opoziciju, a da se na izbori-ma 1906. naπao u redovima SHSP-a jer je fluvidio, da ona jedina nosi sve tradicije stare stranke pra-va i da je jedina pobornica za sveta hrvatska prava«. flSaborski izbori«, Hrvatsko pravo, 28. travnja1906.110077 O BabiÊu je u izvjeπtaju æupanijskih vlasti iz prosinca 1901. navedeno da taj mladi æupnik, do-movinaπ, od 1897. nastupa kao æestok oporbenjak koji vlastima pravi probleme u svim æupama ukojima je dotad sluæbovao. HDA, PrZV, kut. 593, dok. 6368/1901.110088 R. HORVAT, Slavonija, knj. I., pretisak, Slavonska naklada PrivlaËica, Vinkovci, 1992., 68.110099 S. MATKOVI∆, »ista stranka prava, 322, 328-329; ISTI flBO©NJAK, Karlo«, u: Hrvatski katoliËkipokret, 796-797.111100 flIzborni pokret«, Hrvatstvo, 1. svibnja 1906. M. StrahinπÊak se zbog samostalne kandidature utom kotaru sukobio s frankovaËkim kandidatom Pavlom GaπparoviÊem, koji je tvrdio da mu je Stra-hinπÊak prethodno obeÊao potpuno se povuÊi iz izborne utrke. flSaborski izbori«, Hrvatsko pravo,28. travnja 1908.111111 flIzborni pokret«, Hrvatstvo, 26. travnja 1906. UnatoË tomu æupnik ©afran glasovao je na izbori-ma u pakraËkom izbornom kotaru za kandidata Koalicije Bogdana StojanoviÊa, za kojega je tadaglasovao i pakraËki æupnik, buduÊi frankovac Konrad Cerovski. HDA, PrZV, kut. 774., Izborni za-pisnici 1906.—1907., dok. 29901/1906.111122 flIzborni pokret«, Hrvatstvo, 27. travnja 1906. flRazoËaran neuspjesima rezolucije« MarinoviÊ je od-luËio povuÊi se iz izborne utrke i u svom izbornom kotaru poduprijeti frankovca Ivana Zatluku.111133 D. MariniÊ je do 1892. bio kapelan u Mrkoplju; iste godine imenovan je kapelanom u Senju, aubrzo potom i kapelanom austro-ugarske mornarice u Puli. Æupnikom u Mrkoplju imenovan je1897. pri Ëemu ga je reæim ocijenio kao domovinaπa, ali ne i suviπe radikalnog oporbenjaka. HDA,PrZV, kut. 502, dok. 2258/1897. MariniÊ je 1899. bio jedan od potpisnika nepouzdanice DaviduStarËeviÊu zbog njegova prelaska iz Stranke prava u »SP. HDA, PrZV, kut. 527, dok. 788/1899.

111144 flIzborni pokret«, Hrvatstvo, 28. travnja 1906.111155 flIzborna borba u Velikoj Gorici«, Obzor, 1. svibnja 1906.111166 flIzborni pokret«, Hrvatstvo, 2. svibnja 1906. A. ©variÊ i S. pl. BoriËeviÊ bili su meu æupnicimau velikogoriËkom kotaru koji su na prethodnim zborima za taj kotar poduprli domovinaπke kandi-date odnosno kandidate HSP-a. Æupnika Zagorca navodno su odbili poduprijeti jer je bio potpis-nik RijeËke rezolucije. flSaborski izbori«, Hrvatsko pravo, 28. travnja 1906. Vaæno je primijetiti da jetamoπnje sveÊenstvo radije glasovalo za nesveÊenika. OËito je M. StarËeviÊ i sa specifiËno sveÊeniË-kog stajaliπta bio prihvatljiv kandidat.111177 flSaborski izbori«, Hrvatsko pravo, 28. travnja 1906.; flIzborni pokret«, Obzor, 28. travnja 1906.; flIz-borni pokret«, Hrvatstvo, 30. travnja 1906.111188 J. TOMAC, flÆao mi je naroda«, Hrvatsko pravo, 5. rujna 1903.111199 flDomaÊe viesti«, Hrvatsko pravo, 19. studenoga 1903.112200 Govori dra. Josipa Franka u zimskom zasjedanju hrvatskog sabora 1905., Prva hrvatska radniË-ka tiskara, Zagreb, 1905., 137-144.


nog radniπtva HRZ-a, donesen je zakljuËak da je njegovu Ëlanstvu dopuπtenoflsudjelovati u radu onih srodnih stranaka, kojih se rad i naËela« ne kose s naËe-lima HKSSP-a.113300 Tim je zakljuËkom utrt put fuziji frankovaËkoga i krπÊansko-so-cijalnog radniπtva, πto je provedeno u srpnju 1907. godine. Pritom je frankovaË-ko radniπtvo prihvatilo socijalni dio programa krπÊansko-socijalnog radniπtva injegovo glasilo Glas naroda. Nova radniËka organizacija nazvana je KrπÊansko-socijalna stranka (K-SS).113311

Hrvatstvo je s oduπevljenjem pozdravilo provedenu fuziju radniËkih druπta-va.113322 Hrvatsko pravo, glasilo SHSP-a, ni jednom rijeËju nije komentiralo taj do-gaaj, dok je Hrvatska, glasilo HSP-a, fuziju protumaËila kao kapitulaciju fran-kovaËkog radniπtva i SHSP-a.113333 Novoj radniËkoj organizaciji pristupio je tek ma-nji dio frankovaËkog radniπtva, koje je dotad okupljala Hrvatska radniËka stran-ka. Dio radnika, nezadovoljan fuzijom, pristupio je socijaldemokratima,113344 dio jeostao politiËki pasivan,113355 a dio se prikljuËio stranaËki neovisnoj Hrvatskoj rad-niËkoj radikalnoj organizaciji, koju je u prosincu 1907. organizirao zagorski ple-miÊ Mirko pl. PisaËiÊ.113366

UoËi izbora odræanih 1908. Hrvatstvo je svojim pristaπama preporuËilo daglasuju za one kandidate koji u politiËkom smislu stoje na pravaπkom programuiz 1894., uz napomenu da flsvojim znaËajem jamËe, da Êe vazda biti na branikuvjerskih svetinja hrvatskog naroda i katoliËke crkve«.113377 Pritom je Hrvatstvo izri-Ëito navelo da ne preporuËa glasovati za HSP, zbog njegovih veza s flnama ne-prijateljskim strankama«.113388 Ni SHSP meutim nije uæivao bezuvjetnu potporu Hr-vatstva, koje je, primjerice, svojim simpatizerima izriËito zabranilo glasovati zafrankovaËkog kandidata u OtoËcu, knjiæevnika Milana OgrizoviÊa, koji je kaosuautor drame Prokletstvo navodno vrijeao krπÊanske vrijednosti.113399 OgrizoviÊse javno ispriËao, obeÊavπi da u buduÊem knjiæevnom radu neÊe vrijeati kato-liËku vjeru i sveÊenstvo.114400 Taj primjer, kao i primjer Drage VlahoviÊa iz 1906.,


le zadruge Ugarske srediπnje vjeresijske udruge.112211 U obrazloæenju prijedloga J.Frank je joπ jedanput raskrstio s nekadaπnjom potporom πtedno-kreditnim za-drugama pod pokroviteljstvom Ugarske srediπnje vjeresijske udruge, navodeÊida je u poËetku podupirao njihov osnutak jer je imao pouzdane spoznaje da tezadruge posuuju novac uz niæe kamate nego zadruge Hrvatske poljodjelskebanke i jer se uvjerio da se posredstvom tih zadruga ne provodi maarizacija uHrvatskoj. Frank je tvrdio da je ugarska vlada te zadruge poËela zloupotreblja-vati u svojem interesu tek kasnije, na πto su ga upozorili æupnici Tomac i No-vak, nakon Ëega je promijenio stajaliπte o njima.112222

Na novo frankovaËko stajaliπte o zadrugama Hrvatske poljodjelske banke ut-jecala je Ëinjenica da je dio sveÊenstva, koje im je od 1903. poËelo pristupati,sudjelovalo u upravi tih zadruga. Tako su, primjerice, glogovniËki æupnik F. No-vak,112233 grubiπnopoljski æupnik I. N. JemerπiÊ,112244 upravitelj æupe u Lipovcu M.MeπtroviÊ,112255 bisaπki æupnik I. FuÊk i jamniËki æupnik F. pl. Kufrin112266 bili osniva-Ëi i predsjednici hrvatskih seljaËkih zadruga u svojim æupama.

IX.U svibnju 1907., nakon poraza struje pod vodstvom M. StarËeviÊa, koja je odkonca 1906. uz potporu skupine oko Hrvatstva nastojala preuzeti vodstvo uSHSP-u, privremeno su prestali sukobi u stranci. Prema svjedoËenju Ise Krπnja-voga Mile StarËeviÊ bio je poraæen jer se stranaËki flsvjetovnjaci nisu htjeli povje-riti politiËkom vodstvu isusovaca, a ni hrvatskih duπobriænika«, a i flsveÊeniciStarËeviÊeve stranke stali su uz krπtenog Æidova Franka a protiv Mile StarËeviÊa,unatoË svojim tajnim savjetnicima«.112277 Ubrzo poslije kapitulacije milinovaËke strujei nestankom moguÊnosti da se posredstvom nje nametne novo vodstvo SHSP-u,skupina oko Hrvatstva okrenula se frankovaËkom radniπtvu.112288

Joπ tijekom 1905. meu frankovaËko radniπtvo, okupljeno u Hrvatskoj rad-niËkoj stranci, poËeli su se uvlaËiti elementi krπÊansko-socijalne ideologije, da biveÊ sljedeÊe godine urednikom njihova lista — Hrvatski radnik — postao krπ-Êanski socijal Ivan Kampuπ.112299 U lipnju 1907., na konferenciji krπÊanskosocijal-

112211 Stenografski zapisnici, petogodiπte 1906.—1911., sv. 2., dio 1., 117-125.112222 Isto, 143-146.112233 Isto, 127-129.112244 Govori dra. Josipa Franka u zimskom zasjedanju hrvatskog sabora 1905., 140-141.112255 flPriposlano«, Hrvatsko pravo, 15. veljaËe 1908.112266 HDA, Imenik dostojanstvenika, Ëinovnika i javnih sluæbenika kraljevina Hrvatske i Slavonije za1913. godinu, Zagreb 1913.112277 I. KR©NJAVI, Zapisci, 490-491.112288 O frankovaËkom radniπtvu vidi: S. MATKOVI∆, »ista stranka prava, 226-241.112299 Vinko CECI∆, RimokatoliËka crkva i radniËko pitanje u Hrvatskoj 1869—1914, Novinarsko izda-vaËko poduzeÊe, Zagreb, 1957., 117.

113300 flKonferencija delegata Hrvatske radniËke zajednice-KrπÊansko-socijalne stranke«, Hrvatski ra-dnik, Zagreb, 12/[1907.], br. 7.113311 flSjedinjenje radniËtva«, Hrvatski radnik, 12/[1907.], br. 7.113322 flSocijalni pregled«, Hrvatstvo, 20. srpnja 1907.113333 flHrvatska o sjedinjenju radniËtva«, Hrvatski radnik, 12/[1907.], br. 7.113344 Jeronim GROZDEK i Vinko ©AFFAR, Novi pravac za KrπÊansko-socijalnu stranku u Hrvatskoj,Zagreb, s. a., 7.113355 flOrganizacija StarËeviÊanskog radniËtva«, Hrvatstvo, 28. oæujka 1908.113366 Tihomir CIPEK — S. MATKOVI∆, Programatski dokumenti hrvatskih politiËkih stranaka i skupi-na 1842.—1914., Disput, Zagreb, 2006., 554-555.113377 flA πta mi?«, Hrvatstvo, 5. veljaËe 1908.113388 flIzbori«, Hrvatstvo, 26. veljaËe 1908.113399 flPokrajinske vijesti«, Hrvatstvo, 17. sijeËnja 1908.114400 flJedna saborska kandidatura«, Hrvatstvo, 20. sijeËnja 1908.


postupka naveo je da je pripadao onoj struji akovaËkih pristaπa HSP-a koja jeteæila izbornoj suradnji sa SHSP-om odnosno isticanju zajedniËkog kandidata u–akovu, koji bi bio biran na protunagodbenom programu. Kako je srediπnjicaHSP-a u Zagrebu taj prijedlog odbacila, Rittig je istupio iz stranke i kandidiraose na listi SHSP-a.

Uz Rittiga tom je prigodom HSP napustio i buduÊi Ëelnik frankovaËke stran-ke, akovaËki odvjetnik Vladimir Prebeg,114499 koji se potom kandidirao na listiSHSP-a u kotaru GarËin. Tijekom agitacije u svojim izbornim kotarima obojicasu bivπih pristaπa HSP-a nastupali s protunagodbenom retorikom, ali i s retori-kom hrvatsko-srpske sloge. Hrvatsko pravo je prenijelo da je Rittig na prediz-bornoj skupπtini u –akovu izjavio kako se SHSP-u pridruæio u æelji da ruπi a neda popravlja Hrvatsko-ugarsku nagodbu iz 1868. te je pozvao na slogu flsvih Hr-vata bez razlike vjere i narodnosti«.115500 Dopisnik Obzora je primijetio da Prebegu garËinskom kotaru prema potrebi, tj. ako se nalazi meu Srbima, priznaje pos-tojanje srpskog naroda u Hrvatskoj.115511

Uz sveÊenike Vudija i Rittiga, HSP su uoËi izbora napustili i neki drugi sve-Êenici. Mada formalno joπ uvijek Ëlan HSP-a, pakraËki æupnik Konrad Cerovskiagitirao je u pakraËkom izbornom kotaru za frankovaËkog kandidata, pakraËkogodvjetnika Vinka MatijeviÊa.115522 Za MatijeviÊa je glasovao i æupnik u »agliÊu, Jo-sip ©afran.115533 Nekadaπnji vatreni domovinaπ i dotadaπnji pristaπa HSP-a, upravi-telj æupe u Nijemcima u vinkovaËkom kotaru, Stjepan DuneroviÊ, javno je pris-tupio SHSP-u, izazvavπi oπtre kritike bivπega stranaËkog kolege, æupnika u Vin-kovcima Jakova StojanoviÊa.115544

Na saborskim izborima 1908. od pedeset i jednog kandidata istaknutoga nakandidatskoj listi SHSP-a u πezdeset izbornih kotara, njih πesnaestorica (31 pos-to) bili su katoliËki sveÊenici.115555 Uz veÊ spomenute æupnike S. Dominesa, F. pl.Kufrina, A. JambruπiÊa, J. Tomca, F. Novaka, S. Huzeka, I. N. JemerπiÊa, M. Me-πtroviÊa i D. ©efera te profesore N. VeljaËiÊa, S. Rittiga i K. Boπnjaka, iste su segodine na frankovaËkoj listi kandidirali i æupnik u Lipi Josip VukeliÊ,115566 æupnik


svjedoËi da su frankovci postali ovisni o politiËkoj potpori skupine oko Hrvat-stva, koja im je mogla osigurati ili uskratiti simpatije dijela lokalnoga katoliËkogsveÊenstva.

Hrvatstvo se takoer otvoreno suprotstavilo kandidaturi frankovca Ive Elego-viÊa u Klanjcu, gdje je podræalo æupnika u Selima Zagorskim, kandidata HSP-aIvana Gjuranca.114411 Osim toga, Hrvatstvo je od svojih naputaka da se ne glasujeza kandidate HSP-a izuzelo i profesora na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu A.Bauera, koji se 1908. na listi HSP-a, odnosno Hrvatsko-srpske koalicije, kandidi-rao u dva izborna kotara, Jastrebarskom i Zlataru. Baueru je u JastrebarskomfrankovaËki protukandidat ponovo bio kraπiÊki æupnik Huzek, koji je 1906.,zbog prije navedenog razloga, odustao od kandidature u tom kotaru. Ocjenju-juÊi dvojicu kandidata Hrvatstvo je 1908. zauzelo neutralno stajaliπte,114422 Ëemu jemoæda pridonijelo i to πto je Bauer u zlatarskom kotaru uæivao veliku potporulokalnog sveÊenstva.114433 S druge strane Hrvatstvo je i u ocjeni izborne borbe uZlataru, gdje je Bauerov frankovaËki protukandidat bio vlastelin D. pl. PisaËiÊ,zauzelo neutralno stajaliπte,114444 iako je tamoπnje sveÊenstvo uoËi izbora mahompoduprlo njegovu kandidaturu.114455

Od frankovaËkih kandidata Hrvatstvo je posebno poduprlo kandidaturu M.StarËeviÊa i profesora na akovaËkom sjemeniπtu, bivπeg obzoraπa Svetozara Ri-ttiga, koji je frankovcima pristupio neposredno uoËi izbora.114466 BuduÊi da se M.StarËeviÊ izmeu ostalog kandidirao u petrinjskom izbornom kotaru, Hrvatstvoje uoËi izbora objavilo dopis æupnika u Sunji, u petrinjskom kotaru, Petra Vudi-ja, koji je ustvrdio da je sveÊenstvo petrinjskog kotara ranije podræavalo HSP, alida je na predstojeÊim izborima odluËilo poduprijeti M. StarËeviÊa jer je HSP kan-didirao njima nepodobnog Ljubu BabiÊa. Pritom sveÊenstvu petrinjskog kotaranije bilo sporno BabiÊevo dræavnopravno i nacionalno stajaliπte nego iskljuËivonjegov liberalizam.114477 Hrvatstvo je objavilo i dopis u kojem je Rittig pokuπao ob-jasniti zaπto se odvojio od HSP-a i pristupio frankovcima.114488 U obrazloæenju svog

114411 flS izbornog popriπta«, Hrvatstvo, 25. veljaËe 1908.114422 Isto.114433 flAntifrankovcima jastrebarskog kotara«, Hrvatsko pravo, 19. veljaËe 1908.; flPriposlano«, Hrvatskopravo, 25. veljaËe 1908.114444 flS izbornog popriπta«, Hrvatstvo, 24. veljaËe 1908.114455 flZlatarski kotar«, Hrvatsko pravo, 15. veljaËe 1908. Za PisaËiÊa su obeÊali glasovati: Ubaldo Ko-πiËek, æupnik u KonjπËini, I. MihelËiÊ, æupnik u Zlataru, Karlo Bezuk, æupnik u MaËu, Fran Cesa-rec, æupnik u Belcu, A. Gladki, æupnik u BedekovËini, Ignacij Crnajπek, æupnik u Zajezdi, KonradPliberπek, æupnik u Orehovici, Josip Kotarski, æupnik u Loboru, Franjo Zerec, kapelan u Zlataru iVinko VidaËek, kapelan u Loboru.114466 O politiËkom djelovanju S. Rittiga u Austro-Ugarskoj Monarhiji vidi: S. MATKOVI∆, Izabrani por-treti pravaπa: prilozi hrvatskoj politiËkoj povijesti, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2011., 101-106.114477 Petar VUDY, flNaπi dopisi«, Hrvatstvo, 22. veljaËe 1908.114488 Svetozar RITTIG, flNaπi dopisi«, Hrvatstvo, 7. veljaËe 1908.

114499 Prema M. Gross, Rittig i Prebeg pripadali su krugu akovaËkih krπÊanskih-socijala te su istupili izHSP-a na poziv austrijskih krπÊanskih socijala kako bi izazvali njezin izlazak iz Hrvatsko-srpske koa-licije. M. GROSS, flHrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine«, u: Istorija XX veka, ZR, III., Institutdruπtvenih nauka, Odeljenje za istorijske nauke, Beograd, 1962., 178. Rittig je ubrzo napustio SHSP.115500 flIz akovaËkog kotara«, Hrvatsko pravo, 13. veljaËe 1908.115511 flIzborni pokret«, Obzor, 25. veljaËe 1908.115522 Isto.115533 HDA, PrZV, kut. 726, dok. 3339/1908.115544 Stjepan DUN–EROVI∆, flOtvoreno pismo veleËasnom Jakobu StojanoviÊu«, Hrvatsko pravo, 21.veljaËe 1908.115555 flHrvatski narode!«, Hrvatsko pravo, 20. veljaËe 1908.115566 J. VukeliÊ je nekoÊ bio domovinaπ te se na izborima odræanim 1897. isticao kao vatreni agitatoræupnika Franje Rancingera u vrbovskom izbornom kotaru. HDA, PrZV, kut. 526, dok. 2985/1897.


sloge,116677 a kao razlog svojem organiziranom istupu iz HSP-a izriËito je naveo ula-zak te stranke u koaliciju sa socijaldemokratima.116688

X.Nakon izbora obnovljeni su sukobi unutar SHSP-a, koji su u travnju 1908. uro-dili milinovaËkim napuπtanjem stranke. Povod raskolu bilo je pitanje stranaËketaktike. Milinovci su teæili da SHSP u buduÊem radu bude u oporbi reæimu ba-na Pavla baruna Raucha i da surauje s Hrvatsko-srpskom koalicijom, a flnepat-voreni frankovci« htjeli su da stranka surauje s Rauchom protiv te iste Koalici-je.116699 MilinovaËko napuπtanje SHSP-a bilo je u skladu s tajnim dogovorom M.StarËeviÊa i F. Supila iz oæujka 1907. kojim se StarËeviÊ obvezao Supilu napusti-ti svoju stranku ako ona u savezu s maaronima pokuπa razbiti Hrvatsko-srpskukoaliciju.117700 S druge strane, teænja flnepatvorenih frankovaca« za suradnjom s na-godbenim reæimom bila je uvjetovana njihovom spoznajom da se pribliæava tre-nutak aneksije Bosne i Hercegovine, pri Ëemu je J. Frank imao odreena jam-stva odluËujuÊih Ëimbenika u Monarhiji da Êe te zemlje nakon aneksije biti pri-pojene Hrvatskoj.117711

Skupina oko Hrvatstva nakon raskola je poduprla milinovce, oËekujuÊi da Êeposredstvom te frakcije pravaπa izaÊi na hrvatsku politiËku scenu i povesti poli-tiku svepravaπkog ujedinjenja, pri Ëemu bi HSP izaπao iz Hrvatsko-srpske koali-cije.117722 No, suprotno oËekivanjima, milinovci nisu prihvatiti povezivanje s tomskupinom nego su stupili u savez s krπÊansko-socijalnom skupinom, pod vod-stvom koprivniËkog æupnika Stjepana Zagorca, koja je do konca 1908. djelova-la u HSP-u. Iako se ta skupina odvojila od HSP-a zbog potpore aneksiji Bosnei Hercegovine, kojoj se veÊina Ëlanstva stranke protivila,117733 i nadalje je dræala daje hrvatsko-srpski savez, ostvaren u Hrvatsko-srpskoj koaliciji, temeljna vrijed-nost hrvatske politike.117744

U predstojeÊem razdoblju milinovci i krπÊansko-socijalna skupina pod vod-stvom æupnika Zagorca ustrojili su StarËeviÊevu stranku prava (SSP), Ëija je glav-


u Sesvetama kraj Poæege Stjepan Lesni,115577 æupnik u Tovarniku Dragutin JakiÊ teæupnik u Jankovcima Dragutin LasoviÊ.

Æupnik JakiÊ kandidiran je u kotaru ©id, a æupnik LasoviÊ u kotaru Nuπtar.Oba su kotara imala relativnu srpsku veÊinu stanovniπtva115588 i izbornika.115599 PrijeD. JakiÊa æupnik u Tovarniku bio je Gustav JaiÊ, na izborima 1897. kandidatUdruæene opozicije u ©idu.116600 Na tim je izborima kandidat Udruæene opozicijeza kotar Nuπtar bio æupnik Kreπimir TomljenoviÊ. Uz kotare ©id i Nuπtar, stran-ke Udruæene opozicije istaknule su na istim izborima kandidata i u Mitrovici, ko-taru s apsolutnom srpskom veÊinom stanovniπtva i izbornika.116611 Na sljedeÊim iz-borima, odræanima 1901. godine, stranke Udruæene opozicije postavile su kan-didate u samo jednom kotaru sa srpskom veÊinom stanovniπtva i izbornika. UNuπtru se kandidirao upravitelj æupe u Nijemcima S. DuneroviÊ,116622 vatreni pris-taπa stranaka Udruæene opozicije.116633

Ulaskom u Hrvatsko-srpsku koaliciju HSP viπe nije postavljao kandidate uveÊinski srpskim kotarima u Srijemu, veÊ ih je prepustio kandidatima srpskihstranaka.

Æupnici JakiÊ, LasoviÊ i DuneroviÊ sluæbovali su na podruËju –akovaËko--srijemske biskupije, gdje je prevladavalo obzoraπko sveÊenstvo,116644 koje se nijeprotivilo politici flhrvatsko-srpske sloge«. Tako je na izborima 1906. na izbornojlisti Hrvatsko-srpske koalicije u Nuπtru kandidiran radikal Lazar NikoliÊ, kojeg jeizmeu ostalih podupro jankovaËki æupnik LasoviÊ.116655 BuduÊi da tim sveÊenici-ma oËito nije smetala nacionalna politika HSP-a, razlog napuπtanju stranke valjatraæiti u njezinu paktiranju sa socijaldemokratima, koji su posebno snaæno upo-riπte imali upravo u Srijemu.116666 Sam HRZ prihvaÊao je politiku hrvatsko-srpske

VukeliÊ je ostao pristaπa HSP-a i nakon njegova stupanja u Koaliciju te je na izborima 1906. podu-pro kandidaturu P. MagdiÊa u Vrbovskom. HDA, PrZV, kut. 774, Izborni zapisnici 1906.—1907.,dok. 3135/1906.115577 S. Lesny je 1903. bio jedan od mnogih potpisnika potpore oporbenoj slozi, no kasnije se nije is-ticao ni u jednoj stranci. flZa Hrvatsku, Brzojavne izjave«, Hrvatsko pravo, 24. listopada 1903.115588 HDA, PrZV, kut. 914, Æiteljstvo izbornih kotara po sadaπnjem izbornom redu.115599 HDA, PrZV, kut. 914, Sumarni statistiËki iskaz izbornika, temeljem listina sastavljenih prema us-tanovama izborne reforme od 28. svibnja 1910. godine.116600 R. HORVAT, Srijem: naselja i stanovniπtvo, Hrvatski institut za povijest — Podruænica za povi-jest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, 2000., 231.116611 flKandidati Zdruæene opozicije«, Obzor, 17. svibnja 1897.116622 flKandidati Zdruæene hrvatske opozicije«, Obzor, 5. studenoga 1901.116633 HDA, PrZV, kut. 525, dok. 2746/1897.; 3227/1897.116644 HDA, PrZV, kut. 526, dok. 3093/1897.116655 HDA, PrZV, kut. 774, Izborni zapisnici 1906.—1907., dok. 26490/1906.116666 Jaroslav ©IDAK, M. GROSS, Igor KARAMAN i Dragovan ©EPI∆, Povijest hrvatskog naroda g.1860—-1914., ©kolska knjiga, Zagreb, 1968., 202-204.

116677 Ta je tvrdnja navedena pod pretpostavkom da je nepristajanje HSP-a na fuziju sa »SP-om kon-cem 1903. bilo uvjetovano pristajanjem HSP-a uz politiku flhrvatsko-srpske sloge«. Naime, HRZ je ulistopadu 1903. izriËito podupirao odluku HSP-a da se ne fuzionira s frankovcima. flDomaÊe vies-ti«, Obzor, 26. listopada 1903.116688 Tvrdilo se da je krπÊansko-socijalno radniπtvo ostalo samo kada su ga ostavili njegovi dotadaπ-nji prijatelji, koji su ga prvi organizirali u krπÊansko socijalnu falangu, fla danas se druæe s naπimprotivnicima, socijaldemokratima«. fl©to sad?«, Glas naroda, 20. studenoga 1906.116699 M. GROSS, flHrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine«, 212-214.117700 M. GROSS, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije 1906—1907., 156.117711 M. GROSS, flHrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine«, 245-251.117722 Isto, 216-217.117733 Isto, 261-262.117744 flPolitiËki pregled«, Hrvatstvo, 15. sijeËnja 1909.


ci su ustvrdili da je ona bila najugroæenija upravo u njezinu srediπtu, u banskojHrvatskoj, gdje se Hrvatima osjeÊaju samo katolici i gdje je potrebno stvoriti ja-ku hrvatsku veÊinu, πto podrazumijeva iskljuËivo organiziranje Hrvata katoli-ka.118833 Novu politiku frankovci su argumentirali Ëinjenicom da Bosna i Hercego-vina aneksijom nije pripojena Hrvatskoj nego da flæivi svojim posebnim æivotom«.Navodili su da je u dotadaπnjem tijeku politiËkog æivota uz hrvatstvo pristaloneπto æidova i rijetko koji pravoslavac. Muslimanima su frankovci predbacivalida su se priklonili Srbima flu onom momentu, kad je dr. ©ariÊ zagovarao hrvat-sko narodno ujedinjenje«.118844 Ponavljali su da je za fuziju njihove stranke s krπ-Êanskimsocijalima bilo odluËno to πto se u banskoj Hrvatskoj probitci hrvatskognaroda podudaraju s katoliËkim interesima te su otvoreno izjavili da za svoje za-laganje za oËuvanje interesa KatoliËke crkve oËekuju njezinu potporu u ostvare-nju hrvatskih nacionalnih teænji.118855

IskljuËivanjem Bosne i Hercegovine iz æariπta svoga politiËkog djelovanja injegovim suæavanjem iskljuËivo na bansku Hrvatsku, frankovci nisu nalazili po-trebnim opravdati svoj novi politiËki program pred Hrvatima muslimanske vje-re, nego su ga zbog antisemitske tradicije krπÊanskog socijalizma118866 opravdavaliiskljuËivo pred pravaπima æidovske vjere. PoËetkom listopada 1910. u StarËevi-Êevu domu je sazvan sastanak zagrebaËkih æidova pravaπa, koji su htjeli Ëuti sta-jaliπte SP-a o æidovskom pitanju. U ime stranke govorio je Fran Milobar, koji jenaglasio da prihvaÊanje krπÊansko-socijalnih naËela u kulturnom i gospodar-skom radu stranke ne treba od nje odbiti nijednog inovjerca koji dræi do svojevjere. Naveo je da je vjerska snoπljivost temeljni uvjet da vjerom rascjepkan hr-vatski narod postigne svoj politiËki ideal. Izjavio je da su katolici duæni braniti


na znaËajka bila oπtra konfrontacija sa SHSP-om i bliskost s Hrvatsko-srpskomkoalicijom.117755 Nova je stranka zadræala politiËki dio pravaπkog programa, zahtjevza sjedinjenjem svih hrvatskih zemalja u dræavnu jedinicu unutar Monarhije, alije odstupila od njegova nacionalnog dijela, priznajuÊi posebnost srpskog naro-da unutar hrvatskoga politiËkog naroda.117766 Savezniπtvo s Hrvatsko-srpskom ko-alicijom i navedena nacionalna politika bili su uvjetovani milinovaËkim uvjere-njem da Êe i hrvatski Srbi, ako se izae u susret njihovim nacionalnim zahtjevi-ma, prihvatiti pravaπki politiËki program i poduprijeti zahtjev za okupljanjemsvih hrvatskih zemalja u jednu dræavnu jedinicu unutar Monarhije.

U kulturno-vjerskom dijelu programa SSP je definiran kao zastupnik vjerskihnaËela u javnom æivotu117777 te se izjasnio protiv neograniËene slobode savjesti,117788

dakle odredbe koja se nalazila u pravaπkom programu iz 1894. godine.117799 Madato u programu SSP-a nije bilo izriËito navedeno, milinovci su istupili kao kato-liËka stranka, braniteljica flkatoliËke Vjere i uredaba katol. Crkve«.118800 Prema ne-kim miπljenjima, takva kulturno-vjerska politika SSP-a bila je taktiËki potez ko-jim se nastojalo sprijeËiti okupljanje sveÊenstva oko SHSP-a.118811

Ostavπi bez saveznika, skupina oko Hrvatstva okrenula se frankovcima, kojisu se pred kraj aneksijskog razdoblja naπli ne samo kompromitirani i iznevjereniod dotadaπnjih politiËkih saveznika, tj. dijela odluËujuÊih Ëimbenika u Monarhiji,koji su im obeÊavali skoro ostvarenje pravaπkoga nacionalno-politiËkog progra-ma, nego i suoËeni s prijetnjom skoroga financijskog sloma. FrankovaËkom pri-bliæavanju grupi oko Hrvatstva prionijelo je i povlaËenje teπko bolesnog J. Fran-ka iz politiËkog æivota.118822 KonaËno, u rujnu 1910. provedena je fuzija SHSP-a igrupe oko Hrvatstva u novu stranku pod nazivom Stranka prava. Novostvorenaje stranka u nacionalno-politiËkom dijelu programa zastupala pravaπka naËela, au kulturnim, gospodarskim i socijalnim pitanjima naËela KatoliËke crkve.

SP se otvoreno odredio kao prvenstveno katoliËka stranka. OsvrÊuÊi se natvrdnju da je za pravaπku ideju politiËki πtetno usvajati katoliËka naËela, frankov-

117755 O konkretnim primjerima takve milinovaËke politike tijekom 1909. vidi: HDA, PrZV, kut. 781,dok. 2830/1909., 5453/1909., 3232/1909.; kut. 785, dok. 2337/1909., 2647/1909.117766 flGovor dra. Mile StarËeviÊa«, Hrvatska sloboda, 24. oæujka 1910.; flGovor narodnog zastupnikaStjepana Zagorca«, Hrvatska sloboda, 6. travnja 1910.; flGovor narodnog zastupnika dra. SvetozaraRittiga«, Hrvatska sloboda, 26. travnja 1910.; Govor dra Ante PaveliÊa izreËen u hrvatskom saboru16. travnja 1910., Klub StarËeviÊeve stranke prava, Zagreb, 1910., 23-34.117777 T. CIPEK — S. MATKOVI∆, Programatski dokumenti hrvatskih politiËkih stranaka i skupina, 603.117788 M. GROSS, Povijest pravaπke ideologije, 371.117799 T. CIPEK — S. MATKOVI∆, Programatski dokumenti hrvatskih politiËkih stranaka i skupina, 358.118800 Bogdan KRIZMAN, Korespondencija Stjepana RadiÊa 1885—1918, 1, SveuËiliπte u Zagrebu — In-stitut za hrvatsku povijest, Zagreb, 1972., 473.118811 M. GROSS, Povijest pravaπke ideologije, 372.118822 I. KR©NJAVI, Zapisci, 589-606; S. MATKOVI∆, flStranka prava i hrvatski krπÊanski socijali«, 324-325.

118833 flNaπa fuzija III«, Hrvatsko pravo, 6. rujna 1910.118844 PoËetkom srpnja 1910. pomoÊni biskup u Sarajevu, Ivan ©ariÊ, zastupnik Hrvatske katoliËkeudruge u bosanskohercegovaËkom Saboru, u saborskoj raspravi o ustavnim odredbama izjasnio seza autonomiju Bosne i Hercegovine unutar hrvatske dræave u sklopu Monarhije. Pritom je istaknuoda Hrvatska katoliËka udruga na teritoriju hrvatske dræave ne priznaje flnikoje drugo ime, nikoji dru-gi narod i nikakve druge ambleme do li hrvatskih«. Protiv ©ariÊeva istupa oπtro su prosvjedovalisrpski zastupnici, ali i muslimanski klub koji su tvorili iskljuËivo zastupnici Muslimanske narodneorganizacije. Zoran GRIJAK, PolitiËka djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Hrvat-ski institut za povijest — Vrhbosanska nadbiskupija Sarajevo — Dom i svijet, Zagreb, 2001., 490-491.118855 flStranka prava«, Hrvatsko pravo, 15. rujna 1910.118866 Antisemitizam u hrvatskoj politici nije bio svojstven samo krπÊanskim socijalima nego gotovosvim strankama, izuzev »SP-a odnosno SHSP-a. O antisemitizmu matice SP-a, tzv. domovinaπa teantisemitizmu Udruæene opozicije, Hrvatske puËke seljaËke stranke, Frana Supila, Srpske samostal-ne stranke i Srpske radikalne stranke vidi: S. MATKOVI∆, »ista stranka prava, 73-78, 123-128. Oantisemitizmu Srpske samostalne stranke vidi: Mato ARTUKOVI∆, Ideologija srpsko-hrvatskih spo-rova (Srbobran 1884—1902), Naprijed, Zagreb 1991., 102. O antisemitizmu Stjepana RadiÊa vidi: IvoGOLDSTEIN, flStjepan RadiÊ i Æidovi«, RZZHP, 29/1996., 208-216. O StarËeviÊevoj osudi antisemitiz-ma vidi: M. ARTUKOVI∆, flAnte StarËeviÊ i Æidovi (prema pisanju lista Sloboda)«, »SP, 42/2010., br.2, 483-511.


XI.UoËi izbora u listopadu 1910. SSP je odræao izborni sastanak kojem je prisustvo-valo oko 40 sveÊenika.119922 Od 19 milinovaca, koji su se kandidirali u 26 izbornihkotara, njih petorica (26,3 posto) bili su æupnici.119933 Uz nekadaπnje frankovce Ma-tu MiletiÊa, F. pl. Kufrina i Josipa PosiloviÊa na stranaËkoj su se listi kandidiralii dotadaπnji pristaπe HSP-a, koprivniËki æupnik Zagorac119944 i gornjostubiËki æup-nik Stjepan ÆguriÊ.119955

VeÊina kandidata na frankovaËkoj izbornoj listi, njih 18 (37 posto), bili susveÊenici.119966 Uz dotadaπnje frankovce S. Dominesa, S. pl. VuËetiÊa, D. ©efera,Matu PoliÊa, J. Tomca, J. BoËkaja, F. Novaka, I. N. JemerπiÊa, D. JakiÊa i S. Les-nog na listi SP-a kandidirali su se i sveÊenici koji su dotad uglavnom bili veza-ni uz skupinu oko Hrvatstva. To su bili æupnik u Kaπini Milan Hok,197 æupnik uGlini Janko BatuπiÊ,119988 æupnik u Krapini Stjepan Vukovinski,119999 æupnik u TuhljuVjekoslav HomotariÊ,220000 æupnik u Cirkveni Stjepan MrakuæiÊ i æupnik u »agliÊu


svoje vjerske svetinje te obeÊao da Êe se stranka prema flIzraeliÊanima« odnositis poπtovanjem, oËekujuÊi da se i oni tako odnose prema katolicima. Nakon Mi-lobara pravaπi æidovske vjere, Hugo Kon, Weiser i Gluck, govorili su o duænos-ti svih Hrvata da rade na ostvarenju pravaπkog programa, navodeÊi da SP stojina naËelu vjerske tolerancije.118877

O odnosu SP-a prema æidovskom pitanju bilo je rijeËi i na izvanrednoj glav-noj skupπtini StarËeviÊanske trgovaËke mladosti, odræanoj 14. listopada 1910.,na kojoj je okupljena mladeæ jednoduπno prihvatila fuziju SHSP-a i krπÊansko-socijalne skupine oko Hrvatstva. Na skupπtini je Ëlan TrgovaËke mladeæi JakobMayer istupio kao æidov te je rekao da nisu istinite tvrdnje drugih stranaka dasu u stranci, od trenutka fuzije, zapostavljene nekatoliËke vjeroispovijesti. Ma-yer je pozvao svoje istovjernike da u πto veÊem broju pristupe SP-u. U izbori-ma za novi odbor StarËeviÊanske trgovaËke mladosti, odræanima istog dana, J.Mayer je postao tajnikom druπtva.118888 Na predizbornom skupu u Varaædinu,odræanom koncem listopada 1910., o odnosu krπÊansko-socijalne komponenteu programu SP-a govorio je odvjetnik Vladimir Sachs, æidovskog porijekla. Onje istaknuo da stranka stoji na naËelu vjerske tolerancije te pozvao svoje istov-jernike, pravaπe stranke, da nastave suraivati na ostvarenju pravaπkoga dræav-nopravnog programa, dok u pogledu kulturnog programa SP-a mogu ostati pa-sivni.118899

SP je nastojao zadræati naklonost dijela Hrvata æidovske vjeroispovijesti jer sumu oni kao trgovaËki i obrtniËki druπtveni sloj jamËili ËvrπÊi poloæaj u pojedinimgradovima. Istodobno, stranka se odredila i kao seljaËka te je namjeravala na-metnuti svoj utjecaj Hrvatskim seljaËkim zadrugama. U tom smislu najavljeno jeosnivanje kotarskih seljaËkih vijeÊa koja bi bila sposobna za veÊe financijske igospodarske pothvate. Ta bi vijeÊa od svojih izaslanika formirala srediπnju insti-tuciju Hrvatskih seljaËkih zadruga, tj. Srediπnji hrvatski katoliËki seljaËki savez,119900

koji je vjerojatno trebao biti povezan s KatoliËkom bankom, institucijom podvodstvom bivπe skupine oko Hrvatstva.119911

118877 flSastanak pravaπa IzraeliÊana«, Hrvatsko pravo, 12. listopada 1910.118888 flIzvanredna glavna skupπtina StarËeviÊanske trgovaËke mladosti u Zagrebu«, Hrvatsko pravo, 17.listopada 1910.118899 Vladimir SACHS, flZa pravaπku slogu svih vjeroispoviesti«, Hrvatsko pravo, 27. listopada 1910.119900 flHrvatska seljaËka sloga — Stranka prava i njezini protivnici, Iskrena rijeË hrvatskom seljakuuoËi izbora 1910. godine«, Prilog Hrvatskoj zastavi istine, Zagreb, 1910.119911 Predsjednik KatoliËke banke bio je sveÊenik, profesor na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, Mir-ko Marchetti. U ravnateljstvu banke nalazili su se Josip Pazman, Josip Domines, Ante Biljan, FranjoGorniËiÊ, Gustav GorπetiÊ, Julije Hegeduπ, Ivan Kralj, Mirko KapiÊ, Milan Mihaljinec i Antun Stiplo-πek. Imenik dostojanstvenika, Ëinovnika i javnih sluæbenika kraljevina Hrvatske i Slavonije za 1910.godinu, Zagreb, 1910.

119922 Prisutni su izmeu ostalih bili i sveÊenici S. DuneroviÊ, M. MiletiÊ, Josip PosiloviÊ, S. Rittig, J.©aπel, Kerubin ©egviÊ, P. Vudy, S. Zagorac i S. ÆguriÊ. flNaπ izborni sastanak«, Hrvatska sloboda, 2.rujna 1910.119933 flKandidati StarËeviÊeve stranke prava«, Hrvatska sloboda, 18. listopada 1910.119944 O kasnijem vjersko-politiËkom djelovanju æupnika Zagorca vidi: Z. MATIJEVI∆, flKoprivniËkiæupnik Stjepan Zagorac i reformni pokret niæega rimokatoliËkog klera u Hrvatskoj (1920.)«, Podra-vina, Koprivnica, 4/2005., br. 7., 81-90.119955 ÆguriÊ je joπ za izbore 1908. agitirao za kandidata Hrvatsko-srpske koalicije u kotaru Stubica,–uru BedekoviÊa. flKako se radi za BedekoviÊa«, Hrvatsko pravo, 17. veljaËe 1908.119966 flKandidati Stranke prava«, Hrvatsko pravo, 17. listopada 1910.119977 Æupnik Hok je polovicom 1906., od br. 58. do 194., bio odgovorni urednik lista Hrvatstvo. Po-datak preuzet iz kataloga Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu.119988 Æupnik u Glini BatuπiÊ pristupio je frankovcima prije fuzije sa skupinom oko Hrvatstva. U trav-nju 1910. spominje se kao predsjednik glinske pravaπke organizacije. flNaknadni izbori«, Hrvatskopravo, 16. travnja 1910.119999 U vrijeme izbora kao kapelan u Krapini sluæio je buduÊi frankovaËki zastupnik Stjepan PavuniÊ,koji je objavljivao Ëlanke u glasilu hrvatskoga krπÊanskosocijalnog radniπtva. Polovicom 1907. æup-nik Vukovinski i kapelan PavuniÊ osnovali su u Krapini mjesno krπÊansko-socijalno radniËko dru-πtvo. Milivoj KOVA»I∆, Stjepan PavuniÊ. Virovec, vrboveËki i koprivniËki æupnik, Hrvatski zemljo-pis — Naklada Feletar, Koprivnica, 2001., 14-16, 61-63.220000 HomotariÊ je svojedobno bio obzoraπ, kojeg je kotarski predstojnik u Klanjcu 1901. oznaËio kaoduπu oporbenog pokreta. HDA, PrZV, kut. 572, dok. 1469/1901. Osnutkom HSP-a, u sijeËnju 1903.,HomotariÊ je izabran u izvrπni odbor stranke. I. PERI∆, PolitiËka oporba u banskoj Hrvatskoj, 247.Joπ 1906. HomotariÊ je bio pristaπa HSP-a te se na izborima odræanima iste godine isticao kao agi-tator njezina kandidata C. AkaËiÊa. flSaborski izbori«, Hrvatsko pravo, 28. travnja 1906. Kasnije jepristupio skupini oko Hrvatstva, pa ga 1910. nalazimo kao Ëlana nadzornog odbora KatoliËke ban-ke. Imenik dostojanstvenika, Ëinovnika i javnih sluæbenika kraljevina Hrvatske i Slavonije za 1910.godinu. UnatoË tomu, kao predsjednik Hrvatske seljaËke zadruge u Tuhlju nastavio je odræavati od-nose i s Hrvatskom poljodjelskom bankom te je koncem iste godine izabran za predsjednika Os-novnog zbora ZagrebaËko-varaædinske skupine Hrvatskih seljaËkih zadruga. flDva osnovna zbora«,Hrvatski udrugar, Zagreb, 1. prosinca 1910.


simpatijama lokalnoga katoliËkog sveÊenstva. Sami frankovci su razloge relativ-nog neuspjeha na izborima nalazili u neslozi pravaπa te agitaciji fljednog dijelasveÊenstva«, koji je bio flzadahnut nerazloænom mrænjom prema predstavnicimaujedinjene stranke prava«.220099 Izborni je rezultat pokazao da su se izjalovile nadefrankovaca da Êe njihova stranka fuzionirana sa skupinom oko Hrvatstva okupi-ti veÊinu katoliËkog sveÊenstva.

Ne samo πto je veÊina sveÊenika ostala uz svoje stare stranke221100 nego ni diopristaπa Hrvatskoga katoliËkog pokreta (HKP), sveÊenika i svjetovnjaka, koji suse do tada okupljali oko lista Hrvatstvo, nije podupro SP smatrajuÊi da ta stran-ka, ukorijenjena u liberalizmu, neÊe na pravi naËin zastupati katoliËka naËela.221111

Usto je dio pristaπa HKP-a, koji je Ëinila mlaa generacija katoliËkih intelektua-laca, odbio poduprijeti SP jer se nije slagao s njegovim nacionalno-politiËkimprogramom.221122 Ubrzo je ta skupina preuzela vodstvo u HKP-u, koji je otada pre-teæno zastupao jugoslavenski nacionalno-politiËki program.221133

Nakon izbora je takoer postalo razvidno da su nade frankovaca kako Êe fu-zijom sa skupinom oko Hrvatstva steÊi povjerenje vrha KatoliËke crkve u Hrvat-skoj bile nerealne. Koncem 1910. dotadaπnji pristaπa HSP-a Antun Bauer imeno-van je uz potporu nagodbenog reæima u Hrvatskoj nasljednikom zagrebaËkognadbiskupa PosiloviÊa te se poËeo okruæivati svojim politiËkim istomiπljenicima.Za najbliæeg suradnika postavio je bivπeg pristaπu HSP-a i bivπeg frankovca S.Rittiga,221144 koji je od raskola u SHSP-u do raspada Monarhije bio Ëlan SSP-a.221155

Nepristajanjem veÊine hrvatskoga katoliËkog sveÊenstva uz SP te imenova-njem protufrankovaËkog sveÊenstva na najviπe crkvene poloæaje, izjalovila se i


Joso ©afran220011 te sveuËiliπni profesor J. Pazman.220022 Uz sveÊenike su se na listi SP-akandidirala i tri katoliËka svjetovnjaka koji su dotad pripadali skupini oko Hr-vatstva: odvjetnici Josip Domines220033 i Dragutin pl. Hrvoj220044 te sveuËiliπni profesorF. Milobar.220055

SP je na izborima osvojio malo mandata u odnosu na oËekivanja, a SSP jekao nova stranka ostvario povoljan rezultat kojim je pokazao svoju vitalnost.Frankovci su najviπe mandata, po Ëetiri, osvojili u Varaædinskoj i Poæeπkoj æupa-niji, gdje su se kandidirali u svim izbornim kotarima. VeÊinu mandata u kotari-ma u kojima su se kandidirali, tj. tri od pet, frankovci su osvojili u Bjelovarsko-kriæevaËkoj æupaniji, gdje je lokalno katoliËko sveÊenstvo mahom poduprlo ilinjih ili milinovce. U kotarima te æupanije, u kojima su se suoËili kandidati obijupravaπkih stranaka, lokalno katoliËko sveÊenstvo viπe je poduprlo kandidate SP-a.220066 NajveÊi poraz stranka je doæivjela u ZagrebaËkoj æupaniji, gdje u osam ko-tara u kojima se kandidirala nije osvojila nijedan mandat. S druge strane, SSP jenajviπe mandata i najveÊi postotak osvojenih mandata u odnosu na broj kotarau kojima se kandidirao, tj. Ëetiri od sedam, osvojio upravo u ZagrebaËkoj æupa-niji, ali zato nijedan mandat nije osvojio u Poæeπkoj, VirovitiËkoj, Srijemskoj iModruπko-rijeËkoj æupaniji.220077

Uz Ëinjenicu da su frankovci od proteklih izbora dræali samo jedan kotar Za-grebaËke æupanije,220088 uzrok njihovu loπem izbornom rezultatu valja traæiti i u ne-

220011 ©afran je svojedobno bio domovinaπ. HDA, PrZV, kut. 502, dok. 941/1899. Distanciranjem odHSP-a nakon 1906. vezao se uz skupinu oko Hrvatstva, o Ëemu svjedoËi njegov prosvjed protiv os-nutka katoliËkog Pijeva druπtva i njegova lista Jutro, koje je grupa oko Hrvatstva doËekala kao ne-poæeljnu konkurenciju svom listu. Josip ©AFRAN, flNaπi dopisi«, Hrvatstvo, 19. veljaËe 1908.220022 Pazman je bio utemeljitelj Hrvatskoga katoliËkog tiskovnog druπtva, koje je izmeu ostalog iz-davalo list Hrvatstvo. Ivica ZVONAR, flMons. Dr. Josip Pazman (1863.—1925.): prilog poznavanjupolitiËkog djelovanja«, »SP, 37/2005., br. 2, 427. Pazman je bio i Ëlan uprave KatoliËke banke. Ime-nik dostojanstvenika, Ëinovnika i javnih sluæbenika kraljevina Hrvatske i Slavonije za 1910. godinu.220033 Nakon fuzije SHSP-a s grupom oko Hrvatstva ustrojen je osmeroËlani poslovni odbor u koji suod bivπe skupine oko Hrvatstva uπli zagrebaËki odvjetnik J. Domines, sveuËiliπni profesor F. Milo-bar te sveÊenici J. LonËariÊ i J. Pazman. flFranko-furtimaπka fuzija«, Hrvatska sloboda, 16. rujna 1910.J. Domines je tada bio i Ëlan ravnateljstva KatoliËke banke. Imenik dostojanstvenika, Ëinovnika ijavnih sluæbenika kraljevina Hrvatske i Slavonije za 1910. godinu.220044 O Hrvoju vidi: S. MATKOVI∆, flOpsjenuti pravaπ: Dragutin Hrvoj u hrvatskom politiËkom æivo-tu«, Radovi Leksikografskog zavoda Miroslav Krleæa, Zagreb, 2000., knj. 9, 153-165.220055 O Milobaru vidi: S. MATKOVI∆, Izabrani portreti pravaπa, 143-154.220066 U kotaru Sv. Ivan Æabno, gdje su se kandidirali F. Milobar i milinovac Nikola Winterhalter, lo-kalno sveÊenstvo je flkao bjesomuËno« agitiralo za Milobara. U kotaru Kriæ, gdje su se kandidirali J.Frank i M. StarËeviÊ, kutinski æupnik Mato LovadeniÊ i osekovaËki æupnik Stjepan Turzan agitiralisu za Franka, a ludinski æupnik Ivan Habijan za M. StarËeviÊa. HDA, PrZV, kut. 774, Izborni zapis-nici 1908.—1910., dok. 5129/1910.220077 flIzborni rezultati«, Hrvatska sloboda, 2. studenoga 1910.220088 Na izborima 1908. buduÊi milinovci F. pl. Kufrin, Ante PaveliÊ (zubar) i M. StarËeviÊ osvojili sukotare Pisarovinu, Samobor i Sv. Ivan Zelinu, a flnepatvoreni frankovac« Vladimir Frank kotar Du-

goselo. Na sljedeÊim izborima F. pl. Kufrin, A. PaveliÊ (zubar) i M. StarËeviÊ zadræali su svoje man-date, a V. Frank izgubio dugoselski kotar, koji je osvojio Antun RadiÊ. Milinovci su istodobno os-vojili kotar Jastrebarsko, koji je izgubio bivπi pristaπa HSP-a, a na tim izborima kandidat bana To-maπiÊa, A. Bauer. flIzabrani zastupnici«, Obzor, 1. oæujka 1908.; flIzabrani zastupnici«, Obzor, 30. lis-topada 1910.220099 flIzborna bitka«, Hrvatsko pravo, 29. listopada 1910. Pritom su frankovci kao svoj neuspjeh isti-cali neosvajanje pregradskog, ivaneËkog (Varaædinska æupanija), ceranskog (Srijemska æupanija) tedugoselskog, goriËkog, stubiËkog, draganiÊkog i samoborskog kotara (ZagrebaËka æupanija). flPos-lie izbora«, Hrvatsko pravo, 2. studenoga 1910.221100 flIzbori u Hrvatskoj i sveÊenstvo«, Hrvatsko pravo, 20. prosinca 1910.221111 J. KRI©TO, PreπuÊena povijest, 296-298.221122 Petar GRGEC, Dr. Rudolf Eckert, HKD Sv. ∆irila i Metoda (Sv. Jeronima), Zagreb, 1995., 141-142.221133 Z. MATIJEVI∆, flHrvatski katoliËki seniorat i politika (1912.—1919.)«, u: ISTI, LuËonoπe ili hero-strati? Prilozi poznavanju crkveno-nacionalne povijesti Hrvata poËetkom XX. stoljeÊa, Erasmus, Za-greb, 2006., 55-96.221144 J. KRI©TO, Hrvatski katoliËki pokret (1903.—1945.), 69-70. A. Bauer je prethodno istupio iz HSP-ai na izborima odræanima u listopadu 1910. kandidirao se na listi bana TomaπiÊa. P. GRGEC, Dr. Ru-dolf Eckert, 115.221155 S. MATKOVI∆, Izabrani portreti pravaπa, 106.


Novi raskol u stranci dogodio se sredinom 1913. i to na pitanju odnosa pre-ma Koaliciji i Srbima, nakon Ëega su obnovljeni stari SP i SSP. Uz frankovce, uredovima SP-a ostala je veÊina pripadnika bivπe skupine oko Hrvatstva, pa je tastranka nastavila odræavati tijesne veze i s institucijama u kojima je ta skupinadominirala.222255 Osim toga, SP je prihvatio i onaj dio HKP-a koji je uobiËajeno na-zivan flintegralci«.222266

Mada je SP u socijalnim pitanjima nastavio zastupati krπÊansko-socijalna sta-jaliπta,222277 viπe se nije odreivao kao katoliËka stranka nego iskljuËivo kao dræa-votvorna stranka, otvorena za Hrvate sviju vjera. Kao rezultat povratka na libe-ralnu kulturno-vjersku orijentaciju koncem iste godine pod okrilje SP-a vratio sedio njegove mladeæi, liberalnog usmjerenja, koji je stranku napustio u rujnu1910. uoËi fuzije sa skupinom oko Hrvatstva.222288 VraÊajuÊi se pod frankovaËkookrilje mladeæ je kao svoje glavne politiËke protivnike, uz nacionalistiËku omla-dinu, joπ uvijek isticala i flklerikalizam«.222299

Za izbore odræane u prosincu 1913. na izbornoj listi SP-a nalazilo se peterosveÊenika, odnosno 20 posto ukupnog broja kandidata.223300 Istodobno, od 19 mi-linovaca, koji su kandidirani u 22 izborna kotara, njih osmorica ili 42 posto bilisu sveÊenici. Uz æupnike koji su se i na izborima odræanima 1910. kandidirali namilinovaËkoj listi — F. pl. Kufrina, M. MiletiÊa i S. Zagorca — na izborima odræa-nima 1913. kandidirali su se i æupnik u ReËici Petar Trbuha, æupnik u BrdovcuStjepan Stepinac, æupnik u Ivancu Milutin FræiÊ te æupnik u Kalniku J. CenkiÊ.Na koncu, na izbornoj listi SSP-a kandidirani su i æupnik S. Lesny te odvjetnikDragutin pl. Hrvoj, koji su na izborima odræanima 1910. bili na listi SP-a.223311 Vaæ-no je napomenuti da su P. Trbuha,223322 D. pl Hrvoj i S. Stepinac223333 tada bili Ëlano-


nada u frankovaËko preuzimanje nadzora nad seljaËkim zadruænim pokretom uHrvatskoj. Koncem 1910. Hrvatska poljodjelska banka je sama provela reformuseljaËke zadruæne organizacije, kojom je uËvrπÊena njezina hijerarhijska struktu-ra. Hrvatske seljaËke zadruge okupljene su oko osnovnih zborova Hrvatskih se-ljaËkih zadruga: LiËko-rijeËke,221166 ZagrebaËko-varaædinske, Bjelovarsko-kriæevaË-ko-poæeπke221177 te VirovitiËko-srijemske skupine.221188 Svi Osnovni zborovi okuplje-ni su 1911. u Srediπnjoj svezi Hrvatskih seljaËkih zadruga, koja je ostala ovisnao Hrvatskoj poljodjelskoj banci, u kojoj je jednu od Ëelnih funkcija obnaπao A.Bauer.221199

XII.

Na poticaj katoliËkih krugova iz obiju pravaπkih stranaka koncem 1911. doπlo jedo fuzije SP-a (frankovac) i SSP-a u ujedinjenu Stranku prava, u kojoj su domi-nirali milinovaËki pravaπi.222200 Iako su joj kumovali katoliËki krugovi nova se stran-ka odredila iskljuËivo kao dræavnopravna stranka, koja flπtuje svaËije vjersko os-vjedoËenje«.222211 Razlog takvog odreenja nije bilo samo uvaæavanje Hrvata neka-tolika nego i obzir prema Hrvatsko-srpskoj koaliciji, kojoj je ujedinjena Strankaprava, nastavljajuÊi milinovaËku politiku, nastojala nametnuti pravaπki politiËkiprogram.222222 BuduÊi da je veÊ priznavao postojanje srpskog naroda u hrvatskimzemljama, milinovaËki dio pravaπa bio je zauzvrat spreman naËelo hrvatsko-slo-venskoga narodnog jedinstva, koje je ujedinjena Stranka prava prihvatila kon-cem 1912.,222233 proπiriti naËelom hrvatsko-srpsko-slovenskoga narodnog jedinstva,odnosno uz konstitutivnost Slovenaca prihvatiti i konstitutivnost Srba u buduÊojhrvatskoj dræavi ako Srbi prethodno prihvate pravaπki politiËki program.222244

221166 flOsnovni zbor LiËko-rijeËke skupine HSZ«, Hrvatski udrugar, 1. listopada 1910. 221177 flDva osnovna zbora«, Hrvatski udrugar, 1. prosinca 1910.221188 flOsnovni zbor VirovitiËko-srijemske skupine HSZ«, Hrvatski udrugar, 1. sijeËnja 1911.221199 Spomenica o radu hrvatskih seljaËkih zadruga i Srediπnjeg saveza hrvatskih seljaËkih zadruga uZagrebu, Zagreb, 1929., 8.222200 I. PER©I∆, KroniËarski spisi, 179.222211 flObraËun s liberalnim pravaπtvom ili kako su hrvatski katolici ostali bez svoga dnevnika«, Hrvat-ska straæa, Rijeka, 10/1912., 203-225, 306-338, 465-511, 568-675.222222 U tom je smislu kalniËki æupnik i milinovac J. CenkiÊ pisao: flNe stavljajmo dakle zapreka ralii-ranju pravaπa; ne stavljajmo zapreka njihovom paktiranju s braÊom Slovencima i sa koalicijom. Pri-Ëa o Svatoplukovu sveænju neka nam svim Hrvatima bude vazda pred oËima! Stranka prava je onabiblijska kvoËka koja pod svoja krila prikuplja sve piliÊe bez obzira na njihovu boju«. Juraj CEN-KI∆, flPolitika okupljanja sila i umirivanja duhova«, Hrvatska, 28. travnja 1913.222233 To je naËelo prihvaÊeno kada je vodeÊa slovenska politiËka struja, Slovenska puËka stranka,prihvatila pravaπki politiËki program. M. GROSS, Povijest pravaπke ideologije, 399.222244 Milinovac A. PaveliÊ (zubar) traæio je od stranke da prihvati naËelo hrvatsko-srpsko-slovensko-ga narodnog jedinstva i prije nego πto Srbi prihvate pravaπki politiËki program. HDA, Rukopisnaostavπtina Ante PaveliÊa (stariji/zubar), memoarske biljeπke.

222255 PoËetkom 1914. ravnateljem KatoliËke banke imenovan je frankovac I. Zatluka. flIvan Zatluka«,VirovitiËan, Virovitica, 1. veljaËe 1914.222266 flGodiπnjica RieËkih novina«, Hrvatska, 21. studenoga 1913.; Vidi: Petar ROGULJA, flPred zoru.(Prilog ideologiji katoliËkog pokreta u Hrvatskoj.)«, u: Z. MATIJEVI∆, LuËonoπe ili herostrati?, 285-286.222277 flGovor Stjepana PavuniÊa«, Hrvatska, 18. travnja 1914.; flGovor Stjepana PavuniÊa II.«, Hrvatska,21. travnja 1914.222288 M. GROSS, Povijest pravaπke ideologije, 378.222299 flHrvatski akademski klub KumiËiÊ u Zagrebu«, Mlada Hrvatska, Zagreb, 7, br. 1, 17-18.223300 Uz S. pl. VuËetiÊa i F. Novaka kandidirani su lonjski æupnik Antun KuπmiπeviÊ, vrboveËki æup-nik S. PavuniÊ i kompoljski æupnik B. PetroviÊ.223311 HDA, PrZV, kut. 914, Pregled izvrπenih izbora narodnih zastupnika za sabor kraljevina Hrvat-ske, Slavonije i Dalmacije. OdvjetniËki perovoa Dragutin ©afar naveden je kao kandidat milinova-ca u Glini, no iz pravaπkog je tiska vidljivo da je kandidiran na frankovaËkoj listi.223322 Z. MATIJEVI∆, flPoticaji i organiziranje II. hrvatskog katoliËkog kongresa (sastanka) u Ljubljani ireferat dr. Janka ©imraka o vjerskom jedinstvu Slavena (1913.)«, u: ISTI, LuËonoπe ili herostrati?, 31.223333 P. GRGEC, Dr. Rudolf Eckert, 215.


the party’s national and political standpoints, which in turn became moreacceptable for the Catholic church leadership in Croatia.

The evolution of the Frankists into a Catholic party was completed in1910 with their fusion with a group of Catholic intellectuals that gatheredaround the journal Hrvatstvo. As the results of this fusion were not produc-tive i.e., did not achieve dominance on the Croatian political scene, theFrankists returned to their liberal roots and became political representativesof those in the Catholic Church who shared their national and politicalstandpoints.


vi vodeÊeg tijela HKP-a, tj. Hrvatskoga katoliËkog seniorata, kojim je dominira-la mlaa generacija katoliËkih intelektualaca pristaπa jugoslavenskog programa.

Relativno velik broj katoliËkih seniora meu kandidatima SSP-a upuÊuje nanjihovu ideoloπku bliskost s milinovcima, πto potvruje programski Ëlanak RijeË-kih novina, izvanstranaËkoga katoliËkog dnevnika pokrenutog koncem 1912.godine.223344 U Ëlanku skupina oko RijeËkih novina, predvoena seniorima, u po-litiËkom se smislu zauzela za trijalizam, odnosno samostalnost Hrvatske i u od-nosu na Ugarsku i u odnosnu na Austriju, a u nacionalnom je smislu, poput mi-linovaca, prihvaÊala naËelo hrvatsko-slovenskog narodnog jedinstva i bilaspremna prihvatiti naËelo hrvatsko-srpsko-slovenskoga narodnog jedinstva, od-nosno priznati Srbe fljednakopravnim nama u svim hrvatskim zemljama« pod uv-jetom da oni flzajedno s nama rade oko ostvarenja hrvatskoga politiËkog progra-ma«.223355 No, SSP nije nikada postao politiËkim predstavnikom toga dijela HKP-a.Razlog je leæao u ambiciji te skupine da na politiËku pozornicu izae kao sa-mostalna stranka. Tu Êe ambiciju ostvariti u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovena-ca, osnutkom Hrvatske puËke stranke.223366

Mislav GabelicaCatholic priests in banian Croatia on the electoral lists ofFrankist Party of (State) Right (1895-1913)At the beginning of their operation, the Frankist Party of (State) Right hadnegligible support from the Catholic clergy that was mainly divided intomembers of the United opposition and members of the National Party. Thesupport of the clergy to Frankist political opponents caused a conflictbetween Frankists and the Catholic Church hierarchy in Croatia. Withoutthe support of the clergy, Frankists were a marginal party, which only hadtwo representatives in the Croatian Parliament for a long time. To changethis and to become a respectable party, the Frankists aspired to attract alarge number of priests into its rank. With higher inflows of the clergy, theFrankists began to change their cultural and religious views. Namely, froma primarily statehood party that respected everyone's religious beliefs, theyincreasingly became a party that mainly protected the interests of Catholics.This was not an one-way process, because the clergy that joined theFrankist party, previously opposed to national-political opinions, accepted

223344 Jasminka MILETI∆, fl'RijeËke novine' i Hrvatski katoliËki pokret«, u: Hrvatski katoliËki pokret, 403-407.223355 T. CIPEK — S. MATKOVI∆, Programatski dokumenti hrvatskih politiËkih stranaka i skupina, 661-663. Poput milinovaca i istaknuti Ëlanovi Hrvatskog katoliËkog seniorata vjerovali su u patriotizamKoalicije i smatrali da ona teæi istom cilju kao i pravaπi, samo drugaËijom, etapnom politikom. P.ROGULJA, flPred zoru«, u: Z. MATIJEVI∆, LuËonoπe ili herostrati?, 289.223366 Vidi: Z. MATIJEVI∆, Slom politike katoliËkog jugoslavenstva. Hrvatska puËka stranka u politiË-kom æivotu Kraljevine SHS (1919.—1929.), Hrvatski institut za povijest — Dom i svijet, Zagreb,1998.

PRILOZI

pil

ar

»ime je sv. SavaflopËarao« Ivu Pilara?

ProËitamo li pozorno Pilarov Ëlanak o sv. Savi, vidjet Êemo da se Pilar njime nebavi da bi osvijetlio njegove svetaËke znaËajke niti da bi svojim spisom oboga-tio riznicu hagiografskih djela o njemu, ni da bi iznova istaknuo veÊ poznato tra-dicionalno i takoer religiozno znanje o njemu, niti da bi u pitanje doveo nje-govu svetost, nego da bi, kako sam kaæe, izveo fllajiËko-znanstvenu reorijentaci-ju« i njome pokazao da je sv. Sava ne samo crkveni velikan i svetac, za πto gadræe pravoslavni vjernici, nego fljoπ daleko veÊi kao Ëovjek nego kao svetac«, od-nosno da je flnajveÊi Ëovjek Juænoga Slovenstva«.

Ako je tako, sasvim jasno se nameÊe pitanje πto je Pilara flnatjeralo« na takvezakljuËke, odnosno πto je to Pilar naπao u æivotu i djelovanju sv. Save da ga jeflopËaralo« do te mjere da je o njemu mogao govoriti onako pohvalno kako ni-su joπ govorili ni Srbi pravoslavci.11 I ne samo to. Postavlja se pitanje po Ëemubi, slijedom toga, sv. Sava mogao biti toliko vaæan Hrvatima kada oni o njemu,kako sam Pilar kaæe, ne znaju gotovo niπta, ili ako πto znaju, onda znaju samotoliko da je pravoslavni svetac kojeg πtuje i pokoji Hrvat, jer je on prema kato-liËkoj predaji — ali ne i prema povijesnim izvorima — bio krπten flpo zapadno-me obredu i tek se kasnije priklonio pravoslavlju«? Po Ëemu bi, dakle, sv. Savamogao biti toliko vaæan Hrvatima kada ni znanje koje Srbi imaju o njemu kaocrkvenome Ëovjeku, Boæjem ugodniku i svecu odnosno narodnome svetitelju —makar i bilo veliko — nije ispravno? ©to je, uza sve navedene nedoumice, fllajiË-ki« vrijednoga Pilar vidio i naπao kod sv. Save da bi za njega mogao reÊi kakoje znaËajniji i veÊi kao Ëovjek, kao laik, negoli kao svetac, a da neπto tako flla-jiËki« znaËajno i veliko nije uspio naÊi ni kod kojega Hrvata katolika, ma kolikobio poboæan ili pak narodno utjecajan?

TraæeÊi odgovor na postavljena pitanja, iz teksta je sasvim razvidno da je sv.Sava Pilaru zanimljiv samo onoliko koliko je svojim monaπkim, politiËkim, pro-svjetiteljskim i inim djelovanjem utjecao na politiËka i druπtvena kretanja ne sa-

11 U Ëlanku flProblemi biografije Svetoga Save« objavljenom u Zborniku radova s Meunarodnogaznanstvenog skupa koji je u povodu 800-te obljetnice roenja Rastka NemanjiÊa pod naslovom Sa-va NemanjiÊ — sveti Sava, istorija i predanje organizirala u Beogradu, u prosincu 1976. godine, Srp-ska akademija nauka i umetnosti, Sima ∆irkoviÊ je ustvrdio: flda je o Savi napisana obimnija istorij-ska literatura nego o bilo kojoj drugoj liËnosti« starije i novije srpske povijesti. Iako je, prema nje-govim rijeËima, teπko reÊi koliki je taj broj, ipak se mora kazati da je ta literatura flnajveÊim svojimdelom bez ikakve vrednosti«. Zapravo postoji minimalan broj relevantnih monografiji o tome naj-veÊem srpskom svecu. ∆irkoviÊ kaæe: flKolebam se da li smem reÊi da ih imamo dve: jednu iz pe-ra Andre GavriloviÊa objavljenu joπ 1900. (Sveti Sava. Pregled æivota i rada. Biografski pokuπaj, Beo-grad, 1900.) i drugu Stanoja StanojeviÊa (Sveti Sava, Beograd, 1935.)«.

I. MarkeπiÊ: »ime je sv. Sava flopËarao« Ivu Pilara? 73

1. Iako je dinastiju NemanjiÊ utemeljio Savin otac Nemanja, Pilar smatra daje njezin pravi osnivaË sv. Sava, koji je, smatra, postavio flone ugaone potpornjena kojima je bilo moguÊe graditi moÊnu dinastiju«. Naime, sv. Savi je iz njego-vih neposrednih æivotnih iskustava (dok je joπ bio u Srbiji), a posebice iz stalnihkontakata i diplomatskih razgovora s predstavnicima drugih flnacijonalnih« cr-kava (kada je boravio u svetogorskom manastiru) bilo sasvim jasno da dinastij-ske borbe za prijestolje nakon vladareve smrti, ako zakonskoga nasljednika ne-ma, mogu dovesti, i u veÊini sluËajeva dovode, do slabljenja, a veoma Ëesto ipropasti i nestanka dræave. Da bi tu opasnost otklonio od dinastije NemanjiÊa,Sava je uËinio sve ono πto je bilo potrebno da se ona oËuva. U tu svrhu koris-tio se kako svojim monaπkim (crkvenim) poloæajem tako i bogatim diplomat-skim iskustvom, ali i velikim znanjem. I to je ono πto Êe Pilara zadiviti.

Zadivit Êe ga sljedeÊi potezi sv. Save, koji je bio svjestan koliku je moÊ u on-daπnjemu srpskom druπtvu imala religija i religijsko, koji su, zapravo, u cijelostiodreivali druπtveni i politiËki æivot zajednice. Prvo, Sava je proveo sakralizaci-ju civilnog postupka flizbora« dinastijskog nasljednika. Na Atosu je zacijelo mo-gao nauËiti da bi fllaiËko« diranje u tako posveÊen flizborni postupak« znaËilo one-moguÊivanje provedbe Boæjega nauma ovdje na zemlji. Redoslijed poteza bio jebriæljivo planiran i proveden. Najprije je prenio Nemanjine (oËeve) flmoπti« s Ato-sa (iz Hilandara) u Srbiju i potom oca proglasio pravoslavnim svecem, a sebearhiepiskopom. Bio je svjestan da Êe jedino religijskom legitimacijom laiËkih, od-nosno politiËkih poslova moÊi dobiti potporu razjedinjenih dinastijskih, politiË-kih elita, te naravno, da Êe zbog osjeÊaja flBoæjeg straha« pridobiti i naklonostobiËnih ljudi i da se stoga nitko neÊe smjeti buniti. Jer, pobuna protiv arhiepis-kopa znaËila bi pobunu protiv Neba, protiv Boga.

ZahvaljujuÊi upravo tome, Sava je uspio dva puta sprijeËiti dvorske borbeoko nasljedstva: prvi put nakon oËeve smrti, a drugi put nakon smrti brata Ste-fana PrvovenËanoga.22 Oba puta izaπao je kao pobjednik. Nakon toga nije osje-Êao viπe potrebe biti monah na Atosu. Molitve za uspostavu politiËke vlasti uzpotporu crkvene vlasti bile su potpuno usliπane.33


mo u ondaπnjoj Raπkoj, danaπnjoj Srbiji, nego i u okviru cijeloga onodobnogfljuænoslovenstva«. SmatrajuÊi da dotadaπnje znanje o sv. Savi nije ispravno — anije ispravno jer potjeËe iz tradicionalne predaje, a to znaËi da je narodno i ti-me religiozno, dakle znanstveno neuporabljivo — ne treba Ëuditi πto Ëak i po-datke iz Savina æivotopisa koristi iskljuËivo u svrhu pokazivanja i prikazivanjanjegove nesvetaËke, necrkvene osobe, ne propuπtajuÊi, naravno, nikada naves-ti koliko mu je crkvena, odnosno religijska, pravoslavna komponenta pomoglapostiÊi i ostvariti laiËke æelje. A te svoje laiËke (dræavotvorne, politiËke, kultur-ne) æelje ne bi, prema Pilarovu miπljenju, uspio nikada ostvariti u takvoj puninida nije bio redovnik, monah, koji je, s jedne strane, vrlo dobro poznavao flduπunaroda« iz kojeg je potjecao, posebno kad je rijeË o znaËenju religije i religijsko-ga u njihovu æivotu te, s druge strane, koji se boraveÊi kao monah na Svetoj Go-ri Atosu upoznao sa svim oblicima politiËkoga i diplomatskog odnoπenja i po-naπanja te upravo tu uvidio znaËenje flstabilne« povezanosti izmeu dræavne icrkvene vlasti u stvaranju i oËuvanju nacionalne dræave.

Boravak sv. Save kao Ëovjeka — ta je komponenta Pilaru vrlo vaæna — u ka-luerskoj republici imat Êe dalekoseæne posljedice za njegovo svjetovno, politiË-ko djelovanje, jer ta kaluerska republika, koju je izmeu ostaloga Ëinilo dvade-set manastira u kojima su bile zastupljene flsve pravoslavne nacijonalne crkve«,nije tvorila samo politiËku nego i duhovnu zajednicu. Utemeljio ju je sv. Atana-sije Atonski sagradivπi na njoj 968. godine prvi manastir. U Savino vrijeme bilaje fltriplesence grËke filozofije i prednjoazijske, odnosno iransko-mezopotamsko--sirijske æivotne mudrosti« i na Savu je u petnaest godina koliko je proveo u ma-nastiru vrlo snaæno utjecala. U manastiru je flpoprimio sve πto se je u toj sredininjegovu jakom duhu pokazalo lijepim, dobrim, snaænim, i privlaËnim«.

Povratkom u Srbiju, u kojoj je srpstvo — osjeÊaj narodnosnog pripadanja —bilo flu povoju« i oskudijevalo flkulturnim elementima« prijeko potrebnim za raz-vijanje i ostvarivanje politiËkih ambicija, sv. Sava uspijeva posredovati flvizantij-sku vjersku i politiËku kulturu«. A posredovati ju je mogao i na to posredovanjeutjecati jer je u svojoj osobi ujedinio nekoliko za tu duænost, odnosno za to po-slanje, veoma vaænih Ëinjenica: bio je, kaæe Pilar, flËlan vladajuÊe kuÊe, æarki srp-ski rodoljub, prvi srpski knjiæevnik, prvi srpski diplomat, pa u drugom dijelusvoga æivota i prvi crkveni poglavica nastajuÊe srpske narodne crkve«.

No, ono πto je Pilara ponukalo pisati o sv. Savi, a πto nije naπao ni kod ko-jega hrvatskog katoliËkog duhovnika, jest pet velikih svjetovnih djela πto ih jesv. Sava uËinio kao monah, a koje kao takav nije morao uËiniti niti se tko na-dao da bi trebao. To su: 1. osnutak dinastije NemanjiÊa; 2. vjernost pravoslavlju(IstoËnoj crkvi) unatoË egzistencijalnim neizvjesnostima; 3. utemeljivanje Srpskenarodne (pravoslavne) crkve; 4. doprinos izgradnji i razvoju srpske kulture i 5.harmoniËno usklaivanje izgradnje dræave i Crkve.

Poimo navedenim redoslijedom:

22 Nakon πto je 1207. godine svome bratu pravoslavne vjere omoguÊio flreligijsko-crkvenim poma-galima« vratiti se na Ëelo mlade srpske dræave, Sava se nije viπe udaljavao iz Srbije. Isprva je æiviona sjeveru, u manastiru Studenici, a potom je uz bratovu pomoÊ utemeljio i sagradio flglasoviti ma-nastir ÆiËu«, plodan rasadnik naraπtaja koji Êe na tome mjestu stjecati nova znanja potrebna za oËu-vanje novostvorene dræave.33 Ovdje je vrlo vaæno istaknuti da je Sava u meusobnim flbratskim« borbama za æupanstvo stao nastranu brata Stefana PrvovenËanoga, na stranu brata pravoslavne vjere, one vjere koju su ispovije-dali i æivjeli on i otac. Brata Vukan, katolik koji je uæivao potporu flZapada«, izgubio je i morao sepovuÊi. Tim Ëinom æelio je spasiti floËevo i svoje djelo«. Uz to, kao crkvena osoba æelio je na Ëeludræavne svjetovne vlasti imati flsvoga Ëovjeka«, brata fliste vjere« koji Êe biti svjestan na koji je naËindoπao na vlast. Sava se odluËuje vratiti u Srbiju 1207. godine. Tom prigodom vadi oca iz groba,njegove moπti nosi sa sobom u Srbiju. Snagom svoga monaπtva i aureolom svetosti zbog viπego-diπnjeg monaπkog boravka na Svetoj Gori Atosu, πto je zacijelo ranije bilo u memoriji srpskoga na-roda, oca proglaπuje svecem, ali ne svecem neke lokalne, nego svecem IstoËne crkve, Ëime i os-

I. MarkeπiÊ: »ime je sv. Sava flopËarao« Ivu Pilara? 75

tusom koristio kako bi diplomatskim sredstvima uspio otkloniti opasnosti πto suvrebale na tek utemeljenu dræavu.

I ovdje Pilar donosi vlastito zapaæanje i kaæe da je flSveti Sava dao Srbima jed-nu visoku politiËku kulturu, preuzetu od Vizantinaca, koju je on sam liËno joπusavrπio po svojoj urodjenoj politiËkoj i diplomatskoj obdarenosti. Ovaj liËniudio u politiËkoj tradiciji moæe se smatrati i kao razlog one velike politiËkespremnosti koju Srbi, poËevπi od obnove Srpske Dræave poËetkom XIX vijeka,pokazuju, te kojom sigurno nadmaπuju Hrvate, koji su imali nedvojbeno mnogogoru πkolu u Hapsburgovaca«.

