godisnjak_3

Br. 3, 2012.

MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

Godinjak

Izdava:Medlis Islamske zajednice TuzlaUl. Sead-bega Kulovia 475000 Tuzla, BiH

Za izdavaa:Ahmed Huskanovi

Glavni urednik:Rusmir adi

Izvrni urednik:Emir ei

Redakcija:Ramiz Baji, Edin Petali, Muamer Hasanbai, Orhan Jai, Sifet Sulji, Saudin Gobelji

Tehniki urednik:Elvedin Kozarevi

Lektor:Sadik Ibrahimovi

Prijevod na engleski:Amila Hasanspahi

Tira:200

ISSN 2232-9501

www.miztuzla.com

MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

GodinjakBr. 3, 2012.

SADRAJ

I LANCI

Edin PETALIRazumijevanje Kur'ana u tefsiru Muhammeda AbduhuaUnderstanding the Qur'an in the tafsir of Muhammad Abduhu 7

Saudin GOBELJIMevdudijeva percepcija hadisaMewdudi's perception of hadith 21

Mehmed KICOSvjetlost kao metafora u naslovima nekih djela Fethullaha GulenaLight as metaphor used in the titles of Fethullah Gulen's works 33

Orhan JAI, Zuhdija HASANOVISlijepi u islamuThe blind in islam 47

Azra HADIMekteb, mehtef, mejtefMekteb, mehtef, mejtef 71

Mirsad ARNAUTALIKultura ishrane u islamuCulture of islamic nutrition 87

Elmir MAIU ime identiteta - nasilje i potreba za pripadnou 109

II IZVJETAJI

Saetak izvjetaja o radu vjersko-prosvjetne slube za 2012. 119Saetak izvjetaja o radu administrativno-pravne slube za 2012. 151

GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA 3

LANCI


Edin PETALI

RAZUMIJEVANJE KUR'ANA U TEFSIRU MUHAMEDA ABDUHUA1

SAETAKAutorov tekst predstavlja svojevrsnu analizu Abduhuovog metoda tu-maenja Kur'ana, kao i odnosa modernog i tradicionalnog u tefsiru El-Menar. Muhammed Abduhu figurira kao jedna od najznaajnijih refor-matorskih linosti u novijem vremenu unutar muslimanskog korpusa. U radu su prezentirani i stavovi dr. Ahmeda Smajlovia o karakteru i znaaju hermenautikih poduhvata sadranih u El-Menaru. Kljune rijei: Kur'an, sunnet, tefsir, El-Menar, tradicija.

UNDERSTANDING THE QURAN IN THE TAFSIR OF MUHAMMED ABDUHU

SUMMARYThis text is a sort of analyzis of the Abduhu's method of Qur'anic inter-pretation, as well as the relation between the modern and traditional in tafsir Al-Manar. Muhammed Abduhu is one of the most significant Muslim reformist figures in recent times. The article presents the views of Dr Ahmed Smajlovic about the character and importance of herme-neutical interpretation found in Al-Manar. Key words: Qur'an, Sunnat, Tafsir, Al-Manar, tradition.

1 Muhammed 'Abduhu je roen 1849. godine u Egiptu. Osnovno i srednje obrazo-vanje zavrio u rodnom mjestu, a vie u Kairu na Univerizetu El-Azher gdje je diplomirao 1877. godine.

GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA8

UVODNikad u svijetu nije vladalo tako veliko interesovanje za prouavanje Kurana

koliko vlada danas. U sadrinu kur'anskih poruka pokuavaju prodrijeti svi. Svi ele da spoznaju tajanstvenu mo koja se krije u njemu, duhovnu snagu koja bije iz njega, jezinu zakonitost koja vlada njime, filozofsku mo koja se nalazi u nje-mu, psi holoku istinitost koja prodire do kraja tajni ljudskog ivota, kosmoloku originalnost koja otvara ovjeanstvu beskonane vidike, sociolo ku naunost koju potvruju zakonitosti razvoja, humanistike vrijedno sti koje zanose sve fi-lantrope i estetsku ljepotu pred kojom stoje nemoni svi umovi svijeta.

Bavljenje tefsirom Kur'ana u savremenom dobu implicira postojanje karak-teristika kojima se ovaj tefsir primijetno razlikuje od onoga iz prolih vremena.

Mnogi komentari Kur'ana naeg vremena teko da se razlikuju od onih starijih po primijenjenim metodama i vrsti ponuenih objanjenja.

U ovom radu elimo ukratko ukazati na Abduhuovu metodu tu maenja Kurana, koja ima posebno mjesto meu nekoliko veoma zani mljivih ten-dencija novovjekovnih tumaenja Kur'ana.

Abduhu je na osnovu Kurana zacrtao originalnu pedagoku meto du prevaspitavanja itavog islamskog svijeta. Pomou nje se borio pro tiv za-ahurenosti islamskih uenjaka svoga doba i njihovog slijepog ponaanja, koje ih je odvelo tako daleko da su bili poeli zapostavljati Kuran i Hadis.

Zato je svojim radom kao i tumaenjem, uspio da Kuranu i Sunnetu vrati njihovo pravo mjesto, pozivajui muslimane da upotrebom uma i ra-suivanja ostvare kuransku zadau, preporode svoj ivot i iskoriste nauni progres koji je ostvario zapadni svijet.

Poslije studija postavljen je za nastavnika na Vioj pedagokoj koli u Kairu. Kao uesnik u antikolonijalnom ustanku prognan je iz Egipta u Siriju 1883. godine. Godinu dana kasnije odlazi u Pariz, gdje se susree sa El-Afganijem, i tu osnivaju meunarodno islamsko udruenje El-Urvetu l-vuska (Neraskidiva veza). Pod istim nazivom izdaju asopis od kojeg je svega izilo 18 brojeva (Revolucionarni asopis koji je promovirao antibritanska stanovitazvanino zabranjen). Potom se vraa u Bejrut 1855. godine, gdje se zapoljava kao profesor nekoliko teolokih diciplina na medresi Sultaniji. Tu je napisao djelo Risaletu t-tevhid (prevedno na bosanski 1989., El-Kalem). U Bejrutu se sastao sa Reidom Ridaom porijeklom iz Sirije, umro 1905., i pokrenuo asopis Menar. Prvi broj Menara je tampan 17. 03. 1898. godine. 1888. godine vraa se u Egipat i zapoljava se kao kadija, potom postaje lan Glavnog odbora El-Azhara. 1899. godine imenovan je za glavnog muftiju Egipta i na toj dunosti ostao do svoje smrti. Umro je 11. jula 1905. godine u Aleksandriji.

EDIN PETALI RAZUMIJEVANJE KUR'ANA U TEFSIRU MUHAMEDA ABDUHUA

Borio se protiv pria koje su se prenosile o evlijama i njihovim u-dotvornim djelima.

Prihvatio je nauni prilaz Kur'anu i tako se oslobodio nakalamljenih pria i israilijata, te u tom smislu smatra da je Kur'an najbolji tuma Kur'ana.

Prije Abduhua tumaenje Kur'ana je bilo uglavnom akademska stvar. Komentari su uglavnom bili napisani od strane naunika. Razumijevanje komentara zahtijevalo je detaljno poznavanje tehnikih izraza i terminolo-gije, gramatike arapskog jezika, islamskog prava i dogmatike.

Bila je potrebna enormna koliina intelektualne energije da bi se moglo okoristiti postojeim komentarima Kur'ana. Ovakvoj vrsti kolske egzegeze Kur'ana Abduhu je u naelu prigovarao.

''Na Sudnjem Danu Bog nas nee pitati o miljenjima komentatora i o tome kako su oni razumjeli Kur'an, nego e nas pitati o Svojoj knjizi koju je objavio da nas vodi i nama podari uputu.''2

Abduhu je nastojao da objasni Kur'an na praktian nain iroj publici a ne samo teolozima i ulemi.

Uprkos povremenim pokuajima da se okarakterie kao gnostik, Abdu-huov religiozni stav mogao bi se najbolje opisati kao racionalistiki.

PRINCIPI ABDUHUOVOG METODA TUMAENJA KUR'ANADr. Ahmed Smajlovi3 istie nekoliko principa na kojima poiva Abdu-

huovo tumaenje kur'anskog teksta: cjelovitost, sveobuhvatnost, izvornost, kreativnost, naunost, racionalnost, umjerenost, opreznost i stvarnost.

U osnovi Abduhu odbija svako tumaenja Kurana koje ne ostvaruje jedinstvo cilja i jedin stvo cjelovitosti svih segmenata kur'anskog teksta. On naglaava da je Kuran objav ljen upravo na takav nain koji omoguava njegovo razumijevanje sva kome, te je sasvim suvino izlaziti izvan njegovih vlastitih okvira i zako nitosti.

2 Enes Kari, Kur'an u savremenom dobu, El-Kalem, Sarajevo, 1997., str. 476.3 Dr. Ahmed Smajlovi je roen 17. juna 1938. godine u Tokoljacima u Srebrenici.

Osnovnu kolu zavrio je u Srebrenici, u selu Krnjiima, a potom upisao Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1950. godine.



''Kuranska znaenja su sveobuhvatna i opa, a njegovo usmjerava nje produava se do kraja postojanja, njegove poruke, upozorenja, tvrd nje, stavovi i upute ne odnose se na odreene individue i individualno sti, ve su sveobuhvatne kristalizujui osnovne vrijednosti svih kultura, naroda, iskustava i narodnosti, istorijskih procesa, razvoja drutava i mje sta ovje-ka u njima. Zato se Kuran i obraa svim ljudima bez obzira na njihovu pripadnost.''4

Abduhu istie da je osnovno to se treba imati u vidu pri tumaenju Kur'ana openitost njegovog izraza, a ne osobenost uz roka.

Nunost vraanja Kuranu je obligatna jer Kur'an stalno i iznova pod-stie ovjeka na kreativnost. Pogledajte, kae Abduhu, kako je Kur'an na-uio svoje prve pripadnike kreativnom duhu i logikom razmiljanju, jer na svakom mjestu trai dokaz ukazujui na to da je imitatorstvo u bilo kojem pogledu atak na ljudski um.

''Borei se protiv okova imitacije, Kuran je historijski stvorio novog o-vjeka. Tu lei osnovni uzrok onako fenomenalnog uspona, jer je mijenjajui ovjeka i njegov duh promijenio i uslove historijskog razvoja uope. im su njegovi pripadnici, nakon izvjesnog vremena, prihvatili imitaciju i oponaa-nje, dolo je do stagnacije.''5

Studij arapskoga jezika i knjievnosti na El-Azharu zavrava u roku i odmah upisu-je na istom univerzitetu postdiplomski studij, te magistrira 1970. godine.1974. godine, uspjeno brani doktorsku disertaciju pod naslovom Felsefetu-l-istirk ve eseruh f-l-edebil 'arebjji-l-mu'siri" (Filozofija orijentalizma i njen utjecaj na savremenu arapsku knjievnost) koja je od tada u arapskome svijetu doivjela dva izdanja. Bio je prvi doktor nauka u Islamskoj zajednici. Bio je i predava na Jugoslavenskoj dopunskoj koli u Egiptu gdje je predavao sociologiju, filozofiju i logiku. Proveo je pet godina na elu te ustanove, kao njen direktor.Po otvaranju Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu (tada Islamskog teolokog fa-kulteta) 1977. godine dr. Ahmed Smajlovi je imenovan vanrednim profesorom na predmetu Akaid i Islamska filozofija te ostaje predava iz tih oblasti sve do svoje smrti.Pokrenuo je 1. decembra 1978. godine asopis Islamska misao". Bio je urednik prvih sedamnaest brojeva.Zbog velikog doprinosa u izgradnji Islamskog centra u Zagrebu dananja Islamska gimnazija, a ranije medresa nosi njegovo ime. Dr. Ahmed Smajlovi je umro 11. august 1988. godine u Sarajevu.

4 Ahmed Smajlovi, Abduhuova metoda tumaenja Kurana, Glasnik, VIS, Saraje-vo, br. 11-12, 1975., str. 511.

5 Isto, str. 512.


Islamski uenjaci, istie Abduhu, su morali poznavati vrijeme u kojem ive primjenjujui islamske propise onako kako ih valja shvatiti u odree-nom vremenu i permanentnoj kur'anskoj progresivnosti.