Teπko je reÊi ima li gore i gorËe kritike koju bi netko mogao uputiti ondaπ-njim hrvatskim politiËkim, ali i crkvenim prvacima, koji su boreÊi se sve do XXI.stoljeÊa za prestiæni naslov flPredzie krπÊanstva« znali vrlo Ëesto ærtvovati parti-kularno nacionalno za ono opÊe, europsko, katoliËko, krπÊansko, koje nije uvi-jek ovaj dio Balkanskoga poluotoka, na kojem se nalazi velik dio Hrvatske, sma-trao, niti ga mnogi danas smatraju, svojim, europskim dijelom. I Pilar navodi ne-koliko primjera koliko se jedan duhovnik posvetio svjetovnim, politiËkim stva-rima, a sve da bi na neki naËin flukorio« katoliËke hrvatske sveÊenike koji su ka-ko onda tako i danas viπe brige posveÊivali interesima druge dræave — SveteStolice — negoli interesima svoje flnacijonalne dræave Hrvatske«.

5. I sada dolazimo do onoga najvaænijeg Savinog laiËkog, necrkvenog dopri-nosa kod stvaranja harmoniËnoga razvoja dræave i crkve u kojem jednako crkvai dræava podupiru jedna drugu. Pilar dræi da se sv. Savi Ëini nepravda, jer ga seneprestano mjeri flreligioznim i konfesionalnim mjerilima«. Meutim potrebno gaje prosuivati i nereligijskim mjerilima. Takvoga odnosa nema kod katolika ne-go, navodi Pilar, samo kod pravoslavaca. Srpska narodna crkva neprestano jepodupirala izgradnju dræave.

Iako identifikacija dræave i crkve ne vodi uvijek dobru, ona je u srpskomesluËaju bila od velike, toËnije neprocjenjive koristi, od presudne vaænosti. Sluæi-la je jaËanju dræavne moÊi. Dræava se imala na koga osloniti. U toj identifikacijidræave i crkve Sava je pronaπao sigurno i vrlo praktiËno uporiπte dræavne moÊii (prostorne) veliËine. UoËio je to kod Grka i od njih preuzeo kao izvanrednosredstvo za stvaranje moÊne dræave bez unutarnjih politiËkih potresa zbog nas-ljedstva.

Stvaranjem slavenskih dræava Bugarske i Srbije, koje su se identificirale sasvojim narodnim crkvama, Grci (bizantinci) viπe nisu mogli nesmetano prodira-ti prema sjeveru. Koliko su Srbi pravoslavci bili osnaæili, pokazuje i Ëinjenica daim je car Duπan Silni namjeravao preoteti Latinsko Carstvo, koje su Grci nekovrijeme dræali. Grci su meutim ostali stijeπnjeni na jugu Balkana i Osmanlijamanije bilo teπko osvojiti ih u pohodima na Europu. A da su Grci kojim sluËajemnakon 1261. godine prodrli dalje na sjever, mogli su mnogo dulje odolijevatiTurcima.


2. Drugo, za Pilara veoma vaæno povijesno djelo bila je odluka sv. Save dau teπkim i nemirnim vremenima XIII. stoljeÊa odluËi ostati vjeran IstoËnoj crkvine æeleÊi i ne htijuÊi Srbiju prikljuËiti Zapadnoj, KatoliËkoj crkvi. »ak ni kad mubrat (kraljeviÊ) za drugu æenu uzima kÊer duæda Andrije Dandola, jednoga odosnivaËa Latinskoga Carstva. Donijeti takvu odluku u vremenima koja nisu nu-dila nadu u bolju buduÊnost mogla je, reÊi Êe Pilar, flrijeπiti samo takova veliËi-na i takova politiËka i diplomatska sposobnost kakovu je imao Sava«. Pilar sma-tra da je Sava to uËinio flnesvjesno« jednostavno stoga πto se nije mogao odreÊisvega onoga πto je u duhovnome smislu primio tijekom boravka na Atosu. A za-cijelo moæda i zbog toga πto u KatoliËkoj crkvi nije vidio zaπtitnika nacionalnihinteresa Srba. Samo samostalna, autokefalna, nacionalna crkva bila je u stanjuponuditi duhovnu i kulturnu podlogu za ostvarivanje politiËkih i nacionalnih pi-tanja.

3. Prevagu u svakome pogledu oznaËit Êe osnivanje Srpske narodne crkve.Njezinim osnivanjem bili su potisnuti sveÊenici GrËke pravoslavne crkve koja jeimala aspiracije na to podruËje. S Atosa, iz manastira Hilandara, Sava u Srbijudovodi πkolovane i dobro osposobljene mlade sveÊenike, koje je sam bio od-veo na πkolovanje. Stoga Pilar kaæe: flbez Savina boravka na Svetoj Gori nemaHilandara, bez Hilandara nema srpske Arhiepiskopije, a bez srpske Arhiepisko-pije nema srpske Patrijarπije«.44 I dodaje: flbez svoje narodne Crkve Srbi ne bi bi-li mogli preæivjeti Kosova i turske katastrofe, i ne bi bili mogli — na poËetkuXIX. vijeka — obnoviti svoju dræavu onako kako su to doista uËinili«.

Zapravo, nove mlade, πkolovane kaluerske snage bile su ona temeljna flpot-ka« za tkanje Ëvrstoga srpskog nacionalnog biÊa proæetog osjeÊajem religijskepripadnosti svepravoslavnom Boæjem narodu. Pa zaπto, onda, i Bog ne bi bioSrbin?

4. Osim toga, Pilar dræi da je nemjerljiv Savin doprinos srpskoj kulturi te tvr-di da je sv. Sava u tome podruËju uËinio toga toliko i u tolikoj mjeri kao nije-dan pojedinac u povijesti ljudskoga roda. Uspio je to, kako je veÊ reËeno, plan-ski — πkolovanjem mladih teologa u Hilandaru. Uz isposniËki æivot svoje je æi-votno i monaπko poslanje proveo flu intenzivnom crkveno-knjiæevnom radu i or-ganizaciji IstoËne Crkve«, ali i, πto je za Pilara iznimno vaæno, fluz politiËku i di-plomatsku djelatnost«, jer Sava se svojim redovniËkim poslanjem i crkvenim sta-

tavπtina sv. Simeuna dobiva na vaænosti. ZahvaljujuÊi upravo tome — svetoj moÊi, svetaËkoj aure-oli Nemanje-Simeuna te nedostiæivoj Savinoj diplomaciji — Stefan PrvovenËani vraÊa se na mjestoæupana da bi mogao nastaviti djelo koje su zapoËeli otac i brat. (Pilar)44 U Savino vrijeme podruËje pod vlaπÊu NemanjiÊa bilo je u crkveno-pravnom smislu pod patrona-tom GrËke pravoslavne crkve i stoga uopÊe nije bilo moguÊe utemeljiti autokefalnu Srpsku pravo-slavnu crkvu. Ne treba zaboraviti ni to da su prvi slavenski prosvjetitelji (sv. ∆iril i Metodije) bilivjernici GrËke pravoslavne crkve. U tome smislu treba promatrati i Pilarovu tvrdnju da je za Srbijukao dræavu Hilandar od neprocjenjive vrijednosti, jer da njega nije bilo, Srbija se u crkveno--pravnome, a time ni u politiËkome smislu, ne bi uspjela osloboditi flgrËkoga tutorstva, niti izgradi-ti svoju narodnu crkvu i dræavu«.

O Svetom Savii njegovu znamenovanju.

Dr. Ivo Pilar

Na prvi pogled izgleda Ëudno, da i Srbi i Hrvati podjednako slabo poznaju Sve-toga Savu, po mome sudu najveÊega Ëovjeka Juænoga Slovenstva do danas. Alitreba razlikovati. Hrvati znadu o njemu vrlo malo, gotovo ne znadu niπta; zna-du to, da je — po katoliËkoj predaji — bio krπten po zapadnom obredu i tek sekasnije priklonio pravoslavlju, i da se — premda svetac pravoslavne crkve —tradicijonalno na nekim mjestima slavi kao svetac i od katolikâ. Srbi naprotivznadu o njemu, Ëesto, vrlo mnogo; ali mi se Ëini da njihovo poznavanje Sveto-ga Save nije sasvim ispravno. Srbi poznaju Svetoga Savu gotovo iskljuËivo kaocrkvena Ëovjeka, kao boæjeg ugodnika i sveca, ili — kako ga oni zovu, po rije-Ëi narodne pjesme, — kao na r odnog s v e t i t e l j a . To izgleda Ëudno na pr-vi pogled. Ali kad se pogleda izbliza, tada ni jedno ni drugo nije niπta Ëudno.Sveti Sava je u Srbâ jedna skroz legendarna liËnost, koju oni preteæno poznajupo tradicijonalnoj predaji; a ova, kolikogod da je i n a r odna , po svojoj sræiipak je r e l i g i j o z n a . Prirodno je dakle da ni predmet te predaje ne moæe bi-ti prikazan u drugom ruhu nego u vjerskom. SliËno je i kod Hrvata: svi oni poz-naju Svetog Savu poglavito sa glediπta svoje vjerske orijentacije. Stoga mi se Ëi-ni prvom duænoπÊu jednoga intelektualca koji piπe o Sv. Savi, da provede ËistolajiËko-znanstvenu reorijentaciju u pogledu Sv. Save. A ova vodi do zakljuËka,da je Sveti Sava, crkveni velikan i svetac, joπ d a l e ko v e Ê i k ao Ë o v j e k n e -go k ao s v e t a c .

*

Kao Ëovjek, Sveti Sava se zvao Rastislav (Rastko) NemanjiÊ, rodjen godine 1175,kao najmladji sin raπkog velikoga æupana Nemanje,1 osnivaËa slavne srpske di-nastije NemanjiÊa,2 i æene mu Ane.3 Ova Ana bila je navodno kÊi bosanskogabana BoriÊa4 (kako to tvrdi RajiÊ,5 a po njemu i hrvatski istoriËari); ali mnogi srp-ski pisci to poriËu, pa se ne moæe sa sigurnoπÊu kazati da je Sv. Sava po tankoj


Pilar naime dræi da je osnutak srpske narodne i dræavne crkve bilo velikodjelo koje se moglo postiÊi samo u prvoj polovini 13. stoljeÊa, u vrijeme kadasu Grci bili pobijeeni i flponiæeni«. InaËe ne bi nikome drugome, pa tako ni Sr-bima ni Bugarima, dopustili stjecanje crkvene autokefalnosti, pa dakle ni osni-vanje dræavne crkve kao velikoga i nezamjenjivog oslonca srpske dræave.

OstajuÊi zadivljen i flopËaran« Savinim umijeÊem koriπtenja religijskoga (mo-naπkog, crkvenog) u politiËke i dræavotvorne svrhe, Pilar Êe zakljuËiti da bi flËi-tava istorija slovenskog Balkana imala drugaËije obliËje« da je kojim sluËajem naj-bolji Nemanjin vojvoda, KneæeviÊ, uspio nagovoriti Rastislava (Rastka) Nemanji-Êa — kako je bilo svjetovno ime sv. Save — da se vrati u oËevu kuÊu nakon πtoju je, na poticaj jednoga flcrnorisca« (monaha iz manastira na Svetoj Gori Atosu),napustio, otiπao na Atos, ondje se oπiπao i flzaredio« za monaha.55 Da se RastkoNemanjiÊ vratio ocu, ne bi bio u moguÊnosti, smatra Pilar, steÊi ni znanja kojaje imao prigodu steÊi na Atosu, ali ni moÊ koja je proizlazila iz Ëinjenice da jebio monah upravo u flkaludjerskoj republici Atosu« u kojoj je u pravoslavnomesvijetu personificirano fljedinstvo IstoËne Crkve«, onako kako je u zapadnome kr-πÊanstvu u papi personificirano jedinstvo KatoliËke crkve.

Pilar je ostao zadivljen onim πto je Sava kao isposniËki monah Ëinio na pla-nu stvaranja i oËuvanja fldinastiËkih interesa svoje obitelji«, odnosno na planustvaranja i oËuvanja srpske dræave kao najviπeg izraza suverenosti njegova fllju-bljenoga srpskog naroda«.

• Ivan MarkeπiÊ

55 O tome razdoblju postoje razliËite interpretacije. ZahvaljujuÊi Savinim æivotopiscima, hagiografi-ma, koji su flopjevali« lik i djelo sv. Save, ne bismo znali za jedan nimalo lijep detalj iz sveËeve bio-grafije. A rijeË je o dogaaju iz 1214. godine koji u svojim Zapisima iz palanke spominje suvreme-ni srbijanski sociolog religije Mirko –oreviÊ. Prema tom autoru flsrpski bogoslov Dimitrije Najda-noviÊ« piπuÊi o sv. Savi govori o flkraljeviÊu ubojici«, Ëime zapravo floptuæuje« sv. Savu za ubojstvoizvjesnoga srpskog uhode Dobrimira Streza. Prema drugim Savinim æivotopiscima ubojstvo je po-Ëinio flaneo-ubica«. (Usp. Mirko –OR–EVI∆, flSaga o Svetome Savi i Anelu-ubici«, na: http://pes-canik.net/2011/02/saga-o-svetom-savi-i-andelu-ubici/, pristup 29. rujna 2012.

11 Stefan (Simeon) Nemanja (o. 1113.—1199.), raπki æupan (1170.—1196.).22 NemanjiÊi su upravljali Raπkom i Srbijom u razdoblju od 1166. do 1371. godine.33 Ana (Anastasija) NemanjiÊ († 1200.)44 ban BoriÊ (1154.—1163.)55 Jovan RajiÊ (1726.—1801.), arhimandrita manastira Kovilja i povjesniËar (Istorija raznih slovenskihnarodov, najpaËe Bolgar, Horvatov i Serbov, I.-IV., BeË, 1794.).

79

religijozni utjecaji u sve nacije koje spadaju k IstoËnoj Crkvi. OËigledno, u po-gledu konzervativnosti i nepopustljivosti ne pravi nikakove razlike, je li nosilacjedinstva stanovite hriπÊanske crkve jedna osoba ili jedno socijalno tijelo.

U tome æariπtu istoËne kulture i anadolske crkve,1133 i to u vrijeme njihove naj-veÊe veliËine, provede petnaest godinâ svoga æivota daroviti srpski kneæeviÊRastko-Sava. Jasno je, da je za tako dugo razdoblje, u dobu razvitka od æedno-ga mladiÊa do zreloga muæa, poprimio sve πto se je u toj sredini njegovu jakomduhu pokazalo lijepim, dobrim, snaænim, i privlaËnim. A znamenovanje Savinose baπ i sastoji u tome, da je na poËetku politiËkoga zamaha Srpstva dao sve πtoje znao i umio, a πto je na Svetoj Gori pribrao, svome narodu. To je bilo utoli-ko vaænije πto su Srbi, u ono doba ograniËeni na kulturno i ekonomski siromaπ-ne krajeve centralnoga Balkana, oskudijevali kulturnim elementima koji bi ima-


krvi6 hrvatskoga podrijetla (jer ban BoriÊ potjeËe iz poæeπke æupanije i bio je iz-vjesno Hrvat). Kad je Rastku NemanjiÊu bilo 17 godina, desilo se da se na æu-panskom dvoru nadje jedan crnorizac (kaludjer) iz Svete Gore,7 koji je svojimpriËanjem o krasotama Svete Gore i monaπkog æivota zanio toliko plavokosog iplavookog kneæeviÊa, da je ovaj odluËio pobjeÊi iz oËinskog doma i otiÊi u Sve-tu Goru u kaludjere. Niπta nije pomogla potjera za izgubljenim sinom, koju Ne-manja povjeri svome najboljemu vojvodi. KneæeviÊ Rastko se joπ iste noÊi pos-triæe i zaredi za monaha, pod imenom Sava (Sabbas), te se Vojvoda vrati neo-bavljena posla u Raπku, noseÊi samo Rastkovo svjetsko odijelo i ostriæenu kosu.

Dræim da nijedan drugi dogadjaj u Nemanjinoj vladavini nije imao daleko-seænijih posljedica od ovoga. Da je Nemanjin Vojvoda, bilo silom bilo milom,sklonuo bio Rastka da se vrati u oËinski dom, Ëitava bi istorija slovenskog Bal-kana danas imala drugaËije obliËje. Valja naime razumjeti, πto je znaËio, a πto joπi danas znaËi u orijentalnoj crkvi, A t o s , ili Sveta Gora. Katolicizam imade svo-je unutarnje jedinstvo oliËeno u osobi Pape. Pravoslavlje naprotiv, koje se ras-pada danas na Ëitav niz autokefalnih crkava,88 po svojoj suπtini ne moæe imatisvoje srediπte u jednoj osobi. Jedinstvo IstoËne Crkve personificirano je u kalu-djerskoj republici na Atosu: dvadeset manastirâ, medju kojima su zastupane svepravoslavne nacijonalne crkve, dvanaest skitâ,99 250 Êelija i 150 pustinjaËkih na-selja, Ëine jednu nesamo politiËku nego i duhovnu zajednicu, vezanu strogim as-ketskim æivotom, postom, molitvama, bdenjima, i drugim duhovnim vjeæbama.Na teritorij te duhovne republike, kojom vlada Sveti Sinod1100 od 24 Ëlana sa sje-diπtem u Kareji,1111 ne smije zakoraËiti nijedno æensko lice, ne smije se naÊi dapa-Ëe ni domaÊa æivotinja æenskoga spola, krava, koza, maËka, kokoπ. Nekada gla-sovito njegovaliπte znanosti i umjetnosti, danas Atos to viπe nije. Umna veliËinakoju je osnovatelj atoske republike, Sv. Atanasije,1122 dao svome djelu (968), u to-ku stoljeÊa vrlo se je istroπila, osobito za doba teπke dekadanse turskog perijo-da. Za Savino doba ona je — u svojoj jezgri triplesence grËke filozofije i pred-njoazijske, odnosno iransko-mezopotamsko-sirijske æivotne mudrosti — svaka-ko joπ postojala i najdublje djelovala na duπu mladoga srpskoga kneæeviÊa. Alise i danas joπ πire sa Svete Gore, gdje se prirodne krasote udruæuju s intenziv-nom duhovnom atmosferom u kojoj æivi onih 5-6.000 kaludjerâ, najintenzivniji

I. Pilar: O Svetom Savi i njegovu znamenovanju.

66 tanka krv = æenska loza77 Sveta Gora — Atos je glavno srediπte srednjovjekovnih kaluera (redovnika) i isposnika. Nalazise na grËkom poluotoku Halkidikiju. 88 autokekefalan (grË.) = samostalan; oznaka za pravoslavne nacionalne crkve koje same sobomupravljaju (autokefalnost)99 skiti (grË.) = mjesto gdje kalueri (redovnici) æive sami1100 Sveti Sinod = sabor kraπÊnske crkve ili crkava radi donoπenja odluke o crkvenim pitanjima1111 Kareja = administrativno srediπte Svete Gore1122 Sv. Atanasije Atonski (925.—1000.) osnovao je na Svetoj Gori prvi manastir (samostan). 1133 Misli se na (istoËno) krπÊanstvo koje je svoje ishodiπte imalo u Anadoliji (Anatoliji), tj. Maloj Aziji.

I. Pilar: O Svetom Savi i njegovu znamenovanju. 81

naËno nastala ondje i velika nesigurnost, tako da Sava nadje za shodno vratiti seu Srbiju.

Za ovaj povratak Savin bilo je i inaËe viπe vaænih razloga. Prilike u Srbiji, pos-lije smrti Nemanje-Simeuna, bjehu se okrenule na zlo. Medju braÊom Vuka-nom,2255 gorljivim katolikom, i Stjepanom PrvovjenËanim,2266 pristaπom IstoËne Crk-ve, doπlo bjeπe nesamo do razdora veÊ i do otvorene borbe. Situacija StjepanaPrvovjenËanoga bila je utoliko teæa πto je uz Vukana pristajao i ugarski kraljEmerik.2277 Dok je æivio Nemanja, njegov prestiæ mogaπe izdræati napeto stanjemedju braÊom, a nema sumnje da je i Savin utjecaj djelovao, da nasljednikom uæupanstvu ne postane prvorodjeni sin Vukan, koji je bio katolik, veÊ Stjepan,pristaπa IstoËne Crkve i zet vizantijske carske kuÊe.2288 Ali se poslije smrti Nema-njine i pada Carigrada diæe Vukan, te uz pomoÊ Pape2299 i ugarskih kraljeva3300 zba-ci Stjepana sa æupanske vlasti. Sava vide potrebu da spasava oËevo i svoje dje-lo, i on izabra najshodniji put i naËin, jer dodje u Srbiju sa mrtvim ostacima svo-ga oca, pokojnog velikog æupana Nemanje, koji bi medjutim proglaπen i svecemIstoËne Crkve, Svetim Simeunom.3311 Svete moÊi, svetaËka aureola Nemanje-Sime-una, te nedostiæiva diplomacija Savina, poduprta flsladoπÊu Savinoga jezika i si-lom njegovih rijeËi« (kako kaæe biograf Savin),3322 uËiniπe svoje: doskora bi Stevanuspostavljen na vlast, te mogaπe nastaviti djelo zapoËeto od njegova oca i nje-gova brata. Otada æivljaπe Sava u Srbiji, s poËetka u Studenici, provodeÊi svojevrijeme u isposniπtvu, intenzivnom crkveno-knjiæevnom radu i organizaciji IstoË-ne Crkve, uz politiËku i diplomatsku djelatnost, kojom otklanjaπe sve zapreke iopasnosti za mladu srpsku dræavu. U to doba sagradi glasoviti manastir ÆiËu3333

na sjeveru Srbije, sa jasnom tendencijom da utvrdi pravoslavlje i u tom pravcu.Ogromni utjecaj Savin vidimo odmah na jednom primjeru. Bijaπe se pokazao

opasan separatistiËki smjer na jugoistoku srpske dræave, u Povardarju, potaknutpo svoj prilici od strane bugarskog cara Kalojana,3344 a vodjen od buntovnog vel-


li sluæiti njihovim politiËkim ambicijama. Tu je Sava bio glavnim posrednikomvizantijske vjerske i politiËke kulture, i njegov utjecaj bio je utoliko jaËi i dubljiπto je u jednoj osobi bio Ëlan vladajuÊe kuÊe,1144 æarki srpski rodoljub, prvi srpskiknjiæevnik, prvi srpski diplomat, pa u drugom dijelu svoga æivota i prvi crkvenipoglavica nastajuÊe srpske narodne crkve.

VeÊ vrlo rano poËeo je Sava utjecati iz svoga skloniπta na Svetoj Gori, kamoje stigao oko godine 1191—92, na razvoj prilika u Raπkoj. Jednim pismom poz-va on oca svog Nemanju, da dodje k njemu u Svetu Goru, da napusti prijestopa da se zaredi za jeromonaha,1155 kao πto je on sâm uËinio. Veliki æupan Nema-nja posluπa svoga sina, i poπto je proveo neko vrijeme u manastiru Studenici,1166

gdje se zaredio za monaha pod imenom Simeun, dodje 2. studenog 1197 na Sve-tu Goru. Uz pomoÊ oca, stvarnoga vladara jedne dræave rastuÊeg znaËaja na Bal-kanu, koji je svojevoljno grimiz prestola zamijenio monaπkom kostrijeti, uspijeSv. Sava ukloniti sve zapreke i sagraditi na Svetoj Gori prvi srpski manastir, Hi-lendar,1177 koji postade od ogromnoga znaËaja za Srpstvo kao rasadnik nacijonal-noga sveÊenstva. Bez njega se Srbija ne bi nikada mogla emancipovati grËkogatutorstva, niti izgraditi svoju narodnu crkvu i dræavu.

U neumornu radu i podizanju srpskih narodno-vjerskih ustanova na Atosu,kojim se bavljahu zdruæeni u monaπtvu otac i sin, zateËe Nemanju-Simeuna smrt,13. veljaËe 1199. Tad Sveti Sava nastavi sâm zapoËeti rad, poglavito u crkveno-organizatornom i literarnom pogledu, te piπuÊi i redigujuÊi Tipik1188 (manastirskiustav, osobito u pogledu naËina æivljenja i reda bogosluæenja), ostade u Hilen-daru sve do godine 1207. Ali se u to doba dogodiπe na Balkanu velike i sudbo-nosne politiËke promjene: krstonosci,1199 razdraæeni neprijateljstvom vizantijskihcareva, nasrnuπe — prilikom Ëetvrte Krstaπke Vojne2200 — iza Zadra2211 na Carigrad,i osvojiπe ga godine 1204, te sruπivπi GrËkorimsko Carstvo2222 osnovaπe novo,t. zv. Latinsko Carstvo,2233 koje medjutim ne bi dugoga vijeka, jer ga veÊ 1261 uniπ-ti Nikejsko Carstvo.2244 Katastrofa Vizantije djelovala je medjutim nepovoljno naprilike u Svetoj Gori, koja bi podvrgnuta novoj katoliËkoj hijerarhiji, pa je ko-

1144 Rastko je kao Ëlan kuÊe NemanjiÊa kratkotrajno vladao Humom (1190.—1192.).1155 Jeromonah/hieromonk (grË.) = redovnik koji je ujedno sveÊenik1166 Manastir je osnovao Stefan Nemanja (1190.).1177 Manastir Hilandar (Hilendar) sagraen je 1198. godine.1188 Karejski tipik nastao je 1199. godine.1199 krstonosci = kriæari2200 »etvrti je kriæarski rat trajao od 1202. do 1204. godine.2211 Kriæari su 1202. osvojili Zadar.2222 Misli se na Bizantsko Carstvo.2233 Latinsko je Carstvo postojalo od 1204. do 1261. godine.2244 Bizantska dræava s prijestolnicom u Nikeji (1204.—1261.). Nakon ruπenja Latinskog Carstva(1261.) Nikejsko se Carstvo spaja s ostatkom bizantske dræave.

2255 Vukan NemanjiÊ (? — poslije 1208.), najstariji sin Stefana Nemanje. Veliki æupan od 1202. do 1204.2266 Stefan PrvovenËani/Stjepan PrvovjenËani NemanjiÊ (o. 1165.—1228.), drugi sin Stefana Nemanje.Veliki æupan (1196.—1217.) i kralj (1217.—1228.). 2277 Emerik ArpadoviÊ (1174.—1204.) hrvatsko-ugarski kralj od 1196. do 1204. godine. 2288 Misli se na Eudokiju iz dinastije Angel (1185.—1204.).2299 Honorije III. (Cencio Savelli) æivio je od o. 1150. do 1227. godine. Na stolici rimskog biskupa(pape) bio je od 1216. do smrti.3300 Misli se na Inocenta III. (Lotario di Segni), koji je æivio od 1161. do 1216. i obnaπao papinskusluæbu od 1198. do 1216. te na kralja Emerika i njegova nasljednika Ladislava II. (III.) iz dinastijeArpadoviÊa, koji je vladao od 1204. do 1205. godine.3311 Stefana Nemanju Srpska pravoslavna crkva πtuje kao sv. Simeona MirotoËivog.3322 Æivotopisac Domentijan bio je posljednji uËenik sv. Save i jeromonah manastira Hilandara.3333 Manstir su 1207. utemeljili Stefan PrvovenËani NemanjiÊ i sv. Sava.3344 Car/kralj Kalojan Asan (1197.—1207.)


ga puta bila je faktiËki osnovana Srpska Narodna Crkva, jer nikada ne bi Grci,da nisu bili pregaæeni i poniæeni, i da nisu oËekivali od pravoslavnih Srba po-moÊ protiv omraæenih Latina u Carigradu, dali srpskoj dræavi Arhiepiskopa i to-liku crkvenu samostalnost. A bez srpske arhiepiskopije u godini 1219 ne bi bi-la moguÊa srpska patrijarπija4411 u godini 1346. Zato je veÊ samim podignuÊem Sa-ve na Ëast Arhiepiskopa faktiËki postavljen temelj Srpskoj Narodnoj Crkvi, i svidaljnji koraci u tom smjeru, a naroËito formalno proglaπenje autokefalije (1346,na uskrπnjem saboru u Skoplju) od Duπana Silnog,4422 nije bilo drugo do prirod-na posljedica, etapa u razvitku koji je rijetkom sigurnoπÊu i promiπljenoπÊu ini-cirao Sava. Protest nadleænoga Arhiepiskopa Ohridskog (Dimitrija Homatijan-skoga),4433 koji je zastupao nesamo strogo kanonsko nego i grËko-nacijonalno gle-diπte, osta bez odjeka, — Sava, kao nenatkriljiv diplomata, znao je i ovome ak-tu povrijedjene grπtine oduzeti svaku oπtricu i osujetiti mu uspjeh.

Stvorivπi ovako moralne osnove za duhovno razvijanje Srpstva, poËne Savaraditi svom snagom na tome da isposluje i politiËki njegovo podignuÊe. Svi Sa-vini povjesniËari slaæu se o velikom udjelu njegovu kod krunisanja Stjepana Pr-vovjenËanoga kraljevskom krunom. Potvrdjuju to i samrtne rijeËi samoga Stjepa-na, saËuvane od biografâ: fl K r a l j e v s t v o n i j e mo j e , v e Ê j e Bo æ j e ib r a t a moga , s v e t o g a v l a d i k e ko j i s e j e o ko n j e g a t r ud i o « …Ali je trebalo savladati prvo viπe poteπkoÊa, medju kojima nije najmanja bilaznatno ohladnjenje odnosâ izmedju oba brata, Save i Stjepana PrvovjenËanoga,koje je nastalo usljed toga πto je potonji uzeo za æenu katolikinju,4444 kÊer mletaË-koga duæda Andrije Dandolo,4455 osnivaËa Latinskoga Carstva u Carigradu. Drugane mala zapreka leæaπe u tome, πto — po ondaπnjem shvatanju legitimiteta —kraljevski vijenac mogaπe podijeliti samo Vizantija ili Rim; medjutim, Vizantijaleæaπe sruπena i poniæena, i njena buduÊnost nesigurna, a Rim momentano jaki moÊan. Bijaπe nadalje u pitanju, da li bi Nikeja, nakon πto je tako lako dala cr-kvenu autonomiju, dala odmah i kraljevsku krunu. O tome se mora odluËnosumnjati. Ali Sava, savrπeni diplomat, umio je preÊi i preko tih poteπkoÊa. Iakopreko srca, Sava primi srpsku krunu iz ruku Pape:4466 valjalo je pobiti uvrijeæenouvjerenje, da je Bog dao Grcima Carstvo, Ugrima Kraljevstvo, a Srbima Æupan-stvo. Domentijan, Savin biograf, tvrdi dapaËe, da je Sava napisao pismo Papi ko-je je odnio posebni poslanik, episkop Metodije, te da je ovo poslanstvo uspjeloda od Pape dobije blagosloveni vijenac (krunu), te Stjepan bi okrunjen za prvo-


moæe Dobromira Streza,3355 koji ugroæavaπe mir srpske dræave. Sava se izloæi liË-no opasnosti i ode Strezu. Teπko je danas reÊi, koliko je djelovao liËni utjecajSavin, koliko njegova vjeπta diplomacija, a koliko sluËaj i sreÊa, — svakako onotkloni ovu opasnost od dræave svoga brata, jer Strez doæivi neuspjeh, i dosko-ra ga nestade, a s njim i opasnoga pokreta.

Predaleko bi nas odvelo da podjemo detaljno opisivati djela Savina, kojimaje u svakom Ëasu znao pogoditi ono πto je za dinastiËne interese njegove obite-lji i za njegov ljubljeni srpski narod bilo najbolje i najkorisnije. Mi Êemo se ogra-niËiti na neke najvaænije momente. Iza pada Vizantije (1204) nastadoπe tri, dræa-ve, u koje se skloniπe ostaci vizantijske veliËine i moÊi: Carstvo Nikejsko, Des-potat Epirski,3366 i Carstvo Trapezuntsko;3377 ali je ovo treÊe bilo tako udaljeno, daza Balkan nije imalo znaËaja. Carstvo Nikejsko i Epir postadoπe medjutim nosio-cima vruÊe æelje Grka, da latinskoga doπljaka πto prije slome i izbace iz Carigra-da, te oni stupiπe u æivo natjecanje. Velika je zasluga Savina, πto je bio dobroobavijeπten, pa je znao da Carstvo Nikejsko ima viπe izgleda na uspostavu grË-koga carstva i Carigrada; i zato je godine 1219 liËno otiπao u Nikeju, da ondjepregovara o pitanjima za koja je nekad bio nadleæan Carigrad.3388 Strogo po ka-nonskim propisima, morao bi Sava bio iÊi najprije Arhiepiskopu Ohridskom, jerje veÊi, dio ondaπnje Srbije spadao pod njegovu crkvenu jurisdikciju. Ali je on,finim diplomatskim taktom, usput svratio u latinski Carigrad, netraæeÊi ondje niπ-ta, a onda u Nikeju, odijevajuÊi i ovaj put politiËke poslove svoga naroda u crk-veno ruho: on je samo traæio, da Srbija-Raπka dobije svoga arhiepiskopa.3399 Po-uzdano dræim da bi znaËilo nepoznavati Savu, kad se ne bi pretpostavilo da jeon, u isti mah, pregovarao i o proglaπenju Srbije kraljevinom, pa i o eventual-nom savezu izmedju Srbije i Nikeje protivu Latinskoga Carstva, kano i o inim za-jedniËkim politiËkim pitanjima. Svakako stoji, da je Sava postigao svoju namje-ru, isposlovao za Srbiju Ëast arhiepiskopsku (dotle je postojao samo episkopat4400

u Raπkoj), dapaËe je sâm odredjen za Arhiepiskopa Srpskog. Na povratku, svra-ti Sava na Atos, uredi ondje mnoge pojedinosti, ukloni zapreke, i povede iz Hi-lendara sve one kaludjere-Srbe za koje je dræao da Êe biti upotrebljivi kao epis-kopi i ostali dostojanstvenici nove crkvene organizaciji u Srbiji. Rezultatom ovo-

3355 Strez je u razdoblju od 1211. do 1214. bio bugarski sevastokrator iz dinastije Asena. NeÊak kra-ljeva Ivana Asena I. (1189.—1196.), Teodora Petra (1185.—1198.) i Kalojana. Pretpostavlja se da jebio brat cara Borila (1207.—poslije 1218.)3366 Epirsku Despotovinu/Epirsku Kneæevinu utemeljio je 1205. godine Mihajlo I. Komnen Duka(1205.—1214.). Posljednji ostatci Despotovine odræali su se do sredine 15. stoljeÊa.3377 Trapezuntsko Carstvo postojalo je od 1204. do 1461. godine. Carstvo je osnovao Aleksije I. Me-gas Komnenos (1204.—1222.).3388 Sv. Sava je pregovarao s ekumenskim (vaseljenskim) patrijarhom Manojlom I. Carigradskim(1216.—1222.).3399 arhiepiskop (grË.) = nadbiskup4400 episkopat (grË.) = skup svih biskupa u nekoj dræavi; podruËje vlasti jednog biskupa

4411 patrijarπija (grË.) = najviπa crkveno-teritorijalna organizacija kod pravoslavnih (ortodoksnih) cr-kava; sastoji se od nekoliko eparhija4422 Stefan Uroπ IV. Duπan (1308.—1355.), kralj Raπke od 1331. i car Srba i Grka od 1346. do smrti.4433 Dimitrije Homatijan (1216.—1236.).4444 RijeË je o Ani Dandolo († 1264.), kÊeri Rainera Dandola i unuci duæda Andrije Dandola.4455 Enriko Dandolo (1107.—1205.), mletaËki duæd (1192.—1205.). 4466 Honorije III.


osobiti muæ. Prevelik je bio njegov upliv, i politiËki i crkveni: Sveti Sava posta-de u neku ruku uzorom politiËke uspjeπnosti i moÊi, πto se vidi najbolje otudada su svi ambicijozni Jugosloveni, koji su æedni bili politiËkih uspjehâ, nastojalidoÊi ma i simvoliËki u doticaj sa tradicijom Svetoga Save: bosanski kralj Tvrtko5544

dade se (1376) okruniti na grobu Sv. Save u Mileπevu, koje je doπlo bilo podnjegovu vlast, krunom bosanskom i srpskom. Isto tako, kad je Stjepan VukËiÊKosaËa5555 htio da se otme vlasti bosanskoj, dade sebi (1440) od njemaËkoga ca-ra Fridrika5566 podijeliti duænost Ëuvanja groba Sv. Save, i uze naslov flHerceg odSv. Save«, po Ëem se i njegova zemlja prozva Hercegovinom.

Sjaj te grandijozne liËnosti nije izblijedio ni za turskoga vremena, pa su iinovjerni Turci poËeli podlijegati neodoljivoj sugestiji njezinoj. Oni poËeπe dola-ziti k njegovu grobu, klanjati i doæivljavati Ëudesa. Kad se to zaËu u Stambulu,5577

dade Sinanbeg,5588 na carsku zapovijed, izvaditi tijelo Sv. Save iz groba u Mileπe-vu, odnijeti ga u Beograd, te na 27. travnja 1594 na VraËaru kod Beograda spa-liti i pepeo u Dunav baciti. Naravno da je ovaj surovi i grubo materijalistiËki aktsamo joπ viπe oæivio svjetlu uspomenu Svetoga Save. Sveti Sava ostaje heroj, he-roj u smislu Karlajlovu,5599 i to heroj duha, koji kroz stoljeÊa odluËno utjeËe nasvoju okolinu i odredjuje njezinu sudbinu.

*Mi smo dovdje tek u nekoliko sumarnih obrisa pokuπali ocrtati æivot Rastka-Sa-ve NemanjiÊa. Ako nastojimo konkretno uhvatiti znamenovanje njegovo, tadaÊemo ustanoviti slijedeÊe:

1) NeæeleÊi nikako umanjiti zasluge velikog æupana Nemanje za kasniju veli-Ëinu od njega proizaπle dinastije, treba istaknuti, da je — po naπem shvatanju —p r a v i o s n i v a Ë d i n a s t i j e NemanjiÊa Sveti Sava a ne Nemanja. Nemanja jeto samo u genetiËkom, bolje reÊi bioloπkom smislu. Nesrazmjerno veÊi udio uzaslugama za razvitak dinastije NemanjiÊa ima Sava, jer je upravo on i postaviosve realne osnove kasnijoj veliËini nemanjiÊske Srbije. Nemanja je bio svakako je-dan sposoban dinasta. Ali su takovih Srbi imali i prije NemanjiÊa, samo πto je sva-kiput osnivanje dinastije osujetilo neuredjeno pitanje oko nasljedstva. Bolje reÊi,onemoguÊilo je osnivanje trajnih dinastijâ slovensko kolektivistiËko shvatanje, dasu obitelj ili zadruga dræaoci vladalaËke moÊi. Iza smrti svake snaænije vladarske


ga srpskoga kralja u oËi Spasovdana,4477 godine 1220, u ÆiËi, na dræavnom sabo-ru.

Ostali dio Savina æivota (1220—1236) bio je posveÊen odbrani i izgradjiva-nju ovih dvaju glavnih teËevina, koje je Sava doprinio svojoj obitelji i svome na-rodu, izgradnji Narodne Crkve i Kraljevstva dinastije NemanjiÊa.4488 Njegov odluË-ni utjecaj pokazao se jasno prigodom smrti kralja Stjepana PrvovjenËanoga: go-dine 1227, Savu iznenada pozvaπe iz ÆiËe u Raπku, jer da mu je kraljevski bratna samrti. Sava pohita na konju, i nadje brata na izdisaju. Bræe-bolje ga postriæeza monaha, kraljem proglasi njegova prvorodjenca Radoslava4499 (koga je, oprez-nosti radi, veÊ 1220, pri krunidbi oca takodjer dao ovjenËati kraljevskom kru-nom), i smrt Kralja oglasi Srpskom Narodu formulom: flUmro j e monah S i -meun 5500 z a v l a d e k r a l j a R ado s l a v a « ! Nastojanje, da priπtedi dinastiji,dræavi i narodu, trzavice i opasnosti borbe oko nasljedstva, suviπe je vidljivo uovome postupku Savinu.

Svrπivπi ovako svoja najveÊa svjetovna djela, vrati se Sava svom prvobitnomnagnuÊu, Ëisto religijoznim nastojanjima. Negdje oko 1230 ode on prvi put uSvetu Zemlju i Jerusalim, ali obadje i sva ostala mjesta koja su u vezi sa æivotomHristovim. Tu sakupljaπe vjerske relikvije, svete moÊi, i knjiæevne spomenike, daih ponese kuÊi i da njima ojaËa i usavrπi svoja æivotna djela. Godine 1233 odre-Ëe se arhiepiskopske Ëasti i posveti za svoga nasljednika Arsenija5511 (porijeklomiz Srijema). I dvor i kler pokuπaπe odvratiti ga od toga nauma, ali bez uspjeha.On ode i po drugi put u Svetu Zemlju, da se viπe æiv ne vrati. Imamo pismo Sa-vino na Igumana5522 manastira Studenice, iz kojega razabiremo da se je on na tomputu razbolio. Taj put, za ono doba vrlo teæak, iscrpe toliko Savine sile, odræa-vane kroz cijeli æivot strogim i umjerenim monaπkim æivotom, da je na povrat-ku kroz Bugarsku umro u Trnovu, 13. ili 14. sijeËnja 1236, u πezdeset-i-prvoj go-dini svoga æivota, na bugarskom carskom dvoru, te je tamo i pokopan. Tijelomu je, u svibnju 1237, sveËano preneseno u domovinu, u samostan Mileπevo;5533

ali je to uslijedilo tek nakon najveÊih poteπkoÊa, jer Bugari ne htjedoπe olako iz-dati moÊi takova ugleda i popularnosti. Ni u Mileπevu ne mogaπe se smiriti ovaj

4477 Spasovdan = UzaπaπËe; krπÊanski blagdan koji se slavi Ëetrdeset dana nakon Uskrsa4488 Osim Stefana Nemanje i njegova sina Stefana PrvovenËanoga u Ëlanove vladarske kuÊe Nemanji-Êa ubrajaju se kraljevi Raπke: Stefan Radoslav (1228.—1233.), Stefan Vladislav (1234.—1243.), Ste-fan Uroπ I. (1243.—1276.), Stefan Dragutin (1276.—1282.), kasnije vladar Srijema, Stefan Uroπ II.Milutin (1282.—1321.), Vladislav II. (1321.—1325.), vladar Srijema koji nije priznat u Raπkoj za kra-lja, Stefan Uroπ III. DeËanski (1321.—1331.) te carevi Stefan Uroπ IV. Duπan i Stefan Uroπ V. Neja-ki (1355.—1371.).4499 Stefan Radoslav NemanjiÊ (o. 1192.— poslije 1235.), jedini poznati sin Stefana PrvovenËanog.5500 Pred kraj æivota Stefan PrvovenËani uzima monaπko ime Simeon.5511 Arsenije I. Srijemac (? —1266.) arhiepiskop od 1233. do 1263. godine.5522 Pismo je upuÊeno igumanu Spiridonu, prijatelju sv. Save.5533 Manastir je podigao kralj Stefan Vladislav.

5544 Stjepan Tvrtko I. (VladislaviÊ) KotromaniÊ (o. 1338.—1391.), bosanski ban (1353.—1377.) i prvibosanski kralj (1377.—1391.).5555 Stjepan VukËiÊ KosaËa (o. 1404.—1466.)5566 Fridrik (Friedrich) III. (1415.—1493.), pripadnik leopoldske grane kuÊe Habsburg, bio je car Sve-toga Rimskog Carstva (1452.—1493) i austrijski nadvojvoda (1424.—1493.).5577 Stambul = Konstantinopol, Istanbul, Carigrad5588 Sinan-beg, odnosno Sinan Pasha ili Sinan Pashë Topojani (1506.—1596.), albanski veliki vezir,vojni zapovjednik (paπa) i dræavnik.5599 Thomas Carlyle (1795.—1881.), engleski povjesniËar, filozof i esejist.


4) Sveti Sava je ku l t u r no dao svom narodu koliko malo koji pojedinac usvjetskoj istoriji svojoj okolini. Mi smo prikazali, kako se je to zbilo. Sava je oti-πao u mladosti u duhovni centar IstoËne Crkve, i to u doba njezine kulturne kul-minacije, — sve πto je ondje lijepa i korisna naπao, to je sabrao i dao svome na-rodu; a buduÊi da je bio Ëlanom kraljevske kuÊe i crkveni poglavica cijele zem-lje, njegov je rad bio uspjeπniji nego ikojega drugoga Ëovjeka, sve zapreke subile umanjene do krajnih granica, borbe koje su drugi reformatori morali vodi-ti, opasnosti kojima su bili izvrgnuti, sve je to bilo kod Save veÊ po njegovoj si-tuaciji uklonjeno. Ukoliko je ipak postojalo, to im se on kao genijalni diplomatznao mudro ukloniti. Ne moæe se ovdje raspredati pitanje o opsegu i kvalitetukulturnoga kapitala koji je Sava donio svomu narodu; to prelazi opseg jednogaËlanka, a biÊe uglavnom i poznato. Istakao bih samo, da je Sveti Sava dao Srbi-ma jednu visoku politiËku kulturu, preuzetu od Vizantinaca, koju je on sam liË-no joπ usavrπio po svojoj urodjenoj politiËkoj i diplomatskoj obdarenosti. OvajliËni udio u politiËkoj tradiciji moæe se smatrati i kao razlog one velike politiË-ke spremnosti koju Srbi, poËevπi od obnove Srpske Dræave poËetkom XIX vije-ka, pokazuju, te kojom sigurno nadmaπuju Hrvate, koji su imali nedvojbenomnogo goru πkolu u Hapsburgovaca.6633

5) Meni liËno Ëini se, da se Svetom Savi onim preteæno religijoznim i konfe-sijonalnim mjerilom kojim se on u Srbâ prosudjuje Ëini krivo u pogledu njego-va svjetskoga znaËaja. Ovaj znaËaj leæi, po mome shvatanju, u tome da je mudrii smjerni iguman vatopedski6644 i ujedno æarki patrijot srpski salomio moÊ Grkâ.To je postigao organizacijom Srpske Narodne Dræavne Crkve. Onaj harmoniËnirazvoj Crkve i Dræave, koje se medjusobno bezuslovno podupiru, bilo je veli-kim praktiËnim preimuÊstvom kod pravoslavlja. Toga kod katolicizma nema:Crkva se nikad u toj mjeri ne identificira s Dræavom, jednostavno stoga πto je in-ternacijonalna. Ova identifikacija Crkve i Dræave ima doduπe i svojih loπih stra-na, ali je ona na svaki naËin izvor izvanrednoga pojaËanja dræavne moÊi. Ovaidentifikacija bila je glavnom tajnom grËke moÊi i veliËine. Tu je tajnu Sava lu-kavim Grcima, u Ëasu njihove slabosti i posrtanja, oteo i dao svojoj obitelji i svo-me narodu, i tim im ujedno dao moguÊnost da se u najkraÊe vrijeme razviju dozamjerne veliËine i moÊi. Grci su mogli nadvladati Latinsko Carstvo; ali kad sutaj posao obavili, naπli su pred sobom na sjeveru moÊnu slovensku6655 barijeru:Bugarsku i Srbiju, ovu posljednju toliko ojaËanu da je Ëak kuπala oteti im Car-stvo (πto je poduzeo bio Duπan Silni krunisanjem krunom grËkom, srpskom, ibugarskom, na uskrπnjem saboru u Skoplju). Ovako stijeπnjeni sa juga od Tura-ka, a sa sjevera od Bugarâ i Srbâ, nisu Vizantinci mogli odahnuti, nego su za-


liËnosti, pojavila bi se mnoæina aspiranata na prestol, i u borbama koje su iz to-ga slijedile propala bi svaka dinastija joπ u zaËetku. Od te sudbine spasao je sa-mo Sveti Sava NemanjiÊe, time πto je dva puta — kod smrti Nemanje i StjepanaPrvovjenËanoga — stvaranjem gotovoga Ëina znao preduprediti, te svojim ogrom-nim liËnim i duhovnim utjecajem, kao Ëlan kraljevske kuÊe i ujedno vjerski po-glavica, sprijeËiti borbe oko nasljedstva. Kroz pola vijeka bdio je Sava nad sud-binom svoje KuÊe, koja je kroz to vrijeme toliko ojaËala da joj kasnije bure, zadaljnih 150 godina, nisu mogle naπkoditi. I po tim Ëinjenicama, koje neprijepornoizlaze iz Savina æivotopisa, postaje on pravim utemeljiteljem dinastije NemanjiÊa.

2) Sveti Sava je odluËio, na raskrπÊu Srpstva, da Êe ono poÊi pu t em I s -t o Ëne a n e Z apadne C r k v e . Tu je vaæno istaknuti, da je to pitanje Savarijeπio u momentu kada je tok istorije bio izrazito protivu takoga rjeπenja, t. j. ka-da je Vizantija bila oborena i nemoÊna, te kada je Stjepan PrvovjenËani sâm sma-trao za potrebno da promijeni smjer svoje spoljne politike, πto je uËinio uzevπiza drugu æenu kÊer duæda Andrije Dandola, jednoga od osnivaËa LatinskogaCarstva. U takovo vrijeme, ovo je pitanje bila u stanju rijeπiti samo takova veli-Ëina i takova politiËka i diplomatska sposobnost kakovu je imao Sava. Zaπto jeto Sveti Sava uËinio, nije lako reÊi. Najvjerojatnije je da je on to uËinio nesvjes-no, pod utjecajem svoga odgoja, koji je primio u duhovnom centru AnadolskeCrkve na Atosu, pod utjecajem privlaËne sile koju je vjerska i umna kultura ono-dobne Anadolske Crkve na njega vrπila. Moæda je i uoËio, da je IstoËna Crkvapodesnija za aspiracije njegove obitelji i njegova naroda od Zapadne Crkve. Sva-kako se je, kao vruÊi patrijot pobrinuo da ukloni sve opasnosti koje su za nje-gov narod bile vezane uz pravoslavlje, — on je te opasnosti uklonio osnivanjemSrpske Narodne Crkve s pomoÊu koje je slomio premoÊ i tutorstvo grËkog sve-Êenstva u Srbiji, koje je bez mnogo oklijevanja naprosto istjerao.

3) Kako smo veÊ naprijed ustanovili, samo Sveti Sava moæe se smatrati o s -nov a t e l j em S r p s k e Na r odne C r k v e : bez Savina boravka na Svetoj Go-ri nema Hilendara, bez Hilendara nema srpske Arhiepiskopije, a bez srpske Ar-hiepiskopije nema srpske Patrijarπije.6600 Ovaj pragmatiËki slijed jasno pokazujeogroman, gotovo iskljuËivi, udio Savin pri osnivanju Srpske Narodne Crkve. ©topak znaËi ova Crkva za razvitak Srpstva, dræim da ne treba naroËito isticati. Sviinteligentni Srbi to dobro znaju, a danas to sve viπe shvataju i inteligentni Hrva-ti. Napose Êu istaknuti svoje uvjerenje, da bez svoje narodne Crkve Srbi ne bibili mogli preæivjeti Kosova i turske katastrofe,6611 i ne bi bili mogli — na poËet-ku XIX vijeka obnoviti — svoju dræavu onako kako su to doista uËinili.6622

6600 Poznate su tri srpske patrijarπije. Prvu je proglasio Stefan Uroπ IV. Duπan 1346. (Turci je ukidaju1458.). Druga je Srpska patrijarπija postojala od 1557. do 1776. (sa sjediπtem u PeÊi). TreÊa je Pa-trijarπija osnovana 1920. sa sjediπtem u Beogradu.6611 Misli se na Kosovsku bitku iz 1389. i nestanak srpske srednjovjekovne dræave.6622 Nakon II. srpskog ustanka, koji je izbio 1815. pod vodstvom Miloπa ObrenoviÊa (1780.—1860.),poËetkom 30-ih godina XIX. stoljaÊa Srbija je dobila status autonomne kneæevine.

6633 Vladarska kuÊa Habsburg, odnosno Habsburg-Lothring, vladala je hrvatskim zemljama od XV. doXX. stoljeÊa: 1438.—1439., 1440. (1444.)—1457., 1527.—1780. i 1780.—1918.6644 Sv. Sava bio je monah u manastiru u Vatopedu na Svetoj Gori, odakle zajedno sa Stefanom Ne-manjom pokreÊe podizanje manastira Hilandara.6655 slovensku = slavensku


kræljali, i konaËno pali ærtvom silovite turske najezde. Da su se Vizantinci mogli,iza 1261, opet uspjeπno proπiriti na sjever, oni bi — po mome mnijenju — mno-go bolje odoljevali Turcima nego πto su to mogli pod ovim prilikama.

Svim ovim, medjutim, nije svjetsko znamenovanje Svetoga Save iscrpeno.Meni se bar Ëini osnivanje Srpske Narodne i Dræavne Crkve jednim ogromnimdjelom, zato πto je to bilo moguÊe samo u vrijeme pada i poniæenja Grka, t. j.samo u prvoj polovici Trinaestoga Vijeka. Ja vrlo sumnjam, da li bi Vizantinci,iza obraËuna sa Latinskim Carstvom, bili ikomu dali crkvenu samostalnost. Ta-ko je, po mome shvatanju, Srpska Narodna Crkva kao prva negrËka narodnacrkva bila preteËom svih ostalih slovenskih narodnih crkava istoËnoga obreda, iRuske Patrijarπije6666 iz godine 1589, pa Ëak i rumunske Patrijarπije,6677 bugarskog6688

i albanskog Egzarhata,6699 i Poljske Pravoslavne Crkve.7700 Predstavimo si samo mo-guÊnost, da je rusko pravoslavlje ostalo pod grËkim tutorstvom, i da se nije mo-glo po srpskom uzoru razviti u autokefalnu crkvu, — Ëitavi razvitak Rusije biobi sasvim drugi, ne bi bilo Petra Velikog7711 ni ruskoga samodræavstva, ne bi biloruskoga slavofilstva, pa po svoj prilici ni Ruske Revolucije od godine 1917.7722

Svjetska istorija bila bi uzela sasvim drugi tok. Prema tome dræim, da je mudrimonah iz Svete Gore, Sava, lice svjetskoga znamenovanja; pa dræim i to, da svimi Jugosloveni imamo veliki interes ovoga po mome mnijenju najvaænijega Ëi-nioca jugoslovenske povjesti, Svetoga Savu, πto bolje upoznati.

(Nova Evropa, Zagreb, 1930., knj. XXI., br. 1, 1-10.)

• Za tisak priredio i biljeπkama opremio Z. MatijeviÊ

6666 Godine 1589. carigradski patrijarh Jeremija II. Tranos (1587.—1595.) daje mitropolitu Jovu/Ioan-nu (2. Ëetvrtina 16. st. — 1607.) titulu patrijarha Rusije.6677 Godine 1925. osnovana je Rumunska Patrijarπija uzdizanjem bukureπtanskog arhiepiskopa narang patrijarha.6688 Bugarska patrijarπija osnovana je 1017., za vrijeme cara Simeona I. (893.—927.), ali je odlukombizantskog cara Bazilija II. Bugaroubojice (976.—1025.) ukinuta 1019. godine. ZahvaljujuÊi sv. Sa-vi 1186. obnavlja se Patrijarπija sa centrom u Trnovu, no nju su ukinuli osmanlijski Turci (1393.).Carigrad 1945. daje autokefaliju Bugarskoj crkvi. Godine 1959. ponovo je uspostavljena Bugarskapatrijarπija.6699 Albanska pravoslavna crkva ima od 1922. rang arhiepiskopije.7700 Poljska autokefalna pravoslavna crkva osnovana je 1924. godine.7711 Petar I. Veliki Romanov (1672.—1725.), ruski car od 1682. do smrti.7722 Misli se na Februarsku i Oktobarsku revoluciju.

GRADIVO

pil

ar

Pabirci iz korespondencije Ive Pilarai Fritza Byloffa (1926.—1933.)

U Nacionalnoj i sveuËiliπnoj knjiænici u Zagrebu Ëuva se nekoliko pisama (i stro-jopisnih kopija) te jedna dopisnica iz korespondencije Ive Pilara i Friedricha(Fritza) Byloffa, koja obuhvaÊa razdoblje od konca studenoga 1926. do poËetkalipnja 1933. godine.* Svojim sadræajem pisma (i dopisnica) uglavnom se odnosena pitanja vezana uz problem vjerskoga dualizma.

F. Byloff roen je u Mariboru 8. kolovoza 1875. godine. Pravo je studirao naSveuËiliπtu u Grazu. Na Ëast doktora prava promoviran je 1897. godine. U dobiod dvadeset i sedam godina habilitirao je iz podruËja kaznenoga i procesnogaprava s tezom flDas Verbrechen der Zauberei (crimen magiae)«. Godine 1903. do-biva pravo bavljenja odvjetniπtvom u Grazu. Byloff je bio aktivan i na znanstve-no-istraæivaËkom podruËju. Odræao je brojna predavanja iz kaznenoga i proces-noga prava te povijesti filozofije prava i penologije. Godine 1910. izabran je za iz-vanrednog profesora na Fakultetu za pravne i politiËke znanosti SveuËiliπta u Gra-zu. Na mjesto redovitoga profesora za kazneno i postupovno pravo imenovan jesvega nekoliko dana prije smrti. Umro je u Grazu 12. svibnja 1940. godine.

Kao posebnu zanimljivost treba navesti da je bio vlasnik autorskih prava Pi-larove knjige Die südslawische Frage und der Weltkrieg. Übersichtliche Dar-stellung des Gesamt-Problems, Manzsche K. u. K. Hof-, Verlags- u. Universitäts-buchhandlung, Wien, 1918.

Vaænija Byloffova djela:— Das Verbrechen der Zauberei (crimen magiae): Ein Beitrag zur Geschich-

te Strafrechtspflege in Steiermark, Leuschner und Lubensky's Universitäts-Buch-handlung, Graz, 1902.

— Vertragsbruch und Strafrecht. Eine kriminalpolitische Studie aus dem öster-reichischen Rechte, Leuschner und Lubensky's Universitätsbuchhandlung, Graz,1905.

— Volkskundliches aus Strafprozessen der österreichischen Alpenländer mitbesonderer Berücksichtigung der Zauberei- und Hexenprozesse 1455 bis 1850,Walter De Gruyter & Co., Berlin — Leipzig, 1929.

— Hexenglaube und Hexenverfolgung in den österreichischen Alpenlän-dern, Walter De Gruyter & Co., Berlin — Leipzig, 1934.

Posljednjih su se godina pojavila nova izdanja veÊine Byloffovih knjiga.

* Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica u Zagrebu, Zagreb, Zbirka starih i rijetkih knjiga i zbirka ruko-pisa, Ostavπtina Ive Pilara, R-7983-B-a-11 i R-7983-B-b-2-8.

Pabirci iz korespodencije Ive Pilkara i Fritza Byloffa (1926.—1933.) 93

Die beiden Bücher befinden sich in keiner öffentlichen Bibliothek von Graz,werden aber ganz gewiss in einer Wiener Bibliothek zu haben sein. Wenn esIhnen genehm ist, so kann ich die beiden Bücher auf meinen Namen von Wiennach Graz kommen lassen und Ihnen in der Universitätsbibliothek zur Ver-fügung stellen. Das Kostenrisiko ist nicht so hoch; es ist der Bahntransport unddie Versicherungsprämie zu bezahlen. Sie müssen mir aber sagen, wann Sienach Graz kommen können, damit ich die Sache zeitgerecht einleiten kann. Ge-wöhnlich dauert das Eintreffen des Buches etwa 14 Tage von dem Momente derBestellung angerechnet.

Die Arbeit Peiskers22 haben Sie seither wohl erhalten.Mit besten Grüssen und Empfehlungen

Byloff

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - II. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

[Zagreb,] 9. XII. [192]6Sehr geehrter Herr College!

Verbindlichsten Dank für Ihre freundlichen Zeilen vom 22. pto [November].Ich nehme Ihr gütiges Angebot an und bitte mir die beiden erwähnten Bücherin Graz verfügbar machen zu lassen.

Ich konnte Ihnen nicht sofort antworten, da ich infolge einiger pendentenAngelegenheiten nicht wusste, wann ich von Zagreb werde abkommen können.Nun ist diese Frage geklärt und beeile ich mich Ihnen mitzuteilen, dass ich abMontag den 3. Jänner das Buch in der Grazer Bibliothek studieren möchte. Ichhoffe nur, dass es Ihnen möglich sein wird das Buch bis dahin in Graz stelligmachen zu können. Sollte dies nicht der Fall sein, so bitte um gütige kurze Be-nachrichtigung.

Flügel, dessen Buch Mani33 ich suche, ist identisch mit dem bekanntendeutschen Orientalisten Gustav Leberecht Fl[ügel].44 Beausobre55 ist mir näher un-bekannt, dürfte ein französischer Orientalist sein.

Ich danke wiederholt und bestens für die gütige Zusendung von PeiskersArtikel.66 Ich habe ihm sofort geschrieben, und habe vom ihm schon eine Ant-


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - I. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

UniversitätsprofessorDr. Fritz ByloffVerteidiger in StrafsachenGraz-WaltendorfRuckerlberggasse 13, 1. St.Fernsprecher 19-19Postspark.-kto. 91.196

Graz, 22. November 1926.HerrnDr. Ivo Pilar, Advokat

ZAGREB, S.H.S.BerislaviÊeva ulica Nr. 8.

Sehr geehrter Herr Kollege!

Ich besitze Ihre gesch.[riebenen] Zeilen vom 12. d. M. Der Brief an Herrn Dr.Matl,11 der übrigens nicht Universitäts-, sondern Gewerbschulprofessor ist, ist vonmir persönlich abgegeben worden, weil er ganz in meiner Nähe wohnt. Siewerden von ihm direkt hören.

11 Josef Matl (1897.—1974.), austrijski slavist i struËnjak za jugoistoËnu Europu; profesor SveuËiliπtau Grazu.

22 Jan Peisker (1851.—1933.), profesor na Ëeπkom SveuËiliπtu u Pragu.33 Mani (216.—276.), perzijski vjerski reformator, propovjednik i pisac; utemeljitelj maniheizma. RijeËje o Flügelovoj knjizi Mani, seine Lehre und seine Schriften: Ein Beitrag zur Geschichte desManichäismus, F. A. Brockhaus, Leipzig, 1862. 44 G. L. Flügel (1802.—1870.)55 Isaac de Beausobre (1659.—1738.), francuski uËenjak i hugenotski pastor; jedan od pionira napodruËju istraæivanja fenomena maniheizma.66 Vjerojatno je rijeË o Peiskerovoj studiji flKoje su vjere bili stari Sloveni prije krπtenja?«. Pilarov pri-jevod Peiskerova rukopisa objavljen je u: Starohrvatska prosvjeta, Zagreb — Knin, N. S., II, 1-2,1928., jan.-juni, 55-86. Takoer vidi: Pilar, Zagreb, 2/2007., br. 3 (1), 63-89.


sind, kann ich dermalen nicht feststellen, da die Univ.[ersitäts] Bibl.[iothek]wegen der Ferien geschlossen ist. Sie erhalten, sowie ich etwas weiss, eine De-pesche, ohne die ich nicht abzureisen bitte. Jedenfalls hoffe ich Sie bald hier be-grüssen zu können.

Herzliche Grüsse!Ihr ergebenster

Byloff.Dr. Ivo Pilar,Advokat

Zagreb S. H. S.BerislaviÊeva ulica 8.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - IV. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Univ. ProfessorDr. Fritz ByloffGraz — WaltendorfRuckerlbergg. 13/I

Graz, 8./I. 1927Verehrter Herr Kollege!

Das Buch von Beausobre88 ist von Wien eingelangt u.[nd] liegt in derUniv.[ersitäts] Bibliothek — oder wo Sie sonst wollen — zu Ihrer Verfügung. Da-gegen ist das Werk von Flügel,99 wie die Wiener Bibliotheken schreiben, flnichtverfügbar«, d. h. verstellt oder, wie wir auch gut österreichisch sagen, ver-würstelt. Nichtsdestoweniger können Sie die Reise nach Graz antreten; denn der


wort. Er sandte mir anstatt einer solchen einige seiner Publikationen mit einerherzlichen Widmung. Ich strebe eine Zusammenarbeit77 mit ihm an, und Besuchbei ihm in mein Grazerprogramm aufgenommen.

Genehmigen Sie, hochverehrter Herr Professor, den Ausdruck der ge-wohnten Hochschätzung entgegen von

Ihrem ergebensten[Dr. Ivo Pilar]

Dr. Fritz ByloffUniversitätsprofessor.

Graz.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - III. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Univ. ProfessorDr. Fritz ByloffGraz — WaltendorfRuckerlbergg. 13/I

28. XII./1926Verehrter Herr College!

Besten Dank für Ihre gef.[reundlichen] Neujahrswünsche, die ich bestenserwiedere. Die beiden Bücher habe ich zeitgerecht bestellt. Ob sie schon da

77 Vidi: Ivo PILAR, flO dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaËenju«, Zbornik zanarodni æivot i obiËaje juænih Slavena, Zagreb, 1931., knj. XXVIII., sv. 1, 1-86. Takoer vidi: Pilar,2/2007., br. 3 (1), 91-151.

88 RijeË je o knjizi Histoire Critique de Manichée et du manichéisme, Vol. I.-II, Frédéric Bernard,Amsterdam, 1734.—1739.99 Vidi bilj. 3.


zu diesem Buche gelange. Namentlich würde ich bitten mir den Namen jenesHerrn zu nennen, an welchen ich mich dieses bezüglich zu wenden habe.

Alles übrige mündlich.Ich danke Ihnen verbindlichst für Ihre gütige Intervention und bleibe mit

vielen GrüssenIhr ergebenster

[Dr. Ivo Pilar]

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - VI. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Univ.-ProfessorDr. Fritz ByloffGraz — WaltendorfRuckerlbergg. 13/I

Graz, 1. Mai 1929.Lieber Herr Kollege!

Für Ihre freundlichen Zeilen vom 14. v. M. und die liebenswürdigeBesorgung der Literatur über den vukodlak danke ich Ihnen ebenso, wie für diefreundlichen Grüsse, die mir Herr Prof. Dr. Matl kürzlich übermittelte. Ich erfuhrdurch ihn, dass Sie mit ihm zusammen eine schöne Fusstour durch Dalmatienunternommen haben, um die ich Sie sehr beneidet habe. Darf ich Sie bei dieserGelegenheit daran erinnern, dass wir einmal einen Besuch des PlitvitzerSeengebietes vereinbart haben? Es wäre mir sehr erfreulich, einmal mit Ihneneinen Teil Ihres schönen Vaterlandes kennen zu lernen.

Ad vocem1100 vukodlak! Ich lese an einer mir jetzt augenblicklich nicht erinner-lichen Stelle eines südslavischen Autors, dass kodlak im Dialekt einer kro-atischen Insel soviel wie Schmetterling bedeutet und dass daher beim Vampyr-glauben die weitverbreitete Vorstellung vom Seelentier hineinspielt, weil derSchmetterling vielfach — auch bei den Deutschen — die Gestalt ist, die die vomLeib getrennte Seele annimmt. Bei Miklosich1111 habe ich darüber nichts gefunden,bin selbst viel zu wenig im Südslavischen zu Hause und bitte daher Sie, mir ge-legentlich Ihre wertvolle Meinung darüber zu sagen.

Freund Peisker befindet sich gegenwärtig in einem erheblichen Aufregungs-zustand, der ihn noch schrulliger macht, als er es ohnehin schon ist. Das dürfteauch seine Ungnade Ihnen gegenüber erklären. Dann, wie er mir mitteilte, hater — scheinbar in Böhmen — einen Gönner gefunden, der sich bereit erklärthat, die Druckkosten für seine slavische Mythologie zu übernehmen. Jetzt ar-beitet er Hals über Kopf, um das Werk druckfertig zu machen, macht die Nachtzum Tage und wird seiner Umgebung gegenüber immer borstiger. Wie viel ver-rücktes Zeug wird neben glänzenden Ideen in dem Buche enthalten sein! Ernstzu nehmen ist sein Unwille nicht. Peisker ist in seinem Verhalten zu Hilfsbe-dürftigen von geradezu apostolischer Güte, kümmert sich um Dinge, die ihn gar


Beausobre besteht aus zwei dicken Folianten,, mit dessen Lectüre Sie geraumeZeit zu tun haben werden.

In der Hoffnung baldigen Wiedersehens u.[nd mit] herzlichsten GrüssenIhr ergebenster

Byloff.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - V. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

[Zagreb,] 10. Jänner [192]7Hochverehrter Herr Kollege!

Ich danke verbindlichst für Ihre freundlichen Zeilen vom 8. d. M., welchemir sehr gelegen kommen. Ich war bereits etwas ungeduldig geworden, da ichnach Verlauf dieser Woche nur schwer abkommen könnte. So war ich nahedaran bei Ihnen drahtlich anzufragen, kam aber davon ab, da Sie ja ohnediesnichts tun können, als warten bis das Buch kommt. Ich begann daher mit einerReise auf gut Glück zu rechnen, und da kommt mir Ihre fr[eun]dl.[iche] Nach-richt vom Eintreffen des Beausobre wie bestellt.

Ich treffe daher Mittwoch den 12. dieses Monats früh morgens in Graz ein,und werde mich zwischen 9 und 10 Uhr Vormittag bei Ihnen einfinden.

Sollte es Ihnen unmöglich sein mich zu jener Zeit zu Hause zu erwarten, sobitte ich mir eine kurze schriftliche Anweisung zu hinterlassen, wie ich ehestens


schreitet, jedenfalls ist interessant, dass reges Interesse dafür in Italien herrscht.Die Emission einer besonderen Tranche dort selbst wäre höchst interessant, ichnehme an, dass für diesen Fall eine besondere Beteiligung unsererseits sicher-gestellt wäre. Ich bitte auf die zeitgerechte Abrechnung zu achten und werdenwir dann das Weitere schon besprechen. Die erste Sendung nach Beograd istrichtig eingelangt, doch wurde die Herkunft dieser Sendung ganz falsch aufge-fasst und ist dieselbe auch in unrechte Hände gelangt. Bei der zweiten Sendungbitte ist auf die doppelte Packierung und auch auf die Bezeichnung flper Kurier«zu achten. Am inneren Einband ist zu verzeichnen flan unsere Anstalt in Zagreb«.In diesem Falle ist das richtige Einlangen gesichert und wird dieselbe auch inberufene Hände gelangen.

Ich kann Ihnen einen Badeaufenhalt an der dalmatinischen Küste imSeptember auf das Wärmste anraten, ich kann dies ganz gewiss mit bestem Ge-wissen tun. Die Situation ist meiner Auffassung ganz stabil, in der ersten HälfteSept.[ember] ist Dalmatien geradezu ein idealer Aufenthalt und es ist nicht aus-geschlossen, dass ich Sie in diesem Falle auch selbst besuchen würde. DieOesterreicher sind in Dalmatien gern gesehene Gäste und die Geldbeschaffungund übrigen Schwierigkeiten dürften Sie leicht überwinden.

Ich bleibe mit herzlichsten Grüssen und EmpfehlungenIhr ergebenster

[Dr. Ivo Pilar]

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - VIII. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

UniversitätsprofessorDr. Fritz ByloffVerteidiger in StrafsachenGraz-WaltendorfRuckerlberggasse 13, 1. St.Fernsprecher 19-19Postspark.-kto. 91.196

HerrnDr. Ivo Pilar,Advokat

Zagreb JugoslavienBerislaviÊeva Nr. 8.

Graz, 2. Juni 1933Verehrter Herr Kollege!

Ich bekenne mich zu Ihrem Gesch.[riebenen] vom 27. v. M. und danke fürIhren freundlichen Rat. Ich werde mich wahrscheinlich entschliessen und im


nichts angehen, und kommt dadurch mitunter in peinliche Lage, die ich dannmit viel Diplomatie entwirren muss.

Ich hoffe Sie in absehbarer Zeit wieder einmal bei uns begrüssen zu könnenund verbleibe mit den besten Grüssen und Empfehlungen

Ihr stets ergebenster Kollege:Byloff

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - VII. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

[Zagreb,] den 27. Mai [193]3HerrnUniver. Prof. Dr. Fritz Byloff,Graz — Waltendorf.

Sehr geehrter Herr Kollege!

Ich besitze Ihre freundl.[ichen] Zeilen vom 23. ds. M. und bin einig mit Ihnenin der Auffassung, dass wissenschaftliche Forschung die menschenwürdigste Be-schäftigung im Leben sei. Es freut mich, dass unsere Anlehenssache günstig fort-

1100 ad vocem (lat.) = na rijeË; πto se tiËe neËega1111 Franc MikloπiË (1813.—1891.), slovenski jezikoslovac.


Herbst für einige Wochen als Kurgast nach Dalmatien kommen, vorausgesetzt,dass die Entwicklung der Dinge bei uns dies überhaupt möglich macht.

Der von Ihnen gewünschte genaue Bericht in unserer Anleihesache ist anseine Adresse abgegangen; ich hoffe, dass Sie bald die Kopien und diebeigeschlossenen Unterlagen zugesendet erhalten werden. Jedenfalls bitte ichmit Postkarte zu meiner Beruhigung den Empfang zu bestätigen. Für allesÜbrige werde ich vereinbarungsgemäss sorgen.

Herzliche Grüsse von Ihrem ergebensten Byloff

• Za tisak priredili i biljeπkama opremiliC. Hornstein TomiÊ, T. JonjiÊ i Z. MatijeviÊ (I.-II., V.-VIII.)

te Z. Grijak i V. ©voger (III.-IV.)

OSVRT SPOVODOM

pil

ar

Intelektualci na marginamavisoke politikeU povodu knjige Zorana Grijaka i Stjepana ∆osiÊa,Figure politike. Lujo VojnoviÊ i Robert William Seton-Watson,Zagreb, 2012.

Zlatko KUDELI∆Hrvatski institut za povijest, Zagreb

Dr. sc. Zoran Grijak i prof. dr. sc. Stjepan ∆osiÊ objavili su u izdanju Hrvatsko-ga dræavnog arhiva u Zagrebu knjigu o znanstvenom, publicistiËkom i politiË-kom djelovanju DubrovËanina Luja VojnoviÊa (1864.—1951.) i britanskoga po-vjesniËara i publicista Roberta Williama Seton-Watsona (1879.—1951.).* Obojicapripadaju onoj vrsti struËnjaka, publicista, novinara, povjesniËara i politiËara Ëi-ja je vaænost osobito narasla potkraj 19. stoljeÊa zajedno s druπtvenom moderni-zacijom, demokratizacijom i zaoπtravanjem odnosa meu europskim dræavama.Bili su intelektualci koji su se bavili aktualnim nacionalnim, povijesnim i geopo-litiËkim temama te su postali vaæni kreatori moderne politiËke kulture koja se πi-rila preko raznovrsnih tiskovina. Ni VojnoviÊ ni Seton-Watson nisu dosegli kljuË-ne pozicije u vlasti; ostali su na marginama politike, odnosno nikad nisu posta-li politiËkim figurama, snaænim subjektima koji odreuju i usmjeravaju dogaa-je i procese u druπtvu nego su bili figure politike, dugovjeËni suputnici raznihpolitika kao struËnjaci, savjetnici posrednici ili propagandisti. Javnost ih je Ëestodoæivljavala kao ideologe ili pokretaËe politiËkih promjena zbog dugogodiπnje-ga javnog djelovanja, πirokog obrazovanja i publicistiËke uvjerljivosti, ali to jebio tek privid jer je doseg njihova utjecaja bio ograniËen, uvjetovan dnevnopo-litiËkim ciljevima i kontoliran iz razliËitih srediπta moÊi. VojnoviÊa i Seton-Wat-sona povezuje dugogodiπnje bavljenje krizom i raspadom Austro-Ugarske Mo-narhije te stvaranjem nove juænoslavenske dræave, Kraljevine Srba, Hrvata i Slo-venaca/Jugoslavije. Njihov politiËki profil obiljeæavala su promjenjiva i proturjeË-na stajaliπta te polemiËki naboj kojim su uvijek bili spremni braniti u javnosti tre-nutaËne interese.

Lujo VojnoviÊ

Lujo VojnoviÊ studirao je pravo u Zagrebu i Grazu, gdje je doktorirao. Radio jekao odvjetniËki vjeæbenik, a zatim vodio vlastiti odvjetniËki ured. Bio je jedan

* U prilogu knjige objavljena je njihova korespondencija (1916.—1919.).

Z. KudeliÊ: Intelektualci na marginama visoke politike 105

Stolice u povodu svetojeronimske afere potvruje da je Crna Gora iskoristila si-tuaciju za promicanje ekspanzionistiËkih srpskih ideja prema Hrvatskoj i Bosni iHercegovini, ali u crnogorskoj varijanti.

Izmeu 1894. i 1913. VojnoviÊ je objavio niz Ëlanaka i monografija posveÊe-nih dubrovaËkoj povijesti, meu njima i dvije na francuskom jeziku: Louis XIVet Raguse (1907.) i Les flAngevins« a Raguse (1384—1385) πest godina kasnije(1913.). Godine 1909. u BeËu je na njemaËkom jeziku objavio izvjeπtaje dubro-vaËkog diplomata Frana Gondole (GunduliÊa) te iste godine na bugarskom je-ziku Ëlanak o odnosima Dubrovnika i Bugarske. Kao najvaænije djelo kojim jeispunio zavjet svome Gradu (iako je roen u Splitu!) istiËe se Pad Dubrovnika(1908.). Studija poËiva na naraciji flunutarnje istine« πto ju je Lujo dijelio sa πirimkrugom dubrovaËke intelektualne elite s kraja 19. stoljeÊa, a koja je bila uteme-ljena na osobnom povijesnom iskustvu te evociranju i tumaËenju cjelokupnogakulturnog i politiËkog nasljea DubrovaËke Republike. VojnoviÊ je aktualiziraoideju republikanizma, koji u njegovu tumaËenju prelazi okvire historiografije idobiva programski znaËaj. U njegovim literarnim i historiografskim djelima es-tetske sastavnice svjetonazora postrepublikanske intelektualne elite stopljene suu jedinstveni dubrovaËki etos. U njemu se supstrat republikanske povijesti po-vezuje s otporom Monarhiji i autokraciji.


od vienijih pripadnika protuaustrijskog kruga dubrovaËkih Srba katolika. Godi-ne 1896. stupa u sluæbu crnogorskog kneza, kasnije kralja Nikole, gdje uskorodolazi na mjesto v. d. ministra pravde (1899.—1903.). Od 1904. bio je odgojiteljkraljeviÊa Aleksandra KaraoreviÊa u Beogradu. Dvije godine kasnije stupio jeu sluæbu bugarskog cara Ferdinanda. Godine 1912. postaje tajnik kralja Nikole.Nakon zavrπetka Drugoga balkanskog rata 1913. preuzeo je duænost crnogorsko-ga opunomoÊenika na Londonskoj konferenciji i akreditiranog predstavnika Cr-ne Gore kod britanske vlade. PoËetkom Prvoga svjetskog rata emigrirao je u Ita-liju nastavivπi raditi u korist srbijanske vlade. Pisao je brojne promidæbene Ëlan-ke i studije o juænoslavenskom ujedinjenju i talijanskim teritorijalnim pretenzija-ma na dijelove istoËnojadranske obale. U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca/Ju-goslaviji VojnoviÊ je politiËki djelovao kao Ëlan Demokratske stranke, odnosnokasnije Samostalne demokratske stranke. Suvremenici su mu zamjerali oportuni-zam i servilnost, a njegove uspjehe smatrali plodom beskrupuloznosti i politiË-ke prevrtljivosti. Ipak, priznavali su mu idealistiËki avanturizam te diplomatskoumijeÊe i snalaæljivost. Njegovu politiËku i diplomatsku karijeru od poËetka supratile brojne polemike koji su ponekad zavrπavale kao afere sa sudskim epilo-gom.

Bitna odrednica politiËkoga i javnog djelovanja Luja VojnoviÊa bilo je njego-vo vezivanje uz ideologiju dubrovaËkih Srba katolika. Preuzimanje srpskog iden-titeta kod dijela dubrovaËkih katoliËkih intelektualaca, potomaka dubrovaËkevlastele i Ëlanova istaknutih graanskih obitelji, bilo je izraz protuaustrijskog par-tikularizma i odjek staroga dubrovaËkog republikanstva. DubrovaËki Srbi kato-lici nisu svoj identitet uspjeli nametnuti dubrovaËkom stanovniπtvu koje je veÊformiralo hrvatsku nacionalnu svijest.

Prvu ozbiljniju politiËku raspravu, pod naslovom Srpsko-hrvatsko pitanje uDalmaciji — nekoliko iskrenijeh rijeËi narodu, VojnoviÊ je objavio 1888. podpseudonimom L. G. DubrovËanin. Nacionalni problem izmeu Hrvata i SrbashvaÊao je kao regionalno sukobljavanje centra ujedinjenja — Srbije s periferi-jom, tj. hrvatskim otporom. Hrvatsko dræavno pravo smatrao je zastarjelom fik-cijom. Jedino mjerodavno pravo u Trojednici za njega je bilo nacionalno pravo.Rjeπenje je vidio u nacionalnom konsenzusu Hrvata i Srba u Dalmaciji, koji setrebao prenijeti na cijelu Trojednicu, pod uvjetom da Hrvati priznaju podruËjejuæno od Neretve srpskim, i da prihvate da je jedinstveni knjiæevni jezik uteme-ljio Vuk StefanoviÊ KaradæiÊ te da Srbi odustanu od izjednaËivanja vjerskog i na-rodnog.

Kao VojnoviÊev najznatniji vanjskopolitiËki uspjeh u sluæbi crnogorskog kne-za istiËe se njegov angaæman tijekom svetojeronimske afere, kada je uvelike pri-donio ukidanju hrvatskog imena Zavodu sv. Jeronima u Rimu i vraÊanju starogilirskog naziva 1902. godine, Ëime je privremeno onemoguÊena njegova afirma-cija kao hrvatske institucije za odgoj mladih sveÊenika. (Hrvatski je naziv vraÊentek 1971.) Sadræaj diplomatskih nota koje je VojnoviÊ upuÊivao tajniπtvu Svete


vodno πpijuniranje u korist Monarhije spomenuo 1921. i Danilo ÆivaljeviÊ, bivπipovjerenik za srpske (jugoslavenske) izbjeglice u Rimu. »lanak je izazvao pole-miku u koju su se ukljuËili Milan ∆urËin i Miroslav Krleæa. Obojica su podupi-rali HinkoviÊa. Polemika je dosegnula vrhunac 1924. i 1925. kada je sumnja zaπpijuniranje proπirena i na Lujovu suprugu Tinku. ∆urËinova povijesna i etnop-siholoπka analiza Luja VojnoviÊa kao idealnog tipa varalice i avanturista, uspo-redivπi ga s braÊom ZanoviÊima i joπ nekim bokeljskim i crnogorskim varalica-ma, bila je osobito porazna za dubrovaËkog gospara. Spomenuti politiËari i in-telektualci prozvali su ga austrijskim πpijunom bez Ëvrstih dokaza i doveli ga usituaciju da je ostao potpuno bespomoÊan i bez potpore. Njegova predratna ka-rijera i politiËka reputacija odliËno su se uklapali u sliku o njemu kao moguÊemdvostrukom πpijunu. Situaciju je i sam dodatno oteæavao vrijeanjem protivnika,koji su iz Ëlanka u Ëlanak konstruirali nove indicije navodne krivnje. BraneÊi senekoherentno i paranoiËno, nije mogao nikoga uvjeriti da je rijeË o talijanskompokuπaju njegove diskreditacije. Tijekom polemike VojnoviÊ je pretrpio teπkumoralnu diskreditaciju. Skandal mu je onemoguÊio napredovanje u dræavnojsluæbi, sudski proces protiv HinkoviÊa dospio je u zastaru i izgubio je spor pro-tiv ∆urËina, koji ga je tuæio zbog uvrede. Zanimljivo je da je Krleæa, koji ni mno-go godina kasnije, u Zapiscima sa TræiËa (1988.), nije mogao donijeti jednozna-Ëan zakljuËak o tom sluËaju, ocijenio da cijeli dogaaj treba promatrati u kon-tekstu srbijanske ratne politike nakon sloma Ruskog Carstva i pokuπaja sklapa-nja separatnog mira Srbije s Austrijom. VojnoviÊ je vjerojatno odigrao neku ulo-gu u PaπiÊevim kombinacijama i bio osoba koja je preko grofa Lippaya i baru-na Inkeya trebala uspostaviti povjerljive veze s austrijskom stranom. No, kada jenakon rata buknula afera, nije bilo oportuno da se vlada i PaπiÊ oËituju o neu-godnim dogaajima, a VojnoviÊ nije imao ni hrabrosti niti je smio, zbog obvezeËuvanja dræavne tajne, otvoreno progovoriti o toj epizodi svojeg diplomatskogdjelovanja.

U razdoblju do uvoenja πestosijeËanjske diktature u Jugoslaviji VojnoviÊ jeobjavljivao Ëlanke o povijesnim, kulturnim i politiËkim temama u domaÊim ifrancuskim novinama i Ëasopisima. »esto je iznosio i primjedbe o stanju u no-voj dræavi, zamjerajuÊi vladajuÊim krugovima administrativnu neefikasnost i ne-kompetentnost u provedbi politike narodnog jedinstva. Osim maglovitog inte-gralizma i historiografsko-literarnih domiπljanja meutim nije ponudio konkret-ne prijedloge za rjeπenje problema. No, i te blage kritike centralizma vladajuÊegreæima bile su dovoljne da ne dobije neki od utjecajnijih poloæaja kojima je te-æio.

Nakon viπegodiπnjeg rada objavio je knjigu Histoire de Dalmatie (1934.), ko-ja je u inozemstvu doæivjela velik uspjeh; dobio je za nju i prestiænu nagradufrancuske Akademije. U domovini je meutim bio izloæen oπtrim kritikama. An-te Belas, profesor povijesti u kotorskoj gimnaziji, isticao je da je VojnoviÊ u knji-zi minorizirao hrvatsku sastavnicu dalmatinske povijesti te da je, spominjuÊi


PoËetkom Prvoga svjetskog rata VojnoviÊ je postao osoba na koju se u Itali-ji oslanjao predsjednik srbijanske vlade Nikola PaπiÊ, koji se nadao utjecati pre-ko njega na rad Jugoslavenskog odbora. Zbog pokroviteljskoga pristupa i aro-gantnog odnosa prema vodeÊim ljudima Odbora VojnoviÊ nije bio dobro prih-vaÊen. »lanovi Odbora nisu usvojili njegov prijedlog o talijansko-slavenskomsporazumu kojim je predvidio da se Italiji prepuste Istra, Zadar i otoci sjevernood BraËa. (Pitanje ©ibenika i Rijeke ostalo je otvoreno.) VojnoviÊ sa svoje stranenije prihvaÊao polaziπte Odbora da se sve zemlje u kojima æive juæni Slaveni od-cijepe od Monarhije i na ravnopravnoj osnovi ujedine sa Srbijom i Crnom Go-rom.

Preseljenjem u Pariz u svibnju 1917. poËelo je novo razdoblje VojnoviÊevadjelovanja. Uloæivπi golem trud u promidæbu u korist juænoslavenskog ujedinje-nja i stvaranja nove dræave pod vodstvom Srbije, objavio je brojne Ëlanke i ras-prave o talijanskoj politici i jadranskom pitanju, dræao javna predavanja i dopi-sivao se s istaknutim novinarima i politiËarima u Europi. Kako je raspad Austro--Ugarske Monarhije bio sve izgledniji, posvetio se pitanjima etniËkih i politiËkihgranica s Italijom i osporavanju Londonskog ugovora (1915.). Njegove su elabo-racije isticale pijemontsku ulogu Srbije u juænoslavenskom dræavnom ujedinje-nju. Tada je reafirmirao tezu o etniËkoj (flrasnoj«) bliskosti Srba i Hrvata, dræeÊiSrbe naprednijim dijelom u procesu ujedinjenja, osporavajuÊi Hrvatima bilo kak-vo pravo na stvaranje neovisne dræave. Okrenuo se pseudopovijesnoj argumen-taciji o neprekinutom zajedniπtvu Hrvata i Srba koje je navodno sezalo dubokou srednji vijek.

Kraj rata VojnoviÊ je doËekao u srbijanskom poslanstvu u Parizu. Iako je naPariπkoj mirovnoj konferenciji 1919./20. sudjelovao kao ekspert Kraljevine SHSu sklopu rjeπavanja teritorijalnih pitanja, nije dobio zapaæeno mjesto jer su gapotisnuli Ante TrumbiÊ i Ëlanovi Jugoslavenskog odbora.

PoËetkom dvadesetih godina nije uspio dobiti nijednu od æeljenih politiËkihili diplomatskih funkcija: vladajuÊi krugovi su ga marginalizirali, hrvatska ga jepolitika odavno odbacila, Crnogorci su ga prezirali, a Srbijanci nikad iskrenoprihvatili. VojnoviÊ se sa svojim elitistiËkim duhom nije mogao uklopiti u parla-mentarizam, rudimentarnu demokraciju i ukljuËivanje masa u politiËki æivot. Do-datno mu je naπtetila i tzv. πpijunska afera u kojoj je bio osumnjiËen da je tije-kom rata djelovao kao austrijski πpijun. Naime, u kolovozu 1923. Hinko Hinko-viÊ (Heinrich Mozes), jedan od osnivaËa Jugoslavenskog odbora i VojnoviÊevkolega u Demokratskoj stranci, u zagrebaËkom Obzoru objavio je tekst o pro-vali talijanske obavjeπtajne sluæbe u austrijski konzulat u Zürichu, koji je bio pa-ravan za djelovanje mornariËke obavjeπtajne sluæbe zaduæene za πpijunske i di-verzantske akcije u Italiji. HinkoviÊ je u Ëlanku naveo da je od srbijanskog pos-lanika u Rimu Mihajla RistiÊa doznao kako su tada pronaeni i dokazi protivfljednog istaknutog Dalmatinca«, Ëiju je obitelj nakon toga talijanska vlada prvozatoËila, a zatim protjerala. Bila je to jasna aluzija na Luja VojnoviÊa, Ëije je na-


jedinica mogla osamostaliti zajedno s Dubrovnikom. Drugim rijeËima, usposta-vom samostalne hrvatske dræave Dubrovnik bi zauvijek bio izgubljen za Srbiju.Prijedlogu o autonomnom statusu Dubrovnika VojnoviÊ je dodao rukopis podnaslovom Refleksije o Hrvatima, kojim je nastojao dokazati da Hrvati nisu dræa-votvoran narod i da su svi izvori, dogaaji i osobe kojima se potvruje kontinui-tet hrvatske dræavotvorne tradicije povijesni falsifikati kojima se teæi dobiti niËimopravdan dræavnopravni subjektivitet. U svojim se tekstovima kako u monarhis-tiËkoj tako i komunistiËkoj Jugoslaviji pokuπavao prikazati ekspertom za flpsiho-logiju Hrvata«, navodeÊi da im je glavna osobina autistiËnost, samodopadnost,opsjednutost proπloπÊu, megalomanija i narcisoidna iskljuËivost.

PoËetak Drugoga svjetskog rata Lujo VojnoviÊ doËekao je u Zagrebu. BojeÊise, nakon proglaπenja Nezavisne Dræave Hrvatske, za svoj æivot, uputio je po-glavniku Anti PaveliÊu Memorandum s podnaslovom fl©to sam uËinio za Hrvat-sku?«, kojim je nastojao opovrgnuti optuæbe o svojoj protuhrvatskoj politici, na-vodeÊi da je neinformiranost novih vlasti o njegovu djelovanju u korist Hrvatskeposljedica njegove — samozatajnosti. No, uvid u njegove objavljene i neobjav-ljene rukopise pokazuje da se zauzimao za hrvatske interese samo kada su sepoklapali s ciljevima srpske politike. Nije poznato kako je i je li uopÊe PaveliÊreagirao na VojnoviÊev spis, ali je Ëinjenica da mu ustaπke vlasti nisu pravile pro-bleme. VojnoviÊ je slom NDH-a doËekao s olakπanjem. Ponovno se pokuπaoukljuËiti u politiËki æivot slanjem razliËitih pisama, promemorija i Ëlanakapredstavnicima novih vlasti. Vou jugoslavenskih komunista, Josipa Broza Tita,hvalio je zbog prijedloga da KatoliËka crkva u Hrvatskoj postane flnacionalna«,tj. da se odvoji od Svete Stolice. No, Ëlanak u kojem je iznio svoje hvalospjevenijedne novine nisu htjele objaviti. Posljednju promemoriju, PolitiËki status Du-brovnika, VojnoviÊ je uputio vlastima u Beogradu 22. kolovoza 1945. godine. Unjoj je predloæio da se, u sluËaju da Dubrovnik i Boka kotorska ne postanu fe-deralna jedinica, Dalmacija konstituira kao autonomna cjelina unutar nove jugo-slavenske dræave. Prema njegovoj interpretaciji povijesti Dalmacija je podjedna-ko bila sastavljena od hrvatskoga i srpskog elementa i kao takva bila ishodiπtejugoslavenske kulture. OteæavajuÊa okolnost u novim politiËkim uvjetima bila suVojnoviÊeva pozitivna stajaliπta o nacistiËkom i faπistiËkom reæimu i osuda ko-munizma u Rusiji iz 1938. godine. Miroslav Krleæa sjetio se Luja VojnoviÊa 1948.u antiklerikalnom literarnom tekstu BraπanËevo u Dubrovniku, u kojem mu jeposluæio kao personifikacija dubrovaËke prijetvornosti i setebandijerizma. OËe-kivano, VojnoviÊ nije javno reagirao na Krleæin tekst. Joπ teæi udarac doæivio jekada je njegov rukopis Dubrovnik i Osmansko Carstvo (16. i 17. stoljeÊe), kojije ponudio za objavljivanje Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, negativno oci-jenio upravo Jorjo TadiÊ, pripadnik njegova srbo-katoliËkog kruga, koji je upo-zorio na brojne pogrjeπke te oskudno koriπtenje izvora i zastarjelu historiograf-sku literaturu. Istu su sudbinu doæivjeli i njegov prijevod komentara Misli rim-skog cara Marka Aurelija i studija o njemu, kao i radovi koje je ponudio Jugo-


uglavnom Slavene u Dalmaciji, preπutio neke od najvaænijih dogaaja iz razdo-blja narodne dinastije. Selektivni i proizvoljni pristup naroËito je doπao do izra-æaja u interpretaciji povijesti 19. i 20. stoljeÊa, u kojoj je relativizirao dugogodiπ-nju narodnjaËko-autonomaπku borbu u kojoj je sudjelovao i njegov otac Kosto.Nikoli Tommaseu pripisao je gotovo kultnu ulogu u kulturnom æivotu Dalmaci-je. U knjizi uopÊe nije spomenuo Mihovila PavlinoviÊa ni Natka Nodila, ali je pri-liËno prostora posvetio Juliju Bajamontiju. Ni u opisu dogaaja iz Prvoga svjet-skog rata VojnoviÊ nije bio mnogo objektivniji: potpuno je ignorirao rad dalma-tinskih Hrvata u inozemstvu. UopÊe nije spomenuo TrumbiÊa, Supila, Meπtrovi-Êa, HinkoviÊa i druge Ëlanove Jugoslavenskog odbora ni njihov otpor politici taj-nog Londonskog ugovora. Nije opisao pregovore sa srbijanskom vladom teokolnosti u kojima su nastale Krfska i Svibanjska deklaracija (1917.). ©utke jepreπao preko odluke hrvatskoga Sabora o raskidanju dræavnopravnih veza sAustro-Ugarskom Monarhijom (1918.). Joπ je kritiËniji prema knjizi bio uglednigeograf Ivo RubiÊ, koji je upozorio na niz nedostataka i pogrjeπaka i autorovuneupuÊenost u vaæne geopolitiËke aspekte koji su u razliËitim razdobljima uvje-tovali niz povijesnih dogaaja i procesa. Naglasio je da knjiga pokazuje kako au-tor nije ni znanstvenik ni geograf jer mu je znanstveni aparat potpuno nepoz-nat. Posprdno ga je nazvao romantiËarom i esejistom Ëijim su djelom antropo-geografija, historijska geografija i geopolitika viπe izgubile nego πto su dobile.OdgovarajuÊi kritiËarima VojnoviÊ je esejistiËku narav svoje knjige opravdao Ëi-njenicom da ju je namijenio inozemnoj publici. Naravno, kao πto se i moglo oËe-kivati, nije se osvrnuo na konkretne i meritorne kritike nego je napao politiËkastajaliπta svojih oponenata.

Joπ jedan politiËki uzlet Luja VojnoviÊa poËeo je nakon atentata na kraljaAleksandra u listopadu 1934. u Marseilleu, kada se pribliæio Jugoslavenkoj radi-kalnoj zajednici, osnovanoj 1935. i Milanu StojadinoviÊu, zahvaljujuÊi kojem je iimenovan senatorom Kraljevine Jugoslavije. Na temelju vlastitih uvjerenja o uni-tarnom ustroju dræave, postao je istaknut tumaË StojadinoviÊevih vanjskopolitiË-kih i unutarnjopolitiËkih poteza i jedan od najoπtrijih protivnika federalistiËkihtendencija. Njegova su stajaliπta sve viπe obiljeæavali oportunizam, desni radika-lizam i sklonost totalitarnim reæimima.

Nakon odlaska Milana StojadinoviÊa s vlasti i potpisivanja Sporazuma o us-postavi Banovine Hrvatske izmeu Dragiπe CvetkoviÊa, novoga predsjednikavlade i Vladka MaËeka, voe Hrvatske seljaËke stranke, VojnoviÊ je, bez veÊeguspjeha, pokuπavao osigurati svoje mjesto na politiËkoj pozornici. Nezadovoljanteritorijalnim opsegom Banovine Hrvatske obratio se opπirnim pismom ministruvojske generalu Duπanu T. SimoviÊu s prijedlogom da Dubrovnik dobije statusposebne administrativne jedinice unutar Kraljevine Jugoslavije. IdentiËnu zamol-bu, napisanu na francuskom jeziku, uputio je i knezu Pavlu. VojnoviÊ se nijemogao pomiriti s ukljuËivanjem Dubrovnika u Banovinu Hrvatsku jer se pribo-javao da bi se u sluËaju veÊega vojnoga konflikta u Europi autonomna hrvatska


tator, pod pseudonimom Scotus Viator, po kojem je postao poznat, vodio je po-lemiku s grofom Moritzom Esterházyjem, koji je branio hegemonistiËku politikuMaara prema Slovacima. Na temelju steËenog uvida u stanje u Ugarskoj obja-vljuje knjigu Racial Problems in Hungary (1908.), u kojoj zakljuËuje da je zada-Êa Monarhije zajamËiti svim svojim narodima jednaka prava i slobode u intere-su njihova suæivota u sklopu zajedniËke dræave. Za ugroæavanje interesa opstan-ka Monarhije nije dræao odgovornima samo Maare, tj. konzervativnu ugarskuaristokraciju, nego i austrijske Nijemce, koji se nisu suprotstavili njihovu otporuprema bilo kakvoj reviziji dualistiËkog sustava. Naglasivπi da bi dinastija Habs-burg odbijanjem zahtjeva nemaarskih naroda za ukidanjem dualistiËkog susta-va iznevjerila svoju povijesnu misiju u odræavanju europske politiËke ravnoteæe,upozorio je da bi takva politika mogla dovesti do prepuπtanja Balkana Rusiji inesuglasica meu velikim silama. Razlog postojanja Austro-Ugarske Monarhijevidio je u povijesti i geopolitici, dræeÊi da je Dunav okosnica geografskog jedin-stva Monarhije. Tezu da je Monarhija potrebna Europi Seton-Watson je obrazlo-æio u knjizi The Future of Austria-Hungary and Attitude of Great Powers (1907.),prevedenoj na njemaËki jezik. Prema njegovu shvaÊanju Monarhija je bila pre-preka pangermanizmu i panslavizmu, odnosno jamstvo da na Balkanu neÊe na-stati slavenska federacija pod ruskom zaπtitom. Zato je Monarhiji pripisao povi-jesnu misiju obrane jednakih prava i sloboda naroda pod njezinom vlaπÊu, aHabsburgovce gledao kao branitelje europske kulture meu narodima jugoistoË-ne Europe. U knjizi je analizirao poloæaj Monarhije u odnosu na dræave koje supretendirale na njezin teritorij — NjemaËku, Rusiju, Italiju, Srbiju i Crnu Goru —zakljuËivπi da bi πirenje NjemaËke na istok preko teritorija Austro-Ugarske mo-glo izazvati nov europski rat. U tom je Ëasu Seton-Watson bio blizak miπljenjunekih hrvatskih politiËara, npr. Isidoru Krπnjavom, da izmeu Hrvata i Srba po-stoji nepremostiv kulturno-civilizacijski jazz bog kojeg su predstavnici dvaju posvojim bitnim odrednicama razliËitih kultura: zapadnoeuropske, nastale na zasa-dama zapadnog krπÊanstva i istoËnoeuropske, pravoslavno-bizantske, u kojoj suvjerski i nacionalni identitet snaæno prepleteni. Kako je prema njegovu miπljenjuruska politika zastupala ideju da je uniπtenje Austo-Ugarske Monarhije nuæanpreduvjet za odræavanje Rusije kao svjetske velesile, dræao je da bi rjeπenje na-cionalnog pitanja u Monarhiji preduhitrilo ekspanziju Ruskog Carstva na Zapad.

Glavni uzrok problema izmeu Monarhije i Italije Seton-Watson je vidio u ta-lijanskom iredentistiËkom pokretu, Ëije je zahtjeve dræao uglavnom besmislenim,posebice glede Istre i Dalmacije.

Mijenjanje Seton-Watsonovih politiËkih stajaliπta nakon aneksije Bosne i Her-cegovine (1908.) u uskoj je vezi s njegovim brojnim osobnim vezama u Hrvat-skoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Tijekom 1909. boravio je u Hrvatskoj isusreo se s Ivanom Lupisom, novinarom koji je radio u Americi i Josipom Smo-dlakom, koji su uz F. Supila i Ivana MeπtroviÊa bili njegovi najbolji prijatelji i in-formatori meu Hrvatima. U Zagrebu je u svibnju iste godine razgovarao s Mi-


slavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti. ZagrebaËkoj je nadbiskupiji predsmrt prodao studiju o æivotu Aurelija Augustina s prijevodima njegovih djela ibiografsku studiju o Girolamu Savonaroli s prijevodom njegova teksta Il Trion-fo della Croce. Lujo VojnoviÊ, gurnut na margine javnoga æivota, umro je u Za-grebu uπavπi duboko u deveto desetljeÊe æivota. Pokopan je u obiteljskoj grob-nici u Dubrovniku.

Robert William Seton-WatsonIako su britanska javnost, mediji i politiËke elite njemaËku supremaciju na eu-ropskom kontinentu dræali najveÊom prijetnjom Velikoj Britaniji i njezinim inte-resima na Orijentu, Robert W. Seton-Watson je kao mladiÊ zastupao izrazito ger-manofilsko stajaliπte, oblikovano pod utjecajem akademskih krugova koji su ci-jenili kulturna i znanstvena postignuÊa Nijemaca. Nije smatrao da rastuÊa moÊNjemaËke prijeti europskom sustavu ravnoteæe snaga. Naprotiv, dræao je da Nje-maËka predstavlja jamstvo europske stabilnosti. Tu je tezu kasnije primijenio naAustro-Ugarsku Monarhiju. Seton-Watson je njemaËku ekspanziju dræao neizbje-ænom, a procijenio je da bi plan o pretvaranju NjemaËke iz kolonijalne i vojneu ekonomsku silu mogla zaustaviti samo teænja Nijemaca za πirenjem na terito-rij Austro-Ugarske, Nizozemske i ©vicarske. SmatrajuÊi da bi moguÊi vojni sukobizmeu Velike Britanije i NjemaËke bio opasnost za cijeli svijet, oznaËio je Bri-tance, Nijemce i Amerikance prirodnim saveznicima u buduÊnosti, a njihov sa-vez velikim postignuÊem za opÊi mir. Tvrdio je da su opreke izmeu Britanca iNijemca viπe privid nego stvarnost jer ih spajaju zajedniËki interesi, kultura i re-ligija. Svoja je stajaliπta poËeo mijenjati tijekom studijskog boravka u BeËu1905./6., kada je uz ideju o Britaniji i NjemaËkoj kao kljuËnim toËkama europ-skog sustava ravnoteæe iznio misao o Austro-Ugarske Monarhije kao temeljnomËimbeniku europske ravnoteæe, koji se ne smije utopiti u NjemaËkom Carstvu.NajveÊu opasnost za Monarhiju vidio je u pangermanskoj ligi i pokretu Los vonRom, koji su iznijeli ideju o potrebi njemaËke ekspanzije prema Monarhiji. Dr-æao je da je pangermanizam znatno πiri fenomen u koji je ukljuËena sveukupnanjemaËka politiËka nomenklatura. Stoga je NjemaËku poËeo doæivljavati kao naj-veÊu prijetnju europskoj ravnoteæi, a Austro-Ugarsku Monarhiju proglasio naj-vaænijim Ëimbenikom otpora pangermanskom pokretu koji jamËi dugoroËnu eu-ropsku stabilnost. Prema njegovu miπljenju uvjet za takvu ulogu bilo je prevla-davanje aktualne krize u meunacionalnim odnosima u Monarhiji. Pretpostav-ljao je da Êe opÊe pravo glasa ublaæiti nacionalna sukobljavanja i pozicioniratistranke na temelju socijalnih interesa. Najzasluænija osoba za Seton-Watsonovookretanje analizi problema ugroæavanja prava nemaarskih nacija u Ugarskoj bioje Karl Renner, koji ga je upozorio na πiri kompleks nacionalnih problema u Mo-narhiji. U Budimpeπti je razgovarao s predstavnicima maarske oporbe i voa-ma Slovaka i Rumunja u Ugarskom parlamentu. KonaËno, u BeËu je upoznao iTomaπa G. Masaryka. Na temelju brojnih kontkata Seton-Watson je po povratkuu domovinu napisao studiju o nacionalnom pitanju u Ugarskoj. U listu The Spec-


Seton-Watsonovo miπljenje da se Monarhija pretvorila u privjesak NjemaËkogCarstva i da viπe ne moæe ostvarivati zadaÊu odræavanja sustava europske rav-noteæe nije ostalo bez utjecaja na kasniju europsku historiografiju i publicistiku,koja je njegovu interpretaciju desetljeÊima reciklirala dræeÊi svaki pokuπaj njezi-na relativiziranja ako ne revizionistiËkim, onda barem neutemeljenim i ishitre-nim.

Na kraju, kada je jugoslavenska dræava postala meunarodno priznata Ëinje-nica, postao je jedan od æestokih kritiËara velikosrpske politike, ali nikada nijenapustio ideju o svrsishodnosti Jugoslavije, koju je, kao nekad Monarhiju, dræaoËimbenikom stabilnosti politiËkih prilika u jugoistoËnoj Europi. Godine 1931.javno je osudio uvoenje diktaure kralja Aleksandra u predavanju odræanom uKraljevskom institutu za meunarodne odnose u Londonu. Predavanju je izme-u ostalih prisustvovala i britanska etnoantropologinja Mary Edith Durham, ko-ja se æestoko suprotstavljala njegovu nekritiËnom veliËanju Srbije i argumentaci-ji u korist odræanja jugoslavenske dræave. Tvrdila je da je Jugoslavija utemeljenana zloËinu jer je na osnovi kasnijih svjedoËenja Ëlanova tajne organizacije Crnaruka i sluæbenih izvjeπÊa sa Solunskog procesa otkriveno da je atentat u Saraje-vu, za koji se prije tvrdilo da je zlodjelo nekolicine mladiÊa, zamiπljen i planiranu Beogradu. Ta je tvrdnja bila provokativna za Seton-Watsona. Oboje su objavi-li studije o atentatu, interpretirajuÊi ga sasvim opreËno. Njezinu knjigu The Sa-rajevo Crime (1925.) i njegovu Sarajevo: a Study in the Origins of Great War(1926.) usporedio je ameriËki povjesniËar Sidney Bradshaw Fay. Napomenuvπida je Seton-Watson slijedio interpretacijsku shemu prema kojoj je NjemaËka po-dupirala Austro-Ugarsku Monarhiju u hotimiËnom izazivanju politiËke situacije ukojoj je rat postao neizbjeæan, Fay mu je zamjerio πto je uglavnom koristio jugo-slavensku literaturu i iskaze politiËkih sudionika, Ëija je vjerodostojnost bila upit-na. GovoreÊi o knjizi M. E. Durham, koja je tvrdila da su PaπiÊ i srbijanska vla-da bili ukljuËeni u urotu koja je dovela do atentata i da Srbija nije uËinila niπtakako bi sprijeËila ubojice da iz Beograda krenu u Sarajevu niti je upozorila Au-striju πto se sprema, Fay je kao njezin najvredniji dio istaknuo cjelovit prikaz So-lunskog procesa iz 1917. godine. Prema miπljenju M. E. Durham razlog smrtnepresude pukovniku Dragutinu DimitrijeviÊu Apisu, voi Crne ruke, nije bio to-liko u optuæbi da je planirao ubojstvo kraljeviÊa Aleksandra koliko u PaπiÊevojnamjeri da uniπti dokaze koji jednoga visokog Ëasnika srbijanske vojske pove-zuju s atentatom u drugoj dræavi. Fay ipak navodi da je prihvaÊanje njezinihtvrdnji oteæano nedostatkom originalnih dokumenta s procesa.

Ovdje valja upozoriti na izjavu Ljube JovanoviÊa, bivπeg ministra obrazova-nja u PaπiÊevoj vladi na poËetku Prvoga svjetskog rata, koji je na londonskompredavanju 1925. ustvrdio da je PaπiÊ bio upoznat s Ëinjenicom kako su se uBeogradu okupile osobe koje su pripremale atentat na Franju Ferdinanda. Pre-ma JovanoviÊevim tvrdnjama PaπiÊ i Ëlanovi vlade zakljuËili su da treba zapovje-diti pograniËnim vlastima da atentatorima onemoguÊe prelazak granice, ali da su


lom StarËeviÊem i Isidorom Krπnjavim. Dok je joπ krajem 1909. i poËetkom 1910.isticao da se zalaæe za rjeπenje juænoslavenskog pitanja unutar trijalistiËki preu-strojene Monarhije, nakon putovanja po Bosni i Hercegovini, gdje je razgovaraos vrbosanskim nadbiskupom Josipom Stadlerom i zemaljskim poglavarom gene-ralom Marijanom Vareπaninom te Crnoj Gori, sve je viπe presudnim za buduÊirazvoj Monarhije isticao pitanje juænih Slavena podijeljenih izmeu Austrije iUgarske, Osmanskog Carstva, Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne Gore. Svoja jerazmiπljanja elaborirao u knjizi The Southern Slav Question and the HabsburgMonarchy (1911.), istaknuvπi da je ujedinjenje juænih Slavena izvjesno, ali da jenejasno hoÊe li se ostvariti unutar ili izvan Monarhije. UnatoË tome πto se proti-vio aneksiji Bosne i Hercegovine Seton-Watson je ostao jedan od malobrojnihbritanskih eksperata koji su se zauzimali za odræanje Austro-Ugarske Monarhijei podupirali njezino politiËko zbliæavanje s Velikom Britanijom.

Nakon zavrπetka balkanskih ratova (1912.—1913.) njegovo stajaliπte o svrho-vitosti odræavanja Monarhije definitivno je uzdrmano. UËinak srbijanskih pobje-da u proljeÊe 1913. izazvao je njegovo oduπevljenje. BuduÊi da je velik dio ta-daπnje hrvatske politiËke elite svoje nacionalne aspiracije vezivao uz Srbiju, za-kljuËio je da se cijela stuacija na Balkanu okrenula u korist Kraljevine Srbije.

PoËetkom Prvoga svjetskog rata Seton-Watson proglaπava Habsburgovce ne-kompetentnima za rjeπavanje juænoslavenskog pitanja te se publicistiËki i poli-tiËki angaæira na pomoÊi politiËarima koji su radili na ruπenju Monarhije. Tije-kom 1914. povezuje se s F. Supilom, kojeg je upoznao joπ 1908. i s T. G. Masa-rykom, a krajem godine zajedno sa suradnicima objavljuje knjigu The War andDemocracy, kojom je osporava plan rekonstrukcije Austro-Ugarske Monarhije.IduÊe godine u broπuri What is at Stake in the War istiËe da je pobjeda savez-nika nad NjemaËkom uvjetovana uniπtenjem Osmanskog Carstva i Austro-Ugar-ske Monarhije. Na ruπevinama triju srediπnjih sila mogla se, prema njegovu miπ-ljenju, podiÊi nova Europa. Tijekom svjetskog rata Seton-Watson je postao jedanod najveÊih pobornika stvaranja jugoslavenske dræave. Bio je jedan od osnivaËaSerbian Society of Great Britain, Serbian Relief Found i School of Slavonic andEast European Studies u Londonu, πkole koja i danas djeluje kao najvaænija bri-tanska institucija za povijest srednje, juæne i jugoistoËne Europe.

Svoje ideje Seton-Watson je iznosio u novopokrenutom Ëasopisu The NewEurope (1916.—1920.), koji je postao paradigma vrhunske politiËke propagan-de. U njegovu ureivanju sudjelovali su intelektualci povezani s britanskom vla-dom koji su se godinama bavili prouËavanjem politiËkih, kulutrnih i socijalnihprilika u Monarhiji. »asopis je postavio moderni koncept prema kojem su znan-stvenici i intelektualci okupljeni oko uredniπtva s jedne strane djelovali kao au-toriteti i predstavnici struke, a s druge kao propagandisti koji Ëinjenice kombi-niraju, selektiraju i interpretiraju u sklopu vlastitih politiËkih sklonosti i politiË-kih interesa svojih dræava.

Od nesnalaæenja do pravilnogaizbora — PolitiËko prilagoavanje(nekih) franjevaca Bosne Srebreneu komunizmu i nakon njegova slomaU povodu knjige fra Ignacija Gavrana Lucerna lucens?Odnos Vrhbosanskoga ordinarijata prema bosanskimfranjevcima (1881—1975) — Dossier flDobri Pastir«.Rasprave i polemike o Udruæenju katoliËkih sveÊenika,Sarajevo, 2012.

Jure KRI©TOHrvatski institut za povijest, Zagreb

Neposredan povod ovome razmatranju nedavna je pojava knjige posveÊenepok. fra Ignaciju Gavranu, istaknutome Ëlanu franjevaËke provincije Bosne Sre-brene i sveÊeniËkoga udruæenja flDobri Pastir« i jednako istaknutom protivnikuprvoga vrhbosanskoga nadbiskupa Josipa Stadlera i njegovih nasljednika. Knji-ga se sastoji od ponovljenoga izdanja izrazito protuhijerarhijske Gavranove knji-ge o floduzimanju« æupa bosanskim franjevcima Lucerna lucens? 11 i njegovih ras-prava, polemika i pisama o flDobrom Pastiru«. Povod ponovnomu tiskanju i ob-jedinjavanju Gavranovih uradaka vanjskome je promatraËu nejasan i nelogiËan.Gavran je naime potkraj 2009. godine umro, pa je teπko opravdati ponovno ob-javljivanje baπ tih polemiËkih spisa kao eventualno obiljeæavanje njegova odlas-ka s ovoga svijeta, a joπ teæe naÊi poveznicu izmeu dvaju dijelova knjige.

Moæda se dodatno objaπnjenje moæe naÊi ako se krene tragom izdavaËa pro-vokativne knjige, mjeseËnika Bosne Srebrene Svjetlo rijeËi. U vrijeme pojavljiva-nja novoga jednosveπËanog izdanja Gavranovih uradaka glavni urednik SvjetlarijeËi bio je prof. teologije na FranjevaËkoj teologiji u Sarajevu fra Ivan ©arËeviÊ.Je li preko pokojnoga Gavrana ©arËeviÊ æelio poravnati neke svoje raËune saktualnim crkvenim vodstvom u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, moæda upravo snadbiskupom Vinkom kardinalom PuljiÊem? Na to nas upuÊuje sljedeÊa reËeni-ca iz Uvoda knjige: flNajnoviji rasplet dogaaja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, po-novna napetost izmeu Ordinarijata i franjevaca, sile nas da se suoËimo s pita-


i one same bile upletene u tu akciju i nisu se osvrtale na nalog ministra unutar-njih poslova Stojana ProtiÊa, nego su naknadno izvijestile da je stigao prekasnoza bilo kakvu akciju. JovanoviÊeva je interpretacija bila toliko tendenciozna i ne-uvjerljiva da je zapravo potkrepljivala teze onih koji su tvrdili da je srbijanskavlada bila povezana s atentatom. Tom je zakljuËku vodila i Ëinjenica da je samJovanoviÊ priznao kako je osobno dva-tri puta kontaktirao s Gavrilom Principomu vezi s njegovim upisom na licej. InaËe, Ljuba JovanoviÊ je kao ministar unu-tarnjih poslova 1917. organizirao Solunski proces. Ta je Ëinjenica uvelike pobu-ivala sumnje u istinitost njegovih navoda o neupletenosti srbijanske vlade uplaniranje sarajevskog atentata.

Seton-Watson je u rujnu 1939., neposredno nakon donoπenja uredbe o Ba-novini Hrvatskoj, napisao Memorandum kojim je rezimirao svoja stajaliπta i radna postizanju hrvatsko-srpskog kompromisa. Memorandum je potpuno bio uskladu s aktualnom politikom britanske vlade prema Kraljevini Jugoslaviji, tj. za-govarao je decentralizaciju dræave. Njegov zadnji javni istup bila je radioporukaupuÊena 27. oæujka 1941. graanima Kraljevine Jugoslavije u kojoj je pozdraviooficirski puË i ruπenje vlade CvetkoviÊ — MaËek. Nema nikakve dvojbe da to ni-je mogao uËiniti bez sluæbenoga odobrenja britanske vlade.

Seton-Watson bio je nesporno jedan od relativno vaænih Ëimbenika kreiranjabritanske vanjske politike u prvoj polovini 20. stoljeÊa. Njezini su ciljevi bitnoutjecali na oblikovanje njegova historiografskog i publicistiËkog opusa. Seton-Watsonova velika slabost bila je sklonost da dogaaje interpretira u skladu sasvojim politiËkim opredjeljenjima i interesima Velike Britanije.

Knjiga autorskog dvojca Grijak — ∆osiÊ po svome je znanstvenom diskursui spoznajama temeljenima na istraæivanju dosada uglavnom nekoriπtenoga arhiv-skog gradiva i manje poznate literature velik doprinos hrvatskoj historiografiji,kojoj nedostaju studije o utjecaju politiËkih ideja inozemnih i domaÊih intelek-tualaca na druπtvena zbivanja njihova vremena te pokazuje da mnoge povijesneteme tek treba otvoriti jer su od krucijalne vaænosti za upotpunjavanje spoznajao vaænom razdoblju hrvatske povijesti posljednjih desetljeÊa 19. i prve polovine20. stoljeÊa u πirem europskom sklopu.

11 Ignacije GAVRAN, Lucerna lucens? Odnos Vrhbosanskog ordinarijata prema bosanskim franjevci-ma (1881—1975), Vlastita naklada pisca, Visoko, 1978.

J. Kriπto: Od nesnalaæenja do pravilnog izbora... 117

»ini mi se da bi bilo vrlo korisno istraæiti motivacije i mentalne sklopove tih po-jedinaca jer sam uvjeren da je rijeË upravo o naslijeenim mentalnim sklopovi-ma koji se teπko razgrauju i u koje racionalna misao teπko prodire. Moæda Êetako πira javnost bolje razumjeti i ispade πto ih neki iz toga politiËko-intelektu-alnoga kruga povremeno, ali ipak preËesto, Ëine (jesu li i napetosti s Ordinari-jatom Vrhbosanske nadbiskupije iz tog udruæenja?).

Snalaæljiva politika flDobroga Pastira«

Putokaz za bolje razumijevanje fl©arËeviÊeva intelektualno-politiËkoga kruga« da-li su upravo neki istaknuti Ëlanovi sveÊeniËkog udruæenja flDobri Pastir«. Na pro-slavi 10. obljetnice osnutka Udruæenja, fra Karlo Karin, jedan od osnivaËa i du-gogodiπnji tajnik, rekao je da se neki sveÊenici, napose franjevci Bosne Srebre-ne, u vrijeme Drugoga svjetskog rata nisu snaπli.44 Fra Karlo je bio svjestan da jeto flsasvim blag, eufemistiËki izraz«, ali ga nije dalje tumaËio, oËito znajuÊi da susvi prisutni dobro shvaÊali πto bi to trebalo znaËiti. Za one pak koji nisu pripa-dali toj skupini treba reÊi da je to izraz iz arsenala partijskoga govora s viπe zna-Ëenja. On ponajprije znaËi da oni na koje se taj fleufemizam« primjenjuje nisu iza-brali pobjedniËku stranu. Izvedeno znaËenje toga fleufemizma« jest da oni na ko-je se primjenjuje ne razumiju πto Partija stvarno hoÊe te i dalje izabiru gubitniË-ku stranu. Takve je pojedince i skupine partijski govor takoer oznaËivao kao


njem odnosa meu njima«.22 Iz toga znamo barem to da su postojale neke nape-tosti novijega datuma. No ako neke napetosti postoje, nejasno je zaπto treba po-sezati za davnoproπlim polemikama s osobom koja veÊ gotovo jedno stoljeÊe ni-je meu æivima. Naime, nadbiskup Stadler je umro 1918. godine. S druge stra-ne, Ëemu podsjeÊati na polemike vezane uz druπtvo flDobri Pastir« Ëije je orga-niziranje potaknula KomunistiËka partija Jugoslavije, osim ako se izdavaËi obje-dinjenoga izdanja ne smatraju nastavljaËima tradicije sveÊeniËkog udruæenja ukojemu su glavnu ulogu imali istaknuti franjevci Bosne Srebrene?

Osim s nadbiskupom PuljiÊem, Ëini se da je ©arËeviÊ æelio poravnati raËunei s nekim osobama iz intelektualnih krugova koje ne dræe mnogo do njegova(politiËkg) svjetonazora. Pretpostavljam da i mene ubraja u taj svoj krleæijanskiflobraËun s njima« jer zna da se ne slaæem s nekim njegovim politiËkim, ali i inimidejama. Nije, meutim, osobno izaπao na Ëasno suËeljenje, nego je pozvao upomoÊ istomiπljenika SreÊka Dæaju, povjesniËara koji se veÊ specijalizirao zaodraivanje takvih zadaÊa za druge. Dæaja je oËito mislio da moje neslaganje spogledima pok. fra Ignacija o svrsi i ulozi sveÊeniËkog udruæenja flDobri Pastir«moæe obezvrijediti etiketiranjem da je rijeË o flklerikalcu« i flklerikalnim« pogledi-ma na povijesna zbivanja (o tome kasnije i u sklopu njemu sliËnih prozivatelja).Naravno da je uzaludno oËekivati od takvih autoriteta objaπnjenje o Ëemu je turijeË i naravno da se ni rijeËju neÊe osvrnuti na bît moje dokumentirane raspra-ve, a to je da je sveÊeniËko udruæenje flDobri Pastir« bilo kreacija UDB-e.33 Ne mo-gu se oËekivati takva objaπnjenja, jer je takvima dovoljno da su KomunistiËkapartija i povjesniËari koju su vjerno tumaËili povijest prema partijskim oËekiva-njima davno obznanili da je svatko tko ne prihvaÊa tvrdnju o nadbiskupu Stad-leru kao oliËenju klerikalca i sam klerikalac.

Ne mislim da Dæaja zavrjeuje viπe ijednu rijeË. Ne bih se ni ja upuπtao u ras-pru da me veÊ duæe vrijeme ne iritiraju tekstovi nekih profesora FranjevaËke teo-logije u Sarajevu ili njihovih uËenika. Meu tim idejama su one o sveÊeniËkomudruæenju flDobri Pastir«, katoliËki integrizam, uloga nadbiskupa Josipa Stadlera,uloga franjevaca u Bosni i Hercegovini i sl. O sveÊeniËkom udruæenju flDobriPastir« reÊi Êu poneπto samo usputno, jer sam o tome napisao sve πto mi se Ëi-nilo vaænim. O poimanju katoliËkog integrizma reÊi Êu neπto viπe te navestiprimjere pogrjeπnoga shvaÊanja tog pojma kod nekih pojedinaca u redodræaviBosni Srebrenoj i na franjevaËkoj teoloπkoj πkoli u NedæariÊima kraj Sarajeva.

22 I. GAVRAN, Lucerna lucens? Odnos Vrhbosanskoga ordinarijata prema bosanskim franjevcima(1881—1975) — Dossier flDobri Pastir«. Rasprave i polemike o Udruæenju katoliËkih sveÊenika, FMCSvjetlo rijeËi, Sarajevo, 2012., 19.33 Jure KRI©TO, flKorisne budale, svjesni suradnici ili mudri manipulatori? — Udruæenje katoliËkihsveÊenika Bosne i Hercegovine ‘Dobri Pastir’”, u: Fra Ferdo VlaπiÊ, vizionar i patnik. Spomenica,ur. Robert JoliÊ, Gabrijel MioË i Marija Vukadin, Naπa ognjiπta, Tomislavgrad, 2005., 81-101., s bi-bliografijom; ISTI, RijeË je o Bosni, Golden marketing-TehniËka knjiga, Zagreb, 2008., 315-335; au-torovi odgovori na nekoliko kritika na str. 339-347.

44 Karlo KARIN, flDesetogodiπnjica Udruæenja katoliËkih sveÊenika 'Dobri Pastir' 1950—1960«, refe-rat, u: Desetgodiπnjica Udruæenja katoliËkih sveÊenika flDobri Pastir« 1950—1960, Sarajevo, 1960.,45-58 (45).


zadaÊe opravdavanja postojanja Udruæenja i svoga pripadanja njemu. Fra I. Gav-ran bio je jedan od njih, a ako je suditi po ponovnome objavljivanju njegoveapologetike, ima i nasljednika.

Iz javnih nastupa sveÊenika Ëlanova Udruæenja, osobito onih koji su bili voeu flDobrom Pastiru«, jasno je da svoju isticanu potporu Jugoslaviji i socijalistiËko-me poretku te uzdizanje KomunistiËke partije nisu smatrali problematiËnim. Da-paËe, pokuπavali su opetovano dokazati da je sveÊeniku prirodno biti odan svo-joj domovini, pod Ëime nisu mislili na Bosnu i Hercegovinu, a joπ manje na Hr-vatsku, nego na Jugoslaviju. Najzanimljivije je da svoj javni angaæman u sluæbiJugoslavije i socijalistiËkoga poretka nisu smatrali politiËkim angaæmanom i sva-kako ne neËim nedopustivim. Neovisno o tome πto su takvim sudjelovanjemsvjesno bili u sukobu s crkvenim stajaliπtima i izriËitim zabranama, sveÊeniciudruæenjaπi svjesno su prelazili preko naravi komunistiËkoga sustava i ideologi-je i svojevoljno u njemu sudjelovali. Pri tome je viπe nego zanimljivo i znakovi-to da takav postupak ni neposredni suvremenici ni danaπnji apologeti neÊe na-zvati klerikalizmom niti Êe aktere nazvati klerikalcima, iako je bjelodano da jerijeË o procesu upotrebe religije u politiËke svrhe.

Iz naravi komunistiËke ideologije jasno je da se u sustavu sagraenome nanjoj ne moæe sudjelovati tek djelomiËno te je takvo sudjelovanje znaËilo i mire-nje sa zloËinima. Fra K. Karin to je i potvrdio prihvaÊajuÊi pravorijek Komunis-tiËke partije o smrtnim osudama mnogobrojnih franjevaca. Karinov subrat fraBosiljko Bekavac (1906.—1982.), takoer Ëlan flDobroga Pastira« i njegove Skup-πtine, preπao je i taj prag i osobno pridonio progonima onih koji su bili protivkomunistiËke vlasti. Naime, nakon zavrπetka rata, jugoslavenska tajna policija gaje zavrbovala i, dok je od 1949. do 1953. bio æupnik u Kiseljaku, navodno je po-magao da komunistiËki organi represije uhite nekolicinu kriæara (πkripara), zlo-rabeÊi povjerenje koje su ti nesretnici imali u katoliËkoga sveÊenika. Neki oduhiÊenih osueni su na viπegodiπnji strogi zatvor, ali ih je nekoliko bilo i ubije-no.88 Zbog straha od osvete ili po naputku komunistiËkih vlasti Bekavac je 1953.napustio Jugoslaviju i otiπao u SAD. Komunisti su ga, meutim, Ëim je stekaouvjete za dobivanje ameriËkoga dræavljanstva (1963.), postavili za urednikaZajedniËara, glasila Hrvatske bratske zajednice, i na tom je mjestu ostao sve doprevratniËke 1971. godine. U kanadskoj i ameriËkoj hrvatskoj emigraciji ostao jezapamÊen kao integralni Jugoslaven i prokazivaË flhrvatskih nacionalista«.

U svemu je tome zanimljivo da je upravo fra Ignacije Gavran napisao flInmemoriam« za Bekavca, u kojemu kaæe da je ureivao glasilo Hrvatske bratskezajednice flu duhu zajedniπtva naπih naroda«. Da je rekao flu duhu bratstva i je-dinstva«, vjerojatno bi hrvatska emigracija bila zadovoljnija, jer bi (i) tako fra Ig-


one koji flskreÊu s linije«, imaju pogreπnu svijest, upuπtaju se u proturevolucio-narnu djelatnost i sl. Svi takvi su ujedno flnarodni neprijatelji«, flizdajice« i flzloËin-ci«.

Franjevac Bosne Srebrene K. Karin toËno je znao πto znaËi flsnaÊi se«, pa jeu drugom kontekstu i drugima pojasnio. Sva ona njegova subraÊa i mnogi Hr-vati nisu se flsnaπli«, jer nisu flmogli sagledati najbliæu buduÊnost«, tj. pobjedu ko-munista i uspostavu vlasti i ideologije koja je procjenjivala proπlost, sadaπnjost ibuduÊnost.55 Karin se, naprotiv, flsnaπao« jer je znao tko Êe pobijediti, a kad supobjednici doπli, prihvatio je i novu interpretaciju povijesti, u kojoj je posve jas-no da se njegovu subraÊu koja su bila protiv komunistiËke ideologije i protiv do-laska KomunistiËke partije Jugoslavije na vlast te koja su bila za postojanje hr-vatske dræave u kojima god moguÊim granicama, mora osuditi zbog flneslaæenja«.Naæalost, time se franjevac Karin sloæio i s partijskim pravorijekom da su njego-va subraÊa bili zloËinci. Tu vjerojatno leæi razlog zaπto se franjevaËki Ëlanovi sve-ÊeniËkog udruæenja flDobri Pastir« ne æele ni sjeÊati svoje subraÊe koje su komu-nisti odmah poslije rata ubili ili onih koje su zatvarali. ©toviπe, fra K. Karin prih-vaÊa flrevolucionarnu pravdu« koja je snaπla mnoge.

Karin je objasnio koji su neki od elemenata dobroga flsnalaæenja«. Dolaskomkomunista na vlast nadoπao je flpotpuno nov i originalan red stvari« u kojemu se,istina, nije lako snaÊi, napose sluæbenicima Crkve. flSnalaæenje« u novome revo-lucionarnom vremenu je, fra K. Karin tumaËi, fllojalan stav ... prema dræavnoj idruπtvenoj zajednici«.66 To znaËi da sveÊenik koji æeli æivjeti bez uznemirivanja,πikaniranja i progona mora glasno, Ëesto, na poticaj i bez njega, izraæavati lojal-nost komunistiËkoj dræavi Jugoslaviji i druπtvu koje KomunistiËka partija stvara.77

To su upravo uvjeti za Ëlanstvo u flDobrom Pastiru« i to je svjedoËenje njegovihËlanova da se flsnalaze«. Oni mnogobrojni sveÊenici i Ëlanovi viπe hijerarhije ko-ji su odluËili ne pristati na flsnalaæenje« u novome revolucionarnom vremenu na-stavili su uvaæavati πto je uËiteljstvo KatoliËke crkve reklo o komunistiËkoj ideo-logiji i praksi i bili su spremni na trpljenje u nadi da Êe se Providnost smilovatii osloboditi ih toga floriginalnoga reda stvari« u kojemu se nije bilo lako snaÊi.

Postoje, dakako, gradacije u lojalnosti prema tim dvjema stvarnostima i, pre-ma tome, gradacije u lojalnosti prema sveÊeniËkom udruæenju flDobrom Pastiru«.Neki su sveÊenici pristali uÊi u Udruæenje upravo radi toga da izbjegnu progo-ne i tako sebi olakπaju æivot, neki da bi izbjegli izlaganje javnome sramoÊenju,neki, pak, da bi iskoristili komunistiËko udruæenje za lakπe i bolje pastoriziranjevjernika. Bilo je, meutim, meu njima i takvih, poput K. Karina, koji su stvara-li novu kvazi-teoloπku ideologiju sukladnu sluæbenoj komunistiËkoj, koja oprav-dava pripadnost sveÊenika Udruæenju koje je stvorila KomunistiËka partija u svr-hu postizanja svojih ideoloπkih ciljeva. Neki od njih prihvatili su se apologetske

55 K. KARIN, flDesetogodiπnjica Udruæenja katoliËkih sveÊenika 'Dobri Pastir'«, 46.66 Isto, 48.

77 Zadræavam tu sintagmu iako je KomunistiËka partija Jugoslavije 1952. godine preimenovana u Sa-vez komunista Jugoslavije. 88 Vidi: Fra Bosiljko Bekavac i hrvatski antikomunistiËki i antijugoslavenski gerilci iz okoliceKiseljaka poslije II. svjetskog rata — dva pisana svjedoËanstva, http://www.cuvalo.net/?p=999


parcijalnoga sudjelovanja u komunistiËkoj praksi, jer je to ideologija koja zahti-jeva Ëovjekovu duπu i tijelo. To nije toËno, zato πto kaæu Sveta Inkvizicija ili pa-pa, nego zato πto proistjeËe iz ozbiljne analize naravi komunistiËke ideologije.

Istaknutiji Ëlanovi Udruæenja i svesrdniji pristaπe namijenjene mu uloge na vi-πe su naËina pokazali da se ne moæe samo do odreene mjere biti suradnikomu projektu KomunistiËke partije. U Izvjeπtaju upravnog odbora Udruæenja kato-liËkih sveÊenika Narodne Republike Bosne i Hercegovine u prigodi desete ob-ljetnice postojanja istiËe se da su gotovo svi profesori na FranjevaËkoj teologijiu Sarajevu i u franjevaËkome sjemeniπtu u Visokome Ëlanovi Udruæenja. Tako-er se istiËe da te ustanove dobivaju znatnu novËanu pomoÊ od dræavnih vlas-ti te, πto je i Gavran isticao, da su sjemeniπtarci i osobito klerici sudjelovali umnogim akcijama izgradnje cesta i æeljezniËkih pruga.1111 NeobiËno je i u povijes-ti Crkve rijetko zabiljeæeno da se neka crkvena ustanova hvali doprinosima pro-jektima koje organizira dræava. Osobito je to neobiËno u svjetlu Ëinjenice da senarod samo pod prisilom odazivao tim pozivima na radne akcije, u udarniËkebrigade i sl., πto se jasno vidi iz dokumenata samih komunistiËkih vlasti. Dakle,samo pojedinci ili skupine fllojalni« komunistiËkoj dræavi i ideologiji bili su volj-ni sudionici tih akcija za socijalistiËku izgradnju. Tako se i u sluËaju Teologije uSarajevu i sjemeniπta u Visokom zapravo istiËe privræenost politiËkome sustavu,a time i svjetonazoru, koji je uspostavila KomunistiËka partija Jugoslavije. Zatose i isticanjem Ëinjenice da su svi profesori Teologije i sjemeniπta Ëlanovi Udru-æenja æeljelo poruËiti komunistiËkim vlastima da oni utjeËu na izgradnju politiË-kih pogleda povjerenih im mladih ljudi i na razvijanje njihove odanosti dræaviJugoslaviji i flsocijalistiËkoj stvarnosti«, πto potvruju njihova oduπevljena sudjelo-vanja u izgradnji cesta, pruga i tvornica. Uistinu, kad se prihvati dio komunistiË-ke ideologije, ne moæe se odbiti sudjelovanje u njoj kao cjelini! Sudjelovanje bo-sanskih fratara u obnovi infrastrukture zemlje pod vodstvom jugoslavenskih ko-munista i fldruga Tita« samo je znak prihvaÊanja temeljnih komunistiËkih vrijed-nosti.

KljuËno je pitanje danas πto je ostalo od te svijesti. U ostatku ove raspraveæelim pokazati da je ostalo mnogo i da se to oËituje u mentalnim sklopovimaupravo onih koji æele pokazati da su intelektualci i od kojih zajednica oËekujeda to i budu.

»iji sljedbenici?U jednome od brojeva bosansko-hercegovaËkog Ëasopisa Status zapeo mi je zaoko naslov Ëlanka flO nekim politiËko-pragmatiËnim vidovima πtovanja Srca Isu-sova«. Zbunio me, meutim, podnaslov flNadbiskup Josip Stadler i katoliËka ob-nova u BiH«, jer mi bjeπe teπko na prvi pogled vidjeti poveznicu izmeu naslo-


nacije naznaËio da je Bekavac bio istinski Jugoslaven i odan KomunistiËkoj par-tiji. No fra Ignacije je i takvim govorom ispunio obvezu prema gospodarima sve-ÊeniËkog udruæenja flDobri Pastir«. U nekrologu je takoer istaknuo da je flBeka-vac ... kroz Ëitavo vrijeme svog boravka u Americi odræavao veze s provincijomi domovinom πaljuÊi visoËkoj gimnaziji knjige i pomaæuÊi provinciju na drugenaËine«. Je li fra Ignacije Gavran time æelio prikriti sve ono negativno vezano uzfra Bosiljka, ne znamo. Znamo, meutim, da je rado isticao te materijalne aspek-te Ëlanstva u flDobrom Pastiru« pri opravdavanju postojanja sveÊeniËkog udruæe-nja i Ëlanstva u njemu. To se moæe smatrati izvedenim oblikom snalaæenja o ko-jemu je govorio fra Karlo Karin. Sav taj diskurs zvuËi otuæno kad se sjetimo daje franjevac HercegovaËke provincije fra Ferdo VlaπiÊ bio osuen na viπegodiπ-nji zatvor zbog navodnih veza sa subratom u emigraciji fra Lucijanom KordiÊem.Razlika izmeu fra Lucijana i fra Ferde te fra Bosiljka i fra Ignacija jest u tomeπto prvi nisu bili u sluæbi komunistiËke propagande, a druga dvojica jesu.

FranjevaËka teologija u Sarajevu

Ne bih se osvrtao na Ëovjeka (ljude) koji viπe nije (nisu) meu æivima da nekifranjevci Bosne Srebrene danas ne æele preko fra Ignacija Gavrana braniti ideo-loπke vrijednosti povezane s nekadaπnjim sveÊeniËkim udruæenjem. To je ne sa-mo zanimljiva nego i znakovita pojava koja zasluæuje pozornost i viπestranu ana-lizu. ©to motivira te ljude u trenutku kad viπe nema ni KomunistiËke partije niUDB-e da brane udruæenje flDobri Pastir«, kojega takoer viπe nema? DapaËe, na-padaju i prozivaju one koji ukazuju na neËasne uloge nekih Ëlanova Udruæenja,poput fra Bosiljka Bekavca. Jesu li oni svjesni branitelji komunistiËkoga vrijed-nosnog sustava i svjetonazora ili samo zabludjeli donkihotski borci protiv utva-ra? Na æalost, fra Marko OrπoliÊ, fra Luka MarkeπiÊ, fra Ivo MarkoviÊ, fra Ivan©arËeviÊ i joπ poneki primjeri su kako neki æivuÊi franjevci æale za komunistiË-kim sustavom i pokazuju spremnost braniti njegov svjetonazor. Oni Êe vam, toË-no u komunistiËkome kljuËu, reÊi da se samo bore protiv (hrvatskoga) naciona-lizma i faπizma. Pri tome, u udruæenjaËkome duhu, neÊe biti zainteresirani zaupozorenje pape Pavla VI. da se ne moæe izabrati marksistiËka analiza druπtve-nih problema bez prihvaÊanja ideologije na koju se ta analiza naslanja.99 Upravoje tu misao Sveti zbor za nauk vjere primijenio i na sluËaj flteologije osloboe-nja«: flU logici marksistiËke misli 'analiza' se ne moæe odvojiti od prakse i od po-imanja povijesti s kojom je praksa povezana. Tako je analiza instrument kritikea kritika je pak samo jedan momenat revolucionarne borbe. To je borba klaseproletarijata i ima svoje povijesno poslanje. ... Dosljedno tome, samo onaj kojisudjeluje u toj borbi moæe provoditi ispravnu analizu«.1100 Ne moæe, dakle, biti ni

99 Papa PAVAO VI., Octogesima adveniens, 34: AAS (1971), 424-425.1100 Uputa o nekim aspektima «Teologije osloboenja”, 3. izdanje, KrπÊanska sadaπnjost, Zagreb,2003., 30.

1111 K. KARIN, «Desetogodiπnjica Udruæenja katoliËkih sveÊenika ‘Dobri Pastir’”, 78.1122 Entoni ©EPERI∆, flO nekim politiËko-pragmatiËnim vidovima πtovanja Srca Isusova. Nadbiskup Jo-sip Stadler i katoliËka obnova u BiH«, Status, Mostar, br. 13, jesen/zima 2008., 110-120.


poslanice vjernicima i kleru koju je ovaj naslovio flPod zastavom srca Isusova«.Kao kriterij za to izvoenje, meutim, sluæi mu Strechina ideja flkatoliËkog hrvat-stva«, koja je, pak, sluæila Stadlerovim politiËkim protivnicima na prijelomu 19. i20. stoljaÊa — a sluæi i danas — da ga omraze pred narodom i monarhijskimvlastima.1144 I ©eperiÊ jasno kaæe da mu je cilj ispitati vezu izmeu flpolitiËko-reak-cionarnog govora tradicionalnih katoliËkih poboænosti« i razvitka flpolitiËkog ka-tolicizma i katoliËkog hrvatstva u BiH«.1155 On, dakako, ne uspostavlja nikakvu ve-zu niti se osvrÊe na tu Stadlerovu poslanicu, nego ponavlja mnogo puta izreËe-nu i napisanu osudu Stadlerove politike u Bosni i Hercegovini. Ne bih htio daitko bude prikraÊen za ©eperiÊev zakljuËak da je ta Stadlerova poslanica smjera-la flna imunizaciju jedne dosljedne i jasne ideje bosanskoga nacionalno-politiË-kog identiteta, Ëiji su temeljni nositelji do 1878. bili upravo bosanski franjevci«.1166

Tu smo! ©eperiÊ je interpretacijski kljuË posudio od LovrenoviÊa i primijenio gana Stadlerovu poslanicu. Na æalost, moæe se samo reÊi da je otkljuËavanje be-smislenije od kljuËa.

©eperiÊ ipak jasnije od LovrenoviÊa daje do znanja da zagovara ideoloπko-politiËki program za Hrvate u Bosni i Hercegovini koji bi im trebao omrznuti sveπto je vezano za Hrvatsku (i Hrvate) i πto viπe ih privezivati za ideju flbosanstva«.U tom novom politiËkom projektu Stadler sa svojom flkatoliËkom obnovom« mo-ra se prikazati kao izvoriπte velike negativnosti. Stadler je navodno zapoËeo fltajduhovno-politiËki i opsjenarski projekt 'privoenja k svijesti' bosanskih katolika,njihovog sve jaËeg duhovnog i nacionalnog osvjeπÊivanja, sustavne imunizacijesvih obiljeæja njihova bosanstva i melioracije onog hrvatsko-katoliËkog ideoloπ-kog supstrata, koji Êe svoju punu razornost, kako kaæe LovrenoviÊ, pokazati usvojoj zadnjoj tumanovsko-hadezeovskoj varijanti«.1177

NameÊe se jednostavan zakljuËak: pa πto se viπe ti ©eperiÊi, LovrenoviÊi i inine odreknu hrvatstva i postanu Bosanci pa tako viπe neÊe moÊi kriviti Stadlere,Tumane i druge flkatolike-Hrvate« i flHrvate-katolike« za flimunizaciju njihova bo-sanstva«. Neka ne zaborave, meutim, da Êe u bosansko-hercegovaËkome dru-πtvu i dalje biti smatrani razliËitima i kad postanu Bosanci-katolici; jedini im je,dakle, izlaz za oËuvanje identiteta postati Boπnjacima! ©eperiÊ i krug kojemu pri-pada ne razumiju bitno: u podlozi njihova razmiπljanja aksiomatski djeluje do-bropastirsko flsnalaæenje«. ©eperiÊi i LovrenoviÊi bili su u vrijeme zadnjega ratauvjereni da Êe pobijediti Boπnjaci i na kraju rata su postali Ëvrsti u uvjerenju daje to tako i da su Hrvati gubitnici; u najmanju ruku jasno je da su Hrvati najsla-bija karika u bosansko-hercegovaËkom lancu nacionalnih odnosa. Zato se trude


va i podnaslova.1122 Autor Entoni ©eperiÊ mi uz pomoÊ mnogo stranica naporno-ga teksta nije niπta pojasnio, dok pri kraju onoga πto je æelio predstaviti kao vi-sokointelektualnu raspravu o poboænosti Srcu Isusovu nije pokazao da je samorijeË o bacanju kamenja na prvoga vrhbosanskoga nadbiskupa dr. Josipa Stadle-ra. Ne iznenadih se kad otkrih da je autor Ëlanka studirao na FranjevaËkoj teo-logiji u Sarajevu, jer sam se i prije mogao osvjedoËiti da iz nje znaju izaÊi mladiljudi zaËuujuÊe ogorËeni na prvoga vrhbosanskog nadbiskupa. Kako i ne bikad i jedan od profesora na toj teoloπkoj πkoli sabire πtivo protiv davno umrlo-ga nadbiskupa.

Nitko ne bi trebao imati niπta protiv kritike nadbiskupa Stadlera, Ëak ni pro-tiv njegove osobne poboænosti prema Srcu Isusovu, kad bi kritika bila dobropotkrijepljena, argumenti dobro sloæeni i jasno izloæeni i kad bi autor pokazaoda dobro poznaje sve vidove raspravljane teme. Tomu bi se veselio i postulatorStadlerove kauze otvorene u Kongregaciji za proglaπenje svetaca (2008.). ©epe-riÊ, meutim, otkriva da mu je autoritet za analizu kulturno-politiËkih ideja nakraju 19. i poËetku 20 stoljeÊa povjesniËar dr. sc. Mario Strecha, izvanredni pro-fesor na Filozofskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu. ©eperiÊ nije toliko predanznanstvenim uzusima da uzme u obzir i one autore koji su kritizirali Strechinuinterpretaciju te tako moæda preispita i svoju tezu da je flkontekstualno-teoloπkaanaliza jezika tradicionalnih katoliËkih poboænosti« u uskoj vezi sa Strechinompretpostavkom o flkatoliËkom hrvatstvu«.1133 Ako je ©eperiÊ istinski æelio svestranose informirati, nije morao usvojiti moju flre-interpretaciju« (interpretaciju kojapredstavlja otklon od predrasudne i ideoloπke jugoslavenske interpretacije), jerje ona izvedena u uvodnome dijelu studije o poËetcima Hrvatskoga katoliËkogpokreta, ali je neoprostivo da se, recimo, ni ne osvrÊe na osamstotinjak stranicadoktorske disertacije i knjige dr. sc. Zorana Grijaka o prvome vrhbosanskomenadbiskupu i na druge knjige napisane na hrvatskome i drugim jezicima. Na æa-lost, ©eperiÊev interes nije produbljivanje znanja o povijesnome razdoblju o ko-jem toboæe znanstveno raspravlja. Da nije tako ne bi posegnuo za takvim auto-ritetima u povijesnim interpretacijama poput Ivana LovrenoviÊa i za njegovomslikom o flagoniji jedne europsko-orijentalne mikrokulture — bosanskih Hrvata«.©eperiÊu i inima nije cilj istraæivanje i interpretacija povijesti, kao πto to ni Lovre-noviÊu nije cilj, nego klevetanje prvoga nadbiskupa u Bosni i Hercegovini kakobi optuæio biskupijsko sveÊenstvo za mnoge nevolje Hrvata u Bosni i Hercego-vini (ne flbosanskih Hrvata«!). Tako je i ©eperiÊev interes ponavljanje politiËkihteza formuliranih u krugovima udruæenih partnera Hrvatsko-srpske koalicije, usrpskoj monarhiji i socijalistiËkoj Jugoslaviji o Stadlerovu navodnome identifici-ranju vjere i hrvatstva, o zatiranju franjevaca, o klerikalizaciji druπtva, prozelitiz-mu i o Stadlerovoj reakcionarnosti. ©eperiÊ sve to izvodi iz nadbiskupove prve

1133 Vidi: Mario STRECHA, KatoliËko hrvatstvo. PoËeci politiËkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj(1897.—1904.), Barbat, Zagreb, 1997.

1144 E. ©EPERI∆, flO nekim politiËko-pragmatiËnim vidovima πtovanja Srca Isusova. Nadbiskup JosipStadler i katoliËka obnova u BiH«, 116.1155 Isto.1166 Isto, 118.1177 Isto, 119.


torskih disertacija, nego na u svakom pogledu siromaπan, i problematiËan, tek-stiÊ. KristiÊ spoËitava biskupu MahniÊu da je, zamislite, flnastojao katoliËku ide-ju (svjetonazor) podignuti na razinu druπtvenog poretka«. »ekamo samo osudupape i (hrvatskih) biskupa πto se protive ozakonjenju pobaËaja, istospolnih bra-kova etc., jer ni oni, po KristiÊu, ne prihvaÊaju vrijednosti flmoderniteta«.

KristiÊ spoËitava Crkvi πto nije prihvatila modernost koju je uvela i nosilaprotestantska reformacija, nego se njezinom osudom uputila na stazu flkatoliË-kog integrizma«. »udno je to da katoliËki teolog otvoreno i dosljedno ne prih-vati ono πto mu se Ëini boljim, dok u isto vrijeme mnogi protestantski teoloziuviaju da je protestantska reformacija s prljavom vodom izbacila i mnogo dje-ce te uviaju da je KatoliËka crkva saËuvala bitne vrijednosti krπÊanske porukei tradicije. To samo moæe znaËiti da katoliËki teolog KristiÊ ne razumije dobro niKatoliËku crkvu ni protestantsku reformaciju.

KristiÊ isto tako kritizira Crkvu πto se usprotivila liberalizmu koji potiËe slo-bodu, ne razumijevajuÊi, oËito, problem(e) koje je Crkva imala — i danas ima— s povrπnim razumijevanjem slobode.

To je supstancija KristiÊeva argumenta, ako je supstancija prava rijeË. Kad sedobro promotri KristiÊevo shvaÊanje flkatoliËkog integrizma«, stjeËe se nedvojbendojam o vrlo simplificiranom shvaÊanju povijesti i ideja koje se svodi na to daje ono πto je starije po definiciji loπe, a da su pojave novijega datuma po sebidobre. To je, meutim, upravo definicija terora modernosti, gdje saeculum odre-uje vrijednosti koje duh mora slijediti. Dosljedno, i Crkva, koja bi i po KristiÊe-vu shvaÊanju trebala njegovati duhovnu dimenziju æivota, mora slijediti duh vre-mena, truditi se æivjeti modernost, ako je KristiÊ ne æeli prozvati faπistiËkom iliu najmanju ruku konzervativnom i natraænom. Da je to pak stalna napast ljudiu Crkvi, potvruju razni KristiÊi ne samo meu Hrvatima, nego svuda u svijetui u svim vremenima. Usprkos KristiÊevu vjerovanju da je protestantska reforma-cija utjelovljenje evaneoske poruke, upravo je ona prvi veÊi radikalniji korak uupravo opisanome smjeru povoenja za svijetom. Nije, na sreÊu, nedostajalomeu protestantima osoba koje su se opirale diktaturi modernosti, iako Ëesto ni-su uspijevali, ali je Ëudno da teolog FranjevaËke teologije iz Sarajeva nije sposo-ban prepoznati takve teologe u protestantskim crkvenim zajednicama, nego sepoziva na katoliËke teologe koji uporno æele biti protestanti.

Potpuno oËekivano, teolog s FranjevaËke teologije u Sarajevu kritizira Crkvuπto je osudila komunizam te tako onemoguÊila istinsku spoznaju vrijednosti so-cijalne pravde. Da tako nije objavljeno, Ëovjek ne bi povjerovao, jer trebalo bipretpostaviti da je teolog barem Ëuo, ako nije Ëitao, brojne socijalne enciklikeod one najpoznatije iz 1891. do onih iz naπega vremena. I zna li teolog πto jeKatoliËka crkva osudila kad je osudila komunizam?! »udno je da se KristiÊ nebuni protiv osude nacionalsocijalizma iste godine kad je osuen komunizam.»emu takva izbirljivost i koji su kriteriji za izbirljivost? Kriterij je najobiËnije, pri-zemno politikanstvo. Crkva se, kaæe KristiÊ, priklonila flmalim autoritarnim po-


uvjeriti Boπnjake da su oni joπ od Stadlera zavoeni i u konaËnici zavedeni pos-tali Hrvatima. I u zadnjemu ratu Tuman ih je zaveo uvjeravanjem da su Hrvatii da treba voditi hrvatsku politiku, ali oni su se tomu protivili, a kao dokaz isti-Ëu prosvjed protiv Tumanove politike iz sigurne zagrebaËke zavjetrine iz kojesu branili Bosnu i bosanstvo. Oni zapravo æele reÊi da su sluËajni Hrvati. Da, toje preslika dobropastirskoga jugoslavenstva. I Ëlanovi flDobroga Pastira« stidjelisu se biti Hrvatima, ali i Bosancima. Kada su govorili o domovini mislili su is-kljuËivo na — Jugoslaviju.

O katoliËkom integrizmu

Na upuÊivanju na Strechu ©eperiÊ zahvaljuje Alenu KristiÊu, joπ jednom diplo-mandu FranjevaËke teologije u Sarajevu. Kad se uzme u obzir da je Strecha bioËest gost na toj franjevaËkoj teologiji, oËito su njegove povijesne interpretacijepostale vade mecum tamoπnjih studenata teologije i nekih profesora.

No KristiÊevo elaboriranje katoliËkog integrizma otkriva mnogoπto o njego-vu osebujnome shvaÊanju povijesnih trendova. Ne iznenauje da se opet osla-nja na M. Strechu ni da niπta supstancijalnoga o samim tim trendovima ne do-nosi. Evo saæetka KristiÊeva argumenta. Crkva se usprotivila prosvjetiteljstvu, po-zitivizmu, liberalizmu, socijalizmu, demokratizmu i znanosti jer su bili nositeljinovoga svjetovnog poretka i tako ugrozili njezino samostojno vladanje svije-tom.1188 Sve πto su ti flizmi« donijeli KristiÊ veliËa kao flmodernitet«, a tomu se Crk-va æestoko opirala i taj otpor je flkatoliËki integrizam«.

E sad: Crkva je uvidjela svoje zablude, uvjeren je fundamentalni teolog Kris-tiÊ, i to priznala na Drugome vatikanskome saboru, ali se u Crkvi pojavilo mno-go flkatoliËkih fundamentalista, koji predstavljaju suvremenu reakciju na taj mo-dernitet« i novu verziju flkatoliËkog integrizma«. KristiÊ se naslanja i na komunis-tiËku dobropastirsku hermeneutiku te fundamentalnoteoloπki upozorava: flKaoπto je katoliËki integrizam odveo Crkvu u pragmatiËno-politiËke saveze s autori-tarnim faπistiËkim i nacistiËkim reæimima, tako je katoliËki fundamentalizam kodnas umnogome odgurao Crkvu u pragmatiËno-politiËki savez s nacionalistiËko-politiËkim snagama s hrvatskim nacionalnim predznakom«.1199

Tu opet uvelike zaudara po sadaπnjim bosansko-hercegovaËkim politiËkimsvrstavanjima, ali o tome kasnije; za sada djeluje umirujuÊe πto imamo takve teo-loπke autoritete koji Êe unijeti svjetla i zdravoga razuma u svijet te prosvijetlitipameti katolicima od pape, kardinala, nadbiskupa i biskupa do katolika koji ni-malo ne dvoje o KristiÊevim nekontroliranim i neargumentiranim izjavama. Ka-ko i neÊe kad se za Hrvatski katoliËki pokret biskupa Antuna MahniÊa, taj kato-liËki integrizam à la Croatia, ne oslanja na malo brdo knjiga, Ëlanaka, Ëak i dok-

1188 Alen KRISTI∆, flII. svjetski rat u sutjeπkoj samostanskoj kronici: Prema redefiniranju identiteta ka-tolika-Hrvata u BiH«, Status, br. 14, proljeÊe 2010., 80-100.1199 Isto, 93, bilj. 82.


od nacistiËkih, a jame i neobiljeæena masovna grobiπta po dijelovima bivπe Ju-goslavije svjedoËanstvo su da je i komunizam bio brutalan kao πto je i postoja-nje logora za eliminaciju Æidova svjedoËanstvo o brutalnosti nacionalsocijalizma.

KristiÊ se upuπta i u historiografske vode, ali kako razvija misao potpunoahistorijski, sluæeÊi se metodologijom druπtvenih znanosti u kojima su povijesneËinjenice korisne ako potvruju unaprijed postavljenu teoriju (model), ne bihhtio troπiti vrijeme na njegove historiografske zakljuËke. Radije Êu se osvrnuti najoπ jednog alumnusa FranjevaËke teologije u Sarajevu, povjesniËara fra Petra Je-leËa i njegove zakljuËke o crkvenim ljudima u Nezavisnoj Dræavi Hrvatskoj(NDH). I KristiÊ se poziva na JeleËa kao mjerodavnoga tumaËa zbivanja novijebosanskohercegovaËke povijesti. OpÊenito je zanimljivo da taj krug ljudi iznosivrlo sliËne ideje, meusobno se citiraju i, πto je nepreporuËljivo, rijetko se osvr-Êu na povjesniËare i druge znanstvenike izvan svojega kruga.

O Nezavisnoj Dræavi Hrvatskoj,franjevcima i drugim sveÊenicima u Bosni i Hercegovini

Susret s historiografijom fra Petra JeleËa bio je razoËaranje, utoliko veÊe πto sumi osobna oËekivanja bila velika. Æelio sam, kako sam mu u Rimu osobno re-kao, da netko dobro proËeπlja arhive i napiπe dobar, znanstveno utemeljen rado KatoliËkoj Crkvi u Bosni i Hercegovini u doba NDH. Nadao sam se da Êe toupravo biti JeleËeva disertacija. No kod njega se dogaa upravo ono πto se nebi oËekivalo ni od njega ni od bilo koga drugoga tko se ozbiljno laÊa analizeodnosa Crkve i dræavnih vlasti u NDH, odnosno u Bosni i Hercegovini.2211 To sevidi odmah u njegovu odnosu prema postojeÊoj historiografiji. JeleË se ograu-je od flkomunistiËke« i flvelikosrpske« historiografije koja je a priori protukatoliË-ka i od strane historiografije koja je pod utjecajem komunistiËke i velikosrpske;niπta od toga zapravo ne analizira, nego samo nabraja. JeleË zatim spominje au-tore koji tretiraju poloæaj KatoliËke crkve nakon rata i zloËine nad sveÊenstvomkoje su poËinili komunisti. Njihov pristup ne odobrava, jer ti autori navodno nenalaze nimalo odgovornosti na Crkvi tijekom rata, πtoviπe da flsimpatiziraju« us-taπe i flizbjegavaju govoriti o njihovim zloËinima«.2222 Oni navodno predstavljajudrugi historiografski ekstrem, hrvatsku nacionalistiËku historiografiju.2233 Paradok-


redcima«, poput Salazarova u Portugalu, Francova u ©panjolskoj, Mussolinijevau Italiji, æaleÊi valjda πto (i) ti poredci nisu progonili Crkvu. Naravno da KristiÊoptuæuje Crkvu i zbog Hitlerova dolaska na vlast u NjemaËkoj!! »ovjek bi od teo-loga, pa i s FranjevaËke teologije u Sarajevu, oËekivao sofisticiraniju raspravu ko-ja uvaæava povijesne okolnosti, intelektualni i politiËki kontekst te osobna is-kustva mnogih krπÊana. Takva rasprava, dakako, zahtijeva mnogo viπe intelek-tualnog i sjedilaËkog napora, ali i najobiËnijega poπtenja, πto bi sve, vjerojatno,eliminiralo lake ideoloπke naljepnice s Crkava i pokreta te onemoguÊilo i Kris-tiÊe da vitlaju odobravanjima i osudama.

Meu brzopletim KristiÊevim osudama karakteristiËna je ona koju — nekri-tiËki kao i gotovo sve ostalo — preuzima od notornih protukatolika i krivotvo-ritelja povijesti o flπutnji Pija XII.« i o tome da je Crkva viπe strahovala od komu-nizma nego od nacizma. Naravno da je komunizam smatrala velikim zlom, jerga je prvoga iskusila. Kad se i nacizam pokazao jednako zlim, Crkva ga je jed-nako osudila.