Meutim, oni su mislili da je svo znanje samo u knjigama koje su napi-sane u ranija vremena i u ranijim uslovima. Jednostavno, nisu bili u stanju da shvate da je islam dat za svako mjesto, narod i vrijeme.

Abduhu je prije svega bio naunik. Stoga je tako i priao Kuranu do-kazujui da novovjekovna nauna metodologija nije nita novo za Kur'an. Kuran je prepun ajeta koji podstiu ovjeka da usmjeri svoj pogled ko-smosu koji predstavlja otvorenu knjigu koju moe da ita svaki ovjek i svaki onaj ko razmilja o Boijem stvaranju i njegovoj mudrosti.

Kuran cijeni ljudski razum vie nego se uope i misli. Stalno mu se obraa, upozorava ga i otvara mu najire vidike.

Zbog toga Abduhu smatra da je racio nalizam jedan od osnovnih teme-lja o kome se mora voditi rauna pri razumijevanju i tumaenju Kurana i uvoenju ovjeka u njegov svijet.

Abduhu se otvoreno protivio opirnosti tumaenja onih dijelova Kur'ana, koje on sam daje kratko i koncizno.

Ranija tumaenja ovih dijelova bila su u najvie sluajeva ba zirana na israilijatima. Zbog toga ih je nuno odbaciti i potpuno prevazii, bazirajui se pri tumaenju Kurana na Kuran i ovjeku dostupne naune rezultate.

''Svaki vid tumaenja Kur'ana zahtijeva krajnju opreznost. Kur'an se ne smije svoditi na okvire obine naune metodologije, nego se mora nasto-jati svim raspoloivim sredstvima ouvati svetost Kur'ana.''6

Kuran ne moe biti izolovan od stvarnog islamskog ivota. Potrebno je sve uiniti da Kur'an postane neposredni zakonodavac ivota, djelovanja i rada muslimana.

Is lamsko drutvo, kae Abduhu, mora se otvoriti isto onako kao to Kuran otvara ljudske umove, jer je samo tako mogue sagledati, ocijeniti i uvi djeti ta mu je potrebno za napredak, razvoj i osloboenje.

6 Isto, str. 513.



MODERNIZAM I TRADICIONALIZAM U TEFSIRU MUHAMMEDA ABDUHUAAbduhu odbacuje sva ranija tumaenja Kur'ana koja nisu u skladu sa

njegovom metodom u egzegezi kur'anskog teksta kao to su razne prie nekih ranijih komentatora Kur'ana o poslanicima i narodima, o knjigama i mudizama, o stanov nicima peine itd. Muhamed Abduhu je strogo vodio rauna da ne pree granice koje tekst ne moe podnijeti.

Neki komentatori Kur'ana su nadugo i nairoko govorili o mjestima koja su u Kur'anu neodreeno spomenuta.

U Kur'anu se kae: ''Uite u ovaj grad i jedite i pijte to god hoete, a na kapiju pognutih glava uite.''7

Abduhu kae: ''Mi neemo pokuavati da odredimo na koji grad se misli u ovom ajetu budui da ni Kur'an nije pokuao odrediti grad kao ovaj ili onaj.Vanost i znaaj ovog stavka ne zavisi od egzaktnog odreenja ta-kvih pojedinosti, ve poiva u upozorenju na zahvalnost prema Bogu.''8 Za Abduhua odredbe Kur'ana i sunneta su sutinske i nepromjenjive, dok su miljenja uleme podlona promjenama i kritici.

U pojedinim kur'anskim poglavljima u naslovu ili na poetku samog poglavlja nailazimo na rijei koje su razliito tumaene kod nekih mufe-ssira, kao npr., Elif-Lam-Mim na poetku poglavlja El-Bekare. Muhamed Abduhu ovu i njoj slinim rijeima u Kur'anu smatra imenima poglavlja u kojima se nalaze.

Ako bi neko upitao kakva je razlika izmeu Elif-Lam- Mim i Elif-Lam-Sad, Muhamed Abduhu odgovara da to i nije u naoj moi i da je to pre-puteno Bogu Svemoguem.

Na isti nain on je protumaio dennet i dehennem u koje treba da vjerujemo, ali ne i da razbijamo glavu o tome kakav je dennet i gdje mu je mjesto i kako emo u njemu uivati jer to niko ne zna osim Boga. U de-hennem, takoer, treba da vjeru jemo, ali ne i da raspravljamo o tome kakav je i ime e se vatra potpaljivati, jer to na um ne moe dokuiti.

Njegov tefsir je novo gledanje na Kur'an. On je tumaenje dijela ajeta: "Koliko su puta malobrojne ete, Allahovom voljom, nadjaale mnogobrojne ete!"9, zavrio darviniz mom o prirodnom odabiranju i borbi za opstanak.

7 Al-Bekare, 58. ajet.8 Enes Kari, Kur'an u savremenom dobu, El-Kalem, Sarajevo, 1997., str. 4839 Al-Bekare, 249. ajet.


U tumaenju ajeta u kojima Allah d. . kae:''Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.Ili, oni su nalik na one, koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u punom

mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog gromova prste u ui svoje bojei se smrti-a nevjernici ne mogu umai Allahu. Munja samo to ih ne zaslijepi; kada god im ona bljesne, oni prou, a im utonu u mraku, stanu. A da Allah hoe, mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Allah, zaista, sve moe.''10

Muhamed Abduhu raz lae teoriju elektriciteta, zatim govori o telegra-fu, telefonu i elektrinom tramvaju. O teoriji elektriciteta Kur'an ne ra-spravlja. To spada u domen prirodnih nauka. U Kur'anu se navode prirod-ne pojave samo kao primjer koji bi doprinio dub ljem razumijevanju vjere.

''U poglavlju El-Fil Allah d. . je Abesince, koji su poli na Mekku u namjeri da porue sveti hram Kabu, kaznio na taj nain to je poslao jata ptica koje su na njih bacale grumenje od peene gline. Ajete u kojima Allah d. . kae: ''I protiv njih jata ptica poslao koje su na njih grumenje od gline peene bacale, pa ih On kao lie koje su crvi istoili uinio?'',11 Muhamed Abduhu tu mai na nain koji je vrlo blizu naunim istraivanji-ma zapad nih historiara. On smatra da su Abesinci zaustavljeni epidemi-jom velikih i malih boginja iji su se uzronici nalazili u grumenju koje su ptice bacale na vojsku, a kao dokaz ovome navodi i rivajet Ikrime i Jakub b. Utbe koji prenose da je ova epidemija u arapskim zemljama zabiljeena prvi put u godini koju oni prozvae Amul-Fili.''12

irina pogleda i tolerancija je takoer jedna od karakteri stika Abdu-huova tefsira. To se jasno vidi u njegovom tuma enjima kur'anskog ajeta: ''Onima koji nee da vjeruju doista je svejednoopominjao ih ti ili ne opominjao-oni nee vjerovati.''13 Kufr po Mu hamed Abduhu ovdje zna-i svjesno nijekanje onoga to je Kur'an jasno kazao da je to od Boga, ili svjesno nijekati samu Knjigu ili Boijeg poslanika kao dostavljaa Objave. Jednom rijeju svjesno nijekati sve ono to sainjava sutinu islamskog vjero vanja. Sve drugo, to ne spada u ovo, negatora ne moemo nazvati ka-

10 Al-Bekare, 18-20. ajeta.11 Al-Fil, 3-5. ajeta.12 Jusuf Rami, Tefsir El-Menar, Glasnik VIS, Sarajevo, br. 2, 1978., str. 116. 13 Al-Bekare, 6. ajet.



firom. Neki su proglaavali nevjernicima i one koji se nisu sloili sa nekim pitanjem po kome su miljenja bila oprena.

Suru Abese klasini komentatori, isto tako kao i Abduhu, objanjavaju da je za vrijeme rasprave Poslanika sa nekim mekanskim uglednicima slije-pac, dalji roak Poslanikove ene Hatide, pristupio Muhammedu koji ga nije primijetio ve se okrenuo i namrtio, nastavljajui svoje pokuaje na konvertiranju mjesnih dostojanstvenika, koji nisu bili slijepi, ve bez pro-nicljivosti. Abduhu zatim dodaje da ovi stavci dokazuju da islamska poruka mora biti dostavljena svakome ko ima potpun intelekt, bez obzira na njegov socijalni status.

Osobita vanost koju je Abduhu pripisivao ljudskom intelektu je takoer oita iz njegovog razumijevanja termina furkan. On ovaj termin tumai kao ''razum pomou kojeg ovjek razaznaje istinu od neistine.14''

Novost Abduhuovih komentara Kur'ana izviru iz novog naglaska to ga Abduhu stavlja na Kur'an kao izvor hidajeta.

U Abduhuovom vienju Kur'an nije prvenstveno izvor islamskog prava ili dogmatike ili prilike za filologe da pokau svoju strunost.

Abduhu je pokuao podstaknuti itatelje shvatanju ograniene vanosti tradicionalnih komentara koji ne doprinose hitnom rjeavanju problema sadanjosti.

Kur'an je knjiga iz koje muslimani trebaju izvesti svoje ideje o ovom i buduem svijetu.

Time se dolazi i do dinaminog tumaenja Kur'ana, a ono je tumaenje iz svog vremena i u kontekstu drutvenih i civilizacijskih problema sada-njosti, s ciljem da se tim tumaenjem utie na promjenu stanja u kojem se nalazi islamski svijet.

Otuda i njegova sljedea izjava: Moemo rei da je dahilijjet dananjeg vremena jai od dahilijeta i zabludjelih ljudi iz vremena Vjerovjesnika a. s.

Abduhu je miljenja da mubhem stvari koje nisu objanjene Kur'anom i ne treba objanjavati, nego ih prihvatiti kao takve.

Idma' vie nema snagu prva dva izvora islama (Kur'ana i sunneta), niti je nepogreiv. Individualno tumaenje, ne samo da je poeljno nego i oba-vezno za one koje posjeduju neophodno znanje i intelektualne sposobnosti.

14 Enes Kari, Kur'an u savremenom dobu, El-Kalem, Sarajevo, 1997., str. 479.


Abduhu koristi dva principa u tumaenju Kur'ana i to: maslaha ili opu korist i talfik ili eklekticizam, odnosno, tumaenje erijata sustavnom komparacijom miljenja klasinih pravnika. U svojstvu egipatskog muftije poznate su tri njegove transvalske fetve: doputanje kamate na deponovani novac u bankama, doputenje koritenja mesa ivotinja koje nisu zaklali muslimani i doputenje noenja netradicionalne nonje poput eira.

Abduhu ne priznaje neke tradicije koje su nairoko upotrebljavali kla-sini kometatori, a to se posebno odnosi na israilijjat tradiciju. Smatra da je kur'anski tekst generalno prijemivamm, dok mnogi klasici smatraju da je tekst hass.

Muhamed Abduhu npr. suru Al-Falak tumai kao upozorenje protiv kleveta koje upropatavaju.

Kur'an prema shvatanju Abduhua nije knjiga zakona, znanosti ili histo-rije, nego rije Boija. Muhamed Abduhu kae: ''Nae poznavanje Kur'ana je nae poznavanje Boga.''15

Princip koji se ponavlja kroz komentar Menar da Kur'an mora biti objanjen Kur'anom (Tefsirul-Kur'ani bil Kur'ani) takoer je stimulirao filoloki rad na Kur'anu.

''Abduhu naglaava da se Bog u Kur'anu obraa ljudima koji su ivjeli u vrijeme njegovog objavljivanja na njihovim vlastitim rijeima i na njiho-vom vlastitom jeziku.

Abduhuova gledita o interpretaciji Kur'ana i prirodnoj historiji nisu potpuno konzistentna sa njegovim drugim gleditima.

U jednom glasovitom pasau, Abduhu pretpostavlja za dine da bi mo-gli biti mikrobi. Munje o kojima Kur'an govori on tumai kao elektricitet, telegraf, telefon, itd.''16

Abduhu tvrdi da je spoznao kako je inistiranje na jednoj vrsti tefsira dovelo do pojave razliitih pravaca u islamu i dovelo je do ljudskog zabo-rava istinskog znaenja kur'anskih rijei. On veli da je pravi tefsir onaj koji promatra Kur'an sa stajalita da je on vjera i univerzalni vodi, to je Boji nedugovani dar ljudima.