Po istoj simplificiranoj shemi KristiÊ prosuuje i bosanskoga franjevca fra Ar-kanela GrgiÊa, fratra koji je vodio kroniku sutjeπkoga samostana u vrijeme Dru-goga svjetskog rata. KristiÊ dijagnosticira: katoliËki integrizam i napose crkveniantikomunizam razlog su fra Arkanelova uvjerenja da su NjemaËka i Italija sa-veznici Hrvatske. Valjda uviajuÊi apsurdnost svojih postavki, ipak priznaje dasu u svemu tome vaæni Ëimbenici flpolitiËko-nacionalni sukobi Srba i Hrvata uPrvoj Jugoslaviji«.2200 Onda slijedi istinski dobropastirski tour de force u kojem seosjeÊa utjecaj fratara Ëlanova SocijalistiËkoga saveza: bilo je i meu bosanskimfratrima onih koji su flprozreli da na krπÊanstvo veÊa opasnost vreba od nacizmai faπizma nego od komunizma« i neizostavno spominjanje fra Joze MarkuπiÊa(spominje i Dietricha Bonhoeffera meu njemaËkim protestantima). Nema, me-utim, temelja na koji bi KristiÊ oslonio svoju tvrdnju da su bilo MarkuπiÊ biloBonhoeffer prosuivali da je komunizam za krπÊane manje zlo od nacizma. Dase Bonhoeffer i upustio u takvo argumentiranje, argument bi mu bio oslabljenËinjenicom πto nije imao iskustva æivljenja pod komunizmom. Ni MarkuπiÊ nijeimao takvog iskustva te se i njegovo simpatiziranje komunista tijekom rata i pri-klanjanje njima poslije rata moæe promatrati iskljuËivo kao politiËka prosudba iprilagodba, baπ kao πto je i fra Arkaneo GrgiÊ prosuivao i prilagoavao se. Ci-tiranje MarkuπiÊa da Êe se moliti za sovjetsku Rusiju ako zarati s Nijemcima iz-reËena je, dakako, u vrijeme kad nije znao da Êe sovjetska Rusija doÊi i na nje-gov prag. U tom svjetlu, vaænija je MarkuπiÊeva opaska da flnikoga nije mrzio kaosovjetsku Rusiju«. Pitanje sliËnosti i razlika izmeu ta dva totalitarna politiËkasustava suvremena je tema i ona ide prema razrjeπenju uvidima da je jedan ubi-jao ljude zbog rasne, drugi zbog klasne pripadnosti i razliËitoga politiËkog i vjer-skog uvjerenja. Pri tome treba dræati na umu da su komunistiËke ærtve brojnije

2200 Isto, 95.

2211 JeleË je upravo to uzeo za temu svoje doktorske disertacije koju je obranio na Papinskom sveu-Ëiliπtu Gregoriani u Rimu 2006. godine. Prema rimskim obiËajima, dio te diseratacije je i objavio:Petar JELE», La Chiesa Cattolica in Bosnia ed Erzegovina e lo Stato Indipendente Croato (1941—1945), Pontificia Università Gregoriana — Facoltà della storia e dei beni culturali della Chiesa, Ro-ma, 2006.2222 P. JELE», La Chiesa Cattolica in Bosnia ed Erzegovina, 17.2233 Isto, 19. Pretpostavljam da mladi franjevac moje radove o odnosima crkvenih i ustaπkih vlasti uNDH svrstava u neku posebnu kategoriju izmeu komunistiËke ili velikosrpske i nacionalistiËke,jer ih gura u biljeπku, uz napomenu da jedini obraujem temu crkveno-dræavnih odnosa u NDH,ali da se na Bosnu i Hercegovinu osvrÊem samo na nekoliko stranica, vidi: P. JELE», La Chiesa Cat-tolica in Bosnia ed Erzegovina, 15, bilj. 11, s referencijom na: J. KRI©TO, KatoliËka crkva i Neza-


©ariÊ, biskupijski sveÊenici Boæidar Bralo, Dragutin Kamber i drugi ljudi KatoliË-ke crkve krivi su zato πto su franjevaËki i drugi sveÊenici imali problema s ko-munistiËkim vlastodrπcima,2299 a na franjevce koje su komunisti ubili ili muËili pozatvorima malo se ili uopÊe ne osvrÊe. S druge strane, sve povjesniËare koji nenalaze rijeËi pohvale za one franjevce koji su bili flsimpatizeri partizana«, pred-voenih komunistima, JeleË svrstava u kategoriju flhrvatske klerikalne i naciona-listiËke historiografije«.3300 Teπko je tu izbjeÊi asociranje na komunistiËku optuæbuzbog flklero-faπizma i nacionalizma«.

Kao i kod KristiÊa i nekolicine drugih sarajevskih intelektualaca u franjevaË-koj orbiti, opet se javlja isticanje fra Josipa MarkuπiÊa, flsimpatizera partizana«,kao paradigmatskoga ponaπanja u susretu s flproleterskom revolucijom« i komu-nistiËkim totalitarizmom. Ostaje, meutim, potpuno nejasno zaπto JeleË, ©eperiÊ,KristiÊ, LovrenoviÊ, MarkuπiÊ, OrπoliÊ, MarkeπiÊ, ©arËeviÊ i joπ poneki opravda-vaju mijeπanje u politiku fratara flsimpatizera partizana« (MarkuπiÊa i joπ poneko-ga), a to ne odobravaju onima manje naklonjenima partizanima ili flsimpatizeri-ma ustaπa« (GrgiÊa i drugih), ako priznaju da su i partizani i ustaπe Ëinili zloËi-ne. Ostaje objaπnjenje da ti fratri i njihovi suputnici pokuπavaju opravdati sluæi-naËko i dodvorniËko ponaπanje svoje subraÊe u flDobrom Pastiru«, a vjerojatnobi se tu naπlo i rodbinskih interesa. ©arËeviÊevo ponovno publiciranje Gavrano-ve apologije flDobroga Pastira« jedan je od jasnih pokazatelja tog objaπnjenja.ZnaËi li to opet da se danaπnji sljedbenici odriËu onih brojnijih svojih Ëlanovakoji su ustrajali u uvjerenju da flsovjetska Rusija«, kao i svaki izdanak njezine his-torijske metamorfoze ukljuËujuÊi i jugoslavenski, zasluæuje najviπi stupanj prije-zira? U svakom sluËaju, da danaπnji sljedbenici dobropastirske prilagodljivosti neπtite upravo Ëlanove toga problematiËnog druπtva — Ëak ga izriËito opravdava-ju — i fra Jozo MarkuπiÊ postao bi predmetom psihoanaliziranja i svakojakihdrugih propitivanja kao πto su postali fra Arkaneo GrgiÊ, nadbiskup Ivan Ev.©ariÊ i dr. I on se, naime, kao i fra Arkaneo i nadbiskup ©ariÊ prije njega u da-tim politiËkim okolnostima opredijelio za politiËkoga saveznika koji mu se Ëinioprihvatljivijim za oËuvanje i odræanje nekakvih interesa, iako svjestan zloËinaË-koga karaktera svoga odabranika, KomunistiËke partije Jugoslavije. Ako moædanije bio svjestan zloËinaËkoga karaktera komunistiËke ideologije i vlasti — iakose, s obzirom na njegov komentar o sovjetskoj Rusiji i na neposredno iskustvoprogona svoje subraÊe, to ne Ëini vjerojatnim — opet bi se nametalo pomnopropitivanje njegova karaktera, intelektualnih i svakih drugih sposobnosti, ali ikonkretnih politiËkih i druπtvenih okolnosti. Selektivna memorija koja je prisut-na kod toga sarajevskoga kruga flprisilno hrvatskih« intelektualaca, uz usputnospominjanje komunistiËkih zloËina, zar to nije neka vrsta sudjelovanja u zloËi-nu?


salno, JeleË ovime propagira komunistiËku i velikosrpsku historiografsku para-digmu, koju inaËe izrijekom kritizira, da zloËini nad crkvenim i civilnim osoba-ma nakon rata ne mogu biti odvojeni od ustaπkih zloËina.2244 KomunistiËki zloËi-ni se relativiziraju kao osvetniËki ispadi, πto je upravo teza onih koji su u timzloËinima sudjelovali, onih koji su pod istim izgovorom 1991. napali Hrvatsku iBosnu i Hercegovinu i onih danas koji ne shvaÊaju zloËinaËki karakter komu-nistiËke vlasti. JeleË obeÊaje da Êe iÊi srednjim putem2255 i da predstavlja fldrukËi-ju« i flpotpuniju« historiografiju,2266 ali na samom poËetku otkriva karte da je to putminucioznog traæenja negativnosti u katoliËkim redovima. No onda se susreÊe-mo s najproblematiËnijim dijelom njegove historiografske metodologije. JeleËkrivce pronalazi ponajviπe u biskupijskom sveÊenstvu i osobito vrhbosanskomnadbiskupu Ivanu Ev. ©ariÊu, a svijetle iznimke pronalazi samo u redovima fra-njevaËke subraÊe, i to u onima koji su (kasnije) bili Ëlanovi sveÊeniËkog udruæ-enja flDobri Pastir«. Ostaje ipak nejasno kako bi u tu priËu inkorporirao svoju su-braÊu koju su komunisti tijekom rata ili nakon njega ubili ili dræali u zatvorimate od posljednjih iznudili pristanak na formiranje neslavnoga sveÊeniËkog udruæ-enja flDobri Pastir«. Jesu li oni nevine ærtve komunistiËkih zloËinaca? Ako jesu,komunistiËko razdoblje odnosa prema KatoliËkoj crkvi i katolicima ne moæe seni na koji naËin opravdati ili relativizirati.2277 Ako nisu, nego su — prema flkomu-nistiËkoj, velikosrpskoj i JeleËevoj historiografiji« — ærtve opravdanog gnjeva, bi-lo bi nuæno pokazati zbog Ëega su takve kazne zasluæili. JeleË je pred nemogu-Êom zadaÊom, jer je dopustio da mu historiografsku paradigmu odreuju oni ko-ji s historiografijom nemaju nikakve veze, nego su izumitelji novih ideoloπkihmatrica, poput knjiæevnika Ivana LovrenoviÊa i socijalistiËkoga fratra Marka Or-πoliÊa.2288 Zato su njegovi odgovori na ta pitanja apsurdni i groteskni: nadbiskup

visna Dræava Hrvatska 1941.—1945. JeleË pogreπno navodi da je moja knjiga Sukob simbola. Poli-tika, vjere i ideologije u Nezavisnoj Dræavi Hrvatskoj drugo izdanje prvih dviju ranije objavljenihknjiga (KatoliËka crkva i Nezavisna Dræava Hrvatska 1941.—1945., I.-II., Hrvatski institut za povi-jest — Dom i svijet, Zagreb, 1998.). Teπko se, na æalost, oteti dojmu da JeleË ne donosi niπta bitnonovoga osim nizanja poduæih (ne uvijek potrebnih) citata iz suvremenih novina, gotovo bez ana-litiËkih napora i smjeπtaja tih napisa u povijesni kontekst.2244 JeleË nekritiËki usvaja i liberalno-komunistiËku invenciju «politiËkog katolicizma” za opisivanjestanja u hrvatskom katolicizmu druge polovice 19. i poËetka 20. stoljeÊa, osobito aktivnosti prvo-ga vrhbosanskog nadbiskupa J. Stadlera.2255 Kao primjer takvoga puta navodi poljskog povjesniËara Jana Mikruta, Die christichen Märtyrerdes Nationalsozialismus und Totalitarismus in Mitteleuropa 1938—1945, Dom-Verlag, Wien, 2005.2266 P. JELE», La Chiesa Cattolica in Bosnia ed Erzegovina, 22. Znam, meutim, da Mikrut, Ëlan pov-jerenstva za JeleËevu disertaciju, nije bio oduπevljen njegovim radom.2277 Internetski portal Bosne Srebrene, na kojem se navode njezini muËenici, nema muËenika 20. sto-ljeÊa. (http://www.bosnasrebrena.ba/php/modules.php?name=Sections&op=listarticles&secid=8).2288 P. JELE», La Chiesa Cattolica in Bosnia ed Erzegovina, 18.; Intervju novinara lista Srpskoga de-mokratskog foruma Bojana RapajiÊa s Markom OrπoliÊem u povodu predstavljanja njegove knjigeu Zagrebu, pod naslovom flZlodusima nasuprot«, Identitet, Zagreb, travanj-april, 2006., 22-24.

2299 P. JELE», La Chiesa Cattolica in Bosnia ed Erzegovina, 39, 45, 46-51. 3300 Isto, 162-163, bilj. 333.


Nastavak kumroveËke πkole?©to objedinjuje ©arËeviÊevo ponovno tiskanje u jednom svesku protustadlerov-ske polemike pok. fra Ignacija Gavrana i njegove obrane sveÊeniËkoga udruæe-nja flDobri Pastir«, ©eperiÊevih i KristiÊevih prozivanja dobroga dijela Crkve zbogflkatoliËkog integrizma«, JeleËevih osebujnih povijesnih tumaËenja i opÊenito ide-ja kruga ljudi u Sarajevu koji su vrlo prisutni u medijima? To da su povezani sFranjevaËkom teologijom u Sarajevu, bilo kao profesori, uËenici ili duhov-ni/ideoloπki suputnici. Æestina pak kojom napadaju neistomiπljenike, predanostideologiji koja ih nosi i ustrajnost kojom zraËe dozivaju u pamet ideoloπke bor-ce kakvi su se odgajali u PolitiËkoj πkoli Saveza komunista Hrvatske u Kumrov-cu. I njihova kvazi teoloπka ideologija naznaËava ukorijenjenost u komunistiË-koj revolucionarnoj ideologiji. Uistinu, FranjevaËka teologija u Sarajevu, ono is-to tijelo koje se od poËetka predstavljalo komunistiËkim vlastima kao utvrda sve-ÊeniËkog udruæenja flDobri Pastir«, kao da je, u svojim spomenutim korifejima,ostala oazom u kojoj se njeguju vrijednosti koje to ne mogu biti i u kojoj se od-gajaju mrzovoljnici koji Êe smatrati duænoπÊu perpetuirati neËije polemiËke spi-se kako bi se podræavalo protivljenje legitimnim predstavnicima Crkve.

Naravno da ne moæe biti rijeËi o svim i svakom pojedinom Ëlanu zbora Fra-njevaËke teologije u Sarajevu i zato sam nastojao ukazati na pojedince. I, daka-ko, nisam govorio o ljudima, nego samo o onome πto su napisali i objavili op-Êinstvu.

OCJENE IPRIKAZI

pil

ar

Ocjene i prikazi 133

Dr. Franjo Tuman u okviru hrvatskehistoriografije, Zbornik radova saznanstvenog skupa odræanoga uHrvatskom institutu za povijest uZagrebu 10. i 11. prosinca 2009.,urednica Vijoleta Herman KauriÊ,Hrvatski institut za povijest, Zagrebi Hrvatski institut za povijest —Podruænica za povijest Slavonije,Srijema i Baranje, Slavonski Brod,Zagreb, 2011., 580 str.Zbornik radova Dr. Franjo Tuman uokviru hrvatske historiografije nastao jekao rezultat istoimenoga znanstvenogskupa odræanoga prije tri godine u flZlat-noj dvorani« Hrvatskoga instituta za povi-jest u Zagrebu u povodu obiljeæavanjadesete obljetnice smrti dr. Franje Tuma-na, povjesniËara i prvoga predsjednikaRepublike Hrvatske.

Dr. Franjo Tuman kao politiËar u hr-vatskoj je javnosti dvojako percipiran.Neki mu odaju priznanje kao odluËuju-Êem Ëimbeniku u stvaranju samostalnehrvatske dræave, a drugi mu nastoje uma-njiti vaænost kritizirajuÊi njegov naËin vo-enja dræave (1990-ih godina). U Zborni-ku radova naglasak je stavljen na njegovrad kao povjesniËara, premda, kako tvrdiakademik StanËiÊ, nije moguÊe odvojitinjegovo djelovanje kao povjesniËara i po-litiËara, πto je jasno vidljivo u nekolikotekstova u Zborniku.

Zbornik sadræi dvadeset i dvije ras-prave, od kojih je sedamnaest posveÊenoTumanovim interpretacijama, ocjenamai pogledima na prijelomne povijesne do-gaaje i osobe. U tri rasprave autori ana-liziraju njegovo poimanje nacionalnogidentiteta, nacionalnog pitanja, nacional-ne dræave te samoodreenja naroda. Dvapreostala rada funkcioniraju samostalno.Prvi donosi portret Franje Tumana kao

prvog ravnatelja Instituta za historiju rad-niËkog pokreta Hrvatske (danas: Hrvatskiinstitut za povijest), a drugi, posljednji poslijedu, bibliografiju Tumanovih radovai radova o Tumanu.

Zbornik poËinje prilogom Mire KolarDimitrijeviÊ flFranjo Tuman i organizaci-ja rada u Institutu za historiju radniËkogpokreta Hrvatske od 1961. do 1967.« (str.9-40) u kojem se iznose brojni podatci oTumanovoj ulozi ravnatelja te njegovuuklanjanju s Ëelnoga mjesta pod optuæ-bom da je Institut pretvorio u æariπte na-cionalistiËkog djelovanja.

Nikπa StanËiÊ se u radu flDr. FranjoTuman izmeu politike i povijesti: povi-jesna predodæba o hrvatstvu i jugoslaven-stvu, slavenstvu i internacionalizmu« (str.41-58) osvrÊe na srediπnje teme Tuma-nova istraæivanja, tj. na politiËke ideje iprograme 19. i 20. stoljeÊa. Autor istiËekako je u prvom razdoblju djelovanja Tu-man bio dio glavne struje onodobne hr-

Ocjene i prikazi 135PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. VII. (2012.), br.14 (2)134

vatske historiografije s primjetnom do-zom neovisnosti koja je kulminirala u in-terpretaciji sporazuma CvetkoviÊ—Ma-Ëek, odstupajuÊi od tadaπnjih sluæbenihideologiziranih ocjena. Nakon iskljuËenjaiz Saveza komunista Hrvatske te odlaskaiz Instituta, iz Tumanovih su se radovasve ËeπÊe mogle iπËitavati politiËke poru-ke.

U radu flPovjesniËari koji proriËu una-trag i povjesniËari koji piπu buduÊu povi-jest« (str. 59-77) Miroslav Tuman u se-dam toËaka (tvrdnji) analizira pitanje pri-rode i uloge povijesnoga znanja i povijes-ne znanosti da bi objasnio kako je dr.Franjo Tuaman poznavajuÊi povijest irazumjevπi ju kao neiscrpno vrelo primje-ra iskoriπtenih i propuπtenih prilika, od-nosno kao znanje za akciju i oblikovanjebuduÊnosti, uspio ostvariti teænju za stva-ranjem samostalne hrvatske dræave.

U tekstu Alberta Binga flFranjo Tu-man i samoodreenje naroda« (str. 79-87)iznesena je geneza Tumanova gledanjana koncept samoodreenja naroda u ras-ponu od Lenjinova marksistiËkog poima-nja, kojeg se, tvrdi autor, nije uspio pot-puno osloboditi kao srediπnje teme svo-jih promiπljanja do vlastitoga politiËkogangaæmana kao prvoga demokratski iza-branog predsjednika Republike Hrvatske.

Blok πest tema koje obuhvaÊaju raz-doblje Prvoga svjetskog rata i KraljevineSrba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslavije otva-ra rad Stjepana MatkoviÊa flPrvi svjetskirat u djelu dr. Franje Tumana« (str. 89-101). Autor zakljuËuje kako je Prvi svjet-ski rat za dr. Tumana bio prekretnica ugeopolitiËkom smislu koja je temeljitopromijenila smjer moderne europske po-vijesti s dalekoseænim posljedicama zasudbinu Hrvata.

Na MatkoviÊev tekst nadovezuje seprilog Zlatka MatijeviÊa fl'Svjetski rat i Hr-vati', dr. Franjo Tuman o Pilarovu pro-miπljanju hrvatske politike u uvjetima Pr-voga svjetskog rata (1915.)« (str. 103-124).Autor raπËlanjuje dijelove Pilarove broπu-re Svjetski rat i Hrvati, objavljene podpseudonimom Dr. JuriËiÊ, na koje se dr.Tuman osvrnuo u knjizi Hrvatska u mo-narhistiËkoj Jugoslaviji 1918.—1941., I.(Zagreb, 1993.).

Mato ArtukoviÊ u radu flOcjena Hrvat-sko-srpske koalicije i Svetozar PribiÊeviÊu djelu dr. Franje Tumana« (str. 125-143)istiËe da je Tumanova ocjena kako jeHrvatsko-srpska koalicija na Ëelu sa S.PribiÊeviÊem imala za cilj æurno i bezu-vjetno ujedinjenje hrvatskih zemalja sKraljevinom Srbijom (1918.) na osnovidræavnog centralizma i srpskog hegemo-nizma znanstveno utemeljena.

Tumanovu ocjenu Stjepana RadiÊadonosi Hrvoje »apo u prilogu flStjepanRadiÊ u djelima dr. Franje Tumana« (str.145-164).

U prilogu Zdravka Dizdara flDr. Fra-njo Tuman o ustrojstvu i djelovanju re-presivnog sustava reæima monarhistiËkeJugoslavije na podruËju Hrvatske (1918.—1941.)« (str. 165-210) analizira se Tuma-nova ocjena meuratnoga jugoslaven-skog represivnog sustava i njegovih glav-nih nositelja.

Kreπimir Regan u Ëlanku flOcjena spo-razuma CvetkoviÊ—MaËek i dræavnogudara 27. oæujka 1941.« (str. 211-236) pri-kazuje povijesne okolnosti koje su dove-le do uspostave Banovine Hrvatske(1939.) i dræavnoga udara kojim je sruπe-na vlada CvetkoviÊ—MaËek, koja je pot-pisala pristupanje Kraljevine JugoslavijeTrojnom paktu (1941.).

Tematski blok posveÊen Drugomsvjetskom ratu otvara rad Anelka Mijato-viÊa flDrugi svjetski rat u Hrvatskoj i Jugo-slaviji u djelima dr. Franje Tumana« (str.237-248). Autor na temelju raπËlambe Tu-manovih knjiga, studija, enciklopedij-skih tekstova i izlaganja zakljuËuje kakose Tumanovi radovi mogu podijeliti naone koji ne izlaze iz flmainstreama« neka-daπnje jugoslavenske historiografije i onekoji svojim znanstvenim pristupom na-puπtaju okvir marksistiËko-dogmatske in-terpretacije povijesti.

NaslanjajuÊi se na prethodnu temuBranko Dubravica u prilogu flRazvoj voj-ske antifaπistiËke Hrvatske u djelima dr.Franje Tumana« (str. 249-262) istiËe daje dr. Tuman u svojim radovima dokazi-vao brojËano iznadprosjeËan hrvatski do-prinos stvaranju NarodnooslobodilaËkevojske i partizanskih odreda.

Povijesti Nezavisne Dræave HrvatskeposveÊena su dva priloga: flTumanovaocjena represivnosti ustaπkog pokreta«(str. 263-278) Davora KovaËiÊa i flNezavis-na Dræava Hrvatska i ærtve Drugoga svjet-skog rata u povijesnim istraæivanjima Fra-nje Tumana« (str. 279-312) Marija Jareba.D. KovaËiÊ naglaπava da je prema Tu-manovu miπljenju Nezavisna Dræava Hr-vatska bila samo jedan od kamenËiÊaugraenih u πiri mozaik njemaËkih i tali-janskih revizionistiËkih i imprijalistiËkihplanova te da se stoga morala prilagoa-vati politiËkim interesima svojih savezni-ka. M. Jareb istiËe da je dr. Tuman pri-davao veliku pozornost ratnim ærtvama ipobijanju mita o genocidnosti hrvatskoganaroda.

Nikica BariÊ u prilogu flPrvi hrvatskipredsjednik dr. Franjo Tuman o jugosla-venskom predsjedniku Josipu Brozu Titu«

(str. 313-340) piπe o pozitivnom odnosudr. Tumana prema J. Brozu Titu, voijugoslavenskih komunista. Autor se osvr-Êe i na Tumanova nastojanja oko flna-cionalne pomirbe« radi prevladavanjaideoloπkih podjela u hrvatskom nacional-nom korpusu.

Petar StrËiÊ u raspravi flPogledi FranjeTumana do 1971. godine o radniËkompokretu u Hrvatskoj, KPH/SKH (KPJ//SKJ), NOP-u/NOR-u, komunizmu i soci-jalizmu (Kratki pregled)« (str. 341-359)prikazuje Tumanov profesionalni puta sobzirom na odabir istraæivaËkih tema.

Na temelju neobjavljene arhivske gra-e iz Osobnog fonda V. BakariÊa DinoMujadæeviÊ u prilogu flSukob VladimiraBakariÊa i Franje Tumana 1961.—1967.«(str. 361-369) analizira stajaliπta V. Baka-riÊa o Franji Tumanu kada je bio na Ëe-lu Instituta za historiju radniËkog pokre-ta.

U prilogu flDr. Franjo Tuman, Jugo-slavenska/Hrvatska akademija i Maticahrvatska« (str. 371-380) Dubravko JelËiÊopisuje suradnju dr. Tumana od povrat-ka iz Beograda u Zagreb poËetkom πez-desetih godna proπloga stoljeÊa s Jugosla-venskom akademijom znanosti i umjet-nosti (danas: Hrvatska akademija znanos-ti i umjetnosti) i Maticom hrvatskom. Au-tor prikazuje i okolnosti u kojima je spri-jeËen Tumanov izbor za dopisnoga Ëla-na Akademije 1965. godine.

Jure Kriπto u raspravi flKatoliËka crkvai katolicizam u djelu Franje Tumana«(str. 381-402) analizira Tumanove histo-riografske i druge radove o KatoliËkojcrkvi opÊenito i napose u Hrvatskoj. Pre-ma autorovu miπljenju iz nekih se Tu-manovih tekstova moæe oËitati i njegovosobni odnos prema katolicizmu.


Nevio ©etiÊ je u raspravi flFranjo Tu-man i Istra« (str. 403.-424) ustvrdio da jedr. Tuman kao povjesniËar, politiËar idræavnik istinski poznavao proπlost Istre injezin proces nacionalne integracije uukupni hrvatski nacionalni prostor.

Zanimljiv odmak od veÊine tekstovaprilog je Jakπe Raguæa flDr. Franjo Tu-man u srpskoj historiografiji« (str. 425--448) u kojem se na temelju analize rado-va osamdeset i osam suvremenih srpskihhistoriËara daje prikaz njihove percepcijedr. Franje Tumana. Autor zakljuËuje daje suvremena srpska historiografija bezvaljanih argumenata, sluæeÊi se metodomistrgnutih citata, stvorila negativnu sliku oFranji Tumanu kao povjesniËaru, politi-Ëaru i dræavniku.

Zbornik radova zavrπava prilogomPetra MamiÊa flBibliografija radova dr.Franje Tumana i bibliografija radova odr. Franji Tumanu (Izbor)« (str. 449-569).

Na posljednjim stranicama Zbornikaobjavljeno je Ëetrnaest fotografija iz albu-ma obitelji Tuman (str. 571-580).

Zbornikom radova Dr. Franjo Tu-man u okviru hrvatske historiografije nadoliËan je naËin obiljeæena πezdeseta go-diπnjica osnutka Instituta, ali i odana po-Ëast njegovu osnivaËu i prvom ravnatelju,koji je svojim znanstvenim opusom osta-vio neizbrisiv trag u hrvatskoj historiogra-fiji.

• Ivana Æebec ©ilj

Ivica Zvonar, Mons. dr. Fran Barac(1872.—1940.). Æivot i djelo, Krπ-Êanska sadaπnjost, Zagreb 2012.,367 str.

Knjiga Ivice Zvonara o æivotnom putuFrana Barca, sveuËiliπnog profesora, ka-toliËkog sveÊenika, politiËara i javnogadjelatnika, rezultat je minucioznoga is-traæivaËkog rada na dostupnoj znanstve-noj i publicistiËkoj literaturi te arhivskojgrai. Autor je sadræaj knjige podijelio napredgovor, uvod, popis kratica, tri po-glavlja i zakljuËak. Na kraju su pridodanikazalo osobnih imena, popis izvora i lite-rature te saæetak na engleskom jeziku ibiljeπka o autoru.

U flUvodu« (str. 13-17) Zvonar obraz-laæe metodologiju koju je koristio u pisa-nju knjige. Iznio je i najvaænija istraæivaË-ka pitanja koja su ga motivirala da istraæiBarËev doprinos na crkvenom, pedagoπ-kom, znanstvenom, druπtvenom i politiË-kom polju.

U prvom poglavlju, flÆivot i rad dopoËetka Prvog svjetskog rata« (str. 19-109) detaljno je prikazao BarËevu bespri-jekornu karijeru: vrstan gimnazijalac, od-liËan student, solidan doktorski kandidat,mladi sveÊenik koji puno obeÊava. Bio jeËlan brojnih vjerskih druπtava, studirao jeu inozemstvu te odlazio na struËna usavr-πavanja. U promatranom razdoblju znat-na je njegova uloga u pedagoπkom radujer je, sluæbujuÊi kao kateheta u Poæegi,odgajao mlade i predlagao izmjene u vje-ronauËnom programu. UlazeÊi Ëesto upolemike s neistomiπljenicima, Barac jedosljedno nastupao kao uvjereni katolik.

Posebno potpoglavlje Zvonar je po-svetio BarËevu habilitacijskom radu, toË-nije reakcijama koje je izazvao u javnosti(flHabilitacija i æestoke polemike«, str. 60-

97). Naime, unatoË brojnim pohvalama ipozitivnim recenzijama, BarËeva knjiga Omodernoj katoliËkoj apologetici (Poæega,1907.) — prva hrvatska apologetika uop-Êe — doæivjela je u dijelu sluæbene Crk-ve oπtre kritike. Zamjeralo mu se da na-vodi sumnjive autore, da je dvosmislen,da unosi moderne, neprimjerene filozofij-ske pojmove; da dira u tradicionalnu sko-lastiku i da time zadire u temelje katoliË-ke vjere te da mu je ostao joπ sasvim ma-len korak do agnosticizma i nevjere. Po-lemiku koja je trajala godinama, katkadana rubu dobrog ukusa, presjekao je An-tun Bauer, sveuËiliπni profesor, politiËar ibuduÊi zagrebaËki nadbiskup. Barac jebio autor dvaju godinama rabljenih vjero-nauËnih udæbenika: Liturgika (Zagreb,1908.) i KatoliËka dogmatika (Zagreb,1909.).

U drugom poglavlju, flAktivnosti u rat-nom vremenu (1914.—1918.)« (str. 111-168), Zvonar obrauje BarËevo sveÊeniË-ko i politiËko djelovanje tijekom Prvogasvjetskog rata. PoËetak rata zatekao ga jekao sveuËiliπnoga profesora i urednikadvaju vaænih onodobnih glasila. Ureivaoje teoloπki dobro osmiπljenu i profesio-nalno voenu Bogoslovsku smotru(1912.—1918.) i KatoliËki list (1914.—1919.), glasilo sveÊenika ZagrebaËkenadbiskupije. U ljeto 1915. izabran je zarektora zagrebaËkog SveuËiliπta. Iako netreba zanemariti BarËevo pastoralno icrkveno djelovanje, tijekom rata on seuvelike afirmirao i kao politiËar. Triput jeputovao u ©vicarsku kao Ëlan StarËeviÊe-ve stranke prava, ali i kao Ëovjek od pov-jerenja vrha KatoliËke crkve u Hrvata. Uneutralnoj ©vicarskoj razgovarao je spredstavnicima srbijanske vlade i Jugo-slavenskog odbora. Prema Zvonaru ti su

razgovori oznaËili poËetak veza politiËkihemigranata iz juænoslavenskih zemaljaAustro-Ugarske Monarhije i politiËara udomovini. Meutim, istiËe autor, slika po-litiËkih stajaliπta koju je Barac donio u Hr-vatsku bila je varljiva. Glediπta Boæidara(Boæe) MarkoviÊa s kojim je Barac razgo-varao nisu bila identiËna onima srbijan-ske vlade, osobito Nikole P. PaπiÊa.

Barac je posjetio i generala SvetozaraBorojeviÊa na soËanskoj fronti, gdje muje predao poËasni doktorat zagrebaËkogSveuËiliπta, nadajuÊi se pridobiti ga zasvoja politiËka stajaliπta.

U procesu ruπenja Monarhije i stvara-nja jugoslavenske dæavne zajednice, Ba-rac je jedan od nekoliko katoliËkih sveÊe-nika koji su sudjelovali u radu NarodnogvijeÊa Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu(1918.).

U treÊem i ujedno najopseænijem po-glavlju, flDjelovanje u monarhistiËkoj Ju-goslaviji« (str. 169-319), analizirano jeBarËevo djelovanje izmeu dvaju svjet-


skih ratova. Dana 30. studenoga 1918.,dan uoËi ujedinjenja kratkotrajne DræaveSlovenaca, Hrvata i Srba i Kraljevine Srbi-je, Barca prima u audijenciju regent Alek-sandar KaraoreviÊ. Susret s buduÊimjugoslavenskim suverenom duboko sedojmio Barca, koji je u njemu vidio oso-bu Ëiji nastup puno obeÊava, a katoliËkustvar ne dovodi u pitanje. Barac nije oËe-kivao srpsku prevlast u dræavi. Vjerovaoje u politiku sporazuma, federalistiËkoureenje nove dræave i poπtovanje starihhrvatskih tradicija. Nije sumnjao u to daÊe pravoslavna veÊina uvaæavati pravakatolika te nije zazirao od dræave u kojojÊe potonji biti manjina. DapaËe, vjerovaoje u moguÊnost ostvarenja crkvenog je-dinstva. U njegovu politiËkom radu i pro-miπljanju bilo je mnogo Strossmayerovaduha uzajamnosti i bliskosti naroda sla-venskoga juga.

Nakon rata nakratko je suraivao i ujugoslavenskoj diplomaciji, sudjelujuÊi namirovnim pregovorima u Parizu (1919.).

Barac je bio Ëlan Privremenoga na-rodnog predstavniπtva (1919.—1920.), pr-voga parlamenta novoosnovane dræave.U nastavku politiËke karijere u novonas-talim dræavnopravnim okolnostima djelo-vao je kao Ëlan Hrvatske zajednice, od-nosno kasnije Hrvatske federalistiËke se-ljaËke stranke. PolitiËke je Ëlanke objavlji-vao u Hrvatu, Obzoru i Novom dobu; su-raivao je u GraniËaru, Srijemu i Hrvat-skoj slozi.

Godine 1925. postao je, zbog svojihcrkvenih zasluga, kanonik zagrebaËkogkaptola. Njegovo se ime tridesetih godinaspominjalo i u kombinacijama oko izbo-ra zagrebaËkoga nadbiskupa-koadjutora.

Iako je i nakon uvoenja πestosije-Ëanjske diktature odræavao veze s politiË-

kim istomiπljenicima, Barac se politiËkipasivizirao. Uzrok povlaËenju s javne po-litiËke pozornice treba traæiti prvenstvenou dubokoj razoËaranosti razvojem unu-tarnjih odnosa u Kraljevini Jugoslaviji.

ZakljuËno moæemo kazati kako jeovom knjigom o æivotu i djelu Frana Bar-ca ispunjena velika praznina u poznava-nju hrvatske crkvene i politiËke povijestiprve polovice dvadesetog stoljeÊa.

• Margareta MatijeviÊ

Hrvoje PetriÊ, PograniËna druπtva iokoliπ. Varaædinski generalat iKriæevaËka æupanija u 17. stoljeÊu,Meridijani — Druπtvo za hrvatskuekonomsku povijest i ekohistoriju,Samobor — Zagreb, 2012.,435 str.GovoreÊi o okoliπu, ljudima i naseljimaautor obrauje dinamiku povijesnih giba-nja tijekom 17. stoljeÊa u jednom seg-mentu habsburπko-osmanskog pograniË-ja od Moslavine i Bilogore do Varaædinate od Podravine do Kalnika.* KoristeÊi sehistoriografskim i inim radovima te rele-vantnim izvorima, problematiku smjeπtau πiri kontekst povijesnih zbivanja. Stogase moæe reÊi da se Varaædinski generalati KriæevaËka æupanija ovdje prvi put te-matiziraju kao cjelina. Srediπnji dio mo-nografije Ëini πest poglavlja: flProstor uvremenu«, flPograniËna druπtva i naselja-vanje KriæevaËke æupanije«, flLjudi izmeuvojnog i civilnog æivota«, flPograniËnadruπtva i naseljavanje Varaædinskog ge-neralata«, flPokuπaj rekonstrukcije ukup-nog broja stanovnika« i flPograniËna nase-lja«. U njima se obrauje πiri pograniËniprostor izmeu habsburπkog i osman-skog imperijalnog sustava u kojem seprepleÊu vojni i civilni odnosi. Osim saæ-etaka na hrvatskom, engleskom i njemaË-kom jeziku, knjiga sadræi i popis izvora ikoriπtene literature. Uz slikovni materijal,monografiji je pridodano nekoliko prilo-ga (popis prezimena u KomarniËkom i»azmanskom arhiakonatu, popis topo-nimima naselja, hidrografskog sustava igora na podruËju Varaædinskog generala-ta i KriæevaËke æupanije itd.).

Prostor koji Êe kasnije obuhvaÊati Va-raædinski generalat bio je zbog osmanlij-skih prodora gotovo opustoπen. Brojniizvori potvruju da je dio stanovniπtvastradao u ratnim sukobima, dio je pao uzarobljeniπtvo, a znatan broj obitelji odse-lio se u sigurnije krajeve (u zapadnuUgarsku, Hrvatsko zagorje i dr.). Starosje-dilaËko stanovniπtvo zadræalo se uglav-nom u sjevernom i zapadnom dijelu Kal-niËkog gorja i u zapadnim dijelovima Bi-logore. Radi zaustavljanja Osmanlija tre-balo je organizirati uËinkovit obrambenisustav, Ëija je osnova postavljena u 16., adovrπena tijekom 17. stoljeÊa kada jeokonËana izgradnja i modernizacija utvr-da Varaædinskog generalata.

Pred depopulirani se prostor postavi-lo pitanje ponovnog naseljavanja i orga-niziranja svakodnevnog æivota. Tijekomdruge polovine 16. i cijeloga 17. stoljeÊana prostor Varaædinskog generalata i Kri-æevaËke æupanije doseljava se novo sta-novniπtvo razliËitoga etniËkog podrijetla:

* Knjiga je nastala na temelju autorove doktorskedisertacije obranjene na Filozofskom fakultetu Sve-uËiliπta u Zagrebu 2008. godine.


Vlasi, Predavci, ©ijaci, Majdaci, »esi, Bu-gari, Romi i Æidovi te druge manje brojneskupine. Do kraja 17. stoljeÊa broj sta-novnika narastao je sa 27.940 na 84.400,πto se odrazilo na kompleksne etniËke,jeziËne, socioekonomske i kulturne od-nose. Nova su pograniËna druπtva podutjecajem potreba obrane granice organi-zirala prostor na drugaËiji naËin nego uranijem razdoblju. Formiran je nov tip te-ritorijalne organizacije, tj. nastalo je dru-πtvo vojno-krajiπkog tipa, a proces njego-va ustrojavanja bio je ujedno proces pri-lagoavanja prirodnog okoliπa novim po-trebama.

U ranom novom vijeku klimatske supromjene, poput flmaloga ledenog doba«,znatno utjecale na sve segmente Ëovjeko-va æivota i prostora — na poljoprivredu igospodarstvo, πume, zdravlje, druπtvo ikulturu, ratna zbivanja i migracije. »ovjeku to doba nije mogao bitno djelovati naklimu nego je ona floblikovala« ljude i nji-hov okoliπ. Uz nizinske dijelove rijeka(Drava, Lonja, »esma) bili su izloæeni po-plavama, pa su u 17. stoljeÊu poËeliskromni radovi na regulaciji rijeke Drave.Zabiljeæeni su i uspjeπni pokuπaji isuπiva-nja i naseljavanja moËvarnih podruËja napodruËju Molva, Hlebina, »igoËa i dr.Antropizacija izazvana intenzivnom kolo-nizacijom dijelova Varaædinskog genera-lata na πirem se prostoru –urevca dras-tiËno odrazila na prirodu. Naime nekon-trolirano krËenje πuma uzrokovalo je ne-stanak tankog sloja humusa i eroziju tlate stvaranje pjeπËanih povrπina. Tada sunastali i danas poznati –ureveËki peski.Kartografski izvori iz sredine 17. stoljeÊapotvruju velika krËenja πumskih povrπi-na na obroncima Kalnika i zapadnim di-jelovima Bilogore. OgraniËavajuÊi Ëimbe-

nik u procesu naseljavanja bile su i raznebolesti, osobito guπavost (jer su rijeËnevode bile siromaπne jodom). Zanimljivoje da je na tom panonskom prostoru za-biljeæena i pojava novih æivotinja — de-va, koje nisu opstale, i ameriËkih purana,koji su se prilagodili novim æivotnim uv-jetima.

ZahvaljujuÊi suvremenom ekohistorij-skom pristupu obradi povijesne grae,knjiga Hrvoja PetriÊa vaæan je doprinoshistoriografiji ranoga novoga vijeka i bitÊe nedvojbeno poticaj istraæivanjima tograzdoblja hrvatske povijesti.

• Ivica Zvonar KRONIKA

pil

ar

Ivo Pilar u Zmajskoj kuli

Na ljubazni poziv velikoga meπtra Druæbe flBraÊa hrvatskoga zmaja« prof. dr. sc. Ne-vija ©etiÊa, Zmaja od Istre, odræali su prof. dr. sc. Vlado ©akiÊ, Zmaj od Modrog je-zera, ravnatelj Instituta druπtvenih znanosti Ivo Pilar, prof. dr. sc. Ivan RogiÊ Neha-jev, znanstveni savjetnik Instituta druπtvenih znanosti Ivo Pilar i dr. sc. Zlatko Mati-jeviÊ, znanstveni savjetnik Hrvatskoga instituta za povijest i glavni urednik Ëasopisaza druπtvene i humanistiËke studije Pilar, 10. listopada 2012. u Zmajskoj kuli na za-grebaËkom Gornjem gradu prigodno predavanje o dr. Ivi Pilaru, Zmaju Solskom(Tuzlanskom).

Nakon uvodnog slova Velikoga meπta, prvi je rijeË dobio dr. sc. Zlatko MatijeviÊ,koji je govorio o æivotnom putu dr. Pilara.

Dr. Ivo Pilar, odvjetnik, pravni teoretiËar, geopolitiËar, socijalni psiholog, teoreti-Ëar modernizacije i politiËar roen je 19. lipnja 1874. u Zagrebu u obitelji sveuËiliπ-nog profesora i akademika dr. Gjure Pilara. Majka Klementina bila je kÊi uglednogahrvatskog gospodarstvenika –ure Crnadka, jednog od glavnih suosnivaËa osigurava-juÊeg druπtva flCroatia« u Zagrebu. Jedan je Ivin stric bio glasoviti arhitekt i akademikMartin Pilar, a drugi, Stjepan Pilar, general austro-ugarske vojske. Ivo je u rodnomgradu pohaao puËku πkolu i klasiËnu gimnaziju. Na BeËkom sveuËiliπtu postigao jeakademski stupanj doktora prava. Profesionalno usavrπavanje nastavio je u Parizu.Nakon zavrπetka studija radio je u industriji i bankarstvu, a potom u pravosuu. Po-slije pet godina provedenih u Sarajevu, otvorio je 1905. odvjetniËku pisarnicu u Tuz-li, gdje je æivio i djelovao do 1920., kada se zbog politiËkih pritisaka i osobne ugro-æenosti vratio u Zagreb.

PoËetkom 20. stoljeÊa aktivno se ukljuËio u politiËki æivot te je bio jedan od su-utemeljitelja Hrvatske narodne zajednice, najutjecajnije politiËke organizacije bosan-sko-hercegovaËkih Hrvata do 1918. godine. U politiËkom djelovanju i publicistiËkomangaæmanu Pilar je traæio rjeπenja za koja je dræao da Êe najbolje osigurati optimalneuvjete gospodarskoga, kulturnog i politiËkog æivota Hrvata u srednjoeuropskomokruæenju, odnosno unutar granica tadaπnje multikulturalne i multireligijske Austro--Ugarske Monarhije. Svoje je pogledu o rjeπenju hrvatskog pitanja iznio u knjizi Diesüdslawische Frage und der Weltkrieg (BeË, 1918.).

Nakon nestanka Monarhije s politiËkoga zemljovida Europe i nastanka Kraljev-stva Srba, Hrvata i Slovenaca/Kraljevine Jugoslavije (1918.) Pilar je zbog svojih poli-tiËkih stajaliπta bio nepoÊudan novim vlastodrπcima. Protiv njega je 1921./22. voenmontirani sudski proces u kojem je, zajedno s dr. Milanom pl. ©ufflayem, optuæen zapoËinjenje kaznenoga djela protiv dræave. Osuen je na jednogodiπnju uvjetnu ka-znu zatvora jer policiji nije prijavio agenta provokatora kojeg mu je ona sama posla-la. Nakon ubojstva Stjepana RadiÊa u beogradskoj Narodnoj skupπtini i uvoenja di-ktature kralja Aleksandra I. KaraoreviÊa (1929.) Pilar stupa u vezu s hrvatskim

Ivo Pilar u Zmajskoj kuli 145PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. VII. (2012.), br.14 (2)144

oporbenim politiËarima, prvenstveno onima iz redova tada zabranjene Hrvatske se-ljaËke stranke, pod vodstvom dr. Vladka MaËeka.

Pilarov πirok interes za razliËite probleme druπtvenih znanosti naπao je odjek unjegovim brojnim radovima iz podruËja politologije, povijesti, prava, geopolitike, so-cijalne psihologije, povijesti religija (zoroastrizam i bogumilstvo), teorije umjetnosti(secesija) i dr. Njegovi pionirski znanstveno-istraæivaËki prinosi ponajbolje se vide uknjizi Borba za vrijednost svoga flja« (Zagreb, 1922.).

Dana 3. rujna 1933. dr. Ivo Pilar pronaen je mrtav u svojem stanu. Njegova pre-rana smrt do danas je ostala prekrivena velom tajne.

Nakon dr. sc. Z. MatijeviÊa rijeË je dobio prof. dr. sc. I. RogiÊ Nehajev, koji jeodræao predavanje o Ivi Pilru kao teortiËaru modernizacije.

O razliËitim tematskim interesima Ive Pilara u druπtvenim znanostima ponajboljesvjedoËe njegovi (pristupaËni) radovi. Posrijedi je i viπe nego flenciklopedijski« zain-teresiran znanstvenik (namjerno se stavlja u zagradu njegov politiËki rad). Raspon in-teresa proteæe se, poznato je, od ekologije, antropologije do sociologije, psihologije,znanosti o religiji ili znanosti o kulturi. PredavaË zastupa tvrdnju kako je najmanjenetoËno Ivu Pilara oznaËiti jednim od prvaka, ako ne i prvoga, hrvatskoga teoretiËa-ra modernizacije.

Iznesenu tvrdnju temelji na uvidu u dvije osnovne konceptualne linije koje flpo-prijeko« veæu i presijecaju djela Ive Pilara. Prvu takvu liniju naznaËuje flsparivanje«dvaju kljuËnih, premda manje isticanih, djela Ive Pilara: rasprava o Secesiji te πira ana-liza na sjeciπtu antropologije i socijalne psihologije pod naslovom Borba za vrijednostsvoga flja«. NajkraÊe reËeno, spomenuta linija oblikuje se kroz Pilarove analitiËke na-pore uloæene u obranu i konstituiranje, ponajprije slobode autorskog Ja (slobodestvaranja), a potom slobode socijalnog i intersubjektivnog Ja. Linijom se jasno nazna-Ëuje kako je autonomni Ja, pojedinac, temeljna zbiljnost modernog druπtva. Pa je stu-panj njegove autonomije i zbiljska mjera veliËine druπtvene sposobnosti za sloboduopÊenito, te za autonomno upravljanje razvitkom. Time se Ivo Pilar nedvosmislenoodreuje spram korijena modernosti. Taj korijen leæi u druπtvenom poopÊavanju æi-votne i socijalne autonomije. Na tom tragu Pilar poslije, sredinom dvadesetih godinaproπlog stoljeÊa, odreuje i glavni predmet sociologije.

Drugu konceptualnu liniju naznaËuje flsparivanje« dvaju djela po kojima je Pilarpoznatiji: Juænoslavensko pitanje i Uvijek iznova Srbija. U spomenutim djelima glav-ni je njegov analitiËki interes pokazati ili utvrditi koliki je, iz hrvatskog modernizacij-skog obzora, zbiljski razvojni potencijal politiËke i druπtvene konfiguracije oznaËeneimenom Jugoslavija. RabeÊi razliËite razine tematske analize, u rasponu od flklasiËne«povijesti do antropologije, kulturologije i, napokon, sociologije, ustvruje kako sepod tim imenom oblikovala institucionalna i politiËka tvorevina koja ni na koji naËinne jamËi uspjeπno flutjelovljivanje« hrvatskih modernizacijskih ciljeva i vrijednosti u ju-goslavenske institucije i upravljaËku praksu. PaËe, u sræi tih institucija i prakse leæe,uglavnom, srpski politiËki i razvojni ciljevi. Iz obzora πto ga sugerira njihovo ostvari-vanje Hrvatska je, i kao druπtvo, i kao zajednica dobara — predmetom osvajanja i

posvajanja. ZahvaljujuÊi tomu, hrvatska modernizacija, premda se na pojedinim dru-πtvenim sektorima uËvrstila kao specifiËan poticaj flautonomiji odozdo«, ne uspijevaoblikovati i dræavnu konfiguraciju strukturno sukladnu spomenutoj flautonomiji odo-zdo«. Time je, sociologijski promatrano, u evoluciji hrvatskoga druπtva nastupila blo-kada koja onemoguÊuje modernizirati politiËki sektor pa i druπtvo opÊenito. Najma-nje πto se u jugoslavenskom kontekstu moæe uËiniti, sugerira Pilar, je zahtijevatiodgovarajuÊu federalizaciju Jugoslavije. No, srediπnje je rjeπenje flvraÊanje« dræavnesamostalnosti hrvatskom druπtvu.

UzimajuÊi rijeË prof. dr. sc. Vlado ©akiÊ govorio je o Ivi Pilaru i njegovim znanst-venim doprinosima. Navodimo ulomke iz njegova izlaganja:

”U ovoj prigodi kada, u Druæbi ‘BraÊa hrvatskoga zmaja’ predstavljamo lik i dje-lo dr. Ive Pilara, hrvatskog znanstvenika i intelektualca, Ëije ime Institut kojemu samravnatelj s ponosom nosi, posebno me raduje novootkrivena Ëinjenica da mu poredostalih likova koje smo mu dosada pripisali s obzirom na njegova brojna i plodnapostignuÊa moæemo pripisati i lik zmajskog brata. Zato prvo naglaπavam tu Ëinjeni-cu kao Ëlan zmajske druæbe te zahvaljujem Velikom meπtru Neviju ©etiÊu i svoj zmaj-skoj braÊi πto su organizirali tribinu i prihvatili inicijativu da Druæba zajedno s Insti-tutom druπtvenih znanosti Ivo Pilar i simboliËki obiljeæi spomen na taj lik naπeg Zma-ja Tuzlanskog.

Drugo, kao znanstvenik, niz godina Ëitam i po nekoliko puta glavna Pilarova dje-la, o nekim sam pisao kritiËke osvrte, a njegovo djelo Borba za vrijednost svoga ‘ja’uvrstio sam u literaturu kolegija Uvod u psihologiju, koji predajem na zagrebaËkomSveuËiliπtu i na Hrvatskom katoliËkom sveuËiliπtu u Zagrebu. Zanimljivo je da je, kaolik psihologa, i u prvoj i u drugoj Jugoslaviji, bio potpuno izostavljen u akademskimi sveuËiliπnim krugovima, iako je o tome djelu naπ poznati filozof Albert Bazala pi-sao kao ‘glavnom Pilarovom djelu’. U tom kontekstu æelim naglasiti jednu od brojnihPilarovih vrlina po kojoj je svakom od mnogih podruËja svog interesa, u okviru dru-πtvenih i humanistiËkih znanosti, pristupao s jednakom ozbiljnoπÊu i predanoπÊu ko-


risteÊi se, za to vrijeme, svim relevantnim znanstvenim izvorima na europskoj i svjet-skoj razini.

I na kraju, kao ravnatelj Instituta Pilar æelim naglasiti Ëinjenicu da je, zbog okol-nosti u kojima je æivio i radio te spomenute ‘akademske πutnje’ o njemu, nama znan-stvenicima Instituta trebalo relativno dugo razdoblje da hrvatskoj javnosti predoËimoPilara na razini pripisanih mu likova i djela o kojem su govorili moji prethodnici. Da-nas, kada smo putem naπih znanstvenih uradaka, a posebice Ëasopisa Pilar te javnogdjelovanja to uvelike uËinili te za naπu cjelokupnu djelatnost na prigodnom obiljeæa-vanju dvadesete obljetnice Instituta Pilar dobili priznanja cjelokupne akademske za-jednice na nacionalnoj razini, Ëini mi se da smo kao Institut, istodobno s trajnim‘ugraivanjem’ Pilara na mjesto koje mu nedvojbeno pripada u hrvatskoj povijesti,‘rasli i izrasli’ do te mjere da njegovo ime moæemo dostojanstveno nositi. Naπ sljede-Êi korak — izdavanje odabranih i kritiËki vrednovanih Pilarovih djela logiËan je nas-tavak odnosa Instituta prema Ëovjeku Ëije ime nosi.”

Nakon odræanih predavanja, Veliki meπtar N. ©etiÊ iznio je prijedlog da se Druæ-ba svome zasluænome Ëlanu oduæi postavljanjem spomen-ploËe na proËelju zgradeu BerislaviÊevoj ul. 8 u Zagrebu.

Predloæen je sljedeÊi tekst spomen-ploËe:

U OVOJ JE KU∆I BILA ODVJETNI»KA PISARNICADR. IVE PILARA

ZMAJA TUZLANSKOG(1874.—1933.)

HRVATSKOGA ZNANSTVENIKA I POLITI»ARAAUTORA KAPITALNIH DJELA:

JUÆNOSLAVENSKO PITANJE (BE», 1918.)BORBA ZA VRIJEDNOST SVOGA flJA« (ZAGREB, 1922.)

I UVIJEK IZNOVA SRBIJA (BERLIN, 1933.)

U ZAGREBU, MMXIII.DRUÆBA flBRA∆A HRVATSKOGA ZMAJA«

Nakon sluæbenoga dijela programa Ëlanovi Druæbe i njihovi brojni gosti zadræalisu se na domjenku.

• z. m.

IN MEMORIAM

pil

ar

In memoriam 149

U Zagrebu je 7. lipnja 2012. preminuo istaknuti hrvatski povjesniËar prof. dr. sc.Rene LovrenËiÊ, umirovljeni profesor Filozofskog fakulteta SveuËiliπta u Zagre-bu. LovrenËiÊ je roen u Zagrebu 8. rujna 1928. godine. U rodnom je gradu zavr-πio gimnaziju (1947.) i studij povijesti (1953.) te doktorirao (1965.) radom Gene-za politike flnovog kursa« u Hrvatskoj (disertacija je objavljena kao knjiga 1972.u izdanju Instituta za hrvatsku povijest Centra za povijesne znanosti SveuËiliπtau Zagrebu). Tijekom studija radio je kao omladinski aktivist, a od 1951. kao na-stavnik povijesti. Od 1954. bio je asistent, a potom docent (1966.) te izvanredni(1973.) i redoviti profesor (1980.) svjetske povijesti novoga vijeka. Bio jepredstojnik Katedre opÊe povijesti novog vijeka i voditelj poslijediplomskogamagistarskog studija povijesti na Filozofskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu.

Profesora Renea LovrenËiÊa mnogi njegovi studenti pamte po nekoliko ka-rakteristiËnih stvari. Prije svega, njegova su predavanja o europskoj i svjetskojpovijesti nakon 1870./1871. bila prava poslastica — pregledna, jasna i vrlo in-formativna, usto dinamiËna i zanimljiva, pa je predavaonica bila puna i nije nastrebalo nagovarati da dolazimo. I moji prijatelji studenti sociologije rado su do-lazili na predavanja o socijalnoj povijesti ideja koja je LovrenËiÊ desetljeÊima dr-æao. Navire u sjeÊanje i profesorov lik obavijen gustim dimom cigareta u njego-voj sobi. Ispit je kod njega znao poËeti s velikim zakaπnjenjem, a trajao je dugo,satima. Postavio bi pitanje, pa se — ako student nije znao odgovoriti — raspri-Ëao i odræao polusatno predavanje, a onda nastavio s potpitanjima ili novim pi-tanjem. Bilo je tu i dijaloga profesora sa studentima koji su se dobro pripremili,a katkad je cigaretom znao ponuditi i njih te sa æarom nastaviti razgovor o naj-razliËitijim temama europske i svjetske moderne i suvremene povijesti. Nadalje,profesora Renea LovrenËiÊa pamtit Êemo i po njegovu osjeÊaju za socijalnu prav-du — bio je u stanju pozorno sasluπati svakoga i svakome pruæiti ruku potporei pomoÊi. Imao je i dovoljno politiËke snage da ta pomoÊ bude efikasna. Mno-gi stariji kolege govorili su mi da je upravo profesor LovrenËiÊ Ëesto podmetaolea i πtitio njih i druge povjesniËare te ostale profesore Filozofskog fakulteta odmoguÊih napada partijskih moÊnika. U vrijeme kad sam studirao, polovicomosamdesetih godina proπloga stoljeÊa, bio je na visokim partijskim duænostima i

Rene LovrenËiÊ(1928.—2012.)

In memoriam 151PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. VII. (2012.), br.14 (2)150

vrlo je rijetko dolazio na sastanke odsjeËke organizacije Saveza komunista Hr-vatske, pa ga je neki anonimni student iz zadarske okolice na Ëelu te organiza-cije æelio sankcionirati i predlagao neke kazne. Ne znam kako je to zavrπilo jerse partija uskoro raspala.

Otkako sam krajem osamdesetih poËeo raditi kao asistent profesora LjubiπeDoklestiÊa, s prof. LovrenËiÊem, osim na fakultetu, susretao sam se i u privre-menoj zgradi Ëitaonice novina Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Rudolfovojvojarni na Trgu Francuske Republike. Profesor LovrenËiÊ iπËitavao je tada zagre-baËke meuratne novine za svoje Ëlanke o ekonomskim odnosima SSSR-a s ino-zemstvom (objavljeni u Historijskom zborniku, 1993.—1994. i 1996.—1997.).PamteÊi njegova odliËna predavanja i poznavajuÊi njegov izvrstan stilski izriËaju knjizi Geneza politike flnovog kursa« te u opseænom Ëlanku o odjecima Prveruske revolucije u graanskoj javnosti Hrvatske objavljenom u prvome broju Ra-dova Instituta za hrvatsku povijest, pitao sam ga hoÊe li napisati i knjigu oeuropskoj/svjetskoj povijesti 20. stoljeÊa, o onome πto nam je svojevremeno pre-davao. Odgovorio je da Êe i to jednog dana doÊi na red, da radi na tome. I zbi-lja, mnogo godina kasnije obeÊanje je ispunio te netom prije smrti objavio prvuu nizu od nekoliko planiranih knjiga o povijesti Drugoga svjetskog rata. Cijelaje serija knjiga zamiπljena pod naslovom II svjetski rat, a prva je — objavljena— naslovljena Nemirni mir. Svijet 1918.—1939. Te 2011. i sljedeÊe godine treba-le su izaÊi joπ dvije knjige, na kojima je profesor intenzivno radio: Tri agresije iVeliki obraËun na Zapadu. Povijesnoj bi struci i πiroj intelektualnoj javnosti bilood neprocjenjive vrijednosti da njihov izdavaË, profesorova kÊi Sanja LovrenËiÊ,knjiæevnica i prevoditeljica, odluËi objaviti i te knjige u kojima se govori o pr-vim dvjema godinama rata.

Profesor LovrenËiÊ nije bjeæao od suvremenih medija — Ëesto je suraivaona radiju i televiziji, a znatna je bila i njegova uredniËka djelatnost, kao i rad naprireivanju i predstavljanju razliËitih prijevoda vaænih knjiga iz moderne i su-vremene europske i svjetske povijesti. Sudjelovao je u radu na pripremi Velikeilustrirane povijesti svijeta, jednoga od prvih vaænih sintetskih pregleda povijestiËovjeËanstva u hrvatskom prijevodu, a bio je i urednik prijevoda TimesovaAtlasa svjetske povijesti — iz obje su knjige europsku i svjetsku povijest uËilemnoge generacije studenata povijesti u Zagrebu i πire, u cijeloj nekadaπnjoj dr-æavi. Prevodio je s ruskoga i njemaËkoga, a uredio i predgovorom/pogovorompopratio mnoge knjige o modernoj i suvremenoj povijesti Europe i svijeta po-put Ruske revolucije od Lenjina do Staljina E. H. Carra te dviju Hobsbawmovihknjiga objavljenih u poznatoj biblioteci flPovijesna istraæivanja« ©kolske knjige:Doba revolucije (1987.) i Doba kapitala (1989.). Naæalost nije uspio dovrπiti radna treÊem svesku Hobsbawmove trilogije pod naslovom Doba imperija.

Rene LovrenËiÊ bio je aktivan i u strukovnim organizacijama povjesniËara.Djelovao je kao Ëlan uredniπtva nekih Ëasopisa. Potkraj postojanja SFRJ nalazio

se i na Ëelu jugoslavenskog Nacionalnog komiteta pri Meunarodnom odborupovijesnih znanosti (do 1991.).

Pretpostavljam da mu nije bilo lako posljednjih godina nastavniËkog rada nafakultetu, nakon propasti druπtveno-politiËkog sustava Ëiji je bio aktivan dionik.Dobro se sjeÊam kako se iπËuavao, primjerice, kada je novim zakonskim pro-pisima s poËetka devedesetih uvelike ojaËana uloga dekana, a znaËenje sveuËi-liπnih profesora i ovlasti fakultetskog vijeÊa priliËno smanjeni. Godine 1996. na-glo je i neoËekivano umirovljen. Bit Êe da nam to nikad nije oprostio, nije viπeæelio doÊi pred studente makar smo ga zvali i Tvrtko Jakovina, koji ga je kasni-je naslijedio u predavanjima svjetske povijesti dvadesetog stoljeÊa, i ja, koji odkraja devedesetih predajem europsku i svjetsku povijest fldugog« devetnaestogstoljeÊa. Susreo sam ga tek nekoliko puta posljednjih desetak godina. Naæalost,na Odsjeku za povijest joπ nismo uspjeli objaviti planirani zbornik radova njemuu Ëast, πtoviπe na tom smo projektu tek poËeli raditi. Ostaje nam to kao zadaÊai dug prema profesoru koji je svojim znanstveno-nastavnim radom trajno obilje-æio hrvatsku historiografiju.

• Damir AgiËiÊ


simpatije ipak pokuπao opravdati rekavπi: flAli, znate, naπa Mirjana je ipak æen-sko«.

Iza fiziËki krhkog i pri susretima nasmijeπenog lika stajala je energiËnost za-Ëudna za sve ono πto je prof. Gross u mladosti proæivjela. Roena je u Zagrebuu æidovskoj graanskoj obitelji i nakon zavrπene gimnazije upisala je medicinu,ali joj je izbijanje Drugoga svjetskog rata i uspostavljanje Nezavisne Dræave Hr-vatske ne samo prekinulo studij nego i bitno odredilo tijek daljnjeg æivota. Zbogæidovskog podrijetla iskljuËena je sa studija medicine, a zatim se 1942. u strahuod progona od strane ustaπkog reæima njezina obitelj sklonila u selo na graniciprema Sloveniji kod hrvatske obitelji njezina nesuenog supruga (s njim je na-kon rata obnovila vezu, ali on je poginuo u prometnoj nesreÊi), koja je skrivalaËlanove joπ nekih æidovskih obitelji te pojedince protivnike ustaπkog sustava.Godine 1943. je prokazana i nakon toga s majkom u 21. godini æivota odvede-na u æenski koncentracijski logor u Ravensbrücku. Nakon sloma nacizma i NDH1945. vratila se s majkom u Zagreb, a otac je nestao u logoru Buchenwaldu. Teπ-ku bolest (tuberkulozu) svladala je boravkom u sanatoriju i tada novim lijekom,antibiotikom. Nije nastavila studij medicine. Okrenula se humanistiËkim znano-stima i upisala studij povijesti na Filozofskom fakultetu. Ispite je polagala spre-majuÊi ih u sanatoriju i diplomirala 1951. godine. U novi æivot uπla je s dvoja-kim iskustvom iz ratnog razdoblja. S jedne strane to je bilo iskustvo progona odstrane ustaπkog reæima zbog pripadnosti æidovskoj zajednici i boravka u naci-stiËkom logoru. S druge strane bilo je to iskustvo zaπtite koju je njoj i obiteljipruæila hrvatska obitelji riskirajuÊi time vlastitu sigurnost. Tako se opredijelila zavjeru u bolju stranu Ëovjeka i uvjerenje da zlo i u Hrvatskoj pripada manjini, aslom faπizma u Europi i ustaπkog reæima u Hrvatskoj poduprli su u njoj uvjere-nje u moguÊnost drugaËijeg, tolerantnijeg druπtva. Nakon diplomiranja zaposlilase najprije u tadaπnjem Historijskom institutu tadaπnje Jugoslavenske akademijeznanosti i umjetnosti, a zatim 1958. kao asistentica na Odsjeku za povijest Filo-zofskog fakulteta. Tako je poËela njezina karijera znanstvenice i sveuËiliπne na-stavnice koju je provela u zvanjima od docentice (1960.) do izvanredne (1964.)i redovite profesorice (1971.). Rano se povukla u mirovinu, 1982. sa 60 godinaæivota i s nepotpunim radnim staæom.

Svoja historiografska istraæivanja prof. Gross je usmjerila prema hrvatskoj po-vijesti druge polovice 19. i poËetka 20. stoljeÊa, prema razdoblju koje Êe preda-vati na Odsjeku za povijest, tj. razdoblju koje nije istraæivao prof. ©idak koji je,preπavπi na Katedru za hrvatsku povijest, svoja istraæivanja i nastavu usmjerioprije svega prema preporodnom razdoblju i 1860-im godinama. Njezina istraæi-vanja karakterizira temeljito poznavanje arhivske grae. Uz grau iz domaÊih ar-hiva i publicistike intenzivno je koristila austrijsku arhivsku grau. Njezini bo-ravci u BeËu postali su redovite istraæivaËke ekspedicije u arhivskim ustanova-ma i upoznavanje s novom literaturom. ZajedniËko je obiljeæje njezinih radovanastojanje da zbivanja u Hrvatskoj ne promatra izolirano, veÊ da ih — uz izvor-ne hrvatske gospodarske, druπtvene i politiËke uvjete — stavlja u πiri kontekst

Profesoricu Mirjanu Gross prvi put sam vidio 1958. kao student druge godine,na obrani njezine doktorske disertacije o politiËkom djelovanju socijalne demo-kracije na kraju 19. i poËetku 20. stoljeÊa u velikoj seminarskoj dvorani Odsjekaza povijest u danaπnjoj (i tadaπnjoj) zgradi zagrebaËkog SveuËiliπta. Meu stu-dentima se pronio glas da je prof. Vaso Bogdanov kao Ëlan povjerenstva zaobranu osporavao neka stajaliπta koja je prof. Gross zastupala u disertaciji, ali dasu njegova glediπta odbacili i prof. Gross i predsjednik povjerenstva prof. Jaro-slav ©idak. OËekivao se zbog toga spektakl, pa je u stepenasto poloæenim klu-pama u dvorani sjedilo viπe zainteresiranih studenata. No, predstava je izostala.Prof. Bogdanov, koji je inaËe na predavanjima nastupao teatralno, sjedio je pos-trance uz katedru za kojom je bilo smjeπteno povjerenstvo (ne sjeÊam se treÊegËlana povjerenstva) i, prebacivπi nogu preko noge, pomalo odsutno i distanci-rano postavljao pitanja kao tek toliko, da zadovolji formu. Prof. ©idak je oËigled-no u sebi kiptio ali je nastojao to ne pokazati, prof. Gross je na pitanja prof.Bogdanova odgovarala mirno zastupajuÊi stajaliπta iz disertacije, a on je samo in-diferentno sasluπao njezino izlaganje.

Naπle su se tako preda mnom tri osobe koje Êe davati obiljeæje hrvatskoj his-toriografiji nakon 1945. godine. Vehementni i produktivni prof. Bogdanov, kojije tada predavao predmet flPovijest naroda Jugoslavije« i takoer hrvatsku povi-jest 19. stoljeÊa, bio je sklon podvrgavati Ëinjenice vlastitoj interpretaciji povijes-nih zbivanja i nije ostavio traga u historiografiji. Prof. ©idak, po naravi suπta su-protnost prof. Bogdanovu i njegov æestok osporavatelj, predavao je tada pred-met flOpÊa povijest novog vijeka«. Svojom istraæivaËkom metodom bio je nastav-ljaË πiπiÊevske tradicionalne historiografije, uglavnom tek izriËajem prilagoenemarksistiËkom postulatu vladajuÊe ideologije. Bio je autoritet u hrvatskoj histo-riografiji na koju je bitno utjecao kao urednik Historijskog zbornika, tada srediπ-njega historiografskog Ëasopisa u Hrvatskoj, inzistirajuÊi na strogom poπtovanjuizvora. Prof. Gross izgledala je uz tu dvojicu sukobljenih muπkaraca kao krhkaæenica, ali je ustvari znala zastupati svoja stajaliπta, ne samo u znanosti. Prof.©idak je, ne æeleÊi da itko ruπi njegov autoritet, njezina drugaËija stajaliπta ocje-njivao kao æenski kapric. Zbog toga je u jednom kasnijem razgovoru u vezi snekim nesuglasicama s prof. Gross rekao da je flkapriciozna«, ali ju je s dozom

Mirjana Gross(1922.—2012.)


kretanja u habsburπkom okviru u kojem se Hrvatska nalazila. Tako je Ëinila uoË-ljivom svu kompleksnost pojava u hrvatskoj povijesti druge polovice 19. i po-Ëetku 20. stoljeÊa, kada Hrvatska participira u kretanjima u Habsburπkoj monar-hiji, ali i reagira na zbivanja u vezi s IstoËnim pitanjem u koje je Monarhija bilatakoer temeljito upletena.

Na poËetku bavljenja povijesnim istraæivanjima 1950-ih, prof. Gross se odga-jala na tada u Hrvatskoj prevladavajuÊoj πidakovskoj metodi. Nakon raskida Ju-goslavije s istoËnim blokom 1948. popustio je pritisak komunistiËkog sustava ko-ji je dotad pred povjesniËare postavljao zadatak da se u istraæivanjima sluæe me-todama dogmatskog marksizma kakav je bio u uporabi u sovjetskoj historiogra-fiji. U hrvatskoj historiografiji od tada je prevladala metoda koju je utjelovljivaoprof. ©idak i koja je zadræala tradicionalnu metodu obojivπi je tek marksistiËkomterminologijom. Tada se prepriËavala izjava prof. Grge Novaka koji je navodnona pitanje kako primijeniti marksistiËku metodu izjavio da ostaje sve po starom,osim πto tekstove treba malo flpocrveniti«. Kasnije su u beogradskim povjesniËar-skim krugovima tu metodu podrugljivo nazivali marksistiËkim pozitivizmom.

Prof. Gross je na poËetku svojih istraæivanja i sama bila svjesna snaænogutjecaja prof. ©idaka na svoj rad, pa i utjecaja njegova stila obiljeæenog dugim,sloæenim reËenicama, te se kasnije sjeÊala kako joj se ponekad Ëinilo kao da jenjezin tekst napisao sam prof. ©idak. VeÊ je u svom prvom tiskanom radu, ob-javljenom prije diplomiranja, 1950. u Historijskom zborniku, u ocjeni Istorijskogglasnika zamjerila uredniπtvu πto u Ëasopisu gotovo ni ne donosi informacije oflnovim historijskim publikacijama i napretku historijske nauke u nas i u inostran-stvu«. Istodobno je i sama pratila zapadnu historiografsku produkciju, a uskoroje uspostavila i izravne dodire sa zapadnim povjesniËarima koje je upoznavalana svjetskim kongresima na kojima je sudjelovala od 1955. godine (i zatim nasvim svjetskim kongresima do 1985.) te na meunarodnim znanstvenim skupo-vima. Uz eroziju prvotnih ideala sukobljenih s realnoπÊu novog druπtva te u do-dirima sa zapadnom historiografijom i kontrastirajuÊi njezino metodoloπko bo-gatstvo s historiografskim tradicionalizmom u nas i ograniËenjima makar i ne-dogmatskog marksizma, prof. Gross je postala svjesna metodoloπkog zastoja uhrvatskoj historiografiji. No, u praksi je u svojim radovima ostala u brazdi πida-kovske metode.

Svoja prva istraæivanja prof. Gross je posvetila hrvatskoj socijaldemokraciji skraja 19. i poËetka 20. stoljeÊa, te je i njezina doktorska disertacija nosila naslovflUloga socijal-demokracije u politiËkom æivotu Hrvatske 1890—1905.« Disertaci-ja je ostala neobjavljena, a nakon dolaska na Filozofski fakultet istraæivanja jeusmjerila prema graanskim strankama, na poËetku prema Hrvatsko-srpskoj ko-aliciji. Tako i njezina habilitacijska radnja, nastala u postupku izbora u zvanjedocenta i tiskana kao knjiga 1960., nosi naslov Vladavina Hrvatsko-srpske koali-cije 1906—1907. Ne zapostavljajuÊi sasvim tu temu, teæiπte istraæivanja stavila jezatim na djelovanje ostalih politiËkih stranaka u sjevernoj Hrvatskoj posljednjihdesetljeÊa 19. i na poËetku 20. stoljeÊa, osvrÊuÊi se povremeno na probleme iz

povijesti toga razdoblja u Dalmaciji i Istri, takoer i kod Hrvata u Bosni i Her-cegovini. Svoju tadaπnju istraæivaËku metodu i ocjenu hrvatske povijesti u raz-doblju od 1883. do 1914., utemeljenu na nedogmatskom povezivanju gospodar-skog, druπtvenog i politiËkog razvoja, dala je saæeto u svom dijelu knjige Povi-jest hrvatskog naroda 1860—1914. skupine autora (J. ©idak, M. Gross, I. Kara-man i D. ©epiÊ), objavljene 1968. godine.

Sklonost metodama zapadne historiografije prof. Gross je poËela pokazivativrlo rano. Prve simpatije za πkolu flanalista« nalazimo, barem napisane, u prika-zu rada svjetskoga kongresa povjesniËara odræanog u Rimu 1955. (objavljenom1957.). Svojim prikazima i ocjenama tiskanim u Ëasopisima afirmirala je metodesocijalne historije, kao πto je to uËinila u prilogu flO francuskoj socioloπkoj his-toriografiji« (1963.). Informiranje hrvatske historiografije o metodoloπkim tenden-cijama u europskoj historiografiji postat Êe s vremenom njezina stalna praksa, asvoje spoznaje o suvremenoj metodologiji posredovat Êe mlaim kolegama flpe-ripatetiËkom πkolom«, razgovorima, konzultacijama i upuÊivanjem u metodolo-πku literaturu. Nasuprot domaÊoj fldogaajnoj« historiji, koja inzistira na jedinstve-nosti pojedine Ëinjenice, isticala je metodu u kojoj su temeljni pojmovi flstruktu-ra« kao cjelina meusobno povezanih i meuovisnih Ëinjenica i flproces« kao sli-jed promjena, oblikovanja i preoblikovanja struktura u vremenu.

Nakon nekih prethodnih najava, pravac kojim Êe sama krenuti u novimistraæivanjima pokazala je 1971. u Ëlanku o utjecaju socijalne strukture na zna-Ëaj nacionalnog pokreta u hrvatskim zemljama u 19. stoljeÊu, tiskanom u Mün-chenu na njemaËkom jeziku u zborniku posveÊenom europskim nacionalnimpokretima (flEinfluss der sozialen Struktur auf den Charakter der nationalnen Be-wegung in den kroatischen Ländern«). Njezinu metodoloπkom otvaranju prido-nijelo je popuπtanje ideoloπke rigidnosti vladajuÊe komunistiËke partije u tada-πnjoj dræavi. Interesu za problematiku nacije i nacionalnih ideologija poticaj jedalo otvaranje flnacionalnog pitanja« u Jugoslaviji 1960-ih, koje je u Hrvatskojkulminiralo u pokretu 1970./71. godine. SreÊom uporaba metoda socijalne po-vijesti u tumaËenjima nacionalnog fenomena 19. stoljeÊa nije mogla izazvatiosporavanje ni rigidnijih flmarksista« u politiËkim strukturama. Uostalom, elemen-ti metodoloπkog pribliæavanja zapadnim historiografijama bili su u to doba pri-sutni i u historiografijama srednjoeuropskih zemalja IstoËnog bloka, a prof.Gross je napose cijenila i prihvatila tipologiju nacionalnih pokreta Ëeπkog po-vjesniËara Miroslava Hrocha.

Nakon odreene diskrepancije izmeu njezinih znanstvenih radova i naËel-nog pristajanja uz suvremene metode povijesnih istraæivanja, knjiga Povijest pra-vaπke ideologije (1973.) prvi je opseæan rad u kojemu je doπao do izraæaja novmetodoloπki pristup s elementima strukturalizma. U njoj je prvi put ono πto jedotad nazivano pravaπkom flidejom« i promatrano prije svega kroz politiËkupraksu pravaπtva obraeno kao flideologija«, tj. kao vrijednosni sustav, kao struk-turirana cjelina sastavljena od meuovisnih elemenata — nacionalnih, politiËkih,kulturnih, druπtvenih shvaÊanja, povijesne predodæbe i projekcije buduÊnosti —


zasnovana na najπirim interesima slojeva koji je nose, a podvrgnute cilju nacio-nalne integracije i stvaranja nacionalne dræave. Ideologiju pravaπtva prof. Grossje prikazala kao jednu od suvremenih europskih romantiËnih nacionalnih ideo-logija, ukazujuÊi tako na ukljuËenost hrvatskih kretanja u europski okvir.

U istraæivanja fenomena nacije 19. stoljeÊa, napose u Srednjoj Europi i timeu Hrvatskoj, unijela je socioloπki pojam nacionalne integracije temeljen na po-imanju o stratifikaciji, raslojavanju dotada polariziranog feudalnog, staleπki ure-enog druπtva u procesu modernizacije i oblikovanju druπtvenih slojeva te nji-hova poimanja o vlastitom grupnom identitetu. Polazila je pritom od Ëinjeniceda su u 19. stoljeÊu, stoljeÊu izgradnje druπtva na osnovama kapitalizma i gra-anskog liberalizma te politiËkog organiziranja na naËelima nacionalizma, usklopu procesa druπtvene stratifikacije nastajali i ulazili u druπtveni i politiËki æi-vot novi druπtveni slojevi koji su se, onako kako su nastajali, integrirali u naci-ju svaki sa svojom varijantom nacionalne ideologije.

Nacionalne ideologije u hrvatskom druπtvu 19. stoljeÊa sustavno je — osimu brojnim Ëlancima ili zatim u knjigama u sklopu πire problematike — obradilau trima knjigama posveÊenima ideologiji Stranke prava i strossmayerovske Na-rodne stranke. Osim u veÊ spomenutoj knjizi Povijest pravaπke ideologije uËini-la je to u knjigama Izvorno pravaπtvo (2001.) i Vijek i djelovanje Franje RaËko-ga (2004.). Juænoslavensku ideologiju Narodne stranke, kako ju je najsustavnijeoblikovao Franjo RaËki, ocijenila je kao izraz procesa integriranja u modernu hr-vatsku naciju tradicionalne druπtvene elite plemstva i graanstva proizaπle iz feu-dalnog druπtva koja je juænoslavenskom idejom nastojala prevladati partikularneintencije pripadnika te iste druπtvene elite protivnih hrvatskom identitetu. Ocije-nila je da je juænoslavenska ideja iz hrvatske kulturne tradicije, uz uvijek prisu-tnu i postupno sve naglaπeniju hrvatsku ideju, posredovala u procesu hrvatskenacionalne integracije tradicionalne druπtvene elite, te je njezin fljugoslavizam«oznaËila kao hrvatsku nacionalnu integracijsku ideologiju tradicionalne druπtve-ne elite. Pravaπtvo je prikazala kao izraz procesa hrvatske nacionalne integraci-je novoga graanstva koje se oblikovalo u drugoj polovici 19. stoljeÊa, kojemuje umjesto juænoslavenske ideje iz hrvatske kulturne tradicije bliæa bila izvornahrvatske etniËka svijest, a s druge je strane bilo otvorenije suvremenom libera-lizmu i demokratizmu. Izvorno StarËeviÊevo pravaπtvo i njegov aksiom apsolu-tnoga hrvatskog nacionalnog identiteta i suvereniteta te neodvisne hrvatske dr-æave utemeljen na hrvatskom dræavnom pravu prikazala je kao nacionalnu inte-gracijsku ideologiju tipa karakteristiËnog za suvremene nacionalne pokrete i nji-hove programe nacionalne integracije i oblikovanja nacionalnih dræava. flModer-no pravaπtvo« »iste stranke prava Josipa Franka ocijenila je kao izraz procesa na-cionalne integracije sitnograanskog sloja koji se oblikovao krajem 19. i na po-Ëetku 20. stoljeÊa i koji je bio sklon politiËkom oportunizmu te je, zadræavajuÊiretoriku izvornog pravaπtva, odustao od ideje o samostalnoj Hrvatskoj i rjeπenjeza politiËki poloæaj Hrvatske traæilo u flokviru« Habsburπke monarhije (tzv. okvi-raπtvo). U svojim je radovima M. Gross dala znanstveno utemeljeno objaπnjenje

nastanka i karaktera hrvatskih nacionalnih ideologija 19. stoljeÊa te ih svojim in-terpretacijama oslobodila moguÊnosti politiËke aktualizacije. S jedne strane jejuænoslavensku ideju Narodne stranke prikazala kao proizvod hrvatske sredinei problema hrvatske nacionalne integracije odreenog druπtvenog sloja i oslobo-dila tereta unitaristiËke interpretacije, a ideologiju izvornog pravaπtva oslobodi-la tereta optuæbe da je bila preteËa ustaπtva. Rezultate svojih istraæivanja hrvat-skih nacionalnih ideologija nikada nije izravno politiËki aktualizirala, ali je 1971.,kad je i poËela istraæivati pravaπtvo, u Ëasopisu Hrvatsko sveuËiliπte koje je po-kazivalo sklonost flHrvatskom proljeÊu« meu ostalim objavila Ëlanak flKontinui-tet hrvatske dræavnosti«, a u godinama nakon sloma pokreta s drugim je hrvat-skim povjesniËarima odluËno ustajala protiv velikosrpskih povijesnih interpreta-cija.

Svoju je istraæivaËku metodu prof. Gross obogaÊivala novim istraæivaËkimmodelima i na njima su zasnovana njezina istraæivanja druπtva u sjevernoj Hrvat-skoj druge polovice 19. stoljeÊa. To je prije svega shvaÊanje o modernizacijskimprocesima i odnosu modernizacijskog flcentra« i flperiferije«. Oba su pojma prisut-na 1980. veÊ u naslovu njezina Ëlanka flModernizacija izvana — reforme u gra-anskoj Hrvatskoj i Slavoniji za neoapsolutizma«. Ti se elementi zatim kod prof.Gross obogaÊuju weberovskim shvaÊanjima o odnosu moÊi te o kulturi kao Ëim-beniku povijesnog razvoja. Spomenuti Ëlanak, uz neke kasnije, bio je najavabavljenja prof. Gross razdobljem neoapsolutizma, a istraæivanja provedena podozraËjem ideala fltotalne historije«, tj. prikaza svih razina povijesnih kretanja, od-vela su je u pustolovinu koja je uz metodoloπku osposobljenost zahtijevala i go-lem istraæivaËki napor. Rezultat toga rada te istraæivanja u domaÊim i beËkim ar-hivima bile su dvije voluminozne knjige o sjevernoj Hrvatskoj nakon 1848. go-dine do poËetka 1880-ih godina. Prva, PoËeci moderne Hrvatske u civilnoj Hr-vatskoj i Slavoniji (s podnaslovom: Neoapsolutizam u civilnoj Hrvatskoj i Slavo-niji 1850—1860.), tiskana je 1985. godine. O namjeri da flmodernizaciju izvana«,tj. nastojanja beËkog srediπta da modernizaciju u sjevernoj Hrvatskoj — izgrad-nju graanskog druπtva i njegovih institucija — provede sâmo i u svom intere-su, prikaæe na πto je moguÊe viπe razina povijesnog totaliteta govore podruËjakoja su u knjizi obraena: demografsko-socijalni razvoj; uprava, sudstvo, polici-ja, æandarmerija, vojska; zemljiπno rastereÊenje, pokreti na selu; prometnice,gospodarske ustanove; πkolstvo, crkvene i religijske zajednice; razina integraci-je hrvatske nacije, nacionalne ideologije; tisak, knjiæevnost, knjiæevni jezik, his-toriografija, prirodne znanosti itd.

Prema istom modelu i uz jednak istraæivaËki napor prof. Gross je pristupilaistraæivanju sljedeÊih dvaju desetljeÊa, tj. vremena kada domaÊe snage nastojeprovesti flmodernizaciju iznutra«. Tako je nastala knjiga Prema hrvatskome gra-anskom druπtvu (s podnaslovom: Druπtveni razvoj u civilnoj Hrvatskoj i Slavo-niji πezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljeÊa), objavljena 1992., kojoj je ne-ke dijelove napisala dr. sc. Agneza Szabo. Ona Ëini cjelinu s prethodnom knji-gom, na koju se izravno nadovezuje. Te dvije knjige zajedno Ëine doista impre-

In memoriam 159

prostorijama SveuËiliπne naklade Liber u razizemlju SveuËiliπta, prof. Gross je is-taknula prilog povijesnoj znanosti onih tekstova u zborniku koji donose novipristup. Na to je reagirao prof. ©idak tvrdnjom da doprinos povijesnoj znanostine daju prilozi koji sadræe novi pristup, veÊ oni koji donose nove podatke. Bioje to dramatiËan susret dviju etapa u razvoju hrvatske historiografije, jedne kojuje vodio prof. ©idak ËuvajuÊi i uËvrπÊujuÊi njezine znanstvene temelje, i druge ukojoj je prof. Gross snaæno poticala njezino metodoloπko osuvremenjivanje. His-toriografija je posljednjih desetljeÊa krenula dalje razgranatim stazama, ali u hr-vatskoj historiografiji nakon 1945. stoje u temeljima jednako prof. ©idak i prof.Gross.

Svojim istraæivanjima prof. Gross je stekla ugled u zemlji i inozemstvu. Pre-davala je kao gost profesor na sveuËiliπtima i institutima u SAD-u, Velikoj Brita-niji i Austriji. Sudjelovala je, kao πto je veÊ reËeno, na svim svjetskim kongresi-ma povijesne znanosti od 1955. do 1985. i pozvanim predavanjima na brojnimznanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu.

Za svoj znanstveni rad dobila je viπe domaÊih i inozemnih nagrada. Za objav-ljene knjige dobila je nagradu flJosip Juraj Strossmayer« (dva puta) te prestiænuaustrijsku nagradu flAnton Gindely«, koja je tada prvi put dodijeljena knjizi kojaizvorno nije bila napisana na njemaËkom jeziku. Odlikovana je Austrijskim orde-nom za znanost I. razreda za dugogodiπnju plodnu suradnju s austrijskim povje-sniËarima i medaljom »eπke akademije znanosti. Godine 2004. izabrana je u zva-nje professor emeritus Filozofskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu. Posmrtno jeodlikovana flRedom Danice hrvatske s likom Ruera BoπkoviÊa« za zasluge u zna-nosti.

Hrvatska historiografija treba joj biti zahvalna ne samo zbog priloga koje jedala istraæivanju hrvatske povijesti druge polovice 19. i poËetka 20. stoljeÊa, veÊjoπ viπe zbog toga πto joj je u vrijeme kad je to bilo najpotrebnije dala poticaj dase iz tradicionalne historiografije poËne transformirati u historiografiju utemelje-nu u suvremenim metodama povijesne znanosti.

• Nikπa StanËiÊ


sivno djelo ne samo opsegom nego i istraæivaËkim rezultatom te Ëinjenicom dasu u njemu metode flnove historije« u djelu prof. Gross i u hrvatskoj historiogra-fiji dotad najdosljednije i najpotpunije primijenjene. Knjige su, objedinjene u je-dnom svesku u neπto saæetijem obliku, 1993. tiskane na njemaËkom jeziku koduglednog nakladnika (Böhlau Verlag), pod naslovom Die Anfänge des moder-nen Kroatien (s podnaslovom: Gesellschaft, Politik und Kultur in Zivil-Kroatienund Slawonien in den ersten dreissig Jahren nach 1848).

Jednako su kapitalna djela njezine dvije knjige u kojima je iznijela desetlje-Êima prikupljana znanja o metodologiji i razvoju povijesne znanosti (tiskane suu ukupno pet izdanja od kojih jedno na njemaËkom jeziku). Znanje prikupljanoprvih Ëetvrt stoljeÊa iznijela je cjelovito u knjizi Historijska znanost. Razvoj, oblik,smjerovi (1976., drugo dopunjeno izdanje 1980.). Nakon novih spoznaja prikup-ljenih tijekom daljnjeg Ëetvrt stoljeÊa objavila je sadræajem znatno obogaÊenuknjigu, koja je obuhvatila i najnovija kretanja u historiografiji, pod naslovomSuvremena historiografija. Korijeni, postignuÊa, traganja (1996. i 2001.). SliËna,tako temeljita i tako opseæna knjiga nije postojala na njemaËkom jeziku te je1998. objavljena u njemaËkom prijevodu pod naslovom Von der Antike bis zurPostmoderne. Die zeitgenossische Geschichtschreibung und ihre Wurzeln.

Tijekom 1960-ih i 1970-ih godina, uz prof. Gross pojedini povjesniËari tada-πnje srednje generacije poËeli u svojim radovima pokazivati da u nekim elemen-tima teæe na razliËite naËine izaÊi iz okvira tradicionalne fldogaajne« povijesti,ali je prof. Gross svojim tiskanim radovima i izravnim dodirima stvarala ozraËjekoje je poticalo povjesniËare, napose mlae, da se bilo samostalno ili pod nje-zinim manjim ili veÊim utjecajem, putem izravnih dodira ili preko radova, poËnuukljuËivati u suvremena metodoloπka kretanja. Mi iz tada mlae generacije dije-lili smo povjesniËare na nas, flstrukturaliste« i na ostale, metodoloπki neosvijeπte-ne fldogaajce«. U to vrijeme se joπ odræavala ideja o pisanju viπesveπËanog dje-la o hrvatskoj povijesti koju je 1971. potaknuo te godine osnovani Institut za hr-vatsku povijest, koji je na svojim projektima okupljao Ëitavu hrvatsku historio-grafiju. Rad na flsintezi hrvatske povijesti« (kako je kolokvijalno nazivana) bio jezastao dijelom zbog politiËke atmosfere nakon sloma pokreta u Hrvatskoj 1971.,ali takoer zbog umnogome nespojivih razlika meu potencijalnim autorima umetodoloπkom pristupu. Prof. Gross je u takvoj situaciji nakon izlaska njezineknjige Historijska znanost (1976.) pokuπala dati poticaj da se otvori rasprava obitnim povijesnim problemima i metodoloπkom pristupu u pripremi rada na flsin-tezi« afirmirajuÊi pritom izriËito metode flsocijalne historije«. Tako je do kraja1979. nastao zbornik Druπtveni razvoj u Hrvatskoj (od 16. stoljeÊa do poËetka20. stoljeÊa) u kojemu je kao urednica okupila deset suradnika razliËitih usmje-renja koji su napisali priloge o pojedinim razdobljima ili problemima hrvatskepovijesti (predgovor je napisan u studenom 1979., a knjiga-zbornik tiskana je1981.). Ni ta knjiga doduπe nije utjecala na nastavak rada na flsintezi«, ali je nje-zino predstavljanje bilo povod da se manifestiraju suprotstavljena metodoloπkapolaziπta tradicionalne i suvremene historiografije. Naime, na predstavljanju u

DODATAK

pil

ar

Stjepan Srkulj

MEMOARI

Zagreb 1963.

S a d r æ a j

I. IZ DJETINJSTVA I –A»KIH DANA ...................................................... 7

Rodni dom ................................................................................. 7Roditelji ..................................................................................... 8flPolitiËka« naobrazba ................................................................ 10Prvi literarni pokuπaj .................................................................. 11Nastavak flpolitiËke« naobrazbe .................................................. 12SveuËiliπne nauke ...................................................................... 13Studiji i promocija ..................................................................... 14

II. KAO KNJIÆEVNI RADNIK .............................................................. 16

Kao knjiæevni radnik .................................................................. 17Moje knjige u kritici ................................................................... 20Povijest novoga vijeka za VII. razred ............................................ 23Povijest Hrvata, Srba i Slovenaca ................................................ 24Povijest Hrvata ......................................................................... 24Za i protiv narodnog jedinstva .................................................... 26Hrvatska povijest u 19 karata ..................................................... 26Strani sud o mojoj flHrvatskoj povijesti u 19 karata« ........................ 29Poljska povijest Hrvata, Srba i Slovenaca ...................................... 30

III. KAO GRADSKI ZASTUPNIK DO IZBORA ZA NA»ELNIKA15. STUDENOGA 1917. ................................................................. 31

Akcija za izgradnju ËinovniËkih kuÊa ............................................ 31Dogoaj s naËelniËkim lancem .................................................... 32

IV. PRVI PUT NA»ELNIKOM(15. STUDENOGA 1917. — 25. STUDENOGA 1919.) ........................... 34

Izbor naËelnika ......................................................................... 34

V. IZME–U PRVOGA I DRUGOGA NA»ELNIKOVANJA(1919. — 1928.) ........................................................................... 45

VI. PO DRUGI PUT NA»ELNIKOM(20. STUDENOGA 1928. — 21. TRAVNJA 1932. GODINE) .................... 48

Prvi Ëin .................................................................................... 49©estojanuarski reæim .................................................................. 50Preseljenje Zakladne bolnice ....................................................... 53Incident s bivπim naËelnikom Heinzlom ......................................... 54Gradska klaonica ..................................................................... 55Pet nasljedstva .......................................................................... 58Pitanje zajma ........................................................................... 60Socijalne ustanove .................................................................... 60

5

S. Srkulj: Memoari

7

PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. VII. (2012.), br.14 (2)

6

©to je bilo u programu, a nije doπlo do izvedbe ............................ 61Povod poklonstvenim deputacijama (Po PerπiÊu) .............................. 62Negativni suradnici: Juraj »aËkoviÊ i drugovi ................................. 65Podvig Jurja DemetroviÊa ............................................................ 70

VII. KAO MINISTAR GRA–EVINA ....................................................... 73Kao ministar graevina .............................................................. 74Matica Hrvatska pred raspustom ................................................. 77Kako je Matica Hrvatska izbjegla raspuπtanju ................................ 78Hrvati i teËaj za æeljezniËare ...................................................... 79Hrvati u ministarstvu graevina .................................................... 80Cesta Karlobag-Obrovac ........................................................... 80Prijedlog za dokinuÊe ministarstva graevina ................................. 80Ministar dr. Stanko ©verljuga ...................................................... 81

VIII. KAO PRIVATAN »OVJEK(1934. — 1941. GODINE) ............................................................... 82

Grossova kuÊa ......................................................................... 82Volπebno skakanje cijena kuÊa u Zagrebu ..................................... 86Pregrijavanje dra Rudolfa Horvata ............................................... 87flKonac i kraj« .......................................................................... 88

I.

IZ DJETINSTVA I –A»KIH DANA

Rodni dom

Rodio sam se 3. prosinca 1869. u Varaædinu na Kapucinskom trgu, gdje je u Ba-chovo doba11 bila stara gostiona flK medvjedu« ili flZum Bärenwirt«. Ta gostionapostoji joπ i danas, kako je postojala i prije sto godina. Krπten sam u crkvi na-darbine sv. Vida, te sam po tom spadao u predgrae Novi Varoπ, Ëetvrt varaæ-dinskih Ëizmara. Krstio me je kapelan Stjepan Zadravec,22 kasnije kanonik i æup-nik sv. Nikole, patrona grada Varaædina. Na krstu sam po ocu dobio ime Stje-pan. Otac bijaπe sin Josipa Srkulja, koji je u Dravskoj ulici imao veliko svratiπeflK zlatnom Jelenu«. Na tavanu sam naπao i cimer flZum goldenen Hirschen«, znakda je ono æivjelo u Bachovo vrijeme. Svratiπte bijaπe ureeno u dvoru obiteljiKukuljeviÊ, gdje se rodio i hrvatski rodoljub i povjesniËar Ivan KukuljeviÊ.33 OdKukuljeviÊa je dvor kupio neki Pichler i pretvorio ga u svratiπte. Od njega jesvratiπte kupio moj djed i dræao do godine 1868. kad ga je radi drugih poslovanapustio. U tom svratiπtu je odsjedalo Ëitavo Meimurje, kao πto je u gostioni flKmedvjedu« odsjedalo Ëitavo Zagorje. Gostionu flK medvjedu« je dræao brat mogadjeda Ivan ili JanËi.

KuÊa u kojoj je bila gostiona flK medvjedu« bila je sagraena na nasipu, kojije okruæivao gradske bedeme; sagraena je bila nakon πto je Varaædin napuπtenbio kao tvrava (1808), a grabe44 se izmeu nasipa i gradskih zidina zatrpavale.KuÊa je bila jednokatnica; prizemne prostorije (dvije velike i jedna manja pros-torija), zapravo lokal, bile su u suterenu, kamo se silazilo s nekoliko stuba podcimerom flEingang in die Bärenhöle« (Ulaz u medvjei brlog). Tako je svratiπtarnazvao svoj lokal koji izgleda da je bio popularan, kako se vidi po ovim otkri-venim stihovima na zidu:

Da sitzen drei Herrn,Sie essen und trinken sehr gern.55

11 Razdoblje od 1850. do 1859. nazvano prema austrijskom ministru unutarnjih poslova AlexanderuBachu (1813.—1893.).22 Vjerojatno je rijeË o Josipu Zadravcu (1816.—1883.).33 Ivan KukuljeviÊ Sakcinski (1816.—1889.), politiËar, knjiæevnik i povjesniËar.44 grabe = jarci55 flOvdje sjede tri gospodina, koji vrlo rado jedu i piju.«

S. Srkulj: Memoari

9

rio sam posao u Varaædinskim Toplicama. Tamo je djed stekao toliko imovine,da je mogao u Varaædinu kupiti Pichlerovo svratiπte flK zlatnom jelenu«. Baka muje rodila πest sinova i dvije kÊerke. Stariji su kao djeca bili svjedoci JelaËiÊevaprijelaza preko Drave g. 1848.1111 Da su bili odgojeni u hrvatskom duhu, te uvi-jek glasovali za hrvatsku oporbu, ne trebam ni spominjati. PolitiËki su bili pris-taπe Strossmayerove stranke.1122 flPozor« ili flObzor«, kako se je prema prilikamazvao, bijaπe porodiËni list.1133

Dok je po ocu u meni kolala Ëista hrvatska krv, bila je ona po materi Roza-liji mijeπana. Majka mi je bila roena Skarget, a baka Cecilija roena Lup. Po ocu–uri Skargetu bila je majka πvedske krvi, a po baki talijanske. MajËin predak jekao koæarski kalfa doπao u Osijek, a djed –uro iz Osijeka u Varaædin, gdje je nakraju JalkovaËke ulice na napuπtenom groblju sv. Vida uredio svoju radnju. Ka-ko je rano umro (majci je bilo 5 godina), vodila je posao dalje moja baka Ceci-lija, poslovoom je bio –uro FerenËak iz MoravËa. Baka Cecilija bila je odgoje-na u palaËi biskupa zagrebaËkoga (na poËetku Gospodske, danas Gajeve ulice).Tu su palaËu dræali zagrebaËki biskupi, da im bude konakom za vrijeme sabo-rovanja, koje se Ëesto obdræavalo u Varaædinu ili kad bi dolazili na æupanijskeskupπtine i na druπtvene duænosti, koje su ih vezale na sve one velikaπke i ple-miÊke krugove, kojima je Varaædin bio mali BeË, gdje su u svojim palaËama ikurijama provaali zimske dane. Tada je zagrebaËki biskup vodio u Varaædinuposebno kuÊanstvo. Da sam po majci πvedskoga podrijetla na to nisam misliosve dok nisam doπao na sveuËiliπte u BeË. Kad sam se naime prijavio profeso-ru opÊe povijesti Maksu Büdingeru,1144 koji je nama poznat po svojoj raspraviflEin Buch kroatischer Geschichte«,1155 primio me je rijeËima: flNo was ist Sie'Schwede'?« Ja sam mu zaËuen kazao:

flNein, Herr Professor, ich bin ein Kroate.«flAber nein, Sie sind ein Schwede.«flJedoch, Herr Professor, ich werde wohl wissen welcher Abstammung ich bin.«flNo wie hiess denn Ihre Mutter!«1166

Sjetio sam se odmah Skageraka i Kattegata1177 i profesora JagiÊa,1188 kod kogasam dan prije bio; on je moju majku poznavao i to prof. Büdingeru rekao. Dru-


8

Iz velike sobe dolazilo se u manju prostoriju ispod naslova:Greislerei des Herrn Serkuly.66

Kako vidimo tadaπnji trgovci i gostioniËari poπtivali su sami sebe. Greislereise kasnije pretvorio u mesnicu. NjemaËki napisi kazuju da se nalazimo u punomjeku dobe ministra Bacha, jer je Jancsi Serkuly æivio u Bachovo i Schmerlingo-vo vrijeme.77

No vratimo se u vrijeme, kad se joπ Josip i JanËi Serkuly nisu smjestili u Va-raædinu, kad joπ nije æeljeznica iπla iz BeËa i Budimpeπte88 u Trst. Tada je Varaæ-din bio veliko trgovaËko srediπte izmeu sjevera i juga Monarhije, tada su goto-vo iz cijele Austrijske carevine svi putevi vodili u Varaædin: iz Praga, BeËa, Bu-dimpeπte, Poæuna, Velike Kaniæe, Osijeka, Zagreba, Siska, Karlovca, Rijeke, Trs-ta, Salzburga, Ljubljane, Celovca99 i bog te pitaj iz kojih sve trgovaËkih i obrtniË-kih centara. Tada su si trgovci i veliki obrtnici dali rendez-vous1100 u Varaædinu iondje sklapali svoje poslove, a robu su varaædinski kirijaπi razvaæali u njihovedomicile. To je bilo vrijeme diliæansa i kirijaπa. Prometu je odgovarao i velik brojsvratiπtara: Janje, Divlji Ëovjek, Zlatni jelen, Medvjed, Sonnenwirt, Slon. Tamo suodsjedali trgovci i putnici, dok su kirijaπi, ako su bili izvan Varaædina, odsjedaliu gostionama, a ako su bili domaÊi, kojima je to bio obrt vratili se u jesen svo-jim kuÊama, da opet u proljeÊu natovare novu robu i razvezu po svim ovim spo-menutim i nespomenutim mjestima. Patrijarhalan je obiËaj vladao izmeu gos-tioniËara i kirijaπa. Kad bi ih sluËaj zadesio, da su se na Badnjak, na Silvestrovoi Uskrs naπli u Varaædinu u gostioni moga djeda, onda su oni onih dana bili nje-govi gosti, i oni i konji. Varaædinski kirijaπi su u meuvremenu od proljeÊa dokasne jeseni, kad su se vraÊali kuÊi, razvaæali robu drugih trgovaca po austrij-skim pokrajinama od Bregenza do Marmaros Szige, do Trsta.

Roditelji

Starinom je moja obitelj iz Krapine, gdje se veÊ g. 1480. spominje jedan Srkuljkao flkrapinski sudec«. Iz Krapine bio je rodom i moj djed i to iz onog ogrankaSrkulja, koji je nosio nadimak flMeænarci«, dok su ostali ogranci nosili nadimakHrvoj, ©trukelj, Cerdo i GladiÊ.

Djed je iz Krapine doπao flna navuk« u Varaædin k mesarskom obrtniku To-plaku, koji je imao kuÊu i posao na uglu Madæarske i Dravske ulice i k tomuπest kÊeri. Djed mora da je svojom marljivoπÊu i spretnoπÊu stekao naklonostsvoga gospodara, kad mu je dao svoju najstariju kÊerku Liziku za æenu i otvo-

66 flSitniËarija gospodina Srkulja.«77 Anton Ritter von Schmerling (1805.—1893.), politiËar i austrijski ministar predsjednik.88 U to su vrijeme Budim i Peπta joπ uvijek dva zasebna grada.99 Celovec = Klagenfurt1100 susretali se

1111 Ban Josip barun JelaËiÊ Buæinski (1801.—1859.)1122 Narodna (liberalna) stranka1133 ZagrebaËke novine flPozor«/flObzor« izlazile su od 1860. do 1941. godine.1144 Max Büdinger (1828.—1902.), povjesniËar.1155 flKnjiga hrvatske povijesti«1166 flNo πto ste Vi, '©veanin'? Ne, gospodine profesore ja sam Hrvat. Ali ne, Vi ste ©veanin. Gos-podine profesore, ja Êu ipak bolje znati kojeg sam porijekla. No, kako Vam se zove majka?« 1177 Kattegat (Kattegatt) je tjesnac izmeu Danske i ©vedske, koji je na sjeveru preko Skagerraka po-vezan sa Sjevernim, a na jugu s BaltiËkim morem.1188 Vatroslav JagiÊ (1838.—1927.), slavist.

S. Srkulj: Memoari

11

ke da vidi da li su Ëiste. Jao si ga onima, koji su imali zamazane ruke. flNema fo-de toma?, marπ dræi 'hantle' (buËice)«. I siromah aËiÊ morao je u svaku rukuuzeti jedan flhantl« i dræati u vis cijeli sat obuke. Tamo u toj dvorani imao samprilike da vidim Davida StarËeviÊa, Ëija mi je fizionomija joπ danas ostala u pa-meti.

Tako sam bio fluveden« u politiku. Tada se politika u malom graanskom svi-jetu vodila jedino u razgovorima. Novine u te krugove nisu dolazile, bile supreskupe, a da bi mali posjednik ili obrtnik polazio kavanu, toga nije bilo. Toje pravo imuÊnih trgovaca, mesara, pekara i flbeamtera«.

Prvi literarni pokuπaj

U Ëetvrti razred padaju moji prvi literarni pokuπaji. Naπlo se nekoliko Ëetvrtoπko-laca, koji su u sebi osjeÊali literarne porive! Na Ëelu im je bio Slovenac Fran Ko-vaËiË,2233 neπto stariji od nas, odlikaπ. Zamolili smo ravnatelja Franju PongraËiÊa,2244

izvrsnoga pedagoga, ali protivnika svakog nacionalnog pokreta meu acima,da nam dozvoli literarno druπtvo i izdavanje hektografiranoga aËkog lista. Ra-zumije se, da nas je odbio. Nato smo zamolili razrednika Vjekoslava Novotno-ga, da on intervenira kod g. ravnatelja. I dogodilo se Ëudo. Ravnatelj je naπumolbu uvaæio, ali pod uvjetom da svim sjednicama prisustvuje sam razrednik,da se ne bi moæda πto desilo, πto bi bilo protivno πkolskim propisima. Druπtvose zvalo fl–akovanje«, kao πto i list. U I. broju je izaπla na prvoj strani moja pjes-mica flGdje je Bog?«, koja je naiπla na odobrenje kateheta Ivana Hangija.2255 Dru-πtvo je imao i lijepu malu biblioteku. Zaspalo je koncem πkolske g. 1886. na Te-deum. U V. razredu je prestao svaki interes za druπtvo i njegov list. Od svih tihpregalaca ostala su samo dvojica: Fran KovaËiÊ, kasniji profesor teologije u Ma-riboru i slovenski historiËar i moja malenkost.

Oπtrinu ravnetelja PongraËiÊa je osjetio i Antonije RadiÊ,2266 koji se je g. 1888.upisao u VIII. razred. S njim sam se upoznao i sprijateljio, jer je bio liËnost, ko-ja je privlaËila mladiÊe narodnoga osjeÊanja. Postao je informatorom u kuÊi vi-jeÊnika sudbenog stola C…,2277 okorjelog madæarona. Antonije ne bi bio Antoni-je, kad ne bi vijeÊnikova sina upuÊivao ne samo u matematiku i gramatiku, ne-go i u domovinske stvari. Naivni djeËak pitao je kod stola svoga oca, zaπto Ma-dæari Ëine Hrvatima to i to. G. C… bilo je to dovoljno, te je Antoniju otkazao, aravnatelju PongraËiÊu, da ga otpravi iz varaædinske gimnazije. Antonije se mo-rao drugi semestar vratiti u Zagreb, gdje je maturirao.


10

gi dan mi je prije predavanja jedan kolega rekao: flProfessor Büdinger war ganzentsetzt, dass Sie nicht wussten, dass Sie schwedischer Abkunft sind«.1199

Poslije smrti Ivana Srkulja preuzeo je njegovu gostionu moj otac. Gostionabijaπe svratiπte, u nj su se svraÊali seljaci, trgovci i πljivari iz Ëitavog Zagorja. Tobijaπe svratiπte i plemenitoga KlafuriÊa, kojega je ovjekovjeËio naπ Gjalski.2200

Odrasao sam meu ovim svijetom. »esto sam kao djeËarac bjeæao za gospodi-na KlafuriÊa ili kojega drugoga πljivara po cigare k flPollaku«. Susjedi su nam bi-li braÊa Broch, koji su imali veliku trgovinu sa zemaljskim proizvodima. ©ef tvrt-ke bijaπe Albert Broch, koji je umro u visokoj starosti g. 1934. Kad su mi rodi-telji rano umrli (bilo mi je 12 godina), postao je Albert naπim skrbnikom, te jerijetkom ËestitoπÊu i zduπnoπÊu upravljao naπom imovinom. Napose se brinuoza mene i moje studiranje, pa ga je svaki moj napredak i uspjeh vanredno ve-selio. Duboku mu zahvalu dugujem!

flPolitiËka« naobrazba

Velik dio moga djetinjstva sproveo sam u oËinskoj kuÊi moje majke, tamo nakraju JalkoveËke ulice. Koæarski je posao preuzeo poslovoa FerenËak, kogasmo od milja zvali fldeda«. U njegovoj kuÊi su se nedjeljom sastajali prvaci naj-popularnijega varaædinskog ceha Ëiæmara. Joπ danas su mi pred oËima Ëlanovitog ceha meπtri i kalfe. NaroËito su mi imponirale cehmeπtarice u svojim jedno-stavnim rupcima na glavi i velikim rupcima oko leiju (o kakovom πeπiru nijebilo govora), pa kalfe, kad su nedjeljom i blagdanima polazili u svojim crnimodijelima a la flSalon-rock« prije podne na sveËanu misu u æupnu crkvu sv. Ni-kole, a poslije podne na blagoslov. »iæmari su se regrutirali iz Sv. Ivana Zeline,pa se meu njima nalazio i gdjekoji flpl«.

Cehmeπtar bijaπe tada Franjo KovaËiÊ iz BiπkupeËke ulice, malen stasom, alisolidan znanjem i ugledom, πto ga je uæivao, te je nekoliko godina redom bio igradskim zastupnikom. Dabome da se je ondje na purgersku politiziralo, osobi-to za vrijeme izbora i da je sve bilo za opoziciju, za Ivana PetroviÊa obzoraπa ipravaπa Eugena KumiËiÊa.2211 U korteπariju je doπao i David StarËeviÊ2222 (1881.). Ra-zumije se, da me je deda FerenËak poveo sa sobom u Graberje, gdje se u dvo-rani za tjelovjeæbu odræavala skupπtina.

Dvorana za tjelovjeæbu nije baπ bila dobre uspomene meu normalcima. Ta-mo smo mi kao normalci polazili od danaπnje djeËaËke πkole kroz grad u Gra-berje na sat tjelovjeæbe. UËitelj tjelovjeæbe bijaπe stari Nillius, ostatak iz Bacho-vih vremena. »im smo se svrstali u red, prvo bijaπe, da smo morali ispruæiti ru-

1199 flProfesor Büdinger je bio zaprepaπten da niste znali da ste πvedskoga porijekla.«2200 Ksaver ©andor Gjalski (Ljubomir Tito BabiÊ) (1854.—1935.), knjiæevnik i politiËar.2211 Eugen KumiËiÊ (1850.—1904.), knjiæevnik i politiËar.2222 David StarËeviÊ (1840.—1908.), politiËar i odvjetnik.

2233 Fran KovaËiË (1867.—1939.), rimokatoliËki sveÊenik, filozof, teolog i povjesniËar.2244 Franjo PongraËiÊ (1834.—1899.), profesor.2255 Ivan Hangi (1847.—1919.), zagrebaËki kanonik.2266 Antonije (Ante, Antun) RadiÊ (1868.—1919.), politiËar i pisac.2277 Vjerojatno je rijeË o Vilimu Crlenjaku.

S. Srkulj: Memoari

13

naπla 4 krajcara ili batakna3322 da platimo ulaznicu, a za uzvrat nam je kavanarVrancs dao mali flcapo«.

Kad sam bio u VII. razredu desila se jedna Ëinjenica, koja je kasnije bila od-luËna po moj æivot: u Varaædin se doselio ing. George Thinault iz Amboisa uFrancuskoj i osnovao tvornicu sira imperijala u Heilmanovoj kuÊi vis-à-vis pro-laza za Graberje. Imao je dvije kÊeri, od kojih je mlada Helena3333 πest godina kas-nije postala mojom suprugom.

SveuËiliπne nauke

Poslije poloæenog ispita zrelosti poπao samo na viπe nauke u BeË. Odabrao sampovijest, naroËito sam se oduπevio za slavensku povijest. Profesori su mi bili: Va-troslav JagiÊ, Konstantin JireËek,3344 Max Büdinger, Alfons Huber,3355 Ritter vonZeissberg,3366 Englebert Mühlbacher,3377 a iz zemljopisa Albert Penck3388 i WilhelmTomaschek,3399 koji je predavao historijsku topografiju. Njemu sam imao zahvali-ti vjeπtinu u crtanju povjesnih zemljopisnih karata.

Akademski æivot ne da se zamisliti bez politike. Ta se vodila oko kavanskogstola i u hrvatskom akademskom druπtvu flZvonimir«. Tu sam doæivio razoËara-nje, vjeru u politiËku Ëestitost. Poduzela se akcija za πto jaËi istup pravaπa pro-tiv obzoraπa. Doπla je iz Zagreba od dra Josipa Franka4400 parola, da se iz druπtve-nih prostorija flZvonimira« izbaci slika biskupa Strossmayera. Taj su prijedlog iz-nijeli na prvoj skupπtini flZvonimira« pravaπi Ivo Krstelj,4411 i drugovi. Taj je prijed-log izazvao burnu raspravu. Prijedlog je proπao s jednim glasom veÊine. No kadse je poËelo kontrolirati i naknadno prebrojavati, tko je sve glasova flza«, a tkoflproti«, ustanovilo se da je bio jedan glas veÊine proti prijedlogu, πto je u onojburi izmaklo. Razumije se, da se traæila izvanredna skuπtina, da se to ustanovi izakljuËak proglasi niπtetnim. Nekoji Ëlanovi su meutim izjavili, ako taj zaklju-Ëak ostane na snazi, da Êe istupiti iz druπtva. Kad je na izvanrednoj skupπtinidoπlo do ponovnog glasovanja, iznenadi nas postupak predsjednika, koji je ne-ke Ëlanove iskljuËio od glasovanja, jer da su istupili iz druπtva. Izliku za isklju-


12

Dalja moja flpolitiËka naobrazba« poËela je flozbiljno« u Ëetvrtom gimnazijal-nom razredu i to Ëitanjem novina. Prva novina, koja mi je doπla u ruke, bijaπepravaπka flSloboda«.2288 Baπ u ono vrijeme vodile su se æestoke borbe izmeu pra-vaπa i bana Khuen-Héderváryja,2299 πto je dabome bilo predmetom silnoga odu-πevljenja meu mladeæi, pa i one manje odrasle. Teænja za politiËkim novostimabijaπe tolika, da su se tadaπnji sedmoπkolci pretplatili na flSlobodu«. Preko prija-telja doπao sam do nje i ja, kad su je sedmoπkolci proËitali. No s koncem πkol-ske godine razioπe se aci svojim kuÊama, a s njima je prestala i pretplata naflSlobodu« na moju najveÊu æalost. No brzo sam naπao nadomjestak u flObzoru«.Davao mi ga je moj suuËenik Zlatko Schnapp, neÊak zagrebaËkoga kanonikaSchnappa.3300 Njegov otac, πef graevinskog ureda kod gradskoga magistrata, dr-æao ga je u subabonnementu u Narodnoj kavani, koja je bila do franjevaËkogasamostana. Ing. Schnapp bijaπe Ëovjek πirokoga vidokruga, pa je dræao flObzor«za svoje sinove, premda je jedan polazio drugi, a drugi Ëetvrti razred. Neka sedjeca rano upuÊuju u domovinske stvari.

Zlatko je bio uistinu zlatan, pa je veleduπno prepustio meni prvenstvo, nekaja diæem flObzor« u kavani, proËitam, a onda dadem njemu. Tako sam stikomprilika od flpravaπa« (ako se novine uzmu kao kriterij za politiËko obiljeæje) pos-tao flobzoraπ«. flObzor« mi je odonda bio lektura kroz Ëitavu gimnaziju i za mojekolege. Bili smo blago bezobrazni, da smo ga Ëitali i pod satom nekih profeso-ra.

Na ferije poslije Ëetvrtoga razreda poπao sam prvi put u Zagreb k teti Tere-ziji Dietrich, sestri moje bake Cecilije. ©etajuÊi se Ilicom i Zrinjevcem Ëudom samse Ëudio, kako sva gospoda govore hrvatski; toga u Varaædinu nije bilo, tamo suna ulici sva gospoda i gospoe govorila samo njemaËki.

Nastavak flpolitiËke« naobrazbe

Svoju politiËku naobrazbu sam od πestoga razreda proπirivao polaskom kavane.U ono je vrijeme zagrebaËki nadbiskup3311 prodao svoju palaËu u Varaædinu. Sta-ra se palaËa sruπila i nova podigla, u kojoj je donje prostorije zapremila kavana.Kavana je imala dva ulaza: jedan s ulice, a drugi iz veæe, koji je vodio u maludvoranu za Ëitanje novina. Mi smo dakako ulazili iz veæe, da izbjegnemo bud-nom oku kojega profesora, jer flkavane i gostione pohaati« je branio disciplinar-ni red. Dolazili smo kradimice: isprva dva tri puta nedjeljno, dok se nismo usta-lili svaki dan osim nedjelje od 6-8 naveËer, dabome, ako su se u naπem dæepu

2288 ZagrebaËki list flSloboda« izlazio je od 1878. do 1886. godine.2299 Dragutin (Károly) grof Khuen-Héderváry (1849.—1918.) obnaπao je bansku Ëast od 1883. do1903. godine.3300 Konrad ©nap (1825.—1897.)3311 Tada je zagrebaËki nadbiskup bio kardinal Josip MihaloviÊ (1814.—1891.).

3322 batakun (pataccone) = vrsta mjedenih kovanica3333 Helena Thinault (1876.—1947.)3344 Konstantin JireËek (1854.—1918.), povjesniËar.3355 Alfons Huber (1834.—1898.), povjesniËar.3366 Heinrich Ritter von Zeissberg (1839.—1899.), povjesniËar.3377 Engelbert Mühlbacher (1843.—1903.), povjesniËar.3388 Albert (Albrecht) Penck (1858.—1945.), geograf i geolog.3399 Wilhelm Tomaschek (Vilém Tomáπek) (1841.—1901.), geograf i orijentalist.4400 Josip Frank (1844.—1911.), politiËar i odvjetnik.4411 Ivo Krstelj (1867.—1949.), politiËar.

S. Srkulj: Memoari

15

Moj studij na beËkom sveuËiliπtu pribliæavao se kraju. Teπka sam srca osta-vio svoje dobre profesore i bogate beËke knjiænice, koje su mi omoguÊivale danabavljam knjige i iz sveuËiliπnih knjiænica u Lwowu i »ernovicama, gdje se na-lazilo mnogo materijala za staroslavensku povijest. Kao da sam slutio, da je tobio kraj mojim staroslavenskim studijama. Kad sam se tome posveÊivao, imaosam pred oËima Ëinjenicu, da je za hrvatsku povijest bio u Zagrebu lijep brojpregalaca na polju hrvatske povijesti, meu njima rano umrli PetriËeviÊ, ©iπiÊ,4488

don Bare PopariÊ,4499 KohariÊ,5500 Rudolf Horvat5511 i dr. Naæalost nisam kod mjero-davnih faktora naπao razumijevanja za slavensku povijest.

Moja se slutnja ispunila. VeÊ kod prvoga pokuπaja, da nastavim sa studijamao starom Nestoru,5522 naiπao sam na nemoguÊnost. Imenovan sam bio namjesnimuËiteljem u Poæegi. Sluæbu sam nastupio 1. rujna 1895. Prvi mi je posao bio osimπkole priprava za profesorski ispit, koji sam poloæio joπ iste godine. Poslije ispi-ta je odmah slijedilo vjenËanje sa kÊerkom ing. Thinaulta Helenom, s kojom samproæivio u sretnom braku pedestijednu godinu zemaljskog æivota. Kad sam i toimao pod kapom, zatraæio sam iz zagrebaËke sveuËiliπne knjiænice za dalji stu-dij prepodobnog Nestora 12 knjiga. Dobio sam ih u svemu dvije i od tih jednukrivu.

flEvo ti ga na, moj Tiburcije!« uskliknuh, u Poæegi sa studijama nema niπta!treba gledati da doeπ u Zagreb na flzviraliπÊe«, kako bi rekao bivπi sudac sud-benog stola u Zagrebu Petar Kuπl. I tako se je sve moje nastojanje usredotoËilona to da doem u Zagreb, kamo sam zbilja premjeπten bio g. 1899. na Donjo-gradsku gimnaziju, gdje je direktorom bio Hugo BadaliÊ.5533 Pa ipak sam u Poæe-gi poËeo sa πtampanjem mojih knjiæevnih produkata, πtampao sam moju diser-taciju.


14

Ëenje izveli su iz izjave, da Êe istupiti iz druπtva, ako onaj zakljuËak ostane nasnazi! Uzalud smo protestirali, da je to madæaronski postupak, da tako provodiizbore i glasovanja i ban Khuen-Héderváry. Kako nove Ëlanove, koji su se htje-li upisati, nisu htjeli primiti, to smo ostali u manjini sa 7 glasova. Pitao sam se,kakva je razlika izmeu postupka madæarona i postupka idealnih oporbenjaka?Bolila me je Ëinjenica, da ni u sveuËiliπnoj mladeæi, koja je sama po sebi mora-la biti idealna i koja Êe sad nastupiti u javni æivot, nema osjeÊaja za pravdu i dane preza od nasilja. Tu si moæe ban Khuen naÊi svoje najbolje pomagaËe.

IduÊe godine doπla je na sveuËiliπte u BeË jedna nova generacija s novim ide-jama i pogledima na literaturu, na socijalni i politiËki æivot. Doπla je u pravi Ëas,da izgladi opreke izmeu omladine, πto je bilo moguÊe uslijed izmirenja dra An-tuna StarËeviÊa4422 i biskupa Strossmayera4433 u Krapinskim Toplicama. To je bila za-grebaËka grupa s Milivojem Deæmanom4444 i Radovanom MarkoviÊem4455 na Ëelu. Stom su se grupom vrlo dobro slagali i aci varaædinske gimnazije. Te se godinenaπao u BeËu i Antonije RadiÊ. On mi je mnogo pripovijedao o svom bratu Sti-pi.4466 Kod njega sam pio najbolji ruski Ëaj, dobio ga je od jednoga varπavskogprofesora.

Studiji i promocija

Historijski seminar na beËkom sveuËiliπtu je imao svoj statut, imao je redovne iizvanredne Ëlanove i goste. Redovnih je bilo 12. Ti su mogli postati samo na te-melju domaÊih radnja. Imenovao ih je profesor opÊe povijesti, ovaj put Max Bü-dinger. Redovni Ëlanovi su imali poseban honorar. I ja sam postao redovnim Ëla-nom seminara, πto veÊ dugo nije bio ni jedan Hrvat. Ostali sluπaËi povjesne sku-pine bili su samo gosti seminara.

Meu kolegama Nijemcima imao sam jednoga, koji je znao hrvatski. Otac muje bio Ëasnikom u Osijeku, gdje je njegov sin polazio πkolu sve do VIII. razre-da, kad mu je otac bio premjeπten u BeË. Zvao se je Mauritius Landwehr vonPragenau. Kao profesor je bio izvjestitelj struËnih listova, naroËito Ëasopisa flZeit-schrift für österreichische Gymnasyen«, u kojem je objavljivao i moje πkolskeknjige. Landwehr je izvrsno poznavao njemaËku, francusku i englesku πkolskupovjesnu literaturu.

Na Ëast doktora filozofije bio sam promoviran 2. travnja 1895. na temelju di-sertacije iz stare ruske povijesti. Naslov joj je bio flÜber Nestor-Chronik und Svja-toslav’s Zug nach der Balkanhalbinsel«.4477

4422 Antun (Ante) StarËeviÊ (1823.—1896.), politiËar. 4433 Josip Juraj Strossmayer (1815.—1905.), rimokatoliËki biskup i politiËar.4444 Milivoj Deæman (1873.—1940.), politiËar, lijeËnik, novinar i knjiæevnik.4455 Radovan MarkoviÊ (1874.—1920.), pedijatar.4466 Stjepan (Stipe) RadiÊ (1871.—1928.), politiËar.4477 flO Nestorovoj kronici i Svjatoslavovu pohodu na Balkanski poluotok«

4488 Ferdo ©iπiÊ (1869.—1940.), povjesniËar.4499 Bare PopariÊ (1865.—1948.), povjesniËar.5500 Janko KohariÊ (1877.—1905.), povjesniËar.5511 Rudolf Horvat (1873.—1947.), povjesniËar.5522 Nestor (o. 1056.— o. 1114.), kroniËar.5533 Hugo BadaliÊ (1851.—1900.), knjiæevnik.

S. Srkulj: Memoari

17

goslavenska akademija πtampa samo djela, koja se odnose na Juæne Slavene.Odgovor je glasio: flNe!«.

flZaπto«.flJer bi mu se moglo prigovoriti, zaπto radnju nije prihvatio za habilitaciju«.Tu sam izjavu htio imati, jer sam bio uvjeren, da Êe ju prof. JagiÊ πtampati u

svojem flArchiv für slawische Philologie«.6611 Prof. JagiÊu, kojemu sam ukratko pri-opÊio sadræaj moje rasprave i rezultat do kojega sam doπao, javio mi je, da Êeju πtampati, samo neka mu poπaljem. Tako je moja habilitaciona radnja izaπla uJagiÊevu flArchivu«, mogu reÊi na moju veliku radost, jer je ona tako dobila veÊipublicitet, nego da je ona izaπla u Zagrebu u flNastavnom Vjesniku«.

I doista je moje zadovoljstvo naπlo opravdanje, jer se je Ëitala i izvan Hrvat-ske, kako dokazuje ova zgoda, koja se desila dvije godine kasnije:

Sasvim sluËajno, ne znam s kim, doπao sam jednoga ljetnoga dana u restau-raciju flLovaËki rog« na Ëaπu piva. Kod jednoga stola sjedilo je nekoliko profeso-ra, jedan je bio prof. Bazala,6622 a meu njima i jedan strani gospodin. Bio je to g.Bidlo,6633 profesor povijesti na praπkom sveuËiliπtu. Sjeli smo za njihov stol i mi.Kad je prof. Bidlo Ëuo moje ime, rekne mi pred svima:

flImam vam neπto reÊi. Ja sam o vaπoj raspravi o krπtenju sv. Vladimira i rus-koga naroda govorio s akademikom ©ahmatovim, profesorom petrogradskogasveuËiliπta: ©ahmatov mi je rekao, da je to najbolja rasprava, koju je u posljed-nje vrijeme o staroruskoj povijesti Ëitao.«

Razumije se, da mi je ova izjava uvaæenoga ruskoga struËnjaka i uËenjaka bi-la neobiËno mila, jer je samo potvrdila, da ipak neπto vrijedim. Bio sam prof.ManojloviÊu, s kojim sam se kasnije politiËki slagao, vrlo zahvalan, πto mi je daopovod, da sam svoju habilitacionu radnju povukao, jer kao sveuËiliπni profesorne bi nikad mogao postignuti najveÊu Ëast, koju je jedan ZagrebËanin mogaopostiÊi: postati naËelnikom kr. i sl. glavnoga grada, morao bi se u tom sluËajukao sveuËiliπni profesor na profesuri zahvaliti, te se ne bi mogao povratiti namjesto, koje bi veÊ drugi zaposjeo, dok mi je kao srednjoπkolskom profesoru la-ko bilo dati se reaktivirati.

Kao knjiæevni radnik

VideÊi s kakvim se poteπkoÊama mora Ëovjek boriti, ako se hoÊe baviti sa sta-rom slavenskom povijesti, napustio sam teπka srca svoju æelju s tim viπe, πto meje doskora novi nadzornik srednjih πkola dr. Stjepan Bosanac6644 pozvao, da na-piπem flPovijest staroga vijeka za V. razred srednjih πkola«.6655 Prihvatio sam poziv


16

II.

KAO KNJIÆEVNI RADNIK

Prva dalja etapa na polju staroslavenske povijesti, bijaπe rasprava, u kojoj se go-dini krstio ruski knez sv. Vladimir,5544 a s njim i ruski narod, da li g. 988 ili 989.Jedne od ovih godina bilo je to krπtenje u Kijevu. Prilikom proslave devetstogo-diπnjice krπtenja u Kijevu 1888. koji je gotovo stojao biskupa Strossmayera bis-kupske stolice,5555 izaπlo je sijaset rasprava i o tom dogoaju, ali do konaËnog re-zultata ipak nije doπlo. Mislim da sam ovo pitanje rijeπio i da je ovo moje nas-tojanje naπlo priznanja jedinoga tadaπnjega struËnjaka za starorusku povijest pe-trogradskog sveuËiliπnog profesora ©ahmatova.5566

Profesor KlaiÊ5577 spremao se u mirovinu. U dogovoru s njim spremio sam svo-ju raspravu o krπtenju sv. Vladimira i ruskoga naroda za habilitacionu radnju. Umjesecu lipnju pitao me je profesor KlaiÊ, da li sam gotov, jer da on predaje mol-bu za mirovinu. Rasprava je doduπe bila gotova, ali nije joπ bila dotjerana. Pre-dao sam je onakovu, kakova je bila, da ju prof. KlaiÊ uzmogne ocijeniti prije ne-go ode u mirovinu. Prof. KlaiÊ ju je doista ocijenio i odobrio, naπto ju je dobiokao drugi recenzent prof. Gavro ManojloviÊ,5588 koji ju je dræao kod sebe dvije ipo godine. Napokon ju je ocijenio i naπao da je ne moæe prihvatiti, te je preda-na na konaËnu odluku prof. MaretiÊu.5599 VideÊi taj postupak odugovlaËenja od-luËio sam radnju povuÊi i o tom obavijestio prof. MaretiÊa, koji mi je radnju vra-tio. Susreo sam prof. ManojloviÊa na ulici i pitao za razloge zbog kojih ju nijemogao prihvatiti. Ukratko nije bila dotjerana, no kako je prof. ManojloviÊ bio su-urednik srednjeπkolskog profesorskog Ëasopisa flNastavni Vjesnik«6600 pitao samga, da li bi ju, ako radnju dotjeram odπtampao u flNastavnom Vjesniku«, jer Ju-

5544 Vladimir SvjatoslaviË Veliki (958.—1015.), kijevski knez.5555 RijeË je o Bjelovarskoj aferi koja se dogodila 12. rujna 1888. u Bjelovaru tijekom susreta izmeucara i kralja Franje Josipa I. i biskupa Strossmayera. Vladar je prigovorio biskupu πto je poslao br-zojavnu Ëestitku u Kijev prigodom 900 godina pokrπtavanja Rusa. Na carev prigovor biskup je od-govorio: flMoja je savjest Ëista!« te se udaljio od cara okrenuvπi mu lea, πto je u to doba smatranonevienom uvredom.5566 Aleksej AleksandroviË ©ahmatov (1864.—1920.), filolog i povjesniËar.5577 Vjekoslav KlaiÊ (1849.—1928.), povjesniËar.5588 Gavro ManojloviÊ (1856.—1939.), povjesniËar.5599 Tomislav (Tomo) MaretiÊ (1854.—1938.), jezikoslovac i leksikograf.6600 flNastavni vjesnik« izlazio je u Zagrebu od 1892./93. do 1943./44.; 1996. Ëasopis nastavlja izlazitinakon uspostave samostalne Republike Hrvatske.

6611 flArchiv für slawische Philologie« izlazio je u Berlinu od 1876. do 1929. godine.6622 Albert Bazala (1877.—1947.), filozof.6633 Jaroslav Bidlo (1868.—1937.), povjesniËar.6644 Stjepan Bosanac (1870.—1949.), pedagog i jezikoslovac.6655 Udæbenik je tiskala Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada u Zagrebu 1910.

S. Srkulj: Memoari

19

lo. Srkuljev Zemljovid Êe biti vrlo podesnim i vrlo korisnim pomagalom hrvat-skoj omladini i hrvatskoj mlaariji i svakom rodoljubu hrvatskom, za proπirenjesvoga znanja, za popunjenje svoje naobrazbe, a πto je najglavnije za osvjeπÊiva-njem buduÊih voa, rukovoditelja i rodoljubivih radnika i patnika Hrvata.«

Zemljovid je stajao dvije forinte. Kako sam u ono vrijeme stanovao na Kap-tolu vis-à-vis priora vranskoga biskupa Guglera,7766 poslao sam i njemu jedan pri-mjerak. IduÊe nedjelje toËno u 12 sati donese mi njegov inoπ malu kuvertu, ukojoj je staraËkom rukom napisao nekoliko rijeËi s prilogom od 50 forinti. Dru-gi dan sam susreo njegova tajnika prebendara KoreniÊa,7777 koji mi se veÊ izdale-ka smijao. flNo jeste li dobili biskupovo pisamce?«

flJesam!«flA znate πto je presvijetli rekao?«fl©to, ako smijem pitati?«flRekao je, neka vam toËno u 12 sati poπaljem njegovo pisance s rijeËima:'Nek bude gosponu profesoru dobroga apetita!'«TragajuÊi za izvorima mira u Karlovcima (1699) naiπao sam na elaborat o tom

miru u bivπem arhivu General-Commande u Zagrebu i priopÊio ga u BojniËiÊe-vom7788 Arhivu.7799

Kad je godine 1906. doπla na vladu hrvatsko-srpska koalicija,8800 odredio je ta-daπnji predstojnik za bogoπtovlje i nastavu dr. Milan Rojc,8811 da se izdavanje flNas-tavnog Vjesnika« preda flDruπtvu hrvatskih srednjoπkolskih profesora«.8822 flDruπtvo«je uredniπtvo predalo prof. Krsti PavletiÊu8833 kao glavnom uredniku, dru StankuHondlu8844 i meni, dru Hondlu za matematiku i fiziku, a meni za povijest i zemljo-pis. Urednikom sam ostao sve do g. 1917., kad sam postao naËelnikom. Ovdje


18

tim radije, πto sam iz priprava za πkolska predavanja kroz 10 godina stvorio se-bi sliku, kako bi trebala da bude πkolska knjiga za obuku u povijesti. Prema ovojpredodæbi sam sebi i pravio biljeπke, koje su mi sada dobro doπle. Povijest sta-roga vijeka je naiπla na najbolji prijem, a za njom i ostale knjige za Srednji i No-vi vijek. Iznenaen sam bio vijeπÊu, da su se na poæarevaËkoj gimnaziji u pre-dratnoj Srbiji6666 rabile moje knjige. Kad sam naime bio prvi puta naËelnikom na-πega grada, doπla je k meni na poglavarstvo jedna skupina Francuza. Pratio juje jedan mladi Ëinovnik beogradskog Pressbiroa, mislim da se je zvao Jovano-viÊ. Rekao mi je da me doduπe osobno ne pozna, ali da me dobro pozna pomojoj knjizi, jer se iz nje uËilo na poæarevaËkoj gimnaziji.

Prvi moj literarni rad izaπao je u flVijencu«,6677 kojemu je tad urednikom bioHraniloviÊ.6688 Bila je to neka mala crtica sa obale Drave. Naslova se viπe ne sje-Êam. Izaπla je negdje g. 1901. ili 1902. Druga je stvarca bila o vojvodi Reich-stadtskom,6699 sinu cara Napoleona.7700 Prva moja πkolska knjiga bijaπe flPutzgerovhistorijski πkolski atlas«,7711 koji je izaπao 1904. U to je vrijeme izaπao i moj flPre-gled opÊe i hrvatske povijesti«.7722 Za nj, koji je joπ prije rata doæivio nekoliko iz-danja, veli prof. dr. MatasoviÊ,7733 da je autor aËkom naraπtaju najpopularniji svo-jim malim repetitorijem flDæepnim historijskim katekizmom«, πto ga je mladeæprozvala i zove jednostavno flSrkuljem«. God. 1906. izaπao je flZemljovid za his-torijski razvitak Hrvatske s tumaËem«.7744 Objavio ga je u flObzoru« g. 1906. prof.Petar TomiÊ7755 ovim rijeËima:

flPrije svega moramo izraziti svoju radost, πto je imao sastavitelj toliko kuraæe,da izda na svoj troπak ovako skupo djelo, skuplje od obiËnih knjiga, a s drugestrane i u tom je veliko junaπtvo njegovo, πto se je odvaæio to uËiniti, jer je timedirnuo u monopol i svoje vrsti privilegije vladinih sluæbenika pisaca. SrkuljevZemljovid ima prije svega sluæiti u svrhe πkolske… A poπto je Srkuljev Zemljo-vid dobar, a mladeæi hrvatskoj potreban kao korica svagdaπnjega hljeba, te senadamo da Êe nova vlada bez oklijevanja dopustiti i uvesti u πkole to rijetko dje-

6666 Misli se na razdoblje prije Prvoga svjetskog rata.6677 Misli se na flVienac«, koji je izlazio u Zagrebu od 1869. do 1903. godine.6688 Jovan HraniloviÊ (1855.—1924.), grkokatoliËki sveÊenik, pjesnik i knjiæevni kritiËar.6699 Napoléon François Joseph Charles Bonaparte (1811.—1832.); francuski car Napoleon II. (1815.);poznat kao Franz vojvoda od Reichstadta.7700 Napoléon Bonaparte (1769.—1821.), francuski car (1804.—1814.; 1815.).7711 Atlas je tiskan u BeËu u nakladi A. Pichlera udovice i sina.7722 Udæbenik je tiskan u Zagrebu 1905. godine.7733 Josip MatasoviÊ (1895.—1962.), povjesniËar; vlasnik i urednik flNarodne starine« te ravnatelj Dr-æavnog arhiva u Zagrebu i profesor na Filozofskom fakultetu zagrebaËkog SveuËiliπta.7744 Uputa zemljovidu za historiËki razvitak Hrvatske (Zagreb).7755 Petar TomiÊ (1839.—1918.), povjesniËar.

7766 Pavao Gugler (1820.—1909.), naslovni biskup.7777 Stjepan KoreniÊ (1856.—1940.), katoliËki teolog.7788 Ivan pl. BojniËiÊ (1858.—1925.), povjesniËar i arhivist.7799 Vjestnik (Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinski zemaljski arkiv), izlazi u Zagrebu od 1898. do da-nas pod raznim imenima.8800 Hrvatsko-srpsku koaliciju saËinjavale su: Hrvatska stranka prava, Napredna stranka, Srpska sa-mostalna stranka i Srpska radikalna stranka te Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije (dotravnja 1906.). Koalicija je djelovala od 1905. do 1918. godine.8811 Milan Rojc (1855.—1946.), pravnik i politiËar.8822 Druπtvo je utemeljeno 1904. kao strukovna i pripomoÊna udruga hrvatskih srednjoπkolskih pro-fesora. Kada je 1920. utemeljeno Jugoslavensko profesorsko druπtvo, ovo Druπtvo ostaje samostal-no okupljajuÊi veÊinu hrvatskih profesora. Godine 1930. zamrznut je rad Druπtva, da bi 1937. po-novno oæivio preko Pododbora Matice Hrvatske hrvatskih profesora. Stvaranjem Banovine Hrvat-ske 1939. Druπtvo ponovno radi pod imenom Druπtvo hrvatskih srednjoπkolskih profesora, a od1942. kao Dosavez namjeπtenika srednjoπkolske nastave. Nakon zavrπetka Drugoga svjetskog rataDruπtvo prestaje s djelovanjem (1945.).8833 Krsto PavletiÊ (1865.—1919.), knjiæevnik.8844 Stanko Hondl (1873.—1971.), fiziËar.

S. Srkulj: Memoari

21

tinama, bila je Gindelyjeva9900 Povijest staroga vijeka,9911 koja je sada zamijenjenanovom i dobrom Srkuljevom knjigom. Velika je veÊ kuraæa bila napisati je i njo-me zamijeniti KlaiÊa, jer je KlaiÊeva knjiga bila izuzetak u mnoæini ravih i vrlodobra, te je pisac znao, da Êe se njegova knjiga mjeriti na KlaiÊevoj, a zato tre-ba Ëestita knjiga, da tu zamjenu izdræi. Radi novoga nastavnoga plana Srkulj jemorao zbog novih zahtjeva sam krËiti stazu i neπto novo stvoriti, baciti se na po-sao, koji zbog svoje teπkoÊe jake ljude uvijek draæi i zanima, ali je vrlo teæak iodgovoran.

Slovenski9922 narodi su dobili po pravdi priliËna mjesta i povjesnice su im dase bolje jedva moæe poæeljiti prikazane, te mi za njih ne bi imali niπta pridoda-ti, osim do glave o Rusima, osobito prva, bude lakπe i umnoj snazi aËkoj pri-kladnije napisane. Ovako su odviπe uËevne, ali mi vjerujemo, da pisac to ne os-jeÊa, jer je struËnjak za rusku povjesnicu, te tako razumijemo, da je teπku glavuo Rusima mogao za ovu svoju knjigu napisati. InaËe je Srkulj mnogo na to pa-zio, da bude razumljiv i pored novosti mnogih strana srednjevjekovnoga æivota,koji je on prvi uveo u πkolsku knjigu, to mu je ipak poπlo za rukom. A doistanije lak posao iz nauËnih knjiga vaditi za πkolsku samo ono, πto je za nju, i totako razloæiti, da bude djeci shvatljivo. Tu nije dovoljno samo stvar razumjeti,nego je treba prokuhati, preraditi, dati joj formu, koja odgovara tonu cijele knji-ge. Mi zato namjerno istiËemo, da je Srkuljeva knjiga razumljivo napisana, da jedakle Ëitka, jer Êe samo tako moÊi aci iz nje naredne partije sami kod kuÊe pro-Ëitati i tako s veÊom paænjom i koriπÊu pratiti uËiteljevo razlaganje u πkoli.

Gotovo 10 godina kasnije dao je jedan kulturni prikaz mojih knjiga uopÊedr. Josip MatasoviÊ. On veli, da su moje knjige pisane Ëuvstvom i sastavljaneprema sredstvima biranih ukusom, te æali, πto nisu uπle u kuÊne priruËne i jav-ne narodne knjiænice. MatasoviÊ veli, da su moje knjige odliËno fundirane unauËnom pogledu, iscrpljive su i suviπne, a upravo ta je opπirnost kvarila izriËi-tu πkolsku svrhu Srkuljevih knjiga.

Za zamjerku o opπirnosti, mislim, da Êe najbolje odgovoriti jedan interesenat,koji je iz nje uËio: to je Branko Peleπ, koji je bio u V. razredu, kad je moj Starivijek izaπao. Peleπ je bio na stanu kod prof. Vodnika (Drexlera).9933 Jednoga je da-na doπao prof. Vodnik u zbornicu i rekao mi: flZnate, πto aci dræe do Vaπe knji-ge?« flNe znam, a πto?«

JuËe u nedelju zapitao sam Branka, da li je za ponedjeljak nauËio sve lekcije.flA povijest?«flLako je meni nauËiti Srkulja 50 stranica!«


20

ne nabrajam sve one Ëlanke, koje sam u ono vrijeme u flNastavnom Vjesniku«napisao. Do tog vremena bio sam predsjednikom flDruπtva hrvatskih srednjo-πkolskih profesora« πest godina, a prije toga potpredsjednikom tri godine a biosam i predsjednikom flUdruge javnih Ëinovnika«,8855 sve dok nisam postao naËel-nikom, brinuo sam se, da opskrbim braπnom Ëlanove profesorskog druπtva, jed-nako sam se brinuo i za opskrbu Ëlanova flUdruge«. Mogu reÊi, da mi je to pot-puno uspjelo blagodareÊi bivπem odjelnom predstojniku za narodno gospodar-stvo Zvonimiru ÆepiÊu,8866 jer mi je Zemaljska vlada dopustila da kupujem æiveæ-ne namirnice kod onih proizvoaËa, koji su svoj kontingenat veÊ bili predaliflOpskrbi«.

Moje knjige u kritici

Napokon je izaπla moja flPovijest Staroga vijeka za V. razred srednjih uËiliπta«god. 1906. Knjiga je naiπla na najbolji prijem, te je uistinu bila senzacija na po-lju πkolskih knjiga. Opπirniji je prikaz dao dr. Landwehr u flZeitschrift für öster-reichische Gymnasien«.8877 flKnjiga, πto mi predleæi«, veli Dr. Landwehr, je vrlo vrs-no i na skroz samostalno djelo, koje u mnogom pogledu dolazi ususret novimzahtjevima. »isto ratni povijesni detalji su znatno potisnuti, osim u rimskoj po-vijesti, gdje se veÊ po sebi ratovi moraju isticati, svagdje potanko iznose kultur-no povjesne stvari, ukoliko je to moguÊe. ©to je moguÊe, to se uËinilo. Starijapovijest Rima napuπta potanji prikaz toboænje povijesti kraljeva, πto se moæe sa-mo pozdraviti, a pridræana je tradicionalna povijest ustavnih borba, bez Ëega sejedan πkolski udæbenik ne da zamisliti. Nasuprot se mora istaknuti prikaz kul-turnih prilika do g. 264. pr. Is.[usa Krista], a prije svega odjeljak o kulturi vreme-na od 264 do 133. pr. Is., koji je moæda najbolji prikaz tog doba, koji sam u πkol-skim knjigama naiπao. Jednako je izvrstan kulturno-povjesni prikaz carskog do-ba do 180. po Is., kao πto je i doba propasti u svojim najznatnijim pojavama vr-lo dobro karakterizirana. U cijelosti je ova knjiga uistinu znamenita i radosna po-java.

Bivπi profesor karlovaËke gimnazije, a kasniji sveuËiliπni profesor u Ljubljanidr. Nikola RadojËiÊ8888 ocjenjujuÊi flPovijest Srednjega vijeka«,8899 koja je izaπla g.1912., iznio je u prvom redu utjecaj flrave knjige«, koja moæe pored ostalih za-la pobijediti i dobra uËitelja. Jedna od najgorih, veÊ zato, πto je bila krcata neis-

8855 Udruga javnih Ëinovnika bila je kljuËna organizacija za povoljnu prodaju zemljiπta za gradnju Ëi-novniËkih kuÊa u Zagrebu.8866 Zvonimir ÆepiÊ (1863.—1932.), pravnik.8877 »asopis je pokrenut u BeËu 1850. godine.8888 Nikola RadojËiÊ (1882.—1964.), povjesniËar.8899 Udæbenik je iziπao u Zagrebu u nakladi tadaπnje Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske ze-maljske vlada.

9900 Anton Gindely (1829.—1892.), povjesniËar. 9911 Lehrbuch der allgemeinen Geschichte für die unteren Klassen der Mittelschulen 1. Band: Alter-tum, Tempsky Verlag, Prag, 1869.9922 slavenski9933 Branko Vodnik (Drexler) (1879.—1926.), knjiæevni povjesniËar.

S. Srkulj: Memoari

23

Jedini prigovor dra Landwehra bijaπe, da knjige za srednji vijek imaju fleinedeutschfeindliche Richtung«9977 (radi prikaza ponijemËavanja Polapskih Slavena,pa sam se morao opravdati pred nadzornikom za srednje πkole Franjom Kre-mom.9988 Bio sam ponosan na ocjene dra. Landwehra i mogu mirne duπe reÊi neradi sebe nego radi toga, πto je ove knjige napisao jedan Hrvat.

Od hrvatskih povjesniËara i pedagoga osvrnuo se je na »itanke prof. dr. Pe-tar TomiÊ. On piπe:

flVelecijenjeni gospodine kolego!Poslije SmiËiklasove9999 povijesti nije me nijedna knjiga hrvatska tako ugodno

iznenadila i vanredno obradovala kao Vaπa povjesna Ëitanka. Meni je to milo nesamo zato, πto je to velika dobit za naπu malu knjiæevnost i πto je to prerijetkopomagalo hrvatskoj mladeæi i inteligenciji, nego i zato, πto se je time davna mo-ja æelja ispunila. Stoga Vam od srca Ëestitam i æelim, da sreÊno nastavite toli spa-sonosno djelo za naπu opÊu naobrazbu. Daj Vam Bog zdravlje i ustrajnosti u ta-ko teπkom poduzeÊu. Æivio!«

Povijest novoga vijeka za VII. razred

flPovijest novoga vijeka za VII. razred« srednjih πkola izaπla je g. 1918., u najbur-nije doba, kad se ruπila Austro-ugarska monarhija, kad su pucale veze, koje sunas joπ vezale i kad se ona u temeljima drmala, te nije imala vremena ni za se-be samu. Tako nisam ni ja mogao poslati moju Povijest Novoga vijeka dru Land-wehru, to je tako izostao njezin prikaz u njemaËkoj objavi. Njezin prikaz jeuklopljen u Ëlanku dra MatasoviÊa. Doskora je izaπla flPovijest novoga vijeka zaniæe razrede srednjih πkola«.110000 O njoj je donio prikaz prof. Æivko JakiÊ110011 u flNas-tavnom vjesniku«.

flU ovoj knjizi po prilici otpada 130 stranica na svjetsku, a 70 na historijuSHS«, veli prof. JakiÊ. flHrvatska povijest je upravo vjeπtaËki obraena: rasËlanje-na, jasno, zanimljivo. To su uopÊe odlike Srkuljova pisanja. On je osobit stilista.Sve je u njega jasno, lako i ukusno. Hrvatska povijest je prikazana objektivno,ali usto sa srcem i osjeÊajem upravo onako kako prikazuje svoju povijest bratSrbin, ili Francuz i uopÊe svaki Ëovjek, koji neπto dræi do svoga ponosa. Srkuljne prikriva svjetle Ëasove u hrvatskoj povijesti, nego ih smjelo istiËe, ne upire unesretne momente prstom s kakvom emfazom, kao da je svaka druga historijakrcata najslavnijim dogaajima, prema kojima hrvatska proπlost ne znaËi niπta.


22

Kako se vidi opπirnost moga udæbenika nije smetala aka. Zavisi o stilu, onaËinu i o svim onim odlikama, koje jedna πkolska knjiga mora da ima, ako ho-Êe da nae puta k srcu uËenika.

O povijesti srednjeg vijeka veli Dr. Landwehr: Prvi svezak predstojeÊeg udæ-benika sam veÊ objasnio u ovom Ëasopisu (flZeitschrift«). Ja sam tada iznio svo-je uvjerenje, da mi ovdje imamo posla s jednom vrlo vrsnom u gdjekojem po-gledu odliËnom knjigom, premda s druge strane nisam mogao zatajiti, da veliËi-na kulturno-povjesnoga materijala traæi mnogo od srednjoπkolca.

S drugim sveskom (Povijest Srednjega vijeka) ima se sasvim drugaËije, onanema s jednim udæbenikom za Nijemce kao πto ni za austrijske πkole samo ma-lo sliËnosti. Nakon πto se Landwehr bavio pitanjem podjele kulturnih sfera, ka-ko su u ovoj knjizi raspodijeljena (germanska, romanska, bizantsko-slavenskasfera), Ëega u njemaËkim udæbenicima nema, dolazi do zakljuËka, da i drugi sve-zak stoji na visini prvoga. To znaËi puno, jer je materijalno teæi, a naroËito je jed-na dispozicija pravi Sizifov posao, da oba evropska kulturna svijeta podjednakoobradi… InaËe se svugdje pokazuje vanredno vrsno poznavanje grae. VeÊeomaπke jedva da se nalaze. Cjelokupno djelo (zajedno s flIzvorima« i flPovijesnimËitankama«) svakako zasluæuje potpunu paænju pa moæe traæiti Ëasno mjesto unaπoj πkolskoj literaturi (Ëitave Austro-Ugarske monarhije.)

U meuvremenu od Povijesti staroga vijeka i Povijesti srednjega vijeka(1906.—1912.) izdao sam I., II. i IV. svezak flIzvora«9944 za uËenje povijesti u sred-njim πkolama, dok je III. svezak flIzvora« za Novi vijek izdala Zemaljska vlada.9955

Druπtvo hrv. srednjoπkolskih profesora izdalo je moje dvije fl»itanke Povjesne«.9966

Na jednu i drugu obazreo se je dr. Landwehr:flDr. Srkulj izdaje izvore, koji Êe u Ëetiri knjige donijeti znatnije izvore za op-

Êu i hrvatsku povijest. Imamo I. i IV. svezak. Cijelo djelo zasluæuje svakako pot-punu paænju.«

I flPovjesne Ëitanke« je objavio dr. Landwehr: flJa sam kod pregledavanja knji-ge stavio neke primjedbe. To bi moglo lahko pobuditi utisak prigovora i htjetibolje znati, ali tomu nije tako. Tu se samo ustanovila razlika mnijenja u pojedi-nostima… Knjiga kao cjelina Ëini mi se kao radosna i u svojem naËinu izvanred-na radnja, koja je vjeπto upotrijebila bogatu raznojeziËnu literaturu, πto sluæi nje-govom marljivom piscu na Ëast. Mislim da Êe ju omladina uistinu rado Ëitati. Ina-Ëe se pokazuje svagdje izvanredno poznavanje grae. Æelio bih, da bi u toj knji-zi bili zastupani i Nijemci i ostali narodi Monarhije.«

9944 Izvori za povijest starog vijeka, Zagreb, 1910.; Izvori za hrvatsku povijest, Zagreb, 1910.; Izvoriza povijest srednjeg vijeka, Zagreb, 1911. (sve su tri knjige iziπle u autorovoj nakladi.).9955 Izvori za povjesnicu novoga vijeka, Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada,Zagreb, 1913.9966 Povijesna Ëitanka za niæe razrede srednjih i sliËnih πkola, sv. 1.-2., Zagreb, 1915.

9977 flnadahnute protunijemstvom«9988 Franjo Krema (1855.—1920.)9999 Tadija SmiËiklas (1843.—1914.), povjesniËar.110000 Udæbenik je objavljen 1924. u Zagrebu u nakladi St. Kugli knjiæara Kraljevskog sveuËiliπta i Ju-goslavenske akademije.110011 Æivko JakiÊ (1882.—1953.), povjesniËar.

S. Srkulj: Memoari

25

stoljetnog legitimiteta. To tipiËno hrvatsko traæenje prava, vjerovanje u nj i insis-tiranjem na njemu najjaËi su dokumenti duboke etike hrvatskoga naroda. Svjes-tan sebe i svoga prava Hrvat je etiËan toliko, da misli po etici, da polemizira poetici i bori se za svoje samoodredjenje po etici. Od 1918. historija Hrvata se nas-tavlja, ali u drugom druπtvu. I jer to najnovije druπtvo radi uporno na tome dasilom preko noÊi uniπti ono, πto vijekovi i veliki silnici ne mogoπe uniπtiti, hrvat-ski narod svjestan sebe i svoje historije Ëeka, Ëeka… da se obezumljeni urazu-mu«.

Toliko kao uvod u malu flPovijest Hrvata«.110055

Sasvim u duhu tih silnika eliminirana tako reÊi hrvatska povijest iz srpskihπkola i srednjeπkolskih udæbenika. Od 100 stranica srbijanskih πkolskih udæbe-nika povjesnih otpada na srpsku povijest 90 stranica, na slovensku tri, a na hr-vatsku 7 stranica. Obuka u hrvatskoj povijesti bijaπe upuÊena na dom, a da nebude bez pomoÊne knjige, napisao sam malu flPovijest Hrvata«, naπtampana na


24

To valja svakako istaknuti, kada se radi o πkolskim knjigama, koje imaju da sluæene samo davanju znanja nego i odgoju znaËaja.

Jednako je prikazana i srpska povijest s osjeÊajem i toplinom. Dovoljno je sa-mo proËitati πtivo flUstanku«, o flVrhovnom voi Karaoru«, o flVelikom svjet-skom ratu«, o flUlozi maloga srpskoga naroda«, koji je morao da baci u arenu ne-koliko stotina tisuÊa junaka, istiËe se u relijefu ove gigantske borbe, gdje se bi-ju milijuni, vrlo plastiËno.

Povijest Hrvata, Srba i Slovenaca

U novoj dræavi SHS110022 trebalo je u VIII. razredu uËiti povijest Hrvata, Srba i Slo-venaca, ali takovog udæbenika nije bilo. U toj nevolji napisao sam flPovijest Hr-vata, Srba i Slovenaca«110033 da bude pomoÊnom knjigom. Napisao sam je g. 1921.a objavio ju je flb«.110044

On veli:flTko zna kakove sve zahtjeve traæi πkolski udæbenik, koji treba da odgovara

principima savremene nastave? Za taj posao pored solidnog struËnog znanja, tre-ba imati jedan plus, t.j. talenat, da se jedna velika graa predoËi u izvjesnoj for-mi i veliËini, da bude jasna onima, kojima je namijenjena. Suho i statistiËko ni-zanje historijske grae kraj sve svoje toËnosti i objektivnosti ne zadovoljava. Ma-terija … proπlost jednog naroda, traæi svoje oæivljenje, svoj oblik, proporcije i di-menzije, duh i duπu. To je zadatak historiËara uopÊe, a napose pisca πkolskeknjige, iz koje omladina VIII. razreda srednjih πkola uËi povijest svoga naroda.Dr. Srkulj Stjepan je poznat kao odliËan pisac πkolskih knjiga. Svojim dojakoπ-njim djelima je dokazao, da ima sve uvjete za pisanje πkolskih udæbenika. Prijesvega kao dublji pogled u karakter hrvatskoga naroda. U povijesti se odrazujekarakter jednoga naroda. UpoznavajuÊi prema tome historiju svoga naroda miupoznajemo sami sebe. ProlazeÊi duhom sve periode naπe povijesti, kako ih jemajstorski iznio dr. Srkulj, mi seciramo sami sebe, svoju nutrinju, jer gledamosebe onakvima, kakvi jesmo.«

Povijest Hrvata

U objavi Povijesti Hrvata, Srba i Slovenaca, flveli spomenuti recenzent; u obranisvoje zemlje i svoga ponosa Hrvat je krvario i patio. Ako je morao, da uzmak-ne pred jaËom brutalnom silom, on je uvijek protiv slijepe sile imao svoje, G.(os-podinom) Bogom dano nevidljivo oruæje: vjerovanje u pravo i pravdu, pred ko-jom pada brutalna sila. To vjerovanje u pravo ujedno je najjaËi oslon hrvatskog

110022 Misli se na Kraljevstvo/Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (1918.—1929.), kasnije Kraljevina Ju-goslavija (1929.—1941.).110033 Udæbenik je objavljen 1921. u Zagrebu u nakladi Stjepana Kuglija.110044 ReËenica je nejasna u izvorniku; flb« je autor prikaza Srkuljeva udæbenika, a ne izdavaË. 110055 Kratka povijest Hrvata, piπËeva naklada, Zagreb, 1926.

S. Srkulj: Memoari

27

To sam mogao lako reÊi, jer sam skice za historijske karte imao gotove g.1925. za Milenijski zbornik Matice Hrvatske,111111 te su imale izaÊi u 2. svesci, kojinije uopÊe izaπao, premda su bile u planu Ëetiri sveske s dvostrukim honorarom.Iziπao je samo prvi,111122 u kojem je bio Ëlanak111133 predsjednika Matice dra. Lukasa.111144

I dao sam se na posao. Kad sam te nove karte pokazivao dru Deæmanu daizabere koju za jubilarno izdanje flObzora«,111155 tako su se Deæmanu svidjele, da jeodluËio dati izradbu svih karata flTipografiji«.111166 To nije mogao dr. Lukas opros-titi Deæmanu, πto mi je tim omoguÊio flrehabilitaciju«, jer me je on i joπ nekolikodrugih smatralo flizdajicom« radi toga, πto sam preuzeo sluæbu ministra, jer tako-va Ëovjeka treba utuÊi. Nehotice sam dobio zadovoljπtinu od same Matice Hrvat-ske, kojoj je bio predsjednikom dr. Lukas. Matica je izdala KatiÊevu111177 Hrvatskupovijest111188 pa je trebala dvije karte, koje bi priklopila. Ona se obratila na dra ©iπi-


26

oktav formatu, koja istiËe sve one svjetle momente hrvatske proπlosti, koji su ta-ko duboko vezani s naπim.