On takoer tvrdi da Kur'an nije objavljen prvoj zajednici zato to su oni bili neto posebno u poetku ummeta, ve se radi o objavi ljudskim biima kojima je trebalo Otkrovljenje, te im je zbog toga Kur'an objavljen kao uputa.

15 Isto.16 Isto., str. 492.



ZAKLJUAKU ovom radu nastojali smo ukratko ukazati na Abduhuovu metodu tu-

maenja Kurana koja ima posebno mjesto meu nekoliko veoma zani-mljivih tendencija novovjekovnih tumaenja Kur'ana. Samo jezgro Abdu-huova sistema razumijevanja kur'anskih poruka jeste njegova neodlunost prihvatanja grae van samog Kur'ana. Jedna od njegovih glavnih teza je da je smatrao nezamislivim istu erudiciju, a koja se sastoji u globalnom go-milanju materijala bez paljivih odabira, na osnovu toga i izrie svoj stav.

Muhamed Abduhu se borio protiv pria koje su se prenosile o evlijama i njihovim u dotvornim djelima, protiv koritenja israilijata u tumaenju Kur'ana, pro tiv zaahurenosti islamskih uenjaka svoga doba i njihovog slijepog ponaanja, koje ih je odvelo tako daleko da su bili poeli zapo-stavljati Kuran i Hadis. Smatrao je da je Kur'an najbolji tuma Kur'ana.

Muhamed Abduhu je svojim radom kao i tumaenjem Kur'ana, uspio da Kuranu i sunnetu vrati njihovo pravo mjesto, pozivajui muslimane da upotrebom uma i rasuivanja ostvare kuransku zadau, preporode svoj ivot i iskoriste nauni progres koji je ostvario zapadni svijet.

Abduhu je prije svega bio naunik. Stoga je tako i priao Kuranu do-kazujui da novovjekovna nauna metodologija nije nita novo za Kur'an.

Muhamed Abduhu je smatrao da Kuran ne moe biti izolovan od stvar-nog islamskog ivota. Potrebno je sve uiniti da Kur'an postane neposredni zakonodavac ivota, djelovanja i rada muslimana. Is lamsko drutvo, prema miljenju Abduhua, mora se otvoriti isto onako kao to Kuran otvara ljud-ske umove, jer je samo tako mogue sagledati, ocijeniti i uvi djeti ta mu je potrebno za napredak, razvoj i osloboenje.

LITERATURA:1. Abduhu, Muhamed, Risale et-Tewhid (rasprava o islamskom mo-

noteizmu), Sarajevo, 1989.2. Abduhu, Muhammed, Tefsir Amme dzuza, Islamska dioniarska

tamparija, s arapskog preveo ukrija Alagi. Sarajevo, 1933.3. Abduhu, Muhamed, O tumaenju Kurana, preveo ukrija Alagi,

Sarajevo 1920., Takvim, 1980. 4. Abduhu, Muhamed, Poslanstvo Muhammeda a. s., Misbah, br.

20-21, 1/1912-13.


5. Abduhu, Muhamed, Praktino tumaenje Kurana, s engleskog preveo Enes Kari, Glasnik Sarajevo, VIS, L/1987.

6. Abduhu, Muhamed, Tumaenje kuranske sure el-Kewser, Islam-ska misao, br. 78-79, 7/1985.

7. Abduhu, Muhamed, Saeta povijest islamske teologije, Glasnik VIS, br. 1, 49/1986.

8. Abduhu, Muhamed, Kuran, s arapskog preveo Muharem Omer-di, Islamska misao, Starjeinstvo IZ u Bosni i Hercegovini, Sr-biji i Hrvatskoj, Sarajevo, VIII/1986.

9. Kari, Fikret, Drutveno-pravni aspekti islamskog reformizma, Sarajevo, 1990.

10. Kari, Enes, Kur'an u savremenom dobu, Sarajevo, BKC, 1997.11. Kari, Enes, Prilozi za povijest islamskog miljenja u Bosni i Her-

cegovini XX stoljea, Sarajevo, El-Kalem, 2004.12. Kari, Enes i Demirovi, Mujo, Reis Demaludin auevi: prosvje-

titelj i reformator, Ljiljan, Sarajevo, I i II, 2002.13. Kari, Enes, Tumaenje Kur'ana i ideologije xx stoljea, Bemust,

Sarajevo, 2000.14. Korkut, Besim, Kur'an s prevodom.15. Lati, Demaludin, Klasine kole tefsira-Hrestomatija, Fakultet

islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo, 2008.16. Lati, Demaludin, Metodologija tefsira-Hrestomatija, Fakultet

islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo, 2005.17. Lati, Demaludin, Terminologija tefsira-Hrestomatija, Fakultet

islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo, 2005.18. Rami, Jusuf, Tefsir El-Menar, Glasnik VIS, Sarajevo, br. 2,

1978. 19. Smajlovi, Ahmed, Abduhuova metoda tumaenja Kurana, Gla-

snik, VIS, Sarajevo, br. 11-12, 1975.20. Smajlovi, Ahmed, Demaludin Afganija, Islamska misao, Star-

jeinstvo IZ u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj, Sarajevo, br. 37, 1982.

21. Smajlovi, Ahmed, Demaludin Afganija, Preporod, br. 36, 53/1972.



22. Smajlovi, Ahmed, ejh Muhamed Abduhu, Preporod, br. 117, 1975.

23. Tefsiru-l-Kur-ani-l-kerimi (Komentar Kur'ana), Prva knjiga, Pre-veo s arapskog jezika ukrija Alagi, ''Islamska dioniarska tam-parij'', Sarajevo, 1926. god.

24. http://en.wikipedia.org/wiki/Muhammad_Abduhu

EDIN PETALI


Saudin GOBELJI

MEVDUDIJEVA PERCEPCIJA HADISA

SAETAKPredmet ovog rada je analiza Mewdudijeve percepcije hadisa kao izvo-ra islamskog zakonodavstva. Ebu A'la El-Mewdudi predstavlja jednog od najznaajnijih islamskim mislilaca XX. stoljea. Tekst otkriva kako je specifinost Mewdudijevog miljenja u pogledu odreenih teorijskih pitanja, ostavila znaajnog traga na praktinoj ravni i snano odredila kasnija kretanja u religijskim istraivanjima tog vremena.Kljune rijei: Mewdudi, hadis, islam, pravo, reforma.

MEWDUDI'S PERCEPTION OF HADITH

SUMMARYThe subject of this article is analyzis of Mewdudi's perception of hadith as a spource of Islamic legislation. Abul A'la Al-Mewdudi is one of the most prominent Islamic thinkers of the twentieth century. The text re-veals how the peculiarity of Mewdudi's thought pertaining to theoretical issues have made a huge impact on the practical level and strongly de-termined the later movements in religious research of that time.Key words: Mewdudi, hadith, Islam, law, reform.


UVODZadatak naega eseja bio je predstaviti Mevdudijevu percepciju hadisa

koji predstavlja drugi izvor islamskog zakonodavstva. Mevlana Ebu-l-ala Mevdudi je bio istaknuti revivalist koji je djelovao u vrlo tekim vreme-nima i vodio veliku borbu sa vlastima s kojima je vrlo esto zbog svojih ideja dolazio u sukob i nekoliko puta bio osuivan na zatvor. Naravno, o ovom velikom i hrabrom muslimanskom modernisti, iji je krajnji cilj bilo osnivanje drave na islamskim principima, neto vie emo kazati u nastav-ku eseja. Nakon toga, objasnili smo drutvene i politike okolnosti u kojima je Mevdudi djelovao, kako bismo razumjeli i njegove stavove koje je zauzeo kada je hadis u pitanju.

Mevdudi je zagovarao moralnu regeneraciju muslimanskih drutava u skladu sa islamskim uenjem, a to uenje u prvom redu, sastoji se od Kur'ana i sunneta, koji predstavlja razradu kur'anske misli. Mevdudi je jedan od onih islamskih mislilaca koji je pravio razliku izmeu Muhamme-dovih, a.s, postupaka kao ovjeka i kao Poslanika, te je shodno tome i nje-gova upotreba hadisa bila ograniena, prije svega u islamskom pravu, ali i tefsiru, gdje hadis rijetko upotrebljava kao argument za svoja tumaenja.

Mevdudi sve hadise dijeli na mutevatir i ahad, tj. pojedinane predaje za koje kae da nude spekulativno znanje, te navodi tri miljenja u pogledu njihovog prihvatanja i konstatuje da bi ih bilo pogreno odbacivati jer bi nestalo sveobuhvatnosti i univerzalnosti u vjeri.

BIOGRAFIJA EBU-L-ALA MEVDUDIJAMevlana Ebu-l-Ala Mevdudi (1903-1979) je bio islamski politiar, naj-

sistematiniji i jedan od najutjecajnijih i najplodnijih savremenih islamskih mislilaca. Njegove ideje su ostavile traga na reformistikim kolama i po-kretima od Indonezije do Maroka. Godine 1941., osnovao je intelektualno najrespektabilniji islamski pokret dananjice, Demaati islami.

Mevdudi je roen u Aurangabadu u porodici iji su preci bili ejhovi itij-skog tarikata. Njegov otac je bio meu prvim studentima na Aligarhu mada na njemu nije dugo ostao. Prvo obrazovanje Mevdudi je stekao u krugu po-rodice na arapskom i urdu jeziku. Mevdudijevo poznavanje arapskog je bilo takvo da je u 14. g. na urdu preveo djelo Qasima Emina, El-Meretu dedide. Inicijalno je podravao Indijski kongres, te bio aktivan u Pokretu za hilafet.

Neuspjeh Pokreta za hilafet 1924. predstavljao je prekretnicu u Mevdu-dijevu ivotu, koji gubi vjeru u nacionalizam, postaje sve sumnjiaviji pre-

SAUDIN GOBELJI MEVDUDIJEVA PERCEPCIJA HADISA

ma Indijskom kongresu i udaljava se od proindijskog Udruenja indijske uleme. On polahko poinje zagovarati islamsku antikolonijalistiku platfor-mu. Kada je 1925. mladi musliman ubio hinduistikog lidera koji je predvo-dio napore na prevjeravanju muslimana u pradjedovsku vjeru hinduizam, islam je bio optuen za podrku nasilju. Mevdudi je uzeo na sebe da poja-sni stav islama prema upotrebi sile. Rezultat je bila njegova knjiga Dihad u islamu, jedna od najartikuliranijih eksplikacija o instituciji dihada na-pisana od reformistikih mislilaca kojom je Mevdudi potvrdio svoje mjesto meu muslimanskim autorima. Tri godine kasnije Mevdudi je preselio u Hajderabad i poeo intenzivno pisati. Tu je nastalo djelo Ka razumijevanju islama, tu je pustio bradu i poeo nositi indo-muslimansku odjeu i poeo zagovarati odvojenu kulturnu domovinu za muslimane Indije.

U augustu 1941. Mevdudi sa grupom istomiljenika osniva Demaat-i Islami (Islamsku stranku). Indija je podijeljena prije nego je organizacija dovoljno ojaala da bi imala znaajnijeg uticaja na razvoj dogaaja. Po podjeli Indije, Mevdudi dijeli organizaciju na pakistansku i indijsku. Preo-kupacija samog Mevdudija postaje uspostava islamske drave u Pakistanu i pisanje islamskog ustava. Zbog tih svojih aktivnosti i zbog odbijanja da da vjerski legitimitet akciji vladinih snaga u Kamiru proglaen je neprija-teljem drave i zatvoren izmeu 1948-1950.

etiri godine kasnije, ponovo je zatvoren i osuen na smrt pod op-tubom da je poticao nemire svojim tekstovima protiv ahmedija. Go-dine 1954. presuda biva ponitena, a on puten na slobodu. Jo je dva puta zatvaran 1964. i 1967. zbog opozicije reimu Ejjuba Hana. Na-kon izbornog neuspjeha 1970. podnosi ostavku na mjesto predsjedni-ka organizacije. Iako je i dalje ostao uticajan u stranci, veinu vreme-na je provodio piui. Umro je u Buffalu (New York) 22. 9. 1979. Njegovoj denazi u Lahoreu prisustvovalo je vie od milion ljudi. Iako politiki aktivan nikada nije zapostavio pisanje.

Napisao je blizu dvije stotine - to manjih studija i broura, to velikih kapitalnih djela. Dakako, na prvom mjestu, po znaaju, je njegov komentar Kur'ana Tefhimu-l-Qur'an.1 Njegov komentar Kurana (1942-1972) i danas je jedan od najitanijih komentara na urdu jeziku. On je ujedno i prvi koji je definirao i popularizirao termine kao to su islamska drava, islamska revolucija i islamska ideologija. Kao i za ostale revivaliste, za Mevdudija je drutvena akcija logiki kraj vjerske pobonosti, a vjera je sredstvo dru-tvenog djelovanja. Ipak, Mevdudi nikada nije zagovarao nasilje u promovi-

1 Ebu-l-a'la Mevdudi, Put do mira i spokoja, Rijaset IZ u RBiH, Sarajevo.



ranju islama, a idealnu islamsku dravu je definirao kao teodemokratiju ili demokratski hilafet.

DRUTVENO-POLITIKE OKOLNOSTI U KOJIMA JE DJELOVAO MEVDUDISlabljenje moi muslimanskih drutveno-politikih entiteta, zaostalost

muslimanskih drutava irom svijeta, te slabo stanje njihovih vjerskih, kul-turnih i obrazovnih ustanova imalo je za posljedicu pojavu reformistikih i obnoviteljskih pokreta u 20. st. kao to su pokret Muhammeda ibn Abdul-vehhaba u Arabiji i ah Velijullaha ed-Dihlevija u Indiji koji su se borili protiv uvoenja novotarija i nekih stranih uenja u islamsku vjeru.

Mnogi prosvjetiteljski i reformistiki orijentirani islamski uenjaci poku-ali su dati odgovor na pitanje muslimanske zaostalosti, a jedan od takvih pokuaja je i djelo Emira ekiba Arslana Zato su muslimani zaostali, a drugi napredovali koje je sa oduevljenjem doekano meu islamskim misli-ocima, jer je nudilo svojevrsnu islamsku teologiju osloboenja.2 Najznaaj-nije islamske linosti iz ovog perioda su Muhammed Abduhu, Muhammed Reid Rida i Muhammed Afgani koji su zagovarali ujedinjenje muslimana i njihovu borbu protiv kolonijalnih sila, a njihove glavne ideje su: saglasnost izmeu religije i nauke, osloboenje od slijeenja klasinih autoriteta isla-ma, oivljavanje idtihada i povratak razumijevanju islama na nain kako su to radile prve muslimanske generacije.

asopis El-Menar, kojeg su izdavali Abduhu i Rida, irio je modernisti-ke i prosvjetiteljske ideje koje su svoje pristalice nale od Bosne i Hercego-vine do Indonezije.3 El-Menar je kao glavne krivce za katastrofalno stanje Ummeta proglasio tradicionalistiku, konzervativnu ulemu koja se proti-vila idtihadu, kao i narastajui uticaj sekularnih snaga u muslimanskim drutvima koje su pokuavale marginalizirati islam u drutvenom ivotu muslimana.

Osim pojedinaca koji su zagovarali napredak muslimanskih drutava, tu su takoer, bili i oni koji su osnivali udruenja sa ciljem irenja reformizma i obnove. Tako je Hasan el-Bena osnovao udruenje Muslimanska braa (El-Ihvanu-l-muslimun) ija je kljuna ideja bila da je islam sveobuhvatni nain

2 Kari, Enes: Prilozi za povijest islamskog miljenja u Bosni i Hercegovini, El-Ka-lem, Sarajevo, 2004., str. 272.

3 Sinanovi, Ermin: Drutveno-politika strujanja u modernom islamskom svijetu, Atlas islamskog svijeta, Udruenje ilmijje IZ u BiH, Sarajevo, 2004., str. 772-778.


ivota koji obuhvata politiku, drutvo, ekonomiju i pravo; poruka koja je u tadanje vrijeme bila revolucionarna.4 Ebul-Ala Mevdudi (1903-1979) je pokrenuo Demaati Islami (Jamaat Islami) 1941., u tadanjoj Indiji. Mevdudi je drao da uspjeh i pad civilizacija ovise, u krajnjoj analizi, o moralnoj snazi drutva. Iako je materijalna komponenta takoer vana, za Mevdudija moralna strana igra odluujuu ulogu. Shodno dijagnozi, Mevdudi je pozivao ka moralnoj regeneraciji muslimanskih drutava u skladu sa islamskim uenjima. Jedan od njegovih najznaajnijih doprinosa islamskoj misli je interpretacija koncepta din (vjera). Mevdudi je tvrdio da Islam nije samo religija kako se to esto razumije na Zapadu, nego da on obuhvata sve aspekte ivota. On je bazirao svoju tvrdnju na seman-tikoj analizi rijei din u Kuranu. Ova dva pokreta, Muslimanska braa i Demaat islami, inspirirala su mnoge sline pokrete irom musliman-skog svijeta. Oba pokreta zagovaraju uspostavu islamske drave i primjenu islamskog prava (erijata) u potpunosti.

POSLANSTVO MUHAMMEDA, A.S.Da bismo mogli govoriti i pisati o Mevdudijevoj percepciji Hadisa, bilo

je potrebno vratiti se u prolost i istraiti drutveno-politike okolnosti u kojima je on djelovao kako bismo to jasnije razumjeli njegovo shvatanje ovog drugog islamskog izvora. Temeljno pitanje u islamu, pored Boije Jedinosti, za Mevdudija predstavlja i konanost poslanstva Muhammeda, a.s. Uenja i poruke svih ranijih Allahovih poslanika, uz brojne izmjene i dodatke, sadrani su u njegovom uenju. Stoga, ova uenja jesu jedini izvor Boanske upute i prava, i tvore Vrhovni Zakon koji predstavlja Boiju Vo-lju. Ovaj Zakon, Poslanik, a.s., nam je ostavio u dva oblika:

- Kuran, koji utjelovljuje, od rijei do rijei, upute i zapovijedi Boga i koji je Njegova nepatvorena Rije,

- idealno ponaanje Muhammeda, a.s, to se oznaava kao sunnet, koji razjanjava, obrazlae i primjenom tumai znaenje Kur'ana.5

Poslanik nije bio samo prenosilac Boije Rijei ljudima, ve i Bogom po-stavljeni voa, upravlja i uitelj. On je vodio svoj ivot u skladu s Njego-vim zapovijedima i tako je pokazao muslimanima nain za voenje ivota.6

4 Ibid, str. 2.5 Mevdudi, Sejjid Ebu-l-Ea'la, Zakonodavstvo i idtihad u islamu, Glasnik, Sarajevo,

br. 1, str. 135.6 Ebul-a'la el-Mevdudi (1983) Naela islama, Zagreb.



Prema Mevdudijevim rijeima poslanikova misija je bila da ponudi prak-tini oblik islamske vizije dobrog ivota, nudei svijetu model individualnog karaktera i ljudske drave i drutva kao olienje principa Kurana.7 Dakle, Boiji Zakon je i teoretski i praktino protumaio Muhammed, a.s, ija je dunost pored toga bila da uini da ljudi razumiju njegov stvarni znaaj, da odgoji pojedince i preobrazi ih u disciplinovanu skupinu, da njihovom pomou zapone borbu za promjenu drutva i, konano, da ga oblikuje u reformisanu i reformatorsku dravu i tako pokae da se moe ustanoviti ide-alna civilizacija na naelima islama. Ovo cjelovito djelo Poslanika, a.s, koje je upotpunjeno kroz dvadeset tri godine njegova poslanstva, ini sunnet, koji uz Kur'an predstavlja Vrhovni zakon. Ovaj Zakon ini erijjat.

MEVDUDIJEVO POIMANJE HADISAMevdudi je jedan od islamskih uenjaka koji su ograniili polje poslani-

kog autoriteta pravei razliku izmeu Muhammedovih, s.a.v.s., postupaka kao ovjeka, ljudskog bia i boanski inspirisanog Poslanikovog, s.a.v.s, sunneta.8

Iz njegovih razliitih djela i lanaka moemo izvui sljedee njegove sta-vove o hadisu:

1. kritikovao je metod hadiskih uenjaka kod vrednovanja hadisa. Vrlo sumnjiavo ga je posmatrao,

2. kritikovao je neke hadise i iz El-Buharijevog i Muslimovog Sahiha, posebno u lanku "Meslekul-i'tidal" to je postalo moderno u El-Dema'a el-islamijji pod izgovorom slobode miljenja i istraivanja u islamskom sistemu,

3. prihvata osjeaj kao kriterij vjerodostojnosti hadisa, nakon toga niz prenosilaca i nije toliko potreban,

4. u istom lanku iznosi miljenje o tome da pojedinane predaje (habe-rul-ahad) nude spekulativno znanje.

Dijeli sve predaje na mutevatir (kolektivne), bez obzira bile praktinog ili usmenog karaktera, i ahad (pojedinane). On dalje kae: Prve predaje pruaju sigurno znanje, dok druge daju spekulativno. ta uiniti sa pojedi-nanim predajama postoje tri razliita miljenja:

7 Tafhimu-l-Qur'an, str. 28.8 Mevdudi, Tafhimat, Lahore, 1989, str. 98-113, prema: The Encyclopaedia of Islam,

Leiden, E.J. Brill, 1997, IX, str. 881.


1. Poto ti hadisi nude spekulativno znanje oni se u cjelini trebaju odbaciti, jer ono to je spekulativno nije pouzdano, a ono to je nepouzdano nije dostojno da se slijedi. Meutim, i nakon kratkog promatranja i razmiljanja uvia se neispravnost ovog stava.

Nema sumnje da spekulativno nije sasvim pouzdano, ali to to nije potpuno pouzdano ne znai da se mora odbaciti. Ako je uvjet da bi neto slijedilo da bude potpuno sigurno, recite onda koliko ima pouzdanih stvari (jekinijjat) na ovome svijetu?! Koliko je to ivotnih stvari vezano za pouzdanosti, a odbacuju se nesigurne stvari u cjeli-ni?!

Nakon krae analize bit e vam jasno da ovo pravilo ne vai, niti je mogue da se provodi u ivotu. Odbacivanje nesigurnosti u cjelini jeste greka jednaka prihvatanju nesigurnosti u cjelini."

Nakon ovoga ejh El-Mevdudi podcrtava znaaj pojedinanih preda-ja pa kae:

Odbacivanjem pojedinanih predaja nestalo bi univerzalnosti i sve-obuhvatnosti u vjeri. Nije mogue izvesti potpuni islamski sistem ivota samo iz Kur'ana i mutevatir hadisa. Pojedinane predaje su te koje nam osiguravaju veliku riznicu ispravnih usmjerenja i Posla-nikovih, s.a.v.s., uputa.

2. Druga grupa jesu oni koji su pretjerali u prihvatanju svih hadisa za koje su hadiski uenjaci rekli da su vjerodostojni.

3. Trea grupa jesu oni koji zauzimaju sredinji, umjereni stav, koji se ogleda u tome da se, u potpunosti, ne vee za niz prenosilaca, niti da se u potpunosti oslanja na ocjenu hadiskih znanstvenika o vjerodo-stojnosti, odnosno slabosti nekog hadisa, nego da ponekad prihvata hadis na osnovu unutarnjeg osjeaja (zevqa) da je vjerodostojan, makar njegov niz prenosilaca i ne bio vjerodostojan, kao i da odbaci vjerodostojan hadisa na osnovu tog unutarnjeg osjeaja.9

Interesantno je da kritikuje i one koji poriu sunnet i sve oni koji im u tome pomau, koji prouzrokuju "viruse" koji dovode do odbacivanja hadi-sa u cijelosti. On tako kae: Oni koji odbacuju hadis u cjelini to opravda-vaju njihovom kontradiktornou, ili onim hadisima koji na odreen nain negativno govore o poslanicima (ta'n), ili onim koji se sukobljavaju sa zdra-vim razumom ili se njihovom prenoenje sukobljava s Kur'anom. S ovim

9 Salahuddin Makbul Ahmed, nav. djelo, str. 126-128.



pojedinanim sluajevima oni argumentiraju odbacivanje svih hadisa. Ovo je slino dokazivanju zla jednog naroda na osnovu zla nekoliko pojedinaca.