Za i protiv narodnog jedinstva

Prije nego πto svrπim sa πkolskim knjigama moram se obazrijeti na jedan prigo-vor, koji sam oËekivao i koji je g. 1947. ili 1948, izaπao u jednom zagrebaËkomdnevniku. Taj se prigovor odnosi na moje stanoviπte u pitanju narodnog jedin-stva odnosno na hrvatsko-srpsko pitanje. Prema tome sam za narodno jedinstvopisao danas, a sutra protiv, πto moæe doista u mladeæ unijeti zabunu. A ja mis-lim, da je mnogo gore, ako se mladeæi u πkoli prikazuje narodno jedinstvo ona-ko, kako se je ono u i iz Beograda prikazivalo (u veliko-srpskom duhu), a damladeæ izvan πkole na svakom koraku vidi, da je ono narodno jedinstvo laæ, dase nastoji Hrvatstvo na svakom koraku izbrisati s lica zemaljskoga. Nasuprot izmojih knjiga mora se uvjeriti, da se s ovakim metodama kako su se provodile ustaroj Jugoslaviji, ne moæe doÊi do narodnoga jedinstva. Ako se Ëovjek uvjeri, daono stanoviπte, koje je zauzimao, ne valja, jer vodi k zlu, treba da ga promijeni,morati Êe dakle ustati protiv onoga, πto je donle zastupao.

Pomenuti prigovor u zagrebaËkom dnevniku tiËe se moje flHrvatske povijes-ti za VIII. razred srednjih πkola«,110066 sv. II., koju je izdao nakladni odjel HrvatskeDræavne Tiskare. Moram istaknuti, da ta flHrvatska povijest za VIII. razred« nijeu πtampi onako izaπla, kako sam ju u rukopisima predao.

Hrvatska povijest u 19 karata

Na 2. prosinca odstupio je kabinet ministra Nikole UzunoviÊa110077 u Ëijem sam mi-nistarstvu bio ministar graevina, a vladu je preuzeo novi ministar predsjednikBogoljub JevtiÊ.110088 Imenovanje je uslijedilo prije podne, poslije podne u 3 sata biosam veÊ da se vratim u Zagreb zajedno sa svojim flkoferom«, koji je 2 godine i 7mjeseci Ëekao na taj Ëas. U kupeju 2. razreda naπao sam se sa viπim Ëinovnikom,Ëini mi se financija, AraËiÊem, bratom generala AraËiÊa.110099 Razgovor se dabomevodio o Hrvatima i Srbima. Glavni argument g. AraËiÊa bijaπe poznata tvrdnja Ni-kole PaπiÊa,111100 da je Hrvate stvorila Austrija, kad je razvojaËila Krajinu.

flNo, gospodine AraËiÊu, ja Êu vam zorno s historijskim kartama u ruci poka-zati, kako je Austrija stvarala Hrvatsku«.

110066 Udæbenik je objavljen 1944. u Zagrebu.110077 Nikola UzunoviÊ (1873.—1954.), politiËar. UzunoviÊeva sedma vlada djelovala je od 22. listopa-da do 20. prosinca 1934. godine.110088 Bogoljub JevtiÊ/JeftiÊ (1886.—1960.), politiËar.110099 Petar V. AraËiÊ (1885.—1958.), divizijski general.111100 Nikola P. PaπiÊ (1845.—1926.), politiËar.

111111 Matica hrvatska osnovana je 1842. u Zagrebu. 111122 Zbornik Matice Hrvatske. Hrvatskome narodu njegovima proπlim naraπtajima na spomen sadaπ-njima i buduÊima na pobudu o tisuÊoj godiπnjici hrvatskog kraljevstva, knj. prva, sv. I., Zagreb, 1925.111133 flGeografijska osnovica hrvatskoga naroda«, Zbornik Matice Hrvatske, 19-91. 111144 Filip Lukas (1871.—1958.), geograf i geopolitiËar. 111155 Obzor spomen-knjiga 1860.—1935, flTipografija« D. D., Zagreb, 1936.111166 flTipografija« — zagrebaËki grafiËko-nakladniËki zavod nastao 1920. spajanjem tiskarskih podu-zeÊa Ignjata Granitza i Ivana Novaka. Godine 1959. dolazi do sjedinjenja s flNarodnim listom« u no-vinsko-izdavaËko-tiskarsku kuÊu Vjesnik.111177 Lovre KatiÊ (1887.—1961.), povjesniËar i publicist.111188 Pregled povijesti Hrvata, Zagreb, 1938.

S. Srkulj: Memoari

29

U jednim zagrebaËkim novinama je 12. studenoga 1937. (naæalost mi fali nas-lov novina) V. P. objavio moju flPovijest u 19. karata« rijeËima: Dr. Stjepan Srkuljje ovom svojom najnovijom knjigom uËinio veliku korist hrvatskoj povijesti uop-Êe, jer je ona u ovoj knjizi prikazana pregledno, kondenzirano i zorno… Sva supoglavlja u knjizi flHrvatska povijest u 19 karata« pisana zanimljivo, pregledno isaæeto uz potrebnu objektivnost, koja se svakom pravom piscu povjesnih djelaimperativno nameÊe, a i poglavlja su sretno odabarana. Osim svoje opÊenite ko-risti za svakoga Ëovjeka, ova knjiga ima i posebnu korist kao vrlo dobar priruË-nik u πkolama poËevπi od III. razreda osnovne πkole.

flJutarnji list«112233 preporuËa moju knjigu flPovijest« u broju od 29. sijeËnja: flOp-Êenito uzevπi pisac je sa ovim rijetkim i objektivnom djelom mnogo zaduæio hr-vatsku nauku i tkogod hoÊe da se uputi u hrvatsku povijest neka Ëita ovo Srku-ljevo djelo. Djelo zasluæuje preporuke«.

Strani sud o mojoj flHrvatskoj povijesti u 19. karata«

Nije na odmet ovaj strani sud o mojoj flHrvatskoj povijestifl, koji je izaπao uflZeitschrift für Geopolitik«,112244 Heft 3, März 1938. XV Jahrgang flVrlo pomnjivompromatranju mora se preporuËiti« Historijski atlas (Hrvatska povijest u 19 kara-ta), πto ga je priredio dr. Stjepan Srkulj, a πtampala Offset Tiskara Tipografija uZagrebu. Tisak u mnogo boja je uzoran (vorbildlich). Znanstveni rad, da seovakve karte zasnuju, je velik. I specialisti za Jugoistok moraju priznati, da im jedosad za gdjekoji odsjek jugoslavenske povijesti (jer nije u njoj samo prikazanahrvatska povijesti) manjkao tako dobar materijal i moguÊnost takovog zornogprikazivanja. »esto je vrlo teπko u stranoj jeziËnoj literaturi iznaÊi to, πto bi baπhtjeli znati, i onaj, koji je na ono hiljadu smetnja nadolazio kod produbljivanjaznanstvenog istraæivanjao o Jugoistoku, mora sa zahvalnoπÊu pozdraviti, da jetamoπnja znanost tako izvrsno pomoÊno sredstvo stvorila. ©to ne mogu izreÊikarte same, to daje priloæeni tekst s neko 80 stranica. Sve u svemu to je jednodjelo, kojemu se mora priznati visoko poπtovanje«.

Jednaki sud o radnji flHrvatske povijesti u 19 karata« ima dr. Joseph März112255

u flEuropäische Revue«112266 (Berlin), Februar 1938.:flNapose zasluæuje, da se meu literarnim djelima od proπle godine istakne

jedno znanstveno tiskarsko-tehniËko djelo visokoga stepena ‘HistoriËki Atlas zahrvatsku povijest (Hrvatska povijest u 19 karata)’ od dra Stjepana Srkulja, a pri-reena u Offset tiskari Tipografija u Zagrebu (1937). Na ovih 19 karata s mno-


28

Êa, a on je Maticu Hrvatsku uputio na mene. Jednoga dana sam dobio ovo pis-mo:

Gospodin Dr. Stjepan Srkuljministar u m.Zagreb

U vezi s naπim pismom od 30. studenoga 1938. i s Vaπim cij. odgovorom odistoga dana u predmetu povjesnih karata za MatiËino izdanje KatiÊeve HrvatskePovijesti Ëast nam je obavijestiti Vas, da smo radi kratkoÊe vremena oko toga iz-danja, a i s obzirom na to, da nam Tipografija na naπu molbu nije mogla naÊiodmah potrebne otiske, odustali od toga, da priloæimo KatiÊevoj Povijesti spo-menute karte. Æao nam je, πto se nismo mogli posluæiti Vaπom dobrostivom pri-pravnoπÊu i dozvolom glede upotrebe tih karata, ali smo silom prilika morali uzadnji Ëas od toga odustati.

Tom prilikom Ëast nam je ovim izraziti Vam u ime odbora Matice Hrvatske sr-daËnu zahvalnost za Vaπu lijepu spremnost i paænju prema Matici Hrvatskoj u tompitanju, preporuËuÊi i dalje interese Matice Hrvatske Vaπoj dobrostivoj paænji.

S odliËnim poπtovanjemza predsjednikaF. JelaπiÊ111199 m.p.

tajnik

Razumije se, da sam Matici to dopustio, dakako bez honorara. Ipak nisu kar-te dospjele u KatiÊevu povijest, jer je Povijest bila veÊ odπtampana, a izraiva-nje karata bi traæilo odviπe vremena, te bi povijest zakasnila.

flHrvatska povijest u 19 karata«112200 naiπla je na priznanje u Hrvatskoj, a i ustruËnim krugovima NjemaËkoga Reicha.

Uzalud su u Hrvatskoj moju Povijest htjeli fltotschweigen«112211, kad joj je na pr.najbolju reklamu naËinio osjeËki flHrvatski list«,112222 koji je sve karte preπtampao.©to viπe dopuπtenje za uporabu mojih historijskih karata traæila je i πtampa NDH,koja mi i nije bila sklona, te nije htjela ni spomenuti 75-godiπnjicu kad me je je-dan suradnik NDH πtampe telefonom zamolio za dopuπtenje da ih upotrijebi,morao sam se nasmijati, kad je srameæljivo dodao, neka oprostim, πto iz stano-vitih razloga ne Êe spomenuti moje ime kao autora.

111199 Franjo JelaπiÊ (1878.—1944.), filozofski pisac i prevoditelj, tajnik Matice hrvatske od 1922. do1939. godine.112200 Hrvatska povijest u devetnaest karata, flTipografija« D. D., Zagreb, 1937.112211 totschweigen (njem.) = potpuno preπutjeti112222 flHrvatski list« je izlazio od 1920. do 1945. godine.

112233 Dnevnik flJutarnji list« izlazio je u Zagrebu od 1912. do 1941. godine.112244 flZeitschrift für Geopolitik” (Berlin) pokrenuo je 1923. Karl Haushofer (1869.—1946.). »asopis jekontinuirano izlazio od 1924. do 1944. godine.112255 Joseph März (1892.—1955.), geograf.112266 njemaËki mjeseËnik (1925.—1944.)

S. Srkulj: Memoari

31

III.

KAO GRADSKI ZASTUPNIK DO IZBORA ZA NA»ELNIKA15. STUDENOGA 1917.

God. 1910. bila je provedena obnova polovice gradskih zastupnika. U izbore jeuπla hrvatsko-srpska koalicija u zajednici s milinovcima113300 (pravaπi pod vod-stvom dra Mile StarËeviÊa113311). Imao se je birati i novi naËelnik, jer je dotadaπnjinaËelnik dr. Milan Amruπ113322 postao TomaπiÊevim odjelnim predstojnikom za bo-goπtovlje i nastavu. Pobjedu je odnijela opozicija na najveÊe nezadovoljstvo ba-na TomaπiÊa,113333 koji je govorio prvacima koalicije: flKaj mi budu oni v Peπti rek-li!« Meu izabranima zastupnicima bijah i ja. Ostao sam gradskim zastupnikomdo g. 1919., kad su bila raspuπtena sva opÊinska zastupstva. NaËelnikom je bioizabran arhitekt Janko Holjac.113344 Holjac je po drugi put izabran za naËelnika kodobnove polovice gradskih zastupnika 1913., te je ostao naËelnikom do 1917.

U gradskom zastupstvu sam se ponajviπe zanimao za socijalna i πkolska pi-tanja. Moje je djelo bio poseban tip viπe graanske πkole, koja je vodila isklju-Ëivo raËuna za naobrazbu πegrta. Na taj sam naËin gledao, da srËika graanstva,a to su obrtnici, dobiju priliku za πto veÊu izobrazbu. VeÊ je bila sagraena iπkolska zgrada za tu viπu obrtniËku graansku πkolu, ali svojoj svrsi nije ni dodanas privedena, jer ju je preuzela zemaljska vlada za medicinski fakultet.

Akcija za izgradnju ËinovniËkih kuÊa

G. 1902. doπao je u Zagreb neki agent jednoga holandeskog osiguravajuÊeg dru-πtva za izgradnju ËinovniËkih kuÊa. »inovnik, koji æeli sagraditi ËinovniËku ku-Êu, mora imati minimalnu glavnicu, kojom Êe moÊi kupiti zemljiπte, a ostatak Êese isplaÊivati sa æivotnim osiguranjem. Umre li vlasnik kuÊe prije vremena, pla-Êa ostatak osiguravajuÊe druπtvo. Oduπevljenje meu Ëinovnicima bijaπe veliko.Javilo se preko 100 interesenata. No samo zemljiπte ne bijaπe dovoljno, trebaloje toga viπe za investicije, a taj novac se pokuπalo dobiti kod zagrebaËkih bana-


30

gim sporednim kartama i s bogatim tumaËem nije moæda prikazan samo terito-rijalni razvitak Hrvatske, nego i Srbije, Bosne i Crne Gore i susjednih zemalja.Izradba u viπe boja je uzorna. Kad pomislimo, da je krug Ëitatelja za takovo dje-lo, koje dostojno stoji uz bok naπim kartografskim radnjama (kao primjer spo-minjenom ‘Saar-Atlas’112277), prirodno malen, jer nema viπe od πest milijuna Hrvatai neπto viπe Srba, k tome Slovenci i Slaveni izvan granica Jugoslavije i da ih jepored toga osim ovih samo vrlo malo, koji su u moguÊnosti atlas nabaviti, to semora idealizmu pisca, koji je dugogodiπnji rad na to djelo utratio te nakladnikadvostruko viπe cijeniti. To nam daje ujedno znati koliki napor su sposobni ulo-æiti na narodnu proπlost mladi i æivota æeljni narodi da mnogo toga nadoknadei izvojπte mjesto, koje ih ide.

Knjiæica je uostalom tehniËki i sadræajno majstorsko djelo (Meisterleistung),za koje se redakciji moæe samo Ëestitati.

Poljska povijest Hrvata, Srba i Slovenaca.

Moju Hrvatsku povijest u 19 karata vidio je prof. Julije BeneπiÊ,112288 tadaπnji atta-ché za knjiæevnost u Warszawi. Kako je BeneπiÊ traæio pisca, koji bi mu napisaoPovjest Jugoslavije za njegovu Biblioteku Jugoslowiansku, ponudio je meni daje napiπem hrvatski, a na poljski Êe ju prevesti prof. povijesti slav. prava na war-szawskom univerzitetu dr. Stanislav Borowski.112299 Ja sam ponudu prihvatio te sedao na posao. Kad sam prvi dio do g. 1102. napisao, poslao sam ga g. Beneπi-Êu, koji ga je predao Borowskomu. Ovaj ga je preveo na poljski, ali je bio pri-jevod i original slabe sreÊe, jer su oba za bombardiranja Warszawe 1939. nastra-dali. Na sreÊu sam povijest otipkao u dva primjerka, jedan je propao u Poljskoj,a drugi Ëeka svoju sudbinu u flfioci«.

112277 Saar-Atlas, Justus Perthes, Gotha, 1934.112288 Julije BeneπiÊ (1883.—1957.), knjiæevnik, polonist, prevoditelj i jezikoslovac.112299 Stanislav Borowski (1903.—1945.), profesor povijesti slavenskog prava.

113300 StarËeviÊeva stranka prava nastala je nakon raskola u StarËeviÊevoj hrvatskoj stranci prava 1908.godine.113311 Mile StarËeviÊ (1862.—1917.), odvjetnik i politiËar.113322 Milan Amruπ (1848.—1919.), lijeËnik i politiËar.113333 Nikola pl. TomaπiÊ (1864.—1918.), pravni povjesniËar i hrvatski ban (1910.—1912.).113344 Janko Holjac (1865.—1939.)

S. Srkulj: Memoari

33

lo na proslavu naËelnika Holjca, podnaËelnika Mondekara113399 i mene. Umalo danije tom prilikom bio izgubljen i naËelniËki lanac. Kad su se gradski zastupnicivozili u fijakeru na glavnu smotru, nije naËelnik Holjac metnuo odmah lanac okovrata, nego je lanac zamotan u papir leæao na malom sjedalu, a brigu je nad njimimao naËelnikov husar, koji ga je pratio. IzlazeÊi iz fijakera zaboravio je husarnaËelnikov lanac. Kad je deputacija grada Zagreba doπla na tribinu, htjede na-Ëelnik Holjac, da uzme lanac, ali lanca nema, ostao je u fijakeru. Smjesta je bilaalarmirana policija, koja je poduzela sve mjere, da nae fijakera, a s njime da-bome i lanac. I doista se lanac na naπe najveÊe veselje naπao, πto se dræalo pra-vim Ëudom, kraj one stotine tisuÊa naroda, πto je tom prilikom nagrnuo u Kra-kov. Najmirniji i najhladnokrvniji kod tog Ëina bijaπe sam naËelnik Holjac, kojije puπeÊi svoju cigaru Ëekao, dok mu redarstvo donese zaboravljeni lanac.


32

ka. Koliko su bile voljne iÊi Ëinovniπtvu na ruku, bilo je nepovoljno novËano tr-æiπte radi neprestanih meunarodnih kriza. A kad je sluËajno novËano træiπte bi-lo povoljno, nije bilo gotovo zemljiπte. Napokon se naπlo i zemljiπte na ©alati,posjed zagrebaËkog nadbiskupa.113355 ZagrebaËki nadbiskup je bio voljan izaÊi Ëi-novnicima ususret, ali nije bio sklon zagrebaËki naËelnik dr. Amruπ. Nije htio nida Ëuje za kanalizaciju, ceste, vodovod, plin i elektriku, premda su interesentihtjeli sve to platiti. No doskora se pokazalo, zaπto je dr. Amruπ bio protivan, onje sam od nadbiskupije zatraæio, da zemljiπte, koje je bilo obeÊano Ëinovnicima,proda opÊini. Situacija se promijenila za novog naËelnika Holjca, koji je sam na-πao i zemljiπte (kod Konjak fabrike), proveo parcelaciju i sve potrebne investi-cije i po 23 krune po kvadratnom hvatu prodao interesentima. Tako je poËelaizgradnja PeπËenice. Isprva nas je bilo sedam, koji smo prije rata mogli useliti ugotove kuÊe, a onda je gradnja prestala sve do g. 1922. kad je gradnja poËelana veliko. Tako smo udarili temelje novom Zagrebu.

Kao gradski zastupnik pazio sam naroËito na to, da su naπi povjesni spome-nici, koliko je to bilo moguÊe, uπËuvaju. ©to viπe nastojao sam da se doËara ko-ji taj stariji spomenik, koji su bez ikakva razloga sruπili. To je bio sluËaj sa sta-rom baroknom vijeÊnicom na Kaptolu. Netko je zatraæio graevnu dozvolu zaprivremenu ribarnicu i to baπ ondje, gdje je bila stara VijeÊnica. Obvezao se je,da Êe ju za 15 godina sruπiti. flKad veÊ dopuπtaju graditi ribarnicu na 15 godina,onda ju dajte na 25 godina pod uvjetom da ju upravo onako sagradi, kakva jebila stara VijeÊnica«, glasio je moj prijedlog. Ne smeta viπe, πto to ne Êe biti onastara VijeÊnica. Tko pita danas u Veneciji, da to nije stari Campanille, koji se sru-πio, pa su MleËani sagradili novi baπ onakav, kakav je bio i stari. Danas su sovim novim Campanellom zadovoljni i stranci i domaÊi. Ako se ne bude VijeÊ-nica odnosno ribarnica svidjela, moæete ju za 25 godina sruπiti«. Uvjeren sam dase ne bi nitko naπao tko bi bio za ruπenje, pa bi ta stara nova VijeÊnica joπ i da-nas stajala, a ribarnice se danas uopÊe nitko ne sjeÊa.

Dogoaj s naËelniËkim lancem

God. 1910. slavili su Poljaci u Krakovu 500-godiπnjicu bitke kod Tannenberga iGrünwalda,113366 kad je poljski kralj Vladislav Jagelo113377 potukao NjemaËki viteækired.113388 Na tu proslavu je bio pozvan i grad Zagreb. Gradsko zastupstvo je posla-

113355 Josip Juraj PosiloviÊ (1834.—1914.), zagrebaËki nadbiskup od 1894. do smrti.113366 Bitka se odigrala 15. srpnja 1410. za vrijeme poljsko-litavnskog rata s Teutonskim redom.113377 Wladyslaw II. Jagiello (o. 1362.—1434.), veliki vojvoda Litve (1377.—1434.), kralj Poljske (kaosuvladar od 1386. do 1399. te samostalno od 1399. do 1434.).113388 Teutonski viteπki red (lat.: Ordo domus Sanctae Mariae Theutonicorum Ierosolimitanorum) iliNjemaËki red (Deutscher Orden), njemaËki rimokatoliËki viteπki red osnovan krajem 12. stoljeÊa uAcri (Palestina). Red je u izvornom obliku postojao do 1525. godine. Danas djeluje kao humanitar-na organizacija. 113399 Mondekar (Mondecar), Dragutin (1853.—1916.), gospodarstvenik.

S. Srkulj: Memoari

35

tako na toj sjednici izneseno bilo za kandidata na naËelniËkoj stolici moje imesa 39 glasova od 41 Ëlana kluba. Dvije cedulje su bile prazne. I doista sam naizvanrednoj skupπtini gradskoga zastupstva od 15. studenoga 1917. bio izabranza naËelnika slob. i kr. glavnoga grada Zagreba sa 39 glasova.

Ja sam postao naËelnikom u najkritiËnije doba, koje je hrvatski narod proæiv-ljavao: kidanje unije s Ugarskom i rasap Monarhije, historijski dogaaj, πto su gageneracije hrvatskoga naroda u duπi svojoj priæeljkovale.

OpÊi poloæaj je veÊ sam po sebi donio potrebu, da sam morao voditi raËu-na i o politiËkim prilikama onoga vremena, a ne samo o gradskim poslovima,kako bi to u mirno doba bilo. Prema tome sam kao gradski naËelnik imao predsobom odreeni politiËki pravac i redovne opÊinske poslove.

Prva mi je zadaÊa bila, da se prestane s indemnitetom, koji se od god. 1914.svake godine produljivao, pa se æivot gradske opÊine morao kretati u okviruproraËuna od god. 1914. U prvi kraj morao sam se i ja uteÊi indemnitetu i to naj-prije od 1. sijeËnja 1918. do 31. oæujka iste godine, pa od 1. travnja do 31. svib-nja. S redovnim proraËunom za novu godinu 1918. izaπao sam pred gradsko zas-tupstvo 7. lipnja. ProraËun je prema onome od god. 1914., koji je iznosio 6 mi-lijuna, iznosio 11 milijuna, πto Êe reÊi, da je bio za 76% veÊi od onoga od god.1914. Jednako su razpravljeni i primljeni zakljuËni raËuni za god. 1913.—1917.

Glavna se briga kretala oko opskrbe grada æiveænim namirnicama i gorivom.Opskrba stanovniπtva je funkcionirala odliËno, pa se moæe reÊi, da je Zagreb bioopskrbljen kao rijetko koji grad Monarhije. Istina nije bilo svega u izobilju, alibilo je toga toliko, da nije nitko gladovao, paËe iz Zagreba se vodila akcija zaprehranu pasivnih krajeva.

Druga briga bijaπe olakπanje Ëinovnicima i namjeπtenicima gradske opÊine, anapose briga za socijalne prilike i opskrbu najsiromaπnijih. Ja sam u viπe navra-ta izaπao pred gradsko zastupstvo s prijedlogom o ratnoj pripomoÊi, o obitelj-skim i vanrednim doplacima za Ëinovniπtvo, jer sam kao Ëinovnik dobro znao irazumio njihove potrebe, ali sam znao i to, πto znaËi u sluæbi zadovoljan radnik.Gradski Ëinovnici i namjeπtenici imali su u meni nesamo svoga poglavara, negoi prijatelja. Gradska opÊina je Opskrbnom odboru gradskih Ëinovnika dala pre-dujam od 400.000 kruna za aprovizaciju gradskih Ëinovnika i namjeπtenika: zanabavu krumpira, zelja, repe, luka, graha, masti, braπna i goriva. Napokon je namoj prijedlog gradsko zastupstvo prihvatilo prijedlog o konverziji dugova grad-skih Ëinovnika i namjeπtenika.

Mnogo sam brige posvetio socijalnim prilikama uopÊe: tako je gradsko zas-tupstvo votiralo pola milijuna kruna za izvanredne potrebe, osim onih, koje subile predviene u proraËunu: nabavilo se odijela i obuÊe te najpotrebnijih æive-ænih namirnica i ogrjeva za oskudijevajuÊe stanovniπtvo grada Zagreba.

Za moje ere poËelo se intenzivno raditi na polju zdravstva u dva pravca: po-dizali su se dispanzeri za tuberkulozne i veneriËne bolesti, poveÊao se broj li-jeËnika, prigraivale se zgrade za priljepËive bolesti na Zelenom brijegu, a u dru-


34

IV.

PRVI PUT NA»ELNIKOM(15. STUDENOGA 1917. — 25. STUDENOGA 1919.)

Izbor naËelnika

U mjesecu listopadu 1917. doπlo je do nesporazuma izmeu kluba veÊine grad-skih zastupstva i naËelnika Holjca. Povod je tome sukobu bio, πto je ban Sker-lecz114400 bez pitanja gradskog zastupstva a u sporazumu s naËelnikom Holjcemimenovao Rauchovog114411 odjelnog predstojnika za bogoπtovlje i nastavu Ferdu pl.Mixicha114422 πefom gradske aprovizacije za grad Zagreb. VeÊ samo ime novoga πe-fa aprovizacije, koji je nosio zduhu Rauchove vlade, ogorËilo je graanstvo iklub veÊine. OgorËenje meu gradskim zastupnicima bijaπe veliko. Akciju pro-tiv naËelnika Holjca je vodio gradski zastupnik Ivan Ancel.114433

NaËelnik Holjac je predao demisiju. Trebalo je birati novoga naËelnika. Koga?Ban MihaloviÊ,114444 koji je meutim naslijedio na banskoj stolici baruna Sker-

lecza, imao je svoga kandidata, ali veÊina je htjela na naËelniËkoj stolici imatisvoga Ëovjeka, u koga moæe imati bezuvjetno povjerenje, jer Êe taj naËelnik bi-ti na Ëelu grada u Ëasu, kad doe do sloma Austro-ugarske monarhije, πto je zadaljnju sudbinu hrvatskoga naroda i njegovoga glavnoga grada bilo od odluËnevaænosti. No ta je veÊina u sebi bila podvojena: od 41 zastupnika (u svemu bi-jaπe 50 grad. zast.), koliko ih je brojio klub veÊine, bilo je, kako Êemo vidjeti,devet Ëlanova, koji su bili bezuvjetni pristaπe PribiÊeviÊa114455 i Ëisti jugoslaveni,dok su ostala 32 bila za hrvatsku koncepciju, drugim rijeËima, bili su pristaπeone skupine hrvatskih politiËara, koji su istupili iz hrvatsko-srpske koalicije. Tosu bili dr. Ivan LorkoviÊ114466 i dr. –uro ©urmin,114477 uz koje je bila veÊina graanstvagrada Zagreba. No na 14. studenoga 1917., kad je bila sjednica veÊine kluba, dapostavi kandidata za naËelnika, nije joπ ta podvojenost doπla do izraæaja, pa je

114400 Iván Skerlecz de Lomnicza (Ivan ©krlec LomniËki) (1873.—1951.), hrvatski ban (1913.—1917.).114411 Pavao barun Rauch (1865.—1933.), hrvatski ban (1908.—1910.) i veleposjednik.114422 Ferdo pl. Mixich (1860.—1931.), politiËar.114433 Ivan Ancel (1870.—1922.), politiËar socijaldemokratske orijentacije.114444 Antun pl. Mihalovich (1868.—1949.), hrvatski ban (1917.—1919.).114455 Svetozar PribiÊeviÊ (1875.—1936.), politiËar.114466 Ivan LorkoviÊ (1876.—1926.), politiËar.114477 –uro ©urmim (1867.—1937.), povjesniËar knjiæevnosti i politiËar.

S. Srkulj: Memoari

37

Pokojni senator KekiÊ dao si je mnogo truda, da podigne gradsko gospodar-stvo preko Save na Kajzerici uredivπi ondje vrtljarstvo i mljekarstvo za dojenËad.Ja sam kod toga svojski pomagao senatore, te sam naroËito gledao, da mlijekone dobiva osim deputata nitko drugi do dojenËadi. BuduÊi da je Kajzerica u ur-banistiËkom pogledu odreena bila za proπirenje grada onkraj Save, to se grad-ska opÊina ogledala za koje drugo zemljiπte zgodno za vrtljarstvo i gospodar-stvo. Stupila je u pregovore s nadbiskupskim ravnateljstvom za Biπkupljak, ugo-vorila je veÊ i kupovinu u iznosu od 1,384.410 kruna. To je gradsko zastupstvoprihvatilo s dodatkom zast. Ancela, da se takoer stupi u pregovore s grofomMiroslavom Kulmerom115500 za njegove livade, koje su bile nasuprot Biπkupljaku ito za industrijalne svrhe. Ne znam zaπto nije doπlo do kupa Biπkupljaka.

Za veÊu obranu od vatre uredio sam stalnu vatrogasnu straæu, koja je u prvikraj brojila 15 vatrogasaca.

U dnevnom æivotu pokazala se potreba sitnoga novca. Tomu je grad dosko-Ëio time, πto je u dva navrata s odobrenjem ministra financija izdao sitan novacod 10, 20 i 50 filira.

Prvi sitni novac tiskao se po zakljuËku gradskog zastupstva od 14. VI. 1919.u iznosu od 200.000 kruna i to

300.000 komada po 10 filira600.000 -"- -"- 20 filira i100.000 -"- -"- 50 filira.

Taj se novac tako brzo razgrabio, da je gradsko zastupstvo zakljuËilo u svo-joj sjednici od 16. listopada iste godine novo izdanje toga novca u iznosu od600.000 filira kruna, i to:

900.000 komada po 10 filira1,800.000 -"- -"- 20 filira300.000 -"- -"- 50 filira

s plateænom sposobnoπÊu za podruËje sl i kr. glavnoga grada Zagreba do 30. lip-nja 1920. Za sigurnost naplate je gradska opÊina poloæila u Dræavnu blagajnu600.000 kruna. NajveÊu korist je od toga imala gradska opÊina, jer je mnogi imnogi graanin radije zadræio flSrkuljËiÊe« za svoju unuËad, nego da je zamijeniza dræavnu valutu, na πto je opÊina bila obvezana.

BuduÊi da su sva ta pitanja, o kojima govorimo, ticala svih gradova Hrvatskei Slavonije, to su se njihovi naËelnici 30. i 31. kolovoza 1919. sastali u Zagrebu,gdje su pod mojim predsjedanjem razpravljali o aprovizaciji, novom izbornomredu za gradske opÊine, te o stanbenim i financijalnim pitanjima, naroËito pako oËuvanju gradske autonomije.

Ja nisam zaπtiÊivao samo socijalno slabije, zaπtiÊivao sam, ako je trebalo zaπ-tititi i one od gornjih fl10.000«, koliko je bilo moguÊe. Tu sam vjeËite razprave


36

gom je pravcu gradska opÊina prepustila svoje πkolske zgrade za klinike boles-ti uha, nosa i grla, za dermatologiju i oËne bolesti (zgrada za viπu graansku πko-lu obrtniËkoga smjera u MaruliÊevoj ulici, πto mi je osobito teπko bilo, jer je toremetilo moje osnove s graanskom πkolom obrtniËkog smjera), te πkolu u Dra-πkoviÊevoj ulici. Obje su πkole joπ i danas u rukama medicinskog fakulteta.

Za oporavak za slabunjavu djecu i oporaviliπte za djecu osnovnih πkola bilesu osnovane ferijalne kolonije u Crikvenici. To je dalo pobude, te je gradska op-Êina otvorila u Selcima skloniπte za slabunjavu djecu uopÊe, a za ferijalne kolo-nije uËenika osnovnih πkola napose. DjeËju pak polikliniku i odgojiliπte za za-nemarenu i zapuπtenu djecu mogao je otvoriti svojom oporukom pokojni naËel-nik dr. Milan Amruπ, koji je za djeËju polikliniku ostavio dvije kuÊe, jednu s iz-gledom na Trg kralja Tomislava, a drugu u zaleu u Petrinjskoj ulici. KlinËa Se-la takoer zaduæbina Amruπa uredilo se za zapuπtenu djecu, a u vrijeme ferija iza ferijalne kolonije one djece, koja nisu bila sposobna za more.

Posebnu je stranicu Ëinilo pomanjkanje stanova i svratiπta. I tu sam djelovaou dva pravca: za prenoÊiπte i konaËiπte podigao sam blizu Dræavnog kolodvoragradske barake, a da olakπa pitanje stanova, uzela je gradska opÊina to pitanjesama da ga pomogne rijeπiti, dok je stanarinski ured (poËeo uredovati 6. prosin-ca 1918.) bio viπe na spaËku, negoli na pomoÊ. Joπ slabija bijaπe mjera gradskogzastupstva, da se osnuje jedan odbor, koji bi onaj svijet, koji je iz pokrajine do-πao u Zagreb, a nije bio nuæno vezan za Zagreb trebao otputiti iz Zagreba.

S izgradnjom malih stanova zapoËelo se na uglu Magazinske i Selske ceste.U tu je svrhu gradska opÊina uzela kod zagrebaËkih banaka zajam od sedam mi-lijuna kruna pod stalnim kamatnjakom od 5% na sedam godina.

U drugom smjeru je gradska opÊina pomogla izgradnju stambenih zgrada naotvoreni, poluotvoreni i zatvoreni naËin i to prvih na PeπÊenici, dajuÊi kvadrat-ni hvat po nabavnoj cijeni od 40 kruna, a na starom Sajmiπtu, ako se ne varam,kvadratni hvat po 300 kruna, ali uz uvjet, da gradska opÊina odreuje visinu ku-Êa, a poseban odbor arhitekata odobri proËelja, da se tako bar na oko moæe do-biti jedna skladna cjelina. Kod izgraivanja ovoga zatvorenoga bloka, kao πtouopÊe u pitanju arhitekture je naËelnik Srkulj114488 mnogo raspravljao i savjetovaose s arhitektom Viktorom KovaËiÊem,114499 koji je predlagao za onda neËuvenustvar, da gradska opÊina za cijeli taj novi blok kuÊa sagradi jednu centralnu gri-jaonicu, koja bi grijala sve prostorije zgrada toga bloka. SkeptiËari su se tomeprijedlogu pokojnoga, ukusom istanËanoga, arhitekta smijuckali, ali se za krat-ko vrijeme dokazalo, da to nije nikakva nemoguÊnost, a joπ manje umjeπnost,jer su tu njegovu namisao, a da za njega uopÊe nisu ni znali, izveli praktiËni ar-hitekti u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama.

114488 Srkulj ovdje samoga sebe navodi u treÊem licu. Vjerojatno omaπka prepisivaËa Memoara.114499 Viktor KovaËiÊ (1874.—1924.) 115500 Miroslav Kulmer ml. (1860.—1943.), pravnik i politiËar.

S. Srkulj: Memoari

39

ToËno u 12 sati uπao sam u VijeÊnicu, koja je bila ukraπena zelenilom i hrv.trobojnicama, a galerije bile krcate i dupkom pune, i izrekao ovaj govor:

Gospodo zastupnici!Kao slatka priËa iz tisuÊu i jedne noÊi Ëine se ovi dogaaji, πto ih proæivlju-

jemo, nama, koji smo preturili krutu eru Khuen-Héderváryja. Joπ si danas gdje-koji od nas tare oËi i u Ëudu pita, je li to san, je li æiva zbilja, da se Hrvatu go-tovo poslije Ëetiri stotine godina pruæa prilika, da sam svojom voljom odluËujeo svojoj sudbini?

Tri su se takova velika momenta desila narodnu naπemu. God. 1102., kadsmo madæarskoga kralja Kolomana115588 svojom voljom izabrali za svoga kralja, g.1527., kad smo izabrali Ferdinanda I.115599 svojim vladarom. TreÊi je moment sada,koji nam daje u ruke kljuËeve naπe sudbine.

Kolika je razlika izmeu tih momenata. Godine 1102. natjerao nas je graan-ski rat, da izaberemo flgospodina tuega jezike«, kako nam to pripovijeda Kro-nika popa Dukljanina.116600 G. 1527. borili su se ostaci kraljevstva hrvatskoga i opetza vladara fltuega jezika«, da ostanemo u stilu Kronike popa Dukljanina. Da sli-Ëan primjer damo svijetu u tom treÊem velikom momentu nakon svega onogagorkog iskustva, πto smo ga stekli? Ne!, gospodo, i stoput ne!

Sva je i jedina nada neprijatelja naπih, da rasplamte mrænju, πto su je nekadumjetno meu nama raspirili. Velim, gospodo, umjetno. Ded’te prolistajte cijelustariju povijest naπu, ogledajte dobro list po list proπlosti naπe, pa ne Êete naËinigdje spomena, da bi ikad doπlo do sukoba izmeu Hrvata i Srba. ©to viπe viÊete naÊi, da su se naπe najznatnije porodice ©ubiÊi116611 i Frankopani116622 æenidbomvezali s NemanjiÊima116633 i BrankoviÊima;116644 joπ i danas Ëuvaju Ëasni oci franjevcina Trsatu kao svetinju relikvijar ispisan Êirilskim pismom, πto ga je poklonila jed-na BrankoviÊka, æena jednog Frankopana.116655


38

imao s generalom Rosenbergom,115511 koji je za vojniËke urede neprestano traæioprostorije. Tako je naiπao i na palaËu porodice Rauch, sadaπnju poslovnicu pred-sjednika gradske opÊine. Uspjelo mi je da je spasim. Zatim je Rosenberg baciooko na gradsku palaËu, bivπu BuratiËinu kuÊu na Katarinskom trgu. Tu sam spa-sio tako, da sam generalu stavio na dispoziciju prostorije Sirotinjskog povjeren-stva u OpatiËkoj ulici, a u palaËu preselio Sirotinjsko povjerenstvo, jer sam znao,da Êe tadaπnji πef toga ureda senator Taborski,115522 koji je imao mnogo smisla zastarine, umjetnosti i dragocijeno pokuÊtvo, znati paziti na to, da se palaËa ne oπ-teti, Ëemu je pomoglo i to, πto je taj ured imao vrlo malo stranaka prema osta-lim uredima.

Mnogi ZagrebËani Êe se sigurno sjeÊati onih honveda (madæarskih domobra-naca), koji su potkraj rata doπli u Zagreb i od kandelabra do kandelabra u IlicipovlaËili telefonske æice za svoje potrebe. Njihov boravak u Zagrebu bio je sa-mo prolazan. Kad su ostavljali Zagreb, da krenu dalje, ne znam kamo, doπao jezapovjednik general Nagy115533 da se od mene kao naËelnika oprosti. Oprost ma-lo da nije bio dramatiËan, kad je general Nagy naËelniku rekao:

flIch kann Sie Herr Bürgermeister versichern, dass mir nie und nirgends derAufenthalt meines Regimentes so unangenehm war, wie hier«.115544

ZnaËajno za shvaÊanje odnosa izmeu Hrvata i Madæara.A tada je doπlo, πto je doÊi moralo — neminovni rasap Austro-ugarske Mo-

narhije. U listopadu se veÊ osnovalo Narodno vijeÊe Slovenaca, Hrvata i Srba.115555

Narodno vijeÊe je kooptiralo mene kao naËelnika grada Zagreba za svoga redov-nog Ëlana. Tako sam postao izravno dionikom svih onih najsretnijih i najsjajni-jih dana hrvatskoga naroda.

Konac konca

Izvanredna skupπtina gradskog zastupstva od 27. listopada 1918. je usvojila ob-javu Narodnoga vijeÊa od 19. listopada,115566 te njemu jedinome priznalo pravo dau sporazumu i zajednici s Jugoslavenskim odborom115577 u Londonu vodi naπu na-rodnu politiku. Ova izvanredna skupπtina protekla je ovako:

115511 Maximilian grof von Orsini und Rosenberg (1846.—1922.)115522 Dragutin Taborski (1865.—1935.)115533 Paul (Pál) Edler von Nagy (1864.—1927.)115544 flGospodine gradonaËelniËe, uvjeravam Vas da mi nikada i nigdje boravak moje pukovnije nijebio tako neugodan kao ovdje.« 115555 Narodno vijeÊe Slovenaca, Hrvata i Srba osnovano je u Zagrebu 5./6. listopada 1918. godine.115566 Vidi: flDeklaracija Narodnoga vijeÊa Slovenaca, Hrvata i Srba«, u: F. ©I©I∆, Dokumenti o postan-ku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914.—1919., Naklada flMatice Hrvatske«, Zagreb, 1920., 179-181.115577 Jugoslavenski odbor = organizacija hrvatskih, slovenskih i srpskih politiËara-emigranata osnova-na u Parizu 30. travnja 1915., sa sjediπtem u Londonu. »lanovi Odbora su tijekom Prvoga svjetskog

rata vodili akciju za dræavno ujedinjenje juænoslavenskih zemalja Austro-Ugarske Monarhije sa Sr-bijom i Crnom Gorom. Odbor je prestao djelovati u oæujku 1919. godine.115588 Koloman (Kálmán) ArpadoviÊ, ugarski kralj (1095.—1116.), a od 1102. i hrvatski kralj.115599 Ferdinand I. Habsburπki (1503.—1564.), austrijski nadvojvoda (1521.—1564.), Ëeπki kralj(1527.—1564.), ugarsko-hrvatski kralj (1526./1527.—1564.), rimsko-njemaki car (1556.—1564).116600 Grgur (prva pol. XII. st.—1198.?), upravitelj dukljanske nadbiskupije sa sjediπtem u Baru (1173.—1195.); autor Ljetopisa popa Dukljanina.116611 ©ubiÊi = plemiÊki rod podrijetlom iz bribirske æupanije; prvi pouzdani rodoslov glavne kneæev-ske grane obitelji moæe se pratiti od sredine XII. stoljeÊa. 116622 Frankopani = velikaπka obitelj s Krka; prvi pouzdani podatci o obitelji seæu u poËetak XII. sto-ljeÊa.116633 NemanjiÊi = vladarska dinastija u Raπkoj i Srbiji (1166.—1371.)116644 BrankoviÊi = srpska vlastelinska i vladarska porodica iz XIV. i XV. stoljeÊa.116655 Barbara Frankopan (1457.—1504.), supruga srpskog despota Vuka GrgureviÊa BrankoviÊa (o.1440.—1485.); relikvijar je poklonila 1480. godine.

S. Srkulj: Memoari

41

©to je gospodo, svaki pojedinac od nas spreman da uËini, to je gotov da uËi-ni i naπ glavni grad Zagreb. I on daje narodu i Narodnom VijeÊu na raspolaga-nje sve svoje moralne, materijalne i fiziËke sile! To je, gospodo, samo logiËnaposljedica onoga, πto sam proπle godine kod svoga nastupa svoga rekao. 'Gos-podo! Nema toga sugraanina naπega, koji ne bi vruÊe æelio, da πto prije pres-tane to grozno prolijevanje krvi i da se πto prije povrati i u domove naπe mir; alinema ni toga graanina, koji ne bi uvjeren bio, da taj toli æeljkovani mir moradonijeti narodu hrvatskomu sjedinjenje rastrganih udova njegovih, u kojem Êenaπ Zagreb biti æariπte narodnoga naπega æivota'.

Danas je, gospodo, æariπte narodnoga æivota naπega u Zagrebu Narodno Vi-jeÊe, koje evo pozdravljamo, pa vam stoga predlaæem, da prihvatite ovaj prijed-log, koji sadræaje 1. i 2. toËku dnevnoga reda:

Gradsko zastupstvo je oduπevljeno prihvatilo ove prijedloge, koji glase:Zastupstvo glavnoga grada Zagreba u sveËanoj svojoj izvanrednoj skupπtini,

odræanoj dne 27. listopada 1918.1. pozdravlja s oduπevljenjem Narodno VijeÊe Hrvata, Srba i Slovenaca u Za-

grebu, kojemu jedinom priznaje pravo, da u sporazumu i zajednici s Jugoslaven-skim odborom u Londonu vodi naπu narodnu politiku i da zastupa naπe narod-ne zahtjeve, kako pred faktorima drugih narodnih predstavniπtva, tako i na bu-duÊoj meunarodnoj mirovnoj konferenciji;

2. usvaja objavu Narodnoga VijeÊa od 19. listopada ove godine i pozivlje svazastupstva hrvatskih gradova i opÊina, da se pridruæe ovome zakljuËku gradsko-ga zastupstva glavnoga grada Hrvatske pa da se time izjave za svoju narodnu je-dinstvenu dræavu, kojoj Êe unutraπnje ureenje i odnose ustanoviti opÊa narod-na konstituanta, na temelju potpune pravednosti i ravnopravnosti sviju triju ple-mena jednoga istoga naroda;

3. odazivlje se pozivu Narodnoga VijeÊa u Zagrebu i stvara njegov odbor zaglavni grad Zagreb, u koji kao utemeljitelji pristupaju svi Ëlanovi gradskoga zas-tupstva, koji ispovijedaju narodno i dræavno jedinstvo svih Hrvata, Srba i Slove-naca, koji su stranaËki predstavnici u Narodnom VijeÊu i u koji Êe kooptirati sa-mostalne opÊinare glavnoga grada Zagreba, koji jednako misle.

4. zastupstvo glavnoga grada Zagreba stavlja podjedno 'Narodnom VijeÊu' naraspolaganje sve svoje moralne, materijalne i fiziËke sile, te u to ime predbjeæ-no votira jedan milijun kruna na teret ratne dotacije, votirane zakljuËkom grad-skoga zastupstva od 18. kolovoza 1914…'

Prima se jednoglasno veli zapisnik o toj sjednici.Zastupnici kliËu: Æivio Wilson!117722 Æivio TrumbiÊ!117733 Æivila Jugoslavija! Æivila republika!


40

Istom kad su se Nijemci ugnijezdili u naπoj Krajini, poËeπe oni raspirivatimrænju na brata. Mi smo naæalost nasjedali lukavπtini njihovoj. Pa da se to opetopetuje? Ne! i opet ne! A zaπto, gospodo?

Zato, jer je u nas skroz na skroz spoznaja narodnog jedinstva, koja je inkar-nirana u naπem Narodnom VijeÊu. A πto vrijedi svijest o narodnom jedinstvu,vidjet Êete iz rijeËi talijanskog rodoljuba Confalonierija.116666

Vi dobro znate, da je Italija joπ prije 50 godina bila rastepena u razne dræa-ve i dræavice. Prvi je u Talijana rasplamsao misao o narodnom jedinstvu Napo-leon, koji je veliki dio danaπnje Italije sjedinio u kraljevinu Italiju. BeËki ju jekongres116677 razjurio opet u manje komade, ali nije mogao priguπiti spoznaje, dasu svi Talijani, gdjegod bili, ipak jedan narod. Ta je svijest o narodnom jedinstvustrujala svakom æilicom inteligencije talijanske, baπ kao πto neki miris prodire usvaki prostor, pa ma bio kako mu drago zatvoren. S punim je pravom mogaoreÊi pomenuti Confalonieri: flMi nijesmo ono viπe, πto smo bili prije 20 godina,niti moæemo postati, ako ne Êemo da se odreknemo navika i osjeÊaja, koji supostali mili i dragi jednomu narodu«.

Gospodo! Ni mi nismo viπe oni, πto smo bili prije 20 godina. I nama je mi-sao o narodnom jedinstvu tako preπla u krv, da je ona sastavni dio æivota naπe-ga; pustiπ li nju, zaduπio si narod. Ucjepili su nam tu spoznaju djedovi naπi iliri,u kulturno ju je djelo pretvorio naπ neumrli mecena Strossmayer, u narodno judjelo pretvara ovo veliko doba.

Sa Zapada je, gospodo, flpopuhnul tihi vjetriÊ i donesel Mari116688 krunu«,116699 kru-nu slobode i narodnoga samoodreenja. SliËan je vjetriÊ dopirio sa Zapada veÊi prije 129 godina. I onda je pruska vojska iπla protiv Pariza, ali ju zaustaviπeFrancuzi kod Valmyja.117700 U pruskoj vojsci bijaπe veliki njemaËki pjesnikGoethe.117711 On je dobro shvatio ondaπnji vjetriÊ, kad je izrekao poznate rijeËi: flTupoËinje nova epoha svjetske povjesnice, a vi moæete reÊi, da ste bili prisutni.« Imi smo, gospodo, prisutni u jednoj velikoj epohi, sreÊni smo i ponosni na nju.Ali mi ne Êemo da budemo samo prisutni. Ne! Mi hoÊemo da u njoj i djelujemo,da dajemo sve πto imamo pa i æivot svoj.

116666 Federico Confalonieri de Candia (1785.—1846.), talijanski revolucionar.116677 BeËki je kongres odræan od 1814. do 1815. godine.116688 Jelena (Mara) BrankoviÊ (1447.— nakon 1500.), supruga posljednjega bosanskog kralja (1461.—1463.); posljednja bosanska kraljica.116699 Popuhnul je tihi vetar, / tihi vetar od Levanta / i odnesal Mari krunu. / Sprogovara lipa Mare: /flAjme meni, kruno moja! / Ki bi meni krunu naπal, njegova bin juba bila.« / ©li iskat ju dva Bakra-na, / dva Bakrana, tri RiËana / i joπ jedan Ërni Moro. / Vse vodice preËrpali, / vse kamenje prehi-tali, / vse travice preæinjali / Mari krunu nisu naπli. / Naπal ju je jedan mali, / jedan mali Ërni Mo-ro. / Al govori lipa Mare: / flVolila bin krunu zgubit, / ner Ërnoga Mora jubit.«117700 Bitka kod Valmyja odigrala se 20. rujna 1792. godine.117711 Johann Wolfgang von Goethe (1749.—1832.), knjiæevnik, uËenjak i diplomat.

117722 Thomas Woodrow Wilson (1856.—1924), predsjednik Sjedinjenih AmeriËkih Dræava (1913.—1921.).117733 Ante TrumbiÊ (1864.—1938.), politiËar i odvjetnik.

S. Srkulj: Memoari

43

Valdec Rudolf118877 i Wilder VeÊeslav.118888 Povod za raskol uzeli su to, da sam tobo-æe svojevoljno bez pitanja kluba prihvatio kandidaturu za Privremeno Narodnopredstavniπtvo118899 u Beogradu, a uistinu sam postao Ëlanom Predstavniπtva, pozakljuËku Narodnoga VijeÊa, koji je glasio, da svi Ëlanovi narodnoga VijeÊa pos-taju eo ipso119900 i Ëlanovi Privremenoga Narodnoga Predstavniπtva. Tu dakle nijebilo govora uopÊe o kakovoj kandidaturi. Treba da napose spomenem, da samimao vrlo mnogo posla kod razliËitih ministarstava u Beogradu, morao sam da-kle Ëesto putovati u Beograd, ali nisam zaraËunao ni jedan filir za putne troπko-ve i dnevnice, jer sam to pokrivao iz dnevnica, koje sam kao Ëlan Narodnogapredstavniπtva primao. Javno je doπlo do raskola na skupπtini od 2. svibnja kodrasprave proraËuna kad je grad. zastupnik Milan KreπiÊ dao ovu izjavu:

flU ime grad. zastupnika, Ëlanova demokratske stranke, Ëast mi je izjaviti pri-godom predloæenoga redovitoga proraËuna ovo: Gosp. dr. Stjepan Srkulj izabranje godine 1917. za gradonaËelnika na temelju sporazuma velike veÊine grad. zas-tupnika a upravo zato, jer nije bio politiËki prononsiran te stranaËki nikako an-gaæiran. Prije samog njegovog izbora doπlo je πto viπe do formalnog utanaËenja,da mora, ako bi eventualno htio da ue u aktivni politiËki æivot, ovu svoju od-luku prije najaviti klubu veÊine grad. zastupnika. Meutim je gosp. dr. StjepanSrkulj u veljaËi ove godine primio mandat poslanika iz ruku jedne politiËke frak-cije, koja mu je imenovala stranaËkog zamjenika, a da nije ni klubu ni egzeku-tivnom odboru ni predsjedniπtvu ovaj svoj korak ni najavio. Time se je po na-πem mnijenju ne samo formalno ogrijeπio o stvoreni s njime sporazum i utana-Ëenje, nego i stvarno πkodi interesima grada. On se je u naπim joπ nesreenimpolitiËkim i stranaËkim prilikama oËitovao kao gradonaËelnik glavnoga gradaHrvatske za efemeran program jedne frakcije, za odreeno stanovito ureenjenaπe dræave. U suverenoj naπoj demokratskoj dræavi, kad su Hrvati nakon 800godina postali meunarodnim faktorom, neobiËno se uzdiglo znamenovanje na-πe gradske reprezentacije. Zato tim jaËe tereti naπeg gradonaËelnika nepromiπ-ljeni korak, kojim je sebe i veÊinu grad. zastupstva grada Zagreba u stadiju stva-ranja naπe dræave uvukao u vrtlog naπe stranaËke borbe. Iz ovog razloga kao iiz razloga po naπem shvaÊanju pogreπne gospodarske politike, koju vodi gosp.gradonaËelnik, o Ëemu Êe pojedini naπi govornici iznijeti svoje poglede, glaso-vat Êemo u generalnoj debati protiv predloæenoga proraËuna u znak nepovjere-nja prama dru Stjepanu Srkulju«.

U generalnoj debati je prihvaÊen proraËun s 31 glasom proti 7, a u specijal-noj raspravi sa 31 glasom protiv 5 glasova.


42

Poslije toga je gradsko zastupstvo prihvatilo ovaj zakljuËak o osnutku 'Na-rodne straæe':

ZagrebaËko zastupstvo zakljuËuje urediti 'Narodnu straæu' za grad Zagreb,kojoj Êe biti zadaÊa, da zajedno sa javno-oblasnim organima Ëuva sigurnost i redu gradu Zagrebu.

Povjerava se odboru sedmorice gradskih zastupnika sa naËelnikom na Ëelu,organizaciju ove 'Narodne straæe', u koje Êe se za træne, aprovizacione i zdrav-stvene poslove primati i æenski Ëlanovi.

Svi ovi prijedlozi prihvaÊeni jednoglasno, naπto je skupπtina zakljuËena s pje-vanjem narodne himne 'Lijepa naπa domovina'«.117744

Zapisnik je bio na toj sjednici stante sessione117755 ovjerovljen.No iza tih dana opÊega oduπevljenja slijedili su dani rastreænjavanja i razoËa-

ranja, osobito kad se saznalo za zemljopisnu kartu srbijanskih pukovnika Duπa-na SimoviÊa117766 i Milana AntonijeviÊa,117777 koja je bila dva dana u prostorijama Na-rodnoga VijeÊa, a na kojoj su granice Hrvatske na istok dolazile do crte Dunav-©amac.117788 Doπle su i makinacije Svetozara PribiÊeviÊa sa poæurivanjem proglaπe-nja 1. prosinca 1918. Dræave Srba, Hrvata i Slovenaca,117799 pa 5. prosinca sa svo-jim ærtvama na Trgu bana JelaËiÊa.118800 Ukopu tih ærtava 6. prosinca pribivao sa-mo sam sa senatorom Seifertom.118811

Jaz u veÊini gradskoga kluba bio je iz dana u dan sve veÊi, dok nije doπlodo raskola 1. svibnja 1919. na klubskoj sjednici, na kojoj se razpravljalo o pro-raËunu. Istupili su iz kluba gradski zastupnici Ivan Ancel, Slavo BatuπiÊ,118822 Niko-la ∆uk,118833 HreljanoviÊ Guido,118844 Juriπa Ivan,118855 KoreniÊ Stjepan, KreπiÊ Milan,118866

117744 Vidi: flSkupπtina gradskog zastupstva u Zagrebu«, u: F. ©I©I∆, Dokumenti, 185-188.117755 stante sessione (lat.) = tijekom sjednice; odmah117766 Duπan T. SimoviÊ (1882.—1962.), pukovnik srbijanske vojske; general vojske Kraljevine Jugoslavije.117777 Milisav AntonijeviÊ (1883.—1927.), topniËki dopukovnik srbijanske vojske.117788 Opπirnije vidi: Vatroslav Slavko CIHLAR, Hrvatsko pitanje i amputacija s osam geografskih kara-ta, Zagreb, 1928.117799 Misli se na dræavno ujedinjenje Dræave Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom u Kraljev-stvo Srba, Hrvata i Slovenaca.118800 Opπirnije vidi: Mislav GABELICA, flÆrtve sukoba na JelaËiÊevom trgu 5. prosinca 1918.«, »asopisza suvremenu povijest, Zagreb, 37/2005., br. 2, 467-477; Stjepan MATKOVI∆, flIstraæivaËke dopuneo pobuni 5. prosinca 1918. godine«, u: Godina 1918. Prethodnice, zbivanja, posljedice, ur. ZlatkoMatijeviÊ, ZR, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2010., 129-147.118811 Antun Seifert (1864.—1922.)118822 Slavo BatuπiÊ († 1961.)118833 Nikola ∆uk (1860.—1937.), gospodarstvenik.118844 Guido pl. HreljanoviÊ (1860.—1935.), pravnik i politiËar.118855 Ivan Juriπa (1884.—1937.), pravnik.118866 Milan KreπiÊ (1844.—1929.), ekonomist.

118877 Rudolf Valdec (1872.—1929.), kipar.118888 VeÊeslav Wilder (1878.—1961.), pravnik i politiËar.118899 Privremeno narodno predstavniπtvo (1919.—1920.)119900 eo ipso (lat.) = samim time

S. Srkulj: Memoari

45

V.

IZME–U PRVOGA I DRUGOGA NA»ELNIKOVANJA(1919.—1928)

Sve se spremalo na izbore. Razvila se silna agitacija. Prvi put je doπlo do izraæa-ja opÊe tajno i izravno pravo glasa, pa i za opÊinske izbore. OgorËenje na Beo-grad je bilo toliko, da je izabrano bilo 22 komuniste, 14 pristaπa Hrvatske Zajed-nice (koju su stvorili milinovci i disidenti hrvatskog dijela koalicije),119944 3 prava-πa (Frankovci),119955 3 æidova cionista, 1 socijalist, 1 bankovni Ëinovnik, a samo 6demokrata,119966 bezuvjetnih pristaπa Beograda. Demokratska stranka nije od ovo-ga broja uopÊe dalje ni kod kojih izbora dotjerala. S pomoÊu demokrata bio jeizabran za naËelnika Svetozar DeliÊ,119977 voa komunista. Tada se je demokrat An-cel narugao zajedniËarima: flHtjeli ste imati za naËelnika Hrvata, a dobili ste Sr-bina, protestanta i komunistu«.

Hrvatska zajednica je bila za to, da se poπtuje volja izbornika i da se pustikomunistima, da upravljaju opÊinom. U tu se svrhu posredovalo i kod bana draMatka Laginje,119988 ali tomu se najodluËnije opro podban dr. Franko PotoËnjak,119999

te mu je u Beogradu uspjelo, da su se komunistiËki mandati ukinuli, jer da ni-su poloæili propisane prisege, i da se za njihova mjesta raspiπu novi izbori. Uime protesta su se apstinirali od izbora komunisti i demokrati. Izabrano je bilo14 zajedniËara tako, da su u gradskom zastupstvu imali 29 glasova, te su s nji-ma izabrali arh. Vjekolsava Heinzela220000 za naËelnika.

Ja sam bio umirovljen kao profesor, jer je prigodom moga izbora za naËel-nika ugovoreno bilo, da Êu se onda, kad prestanem biti naËelnikom, moÊi po-vratiti na svoje mjesto kao profesor ili Êu primiti mirovinu. OdluËio sam se zaovo drugo i iπao u mirovinu. Stupio sam u redakciju flHrvata«220011 i ondje ostao sve


44

Bilo je jasno, da PribiÊeviÊ ne Êe trpjeti takve veÊine u zagrebaËkom grad-skom zastupstvu i da je bilo samo pitanje vremena kad, i pitanje naËina, kakoda se raspusti gradsko zastupstvo.

Zagreb je postao atrakcionom toËkom bezbrojnih francuskih, britanskih iameriËkih misija, koje su prolazile gradom Zagrebom i ovdje se zadræale. Svakaovakva misija doπla je do naËelnika, koji je u svrhu reprezentacije upotrebljavaoBurattiËinu palaËu.

Contessa Buratti-Vraniczany119911 ostavila je gradskoj opÊini i svoju palaËu naKatarinskom trgu zajedno s ureajem dvorana triju salona i jedne sobe osim dvi-ju japanskih vaza, koje je opÊina kupila od njezinih nasljednika. Cijena im je bi-la 5.000 kruna. Financijski odbor gradskoga zastupstva je kupnju odobrio na pri-jedlog dr. Silberscheina, neka te vaze pregleda i procijeni struËnjak umjetninaZorin pl. Horvat. Kad sam poslije nekoliko dana pitao vlasnicu vaza, da li ih jepregledao g. Horvat, odgovori mi gospoa da ih je pregledao i kupio.

flKako kupio? u Ëije ime?«flU svoje ime.«Gradska opÊina je morala otkupiti te vaze od struËnjaka Horvata za 7.000

kruna. Zagreb je za te instance misija bio posljednja etapa zapadne Evrope. Utoj palaËi sam primao i ugostio ove strane misije, kod Ëega je svu brigu oko pri-manja imala moja supruga.

Pred misijama i poslanstvima nisam tajio nezadovoljstvo s kojim se u Zagre-bu udarilo.

Napokon je PribiÊeviÊ naπao formulu, po kojoj Êe se rijeπiti nepoÊudnog zas-tupstva: novi izborni red za gradske i seoske opÊine. Sva se gradska zastupstvarazpuπtaju i imenuju komesari, koji Êe provesti nove izbore. Ta je odluka pala25. studenoga 1919. Tim je svrπilo prvo naËelnikovanje dra Srkulja.

Naknadno, kad veÊ nisam bio naËelnikom, dobio sam od PribiÊeviÊevog ba-na dra. Tomislava TomljenoviÊa119922 ukor radi toga, πto sam u gr. zastupstvu daoosnovati odbor, koji je imao onaj svijet, koji nije bio vezan za Zagreb, radi po-manjkanja stanova otpustiti iz Zagreba. Ovaj ukor glasi:

flRadi toga se bivπem naËelniku Dru Stjepanu Srkulju, koji je dotiËnoj skup-πtini gradskoga zastupstva predsjedao, na osnovu 57. spomenutog zakona i 4.zakona od 5. veljaËe 1886., o karnosnoj odgovornosti urednika i sluæbenika, na-mjeπtenih kod æupanijskih i gradskih oblasti podjeljuje prijekor.

©to se (na ruke gospodina vladinog povjerenika Goglije)119933 priopÊuje na zna-nje i dalje uredovanje«.

119911 Klotilda Buratti-Vraniczany (1838.—1913.)119922 Tomislav TomljenoviÊ (1877.—1945.), odvjetnik i hrvatski ban (1919.—1920.; 1920.—1921.).119933 Antun Goglia (1867.—1958.)

119944 Vidi: Hrvoje MATKOVI∆, flHrvatska zajednica. Prilog prouËavanju politiËkih stranaka u staroj Ju-goslaviji«, u: ISTI, Studije iz novije hrvatske povijesti, Golden marketing-TehniËka knjiga, Zagreb,2004., 47-179.119955 Hrvatska stranka prava119966 Demokratska stranka. Vidi: Branislav GLIGORIJEVI∆, Demokratska stranka i politiËki odnosi uKraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1970.119977 Svetozar DeliÊ (1885.—1967.), politiËar i sindikalist.119988 Matko Laginja (1852.—1930.), politiËar i hrvatski ban (1920.).119999 Franko PotoËnjak (1862.—1932.), politiËar i publicist.220000 Vjekoslav Heinzel (1871.—1934.), arhitekt.220011 flHrvat«, dnevnik Hrvatske zajednice. Izlazio u Zagrebu od 1919. do 1929. godine.

S. Srkulj: Memoari

47

pozvan na policiju, gdje su me radi zabrane noπenja oruæja osudili na 14 danazatvora i preko 4000 dinara globe i smjesta pritvorili, jer je osuda, glasila flbezodgodne moÊi«. No tadaπnji veliki æupan Cukon,220088 znanac sa beËkog sveuËiliπ-ta, bio je pametniji od πefa policije, pa me je nakon 30 sati zatvora pustio na slo-bodu. Tako sam ja jedini naËelnik grada Zagreba, koji je po policajnom zatvorustekao flgraansko pravo« grada Zagreba.

»lanom Privremenog Narodnog Predstavniπtva ostao sam sve dok je onopostojalo i ustupilo mjesto Ustavotvornoj skupπtini.220099

U izborima sam bio nosilac liste za Ustavotvornu skupπtinu u Poæeπkoj æu-paniji. Nisam uspio i odonda nisam viπe nigdje kandidirao za Narodnu skupπti-nu.

Koncem srpnja imao sam prilike da dadem tadaπnjem ministru predsjednikuStojanu ProtiÊu221100 prikaz, u kojem sam ocrtao pogubnost politike, koju je Beo-grad provodio prema Hrvatima, a po uputama Svetozara PribiÊeviÊa. PoËetkomkolovoza doπlo je do promjene ministarstva, u kojem nije PribiÊeviÊ igrao prvunotu.


46

dok nisam postao drugi put naËelnikom. InaËe sam æivo djelovao kod organiza-cije stranke u Zagrebu, te postao predsjednikom njezinim, dok me nije u tomzamijenio Josip KrËeliÊ.220022

Prostorije Hrvatske zajednice u Petrinjskoj ulici br. 3 postale su srediπtem hr-vatskoga politiËkog æivota u Zagrebu, a i organizacije stranke u zemlji. KakoStranka prava (frankovci zvani)220033 nije imala dozvolu politiËkog djelovanja, to jojje pruæila gostoprimstvo Hrvatska Zajednica sve dotle, dok nisu otvorili svojestranaËke prostorije.

Hrvatska Zajednica, koja je domalo postala federalistiËka stranka, postala jesrËikom oporbe grada Zagreba. Njezine prostorije su postale centrum svih poli-tiËkih akcija. U njima se sastajala hrvatska oporba s beogradskim politiËarima, unju je rado zalazio Stjepan RadiÊ i voe pravaπa, naroËito za vrijeme izbora zabeogradsku skupπtinu. Tu se rodio flHrvatski Blok«,220044 koji je bez sumnje postaonajpopularnijom politiËkom institucijom hrvatskoga graanstva, jer je uistinupredstavaljo cijeli narod. Kad bi doπlo kojiput do disonance izmeu Zajednice ikoje od naπih hrvatskih opozicionalnih stranaka, pobijedila je kod izbora onastranka, kojoj je priklopila Hrvatska Zajednica. Duπa svih organizatornih akcijabijaπe Ivica PerπiÊ,220055 koji je u duπu poznavao Zagreb. U tom krugu sam djelo-vao i ja.

No to moje djelovanje nije se svidjelo gg. Ivanu Ancelu i Jurju Demetrovi-Êu,220066 koji je postao kr. namjestnikom, pa su me najprije reaktivirali i premjesti-li u Mitrovicu, a kad se njihovu nareenju nisam pokorio, odpustili su me izsluæbe, dakako bez mirovine, koju su mi oduzeli.

Moje djelovanje ne bijaπe s voljom i ljudima, kojih je eksponent bio πef za-grebaËke policije zloglasni Janko BedekoviÊ.220077 On je jedne godine izdao nared-bu, da svatko, koji posjeduje kakvo oruæje, mora zatraæiti dozvolu do 10. sijeË-nja, πto se inaËe redovno svake godine Ëinilo do 31. sijeËnja. BedekoviÊ je pos-lao k meni policiju s detektivima, da provedu premetaËinu. Za Ëim su tragali, neznam, ali su naπli revolver koji sam svake godine redovno prijavljivao, a koji samu svoje vrijeme kao naËelnik dobio od policije. Posljedica je bila, da sam bio

220022 J. KrËeliÊ bio je tajnik Saveza maloprodavaËa u Zagrebu.220033 RijeË je o Hrvatskoj stranci prava (1919.—1929.)220044 U hrvatskoj politiËkoj povijesti izmeu dvaju svjetskih ratova postoje tri skupine raznih stranakakoje su nosile naziv Hrvatski blok. I. Hrvatski blok, koji je ujedno bio najvaæniji, osnovan je 1921.,a Ëinili su ga Hrvatska republikanska seljaËka stranka, Hrvatska zajednica i Hrvatska stranka prava(frankovci). Godine 1925. nastao je II. Hrvatski blok, u kojem su bili Hrvatski seljaËki republikan-ski savez i Hrvatska stranka prava. Tom je bloku kasnije pristupila Hrvatska federalistiËka seljaËkastranka. Suvremenici su to grupiranje nazvali III. Hrvatski blok. 220055 Ivica (Ivan) PerπiÊ (1874.—1949.), novinar i politiËar.220066 Juraj DemetroviÊ (1885.—1945.), politiËar.220077 Janko pl. BedekoviÊ (1885.—1938.)

220088 Ivan Zuccon (1868.—1928.), odvjetnik, politiËar i novinar. 220099 Izbori za Ustavotvornu skupπtinu raspisani su 28. studenoga 1920. godine.221100 Stojan M. ProtiÊ (1857.—1923.), politiËar.

S. Srkulj: Memoari

49

koja je bila 20. studenoga, nije doπao Ëlan veÊine dr. Markulin.221155 I ako sam uprvom glasovanju dobio samo 25 glasova, to Êe reÊi ravno polovicu. »lan seljaË-ko-demokratske koalicije221166 ing. ©urina dobio je 8 glasova, radniËki zastupnikKrndelj221177 6, ostali meu njima i 3 cionista predali su prazne cedulje. Doπlo je dodrugog glasovanja. Ovaj put sam dobio 33 glasa, jer je seljaËko-demokratskasvojih 8 glasova dala za mene.

Prvi Ëin

Drugo moje naËelnikovanje poËelo je pod sumornim okolnostima: atmosfera bi-jaπe puna munjine pod dojmom lipanjskoga krvoproliÊa u beogradskoj Narod-noj skupπtini.221188 Prvi Ëin bijaπe odati trajnu poËast narodnim ærtvama. U prvoj


48

VI.

PO DRUGI PUT NA»ELNIKOM(20. STUDENOGA 1928. — 21. TRAVNJA 1932. GODINE)

I naËelnik Heinzel je doπao u sukob s veÊinom gradskoga zastupstva i to u pi-tanju jeftimbe221111 za gradnju Gradske klaonice. Radilo se o tom, da li bi se grad-nja klaonice povjerila jednom poduzeÊu ili bi se razdijelila na skupine i za sva-ku skupinu provela jeftimba. Prevladalo je mnijenje klaoniËkoga odbora (koje-mu nisam bio Ëlan), da se gradnja razdijeli na Ëetiri skupine, premda bi gradnjabila jeftinija, kad bi bila raspisana samo kao jedna cjelina.

Jednu skupinu dostao je πurjak naËelnika Heinzela poduzetnik Dubski. Tonije ostalo bez reperkusije u javnosti, kritika je odmah bila tu i predsjedniπtvoveÊine kluba gradskih zastupnika moralao je o tom voditi raËuna, te je na kon-ferenciji s naËelnikom Heinzelom traæilo, da se Dubski zahvali na svojoj dosta-loj skupini. Heinzel je to na koncu naËinio i Dubski se zahvalio na svojoj dos-tavi. Time bi bila afera maknuta i javnosti udovoljeno. I veÊ se je mislilo, da jesve u redu, kadli je doπao gr. zastupnik dr. Ante PaveliÊ221122 (flPoglavnik«) u taj-niπtvo federalistiËke stranke221133 Ivici PerπiÊu, koji je vodio poslove federalistiËkestranke i javio mu, da tako ne moæe ostati, Heinzel mora da ide (iz politiËkih ra-Ëuna dra. PaveliÊa!).

PerπiÊ je odvratio, kad veÊ mora Heinzel da ide, onda prije nego li na to pris-tanemo, moramo znati, tko Êe biti Heinzelov nasljednik. Imaju li osobu, koja binaslijedila Heinzela.

flDr. Prebeg«,221144 glasio je odgovor. flTo ne moæe biti«, odvrati PerπiÊ. Heinzelov nasljednik ne moæe drugi biti ne-

go dr. Srkulj«, odvrati PerπiÊ. Tako je doπlo do moje kandidature. PaveliÊ je na-pokon pristao na moju kandidaturu radije nego da ostane Heinzel.

Heinzel je predao demisiju, na πto je za izbor novoga naËelnika bila sazva-na izvanredna skupπtina za 20. studenoga. Premda se znalo za moju kandidatu-ru, ipak nije time osiguran i izbor. Klub veÊine je imao zajedno s Heinzelom 27Ëlanova. Jasno je bilo da Heinzel ne Êe doÊi. Ako ne doe joπ jedan od veÊine,nema za novoga naËelnika potrebne natpoloviËne veÊine. I zbilja na skupπtinu,

221111 jeftimba = draæba, licitacija221122 Ante PaveliÊ (1889.—1959.), politiËar i odvjetnik.221133 Hrvatska federalistiËka seljaËka stranka221144 Vladimir Prebeg (1863.—1944.), politiËar i odvjetnik.

221155 Stjepan Markulin (1885.—1940.), politiËar i odvjetnik.221166 SeljaËko-demokratsku koaliciju osnovale su 1927. RadiÊeva Hrvatska seljaËka stranka i PribiÊe-viÊeva Samostalna demokratska stranka. 221177 Ivan Krndelj (1888.—1941.), politiËar. Zbog zabrane rada KomunistiËke partije Jugoslavije for-malno je predstavljao Nezavisne sindikate iz Zagreba.221188 Misli se na atentat na Stjepana RadiÊa i narodne zastupnike Hrvatske seljaËke stranke 20. lipnja1928. Vidi: Zvonimir KULUNDÆI∆, Atentat na Stjepana RadiÊa, Stvarnost, Zagreb, 1967.

Stjepan Srkulj

S. Srkulj: Memoari

51

Poπto smo frankovci i federalisti u zastupstvu saËinjavali blok, veli PerπiÊ,urekli smo sastanak da se sporazumimo, πto da Ëinimo. Pozvali smo i Trumbi-Êa, da Ëujemo njegovo miπljenje. Govorio je prvi, temeljito, da Êe najbolje biti,da svoja mjesta napustimo, jer reæim doduπe u prvi Ëas od nas ne Êe niπta traæi-ti, ali s vremenom sve viπe i viπe, da naπkodi naπoj stvari i da nas kompromiti-ra. Svrπivπi odmah nas je ostavio, jer da ima joπ jedan sastanak. Znali smo da sesastaje s drom ©verljugom, koji je i radi gradske opÊine stigao, da stvar uredi.

Poπto je TrumbiÊeva rijeË imala i za nas federaliste vrijednost, dalo se fran-kovcima, da oni kaæu svoje. Njihovi seniori HrustiÊ222266 i Prebeg tumaËili su pro-tivno, da ne bi bilo pametno svoja mjesta napustiti, da u tom poloæaju moæemomnogo svojim ljudima i svojoj stvari koristiti, a drugih zlo sprijeËiti: budu li sepak traæili od nas koraci, koji se ne slaæu s naπim patriotizmom, imamo uvijekpriliku zahvaliti se i povuÊi. ZakljuËak je bio, poπto od RadiÊeve smrti227 istupablok usporedo s radiÊevcima, da se i s njima sporazumimo, pa ako su sve trigrupe zato, idemo u zastupstvo, a ako je samo jedna proti, ne idu ni ostale dvi-je. Povjereno je dru Srkulju kao naËelniku, da stvar uredi kako sa Zagrebom, ta-ko i s Beogradom preko ministra ©verljuge.

Nakon toga u treÊoj treÊini sijeËnja, teπko sam obolio na upali æuËi. Za to vri-jeme su me pohaali Srkulj, Rittig,222288 Reberski222299 i Miπkulin, te izvjeπtavali, da susve grupe pristale na suradnju, da Êe zastupstvo ostati isto, samo Êe se joπ po-puniti s federalistima na raËun integralaca, a ne Êe biti imenovan PerËec,223300 ko-ga nema veÊ od jeseni, ni dr. PaveliÊ, koji je iπËeznuo zadnjih dana.223311

Tek u otvorenoj skupπtini novoimenovanoga zastupstva, opazilo se da falesvi imenovani radiÊevci i jedan dio frankovaca, zajedno s Budakom223322 i Maje-rom.223333 Srkulj je uvjeravao, da su oni prihvatili imenovanje, ali poπto nisu doπli,da su valjda u zadnji Ëas odustali, πto nam je svima bilo neugodno, a najneu-godnije njemu radi onih u Beogradu, s kojima je u vezi, jer su imenovanja iπlakroz ministre i kralja.

Kako je doπlo do podvojenja?Doznalo se, da je i u vodstvu narodnoga pokreta bilo na dnevnom redu su-

djelovanje pristaπa u imenovanim opÊinskim vijeÊima, pa da je i tamo dr. Trum-


50

skupπtini gradskoga zastupstva, odræanoj 3. prosinca prozvan je starodrevni Mar-kov trg Trgom Stjepana RadiÊa, Duga Ulica Ulicom Pavla RadiÊa,221199 a Pivarskaulica Ulicom –ure BasariËeka,222200 udovici Pavla RadiÊa Anki RadiÊ odreen jestan od Ëetiri sobe u gradskim kuÊama ili 2500 dinara mjeseËno, a udovici draBasariËeka Jeleni stan od tri sobe u gradskim kuÊama ili 2000 dinara mjeseËno.

©estojanuarski reæim

Moje drugo naËelnikovanje kao birani naËelnik nije dugo potrajalo: od 20. stud-noga do 6. januara,222211 kad je poËeo πestojanuarski reæim ili diktatura. Toga sudana bila raspuπtena sva opÊinska zastupstva a naËelnici dignuti. NaËelnici suostali do imenovanja novih zastupnika i naËelnika. Velikoga æupana za zagre-baËku æupaniju zamijenio je komesar pukovnik Voja MaksimoviÊ.222222

U Beogradu nisu u prvi kraj bili na Ëistu, kako Êe se upravljati opÊine. Ispr-va su za grad Zagreb mislilo imenovati odbor od 14 lica s predsjednikom. Po-vjerenikom je imao biti bivπi naËelnik Heinzel. U tom je smjeru pukovnik vodiopregovore, te je i meni ponudio mjesto u odboru, πto sam naravno odbio. Nodoskora je pala odluka, da se saËuvaju zastupstva s naËelnicima. Samo Êe se pro-vesti preimenovanja starih zastupnika, a imenovanje novih. Ta je zadaÊa bilapovjerena ministru financija ©verljugi,222233 s kojim sam imao sastanak u uredovni-ci dræavnog nadodvjetnika dra Aleksandra.222244 Ugovoreno je bilo, da ostanem na-Ëelnikom i da sastavim listinu novih zastupnika dakako s onima, koje Êe vlastnaroËito imenovati. Razumije se da smo gledali da budu imenovani najugledni-ji graani. VeÊina je bila starih zastupnika, koji su bili preimenovani. Od zastup-stva se ne Êe niπta drugo traæiti nego da se dræe zakona. Dotle bi bila stvar u re-du, sad je sve zavisilo od kralja, kako Êe utisak o meni dobiti. Audijencija je bi-la oko 20. sijeËnja u pet sati poslije podne. Bio je pao dubok snijeg, ja sam sesklizao, imao sam nove cipele, a zaboravio uzeti galoπe. Premda je hotel Ekscel-zior bio nedaleko dvora, te sam na tom kratkom putu tri puta pao. Malumomen!222255 No ovaj put se reËenica nije obistinila, jer utisak je bio dobar i timestvar zapeËaÊena.

Prepuπtamo rijeË Ivici PerπiÊu, koji je jedini bio upuÊen u sve peripetije kodstvaranja novog zastupstva.