Poto se svaka predaja razlikuje od druge s obzirom na svoj tekst i niz prenosilaca, o svakoj od njih treba donijeti pojedinani sud, nakon ispiti-vanja, da li se moe prihvatiti ili je treba odbaciti. Prema tome, nastojati donijeti jedan sud o svoj ovoj cjelini ne moe razumna, uravnoteena osoba.

Paradoksalno je, da bez obzira to je ejh El-Mevdudi estoko kritikovao one koji odbacuju hadis, da e se Gulam Ahmed Perviz vie puta posluiti rijeima El-Mevdudija kod odbacivanja hadisa, u emu e vrlo esto citirati i njegov Tefhimat. Tako e Perviz jednom prilikom rei: Moje uvjerenje i uvjerenje ejha El-Mevdudija o poricanju hadisa su identina. El-Dema'a el-islamijja se u tome sa mnom uope ne spori.10

MJESTO SUNNETA U ISLAMSKOM PRAVUMevdudi spominje nekoliko znaajnih momenata:a) Muhammed, a.s, je nakon primanja poslanstva, osim prenoenja

kur'anske poruke ljudima, poveo i pokret koji je imao za cilj razvoj muslimanskog drutva i uspostavu drave. Postavlja se pitanje svoj-stva u kome je Poslanik, a.s, vrio te poslove. Ako su oni izraz pred-stavljanja Boije volje, onda moramo prihvatiti da sunnet posjeduje pravnu mo uporedo sa Kur'anom, a ako prihvatimo da se njegov poslaniki status zavrio prenoenjem Kur'ana, te je nakon toga dje-lovao samo kao obini musliman, tada ne bi bilo osnova smatrati da sunnet ima pravnu obavezu.

b) Kur'an nas jasno upozorava da Muhammed, a.s, nije samo poslanik, nego i Bogom postavljeni voa, uitelj kome su muslimani duni iska-zivati poslunost i na iji ivot je Bog ukazao kao uzor koji e pravo-vjerni slijediti. S obzirom na to da su muslimani u svakom vremenu smatrali Poslanika kao uzora koga treba slijediti, na toj osnovi se i njegov sunnet, uz Kur'an smatra izvorom prava u islamu.

c) Prihvatanjem sunneta kao izvorom prava postavlja se pitanje na koji nain se on moe utvrditi. U odgovoru na pitanje kako se moe sa-znati ta je sunnet Poslanika, koji je djelovao prije vie vijekova, Mevdudi istie dvije nepobitne injenice. Prvo, zajednica i drutvo,

10 Hasanovi, Zuhdija: Sunnet u miljenju i djelo islamskih obnovitelja i reformista, prezentacija.


uspostavljeni na uenju Kur'ana i sunneta Poslanika u prvo vrijeme islama su stalno postojali, a stvarna potvrda toga je slinost koja je i danas uoljiva meu muslimanima cijeloga svijeta u pogledu vjerovanja, naina miljenja, moralnih vrijednosti i mjerila, obreda i ovozemaljskih poslova, poimanja drutva i naina ivota. Druga, muslimani su u svakom vremenu nakon Poslanika prihvatili sunnet kao njihov nain ivota, te je tako sunnet predstavljao osnov sudskih presuda, te su u saglasnosti s njim voeni svi poslovi muslimana.

d) Raspravaljajui o razlikama vezanim za saznanje i ustanovljenje sunneta, Mevdudi se pita ako te razlike ne predstavljaju razlog za naputanje Kur'ana, zato bi predstavljale isprike za odbacivanje sunneta. U prolosti je bilo prihvaeno pravilo da ko god iznese neki stav kao nalog Kur'ana i sunneta duan je predoiti dokaze na kome se zasniva. Ukoliko dokazi budu valjani, reeni stav e biti pri-hvaen od uenjaka Ummeta, a ukoliko taj stav bude lien uvjerljivih dokaza, sam e ugasnuti i nee moi zadobiti presti.

U drugom prigovoru svome referentu, Mevdudi navodi protivrje-nost. On tvrdi da niko nema ovlatenje promijeniti jasne i vaee propise Kur'ana i sunneta, a u izuzetnim uslovima i okolnostima idtihad moe biti upotrijebljen za utvrivanje stanja koja opravdavaju odstupanje od takvih propisa radi prilagoavanja potrebama vremena.

UPOTREBA HADISA U TEFSIRUPremda Boija Objava moe biti dovoljna za uputu, sam Kur'an prema

Mevdudijevom miljenju nije dovoljan po sebi da obezbijedi vostvo za zajednicu. esto Kur'an o nekim temama govori apstraktno i nekomplet-no, zbog ega postoji potreba za konkretnijim i praktinim usmjerenjem i vostvom zajednice. Iz tog razloga, prouavanje sunneta je veoma bitno za tumaenje Kur'ana. Kao prirodna posljedica ove pozicije postoji implicitno odbijanje miljenja da Kur'an tumai samoga sebe, shvatanje da se neki ajet moe objasniti samo u vezi s jednim drugim dijelom knjige.

Pravi klju za Mevdudijev nain tumaenja Kur'ana poiva u zahtjevu za slobodom uvjebavanja intelekta unutar granica i na temelju grae koju pruaju Kur'an i sunnet. Postupak koji slijedi u objanjenju Kur'ana je ponovno preraivanje kur'anske poruke svojim osobnim rijeima, te, kada je podesno, dodavanje prihvatljivih argumenata da se potvrdi njena valja-nost. Ponuena objanjenja tehnikih termina tefsira ili kur'anskih aluzija najee su navedena bez izvora. Jedino se, s vremena na vrijeme, citira



hadis, ali se ne pokazuje stalan interes da se komentar Kur'ana podupre takvim autoritativnim materijalom. Mevdudi je u odreenoj mjeri kritian prema onim hadisima za koje procjeni da su slabi ili neprihvatljivi kao argument u tumaenju pojedinih mjesta. Njegov opi stav spram sunneta naglaavao je da sunnet aludira na praktine implikacije opih principa koji su utvreni Kur'anom, a to je upravo nain na koji Mevdudi koristi hadis da bi razvio smisao pravnih pasaa u Kur'anu.11

ZAKLJUAKEbu-l-Ala Mevdudi je bio jedan od najutjecajnijih islamskih revivalista

i reformista u Indiji u 20. st. koji je zagovarao uspostavu islamske drave i primjenu islamskog prava (erijata) u njoj. Taj islamski zakon ili erijat ine Kur'an i sunnet, koji predstavlja sveobuhvatni aspekt ljudskog ivota i ima veoma znaajnu ulogu u pogledu razumijevanja i objanjavanja Kur'ana. Mevdudi je islamski mislilac koji pravi razliku izmeu postupaka Poslani-ka, a.s, kao obinog ovjeka i kao Boijeg Vjerovjesnika. Sve predaje dijeli na mutevatir i ahad, te navodi tri grupe miljenja u pogledu prihvatanja, odnosno odbacivanja pojedinanih predaja. On je, takoer, i veliki kritiar onih koji poriu sunnet, to dovodi do odbacivanja hadisa.

Smatramo da je Mevdudi izuzetno znaajan i zbog rasvjetljavanja ulo-ge Sunneta kao izvora prava u islamu. Zapravo, odgovarajui na kritike primjedbe referentu Uloga idtihada i podruje zakonodavstva u islamu, on to svoje miljenje potkrepljuje raznim dokazima. Na kraju smo ovaj rad zakljuili sa objanjenjem da Mevdudi vrlo rijetko posee za hadisom kao argumentom u tefsiru, te je u nekim sluajevima i njihov veliki kritiar.

Vidjeli smo da Mevdudi predstavlja Poslanika, a.s, kao uzora koji je postavio principe idealne drave na temeljima islama.

LITERATURA:1. Kari, Enes, Prilozi za povijest islamskog miljenja u Bosni i Her-

cegovini, El-Kalem, Sarajevo, 2004, str. 272.2. , Kur'an u savremenom dobu, Svjetlost, Sarajevo,

1991, str. 633.

11 Kari, Enes, Kur'an u savremenom dobu, Svjetlost, Sarajevo, 1991., str. 633.


3. Mevdudi (el-) Ebul-a'la (1983) Naela islama, IIfso Kuwait, Za-greb.

4. , (1996) Put do mira i spokoja, Rijaset IZ u RBIH, Sarajevo.

5. , "Zakonodavstvo i idtihad u islamu", Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u BiH, Sarajevo, XLV, br. 1.

6. , Tafhimul-Qur'an, Lahore. 7. Sinanovi, Ermin: "Drutveno-politika strujanja u modernom

islamskom svijetu", Atlas islamskog svijeta, Udruenje ilmijje IZ u BiH, Sarajevo, 2004, str. 772-778.

8. Hasanovi, Zuhdija, Sunnet u miljenju i djelu islamskih obnovi-telja i reformista, prezentacija.



Mehmed KICO

SVJETLOST KAO METAFORA U NASLOVIMA NEKIH DJELA FETHULLAHA GLENA

SAETAKAutor se u radu bavi pojmom svjetlosti kojeg osebujni pisac Fethullah Gulen nerijetko upotrebljava kao metaforu unutar svojih djela. Naime, rije je o turskom misliocu, duhovnom lideru i filozofu koji je napisao preko ezdeset djela iz oblasti teologije, filozofije, znanosti, te mistine i moralne teologije. Takoer, autor analizira i Gullenovo kontekstualno vezivanje pojma svjetlosti sa jezikom kao sredstvom za iskazivanje ot-krivenih znakova Apsoluta putem svjetlosti koja dolazi od Njega.Kljune rijei: islam, Fethullah Gulen, svjetlost, metafora, jezik si-stem znakova, obrazovanje, reformizam.

LIGHT AS A METAPHOR USED IN THE TITLES OF FETHULLAH GULEN'S WORKS

SUMMARYThe author of the article discusses the term light, which is often used as a metaphor in the works of Fethullah Gulen. It talks about a Turkish thinker, spiritual leader and a philosopher who has written more than sixty works in the field of theology, philosophy, science, as well as mystic and moral theology. The author also analyzes Gulens contextual use of light as a linguistic term expressing the revealed signs of the Absolute Being by the means of light which comes from Him.Key words: Islam, Fethullah Gulen, light, metaphor, language-sign system, education, reformism.


UVODNe pitajui se za razloge to prevoenje trebam ispuniti posredstvom

prijevoda na arapski jezik, sa zadovoljstvom i zahvalnou sam, prije neko-liko godina, prihvatio ponudu predstavnika izdavake kue Hikmet da na bosanski jezik preizrazim dio opusa znamenitoga savremenoga turskog spi-satelja, Fethullaha Glena, potpisnika preko 60 autorskih djela izvorno pi-sanih na turskom jeziku. Nedavnu ponudu iste uvaene gospode da uzmem uee u promovisanju II toma djela toga velikog autora, Beskrajna svjetlost Muhammed, a.s., zamiljenom kao predstavljanje u 30-tak bosanskoher-cegovakih gradova, bez predomiljanja sam prihvatio, iako uvjeren da za sudjelovanje u promovisanju prednost imaju moje brojne kolege kojima ua struna usmjerenost obuhvata temeljne islamske nauke, tefsir, hadis, Poslanikov, s.av.s., ivotopis, akida, islamsko pravo, i druge, u odnosu na mene pripremanog tokom kolovanja za izuavanje jezikoslovnih disciplina.

Poto sam, prevodei na bosanski jezik sedam djela Fethullaha Glena stekao donekle pouzdane uvide u naravi sadrine njegovih brojnih djela i doseg predmeta njegovoga ukupnoga opusa, nije mi bilo teko uoiti da autor u svojoj spisateljskoj linosti objedinjuje svojstva vrsnog uenjaka, mislioca, pedagoga i pjesnika, a nadasve islamskog aktiviste koji otvoreno poziva u traganje za svjetlou, s kojom vjernik moe druge usmjeravati da idu pravim putem i sebe odravati na tom putu.