221199 Pavle RadiÊ (1880.—1928.), politiËar.222200 –uro BasariËek (1884.—1928.), politiËar, pravnik i publicist.222211 Kralj Aleksandar I. KaraoreviÊ (1888.—1934.) uveo je diktaturu 6. sijeËnja 1929. godine.222222 Vojin MaksimoviÊ (1876.—1942.), pukovnik; kasnije general.222233 Stanko ©v(e)rljuga (1880.—1958.), financijski struËnjak; ministar financija (1929.) i predsjednikZagrebaËke burze.222244 Viktor Alexander (Aleksander) (1865.—1934.)222255 malum omen (lat.) = loπ predznak

222266 Franjo HrustiÊ (1872.—1952.), politiËar.222277 S. RadiÊ umro je u Zagrebu 8. kolovoza 1928. od posljedica ranjavanja u Narodnoj skupπtini.222288 Svetozar Rittig (1873.—1961.), rimokatoliËki sveÊenik i politiËar.222299 Josip Reberski (1881.—1965.), odvjetnik i politiËar.223300 Gustav PerËec (1885.—1935.?), politiËar. SklanjajuÊi se pred nadolazeÊom diktaturom PerËec jeveÊ 6. prosinca 1928. otiπao u Maarsku, ali se nakon tri tjedna vratio. Dana 20. sijeËnja 1929. po-novno je otiπao u emigraciju iz koje se viπe nije vratio.223311 A. PaveliÊ otiπao je u emigraciju 19. sijeËnja 1929. godine.223322 Mile Budak (1889.—1945.), odvjetnik, knjiæevnik i politiËar.223333 Milutin Mayer (1874.—1958.), knjiæevnik i politiËar.

S. Srkulj: Memoari

53

manje sam primjeÊivati, sad je pogotovo sve manje govorio kao da se boji da biπto rekao, da bi moglo doÊi do vlastodræaca i dati povoda za progone.

Tako PerπiÊ u svojim flZapiscima«.223377

Preseljenje Zakladne bolnice

Napokon se naËelo pitanje Zakladne bolnice, koje su veÊ 50 godina kuπali rije-πiti, uzalud bijaπe sav trud i muka, jer su upravitelji bolnice, madæarska braÊa mi-losrdna po zagrebaËki flpalincageri« imala sigurno zalee u Budimpeπti. A sadakako Êemo vidjeti, protivili su se domaÊi ljudi ZagrebËani. Gradsko zastupstvoprimilo je jednoglasno u svojoj izvanrednoj skupπtini od 23. rujna 1929. ovaj pri-jedlog financijalnog odbora:

flDa se omoguÊi izgradnja nove bolnice u Zagrebu i da se uzmogne odstra-niti sadanja zgrada Zakladne bolnice na JelaËiÊevom trgu, izjavljuje opÊina slob.i kr. grada Zagreba kao jedan od utemeljitelja bivπe zgrade 'Hospital u Zagrebu'savezno sa zakljuËkom grad. zastupstva od 13. lipnja 1921. Ël. 180 i od 13. srp-nja 1928. Ël. 279., da pristaje, da se sva pokretna i nepokretna imovina pome-nute zaklade prenese na novu zakladu 'Zakladna bolnica u Zagrebu', koja seima Zakonom osnovati i kojoj je svrha izgradnja nove bolnice, a u kojoj zakla-di se gradskoj opÊini pridræavaju prava utemeljitelja te sudjelovanja u Upravi«.

Drugim zakljuËkom u istoj skupπtini obvezuje se gradska opÊina, flda pristu-pa u novu zakladu 'Zakladna bolnica u Zagrebu' povrh dosadaπnjeg udjela joπsa doprinosom od 10,000.000 Dinara. Posebno se uvjetuje, da se prigodom pro-daje zakladnih nekretnina imaju gradskoj opÊini bezplatno predati sve one pro-metne povrπine, koje po regulatornoj osnovi imaju pripasti javnom opÊinskomdobru.

Odbor Zakladne bolnice je zatraæio parcelaciju i rasprodaju zakladninogzemljiπta, ali graevno-regulatorni odbor je zakljuËio, a gradsko zastupstvo prih-vatilo, da se raspiπe javni natjeËaj u svrhu rijeπenja zapadnog dijela JelaËiÊevogtrga na naËin izgradnje zemljiπta flZakladne bolnice«. NatjeËaj je veÊ bio i raspi-san.

Kako se vidi, Zakladni odbor je u sporazumu s ministrom socijalne politikei narodnog zdravlja drom Matom DrinkoviÊem223388 odluËio, da namakne najprijenovac za izgradnju Bolnice, i to prodajom zemljiπta stare bolnice. To je bilo po-trebno radi toga, πto Zaklada nije posjedovala nikakve likvidne imovine, a dokbi se potreban novac namaknuo svakogodiπnjim doprinosima gradske opÊine idræave, znaËilo bi gradnju bolnice odgoditi flad calendas graecas«.223399 Da se pakmoæe zemljiπte Zakladne bolnice razparcelizirati i prodati, morala se najprije


52

biÊ zastupao pasivitet, no da su prevladali politiËki razlozi, da opÊine ne douu πake ofenzivnim reæimlijama pa da proteæiraju svoje, a gone naπe, pa je reËe-no da se samo ne smiju dati imenovati narodni zastupnici pokreta, ostali da mo-gu sudjelovati. Kad se ispitivalo, zaπto su onda radiÊevci i frankovci nezastupni-ci ipak odustali, sluπalo se, da je to njihova taktika, poπto radiÊevci nemaju ve-Êine u Zagrebu, nije im stalo ni do ono par svojih gradskih zastpunika, pa se ra-dije odrekoπe, da mogu slobodnije kritizirati gradsku upravu, koja Êe biti kaoprijestolniËka najviπe na udaru, a time Êe samo federaliste kao veÊina gubiti, ra-diÊevci dobivati. Frankovci pak su si mudro podijelili uloge: jedni Êe poloæajeksploatirati za svoje ljude, a ako doe do pobjede emigrantske politike, ondaÊe oni drugi doÊi na konja, povoljno za frankovce u svakom sluËaju.

Moram priznati, da je u Zagrebu u mnoπtvu opozicije vladao priliËan strah,da bi na upravu grada mogli doÊi integralni centralisti, kako se plaπilo sa Deme-troviÊem, RadoπeviÊem,223344 KovaËem i drugima. Za naËelnika da se iπao osobnopreporuËivati i Heinzel, pa su se mnogi bojali njegove osvete, πto je bio sruπen.Gros223355 naπih malih federalistiËkih ljudi, namjeπtenici kod grada, stanari gradskihkuÊa i sliËni, zaklinjahu nas, neka ne pustimo upravu iz ruku. Mi smo u vrijemeod konca veljaËe pa do konca oæujka odræali na nekoliko mjesta grada tajne sas-tanke sa izbornicima i pristaπama i svuda stavljali pitanje sudjelovanja pa svudajednoduπno dobili za odgovor flDa«. NajveÊi takav sastanak bijaπe uoËi imenda-na Josipa Reberskog i Josipa KrËeliÊa, dvojice najpopularnijih u masi, toboæe uËast njihova imendana, ali glavno je bila politiËka strana. Sve je bilo za to da nenapuπtamo grada. Poslije prve gradske skupπtine poπao sam do dra TrumbiÊa,da Ëujem podrobnije, kako je zakljuËak glede zastupstva stvoren u vodstvu. NoTrumbiÊ nije viπe Ëitavoj stvari podavao vaænost, prelazio je preko nje, nekakopotvrujuÊi, πto sam govorio, da sam Ëuo, da su u vodstvu bili MaËek223366 i Pribi-ÊeviÊ za sudjelovanje (ja sam pak iz svega izvodio zakljuËak, da je po svojoj pri-lici i ©verljuga djelovao na TrumbiÊa, da previπe ne insistira kod svoga, jer sammu spomenuo i to, da je TrumbiÊ bio ultimativno proti sudjelovanju, da bi ga jaotklonio, a i Reberski, kao πto sam dodao i to, da je uËinjena velika pogrjeπka,πto se nismo svi pretopili u SeljaËku stranku, kako je to TrumbiÊ predloæio, ta-ko bismo imali jedno vodstvo s jednim stranaËkim kolosjekom, a sada su tri ko-losjeka, koja pak divergiraju, kako se vidi po sluËaju sa zagrebaËkim zastup-stvom, gdje jedna stranka hoÊe drugu pred masom nadlicitirati u radikalizmu, aipak svi hoÊe pod stolom iz takove situacije izvuÊi koristi za sebe. TrumbiÊ jeimao obiËaj veÊ prije diktature, a sad joπ viπe, sluπati, πto drugi hoÊe i govore, a

223344 Mijo (Miπko) RadoπeviÊ (1884.—1942.), odvjetnik, publicist i politiËar.223355 gros = veÊina223366 Vladko MaËek (1879.—1964.), odvjetnik i politiËar; nasljednik S. RadiÊa na Ëelu Hrvatske seljaËkestranke.

223377 Vidi: I. PER©I∆, KroniËarski spisi, prir. Stjepan MatkoviÊ, Dræavni arhiv u Zagrebu — Dom i svi-jet — Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2002., 231-232.223388 Mate DrinkoviÊ (1868.—1931.), zubar i politiËar.223399 ad Kalendas Greacas (lat.) = o grËkim kalendama, tj. nikada

S. Srkulj: Memoari

55

Gradski zastupnik dr. Juriπa radi ugleda grad. naËelnika i cijelog gradskogzastupstva traæi, da g. ing. arh. Heinzel nomira gospodu, po Ëijoj se zapovijediradi.

Poπto je g. ing. arh. Heinzel spomenuo neka imena i poπto je tim povodomdoπlo do upadica i velike buke, to sam prekinuo skupπtinu. Kad se skupπtinaponovo otvorila, izjavio je dr. Nikola Hoffer, da je prigodom posljenje raspraveo preseljenju bolnice rekao, da ne treba debate. To je rekao zato, jer je stvar te-meljito bila raspravljena u odborima. G. ing. arh. Heinzel bio je na oduljem od-sustvu, pa mu nije bilo poznato, da je ovaj predmet temeljito bio raspravljen uodborima, i zato je dao izjavu, da postoji izvjestna grupa zastupnika, koji daodreuju smjer rada gradskog zastupstva. Nadalje kaæe, da ne postoji nikakavkrug zastupnika, koji bi imao gospodujuÊi poloæaj, te moli g. arh. Heinzela, dapoπto mu je ta stvar razjaπnjenja, da dade sa svoje strane izjavu.

Grad. zastupnik ing. arh. Heinzel priznaje, da je njegov izraz bio preoπtar, isada, poπto je dobio potrebito razjaπnjenje, moli gg. gradske zastupnike, da toprime na znanje.

Zemljiπte Zakladne bolnice dalo je povoda æivoj debati u javnosti, bi li seondje podigla nova gradska vijeÊnica. NaroËito se za nju zalagao kanonik Stje-pan KoreniÊ. Nema sumnje, da bi se na tom mjestu lijepo reprezentatirala grad-ska vijeÊnica, ali — odakle novci, jer o kakvom zajmu za ono vrijeme nije biloni govora. A kad bi se Ëekalo na pogodno vrijeme za zajmove, moæemo sigur-ni biti, da bi stara bolnica joπ i danas stajala na Trgu JelaËiÊa bana.

Podnesen je ipak jedan amerikanski projekt s neboderom, sastavio ga jeameriËki ZagrepËanin Szavits, financirala bi ga jedna ameriËka firma, koja bi gagradila. Nakon 30 godina imao bi taj neboder bezplatno pripasti gradskoj opÊi-ni. Bez pitanja moguÊnosti izvedbe onoga projekta, zapela je stvar i opet na nov-cu. Projektant je traæio, da onu razliku u kamatima i anuitetima, ako ne bi taj ne-boder ipak nosio onoliko, koliko je projektant proraËunao, nosi gradska opÊi-na. Uostalom projekt se mora nalaziti negdje u graevnom odjeljenju grada, pabi se iz kurioziteta mogao iznijeti.

Gradska klaonica

Kao naËelnik primio sam u nasljedstvo jedno teπko pitanje: namaknuti novac zaisplatu graevnih troπkova za novu klaonicu. BuduÊi da su se o tom u javnostipronijele razne vijesti, to je graevno-regulatorni odbor dao cijelo pitanje klao-nice po jednom pododboru prouËiti, te je o tome zastupnik dr. Hoffer u skup-πtini gradskog zastupstva 30. oæujka 1931. iznio ovaj izvjeπtaj:

flGraevno-regulatorni odbor na osnovu izvjeπtaja svoga pododbora, koji jeimao ispitati ËinjeniËno stanje u stvari gradnje klaonice, ustanovljuje:

1. Da je gradsko zastupstvo u skupπtini od 13. V. 1921. zakljuËilo u naËeluizgradnju moderne klaonice sa hladionicama i ledanom te uz klaonicu ureenjecentralnog træiπta za blago, ovlastivπi gradskog naËelnika da odredi sve shodno


54

maknuti i zgrada sa JelaËiÊeva trga sama bolnica. Na to je bila obvezana grad-ska opÊina u smislu § 5. Zakona o osnovanju zaklade flZakladne bolnice u Za-grebu« od 8. X. 1929. duæna staviti na raspolaganje potrebne prostorije za pri-vremeno smjeπtenje zakladne bolnice. U sporazumu s ministrom socijalne poli-tike i narodnog zdravlja stavile su se za preseljenje bolnice na raspolaganje zgra-de kod Sv. Duha, u kojima je bila smjeπtena uboænica, k tomu da je opÊina zaizgradnju jednoga paviljona (dala?) joπ doprinos od 400.000 dinara.

Kako je gradska opÊina na Selskoj cesti izgradila dvije kuÊe za stanove, to jegradsko zastupstvo zakljuËilo, da se ubogari provizorno presele u te zgrade naSelskoj cesti, a ujedno da se pristupi k izgradnji nove zgrade za upravu, osob-lje, kuhinju i blagovaonu.

Odbor za flZakladnu bolnicu« je oËekivao, da Êe graani grada Zagreba sa za-dovoljstvom primiti ovu odluku o preseljenju Zakladne bolnice. I doista je ta od-luka primljena bila od javnosti sa zadovoljstvom osim onih, koji su trebali biti zatu stvar najoduπevljeniji, a to su lijeËnici. Protiv preseljenja digao se dapaËe i li-jeËniËki zbor224400 gotovo jednoduπno (protiv 4 glasa), te je traæio, da se najprije sa-gradi nova bolnica, a stara da se tada, kad bude gotova, izravno u nju preseli.Da se je toj njihovoj æelji zadovoljilo, mi bi joπ danas imali Zakladnu bolnicu naJelaËiÊevom trgu, umjesto one divne bolnice na Rebru, koja izgleda kao kakavsanatorij. LijeËniËki zbor je preseljenje bolnice s JelaËiÊevog trga promatrao saglediπta svoga, jer da je Uboænica predaleko od sredine grada.

Incident s bivπim naËelnikom Heinzelom

U raspravi o preseljenju bolnice doπlo je do nemile upadice, koja se rijeπila nasjednici od 31. srpnja 1930. Prije prijelaza na dnevni red uzeo je gradski zastup-nik dr. Nikola Hoffer224411 rijeË na osobnu primjedbu, te veli da je, kako su mu dru-govi u zastupstvu kazali, u posljednoj skupπtini gradskog zastupstva izjaviogosp. arh. Heinzel, da ovo zastupstvo radi po nekim nalozima. Pita, kojim pra-vom g. Heinzel imputira njemu, da radi po neËijem nalogu, i traæi od g. Hein-zela razjaπnjenje po Ëijoj bi se zapovijedi imalo raditi u zastupstvu.

Grad. zastupnik arh. Heinzel kaæe, da nije mislio g. dra Hoffera, no da nijetajna, da se sada radi u zastupstvu po nekim posebnim ciljevima i da su tu ne-ka gospoda, koja komandiraju.

Grad. zastupnik dr. Nikola Hoffer uzima na znanje izjavu g. arh. Heinzela,da nije mislio njega.

Predsjedatelj (dr. Srkulj) traæi od arh. Heinzela neka kaæe po Ëijem se to na-logu radi.

224400 Hrvatski lijeËniËki zbor osnovan je u Zagrebu 1874. kao Zbor lijeËnika Hrvatske i Slavonije. 224411 Nikola Hoffer (1871.—1936.), odvjetnik i politiËar.

S. Srkulj: Memoari

57

7. Ustanovljuje se, da predraËun arh. Fresea glede troπkova izgradnje sadræisvotu od 48,000.000 dinara za klaoniËki, a 19,000.000 dinara za træiπtni odio(Viehhof), po Ëemu se ne moæe govoriti o prekoraËenju predvidljive potrebnegraevne glavnice, veÊ samo o tome, da za onaj dio troπka, koji ide preko45,000.000 dinara, nije bilo ovlaπtenja gradskog zastupstva, kada se gradnja za-poËela, a niti kasnije sve dok nije novo gradsko zastupstvo u proraËunima pred-vidjelo odnosne svote zbog toga, πto su radnje bile u izdavanju, pa se moralopredvidjeti pokriÊe.

Graevno-regulatorni odbor prisiljen je ovdje da reagira na neke izvode biv-πega naËelnika Heinzela, koje je on uËinio u svom pismu na pododbor, a kojeje pismo bilo i u javnosti objelodanjeno.

To je prije svega tvrdnja g. Heinzela, da je on god. 1928. imao efektivnih45,000.000 dinara u rukama za gradnju klaonice. Ovo ne stoji, pa se nasuprottome ustanovljuje:

a) Da prvi namjeravani zajam od god. 1922. u iznosu od 200,000.000 krunanije bio sklopljen.

b) Da nije bio sklopljen ni drugi namjeravani investicioni zajam za god.1928., u kom je za klaonicu bio predvien iznos od Din 45,000.000.

c) Da je gradsko zastupstvo u skupπtini od 14. V. 1928. ovlastilo gradskognaËelnika, da sklopi viseÊi zajam u iznosu od Din 40,000.000 (koji zajam je i rea-liziran), a iz toga je zajma za klaonicu bio odreen Din 10,000.000.

Prema tome gosp. Heinzel nije god. 1928. imao u rukama efektnih Din45,000.000. Tek se je u proraËunu investicija za 1930. moralo za gradnju klaoni-ce naknadno predvidjeti 20,000.0000 dinara, a u skupπtini gradskog zastupstvaod 29. XII. 1930. votirano je u proraËunu za investicije za gradju klaonice42,000.000 dinara jer su ti iznosi prema predraËunima arh. Fresea potrebni zadovrπenje cijele gradnje.

Isto tako graevno-regulatorni odbor odklanja potpuno subjektivno, a ope-tovano (pa i u spomenutom pismu) iznesenu tvrdnju g. Heinzela, da se iskusni-jom upravom nakon njegove ostavke moglo i moralo kod gradnje klaonice pri-πtediti Din 10,000.000. Utvruje se, da su raspisi gradnje, πto su se imale izvaa-ti i πto su se izvele, izvedene po utvrenim i po arh. Heinzelu odobrenim i pot-pisanim nacrtima, dok je on bio na upravi gradnje klaonice.

S druge strane graevno-regulatorni odbor dræi, da se na ovom mjestu moraustati protiv krivih miπljenja, koja se u putanju gradnje klaonice u javnosti zbogneupuÊenosti iznaπaju i podræavaju, koja su kadra dovesti u bludnju javnost kaoda se kod izgradnje klaonice radilo o teπkim propustima, koji bi ugroæavali i oπ-teÊivali gradske interese. Ova se miπljenja potpuno opovrgavaju Ëinjenicama.

BuduÊi da izvaanje gradnje nove klaonice po planu arh. Frese-a ide svomekraju, te, jer su te radnje i po priznanju samoga g. Heinzela solidno provede-ne… predlaæe se gradskom zastupstvu neka izvoli zakljuËiti:


56

glede predradnja izabravπi odbor ad hoc od 8 gradskih zastupnika, koji Êe na-kon prouËenja pitanja i svih izraenih osnova zajedno s naËelnikom dotiËnogradskim poglavarstvom staviti gradskom zastupstvu konaËni prijedlog.

2. Da je taj odbor nakon rada od godine dana donio skupπtini gradskog zas-tupstva od 22. V. 1922. konaËni prijedlog, da se odobre nacrti za gradnju noveklaonice i novog træiπta za stoku (Viehhof), kako ih je izradio arh Frese iz Ber-lina, da se za izgradnju votira 200 milijuna kruna inozemnoga zajma, koji imaopÊina sklopiti i da se isti odbor opunovlasti da moæe izdavati radnje i sklapatipogodbe, doznaËivati zasluæbe, namjeπtati struËno osoblje i konaËno, da je du-æan od vremena do vremena, a svakako bar svaka tri mjeseca izvjeπÊivati grad-sko zastupstvo o svom djelovanju. Istim zakljuËkom pozvan je gradski graevniodjel da uËini sve pripreme za gradnju, kako bi se ova odmah mogla zapoËeti,Ëim se zajam sklopi.

3. Da do izvedenja gradnje na temelju tih zakljuËaka i nacrta nije doπlo, jerse nije naπao inozemni zajam i jer se meutim ispostavilo, da bi ustanova po-dignuta po toj osnovi bila prevelika. Zato je svaki rad oko gradnje klaonice tije-kom godine 1923. obustavljen, a arh. Frese za svoj trud isplaÊen sa 400.000 kru-na.

4. Da je u jeseni god. 1927. novo zastupstvo izabralo odbor ad hoc za grad-nju nove klaonice podijelivπi i njemu sve one ovlasti, koje su bile podijeljenjepojedinim odborima ad hoc na temelju posebnih skupπtinskih zakljuËaka.

5. Da je u skupπtini gradskoga zastupstva od 19. XII. 1927. sa proraËunomza godinu 1928. prihvaÊen investicioni program od Din 159,728.082, meu ko-jim je bilo predvieno za gradnju nove klaonice Din 45,000.000, na πto se stalonanovo raditi oko izgradnje klaonice. Arhitekt Frese ponovo pozvan izradio jealternativne projekte i predraËune, koje je klaoniËki odbor u viπe sjednica mje-seca travnja 1928. pretresao i ovlastio naËelnika da s arh. Freseom naËini ugo-vor glede njegova arhitektonskog honorara. Ovi novi nacrti bili su tijekom dalj-njih mjeseci do raspisa radnja tj. 1. IX. 1928. mijenjani i preinaËivani, kako bi od-govarali danaπnjim potrebama grada.

6. Iz ugovora s arh. Freseom o njegovom honoraru od 24. IV. 1928. vidi seda gradnja stalnog stoËnog træiπta nije bila tim predviena. Tek je tadaπnji naËel-nik pozvao arh. Fresea, da izradi prijedlog i za ovo stoËno træiπte i to samo zato, da se vidi, koliko bi to stoËno træiπte stajalo. Tomu je arh. Frese udovoljio ioznaËio za izgradnju stoËnog træiπta potrebu od Din 19,000.000. — Kasnije jearh. Frese izradio definitivne nacrte, kojima je joπ doπla eksportna hladionica ina temelju tih nacrta raspisane su i prve graditeljske radnje.

Za izgradnju klaonice u potpunom opsegu dakle i sa stoËnim træiπtem nijeishoen fomalni zakljuËak gradskog zastupstva, no buduÊi da se nacrt klaonicezajedno sa stoËnim træiπtem znatno razlikuje od prvobitne osnove odobrene pozastupstvu 22. V. 1922., te je kao novi nacrt trebao svakako doÊi pred plenumgradskog zastupstva u smislu njegovoga zakljuËka od 13. V. 1921. toË. 5.

S. Srkulj: Memoari

59

veno. Jednoj ovakoj delegaciji dao sam ruËak u palaËi Burattice. Kako grad nijeimao svoj service, to je uvijek iπao cijeli service Gradski podrum, dakle se je je-lo donijelo u palaËu. No jedanput me je jedan od uzvanika kod stola zapitaoflZar nema grad svoj service?«.

flZaπto?« zapitao sam zaËueno.flPa vidim ovdje na tanjuru grb Gradskog podruma«.Tada sam po zakljuËku financijalnog odbora dao u Meissenu224455 izraditi servi-

ce, kojim se joπ i danas grad sluæi, kad poËasti koju stranu liËnost, poslanstvo iliizaslanstvo pa predstavnike stranih dræava.

Joπ sam jednu zgradu dao podignuti: Ljetnikovac na Rebru. Stari ljetnikovacna Rebru bio je dan na dispoziciju svakom naËelniku odmah u prvoj sjednici izaizbora. Tamo su obiËno naËelnici pogostili strance, kojima su priredili doËek.Koliko je god Rebro imalo prekrasan poloæaj, ali zgrada obiËna lugarnica, bilaje vanredno neugledna i troπna. Na moj prijedlog je financijalni i graevno-regu-latorni odbor dopustio, da se na Rebru podigne novi ljetnikovac, za reprezenta-ciju. No naskoro se naπlo zlobnih jezika, koji su meu graanstvom razglasili:flNaËelnik gradi na Rebru ljetnikovac, dakako za naπe novce!« Ta zlobna krilati-ca je brzo naπla pravac tomu, pa su vjerovali i Ëestiti graani pa i moj uæi surad-nik Ivica PerπiÊ. fl»ujeπ, kaj Ti sebi gradiπ na Rebru ljetnikovac?«

flBog s tobom. Ta ljetnikovac se gradi po zakljuËku finacijalnog i regulator-no-graevnog odbora za reprezentaciju i za oporavak one gradske πkolske dje-ce, kojoj ne prija boravak na moru. Meni ljetnikovac ne treba, jer imam svoju Ëi-novniËku kuÊu s vrtom na PeπÊenici, koja dostaje za primanje, a za sveËanu re-prezentaciju je BurattiËina palaËa«. U tu svrhu nije bilo posebno votiranih svota,nego se ljetnikovac izgradio s onim malim uπtednjama, koje su nastale kod iz-gradnje koje ulice, ceste, zgrade ili koje manje gradske investicije, a graevnimaterijal naπao se na licu mjesta. U ovom ljetnikovcu je dr. MaËek pregovarao sministrom Dragiπom CvetkoviÊem224466 o sporazumu.224477

Grad je mnogo troπio na ËiπÊenje i polijevanje cesta. Upala mu je u oËi Ëis-toÊa njemaËkih gradova naroËito Dresdena. Kad sam zapitao πefa graevnogaureda, kako mu to polazi za rukom, a kod nas da se to pitanje ne da rijeπiti, za-pitao me je, koliko ima Zagreb potaracanih i asfaltiranih ulica. Kad je Ëuo, daimamo jedva 30%, odgovori: flKad budete imali potaracano i asfaltirano 96% va-πih ulica, onda me doite pitatiti za savjet!«

Grad Zagreb je tada imao dvaput viπe cesta, nego πto bi to mogao podnijetikoji drugi grad iste veliËine. To ima za posljedicu i dvaput toliko kanala, vodo-


58

Gradsko zastupstvo naknadno odobrava izvedenje cjelokupnih radnja grad-ske klaonice i trænih staja po nacrtima arh. Frese-a d.d. Berlin, septembar 1928.za troπak kojih bilo je odobreno svega Din 72,000.000.- πto je jednoglasno pri-mljeno.

S otvorenjem klaonice dne 30. rujna 1931. skinuto je i to pitanje s dnevnogreda.

Pet nasljedstava

Joπ sam Ëetiri velikih stvari naslijedio od bivπeg naËelnika: dovrπenje trænice,glavnog odvodnog kanala na Mirogoju, regulatorne osnove za grad Zagreb i fi-nancijalno pitanje. Trænica ima svoj poËetak u premjeπtenju dnevnog træiπta saJelaËiÊeva trga na Dolac. ZakljuËak o tom je stvoren za naËelnika arh. JankaHoljca, kad se zapoËelo sa otkupljivanjem odnosno ekspropriranjem objekata naDolcu. Kad se pristupilo ruπenju kuÊa i pripremanju terena za trπiπte, prihvatioje odbor za Dolac prijedlog naËelnika Heinzela, da se træiπte proπiri u trænicu,koja se imala dobiti iskopom tla za træiπte.

Za moga naËelnikovanja dovrπen je veliki kanal Zagreb-Ivanja Reka. Taj jekanal bio æivotno pitanje za grad Zagreb, jer se bez njega ne bi mogla zamislitiasanacija juæne strane grada. Za naËelnika Heinzela prireene su bile sve pre-dradnje za raspis natjeËaja za izradbu plana za regulatornu osnovu. NatjeËaj jetrajao Ëetvrt godine. Tako je Zagreb doπao do regulatorne osnove, bez koje segrad uopÊe ne moæe, a ni ne smije razvijati.

Meni je mnogo stalo bilo do reprezentativne strane grada Zagreba, kao glav-noga grada svih Hrvata, a prema tome i duænost, da se oËuva njegova starina,da se na prvi pogled vidi, da je Zagreb joπ uvijek u Zapadnoj Europi na praguOrienta, kako su to svi stranci, koji su poslije sloma Monarhije dolazili u Zagreb,konstatirali. Jednu je palaËu veÊ imao: contesse Buratti. Drugu je nabavio odobitelji viteza Pongratza224422 u MesniËkoj ulici. Prijetila je opasnost, da ta palaËa,koja je na najljepπem poloæaju Zagreba, doe u πpekulativne ruke, koje bi ju ras-parcelirale u graevne parcele i uniπtile onaj divni park. Ako treba da to nekoparcelira, onda neka to uËini gradska opÊina, koja Êe joπ uvijek doÊi do svoganovca, πto ga je za kupnju palaËe i njene depandanse, kuÊe u MesniËkoj ulici,dala (oko πest i pol milijuna). Vanredno jeftino je kupljena palaËa OrπiÊ-Rauch,224433

danas uredovnica gradskog naËelnika.224444 Odbivπi vrijednost zgrada doπao je sta-jati 1. kv. hvat na 623 dinara.

Moj ponos je bio, da sam mogao strane misije i komisije druπtva za vrijemekongresa pozdraviti i doËekati u BurattiËinoj palaËi. No jedanput se ipak zacr-

224422 Guido vitez Pongratz (1822.—1890.), poduzetnik.224433 PalaËa se nalazi u Matoπevoj ulici br. 9.224444 Danas je u palaËi smjeπten Hrvatski povijesni muzej.

224455 Grad u NjemaËkoj poznat po izradi porculana.224466 Dragiπa CvetkoviÊ (1893.—1969.), politiËar.224477 Radi se o sporazumu CvetkoviÊ—MaËek iz 1939. na temelju kojeg je uspostavljena Banovina Hr-vatska.

S. Srkulj: Memoari

61

-"- 1926. -"- -"- -"- 85,205.209 -"- -"- -"- -"- -"- 3,943.750-"- 1927. -"- -"- -"- 121,243.454 -"- -"- -"- -"- -"- 5,522.714-"- 1928. -"- -"- -"- 86,789.692 -"- -"- -"- -"- -"- 7,231.510-"- 1929. -"- -"- -"- 96,093.780 -"- -"- -"- -"- -"- 8,816.600-"- 1930. -"- -"- -"- 109,381.059 -"- -"- -"- -"- -"- 12,231.800-"- 1931. -"- -"- -"- 133,014.441 -"- -"- -"- -"- -"- 18,651.[000]

Na prosvjetnom polju podignute su dvije osnovne πkole: jedna na Selskojcesti, druga na Jordanovcu, a voena je bila i dalja akcija za izgradnju πegrtskezgrade, za koju se je uz mene zalagao grad. zastupnik MladiÊ-KuËko.224499 Zazdravstveno stanje djece osnovnih πkola osnovana je πkolska ambulanta.

PolitiËku je pozadinu imalo osnivanje jednoga stipendija za one sveuËiliπtar-ce, koji su se nakon svrπenih nauka htjeli posvetiti sveuËiliπnoj profesuri. To smoiznijeli ja i dr. KarloviÊ225500 i to radi toga, πto je beogradsko ministarstvo prosvjetesasvim zanemarilo brigu za sveuËiliπni podmladak zagrebaËkoga sveuËiliπta.

____

Predaleko bi nas zavelo, da nabrojimo sve ceste, elektriËne vodove i vodovodnecijevi, pa nove ulice, koje su provedene za moga naËelnikovanja. Tako spomi-njemo premjeπtanje tramvajske pruge s Kaptola i Nove Vesi na Ribnjak, izmjenutramvajskih traËnica od 36 kg po tekuÊem metru s onim od 57.8 kg teæine. Jasam se naroËito brinuo za tramvajsko osoblje, kojemu je Gradska πtedionicaomoguÊila da doe do svojih obiteljskih kuÊica. Gradska πtedionica je u ime op-Êine preuzela poslovanje UspinjaËe, te je tom prilikom zakljuËeno, da se sva Ëis-ta dobit ima ulagati pod posebnim naslovom za izgradnju elektriËnog dizala uGornji grad.

Za oËuvanje historiËkoga znaËaja Gornjega grada, πto mi je osobito bilo nasrcu, izdane su nadopunidbene graevne odredbe, koje su trebale Ëuvati povjes-ni izraz Gornjega grada, osobito paziti na proËelja kuÊa pa i na samu boju.

©to je bilo u programu, a nije doπlo do izvedbe

Jedno djelo, koje bi po svom zamaπaju bilo od iste goleme vaænosti za grad Za-greb, a koje bi bilo jednako, ako i ne veÊe od Ujedinjenja elektriËnih centrala,omela su mu dva gradska zastupnika dr. Spiro PeruπiÊ dr. Ivan Juriπa. To bi dje-lo bio dovoz zemnoga plina iz Bujavice do Zagreba, i to podzemnim vodovima.U pregovorima, πto sam ih s vlastnicom Bujavice Prvom Hrvatskom ©tedioni-com225511 vodio: bilo je ugovoreno, da Êe vlasnici davati plin Gradskoj opÊini uzcijenu od 18 para po kubiku. Na nesreÊu se kalkulant cijene Prve Hrvatske pre-


60

voda i rasvjete. Tomu je imala doskoËiti regulatorna osnova, koja je predvidje-la, da se grad moæe izgraivati samo prema rajoniranom graevnom planu.

Pitanje zajma

Najteæe bijaπe nasljedstvo plaÊanja dugova i namaknuti novac. Financijalno sta-nje opÊine je dobro karakterizirao na odlasku moj preπasnik na naËelniËkoj sto-lici rijeËima: flTak penez ga ni! Sad neka nek dela!« Tu pak k tomu poveÊanje do-tacija za socijalnu skrb, u koje moramo raËunati i gradnju malih stanova, traæiloje novac, a toga nije bilo moguÊe dobiti tako da je gradska opÊina bila upuÊe-na na svoje i onako slabe dohotke. Uzalud se naprezao naËelnik arh. Heinzel,da doe do inostranog zajma. Istu sam muku muËio i ja. I ja sam vodio prego-vore s jednom vanjskom bankovnom skupinom za zajam od 100 milijuna dina-ra. Pregovori su se odugovlaËili preko oËekivanja kroz 10 mjeseci, dok konaË-no nije stigao odgovor, da je novËano træiπte za jedan vanjski zajam nepovoljno.Jedna druga ameriËka skupina bila je spremna dati zajam, ali uz obvezu da grad-ska opÊina svoju elektriËnu centralu pretvori u dioniËko druπtvo i da toj skupi-ni proda 51% tih buduÊih dionica. Naravno da sam a limine224488 odbio i samu po-misao na to. Tako su se i ti pregovori raziπli.

Preostalo mi je samo domaÊe træiπte, da se sklopi jedan viseÊi zajam od 70milijuna dinara. I doista je gradsko zastupstvo na svojoj redovnoj skupπtini od15. svibnja 1931. prihvatilo ponudu sindikata zagrebaËkih novËanih zavoda zaviseÊi zajam od 70 milijuna dinara uz 4% kamatnjak nad svakovremenim kamat-njakom Narodne Banke uz Ëetverogodiπnji zakljuËak.

Socijalne ustanoveOd socijalnih ustavnova iz ovoga moga drugoga doba treba spomenuti moder-no skloniπte na Treπnjevki i Dom za πegrte u Fijanovoj ulici. Dom za πegrte bi-la je uistinu vrlo lijepa uredba, u kojoj su oni najbijedniji πegrti naπli svoj pravidom, jer se tamo brinulo za njihove tjelesne, ali i duπevne potrebe. Mnogo smi-sla je imao za to senator Einwalter. Taj je Dom imao joπ jednu zadaÊu, da pri-ma one djeËake, koji su bili smjeπteni u Amruπevu i dozreli za zanat sve dok nepostanu kalfe. Tako Êe Amruπevo odgovarati potpuno svojoj svri, jer je opÊinavodila brigu za tu djecu sve do Ëasa, dok ih nije osovila na vlastite noge.

Da se vidi, koliko je viπe opÊina troπila na socijalne potrebe za ovoga mogadrugog naËelnikovanja priopÊujem iskaz proraËuna za socijalnu skrb od 1924.—1931.:

God. 1924. iznosio je proraËun 89,054.632 od toga za soc. skrb 3,150.980-"- 1925. -"- -"- -"- 93,089.912 -"- -"- -"- -"- -"- 3,671.750

224488 a limine (lat.) = s praga, tj. odluËno (neπto) odbiti; odmah, bez dugog razmiπljanja

224499 Stanko MladiÊ-KuËko (1881.—1953.), obrtnik.225500 David KarloviÊ (1885.—1946.), ekonomist i politiËar.225511 Prva hrvatska πtedionica osnovana je u Zagrebu 1846. godine.

S. Srkulj: Memoari

63

godiπnjim nacionalnim teænjama hrvatskoga naroda. Ta je skupπtina bila 23.svibnja.

Meutim su o radu emigranata dolazile sve teæe vijesti: prugu Beograd-Za-greb poËelo se atentatima, vaenjem traËnica i mosnica Ëiniti nesigurnom, takoda je kralj, za koga se rezervirao nadbiskupski dvor Brezovica, odlagao i napus-tio dolazak, ali je imenovao novoga policajπefa dra Janka BedekoviÊa. Tomu jeraznim sredstvima poπlo za rukom uglaviti, da atentate poËinjaju oni, koje je or-ganizirao PerËec. Nastali su progoni, muËenje, u pritvor su doπli i neki franko-vaËki zastupnici (Prebeg), HrustiÊ i KarloviÊ), a s time u vezi i plaË i molbe zapomoÊ. NaroËito je bio opsjedan Rittig, da se zauzme za uhapπenike, da ne bu-du muËeni. (Rekli su mi, da su kod njega bile radi intervencije zdvojne i zapla-kane æene meu ostalim zaruËnica Totha,225544 zatvorenoga radiÊevca, zatim æenakrËmara KraljiÊa.)

S druge strane se iz Beograda dizala hajka proti Srkulja i drugovima, jer daje baπ imenovano gradsko zastupstvo leglo urotnika i atentatora. Uhapπeni fran-kovac Javor225555 da je gradski zastupnik imenovan na prijedlog Srkuljev. Dokaza-lo se, da je to zamjena, jer je Javor bio izabran za oblasnoga a ne imenovan zagradskoga zastupnika. To Êe objasniti u audijenciji Rittig.

S Javorom da su i dva gr. Ëinovnika StarËeviÊ225566 i LorkoviÊev brat.225577 U Beo-gradu je nastala Ëitava uzbuna proti gradskoj upravi, kakvi su to nelojalni ele-menti, koji kamufliraju i koji se samo javno pretvaraju, javno dræeÊi s vladom, apotajno podupiru politiËke ubojice i teroriste, pa zato treba svu tu dvoliËnu ban-du rastjerati. Istodobno su poËele flNovosti«225588 s otvorenom hajkom proti Srkulja.

Rittig i MeπtroviÊ225599 su u Beogradu razjasnili pitanje Javora i gradskih kuÊa,kojih su se stanovi dijelili po stranaËkom kljuËu. Kad je Rittig radi pomenutihgradskih zastupnika i drugih pritvorenika u audijenciji kralju objaπnjavao svojestajaliπte prema jugoslavenskoj ideji, kako ju je shvaÊao Strossmayer, a s njomse saglasio i kralj, pozvao je kralj Rittiga, da ga sa svojim prijateljima pomaæe uvrπenju njegovih kraljevskih duænosti, i da pokuπaju s njime zajedno raditi, paako se osvjedoËe, da je to nemoguÊe, joπ uvijek imaju vremena vratiti se na svo-je pozicije. Neka mu dadu vremena, da ispravi na pr. srijemske kotare Vukovar,Vinkovce i Æupanju.

Kao vanjski znak te suradnje imala je doÊi poklonstvena deputacija hrvatskihgradova bez razlike banovinskih granica. Beogradu se ta manifestacija nije svid-


62

raËunao i naknadno izraËunao, da je to prejeftino, pa se na temelju novih kal-kula povisila cijena, ako se ne varam 22 pare. To je izazvalo u stanovitim kru-govima nepovjerenje i sumnju, da tu razliku netko mora zaraditi. Tako je poko-pana ta najvaænija grana ogrijeva i rasvjete. To pitanje Ëeka joπ i danas na svojerjeπenje.

Drugo djelo, koje je bilo zasnovano i o kojem su se veÊ vodile rasprave, bi-jaπe æiËna æeljeznica ©estine-Sljeme. Tramvajska pruga imala se je dovesti do ©es-tina, a odanle bi sagraena bila æiËna æeljeznica. Na Sljemenu bi se odreeni di-jelovi opredijelili za izgradnju vila. Njihovi stanovnici mogli bi ujutro odvesti seæiËnom æeljeznicom i tramvajem ljeti na Savu, i za objed biti veÊ kod kuÊe.

TreÊe neizvedivo, ali zapoËeto djelo bijaπe maknuti vojniËku bolnicu iz Vla-πke ulice na zapad meu vojniËke objekte tako, da bi sve, πto je vojniËko bilo,na okupu, a Bolnicu i bolniËko zemljiπte bi se preuredilo za srednje πkole. VeÊsu se vodili pregovori s vojniËkim vlastima na temelju zamjene, ali ih nisamdovrπio.

Povod poklonstvenim deputacijama (Po PerπiÊu)225522

Par dana nakon naπega velikoga sastanka u dvorani flJuga«, gdje su se proslaviliimendani i raspravilo pitanje gradskog zastupstva, bio je ubijen novinar, pouz-danik dvora Schlegel.225533 Poπto je atentat bio izveden uz misteriozne momente,proizveo je veliku senzaciju i pometenost, a kod politiËara i zabrinutost. Malozatim se poËelo javljati, πto poduzimlju PerËec i PaveliÊ u inostranstvu. Stalo setraæiti od nas, da emigrante imenice osudimo. Ja sam (PerπiÊ) upozoravao na iz-jave kraljeve u inozemstvu inozemnim novinama, po kojima izgleda, da je kraljveÊi integralist i centralist od PribiÊeviÊa i PaπiÊa. Kod toga ne moæe ostati ili semi nekoji (federalisti) moramo povuÊi. Umirivalo nas se, da Êe kralj skoro doÊiu Zagreb i da Êemo baπ mi federalisti imati prilike u audijencijama na nj djelo-vati.

Prije odluËne skupπtine grad. zastupstva, koja je imala osuditi emigrante, anajaviti kraljev dolazak, bio sam kod TrumbiÊa, koji je rekao, da nastojimo sa-mo oko opÊenite osude, a imena neka ne spominjenom. IduÊi na skupπtinu,pred uspinjaËom, sam govorio Reberskomu: sada se poËimlje na nas dolaziti sazahtjevima, koje je predviao TrumbiÊ, a koji Êe za nas biti sve nepovoljniji. Sadje prilika, da se povuËemo, da dalje kod svega toga ne sudjelujemo. Ako ti ho-Êeπ, onda se i ja povlaËim. Rekao je, da joπ nije vrijeme. Na skupπtini smo Re-berski i ja ishodili, da se u izjavi, kojom se osuuje emigrantski rad, ne spomi-nju imena PaveliÊ i PerËec, pa i to, da naËelnik u svojoj izjavi naglasi o dolaskukralja, da Êe kralj svoje djelo od 6. januara tako okruniti, da Êe odgovarati sto-

225522 Vidi: I. PER©I∆, KroniËarski spisi, 235-245.225533 Toni (Antun) Schlegel (1878.—1929.)

225544 Dragutin Toth (1890.—1971.), financijski struËnjak i politiËar.225555 Stipe (Stjepan) Javor (1877.—1936.), poduzetnik i politiËar.225566 Mile StarËeviÊ (1904.—1953.), kulturni djelatnik i politiËar.225577 Misli se na brata Blaæa LorkoviÊa (1903.—1947.) Mladena (1909.—1945.), koji je 15. studenoga1929. otiπao u politiËku emigraciju.225588 flNovosti«, zagrebaËki dnevnik koji je izlazio od 1907. do 1941. godine.225599 Ivan MeπtroviÊ (1883.—1962.), kipar.

S. Srkulj: Memoari

65

deralista i frankovaca, kako je to joπ prije diktature, a poslije RadiÊeve smrtipredlagao PaveliÊ. Sve je to osujetilo direktno ili indirektno radiÊevsko vodstvo«.

Negativni suradnici: Juraj »aËkoviÊ i drugovi

Ni jedan javni funkcioner u Zagrebu nije toliko bio izvrgnut kritici, prigovaranju,ogovaranju, podmetanju, intrigama, izmiπljotinama i bog te pitaj kakvim sve la-æima s korupcijom na Ëelu kao ja: svaki graanin mislio je da ima pravo blatomse nabacivati na flprvoga graanina« pri πpriceru ili flgablecu«. Tu su intrigirali svo-je laæi, u koje su i inaËe dobronamjerni graani nasjedajuÊi vjerovali.

Kao ministar sam imao izdræavati napadaj ministra DemetroviÊa prigodom iz-bora 1933., a kao bivπi naËelnik DemetroviÊevog famulusa grad. zast. Sabljaka inovinara ©krgiÊa, koji je pisao Ëlanke u beogradskom flVremenu«226655 u neËije ime,koje mu je davalo flpodatke«.

Kampanju su zapoËeli gradski zastupnik pukovnik u m. Juraj »aËkoviÊ,226666

bivπi gradski zastupnik Vlatko BartuliÊ, bivπi πef gradskoga graevnog ureda ing.Dragutin Vajda,226677 i joπ druga dva gospodina, kojima za ime ne znam. Oni su seinstalirali kao odbor graana. Predsjednikom toga odbora bijaπe umirovljeni pu-kovnik »aËkoviÊ, koji je bio i predsjednik kuÊevlasnika, najveÊa mu je ambicijabila postati gr. zastupnikom, ali svi su izbori proπli mimo njega, dok nije doπaoπestojanuarski reæim, te ga 1931. imenovao gradskim zastupnikom. Duπa tomodboru bijaπe ljekarnik Vlatko BartuliÊ, koji se gerirao kao flpredstavnik purge-ra«. Taj je odbor u mjesecu rujnu 1931. uputio banu226688 i ministru unutraπnjih dje-la226699 prituæbu protiv prilike na zagrebaËkom poglavarstvu. BuduÊi da njezin sa-dræaj nije bio poznat, a u javnosti se znalo, da postoji, to me je g. gr. zastupnikdr. Nikola Hoffer interpelirao, naπto sam mu odgovorio slijedeÊe:

Poznato mi je, da je odbor petorice (pomenute gospode) nosio i predao tuæ-bu protiv prilika na gradskoj opÊini Gospodinu banu i Ministru unutraπnjih dje-la, a u ime skupine graana, koje je o tim flprilikama« informirao bivπi πef XII. Aodsjeka ing. Dragutin Vajda. OËekivao sam, da Êe gospoda kad na nadleænimmjestima predadu svoje prituæbe, predati i meni jedan prepis pogotovo kad ve-le, da nije uperen protiv mene. Kad to g. nisu uËinila, molio sam g. gr. zast. »aË-koviÊa u nazoËnosti gr. zastupnika dra Nikole Hoffera i savjetnika Augusta Pisa-ËiÊa,227700 da bude tako dobar pa da i meni dade jedan primjerak, jer sam uvjerenbio da ima mnogo toga, πto je g. ing. Vajda, koji je dobro bio upuÊen u poslo-


64

jela pa je aranæirao deputacije iz pojedinih banovina, πto se napokon izrodilo uruglo i sprdaËinu, te izgubilo svaki znaËaj.

ZagrebaËka deputacija kao da je otvorila put za t. zv. veliku seljaËku depu-taciju bivπih seljaËkih radiÊevaca, koja je jadno ispala, a imala je za posljedicurekonstrukciju vlade (Preka,226600 ©ibenik). PoËetak MaËekova procesa226611 su sjedi-nili s ovom deputacijom, ali svijet se na procesu viπe zanimao za muËenje op-tuæenika, pa se sve manje zanimao za Schlegela, ubijene redarstvene organe,pripravljanje eksploziva itd.

Rittig se kraljevu pozivu nije mogao ogluπiti. Prije nego li sudjelujem u Ritti-govoj akciji veli PerπiÊ, obavijestio sam dra TrumbiÊa o Ëemu se radi. Znao jeveÊ od drugih naπih, koji su s njime bili u vezi kao PeruπiÊ, MeπtroviÊ i Reber-ski. Jedan od potonje dvojice je donio sugestiju TrumbiÊevu, kad veÊ ide hrvat-ska deputacija neka se udesi da ne ide samo iz Hrvatske veÊ i iz Dalmacije iBosne.

* * *

VideÊi kralj, da s Hrvatskom ne moæe, kako bi htio, stao je poruËivati, da Êe pris-tupiti saniranju svega, Ëim joπ sredi vanjsko-politiËku situaciju, u kojoj je primioneke inicijative, koje su uspjele i pokazale, da ima vladarsku glavu i da bi ipakmogao zaÊi na put, bliz Hrvatskoj. Jedan korak za to da bi imao biti njegov pos-jet Zagrebu o BoæiÊu 1933., prigodom kojega bi sasluπao veÊi broj Hrvata. Me-utim sve je opet bilo sprijeËeno pripremanim atentatom nekolicine, koji doo-πe iz Amerike (Petar Oreb,226622 Josip BegoviÊ226633 i Antun Podgorelec226644). Kad se todoznalo, kralj je bio izvan sebe. Tu u Zagrebu je napisao oporuku, koja je pos-lije Marseillesa stupila na snagu; s nikim nije htio stupiti u doticaj, te je samoDeæman imao prilike, da se razgovara s njim. Kralj je bio vrlo razdraæen, ali Deæ-man nepopustljiv. Tako je i kraljica od najavljenih gospoa primila samo jednu.

***

flMogu konstatirati«, veli PerπiÊ, flda nikad ne bi doπlo do ove aktivnosti dra Sr-kulja i drugova, da je narodno vodstvo dalo kakvu drugu odredbu glede sudje-lovanja u opÊinskom radu, odnosno da je u tom pogledu dr. TrumbiÊ na nas za-jedniËare uËinio kakav ultimativni korak, on je samo kazao, πto Êe tko Ëiniti, uËi-nit Êe na svoju odgovornost, a ne u ime stranaka. Do toga ne bi doπlo protiv vo-lje narodnoga pokreta, pogotovu, da je bila stvorena jedna fronta radiÊevaca, fe-

226600 Nikola Precca (Preka) (1883. — ?), politiËar.226611 MaËek je uhiÊen 22. prosinca 1929. U sudskom procesu koji je trajao od 24. travnja do 14. lip-nja 1930. osloboen je krivnje.226622 Petar Oreb († 1934.) 226633 Josip BegoviÊ (1908.—1934.)226644 Antun Podgorelec († 1941.)

226655 Dnevnik flVreme« izlazio je od 1921. do 1941. godine.226666 Juraj pl. »aËkoviÊ Vrhovinski (1864.—1934.)226677 Dragutin Vajda (1881.—1959.), arhitekt.226688 Ivo PeroviÊ (1881.—1958.), ban Savske banovine (1931.—1934.)226699 Petar ÆivkoviÊ (1879.—1947.), general i politiËar.227700 August pl. PisaËiÊ HiæanoveËki (1859.—1946.)

S. Srkulj: Memoari

67

na Ëista ËinovniËka beriva otpada godiπnje Din 35,000.000 na troπkove ogrijeva,rasvjete, odjeÊe, najamnine za uredske prostorije, odræavanje i ËiπÊenje uredskihprostorija i ostale nepredvidive potrebe daljnjih Din 6,000.000. Ukupno Dinara66,000.000, t. j. polovica sveukupnog redovitog i izvanrednog rashoda otpadana kamate i troπkove Ëinovnika.

Golem dio tih kamata otpada baπ na eru g. ing. Vajde, kad se πtono rijeË gra-dilo bez pravoga troπkovnika. U ono vrijeme su se glavne gradnje zakljuËivaleovako:

Gradi se trænica. Za prvu etapu votira se D. 7,600.000 a da o cjelokupnomtroπkovniku nije uopÊe izvijestio prosto zato, πto nije bio izraen.

Za sajmiπte nije g. Vajda dao ni troπkovnik niti je dao obavjeπtenje o veliËiniinvesticije.

Za klaonicu nije u aktima naena nikakva svota predraËuna, koja bi govorilao veliËini investicije i koja bi bila objavljena javnosti i zastupstvu. Tek je ova upra-va naknadno od g. ahr. Fresea doznala, da je g. arh. Frese predloæio dva aprok-simativna troπkovnika i Ëitavu investiciju predstavio sa 67 milijuna. Iπlo se u mi-lijunske gradnje bez toËnoga troπkovnika i bez osiguranja potrebnih sredstava.

Kad Ëovjek sebi gradi kuÊu, dade si uvijek naËiniti troπkovnik. Jedini g. ing.Vajda ide u poslove bez toËnog troπkovnika. U tom je bio velik, ali kad se ipakdesio sluËaj, da je izraen troπkovnik, onda je bio prekoraËen. Troπkovnik zaPorezni ured je iznosio 5 milijuna dinara, a kad je bio gotov stajao je 6 i pol mi-lijuna, prekoraËen je, dakle za milijun i po t. j. za 30%. Kapela na Mirogoju ima-la je po troπkovniku iznositi 4 milijuna, a stajala je 5 milijuna 600 hiljada t. j. g.ing. Vajda je prekoraËio gradnju za 40%. Zar se moæe na temelju tih podatakavjerovati, da bi g. ing. Vajda jeftinije sagradio i trænicu i klaonicu, da je on os-tao πefom graevnog ureda i vodio te gradnje, kako on to pripovijeda. Kad smog. arh. Fresea obavijestili o ovoj tvrdnji g. ing. Vajde, napisao je arh. Frese, dabi gradnja u tom sluËaju stajala 100 milijuna, a ne 70. To odgovara toËno pome-nutim prekoraËenjima kod Poreznog ureda i Kapele na Mirogoju. S ovom meto-


66

ve gradske opÊine, malo ipak pretjerivao. G. »aËkoviÊ mi je obeÊao, da Êe miprepis dati, ako na to pristane odbor, koji je tu prituæbu sastavio. Moram istak-nuti, da je g. zast. »aËkoviÊ odmah dodao, da ta akcija nije uperena protiv mo-je liËnosti, nego samo na prilike i sistem, koji kod gradske opÊine vlada.

Na moje najveÊe zaËuenje javio mi je g. gr. zast. »aËkoviÊ, da su gospodazakljuËila, da mi oni prepis prituæbe ne Êe dati. To baπ nije bilo entlmenski, anerazumljivo, kad se izrijekom isticalo da to nije protiv mene, a πtetno po opÊi-nu, jer ne mogu ispraviti one toËke, koje su oni u prituæbi iznijeli.

Ja sam meutim za glavne prigovore znao veÊ od godine dana prije, jer ihje g. ing. Vajda veÊ pripovijedao i prepriËavao svakome, tko je htio da o njimasluπa. S jednim dijelom tih prigovora izaπao je g. ing. Vajda u flNovostima« od 20.i 25. septembra o. g. Ja Êu se osvrnuti na glavne prigovore, koji su sadræani uflNovostima« i koji su uslijed prituæbe one meu graanstvom πirile.

Vrlo mi je æao πto se ovdje moram zabaviti liËnoπÊu g. ing. Vajde, jer je oninformator, inicijator i nosilac tih prituæaba. Moram to uËiniti s obzirom na to,πto je priËanje i prepriËavanje g. ing. Vajde uπlo u vrlo velik i πirok krug naπihgraana, koji na temelju izvoda ing. Vajde misle, da se na gradskoj opÊini ras-pikuÊstvo tjera en gros. Ja Êu ovdje iznijeti gole Ëinjenice, koje Êe pokazati, daje g. ing. Vajda sukrivac, ako krivca ima na prilikama i sistemu, koji na graduvlada, jer je on bio glavni reprezentant toga sistema, dok je bio u gradskoj sluæ-bi.

Prvo dræim, da bi g. ing. Vajda morao biti posljednji, koji je mogao kritizira-ti prilike na gradskom poglavarstvu, on bi se najprije morao pitati, koliko je ondoprinio tome sistemu, da li je on provodio ono, πto sada zahtjeva od svojih nas-ljednika. Toliko moæemo dodati, da je danas novËano i tehniËko poslovanje napoglavarstvu bolje i urednije, nego onda, kad je on bio πef XII. A odsjeka.

Prigovori odbora petorice su dvojake naravi: 1.) financijalne i 2.) tehniËkeGlede prvoga moram izjaviti, da nije sadaπnja uprava kriva, πto joj je g. ing.

Vajda ostavio u nasljedstvo nerijeπene probleme i skupe gradnje, koje je zapo-Ëeo neosiguravπi novac za njihovo pokriÊe. Uslijed toga je budæet od g. 1928.na g. 1931. porasao za 45 milijuna i to u vrijeme najteæe gospodarske krize ve-li ing. Vajda. Nije dovoljno se igrati proroka za financijalnu krizu danas. Trebaoje to g. ing. Vajda uËiniti onda, kad je uπao u gradnju trænice i klaonice i kad jeu prvom redu trebao osigurati novce za njihovu gradnju, a ne prepustiti namada muku muËimo i diæemo zajam od 95 milijuna na njegove radnje, a tek ondase skandalizirati da su kamati narasli na 25 milijuna nota bene kamata za grad-nje, koje je on inicirao. To je sasvim u stilu onoga gospodina koji je rekao, kadsam preuzeo upravu grada:

flTak penez ga ne, sad nek dela!«G. ing. Vajda u pomenutim Ëlancima prispodablja cifre proraËuna iz g. 1928.,

kad je grad bio manji, sa ciframa za proraËun g. 1931. On veli: za pokriÊe ka-mata samih potrebno je, da se godiπnje redovno osigura iznos od Din 25,000.000

S. Srkulj otvaratrænicu Dolac

S. Srkulj: Memoari

69

stvo graevina. Jednako Êe se komisije plaÊati iz taksa, koje plaÊaju stranke, akoje Êe se voditi u posebnom dnevniku i ne Êe iÊi izravno u gradsku blagajnu,kako je to dosele bivalo. Moram ovdje naroËito naglasiti, da otkada sam ja ov-dje, nije ni jedan jedini Ëinovnik dobio posebnu nagradu bilo za koji projekt ilinadzor nad gradnjama.

Da vidimo kako je to radio g. ing. Vajda obzirom na sebe. G. ing. Vajda jedobio za sastav jedne parcijalne regulatorne osnove Din 5000, za izradbu regu-latorne osnove Dolca i Kaptola 10.000 Din za voenje gradnje novoga sajmiπta10.000 Din fijakerovinu za nadzor gradnje trænice mjeseËno pauπalno 2.000 Dinkroz πest mjeseci. Ovo ima svoj posebni znaËaj. G. ing. Vajda je postao s g. arh.Bastlom227733 izvaaË osnove za Dolac i dobivao zato 1/3 tantijema g. arh. Bastla.I sada g. ing. Vajda, osnivaË osnove, nadzire sama sebe, kako se ta osnova iz-vodi, te dobiva joπ nagradu u obliku fijakerovine da sam sebe nadzire. Za nad-zor gradnje klaonice dobiva u g. 1928. Din 34.000.

G. ing. Vajdi nije bila s voljom razdioba graevnog odsjeka, premda je Dru-πtvo jugoslavenskih inæenjera, bilo s njom vrlo povoljno izrazilo.

Jednako je bilo i sa stavkom u proraËunu sa stavkom od 100.000 Din zanauËna putovanja gradskih Ëinovnika. Druπtvo inæenjera i arhitekata veli, da samsasvim ispravno prosuivao, πto sam po svom vlastitom dugogodiπnjem iskus-tvu i po svemu onome, πto sam u naprednom svijetu vidio i nauËio. Nota beneta stavka nije ni bila iscrpljena.

U pomenutim Ëlancima prikazao je g. ing. Vajda, da naËelnik u g. 1931. do-hodak godiπnje 597.000, a zaπuÊuje, da troπkovi reprezentacije naËelnika iznoseuistinu 176.000 Din a plaÊa 24.000 Din godiπnje. Ostalo ide za troπkove gradskeopÊine za sveËanosti primanja odliËnika i svaki izdataka iz toga naslova prolazikroz raËunovodstvo i toËno se zna, na πto je svaki dinar utroπen, dakle ne ras-polaæe naËelnik i bez kontrole s tom svotom po svojoj volji.

Na upit g. grad. zastupnika, da li grad. Ëinovnici vrπe nadzor nad privatnimgradnjama, Ëast mi je izjaviti, da to pravo ima jedini ing. arh. Hribar,227744 koji je kon-traktualno namjeπten, ali koliko znam on to pravo ne vrπi. Ostali Ëinovnici togane Ëine. No, ako se to ne Ëini danas, Ëinilo se onda, kad je bio πefom toga odsje-ka g. ing. Vajda. G. Vajda je na pr. imao nadzor nad gradnjom Gradske πtedioni-ce i dobio za to Din 71.000. Uzmimo da je to gradska ustanova, ali opÊe je poz-nato, da je g. ing. Vajda kao πef 12. odsjeka nadzirao gradnje g. Vladimira Arka.227755

Neka mi Ëitatelji oproste, πto sam se tako dugo zabavio liËnoπÊu g. ing. Vaj-de, koji je bio glavni reprezentant toga sistema, na koji se sada tuæi. Tako dobi-va Ëitatelj potpun uvid u prilike, koje su vladale na magistratu prije moga dolas-ka na naËelniËko mjesto.


68

dom g. arh. Vajde je ova uprava prestala: ne ulazi se ni u jednu gradnju, kojojnisu troπkovnici izraeni i novac osiguran.

Velike svote su otiπle na ureenje cesta na periferiji. A tu je golema krivnjag. ing. Vajde, πto nije za vremena donio regulatornu osnovu, koja je veÊ bila ini-cirana, kad sam g. 1919. prestao biti naËelnikom.

Kad sam preuzeo ovo mjesto, izvijestio me je g. savjetnik Lamza, da je g. ing.Vajda u raËunovodstvo prebacivanjem iz jedne stavke na drugu, a bez pitanjagradskog zastupstva, naËinio pravi darmar. To je savjetnik Lamza pred nekolikotjedana g. ing. Vajdi u lice rekao. Dosta je trebalo vremena, dok se je taj sistemg. ing. Vajde otklonio.

G. ing. Vajda je gore spomenuti raËun svrπio sa rijeËima flda polovica sveu-kupnog redovitog i izvanrednog rashoda otpada na kamate i troπkovnike Ëinov-nika«. Da dobije tu sumu, on je uzeo 25 milijuna za kamate dugova, koje je onu golemoj veÊini prouzroËio, uzeo je 35 milijuna flza Ëista beriva Ëinovnika« (uis-tinu Ëine beriva oko 23 milijuna), a da dobije sumu od 66 milijuna uraËunao jeu ËinovniËka beriva joπ 6 milijuna za ogrijev, rasvjetu, najamnine, ËiπÊenje i uz-dræavanje uredskih zgrada i t.d.

G. ing. Vajda je kao πef XII. A odsjeka bio Ëinovnik kao πto je i sadaπnji πeftog odsjeka g. ing. Mate JurkoviÊ.227711 G. ing. Vajda nije bio zadovoljan sa svojomplaÊom, pa je sebi izradio kod zastupstva, da bude kontraktualno namjeπten, da-kako s veÊom plaÊom.

Podvozi graevno redarstvenih komisija plaÊali su se, dok je g. ing. Vajdabio πefom, po 40 Din iz taksa, koje su stranke plaÊale. Na te komisije nije iπaog. Vajda, ali su njegovi podreeni Ëinovnici morali davati jedan dio od zasluæbi-ne. Jednoga dana meutim preuredio je g. ing. Vajda plaÊanje za te komisije gra-evno-redarstvenoga reda tako, da se nisu viπe plaÊale po komisiji, nego mje-seËno odredivπi da svaki od Ëinovnika dobiva 1000 Din, a i on 1000 D, premdanije iπao na komisije. Kad je g. ing. JurkoviÊ postao zamjenikom πefa i kad sumu prvoga donijeli tih 1000 dinara i kad je Ëuo, da ih ima primiti za neobavlje-ni posao, odbio je to i dopustio da tu svotu razdijele meu se Ëinovnici, koji suuistinu komisije obavljali. Tako su se te komisijske dnevnice pretvorile u mje-seËne dodatke.

Komisije koje su imale obavljati nadzor nad gradnjama, plaÊale su se po sa-tu sa 40 Din, i te je svote g. ing. Vajda pauπalirao sa 1000 Din, koje su do da-nas Ëinovnici primali u iznosu od Din 1250, jer su poslovi silno narasli. Ja samnakon savjetovanja sa gr. zast. drom Boπnjakom227722 i savjetnikom ing. PisaËiÊemodredio, da se ti liËni dodaci osim mojih zamjenika ukinu i da Ëinovnici graev-nog ureda imaju za izvanredne poslove oko nadzora na novogradnjama izvan-uredovnih posala dobivati nagradu prema propisima, πto ih je izdalo ministar-

227711 Mate JurkoviÊ (1885.—1969.)227722 Teodor (Toπo) Boπnjak (1876.—1942.), gospodarstvenik i podban (1920.—1921.).

227733 Vjekoslav (Alois) Bastl (1872.—1947.)227744 Nikola Hribar (1867.—1957.)227755 Vladimir Arko (1888.—1945.), veleindustrijalac.

S. Srkulj: Memoari

71

Miπkulin, bivπi ministar ©verljuga, DemetroviÊ i moja malenkost. Ministar pred-sjednik je traæio moju kandidaturu, koju je toplo zagovarao DemetroviÊ, a mis-lim da ne Êu pogrijeπiti, ako kaæem, da je moju kandidaturu predsjedniku pri-πapnuo sam DemetroviÊ. Kako sam ja kandidaturu odluËno odbio, ostalo je nakandidaturi Machnik — Miπkulin.

No ta druga kandidatura nije se sviala DemetroviÊevu drugu u kandidaturi.DemetroviÊ se je s osobitom toplinom zauzimao za moju kandidaturu.

flUnatoË naπega pomirenja«, veli PerπiÊ, flmeu nama je bio uspostavljen hlad-ni formalni saobraÊaj, ali iz njega sam razabrao da je DemetroviÊev drug nepo-mirljiv frankovac i antidræavni elemenat, od Ëega mi je naroËito ostao u pametijedan razgovor s njime u jeseni 1931. na JelaËiÊevom trgu, kad je uæasno grdiodræavu i njezinu pljaËku naroËito privrednika, meu koje se je i on ubrajao. Za-to sam bio gotovo preneraæen, kad sam Ëuo da kandidira kao reæimlija, a kadsmo se sastali, stao se braniti i ispriËavati, da su ga njegovi kolege inæinjeri nato prisilili. Kad smo se joπ jednom sastali, i opet mi je nekim ispriËavajuÊim to-nom govorio, zaπto su se naπi ljudi (federalisti) dali upregnuti u protukandida-turu, jer da Êe on, ©ega,228811 i DemetroviÊ te Pavlina najbezobraznije ustati protiSrkulju u korteπaciji radi kupovanja propalih dvorova, pa razbacivanja novca zanaËelniËku kuÊu na Rebru i na oduzeÊe vrela, kod Adolfovca. ©ega se ispriËa-vao, kao da mora s tim korteπacionim sredstvom ustati da mu je æao, jer se spri-jateljio sa Srkuljem na putu po Africi; Srkulj mu je pomogao do gradskih πtedio-niËkih gradnja, do Ëlanstva ravnateljstva u gradskoj ©tedionici i sliËno.«

Napadno mi je bilo, zaπto se je g. DemetroviÊ tako toplo zauzeo za mojukandidaturu. No domala je to bilo jasno: DemetroviÊ je s ovim izborima htiopostiÊi dvoje: dobiti oba mandata grada Zagreba i sruπiti mene kao naËelnika,kad me nije mogao ruπiti na izborima. No kako me nije mogao ruπiti na izbori-ma, jer nisam kandidirao, to je g. DemetroviÊ jednostavno parlamentarne izbo-re u Zagrebu pretvorio u gradske izbore, da me tako makne sa naËelniËkogamjesta. DemetroviÊ je mogao sigurno raËunati na pobjedu, jer mu ju je osigura-la apstinencija seljaËke stranke, koja je u Zagrebu bila sigurna za pobjedu, a nadrugoj strani mu je ministar æeljeznica Laza RadivojeviÊ osigurao æeljezniËarskeglasove (oko 4.000) i izdavπi nalog svojem podreenom osoblju da glasuje zaDemetroviÊa i njegovoga (zamjenika?), a k tomu je doveo DemetroviÊu zloglas-ni πef zagrebaËke policije dr. Janko BedekoviÊ 2.400 glasova policijskog osob-lja. I doista je DemetroviÊ s ovim glasovima odnio pobjedu.

G. DemetroviÊu ne bi dosta bilo, da me makne kao naËelnika, on me je htiootpuhnuti sa æigom flKorupcija«. I doista je pod parolom flkorupcija« zapoËela od-vratna agitacija protiv mene i bezobzirna, kako je to njegov drug rekao pokoj-nome Ivici PerπiÊu.


70

Podvig Jurja DemetroviÊa

Moje mirno poslovanje je ometala ambicija voe vladine stranke227766 u Zagrebu g.Jurja DemetroviÊa. RaËunao je on i s naËelniËkom stolicom, ali jer je znao kakavbi to uËinak imalo u Zagrebu i za ZagrebËane, imao je svoga zamjenika, ako nje-gova æelja ne bi bila moguÊa. Taj njegov fllocumtenens«227777 vrπio bi samo ono, πtobi on naloæio i tako postao gospodarom grada Zagreba.

flU Zagrebu su samo dvije moguÊnosti«, uvjeravao je DemetroviÊ nadleæne Ëi-novnike u Beogradu, flili ja ili dr. MaËek«. Do ovoga mu je imala pomoÊi novavladina stranka. DemetroviÊ se nametnuo za vou te nove stranke u Zagrebu, ada ju moæe organizirati, uvjeravao je u Beogradu mjerodavne krugove, da nemoæe u Zagrebu provesti organizaciju vladine stranke sve dotle, dok sam ne bu-de imao gradsku opÊinu u svojim rukama, a ovu ne moæe imati, dok je naËel-nikom dr. Srkulj. Po gradskoj opÊini Êe imati gradsko Ëinovniπtvo, koje mora bi-ti srËika vladine stranke: preko njega Êe vrπiti pritisak na graanske krugove, ko-je bi bile ma u Ëemu zavisne od gradske opÊine. Da to postigne, trebalo je mak-nuti dra Srkulja.

U tu je svrhu upotrijebio izbore za Narodnu skupπtinu, koje je provodio mi-nistar predsjednik general Pera ÆivkoviÊ. Nosiocom liste vladine stranke ili t. zv.zemaljsku bijaπe ministar predsjednik ÆivkoviÊ. Da bude odziv izbornika πto ve-Êi, to je vlada na svojoj listi kandidirala zasebno po dva i tri kandidata za jedanizborni kotar, da na taj naËin privuËe na izbore i one izbornike, koji bi inaËe os-tali kod kuÊe radi osobe kandidata.

Kad je vlada generala ÆivkoviÊa raspisala za 8. studenoga 1931. izbore za Na-rodnu skupπtinu, nisu moji prijatelji iz Hrvatske Zajednice i federalistiËka stran-ka227788 uopÊe kanili kandidirati a prepustiti kandidature g. DemetroviÊu i drugovi-ma. No ministar predsjednik je odluËio i za grad Zagreb postaviti drugu kandi-daturu, u jednoj se je ministar predsjednik brzo sporazumio: primio je kandida-turu Jurja DemetroviÊa i njegovih prijatelja. Na drugoj kandidaturi imao bi biti jai dr. Mile Miπkulin.227799 Ja sam dabome kandidaturu odbio s motivacijom, da imami onako mnogo posla kao naËelnik. Bio sam kao naËelnik Ëlan Privremenog na-rodnog predstavniπtva, pa predobro znam, πto to znaËi biti vezan na dvije stra-ne. Kako ministar predsjednik nije htio odustati od druge kandidature, moralismo iÊi u Beograd, da to pitanje rijeπimo na konferenciji kod njega samoga. Ta-ko smo se naπli u kabinetu ministra predsjednika podnaËelnik Machnik,228800 dr.

227766 Misli se na Jugoslavensku nacionalnu stranku.227777 locumtenens (lat.) = zamjenik, namjesnik227788 Godine 1926. Hrvatska zajednica ulazi u novoosnovanu Hrvatsku federalistiËku seljaËku stran-ku. Nakon uvoenja πestosijeËanjske diktature zabranjen je rad svim politiËkim strankama s flple-menskim«, tj. nacionalnim i vjerskim obiljeæjima.227799 Mile Miπkulin (1879.—1952.), odvjetnik i politiËar.228800 Artur Machnik (1874.—1947.) 228811 Ferdinand (Ferdo) ©ega (1874.—1955.), inæenjer.

S. Srkulj: Memoari

73

VII.

KAO MINISTAR GRA–EVINA

General ÆivkoviÊ je svoju zadaÊu kao ministar predsjednik izvrπio, osigurao jejoπ proraËun, a onda odmah zatim 4. travnja 1931. predao ostavku svoje vlade.Kralj ga je opet imenovao zapovjednikom svoje garde. Zamijenio ga je dr. VojaMarinkoviÊ,228822 on je zadræao sve ministre, koji su bili u ÆivkoviÊevom kabinetu,s njim i ministre Preku i ©ibenika, te DemetroviÊa, koji je za nagradu, πto je os-tavio PribiÊeviÊa, postao u kabinetu generala ÆivkoviÊa ministrom poljoprivre-de. Od PribiÊeviÊa je preuzeo sve njegove autokratske metode integralnog jugo-slavenstva.

Jedva πto je MarinkoviÊ preuzeo vodstvo dræavnih posala, izbila je 20. travnjaministarska kriza: predali su ostavke hrvatski ministri dr. ©ibenik i Preka. Kralj jenjihove ostavke primio, te ministrom πuma i ruda imenovao nar. zastupnika Vik-tora PogaËnika228833 umirovljenoga profesora, a ministrom graevina mene.

Bio je petak 20. travnja 1931., kad sam niπta zla ne sluteÊi doπao u pola de-vet ujutro u red. DoËekao me je sluæbujuÊi Ëinovnik Franjo Mulej i rekao:

flJoj, gospon naËelnik, gospon Ban ih je veÊ triput traæio i molio, da dojduodmah k njemu«.

Gospodin Ban traæi mene? Zaπto? ©to bi to moglo biti? Da vrag ne spi, ne ra-dili se o ministarskoj stolici. A πto Êe biti, ako bude taj sluËaj? HoÊeπ li primiti iline? Te su mi se misli vrzle po glavi od Magistrata do Banskih dvora. U ono parminuta imam se odluËiti. Zar da uglednu naËelniËku stolicu zamijenim s vrlo la-bilnom stolicom jednoga ministra, koji se moæe preko noÊi prebaciti? Jasno je,da se ne bi mogao kao naËelnik dulje odræati, jer je na naËelniËku stolicu juri-πao Juraj DemetroviÊ pod izlikom, da ne moæe u Zagrebu s uspjehom provestiorganizaciju vladine stranke, dok sam ja naËelnik.

Kako je pak organizacija vladine stranke bila vladi preËa od naËelnika gradaZagreba, to je na dlanu, tko bi povukao kraÊi kraj. No to ne bi samo bilo takotragiËno, jer i naËelnikovanje mora imati svoj konac i kraj, ali ja sam imao sa na-ËelniËke stolice otiÊi flstigmatiziran« kao flkorupcionista«. Otjerali me kao flkorup-cioniostu« bijaπe glavni cilj Jurja DemetroviÊa, u koju Êe najposlije vjerovati i nanajviπem mjestu, jer na koncu flsemper aliquid haeret«.228844


72

Kad je g. DemetroviÊ poslije izbora za Narodnu skupπtinu i nakon svojeflpobjede« doπao u Beograd i predstavio se kao trijumfator, izjavio je u audijen-ciji kralju Aleksandru: flVeliËanstvo moja pobjeda, u Zagrebu je posljedica korup-cije dra Srkulja«, (a ne glasaËa Janka BedekoviÊa i Laze RadivojeviÊa).

G. DemetroviÊu nije se ispunila vruÊa æelja da postane naËelnik grada Zagre-ba, ni on ni njegov πtiÊenik, pa ni onda, kad sam postao ministar graevina.

Pije nego πto zavrπim ovo poglavlje moga drugoga naËelnikovanja priopÊu-jem jedno pismo nepoznatog gradskog Ëinovnika, koje joπ i danas Ëuvam kaojednu od najmilijih uspomena na moje sluæbovanje kao naËelnika. G. 1930. vo-tiralo je gradsko zastupstvo BoæiÊnicu za gradske Ëinovnike i namjeπtenike. Je-dan gradski Ëinovnik naπao se tim povodom ponukan, da mi se za taj Ëin za-hvali on i njegova porodica. To je bila pretposljednja BoæiÊnica, koju su gradskiËinovnici i namjeπtenici dobili. To pismo glasi:

Velemoæni gospodine naËelniËe!!!OsjeÊam se moralno obvezanim, da se Vaπem Gospodstvu ovim putem iz ra-

zumljivih razloga anonimno, ali srdaËno i sa mnogo poπtovanja zahvalim u imesvoje i u ime moje obitelji za BoæiÊnicu, koju su nam Gospoda Gradski Zastup-nici na Vaπ predlog, odluËno zauzimanje i plemenito nastojanje Vaπeg Gospod-stva votirali.

Ja sam niæi gradski Ëinovnik, otac petoro djece, koja polaze sveuËiliπte i sred-nju πkolu, priliËno zaduæen i ako æivim dosta skromno i razumno, pa si moæetezamisliti, kako nas je plemenita Vaπa gesta obradovala i omoguÊila nam nabavunajnuænijih artikala, koje si inaËe nikako nijesmo bili u stanju nabaviti za BoæiÊ.

Poπtivam Vas od kada Vas poznajem, a budite uvjereni, da Vas tako poπtivane samo velika veÊina gradskih Ëinovnika i namjeπtenika, nego i velika veÊinagraana grada Zagreba, za Ëiju ste sreÊu i blagostanje posvetili sve svoje sile. Da,ima i nezadovoljnika meu graanima obzirom na danaπnje stanje, kojega nisteVi stvorili, ali znajte, da Vaπi gradski Ëinovnici osjeÊaju s Vama i razumiju Vas,te od zgode do zgode pariraju strjelice, koje su uperene na Vaπu osobu, u in-timnim razgovorima odnoseÊim se na Vaπu politiËku akciju, koju Vam je namet-nuo Vaπ sluæbeni poloæaj.

»vrsto sam odluËio na tome putu i dalje ustrajati i mojim skromnim silamakako u uredu, tako i izvan ureda podupirati Vaπ teπki rad, koji Vam je namet-nula Boæja Providnost, kad Vas je posadila na stolicu naËelnika zlatnoga naπegaZagreba.

Gospodine naËelniËe! Ovako obradovan i ushiÊen Vaπom plemenitoπÊu kli-Ëem Vam od svega srca: Bog Vas poæivi sa cijenjenom Vaπom obitelju u sreÊi,zadovoljstvu i blagostanju do skrajnjih granica æivota! Sretan Vam BoæiÊ, SretanImendan i Sretna Nova Godina!!!

U Zagrebu, dne 25. prosinca 1930.Gradski Ëinovnik

228822 Vojislav (Voja) MarinkoviÊ (1876.—1935,), politiËar.228833 Viktor PogaËnik (1874.—1945.)228844 audacter calumniare, semper aliquid haeret (lat.) = kleveÊi smiono, uvijek se neπto prilijepi

S. Srkulj: Memoari

75

nezahvalnu zadaÊu, da me skloni da prihvatim ©egu za naËelnika grada Zagre-ba. I doista je dr. SrπkiÊ meni govorio u dva tri navrata o tom poslu, ali ja samto odluËno odbijao izjavivπi, da onim Ëasom, kad bude ©ega imenovan naËelni-kom, predajem ostavku. Tako se stvar odugovlaËila veÊ dva mjeseca.