Meu djelima Fethullaha Glena, ijim prevoenjem na bosanski jezik su meni ukazani ast i povjerenje, za tri je u naslovu iskoritena svjetlost kao naziv za Allahov neizmjerni blagodar namijenjen stvorenom svijetu i kao metafora koja autora podstie da, manirom prodornog mislioca i iskrenog vjernika, analizira stvari i pojave oko sebe, da bi, kao humanista i reformista, vjernike savjetovao kako se trebaju ponaati i ivjeti u skladu sa zakonima koje je Uzvieni Stvoritelj uspotavio u stvorenom svijetu. Po-red djela Beskrajna svjetlost Muhammed, a.s., koje se nalo u predmetu nesvakidanjeg zanimanja i promovisanja, isti naziv je iskoriten i u naslovu djela koja sam ja preveo, Kur'anska svjetlost na nebu spoznaje (objavljeno) i Sudbinsko odreenje u svjetlu Kur'ana i Sunneta (u pripremi za tampa-nje), kao i u naslovu djela Svjetlosti na putu istine koje je na bosanski jezik preveo moj uvaeni radni kolega, Zuhdija Hasanovi.

MEHMED KICO SVJETLOST KAO METAFORA U NASLOVIMA NEKIH DJELA FETHULLAHA...


SVJETLOST KAO ZAJEDNIKO OBILJEJE NEKIH DJELADa bi se o djelima iz predmeta osvrta neto primjereno reklo sa stanovi-

ta lingvistike, teorije komunikacije i semiotike,1 to spada u podruje kojim se ja bavim kao arabista jezikog usmjerenja, ini mi se da je zgodno krenuti od komentarisanja naslova djela Beskrajna svjetlost Muhammed, a.s.2 Na-ime, naslov je izraen metaforom u ijem sklopu se stavlja znak jednakosti pri imenovanju dviju semantiki i fiziki nesrodnih kategorija poimanja, a to je svjetlost kao plod Stvoriteljevog djela i optika pojava koja se opaa osjetilom vida, na jednoj strani, te Alahov Poslanik, a.s., u ijoj osobi je na najpotpuniji nain zastupljen ljudski rod na planeti Zemlji, na drugoj strani.

Budui da ovjek, kao krunsko Allahovo stvorenje, uspijeva svijet oko sebe vidom opaati zahvaljujui svjetlosti kao izvanjskom okruenju, a razu-mijevati ga pomou uma kojim je prosvijetljen, svrhu postojanja e najlake shvatiti ako uspije prepoznati izvore sredstva pomou kojega opaa svijet i zbivanja oko sebe. Poistovjeujui poruke Kur'ana i Sunneta sa svjetlou u ijem ozraju se mogu traiti odgovori i na najsloenija pitanja koja se tiu ivota i vjerovanja, Fethullah Glen u djelu Sudbinsko odreenje u svjetlu Kur'ana i Sunneta, koristei metaforu svjetlosti, raspravlja o jednom od najteih pitanja iz podruja razumijevanja svijeta oko sebe. Stoga djelo nije zbir odgovora na neka pitanja ..., ve je to prosvjetljavanje vjerovanjem, u kome srce, razum i dua nalaze mir za kojim je potreba nasuna i trajna.3 Poto je svjetlost, kao i sve drugo oko nas, stvorio Uzvieni Gospodar, jasno je da je On i izvor svjetlosti. U Kur'anu se jasno kae: Allah je izvor svjetlo-sti nebesa i Zemlje! ... svjetlost nad svjetlou! (An-Nur, 35)

Opravdano je istaknuti da je Fethullah Glen napisao i tematski srodno djelo, iji naslov glasi Kur'anska svjetlost na nebu spoznaje,4 a u njemu analizira ajete koji ovjeka podsjeaju na obavezu da stalno koristi darova-nu svjetlost iz svijeta oko sebe i pomou razuma, kao posebnoga dara, pro-nie u smisao ivljenja u skladu sa zakonima koje je Stvoritelj uspostavio. U tom smislu su upuene i prve rijei kojima je Uzvieni Gospodar oslovio Svog Miljenika, s.a.v.s.: itaj u ime Gospodara svoga! (Al-`Alaq, 1), koje su bitno odredile njegov cjelokupan poslaniki put.

1 Nauka o sistemima znakova.2 Fethullah Glen, Beskrajna svjetlost Muhammed, a.s., preveo: Sead Ibri, I, El-

Kalem, Sarajevo 2008., II, Hikmet El-Kalem, Sarajevo 2012.3 Safvet Senih, Predgovor, u: Fethullah Glen, Sudbinsko odreenje u svjetlu Kur'ana

i Sunneta, s arapskog jezika preveo: Mehmed Kico, u pripremi za tampanje.4 Kur'anska svjetlost na nebu spoznaje (Adwa'un qur'aniyyatun fi sama'i l-wi\dani),

s arapskog jezika preveo: Mehmed Kico, El-Kalem, Sarajevo, 2011.


Birajui iz Kur'ana prvenstveno one ajete koji govore o svjetlosti, znanju i spoznavanju, autor nas u djelu Kur'anska svjetlost ... vodi prostranstvima vidljivog svijeta i kroz neotkrivene dubine svijeta due. Prema Fethullahu Glenu, Kur'an je oko i srce Svijeta, a svi zakoni prirode i nepoznanice Kosmosa imaju svoj blistavi semantiki odsjaj u njegovim rijeima, u ta uvjeravaju i ajeti: U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noi i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene (Ali Ìmran, 190); U smjeni noi i dana i u onom to je Allah na nebesima i na Zemlji stvorio zaista postoje dokazi za ljude koji se Allaha boje (Yunus, 6); On vam je dao no da u njoj poinak imate, i dan da gledate. To su dokazi za ljude koji uju (Yunus, 67)

Djelo Svjetlosti na putu istine5 je, dotle, izraz promiljanja razliitih pi-tanja ... ivota i drutva (kojima autor pristupa) nekad ... promatranjem alima, nekada promatranjem mislioca, a nekada duom pjesnika ... (koji) ne zaboravlja da je ... on islamski aktivist (kojem je) razum neophodan, ali nije dovoljan, jer tu je (neophodna i) prodorna pronicljivost koja ide dalje od razuma.6

Budui da je krunsko Allahovo stvorenje, obdareno osjetilima kojima se odlikuje nad drugim stvorenjima, Fethullah Glen ovjeku u dunost stavlja brigu da trajno istrauje i spoznaje, da o stvarima i pojavama ne sudi na osnovama njihove vanjtine, ve da raskriva njihove povrinske slojeve, kako bi se promiljanjem i intuicijom unio u njihove dubine i tako ispunjavao obavezu koja mu se u dunost stavlja ajetom: Ne povodi se za onim to ne zna! I sluh, i vid, i razum, za sve to e, zaista, odgovarati. (Al-Isra', 36). Mnogima nisu nepoznati neki ajeti kojima se istie istinski znaaj znanja i spoznavanja, kao to to potvruju i rijei Uzvienoga: Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju! (Az-Zumar, 9). Rijetki su vjernici koji nisu dosta puta uli hadise: Nauka je izgubljena stvar vjernika, gdje god da je nae neka je uzme7 i traite nauku, makar i u Kinu morali ii!8

Dakle, kao sveprisutna svijetlost, Uzvieni Stvoritelj se stvorenom svi-jetu oituje kroz vidljiva i nevidljiva obiljeja svog djela, a ljudskom rodu jo i Svojom blistavom Rjeju. Historiari su saglasni da su se Arapi pred

5 Fethullah Gulen, Svjetlosti na putu istine (Al-Mawazinu aw al-adwa'u fi t-tariqi), s arapskog jezika preveo: Zuhdija Hasanovi, El-Kalem, Sarajevo, 2011.

6 Orhan Muhammed Ali, Uvod prevodioca na arapski jezik, u: Fethullah Glen, Svje-tlosti na putu istine, str. 6.

7 Al-Ìlmu dallatu l-mu'mini, aynama wa\adaha akaraha.8 Utlbu l-ìlma wa law fi s-Sini.


Poslanikovo s.a.v.s. poslanstvo mogli opisivati kao nepismeni. Kur'an tu injenicu istie rijeima: On je neukima poslao Poslanika, jednog izmeu njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih oisti i da ih Knjizi i mudrosti naui, jer su prije bili u oitoj zablud.i (Al-|umà, 2)

KUR'AN I JASNI ZNAKOVIIako se moe slobodno rei da su dobri tumai Kur'ana dobro razumjeli

semiotiku, nepotrebno je na tome insistirati. Dovoljno je podsjetiti na i-njenicu da su cjeloviti iskazi, ili zaokruene misli zapravo ono to klasina gramatika naziva reenicom u Kur'anu nazvani znakovima. Naime, naziv za pojam znak i minimalni diskurs poruke iz sadraja Kur'ana u arapskom jeziku je istovjetan ajet.

O znaaju jezika, ija su osnovna graa rijei, u izraavanju misli, vre-na su obimna istraivanja. Uprkos tome to su nastale mnoge lingvistike kole, jezika nauka je revolucionarne promjene u svoje programe unijela tek poetkom 20. stoljea, u vrijeme kad je poela posmatrati jezik kao sistem znakova koji slue sporazumijevanju. Iako se i ranije, tokom epohe ispitivanja univerzalija u jeziku, znalo da govoriti znai objanjavati misli pomou utvrenih znakova, slojevitost jezikog znaka je na red pomnih posmatranja dola tek poetkom prolog stoljea.9

Zahvaljujui semiotiarima, evropska lingvistika je za jeziki znak i nje-gov znaaj za sporazumijevanje saznala tek poetkom prolog stoljea, a Plemenitim Kur'anom se od prije etrnaest stoljea jasno poruuje da ljudski rod svoga Gospodara moe do poeljne mjere spoznavati na osno-vama 'jasnih znakova' iz svijeta oko sebe, kao manifestacije Stvoriteljeva stvaranja.10 Kompleksnost znakova namijenjenih ovjeku radi sporazumi-jevanja i spoznavanja svijeta, poruke Kur'ana su u sebi, nema sumnje, obuhvatile u doslovnome semiotikom smislu.

Kad je plemeniti Kur'an sljedbenicima zabranio klanjanje zvijezdama i planetama kao stvorenjima, to je trebalo shvatiti kao dokaze postojanja Uzvienog Stvoritelja. U vezi s tim, Uzvieni je rekao: Meu znamenjima Njegovim su dan i no, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, ve padajte licem na tle pred Allahom, koji ih je stvorio, ako elite da se samo Njemu jedinom klanjate. (Fussilat, 37)

9 Grammaire generale et raisonnee (Arnold - Lancelot), Port Roayal, Republication Paulet, Paris, 1969., str. 1.

10 Mehmed Kico, Bosanski jezik i batinici, El-Kalem, Sarajevo, 2001., str. 26.



SVJETLOST U LIKU I PONAANJU POSLANIKA ISLAMAZa razliku od djela Kur'anska svjetlost ..., gdje se o porukama Kur'ana

govori kao o neprolaznoj svjetlosti pri kojoj ljudi do Sudnjega dana tre-baju tragati da bi pronalazili pravi put, djelo Beskrajna svjetlost ... govori o Poslaniku islama, s.a.v.s., kao autentinom dostavljau Allahove, d.., Rijei, koja je svoj puni sjaj ostvarivala u njegovome blistavom tumaenju i postupanju. Uzvieni Allah je izabrao Muhammeda, s.a.v.s., da bude uzor ljudskom rodu, uinivi njegov ivotopis primjerom u koji e se vjernici ugledati. O tome se u Kur'anu kae: Vi u Allahovom Poslaniku imate di-van uzor. (Al-Ahzab, 21)

Odanost Poslaniku, s.a.v.s., uz ugledanje u njegov ivotopis, adresa je na kojoj se stjee ljubav ovjeka prema Uzvienom Allahu, a traganjem za tom ljubavlju, ovjek koji se rukovodi Poslanikovim, s.a.v.s., ivotopisom, ostaje s njim trajno vezan. Uzvieni Gospodar u Kur'anu kae: Reci: Ako Allaha voli-te, mene slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti (Ali ` Imran, 31)

Lijepom postupanju s onima kojima se Poslanik, s.a.v.s., obraao, pouio ga je Uzvieni Gospodar rijeima: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepi nain raspravljaj!(An-Nahl, 125)

Meutim, uprkos neusporedivo lijepom postupanju i obraanju na najljep-i nain, uvijek je na Zemlji, kako u Poslanikovo, s.a.v.s., doba tako i u svim drugim vremenima, bilo onih koji, ne samo to nisu eljeli koristiti Allahov, d.., blagodar svjetlosti, ve su je nastojali i gasiti. O njima se u Kur'anu kae: Oni ele da utrnu Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah e uiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima. (As-Saff, 8)

POSEBNA OBILJEJA DJELA BESKRAJNA SVJETLOSTAko bi se o djelu Beskrajna svjetlost ... eljelo govoriti sa stanovita

sadrine, nezaobilazno bi bilo usporediti ga s mnogobrojnim tematski srod-nim djelima koja su nastajala tokom niza od 14 stoljea, a i sada imaju tendenciju da se zanavljaju i dalje umnoavaju. Dobro se zna da o ivo-topisu Poslanika, s.a.v.s., ima uistinu mnogo djela, poevi od zamanih radova muslimanskih klasika, Ibn Ishaqa (umro 151.h/768),11 Al-Waqidija

11 Muhammad ibn Ishaq, napisao je djelo Poslanikov ivotopis (As-Siratu n-na-bawiyyatu), koje je kasnije sluilo kao nezaobilazan izvor brojnim srodnim djelima.