Jednog jutra poËetkom srpnja mjeseca zamolio me je ministar SrπkiÊ da do-em k njemu, da rijeπimo pitanje gradskog zastupstva. U kabinetu sam naπao g.DemetroviÊa i dra. AnelinoviÊa.228877

G. SrπkiÊ mi je predloæio izmjenu 25 Ëlanova gradskog zastupstva, kako je tog. DemetroviÊ predlagao. G. DemetroviÊ je obrazlagao, da bi se na ovaj naËinobnovila polovica gradskih zastupnika, πto bi odgovaralo zakonskim propisima.Ja sam ne samo odluËno odbio broj 25, nego i izbacivanje uglednih gradskihzastupnika Augusta PisaËiÊa, Martina Pilara,228888 dra Siebenscheina u kojima cijelograanstvo vidi ljude uzor Ëestitosti i poπtenja, koje sam baπ zato predloæio dabudem siguran, da se ne bi πto zakljuËilo na πtetu opÊine. Ti su ljudi uËinili re-æimu uslugu veÊ tim, πto su uopÊe htjeli uÊi u imenovano zastupstvo, a vi im tuuslugu vraÊate nogometom. To nije, gospodine ministre, fair. Isto tako sam de-monstrirao protiv izbacivanja vrsnoga upravnika dr. Toπe Boπnjaka i ing. elek-triËne struke Ivana RibiÊa. I jedan i drugi su demokrati, dakle nisu federalisti. Neistupam kao stranËar. RibiÊ je jedini struËnjak za elektriku, a meu ovima kojise predlaæu nema ni jednoga struËnjaka za elektriku. ©ta Êe graani reÊi, kad nanjihovo mjesto dolazi jedan pijanica.

flTo je demokratski«, glasio je odgovor g. DemetroviÊa. Imadete 8 mjestapraznih, popunite ove, pa za drugih osam naimo mjesta meu onima, koje bezuπtrba moæemo izmijeniti, ali to sporazumno.

G. SrπkiÊ je uvidio, da imam pravo i to je dodue teπkom mukom uvidio i g.DemetroviÊ i popustio. Ali g. ministar SrπkiÊ, poslovan Ëovjek, htjede da se stvarodmah rijeπi, uzme olovku i prijedlog g. DemetroviÊa. flAjde g. DemetroviÊu, dato odmah rijeπimo. Najprije popunimo prazna mjesta, a onda da vidimo, kogaÊemo joπ smijeniti.«

D.(emetroviÊ): flTo ne mogu bez ©ege. On najbolje zna, koji mogu doÊi«.Ministar SrπkiÊ: flPa to je lako, gospodin ©ega je ovdje«.flGdje?«Ministar SrπkiÊ: flOvdje u mojoj sobi«. — Ustane i pozove ©egu da doe.Gosp. ©ega ue, naπto mu je ministar SrπkiÊ razjasnio, zaπto ne mogu popus-

titi i da treba sad odrediti, koji imaju sa liste, koju mu je g. DemetroviÊ dao, do-Êi kao gradski zastupnici. U razgovoru o kandidatima padne najedanput sa stra-ne ministra rijeË, da Êe se ©ega zahvaliti.

flZahvaliti, a na Ëemu?« zapitam g. ministra SrπkiÊa.flNa mandatu kao narodni poslanik«.


74

Da predam ostavku kao naËelnik, svatko Êe pitati a zaπto to? flE sigurno radikorupcije« pisale bi DemetroviÊeve novine.

Bile su dakle tri moguÊnosti, da izaem iz toga vrzinoga kola:1. Primiti ponueni portefeuille graevina ministarstva i time navuÊi na sebe

prezir rodoljubivih hrvatskih krugova, koji Êe se skandalizirati, kako sam mogaozatajiti proπlost;

2. Otkloniti ponueno ministarstvo i ostati naËelnik joπ ono par mjeseci, dokme interesi Jugoslavenske demokratske stranke ne maknu i otiÊi s naËelniËkogmjesta stigmatiziran, sa æigom korupcije i

3. Zahvaliti se Ëasti naËelnika, πto bi slabo koristilo, jer bi DemetroviÊevaπtampa trubila, da sam morao otiÊi radi korupcije i dala njemu pravo, πto je pro-tiv mene agitirao s korupcijom.

Za prvu alternativu govorilo je to, da me onim Ëasom, kad postanem minis-tar, DemetroviÊeva πtampa ne moæe viπe napadati radi korupcije i da bi mi semogla pruæiti prilika, da u samom ministarstvu raskrinkam DemetroviÊevu rabo-tu, pa uz cijenu prezira hrvatskih krugova, jer je poπtenje, πto ga Ëovjek ima,ipak prvo. Da se u svojim meditacijama nisam prevario, vidi se veÊ po tome, πtome je gdjekoji flrodoljub« prestao pozdravljati, kad sam postao ministrom.

Sa svim ovim moguÊnostima naπao sam se u kabinetu bana PeroviÊa, koji mije poπao ususret i rekao: flGospodin ministar predsjednik MarinkoviÊ vas moli,da budete suradnik u njegovu kabinetu«. ZapoËeo je razgovor, koji je svrπio tim,da sam ponueno ministarstvo graevina prihvatio.

Na 21. travnja sam poloæio prisegu i uselio se u flHotel Excelsior« gdje su od-sjedali ZagrebËani. RaËunao sam da Êe to ministarstvo biti kratkotrajnoga vijeka,radi toga nisam uzeo privatan stan, nego ostao u flHotelu« kroz cijelo vrijeme mo-ga ministrovanja zajedno sa mojim putnim kovËegom, koji je zajedno sa mnomËekao na odlazak. Pa ipak je moje ministrovanje trajalo 2 godine i 8 mjeseci us-prkos DemetroviÊu, koji je viπe puta kod ministarskih kriza (kojih sam doæivioπest) traæio, da ispanem iz vlade.228855

Tako je doπlo do moga imenovanja ministrom. Moram reÊi, da mi nije nijed-na odluka za moga æivota bila tako teπka, kao πto ova, da uem u beogradskoministarstvo, po kojem sam sve donle i perom i govorom lupao.

Kao ministar graevina

DemetroviÊ priznaje, da je laæima operirao kod izbora za Narodnu skupπtinu. Ipruæila mi se je moguÊnost prije nego πto sam se i nadao, da prisilim Demetro-viÊa, te je priznao, da se u agitaciji prema meni posluæio laæima. Kad je Deme-troviÊ vidio, da sa svojom kandidaturom ne Êe moÊi pobijediti, pusirao je svogaintimusa ing. Ferdinanda ©egu. Ministar unutraπnjih posla dr. SrπkiÊ228866 imao je tu

228855 Srkulj je bio ministar od 21. travnja 1932. do 27. sijeËnja 1934. godine.228866 Milan SrπkiÊ (1880.—1937.), politiËar.

228877 Budisav Grga AngjelinoviÊ (1886.—1946.), odvjetnik i politiËar. 228888 Martin Pilar (1861.—1942.), arhitekt i akademik.

S. Srkulj: Memoari

77

DemetroviÊ: flTu se ne da provesti organizacija. Neka ju vodi dr. Srkulj. Tunema sporazuma! Ja sa svojih 14.000…«

flAjte molim Vas Vi s Vaπim 14.000…«DemetroviÊ: flJoπ Êete reÊi, da su morali za mene glasovati«flI jesu«, odvratih. Sam Vaπ ©ega…«G. DemetroviÊ se nato tako uzbudio, da je ustao i rekao: flJa idem. Tu se na mene nabacuje invektivama229911…«Natoga zaustavi dr. AnelinoviÊ rijeËima: flPa nemoj! To je moralo provaliti.

To je 10 mjeseci kuhalo u njemu«.G. DemetroviÊ se sjeo i razgovor o imenima se vodio dalje.G. DemetroviÊ je na jedanput nabacio: flDr. Srkulj bio bi proti meni, da bu-

dem ja naËelnik«.Ja, padnem u rijeË. flZaboga miloga nemam niπta proti tomu. Budite s milim

bogom naËelnik, ali ja nisam viπe ministar«.U takvom raspoloæenju se dogovor svrπio bez rezultata. Ipak ne bijaπe moje ministarstvovanje bez rezultata: nenadano sam dobio iz-

javu od onoga, koji je sve one glasine o korupciji, πto ih je πirio i dao πiriti, dasve to nije niπta drugo nego demokratski naËin izborne borbe, u kojoj se izmiπ-ljaju Ëinjenice, ne mareÊi nimalo za to, πto se blati najsvetije, πto Ëovjek ima: poπ-tenje. Sad sam mogao svaki Ëas ispasti iz ministarstva, u kojem sam samo mo-gao naÊi sredstva, da oborim sve one laæi, koje su o meni πirili.

NaËelniËko pitanje se imalo rijeπiti: Ministar SrπkiÊ je iznio viπe imena. Osta-lo se kod imena sveuËiliπnog profesora dra. Krbeka.229922 G. DemetroviÊ je teπkommukom pristao u nadi, da Êu ja g. Krbeka odbiti, jer da nije iz naπih redova. Kadsam dao svoj pristanak, povukao je g. DemetroviÊ svoj. No nije mu koristilo, g.Krbek je ipak postao naËelnikom grada Zagreba. Zagreb nije postao perjanicomjugoslavenstva, oËuvao je ipak svoj hrvatski znaËaj, a gradski Ëinovnici su bili iz-bjegli πikanacijama i svemu, πto je u vezi s organizacijom jedne liËne stranke, jerje g. DemetroviÊ u Zagrebu osnivao svoju stranku! Koliki je moj bivπi Ëinovnikudarao po meni kao izdajici, a da nije slutio, da sam mu tu slobodu spasio i spri-jeËio, da nije morao u DemetroviÊevu organizaciju!

Matica Hrvatska pred raspustom

Postati ministrom ne bijaπe u hrvatskim patriotskim krugovima popularna stvar.flProdao se Beogradu« govorahu zavidnici, koji su dræali da je summum sreÊepostati ministar. Iskrenim pak patriotima dalo bi se na æao, πto bi narodna stvarizgubila jednoga borca. Kad bi takav ministar otiπao s ministarske stolice, govo-rili bi prvi:


76

flA zaπto?« upitam.Ministar SrπkiÊ: flPa on Êe biti naËelnik«.fl©to? ©ega naËelnik?« Ëudim se ja. Sada mi je bilo jasno, zaπto g. DemetroviÊ

ne govori niπta proti g. podnaËelniku Machniku.flDa« odvrati ministar SrπkiÊ.flOn? Nikad! odvratim, dok sam ja ministar. G. ©ega moæe biti naËelnik, ali ja

nisam viπe ministar. Onim Ëasom predat Êu demisiju«.Nastala je neugodna stanka, najneugodnija po g. ©egu, koji je nato ustao i

otiπao u sobu g. SrπkiÊa.Ministar SrπkiÊ: flPa vi ste, gospodine ministre, pristali da ©ega bude naËelni-

kom«.flJa? Varate se, gospodine ministre. Ja sam odluËno bio i jesam proti tome, da

©ega bude naËelnik«.flA zaπto ne moæe ©ega biti naËelnikom«, zapita g. DemetroviÊ.flNe moæe biti zato, jer je g. DemetroviÊ s g. ©egom kod posljednjih izbora za

narodnu skupπtinu s najgadnijim podvalama harangirao proti meni. Tim bi priz-nao, da je sve ono istina, Ëime su se pomenuta gospoda u korteπaciji na menenabacivala. To bi znaËilo, da je sve ono istina, πto su gg. DemetroviÊ i ....228899

Ministar SrπkiÊ: flA πta Êemo sada? To se mora rijeπiti, mora se naÊi kompro-mis.«

DemetroviÊ: flTu nema kompromisa«.Dr. AnelinoviÊ me miri: flMa nemojte! Ta ja sam mislio, da je to u osam mje-

seci od izbora ovamo zaboravljeno«.fl©to? Zaboravljeno? Kroz ovih osam mjeseci je g. DemetroviÊ neprestano dao

po svojim bangalozima229900 trubiti, da ja odlazim, da me je on sruπio. Odmah pos-lije izbora me je javno pozivao, da selim«.

DemetroviÊ: flNe, nije tako!«flIzvolite uzeti, gospodine DemetroviÊu ‘Novosti’ dva dana poslije izbora«.Dr. AnelinoviÊ: flMa to su bili izborni manevri!«flLijepi manevri, u kojima se g. DemetroviÊ na mene laæima nabacivao, od-

vratih. Obrativπi se prema g. DemetroviÊu rekoh mu: flKako ste se mogli u agi-taciji na me nabacivati s takvim laæima?«

flE, znate, to je demokratski«.flHvala lijepa na takvoj demokraciji, g. DemetroviÊu, ja sam s Vaπim odgovo-

rom zadovoljan«.I doista sam s ovom izjavom g. DemetroviÊa bio vanredno zadovoljan. Kako

ne bi, kad je pred svjedocima priznao, da je sve ono laæ, πto je proti meni izno-sio. Viπe nisam trebao. Ja sam onaj Ëas mogao s ministarskoga poloæaja otiÊi.Objeda korupcije je pala.

228899 Dio teksta nedostaje u izvorniku.229900 bangaloz (grË.) = brbljavac, protuha

229911 invektiva (lat.) = uvreda229922 Ivo Krbek (1890.—1966.), pravnik i podban.

S. Srkulj: Memoari

79

U isto je vrijeme doπao g. ministar LaziÊ k meni u kabinet i pitao, πto ja mis-lim, o tom, da se g. Lukasa poπalje u internaciju. Mislim, da ne Êu pogrijeπiti,ako izreËem slutnju, da je g. LaziÊa poslao k meni predsjednik vlade g. Uzuno-viÊ, koji je vodio raËuna o javnom mnijenju i koji nije htio suviπnim mjerama hr-vatsku javnost joπ viπe uzrujati.

Ja sam dakako bio proti svakoj internaciji, a pogotovo proti internaciji g. Lu-kasa, koji me je doduπe flkao izdajicu«, a moæda joπ i radi Ëega drugoga, popri-jeko gledao. flNitko ne Êe u Hrvatskoj vjerovati«, rekoh g. ministru, flda ste taj aktproti g. Lukasu poduzeli kao liËnosti, nego svaki Êe to shvatiti kao akt uperenproti najstarijoj hrvatskoj kulturnoj ustanovi, proti Matici Hrvatskoj. Zaπto dakleulijevati ulje u vatru? PoËekajte joπ koji dan, ja putujem u Zagreb, pa Êu vidjeti,πto je na stvari«, rekao sam g. ministru LaziÊu.

Kako ugovoreno, tako i uËinjeno. Vratio sam se u ponedjeljak ali meutimsam veÊ dobio i saæalnicu Matice Hrvaske. Utorak ujutro je po dogovoru doπaog. ministar LaziÊ. »im je uπao, uzeo sam sa stola saæalnicu i dao je g. ministru,da je proËita. Kad ju je g. ministar proËitao, upitao sam ga: flMoæete li g. Lukasainternirati?«

flNe mogu«, glasio je odgovor.Isti dan poslije podne u 6 sati bila je ministarska sjednica. Prije sjednice dao

sam kod stola saæalnicu ministru prosvjete g. ©umenkoviÊu,229966 da je proËita. Kadju je proËitao vrati mi ju rijeËima: flBog bi vas Hrvate razumio!«

Hrvati i teËaj za æeljezniËare

Ja sam kao ministar ne samo spreËavao, nego i ukoliko se dalo i popravljao. Jed-noga dana je doπao k meni πef kabineta ministra πuma i ruda Ivica FrkoviÊ229977 ituæio se na postupak ministra saobraÊaja Lazu RadivojeviÊa, koji nije u teËaj zaæeljezniËare, u kojem je bilo 150 mjesta, primio ni jednoga Hrvata, a on FrkoviÊda ima dva roaka, koji su se natjecali, pa nisu bili primljeni. U teËaju su bili sa-mi Srbi, osim moæda kojega Slovenca.

U prvoj ministarskoj sjednici, koja je slijedila iza moga razgovora s Frkovi-Êem, zamolio sam ministra predsjednika g. UzumoviÊa, da mi dopusti staviti jed-no pitanje na ministra saobraÊaja. Ministar predsjednik mi je dao rijeË, naπto samzapitao ministra saobraÊaja, koliko je uzeo Hrvata u æeljezniËarski teËaj.

flNi jednoga!«Zaπto nije uzeo i Hrvate, jer su se i oni natjecali.flValjda su drugi imali bolje kvalifikacije, nego hrvatski aspiranti«, glasio je od-

govor.


78

flPa πto je kao ministar naËinio?«flNiπta!«No za ministre Hrvate (ne Jugoslavene!) treba da se postavi pitanje ovako:fl©to je sprijeËio?« A za sprjeËavanje bijaπe mnogo toga.Netom smo vidjeli, kako sam sprijeËio, da nije naËelnikom postao ni Juraj

DemetroviÊ, neugodne uspomene iz njegova namjesnikovanja, ni njegov intimusing. ©ega, nego je ostala u rukama graanina Hrvata, kako je to zagrebaËko gra-anstvo æeljelo (vidi PerπiÊ)!229933 SprijeËio sam raspust Matice Hrvatske. A jer senaumice za ustaπke vlade isticalo, kako se bivπi predsjednik Matice Hrvatske dr.Lukas nije nikad poklonio pred Beogradom, to iznosim ovdje stvar onako, ka-ko je uistinu tekla.

Kako je Matica Hrvatska izbjegla raspuπtanju

Kraljevu smrt229944 su neki ter neki htjeli iskoristiti u svoje liËne i partijske svrhe.HtijuÊi se prema gore pokazati kao jedini patentirani jugoslavenski patriote, ko-ji su najveÊi protivnici svakome partikularizmu i separatizmu, traæili su od minis-tra predsjednika Nikole UzunoviÊa, da se raspusti Matica Hrvatska kao eminent-no separatistiËko i protudræavno druπtvo, a njezinoga predsjednika prof. FilipaLukasa da poπalje u internaciju. Ministar unutraπnjih djela bijaπe tada Æika LaziÊ,Ëovjek vrlo kulantan,229955 barem prema meni.

Preaπnji ministar unutraπnjih djela dr. SrπkiÊ nije me nikad pitao, kad su ko-ga mislili poslati u internaciju, koja je redovno u Zagrebu ugovorena bila izme-u Jurja DemetroviÊa i tadaπnjeg πefa policije dr. Janka BedekoviÊa. G. LaziÊ bioje prvi, koji me je doπao pitati za moje mnijenje, koje je redovno svaki put bilonegativno.

»im sam naslutio, da bi se moglo raspustiti Maticu Hrvatsku, rekao sam g.prof. KarloviÊu, koji je bio odbornik Matice Hrvatske, neka πto prije izraze su-Êut radi smrti kralja Aleksandra, jer se bojim, da bi Matica Hrvatska mogla bitiraspuπtena. To bi ju doduπe sigurno uËinilo joπ popularnijom, nego πto je bila,ali svako zna, πto to znaËi raspust druπtva. Lako ga je raspustiti, ali vrlo teπko jeopet, kad se odluka o raspustu ukine, sve staviti u redovno gibanje. I doista jeMatica Hrvatska za kratko vrijeme poslala svoju saæalnicu, a njezin prijepis mi jedostavio profesor KarloviÊ.

229933 I. PER©I∆, KroniËarski spisi, 265-266.229944 O atentatu na kralja Aleksandra 9. listopada 1934. u Marseilleu vidi: V. K. VOLKOV, Ubistvo kra-lja Aleksandra. Hetlerova zavera, Nova knjiga, Beograd, 1983.; Georges DESBONS, Zaπto sam bra-nio ustaπe, Domovina, Bienos Aires, Cleveland, Toronto, München, Sydney, 1983.; Edvard »ALI∆,Evropska trilogija: Atentat u Marseilleu i Drugi svjetski rat, I.-III., Nakladni zavod Matice hrvatske,Zagreb, 1993.229955 kulantan (franc.) = usluæan, pristojan, susretljiv

229966 Ilija ©umenkoviÊ (1884.—1969.), politiËar i diplomat.229977 Ivica FrkoviÊ (1894.—1980.), inæenjer πumarstva i politiËar.

S. Srkulj: Memoari

81

flJa nisam vidio ministra, komu bi tako malo stalo bilo do ministarskog polo-æaja kao vama«, znao je reÊi moj πef kabineta.

Nakon πto sam dobio zadovoljπtinu priznanjem g. Jurja DemetroviÊa, da jeharanga s flkorupcijom« bila laæ, stavio sam novom ministru predsjedniku Srπki-Êu, zatim njegovu nasljedniku Nikoli UzumoviÊu svoj portfeuille na dispozicijui preporuËio im, neka me kod prve rekonstrukcije flauswagoniraju« — sam sasvojom demisijom ne Êu da izazivljem krize. »ekao sam 2 godine i 8 mjeseci,dok se to dogodilo.

Ministar dr. Stanko ©verljuga

Kako sam ja radio u svojem ministarstvu i na ministarskim sjednicama, tako suiste radili i ostali ministri Hrvati, samo πto se u javnosti za to nije znalo. Ipak Êuspomenuti jednog ministra, koji je na sebe navukao mrænju Ëitave »arπije diljemcijele Srbije. To je dr. Stanko ©verljuga.

Poznata je stvar, da su preËanski krajevi plaÊali poreze, kojih u Srbiji, CrnojGori i Macedoniji nije bilo. To je bila troπarina na rakiju, vino, pivo i druga al-koholna piÊa. Ministar ©verljuga je kao ministar financija troπarinu uveo i u Sr-biju, Crnu Goru i Macedoniju, πto je ondje izazvalo buru ogorËenja i protesta.flPorez na rakiju nije se plaÊao od cara Duπana229999 ovamo pa sve do ministra ©ver-ljuge, a sad da ga plaÊamo!«, rogoborili su Srbijanci pred hrvatskim trgovaËkimputnicima, koji su u to vrijeme bili u Srbiji i tu buru vidjeli.

Troπarina na alkoholna piÊa, osobito na rakiju, koje se u Srbiji mnogo kon-sumiralo, odbacivala je dræavi toliki dohodak, da je ministar ©verljuga mogao upreËanskim krajevima ukinuti neke od onih poreza, kojih u Srbiji nije bilo.

Dr. ©verljuga se napose zamjerio beogradskoj »arπiji reformom Dræavne Na-rodne banke, preËanskim pak krajevima, napose Hrvatima, spasio je one bono-ve od 20% æigosanih kruna, koje su im bile ustegnute prigodom æigosanja odre-divπi, da se s ovim bonovima mogu naplatiti stari dugovi na porezima. Osim to-ga je ministar ©verljuga kao ministar financija proveo reformu prometnog pore-za te najposlije osnovu za stabilizovani zajam, koji je doduπe proveo drugi nje-gov nasljednik dr. Milorad –oreviÊ, ali koji je podigao snaæno kupovnu snagudinara, koja se odræala sve do god. 1940.


80

flA koje su kvalifikacije bile propisane za prijem u teËaj«, upitao sam ministrasaobraÊaja.

fl©est razreda srednje πkole!«.flPa zar od ovih Hrvata nije imao nijedan bolju svjedodæbu πestoga razreda.«flE, drugi su imali maturu«.flAko je matura bolja kvalifikacija, zaπto je niste propisali, pa bi se sigurno na-

πao i koji Hrvat, koji bi se, s maturom natjecao«. Gospodine predsjedniËe, to nemoæe tako ostati, pa vas molim, da se to ispravi. Predlaæem, da se za Hrvate os-nuje joπ 25 mjesta, koja Êe se sa acima Hrvatima popuniti«.

Taj je prijedlog bio jednoglasno prihvaÊen.

Hrvati u ministarstvu graevina

Kad sam postao ministar graevina, naπao sam u ministarstvu 5 naËelnika, svesamih Srba. Kad sam poslije 2 godine i 8 mjeseci otiπao iz ministarstva, ostaviosam 6 naËelnika, a od njih tri Hrvata. Kraj toga nisam ni jednoga æalca ostaviokod Ëinovnika Srba u mojem ministarstvu, koje sam visoko poπtivao, jer su bililjudi Ëestiti i na svojem mjestu. Koliko su do mene dræali, vidi se po tom, πto sume na odlasku iz Beograda ispratili, kad sam odlazio u Zagreb, na kolodvor, πtonije bio sluËaj u Beogradu.229988

Cesta Karlobag-Obrovac

Kao ministar nisam samo spreËavao i popravljao, nego i gradio. Mojom inter-vencijom i mojim nastojanjima graena je cesta iz Karlobaga na Obrovac takoda je sada jedna cesta vodila od Suπaka sve uz more pa do Bara. Kod toga meje zduπno pomagao ban g. dr. Ivo PeroviÊ.

Prijedlog za dokinuÊe ministarstva graevina

Kako je meni malo stalo blizu do ministarstva, vidi se najbolje po tom, πto sampredlagao, da se moje ministarstvo kao suviπno ukine, a njegovi poslovi pridije-le ministarstvu unutraπnjih djela.

Ministri UzumoviÊeva kabineta bili su naime pozvani, da stave svoje prijed-loge za smanjivanje ministarskih ressorta. Kod ministarstva graevina bila je taanomalija, da je gotovo svako ministarstvo imalo svoj graevni odjel: tako mi-nistarstvo vojske i mornarice, ministarstvo financija, πuma i ruda, saobraÊaja, so-cijalne politike, unutraπnjih djela, poljoprivrede, a da ministarstvo graevina ni-je na njih imalo nikakve ingerencije. Ministarstvo je bilo tim samostalnim odsje-cima tako okljaπtreno, da sam stavio u ministarskoj sjednici prijedlog da se uki-ne, a njegovi postojeÊi odsjeci pridijele ministarstvu unutraπnjih djela.

229988 Vjerojatno bi trebalo stajati flu Zagrebu«. 229999 Stefan Uroπ IV. Duπan NemanjiÊ (o. 1308.—1355.), vladar Srbije (1331.—1355.).

S. Srkulj: Memoari

83

flOdakle? Od prodaje i kupnje kuÊa za grad i od ministarstva«, glasio je od-govor na Kriæov upit.

Kad se je mislilo, da je teren dovoljno pripravljen za dalju akciju, napalo semene u javnoj skupπtini Gradskoga zastupstva (16. oæujka 1934.). UËinio je toæeljezniËarski Ëinovnik i gradski zastupnik Antun Sabljak, angaæirani pristaπa Jur-ja DemetroviÊa. Nastavio je, bolje reÊi prekuhavao, novinar Nikola ©krgiÊ, do-pisnik beogradske flPravde«,330022 oËito u interesu ili po uputi nekoga treÊega. Fina-le je dao sedam godina kasnije hrvatski historiËar dr. Rudolf Horvat330033 u svojojknjizi flHrvatska na muËiliπtu«330044 (Sinkovich, Kroatien auf der Martyrerbank).330055

Meni nije niπta drugo preostalo, nego da podnesem prijavu dræavnom tuæi-telju radi klevete. Rasprava protiv Antuna Sabljaka bila je odræana 30. oæujka1935. pred okruænim sudom u Zagrebu. Optuæbu je protiv Sabljaka podigao dr-æavni tuæitelj BiondiÊ zato, πto je dne 16. oæujka 1934. na skupπtini Gradskogzastupstva kao gradski zastupnik govorio i kritizirao bivπu financijalnu politikugradske uprave te izmeu ostaloga rekao:

flOva kuÊa odzada (Rauchova palaËa), ova stara traËara, u svoje vrijeme nu-ena je Heinzelu za 1,200.000.- Din, a trebalo je platiti 3,500.000 Din. Idemo da-lje u Visoku ulicu. KuÊa, koja se trebala i mogla kupiti za tri i pol milijuna dina-ra, plaÊena je sa 10 milijuna dinara. Tko je dobio πap? I meni je savjest Ëista, alinije Ëista onima savjest, koji su trebali, da sada ovdje s nama raspravljaju ovoteπko pitanje. Oni su jednostavno otiπli i prelaze preko svega«.

Sabljak je time ciljao na prijaπnju upravu gradskog zastupstva (zapravo grad-ske opÊine), a naroËito na tadaπnjeg gradskog naËelnika dra Stjepana Srkulja, da-kle je javno oklevetao dræavnog sluæbenika u pogledu sluæbenog rada i time po-Ëinio prestupak protiv Ëasti oznaËen u paragrafu 302 odj. 2 st. 2 kaznenog za-kona. U obrazloæenju optuænice se veli, da se, govor Sabljaka odnosio na kup-nju Rauchove i PongraËeve palaËe, koje su kupljene za vrijeme naËelnikovanjadra Stjepana Srkulja.

U svoju obranu je optuæeni Sabljak uglavnom ponovio svoj govor na skup-πtini zastupstva htijuÊi dokazati, kako ovim govorom nije ciljao na niËije nepoπ-tenje nego samo na lahkoumnost i rasipnost bivπe opÊinske uprave. Tvrdi upor-no, da nije izrekao rijeËi: fla tko je dobio πap?« Za ovo flπap« — veli da on znadesamo znaËenje rijeËi flπap« u smislu marvinske bolesti flslinavka« i flπap« i t. d. Po-datke o kupnji ovih dviju kuÊa dobio je od dra AndraπeviÊa,330066 a ovaj od rekto-ra MeπtroviÊa i arh. Ehrlicha.330077


82

VIII.

KAO PRIVATAN »OVJEK(1934.—1941. GODINE)

Tako sam kao flministar na raspoloæenju« svrπio svoju politiËku karijeru, ali i kaojavni radnik. Povukao sam se iz politiËkog æivota, premda mi je vladina strankaponudila mandat u ona dva izbora, koja je provodila. Nisam iπao ni glasovati:za vladinu stranku nisam htio, a za opoziciju nisam mogao, jer bi izgledalo, daprelaæenjem iz jedne stranke u drugu idem u liËnom interesu.

Grossova kuÊa

PoËetkom prosinca doπao je k meni u kabinet g. ing. ©ega i rekao: fl»ujeπ, u Za-grebu se neπto govori o tebi«, ali πto, to, mi nije rekao. flJa ti nisam niπt kriv« idade mi na odlasku flkuπlec«.

flNeka govore πto hoÊe, moja je savjest Ëista«, bijaπe moj odgovor. Doskorasam saznao, πto je to i s kakvom su to laæi opet protiv mene istupili: flKupio jeGrossovu kuÊu na uglu Ilice i IliËkog trga!«

Prvi put sam Ëuo za ime flGross« na jednoj sjednici Gradske πtedionice, kojojsam bio Ëlanom. G. Gross je traæio na tu svoju kuÊu zajam od 400.000 Din. Netrebam spomenuti, da g. Grossa nisam uopÊe nikad vidio niti sam s njim opÊioni pismeno ni usmeno preko kojega treÊeg lica.

Doskora je Zagreb brujio o toj flkupnji«. Protivnici su uæivali, kako su mi pod-valili i dabome πirili ju dalje, a bilo je i meu graanstvom i purgarijom mnogoljudi, koji su u to vjerovali. Koliki su poπli u gruntovnicu, da se liËno na svojeoËi uvjere, da li je to zbilja moguÊe. Promidæba s Grossovom kuÊom bila je iz-vrsno aranæirana, kako se to vidi iz ovog sluËaja:

Policijski Ëinovnik MilosavljeviÊ traæio je stan u gradskim kuÊama. Potraæio jeupravitelja gradskih kuÊa g. Lacka Kriæa.330000 Najednom Êe MilosavljeviÊ g. Kriæu:

flJeste li Ëuli, da je ministar Srkulj kupio Grossovu kuÊu?« G. MilosavljeviÊ jebio revan Ëlan Jugoslavenske demokratske stranke330011 i njezinoga kluba.

flNe vjerujem«, odvrati g. Kriæ flda bi on kupio, on nema novca za to«, odgo-vori g. Kriæ.

flKako ne?« odvati MilosavljeviÊ.flA odakle mu novac?«

330000 Lacko Kriæ (1869. — ?)330011 Vjerojatno se misli na Jugoslovensku nacionalnu stranku.

330022 Dnevnik flPravda« izlazio je od 1904. do 1941. godine.330033 Rudolf Horvat (1873.—1947.)330044 Hrvatska na muËiliπtu, Kulturno-historijsko druπtvo flHrvatski rodoljub«, Zagreb, 1942.330055 SINKOVICH, Hrvatska na muËiliπtu.330066 Vladimir AndraπeviÊ330077 Hugo Ehrlich (1879.—1936.)

S. Srkulj: Memoari

85

1. Sa svakim posuivanjem kod Gradske πtedionice,2. Sa svakim traæenjem sklapanja vanjskog zajma preko raznih agenata, koji

su samo πkodili kreditu grada Zagreba, i3. ©to se nastojalo dobiti zajam na zaloænice kod kuÊe.I doista se opÊina zaduæila samo za 60 milijuna Din kod zagrebaËkih zavo-

da, πto je prijeko potrebno bilo za klaonicu i stoËno træiπte. Za zajam od200,000.000 Din zaloænice dobio sam odobrenje od tadaπnjeg ministra financijadra. ©verljuge.

Glede kupnje Rauchove palaËe radilo se joπ za naËelnika Heinzela, jer suprostorije magistrata bile premale za gradske urede.

Mislilo se kupiti dvije susjedne kuÊe, koje Ëine s magistratom jedan blok. Tosu kuÊe gdje Barac i septemvira MiletiÊa. Cijena tih objekata je bila horendna,331111

doπao bi kvadratni hvat na 11.000 Din. Uto je doπao k meni gradski zastupnikarhitekt i graditelj Pilar, Ëovjek, koji je u cijelom gradu poznat, da se ne razba-cuje novcem, rekao mi je, da se Rauchova palaËa moæe dobiti za 3 milijuna 1/2

pol dinara, a iznosi 577 kvadratnih hvati, za polovicu jeftinije od kuÊa gdje Ba-rac i septemvira MiletiÊa. Prostorije za magistrat mogle bi se sagraditi na tomzemljiπtu.

Pitanje Rauchove palaËe sam iznio pred graevno-regulatorni odbor. Finan-cijalnu stranu je prouËio tadaπnji gradski zastupnik g. PisaËiÊ dugogodiπnji teh-niËki πef banske uprave, koji je poznat kao jedan od najkonservativnijih i naj-ekonomiËnijih zagrebaËkih purgera. G. PisaËiÊ je ustanovio, da bi se na zemljiπ-tu Rauchove palaËe mogle izgraditi uredske prostorije, koje bi dostajale za 50godina. Odbor je prijedlog prihvatio i ovlastio magistrat, da moæe povesti pre-govore sa nasljednicima Raucha i vlasnicima onih dviju malenih kuÊa.

Premda vlasnici Rauchove palaËe nisu htjeli pustiti ispod tri pol milijuna,ipak je kombinovani graevno-regulatorno-financijalni odbor zakljuËio, da se toiznese pred gradsko zastupstvo, jer je kvadratni hvat doπao na 655 dinara, πto jedaleko manje od 11.000 dinara. Skupπtina gradskog zastupstva je tu cijenu jed-noglasno prihvatila, a prihvatio je i to gr. zast. ©aj,331122 Ëlan kluba JNS, koji je naskupπtini bio i bez prigovora glasovao. To je bilo na skupπtini od 30. sijeËnja1931.

Kako se vidi Rauchova palaËa je kupljena po planu i sa ciljem, da se ondjesagrade prostorije za gradske urede. Kriza je meutim to odgodila.

Bivπi naËelnik g. Heinzel je imao veliku ambiciju, da sagradi muzej, da smjes-ti stvari, koje su se na milenijskoj izloæbi sakupile. Zastupstvo je u tu svrhu vo-tiralo u proraËunu 500.000 dinara. Gradnja muzejske palaËe stajala bi 5 do 6 mi-lijuna dinara. Pala je misao da se za muzej adaptira koja palaËa od historijske iarhitektonske vrijednosti. U obzir su doπle palaËe Rauch i JelaËiÊ. Za palaËu Je-


84

Svjedok gradski zastupnik Stjepan BabiÊ330088 veli, da se ne sjeÊa, da li je Sa-bljak rekao flprimio« ili fldobio«, ali se svakako sjeÊa rijeËi flπap«. SjeÊa se, da jenetko upozorio Sabljaka da tako ne govori, ali je ovaj ipak nastavio govoriti. ©apznaËi mito i publika rijeË πap u tom smislu rado upotrebljava.

flNa koga se rijeË πap odnosila?«flSabljak nije spominjao imena, ali ja sam shvatio, da je netko od onih, koji

su kupovali kuÊe, dobio πap«.Drugi svjedok bijaπe gradski zastupnik Josip KrËeliÊ. KrËeliÊ veli, da je Sa-

bljak govorio u ime veÊine, naime grupe zastupnika JNS330099 i podvrgao oπtroj kri-tici kupnju kuÊa u Visokoj i Matoπevoj ulici. Svjedok je sjedio blizu Sabljaka ijasno je Ëuo rijeËi flTko je dobio πap«.

flJa sam Sabljaka nekoliko puta upitao, tko je dobio πap?, ali mi nije odgovo-rio«.

fl©to vi razumijete pod rijeË πap?«Mi ZagrebËani razumijevamo u Ëisto koruptivnom smislu«.Dræ. tuæitelj: flZaπto ste vi njega pitali, tko je dobio πap?«Jer smo bili pogoeni mi, koji smo bili Ëlanovi ranijeg gradskog zastupstva,

kad su obavljene kupnje onih kuÊa«.Sabljak veli, da se je vodio stenografski zapisnik, a u njem rijeËi πap nema.

flJa iz prakse znadem, da svaki govornik moæe iz stenografskog zapisnika izbri-sati, πto nije zgodno«.

TreÊi svjedok gradski zastupnik ©andor TabaËnik331100 iskazuje, da je Sabljak uafektu dobacivao one rijeËi o πapu samo s tom razlikom, da TabaËnik tvrdi je-dini, da je Sabljak kazao: netko je morao dobiti mastan πap. TabaËnik je stajaoiza KrËeliÊa, koji je od Sabljaka traæio decidiranu izjavu, ali je nije dobio. Prija-telji su Sabljaka nakon rijeËi o πapu potezali da sjedne, ali je on joπ neπto govo-rio i onda sjeo.

»etvrti svjedok optuæbe gradski zastupnik Milan Rosenberg veli, da je nasjednici organizacije JNS upozorio Sabljaka, neka ne govori. Svjedok je bio re-voltiran govorom Sabljaka, te je napisao pismo meni, ali se kod svjedoka zamet-nulo, te ga nisam primio.

Iza svjedoka obrane uzeo sam rijeË ja. Iza Ëitanja zapisnika svjedoka obraneHuge Ehrlicha konstatira se, da Ehrlich nije niti znao niti nudo Rauchovu pala-Ëu za 1,200.000 a za PongraËevu tri i pol milijuna. Kipar MeπtroviÊ veli, da muPongraËeva palaËa nije uopÊe nuena, a za Rauchovu nije imao interesa.

Najprije sam se obazreo na navode g. Sabljaka o potrebnoj trezvenosti usprovoenju financijalne politike, rekao sam da sam to dokazao tim, πto se pres-talo:

330088 Stjepan BabiÊ, krojaËki obrtnik.330099 Jugoslavenska nacionalna stranka331100 ©andor TabaËnik (1878.—1939.), potpredsjednik TrgovaËko-obrtniËke komore.

331111 horendan (lat. horrendus) = silan, straπan, grozan, neizmjeran 331122 Dragutin ©aj (1879.—1942.), arhitekt.

S. Srkulj: Memoari

87

grebaËki advokat g. dr. Ivo Politeo.331133 Kad je g. ©krgiÊ vidio, da je flvr.(ag) πaluzel« i da bi mogao biti i osuen, traæio je nagodbu, koja imala za posljedicu ovuizjavu, koja je izaπla u beogradskoj flPravdi« od 9. jula 1935., koja glasi:

IZJAVAU broju flPravde« od 1. februara 1935, na 4 strani izaπao je napis pod naslovom:flGromka kriza o zagrebaËkom ruænom kavaliru Don Æuanu joπ nije zavrπena«,koji je potekao iz moga pera. U Ëetvrtom delu tog napisa spomenuo sam i rani-jeg pretpostavljenog gospodina Rosenkavalira, t. j. Dane ©ariÊa. Kako sam togranijeg pretpostavljenog oznaËio flbelim brkovima i cvikerom«, mogao je svatkoupuÊeni pogoditi da se pod time misli na bivπeg naËelnika grada Zagreba Stje-pana Srkulja. U savezu s njime ja sam u istome napisu napravio neke aluzije,koje duboko zadiru u Ëast dr. Srkulja.

Istini za volju oËitujem, da za takve aluzije nije bilo i nema nikakvog stvar-nog temelja, pak ja opozivljem ono πto sam njima hteo reÊi. Æalim πto sam timepovredio dr. Srkulja i molim da me izvini.

Nikola ©krgiÊ

Pregrijavanje dra Rudolfa Horvata

Sud je doduπe svoju rekao, ali joπ se uvijek naπlo ljudi, koji su vjerovali, da samuistinu kupio Grossovu kuÊu. U tom su ih pomagali literati, meu njima i dr. Ru-dolf Horvat, hrvatski historiËar. Dr. Rudolf Horvat je sedam godina poslije opo-zivanja novinara ©krgiÊa ponovo podgrijao tu priËu u spomenutoj scenskoj knji-zi (flHrvatska na muËiliπtu«). Tamo na stranici 497 napisao ovo:

flPrigodom kraljevog boravka u Zagrebu zamislio je gradonaËelnik dr. Srkulj,da bi trebalo u Zagrebu stvoriti posebnu kraljevsku palaËu. U toj su ga zamislisvojski slijedili imenovani i ovisni gradski zastupnici. Tako je u Visokoj ulici kup-ljena PongraËeva kuÊa, kojoj se vrtovi prostiru prema StreljaËkoj ulici i premapoËetku Tuπkanca. Kupnja i pregradba ove kuÊe u kr. dvor progutala je viπe mi-lijuna dinara, za koje se zaduæila gradska opÊina. To je ogorËilo rodoljubne za-grebaËke graane. Mnogi su dapaËe sumnjali, da je tu netko morao znatne svo-te zaraditi 'provizijom', jer se za PongraËevu kuÊu dalo mnogo viπe, negoli je vri-jedila prema opÊem sudu ZagrepËana«.

Hrvatski historiËar dr. Rudolf Horvat je po svom obiËaju uzeo sve pod gotovgroπ, te nije podvrnuo tu podvalu kritici, kako bi to morao uËiniti svaki histori-Ëar, pa i hrvatski, kad se radi o poπtenju jednog javnoga radnika. On je tu pod-valu podgrijao, premda je vrlo dobro znao i morao znati kao javni Ëovjek i hr-vatski historiËar, da je radi toga bio osuen Antun Sabljak. Nisam se s njime htionatezati pred sudom, da ne budu hrvatski historiËari na gaudium331144 njihovih po-


86

laËiÊ se traæilo 6 milijuna, bila je dakle za tu svrhu preskupa. Rauchovu palaËuje dao naËelnik Heinzel procijeniti po unosnosti. UmjetniËka vrijednost nije uop-Êe doπla u obzir. Vrijednost po unosnosti bila je proraËunana na 1,500.000 dina-ra. Kad bi se ta palaËa uistinu nudila za 1,500.000 Din. g. Heinzel bi ju sigurnokupio, jer bi imao objekt, koji bi mu nosio viπe nego je navodno ponuena svo-ta, a povrh toga bi imao 400 kvadratnih hvati badava.

Kod kupnje kuÊice gdje Fröschl postupalo se vrlo oprezno, kupila se prijenego πto je doπlo do konaËne pogodbe s Rauchovim nasljednicima. Cijena od600.00 Din. je prihvaÊena s obzirom na to, πto je kvadratni hvat doπao na 4511Dinara. No zato nije doπlo do kupnje kuÊice obitelji BedekoviÊ, koja je za onubajticu traæila 1 milijun Dinara.

KuÊa u Visokoj ulici. G. Sabljak nije znao, da je blagopokojni naËelnik Hein-zel imao joπ g. 1926. od graevno-regulatornog odbora ovlaπtenje, da moæe stu-piti u pregovore s g. Pongracom za kupnju kuÊe u Visokoj ulici i da moæe iÊido 7 milijuna dinara. Radilo se je samo o kuÊi u Visokoj ulici s parkom, ali bezkuÊe u MesniËkoj ulici. G. Heinzel je iπao u pregovorima do 6 milijuna, ali g.Pongrac nije htio ni Ëuti. Smijeπno bi bilo samo i pomisliti, da g. Heinzel ne bidao za objekt 3 i pol milijuna, kad je sam za nj nuao 6 milijuna dinara.

U to je doba doπlo u Zagrebu do potrebe, da se u Zagrebu naπe jedna pala-Ëa (za boravak vladara, kad se bude nalazio u Zagrebu). U pregovorima, koji suse vodili s g. Pongracem doπlo se od 12 milijuna d. na 9,200.000 zajedno s ku-Êicom u MesniËkoj ulici. Tu je kupnju jednoglasno prihvatila skupπtina gradskogzastupstva na sjednici od 6. listopada 1930. Za nju su glasovali svi Ëlanovi kas-nijeg kluba JNS, ukoliko su bili tada u zastupstvu, a s njima i g. ©aj.

Iza Sabljakova branitelja govora proglasio je vijeÊnik LuËiÊ-Roki osudu:Sabljak je kriv prestupka iz § 302 odj. 2 kz., te se osuuje na Ëetiri mjeseca

strogog zatvora i 600 Din novËane kazne, pretvorene u sluËaju neplaÊanja u 10dana zatvora.

Sabljak je najavio priziv, te je apelacioni sud snizio kaznu na mjesec dana.Sud je meutim konstatirao, da Grossova kuÊa nije nikad bila ni u cijelosti

ni u dijelovima moje vlasniπtvo.

Volπebno skakanje cijena kuÊa u Zagrebu

U isto vrijeme, kad je gr. zast. Sabljak dræao svoj flznamenit« govor, izlazili su ubeogradskoj flPravdi« Ëlanci istoga sadræaja iz pera novinara Nikole ©krgiÊa podnaslovom:

flKako je u Zagrebu u vreme opπte krize volπebno skakakla cena kuÊa, kojeje kupovala opπtina«.

Sadræaje je isti, koji je imao govor g. Sabljaka i koje je doveo do osude An-tuna Sabljaka. Meni nije niπta drugo preostalo, nego da tuæim sudu i g. Nikolu©krgiÊa, kao πto sam tuæio i Antuna Sabljaka. Tuæbu je u moje ime podnio za-

331133 Ivo Politeo (1887.—1956.)331144 gaudium (lat.) = radost

89

Skica za æivotopis Stjepana Srkulja

Otkrivanje autobiografskih zapisa uvijek donosi posebno zadovoljstvo povjesni-Ëarima, koji su pri dugotrajnoj izradi svojih radova u neprestanoj i Ëesto uzalud-noj potrazi za primarnim izvorima podataka. Kada uzmemo u obzir da u hrvat-skoj povijesti i nema previπe autobiografija, kako istaknutih osoba koje su dos-pjele do visokih poloæaja tako i onih manje poznatih, bez Ëijih se zapaæanja ta-koer ne moæe sastaviti cjelovitiji mozaik nekog druπtva i shvatiti mentalitet ne-kog razdoblja, onda je zadovoljstvo pronalaska takve vrste zapisa joπ i veÊe. Prijenekoliko godina sluËajno sam naiπao na primjerak autobiografije Stjepana Srku-lja u Dræavnom arhivu u Zagrebu, za koji su neki istraæivaËi znali, ali ga nisu us-pijevali pronaÊi.11 RijeË je o uvezanom zapisu napisanom pisaÊim strojem kojiprati autorov put od rodnog Varaædina do uspona na poloæaj naËelnik grada Za-greba i ministra graevina izmeu dvaju svjetskih ratova. Nema podataka kadaje Srkulj dovrπio pisanje æivotopisa. Vjerojatno je rijeË o neposrednom poraÊu,πto se moæe zakljuËiti po nekim reËenicama o sudbini pojedinaca i opisima od-reenih dogaaja. Doduπe, na naslovnici zapisa stoji godina 1963., ali kako jeSrkulj umro znatno ranije, oËito je rijeË o godini njihova uveza.

Premda opsegom nije velik, uËinilo mi se da zbog vaænosti pisca taj memo-arski zapis vrijedi objaviti kako bi bio dostupan povjesniËarima i πirem krugu Ëi-tatelja. Tim viπe πto se u standardnoj historiografiji unatoË relevantnosti Srkuljevajavnog djelovanja o njem zaËudo tek usputno pisalo.

Srkulj je bio jedan od poznatijih hrvatskih povjesniËara svoga vremena, πko-lovan dobrim dijelom u BeËu. Bio je aktivan sudionik javnog æivota u Hrvatskojtijekom kasnog razdoblja Austro-Ugarske Monarhije i Ëitavoga razdoblja meu-ratne Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslavije. U struci bio je prepoznat-ljiv kao vrijedan srednjoπkolski profesor koji je pisao udæbenike i izraivao kva-litetne povijesne zemljovide na kojima su uËili mnogi naraπtaji uËenika. Ipak, ni-je se zadovoljavao samo svojom profesijom koja se bavila proπloπÊu nego je na-stojao znanja i osobne sposobnosti prenijeti na suvremenu politiËku i upravnuscenu. Srkuljev javni angaæman bio je naroËito vezan uz djelovanje u Gradskomzastupstvu u Zagrebu, u koje ulazi 1913., a vrhunac je bilo postavljanje na Ëelogradske uprave. Upravo je ostao najviπe zapamÊen kao zagrebaËki (grado)naËel-nik u dvama mandatima. Prvi put od 1917. do 1919., a drugi, nakon okonËanjaiznimno vaæne i uËinkovite uprave Vjekoslava Heinzela, od 1928. do 1934. (s ti-me da je neposredno nakon proglaπenja πestosijeËanjske diktature bio posebnim


88

litiËkih protivnika. OdluËio sam tu objedu i postupak dra Rudolfa Horvata izni-jeti pred Ëasni sud, ali je dr. Rudolf Horvat otiπao Bogu na istinu prije nego πtoje do suda doπlo. Bog mu prosti!

flKonac i kraj«

Svrπavam s jednom narodnom popjevkom, koju sam kako djeËarac sluπao u na-πoj gostioni na Kapucinskom trgu. Bilo je to vrijeme od Sv. Tri Kralja pa do Svi-jeÊnice kad su dolazila svaku veËer izmeu 6 i 8 sati tri djeËarca oko 10 godinastarih, te otpjevali staru popijevku o Trim Kraljima. Svrπavali su svoju popjevku,koju su otpjevali, sa stihom:

flOvoj popevki je konac i kraj«. Tako je s propaπÊu stare Jugoslavije doπaoflkonec i kraj« mojem javnom æivotu. Tu prestaje svako zanimanje za moj dalji æi-vot.

Kao flpost scriptum« dodajem javnu glosu iz flJutarnjega Lista« pod naslovom:flSe niti ti nebuπ otuda z muæikom preπel«. flRekli smo«, veli pisac te glose, flda

Êemo ispustiti imena, no kod ovog sluËaja bi to bila πteta. Previπe su naime taimena popularna, a da bi ih se moglo preπutjeti. Stvar se doduπe dogodila 1928.,no ona moæe biti uvijek aktuelna.

Te godine predavao je zagrebaËki naËelnik Heinzel, koji je bio upravo 'stav-ljen na raspoloæenje' duænost novom naËelniku, a svom prijatelju dru. Srkulju.

Srkulju kao da je bilo neugodno πto eto baπ on preuzima duænost naËelnikaod svog prijatelja, pa mu se na neki naËin htio ispriËati:

— Znaπ, dragi Lojzek, oprosti i naj se na mene srditi kaj ideπ proË. Ja ti ni-sam niπ kriv. Znaπ kak je! Halt se pripretilo! Ali ako buπ kad kaj trebal, ti se sa-mo na mene obrati, pa ti bum ja navek jako rad…

— Heinzel ga prekine i blagohotno potapπa po ramenu:'Dragi ©tef, samo se naj niπ ispriËavati. Budi Ëist miren, se niti ti nebuπ otu-

da z muæikom preπel…'«

(Knjiænica Dræavnoga arhiva u Zagrebu, R-159)

• Priredili i biljeπkama opremili T. JonjiÊ, S. MatkoviÊ i Z. MatijeviÊ

ZAHVALAPrireivaËi najiskrenije zahvaljuju prof. Darku RubËiÊu, ravnatelju Dræavnoga arhiva u Zagrebu i prof. Ka-tarini Horvat, arhivskoj djelatnici, na nesebiËnoj kolegijalnoj pomoÊi prilikom pripremanja tekstaSrkuljevih Memoara za objavljivanje.

11 Vidi: Hrvoje MATKOVI∆, flHrvatska zajednica. Prilog prouËavanju politiËkih stranaka u staroj Ju-goslaviji«, u: ISTI, Studije iz novije hrvatske povijesti, Golden marketing-TehniËka knjiga, Zagreb,2004., 49.

S. MatkoviÊ: Skica za æivotopis Stjepana Srkulja

91

raædinu poËetkom 1880-ih i pod dojmom Ëitanja pravaπkog lista Sloboda, kad suosobito mladi ljudi nezadovoljni hrvatskom podreenoπÊu u sklopu nagodbe-nog sustava i oportunizmom elita sve viπe slijedili primamljive ideje Stranke pra-va o nacionalnoj i dræavnoj samostalnosti. No, tijekom studija u BeËu postupnose gasila prvotna naklonost pravaπtvu i okrenuo naprednjaËkim idejama koje suse kovale meu dijelom studenata, napose onih koji su studirali u razliËitim mo-narhijskim ili europskim srediπtima i ondje upijali modernistiËke ideje. SlijedeÊismjer stranke koju je predvodio agilni Ivan LorkoviÊ, mogao je baπtiniti joπ jednoiskustvo koje Êe mu dugoroËno pomoÊi u izgradnji karijere. Naprednjaci su kaosastavnica Hrvatsko-srpske koalicije pronaπli odgovarajuÊu formulu za pristupa-nje polugama vlasti, tj. dræali su da je bolje sudjelovati u kreiranju vaænih odlu-ka nego biti stalno u oporbi. Stoga su primjenjivali tzv. realnu politiku, koja jeza njih bila najbolji odgovor za brojne probleme, a oËitovala se u prilagodbi Hr-vatsko-ugarskoj nagodbi (1868.), odbacivanju tradicionalizma i poticanjurasprave o gospodarskim i socijalnim pitanjima. Tako je Srkulj, oslanjajuÊi se natakvu politiËku taktiku, na temelju πireg dogovora, izabran prije izbijanja svjet-skog rata za zastupnika u zagrebaËkom Gradskom zastupstvu.

Slijed ratnih zbivanja odredio je tijek povijesti koji je odgovarao naprednja-Ëkim pogledima o anakronosti Monarhije i otvarao pitanje povezivanja Hrvata iSrba u nekom obliku idealno zamiπljene juænoslavenske zajednice koja Êe imosigurati zaπtitu od imperijalnih ideja veÊih susjeda i pruæati veÊe moguÊnosti ugospodarskom razvoju do tada sputanom prevlaπÊu BeËa i Budimpeπte. Uposljednjoj godini rata Srkulj se ukljuËio u pokret juænoslavenskog okupljanja isuradnje s drugim slavenskim narodima Monarhije. Kao prvi Ëovjek grada Za-greba sudjelovao je svibnja 1918. na velikoj priredbi u Pragu, gdje je uz naËel-nika Ljubljane dr. Ivana TavËara i predsjednika bosansko-hercegovaËkog SaboraVojislava ©ole odræao prigodni govor koji je poticao raskidanje svih dræavno-pravnih veza s Austrijom i Ugarskom.

Razvoj situacije meutim nije se nimalo poklapao s idealima. SuoËavanje sastvarnoπÊu uslijedilo je veÊ pred sam kraj rata, kad je dio vodstva Naprednestranke osjeÊao teret sve izraæenijih zahtjeva za tipom dræavnog integralizma kojije mogao samo nagovjeπtati nastavak hrvatskog nezadovoljstva pa i joπ veÊestrepnje oËitovane u podreenosti novome hegemonu. U prvom redu, to je zna-Ëilo neizbjeænost odstupanja od politiËkog pravca centralizma i jugointegralizmakoji je predvodio utjecajni Svetozar PribiÊeviÊ i samim time izlazak iz Hrvatsko--srpske koalicije. Srkulj u svojim zapisima biljeæi iz prve ruke o vremenu raspa-da Dvojne Monarhije kao ispunjenju starih ideala, ali i danima flrastreænjavanja irazoËaranja, osobito kad se saznalo za zemljopisnu kartu srbijanskih pukovnikaDuπana SimoviÊa i Milana AntonijeviÊa, koja je bila dva dana u prostorijama Na-rodnoga VijeÊa, a na kojoj su granice Hrvatske na istok dolazile do crte Dunav--©amac«. Spominje poæurivanje proglaπenja nove dræave 1. prosinca i tragiËni 5.prosinca na Trgu bana JelaËiÊa. O tome traumatiËnom razdoblju Srkulj je svje-


90

ukazom iznova imenovan za naËelnika). Dakle, oba mandata obiljeæena su oso-bito osjetljivim okolnostima iscrpljujuÊega Prvog svjetskog rata, dramatiËnogaraspada Monarhije, stvaranja prve jugoslavenske dræave, kobnog atentata naStjepana RadiÊa te uvoenja kraljeve diktature. U tim je prilikama morao osobitovoditi raËuna o gospodarskim i socijalnim problemima koje su za sobom povla-Ëili ratni dogaaji i meunarodne krize, kao i onim politiËkim situacijama u ko-jima su Hrvati bili u inferiornom poloæaju. Za vrijeme rata mogao se s pravompohvaliti da je uspjeπno organizirao opskrbu stanovniπtva i izdvajao viπe sred-stava za podizanje zdravstvenog sustava, ukljuËujuÊi toliko æeljeno osnivanjeMedicinskog fakulteta u Zagrebu.

Pod njegovom upravom Zagreb je doæivljavao velike promjene. Brojstanovnika stalno se poveÊavao, a urbani prostor neprestano se πirio. Najvidljivijiprimjer njegova rada bila je konaËna izgradnja gradske trænice Dolac i klaonice,projekti koje su veÊ odobrile bivπe uprave.22 U prilog njegovim dostignuÊima go-vore i projekt podizanja ËinovniËkih kuÊa na PeπÊenici po uzoru na sliËan nje-maËki model potpore javnim sluæbenicima, dovrπenje kanala Zagreb-Ivanja Re-ka, izgradnja dviju osnovnih πkola, uvoenja stalne vatrogasne sluæbe i niza dru-gih aktivnosti koje su podizale razinu æivota u glavnome hrvatskom gradu. Uprilog njegovoj samokritiËnosti ide i vlastoruËno sastavljen popis projekata kojenije uspio provesti u djelo (plinifikacija, sljemenska æiËara i premjeπtaj bolnice izVlaπke ulice). Za ostvarenje svih tih pothvata Srkulj je morao pokazati i vjeπtinupribavljanja financijskih sredstava i njihove svrsishodne potroπnje. Njegov jeprimjer pouËan jer je novacca pribavljao iskljuËivo od domaÊih bankarskih kuÊa,odnosno odbacivao je ponude inozemnih financijera koji su nudili zajmove izauzvrat traæili privatizaciju javnih poduzeÊa (primjer elektriËne centrale). O to-me da je znao raspolagati novem za javne projekte govori i to πto je kao naËel-nik (ili Ëlan Gradskog zastupstva) bio u upravnom i nadzornom odboru Gradskeπtedionice (preteËa danaπnje ZagrebaËke banke), koja je tada bila u gradskomvlasniπtvu i Ëija su se sredstva s uspjehom koristila za namirivanje komunalnihpotreba. Gradska πtedionica osnovana je neposredno prije izbijanja Prvoga svjet-skog rata kao zasebna gradska ustanova radi osiguranja sigurne πtednje i ponu-de kredita πirim slojevima s posebnom zadaÊom promicanja gradskih poslova.Grad je jamËio sve uloge. Ta Ëinjenica utjecala je na konstantan rast πtednje, aza vrijeme rata redovitu nabavu æiveænih namirnica i izbjegavanje lihvarstva.

U politiËko-stranaËkom smislu Srkulj je prvo podupirao Naprednu stranku,za koju moæemo reÊi da je bila tipiËan predstavnik hrvatskog liberalizma na po-Ëetku 20. stoljeÊa. Doduπe, on je prema vlastitoj tvrdnji zapoËeo politiËki pro-miπljati poput mnogih svojih suvremenika pod utjecajem pravaπa, toËnije nastu-pa Davida StarËeviÊa prigodom jedne izborne kampanje u njegovu rodnom Va-

22 Vidi: Zlatko JURI∆ — Marina STRUGAR, flKarlo Vajda i Vjekoslav Bastl: izgradnja trænice Dolac uZagrebu, 1928.—1936.«, Prostor, Zagreb, 19/2011., 1 (41), 200-213.


93

plomacije te uglavio posjet Rimu. PaveliÊ je iz Pariza otputovao u Rim, gdje sesusreo s Robertom Forgesom Davanzatijem, novinarom i politiËarem.77 U to suvrijeme federalisti i pravaπi djelovali zajedno u obnovljenome Hrvatskom bloku.

Nakon uspostave πestosijeËanjskog reæima Srkulj je podupro novo ureenjei tako osigurao svoje mjesto na Ëelu zagrebaËke uprave. Prema miπljenju nekihpovjesniËara takvo je dræanje bilo posljedica dogovora vodeÊih predstavnika tri-ju glavnih stranaka u gradskom zastupstvu — MaËekova HSS-a, federalista kodkojih je najveÊi autoritet imao TrumbiÊ i pravaπa predvoenih Vladimirom Pre-begom i Franjom HrustiÊem — koji su nakon dugih rasprava usvojili stajaliπte opristajanju na suradnju s kraljevom novom politikom.88 Uvoenjem kraljeve dik-tature bio je zabranjen rad svi politiËkim strankama s nacionalnim i vjerskimpredznakom, tako da su stranaËka vodstva morala nalaziti naËine da barem mi-nimalno sudjeluju u politiËkom æivotu. Drugim rijeËima, Srkuljeva odluka nije bi-la individualan Ëin, nego posljedica navodnoga dogovora veÊine stranaËkihpredstavnika. Ona se moæe promatrati i u kontekstu dræanja nekih od vodeÊihËimbenika hrvatske politike — ukljuËujuÊi izjave predsjednika seljaËke stranke ivodeÊih zagrebaËkih listova (Obzor, Jutarnji list i Novosti) — koji su s odobra-vanjem popratili kraljev manifest od 6. sijeËnja 1929., pretpostavljajuÊi da je nji-me odbaËen Vidovdanski ustav i stvorene pretpostavke za nov dogovor o unu-tarnjem ureenju dræave. Srkulj je tako davanjem potpore diktaturi osigurao utje-caj na nastavak voenja gradskog zastupstva, ali je istodobno stekao etiketu su-radnika reæima.99 U novim je okolnostima stao i uz plan o poklonstvenoj depu-taciji hrvatskih predstavnika kralju Aleksandru, koja je trebala biti javni znakodobravanja diktature pa i odræivosti jugoslavenske ideje. Oko te zadaÊe okupilisu se pripadnici dijela hrvatskih federalista, koji su na taj naËin trebali ostati vezaizmeu hrvatske politike i kralja. Na posjet dvoru utjecala je i uzavrela klima uHrvatskoj, gdje su uslijedili prvi sluËajevi oruæanog otpora diktaturi, likvidacijekraljevih pouzdanika (Toni Schlegel)1100 i pripreme atentata na vladara. S obzirom


92

doËio ne samo kao zagrebaËki naËelnik, nego i kao kooptirani Ëlan Srediπnjegodbora Narodnoga VijeÊa Slovenaca, Hrvata i Srba.33 Posljedice tog sukoba i du-bokog razdvajanja u redovima hrvatskih politiËara oËitovale su se u napadimaPribiÊeviÊevih sljedbenika na njegovo naËelnikovanje i ubrzani odlazak s tog po-loæaja. S druge strane, ni Srkulj nije ostao pasivan, pa Êe upravo neke od jugo-integralista javno prozvati da su se tada toliko umiljavali Beogradu i zbog togabili spremni na prolijevanje krvi kako bi se mogli pohvaliti da su umirili Zagreb.

Nakon raspada Monarhije, Srkulj je ostao i dalje vjeran svome nekadaπnjemstranaËkom vodstvu, odnosno politici Ivana LorkoviÊa. Stoga je podupro odlukuo osnutku Hrvatske zajednice te sudjelovao u radu Privremenoga narodnogpredstavniπtva44 u Beogradu. PolitiËki je djelovao i unutar prvoga Hrvatskog blo-ka.55 Najviπe se bavio ureivanjem zajedniËarskog dnevnika Hrvat na Ëijim sestranicama zagovarala ideja federalizacije Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.Tadaπnji je tisak biljeæio i njegove kampanje s ostalim Ëlanovima stranke po raz-nim dijelovima Hrvatske. Lojalno slijedeÊi smjer politike stranke podupro je os-nivanje Hrvatske federalistiËke seljaËke stranke u sijeËnju 1926., πto je bila jednaod posljedica zaokreta politike RadiÊeve Hrvatske (republikanske) seljaËkestranke, tj. njezina sporazuma s vladajuÊim radikalima Nikole PaπiÊa i ulaska ubeogradsku vladu.66 VeÊ je prije naglaπena Srkuljeva briga za Ëinovnike u Zagre-bu. Tu Ëinjenicu valja promatrati kroz prizmu djelovanja Hrvatske zajednice injezinih sljednika, koji su upravo u javnim sluæbenicima u Zagrebu imali svojustranaËku bazu, nasuprot RadiÊevoj stranci, koja je otpoËetka crpila snagu iz naj-masovnijeg druπtvenog sloja — seljaπtva. Iz tog razdoblja do atentata na StjepanaRadiÊa ostala je zabiljeæena i epizoda sa Srkuljevim odlaskom na Meunarodnikongres gradova, koja je postala poznata po njegovu suputniku. Taj se Kongresnaime odræavao u lipnju 1927. u Parizu i na njemu su kao Ëlanovi delegacije op-Êine grada Zagreba bili Srkulj i odvjetnik dr. Ante PaveliÊ, tadaπnji gradski za-stupnik i pravaπki prvak, koji se na putovanju za Pariz zaustavio u BeËu, gdjese susreo s predstavnicima tzv. prve hrvatske emigracije, tj. bivπim austrougar-skim Ëasnicima Ivanom pl. PerËeviÊem i Stjepanom barunom SarkotiÊem. Zahva-ljujuÊi njihovu posredovanju susreo se s tamoπnjim predstavnicima talijanske di-

33 Vidi: Zlatko MATIJEVI∆, flNarodno vijeÊe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovan-je i nestanak (1918/1919)«, Fontes, Hrvatski dræavni arhiv, Zagreb, 14/2008., 35-66. Zbog naknad-nih interpretacija dogaaja vezanih uz 5. prosinac 1918. Srkulj je uπao poËetkom 1920-ih u javnupolemiku s Grgom B. AngjelinoviÊem, korifejem jugointegralizma, koji je bio povjerenik za javnired i sigurnost u Zagrebu u vrijeme sukoba.44 Vidi: Neda ENGELSFELD, Prvi parlament Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca — Privremeno na-rodno predstavniπtvo, Globus, Zagreb, 1989.55 Srkulj je u ime svoje stranke, Ëlanice Bloka, odræao u travnju 1923. govor na poznatoj velikoj skup-πtini u Borongaju.66 Vidi: Ljubomir ANTI∆, flHrvatska federalistiËka seljaËka stranka«, Radovi, SveuËiliπte u Zagrebu, In-stitut za hrvatsku povijest, Zagreb, 15/1982., 163-222.

77 Usp. Bogdan KRIZMAN, Ante PaveliÊ i ustaπe, Globus, Zagreb, 1978., 9; Jere JAREB, fl©est doku-menata o prvom dodiru dr. Ante PaveliÊa s talijanskom vladom 1927.«, Hrvatska revija, BuenosAires, 20/1970., br. 4, 1165-1178; Franjo TU–MAN, Hrvatska u monarhistiËkoj Jugoslaviji 1918.—1941., knj. 2, Hrvatska sveuËiliπna naklada, Zagreb, 1993., 30-31; Ante PAVELI∆, Doæivljaji II, Vratnagora, d. o. o., Zagreb, 1998., 141.88 Ljubo BOBAN, MaËek i politika Hrvatske seljaËke stranke 1928—1941. Iz povijesti hrvatskog pi-tanja, 1, Liber, Zagreb, 1974., 46-47.99 Neki autori smatraju da je Srkulj podupirao dogovoranje s politiËarima iz Beograda mimo stranaË-ke lojalnosti joπ tijekom 1927. godine. Usp. Matija KOVA»I∆, Od RadiÊa do PaveliÊa, Knjiænica Hr-vatske revije, München — Barcelona, 1970., 63. RijeË je o autoru koji je nekada pripadao Hrvatskojzajednici.1100 O Antunu (Toniju) Schlegelu (©legelu) vidi: Mira KOLAR-DIMITRIJEVI∆, flZagrebaËi novinar An-tun Schlegel i njegov utjecaj na politiku u prvoj Ëetvrtini dvadesetog stoljeÊa«, u: ISTA, Skrivene bio-grafije nekih Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj 19. i 20. stoljeÊa, NjemaËka narodnosna zajedni-ca — Zemaljsak udruga Podunavskih ©vaba u Hrvatskoj, Osijek, 2001., 235-268.


95

ja«.1155 Vrijedan prilog bili su i njegovi udæbenici koji su se dugo — sve do krajaDrugoga svjetskog rata — koristili u πkolama.1166 Niπta manje vaæna osobitostSrkuljeve djelatnosti bilo je redovito pisanje recenzija i prikaza novih histori-ografskih izdanja, koje je uglavnom objavljivao u uzorno ureivanomNastavnom vjesniku, sustavno praÊenje historiografije najveÊih europskih naro-da i sudjelovanje u radu meunarodnih historiËkih kongresa. U tom Ëasopisu,koji je izdavalo Druπtvo hrvatskih srednjoπkolskih profesora, i sam je svoje-dobno obavljao uredniËki posao. Tu je do izraæaja doπlo njegovo solidno obra-zovanje i didaktiËko-metodoloπke vjeπtine steËene na studiju i doktoratu uBeËu. Osobito je poticao objavljivanje izvora za povijest kao kljuËnih flpoma-gala za zornu obuku«, ukazujuÊi na primjere zapadnoeuropske brige za izda-vanjem kvalitetne literature za poznavanje srednjeg i novog vijeka. Nastojao je


94

na to da su meu optuæenicima bili i neki zagrebaËki zastupnici u oblasnojskupπtini, Srkulj je dræao nuænim skinuti odgovornost i ublaæiti policijsku repre-siju.1111 Tada je pala njegova odluka da kao naËelnik pozove kralja u posjet Za-grebu. Poklonstvena deputacija zapravo mogla je koristiti samo kralju, a za hr-vatske je organizatore bila potpun neuspjeh.1122 Kraljev posjet glavnome hrvat-skom gradu nije poluËio æeljene rezultate za jaËanje jugoslavenstva jer je Alek-sandra stanovniπtvo hladno doËekalo.

Srkulj je u svibnju 1929. izabran za predsjednika Saveza gradova Kra-ljevine Jugoslavije, a prilagodljivom komunikacijom s nositeljima dræavne vlastipoploËao je sebi put i do poloæaja ministra graevina u travnju 1932. godine uvladi Vojislava MarinkoviÊa. U vladu je uπao ukazom kralja Aleksandra nakondemisije dvojice hrvatskih ministara, Stanka ©ibenika i Nikole Precce, koji su oci-jenili da diktatura ne daje nikakve rezultate i nisu htjeli slijediti program no-voosnovane Jugoslovenske radikalno-seljaËke demokratije smatrajuÊi je deko-rom pseudoparlamentarnog sustava.1133 S druge strane, kralj je oËito nastojao za-dræati u vladi hrvatske predstavnike nastojeÊi tako opravdati ideologiju integral-nog jugoslavenstva. Srkulj je svoj pristanak na suradnju s diktatorskom vladomopravdavao tvrdnjom da bi u suprotnome na njegovo mjesto doπle integralistiË-ke flreæimlije«, koji su mogli hrvatskoj strani uËiniti znatne πtete te da je njegovaglavna zadaÊa sprijeËiti prevlast fljugoslavenskih perjanica«. Vjerojatno je to bilosamo naknadno opravdanje za nimalo popularan Ëin nastavka suradnje s dikta-turom. S druge strane, Srkulju je doista uspjelo da koristeÊi svoj udio u vlasti —u vladama MarinkoviÊa, Milana SrπkiÊa i Nikole UzunoviÊa — rijeπi odreenekomunalne probleme u Zagrebu i nekim drugim mjestima u Hrvatskoj. Ta muje Ëinjenica ipak mogla pruæiti odreenu zadovoljπtinu za nepopularnu odlukustupanja u kraljevsku vladu.

Drugi vaæan Srkuljev doprinos odnosi se na historiografsko podruËje. KaopovjesniËar starog kova, danas je gotovo posve zaboravljen. Spominje ga seuglavnom u kontekstu teza o hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti koje je zastu-pao u udæbenicima.1144 Najpoznatiji je ostao svakako po povijesnom atlasu, Hr-vatskoj povijesti u devetnaest karata iz 1937. godine. Vrijednost toga atlasa po-kazala se u njegovu pretisku 1996. (dopunjenom s joπ πest karata autora JosipaLuËiÊa) kada je istaknuto da je rijeË o flnajveÊem dometu hrvatske historijskegeografije glede politiËko-dræavnog razvoja hrvatske dræave i njezina teritori-

1111 Branislav GLIGORIJEVI∆, Kralj Aleksandar KaraoreviÊ u evropskoj politici, (Êir.), knj. 2/3, Za-vod za ubenike i nastavna sredstva, Beograd, 2002., 186.1122 Ivan ME©TROVI∆, Uspomene na politiËke ljude i dogaaje, Matica hrvatska, Zagreb 1969., 191.1133 Todor STOJKOV, Opozicija u vreme πestojanuarske diktature 1929-1935., Prosveta, Beograd,1969., 138.1144 Ante BIRIN, flMiho Barada — suautor udæbenika za hrvatsku povijest«, Povijesni prilozi, Zagreb,40/2011., 63-70 (69).

1155 Predgovor ponovljenom izdanju napisao je povjesniËar i predsjednik Republike Hrvatske dr. Fra-njo Tuman. Tu su Ëinjenicu neki autori naknadno povezali na neobiËan naËin sa Srkuljevim ob-javljivanjem udæbenika i u Nezavisnoj Dræavi Hrvatskoj. Time se vjerojatno htjelo sugerirati da je ri-jeË o nekoj vrsti povijesnog revizionizma, ne uzimajuÊi u obzir Ëinjenicu da je Srkuljev atlas objav-ljen 1937., dakle u Kraljevini Jugoslaviji.1166 Vidi: Stefan PETRUNGAR, Pisati povijest iznova. Hrvatski udæbenici povijesti 1918.—2004. godi-ne, Srednja Europa, Zagreb, 2009.


96

biti i pragmatiËan povjesniËar. Tako je pokazao osjeÊaj za promicanje turistiËkihvrijednosti Zagreba, napisavπi turistiËki vodiË u kojemu je iznio viziju preo-brazbe grada u srediπte na proputovanju prema Jadranu i jugoistoku Europe.VodiË je bio objavljen i na njemaËkom, francuskom i engleskom jeziku. Upravosu iz takvog πtiva mnogi publicisti crpili podatke o povijesti Zagreba. Njegovabriga za hrvatsku proπlost bila je vidljiva i u radu spomenutog Druπtva hrvatskihsrednjoπkolskih profesora, u kojemu se zduπno zalagao za ureivanje profe-sorskih dohodaka i godina sluæbovanja.1177 U obzir valja uzeti i njegovo aktivnoËlanstvo u Druæbi BraÊe hrvatskoga zmaja, gdje je nosio predikat PeπÊeniËki isudjelovao u otkrivanju spomen-ploËa istaknutijih osoba.

Srkulj je umro poslije Drugoga svjetskog rata (1951.). UnatoË svemu πto jeostavio iza sebe, nitko mu nije izrazio javnu poËast, a nisu zabiljeæeni ni novin-ski tekstovi u povodu njegove smrti. Njegov lik nije se viπe uklapao u komunis-tiËki svjetonazor, kojemu su ostatci flgraanstva« bili nepotreban dio povijesti.1188

• Stjepan MatkoviÊ

1177 Franjo BU»AR, flOsnutak i razvitak 'Druætva hrvatskih srednjoπkolskih profesora u Zagrebu'«, u:Iz poviesti hrvatskog πkolstva i prosvjete (poviestni spomen-spis prigodom 50-godiπnjice flNastav-nog vjestnika«), ur. –uro ArhaniÊ i Josip Berka, Druπtvo hrvatskih srednjoπkolskih profesora, Za-greb, 1944., 24-72 (46-47).1188 Za vrijeme pisanja ovoga teksta doznao sam da je Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgovapredloæio da se Srkuljevim imenom nazove jedan park koji se nalazi fljuæno od zgrade Gradskeuprave«.

I Z D A N J A I N S T I T U T A fl P I L A R «

»asopis DRU©TVENA ISTRAÆIVANJA

»asopis za opÊa druπtvena pitanjaISSN: 1330-0288UDK: 1:3/33 CODEN: DSTRE5PodruËja pokrivanja:druπtvene znanosti; ekonomija; pravo;politologija; sociologija; psihologija;socijalna geografija i demografija;humanistiËke znanosti; povijestGlavna i odgovorna urednica:Renata FRANC [email protected]πna urednica:Gabrijela SABOL [email protected] urednica:Marica MARINOVI∆ GOLUBI∆[email protected] Uredniπtvo: Andreja BRAJ©A-ÆGANEC,Ljiljana DOBROV©AK, Goran MILAS,Anka MI©ETI∆, Nenad POKOS, Lynette©IKI∆-MI∆ANOVI∆, Maja ©TAMBUK, sviiz Instituta druπtvenih znanosti Ivo Pilar(Hrvatska); Hans-Peter BLOSSFELD, Otto-Friedrich-Universität Bamberg (NjemaËka),Alex HASLAM, University of Exeter (VelikaBritanija), David PICARD, UniversidadeNova de Lisboa (Portugal), AndreasZICK, Universität Bielefeld (NjemaËka)Tajnica uredniπtva:Vlatka [email protected]

Puni tekst radova dostupan je nahttp://www.pilar.hr i na portalu HrËak:http://hrcak.srce.hr/drustvena-istrazivanja?lang=hr


BIBLIOTEKE FUNKCIONALNIH CENTARA ZBORNICI


STUDIJE


Upute suradnicima

Autori zadræavaju autorsko pravo za Ëlanke objavljene u »asopisu PILAR, no daju »asopisupravo prvog objavljivanja. Radove koji su prihvaÊeni za objavu (ili veÊ objavljene u »asopisu)autor smije objaviti u drugim publikacijama samo uz dopuπtenje uredniπtva, uz naznaku o nji-hovu objavljivanju u »asopisu.

Radovi se dostavljaju u elektroniËkom obliku te otisnuti u dva primjerka s dvostrukim prore-dom. Uz naslov rada treba navesti ime, prezime i titulu autora, naziv i adresu ustanove u kojojradi odnosno kuÊnu adresu, broj telefona i e-mail adresu.

Radovi podlijeæu dvostrukom anonimnom recenzentskom postupku i razvrstavaju se usljedeÊe kategorije:

1. Izvorni znanstveni rad. Rad se odlikuje izvornoπÊu zakljuËaka ili iznosi neobjavljeneizvorne rezultate znanstveno koncipiranog i provedenog istraæivanja.

2. Pregledni rad. Rad sadræava temeljit i obuhvatan kritiËki pregled odreene prob-lematike, no bez istaknutije izvornosti rezultata.

3. Prethodno priopÊenje. Rad sadræava prve rezultate istraæivanja u tijeku, koji zbog aktu-alnosti zahtijevaju brzo objavljivanje, no bez razine obuhvatnosti i utemeljenosti.

4. StruËni rad. Sadræava znanja i iskustva relevantna za odreenu struku ali nema obiljeæjaznanstvenosti.

PreporuËujemo opseg rada do jednog odnosno jednog i pol autorska arka (cca 30.000znakova). Radu se prilaæe uvodni nacrtak od najviπe desetak redaka, popis do pet kljuËnihrijeËi te saæetak do jedne kartice. Prikazi knjiga, osvrti i recenzije ne smiju biti dulji od 5 karti-ca. Poæeljni su prijedlozi za ilustriranje tekstova.

Uredniπtvo pridræava pravo prilagodbe rada opÊim pravilima ureivanja »asopisa ihrvatskome standardnom jeziku odnosno, za meunarodno izdanje, odgovarajuÊem drugomjeziku.

Uz tekst se navode biljeπke kojima se tekst dopunjuje te daju podatci o koriπtenoj literaturi,jer se ona ne objavljuje zasebno. Pri tome treba navesti autora, naziv djela, nakladnika, mjestoi godinu izdanja te, u pravilu, broj stranice na koju se upuÊuje.

godiπte vii. (2012.), broj 14 (2) pilar · dvije obitelji iz tog plemena preselile su se u...

Documents