(umro 207.h/822),12 Ibn Hiama (umro 213.h/828),13 i drugih, preko rado-va orijentalista, kakvi su bili Smith,14 Watt,15 Besant,16 Rodinson,17 Gibb,18 Blashere,19 zatim estiti konvertit Siraduddin Abu Bakr (alias Martin Lings)20 i Annemarie Schimmel,21 do modernih arapskih i drugih spisate-lja, kao to su As-Sibaì,22 Harun,23 Qalàh\i,24 Haykal,25 Hamidu l-Lah26 i Al-Mubarakfuri.27 Vrijedno spomena je i autorsko djelo Safveta Halilovia, pod naslovom Sira,28 napisano za potrebe izuavanja istoimenog predmeta koji autor predaje na Islamskom pedagokom fakultetu u Zenici.

12 Muhammad ibn Ùmar, napisao je djelo Poslanikovi vojni pohodi (Al-Magazi n-nabawiyyatu).

13 Iako je djelo Poslanikov ivotopis oigledno preuzeo od Ibn Ishaqa, mnogi ga, zbog mjere s kojom je preradio to djelo, smatraju autorom vlastitog djela, a njegov rad je poznat pod naslovom Poslanikov ivotopis od Ibn Hiama (Siratu Ibn Hiam).

14 Bosworth Smith, Mohammad and Mohammadanism, London, 1947.15 Watt Montgomery Watt, Mohammad at Mecca, Oksford, 1953.16 Annie Besant, The Life and Teachings of Mohammad, Madras, 1932.17 Maxim Rodinson, Mahomet, Paris, 1961.18 Hamilton A. R. Gibb, Mohammedanism, London, 1969.19 Regis Blashere, Le Probleme de Mohamet, Paris, 1952.20 Martin Lings, Muhammad - His Life Based on the Earliest Sources, Lon-

don, 1983. 21 Annemarie Schimmel, And Muhammad Is His Messenger - The Veneration of the

Prophet in Islamic Piety, The University of North Carolina Press, 1985.22 Mustafa as-Sibaì, Vjerovjesnikov ivotopis (As-Siratu n-nabawiyyatu).23 Àbdu s-Salam Harun, Tahribu Sirati Ibn Hiam, Bejrut,1988., kod nas preveo

Mustafa Prljaa (Poslanikov ivotopis, Bemust, Sarajevo, 1998).24 Muhammad Rawwas Qalàh\i, Dirasatun tahliliyyatun li aksiyyati r-Rasuli Mu-

hammadin, s.a.v.s., min kilali siratihi -arifati, Bejrut, 1998., kod nas preveli Safvet Halilovi i Mehmed Kico (Linost posljednjeg Allahovog Poslanika, El-Ka-lem, Sarajevo, 2006).

25 Muhammad Husayn Haykal, Hayatu Muhammadin, Kairo, 1963., kod nas preveli Murat Dizdarevi i drugi (ivot Muhammeda, a.s., El-Kalem, Sarajevo, 2004).

26 Muhammad Hamidu l-Lah, Muhammadun, s.a.v.s, - sifratun hiwariyyatun, kod nas prevo i struno obradio Nerkez Smailagi (Muhammed, a.s., knj. I, ivot, knj. II Djelo, Zagreb, 1977).

27 Safiyyu r-Rahman al-Mubarakfuri, Ar-Rahiqu l-maktumu, kod nas prevela Subhija Hadimejli Skenderovi (Zapeaeni dennetski napitak, Sarajevo, 1998).

28 Safvet Halilovi, Sira ivotopis Posljednjeg Allahovog Poslanika, Islamski peda-goki fakultet u Zenici El-Kelimeh Novi Pazar, Zenica Novi Pazar, 2007.



Za razliku od djela u kojima se, ili uvjerljivo portretira ivot Poslanika, s.a.v.s., u datim okolnostima tako su inili klasini muslimanski hroniari ili se, iako uz neskriveno nastojanje da se negira njegovo poslanstvo, ne uma-njuje sjaj Poslanikovog, s.a.v.s., uma to je primjetno u djelu pretenog broja orijentalista djelo Fethullaha Glena, Beskrajna svjetlost ..., govori o Posla-niku, s.a.v.s., kao tumau Allahove rijei, koji prosvjetljava ljudski um, osjetila i spoznajnu sposbnost, kako bi vjernici pravi smisao ivota shvatili upoznajui jednako i svijet oko sebe i univerzum poloen u njemu Stvoriteljevom voljom.

Da se ljudi ne bi nepotrebno mnogo puta, uvijek iznova, iscrpljivali otkrivajui nepoznate tajne, Allah im je kao vodie slao Svoje poslanike. Meu njima je najodabraniji i najblistaviji lik Peata vjerovjesnika, s.a.v.s., koji je u ovom djelu Fethullaha Glena kao beskrajna svjetlost oznaen zato to plod njegovog poslantva treba doprijeti do svakoga kuta Zemlje, u ta se uvjeravamo po tome to se muslimanske zajednice u nae vrijeme osnivaju u Junoj Americi, na Novom Zelandu, u Japanu, kao i u drugim najudalje-nijim krajevima planete Zemlje.

Kao to je Uzvieni Gospodar rekao za Kur'an: Mi Kur'an objavljuje-mo i mi emo ga uvati. (Al-Hi\r, 9) tako je, oslovljavajui Svog Miljenika, s.a.v.s, ohrabrenjem da e ga pomagati u tumaenju Kur'ana, rekao mu: Tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. (Al-Anbiya', 107). Ovdje je zgodno dodati i poznati qudsi hadis koji glasi: Da tebe nije, da tebe nije, ne bih stvorio galaksije.29

ta e predstavljati svjetlost oliena u osobi Poslanika, s.a.v.s., ukorijenjena u sjaju uputa asnoga Kur'ana, lijepo su nagovijestili itelji Jesriba, sadanje Medine, u kojoj je osnovana prva muslimanska zajednica, gdje su Poslanikov, s.a.v.s., prelazak iz Meke doekali rijeima: Mjesec nas obasjava iz pravca Seni-jetu l-Veda'a tebi koji poziva trebamo zahvaljivati i veliati Allaha.30

SVJETLOST KAO VODILJA U OBRAZOVANJU I DJELOVANJU FETHULLAHA GULENAAko bi trebalo tragati za razlozima to Fethullah Glen o plemenitom

Kur'anu i Poslaniku, s.a.v.s., govori kao o neprolaznoj, odnosno beskrajnoj svjetlosti, o svjetlostima i svjetlosnom ozraju, u odgonetanju je poeljno

29 Law laka, law laka, ma kalaqtu l-aflaka.30 Talaà l-badru àlayna min Laniyyati l-wadaì wa\aba -ukru àlayna ma daà

li l-Lahi daì.


krenuti od njegovog roenja i odgajanja u okrilju estite porodice, u kojoj ga je majka poela Kur'anu pouavati im je navrio etiri godine, kojoj je domain bio otac ljubitelj knjievnosti i vjeronauke, priznat nastavnik arapskoga i perzijskog jezika, ija kua je ugoavala uenjake i sufije iz okoline. U takvim okolnostima je Fethullah Glen rano stekao naviku da se drui sa starijima i slua njihov razgovor.

Tokom studija, Fethullah Glen se upoznao sa studentskim pokretom En-Nur (Svjetlost), ije utjecaje je u znatnoj mjeri prihvatao. To je bio jedan sveobuhvatan preporoditeljski pokret koji je, nekoliko decenija rani-je, poveo Bediuzzeman Said Nursi, ije je djelo Rasa'ilu n-nuri (Poslanice svjetlosti) na Fethullaha Glena izvrilo veoma snaan utjecaj.31

Meu rijetkim borcima koji su se hrabro suprotstavljali agresivnom sekularizmu Kemal-pae Ata Turka, najistaknutiji je bio upravo Said Nu-rsi. Nakon zavrenoga Prvoga svjetskog rata, iz kojeg je, kao komandant pukovnije, izaao s ordenom narodnog heroja, Said Nursi je bio uasnut sekularizmom koji je uzimao maha u redovima oficira i slubenika. Uvi-djevi opasnost po islam u Turskoj, otvoreno je kritikovao Kemal-pau, nakon ega se suoio s hapenjima i nemilosrdnim progonima. Tokom pro-gonstava je pisao Poslanice koje su kasnije sabrane i objavljene, a njihova sadrina je vrila snaan utjecaj na mlae generacije.32

Nursijevo hrabro nestranaako i nepolitiko djelovanje je zrele plodove po-elo ubirati tek nakon smrti, kroz programe i praktian rad obrazovnoga re-formistikog pokreta, zasnovanog na djelovanju est decenija mlaega vjernog sljedbenika, Fethullaha Glena. To je pokret koji je privukao zavidan broj pri-stalica, ne samo u Turskoj ve i na cjelokupnome turskom govornom podruju.

U ranoj mladosti, Fethullah Glen je bio slubenik u dravnoj upravi nadlenoj za organizovanje vjerskog ivota. Slubu je napustio kako bi razvijao ideje reformistikog pokreta koji se od drugih razlikuje po nagla-avanju znaaja institucionalnog obrazovanja, bez insistiranja na tradici-onalizmu i zastarjelom praktikovanju da've. Za razliku od drugih pokreta, on se ne plai moderniteta, liberalnoga kapitalizma ni tehnolokog razvoja.

31 Vie: Ali A. Allawi, Kriza islamske civilizacije, prijevod s engleskog: Mirnes Ko-va, Dobra knjiga, Sarajevo, 2012., str. 79-80.

32 Djelo se sastoji iz rasprava o porukama Kur'ana koje vjerniku ulijevaju samopo-uzdanje i snagu da odgovore napadima bezvjerstva. Kao posebnu zanimljivost, vrijedno je primijetiti injenicu da je jaanje vjerovanja u snagu Kur'ana u po-gledima Saida Nursija na oivljavanje islamskog morala bilo vanije od osnivanja neke stranke ili politikog pokreta.



Tako uspijeva biti alternativa i okotalom tradicionalizmu i agresivnom sekularizmu, pridobijajui za sebe intelaktualne elite, dravni aparat, pa i privatni ekonomski sektor.33

Pokret je uspio izvriti veoma snaan utjecaj na medije i obrazovni sistem, a djelotvoran je i u organizovanju monih poslovnih mrea koje domau privredu uspjeno tite od zapadnjaki orijentisanih organizacija i korporacija prisutnih u Turskoj.

Danas taj pokret u svojim okvirima objedinjuje preko 4.000 obrazovnih ustanova, rasporeenih u razliite nivoe, od osnovnoga do doktorskoga, u raznim krajevima svijeta, pronosei blistavu nadu u svitanje nove zore islam-skome svijetu, koja e odagnati mrak despotizma vladarskih oligarhija.

ZAKLJUAK Kao to je svjetlost blagodar Uzvienog Stvoritelja i ozraje u kojem se

osjetilom vida opaaju stvari i pojave, jezik je u vienju Fethullaha Glena blagodar kojim ljudski rod na osnovama razuma i pronicljivosti opaa i tumai vidljive i nevidljive znakove Stvoriteljevoga djela. Jezikom ovjek izraava svoju ljudskost, traga i usmjerava se ka znanju i svoje postojanje produava u ivotu buduih generacija.

Pri prepoznavanju znakova djela Uzvienog Stvoritelja u svjetlosnom ozraju potreban je vid, a pri shvatanju poruka Njegovih Rijei razum i intuicija. Razboritost je za Fethullaha Glena vaan izvor znanja, a pronic-ljivost je vano sredstvo spoznaje. Onaj ko posjeduje razum bez proniclji-vosti, snabdjeven je obavjetenjima s kojima ne moe osjetno napredovati.

Na osnovama pronicljivosti, pravilnoga koritenja razuma i jezika, svje-tlost dana se moe koristiti za lino dobro i dobro pripadnika zajednice, a tama za poinak i kao prilika pomnom promiljanju. Kao i iz svjetlosti, iz tame se, takoer, moe postii dobro uz koritenje razuma i intuicije. U tami potpunije do izraaja dolazi unutranji vid; iz tame se i golim okom vide zvijede koje se ne mogu vidjeti na danjoj svjetlosti.

Zahvaljujui iskrenoj odanosti vjerovanju te vjetom kretanju pomou svjetlosti i kroz neosvijetljene zone ivota, djela Fethullaha Glena odiu snagom i svjeinom, a za pokret koji on predvodi moe se rei da je neto najljepe to se muslimanskom svijetu dogaa u nekoliko posljednjih dece-nija.

33 Ali A. Allawi, op. cit. str. 295.


Stoga sam uvjeren da model reformistikog programa Fethullaha Gle-na zasluuje da se na njega ukazuje, da slui kao uzor za ugledanje u trae-nju puta koji vodi u oporavak savremenoga muslimanskog drutva u svim dijelovima svijeta.

LITERATURA:1. Allawi, Ali A.: Kriza islamske civilizacije, prijevod s engleskog:

Mirnes Kova, Dobra knjiga, Sarajevo, 2012.2. Ali, Orhan Muhammed: Uvod prevodioca na arapski jezik, u:

Fethullah Glen, Svjetlosti na putu istine, s arapskog jezika pre-veo: Zuhdija Hasanovi, El-Kalem, Sarajevo, 2011., str. 5-6.

3. Besant, Annie: The Life and Teachings of Mohammad, Madras, 1932.

4. Blashere, Regis: Le Probleme de Mohamet, Paris, 1952.5. Gibb, Hamilton A. R.: Mohammedanism, London, 1969.6. Grammaire generale et raisonnee (Arnold Lancelot), Port

Roayal, Republication Paulet, Paris, 1969.7. Glen, Fethullah: Beskrajna svjetlost Muhammed, a.s., preveo:

Sead Ibri, I, El-Kalem, Sarajevo 2008., II, Hikmet El-Kalem, Sarajevo 2012.

8. Glen, Fethullah: Kur'anska svjetlost na nebu spoznaje: s arap-skog jezika preveo: Mehmed Kico, El-Kalem, Sarajevo, 2011.

9. Glen, Fethullah: Svjetlosti na putu istine, s arapskog jezika pre-veo: Zuhdija Hasanovi, El-Kalem, Sarajevo, 2011.

10. Glen, Fethullah: Istina o stvaranju i teorija evolucije, s arapskog jezika preveo: Mehmed Kico, El-Kalem, Sarajevo, 2010.

11. Halilovi, Safvet: Sira ivotopis Posljednjeg Allahovog Poslani-ka, Islamski pedagoki fakultet u Zenici El-Kelimeh Novi Pazar, Zenica Novi Pazar, 2007.

12. Hamidu l-Lah, Muhammad: Muhammed, a.s., knj. I, ivot, knj. II Djelo, prevo o struno obradio: Nerkez Smailagi, Zagreb, 1977.

13. Harun, `Abdu s-Salam: Poslanikov ivotopis, s arapskog jezika preveo Mustafa Prljaa, Bemust, Sarajevo, 1998.



14. Haykal, Muhammad Husayn: ivot Muhammeda, a.s., s engle-skog jezika preveli: Murat Dizdarevi i drugi, El-Kalem, Sarajevo, 2004.

15. Kico, Mehmed: Bosanski jezik i batinici, El-Kalem, Sarajevo, 2001.

16. Lings, Martin: Muhammad: His Life Based on the Earliest Sour-ces, London, 1983.

17. Mubarakfuri (al-), Safiyyu r-Rahman: Zapeaeni dennmetski na-pitak, s arapskog jezika prevela: Subhija Hadimejli Skendero-vi, Visoki Saudijski komitet, Sarajevo, 1998.

18. Qal`ah\i, Muhammad Rawwas: Linost posljednjeg Allahovog Po-slanika, s arapskog jezika preveli: Safvet Halilovi i Mehmed Kico, El-Kalem, Sarajevo, 2006.

19. Rodinson, Maxim: Mahomet, Paris, 1961.20. Schimmel, Annemarie: And Muhammad Is His Messenger - The

Veneration of the Prophet in Islamic Piety, The University of North Carolina Press, 1985.

21. Senih, Safvet: Predgovor, u: Fethullah Glen, Sudbinsko odreenje u svjetlu Kur'ana i Sunneta, s arapskog jezika preveo: Mehmed Kico, u pripremi za tampanje.

22. Smith, Bosworth: Mohammad and Mohammadanism, London, 1947.

23. Watt, Montgomery Watt: Mohammad at Mecca, Oksford, 1953.

MEHMED KICO


Orhan JAIZuhdija HASANOVI

SLIJEPI U ISLAMU1

SAETAKU ovom radu ukratko smo pokuali naglasiti razliitost izmeu pojmova slijepac i slijepi u Boijoj objavi (Kur'anu) i islamskoj predaji (hadisu). Boija objava i Predaja kao dva osnovna izvora islama, a samim time i islamskog moralnog nauka govore o slijepim ljudima u pozitivnom smislu, no, s druge strane, osuuju se slijepci koji kraj ouvanog vida ne vide ispravno. Takoer je podcrtana bitnost lijepe rijei u islam-skom nainu svakodnevnog ivljenja i izgradnje meuljudskih odnosa, te osobito u komunikaciji sa slijepim ljudima. U radu je ukazano i na odreene pogreke prilikom prevoenja odreenih kur'anskih pojmova na bosanski jezik, pri emu je kao primjer koriten upravo pojam slijepi. Kljune rijei: islam, Boija objava, Predaja, komunikacija, slijepi

THE BLIND IN ISLAM

SUMMARYThis paper accentuates the difference between the two possible mea-nings of the blind, as mentioned in Divine Revelation (the Qur'an) and the Prophet's sayings (hadith): the one who can't see and the one who doesn't see. The Qur'an and Hadith, as two main sources of Islam and Islamic ethics, talk about the blind in a positive way. However, they both condemn the people who, despite having intact sight, do not see. It also underlines the importance of a kind word in Islamic way of living and establishing good interpersonal relations, especially in communica-tion with blind people. The essay points out certain errors that occur in the process of translation of some Qur'anic terms into Bosnian, and the example used is the translation of the term blind.Key words: Islam, Divine Revelation, Hadith, communication, blind

1 Rad je prethodno objavljen u asopisu Jahr, Vol. 4., br. 7., 2013., kojeg izdaje Katedra za drutvene i humanistike znanosti u medicini, Medicinski fakultet Sve-uilita u Rijeci.


UVODLjudski govor je velianstveni dar Boiji kojim je darovano krunsko

stvorenje Boije- ovjek. Ljudska bia meusobno se sporazumijevaju uz pomo rijei koje izgovaraju ili ih pak piu. Ona predstavlja osnovnu gra-diteljsku jedinicu u izgradnji odnosa meu ljudima. Jezik koji je mono oruje u arsenalu meuljudskih odnosa moe biti i destruktivna snaga koja rui viegodinja prijateljstva, ili ,pak, povrjeuje drugog ovjeka. S druge strane, lijepa i dobrohotna rije, koja je iskrena, dobronamjerna i plemeni-ta, moe mnogo utjecati u izgradnji jaih meuljudskih odnosa.

Posebna skupina ljudi koju katkad svjesno, a nerijetko i nesvjesno, po-vrijedimo nesmotreno izgovorenom ili pak pisanom rijeju jesu slijepi ljudi. Naalost, u naem jeziku esto se koriste rijei runog znaenja poput: oravac, oravi, oro, slijepac i slino, da bi se njima oznaili slijepi ljudi. Pri tome je neophodno biti svjestan da je slijepi ovjek osoba koja ne vidi oima, jer to su ljudi koji su roeni slijepi, ili su ,pak, tijekom svog ivota ostali bez oinjeg vida. Za razliku od slijepe osobe, na drugoj strani, nalaze se slijepci koji imaju oinji vid, ali ne vide istinu i ne sagledavaju istinsku bit stvari. Slijepci su zapravo ljudi koji ne vide istinu, zatim oni koji je ne ele vidjeti ili je pak poriu.

Kroz povijest ljudske civilizacije su ivjeli slijepi ljudi koji su umnogome opeatili vrijeme svojim djelovanjem ugradivi u njega dio sebe i ostavivi u naslijee grandioznu znanstvenu, knjievnu i umjetniku ostavtinu. Meu znamenitim slijepim ljudima bili su pjesnici poput Homera, Johna Miltona, zatim grkog kralja Edipa, biblijskog junaka Samsona, ili pak amerikog pisca Jamesa Joyca. Meu slijepim bili su slikari poput Eduarda Degasa, Claudea Moneta, Franciscoa Goye, Joshua Reynolds itd. Takoer slijepi lju-di su bili i politiari, kompozitori, znanstvenici, no, ovom prilikom neemo iznositi njihova imena zbog duljine teksta.

Slijepi ljudi imaju osobito mjesto i u islamu. Naime, slijepi se spomi-nju na stranicama islamskih svetih Tekstova, Kur'ana i hadisa. Spomenuti nepresuni izvori vjere u islamu smjerodavni su za moralni nain ivljenja vjernika. No prije nego to iznesemo vienje o slijepim ljudima u islamu, ukratko emo se osvrnuti na spomenute izvore islama, te ukazati na njihovu vanost u moralnom ophoenju s ljudima, koje se manifestira kroz komu-nikaciju.

ORHAN JAI I ZUHDIJA HASANOVI SLIJEPI U ISLAMU

IZVORI MORALNE TEOLOGIJE U ISLAMUIslam je uz judaizam i kranstvo jedna od tri monoteistike objavljene

religije Ibrahimovskog (Abrahamovskog) okota. Meu nabrojanim reli-gijskim tradicijama postoje znakovite slinosti i to osobito u moralnom naukovanju i periodizaciji svete povijesti, ali, s druge strane, sveprisutne su i izvjesne razlike koje su prvenstveno dogmatskog karaktera. No, u ovom radu nee biti izricane razlike, nego e usredotoenje biti obraeno na moralni nauk islama te vanost rijei i komunikacije u ovoj disciplini sa slijepim ljudima.

Svjetske religije upozoravaju na vanost lijepe rijei, oprosta, ili pak ispomoi nemonim. Jedna od tri abrahamovske religije koja podcrtava vanost odgovornosti, i to osobito u komunikaciji, je islam. Islam, kao i mnoge druge svjetske religije, posjeduje moralni nauk, koji je smjerodavni naputak za ispravno i pravovaljano ljudsko ponaanje.

Bit morala sastoji se u univerzalnom vaenju moralnog pravila, u pri-dravanju univerzalne moralne norme u konkretnim ivotnim situacijama i individualnim postupcima.2 Grana teologije u islamu, koja ima zadatak teiti izgradnji bolje osobe je moralna teologija, ili kazano tradicionalnim islamskim nazivljem ilmul-ahlak. Spomenuta disciplina nalazi svoje uteme-ljenje u svetim spisima islama, a to su Kur'an i hadis. Moralna teologija pouava ljude pravovaljanom ponaanju u svjetlu Boije objave Kur'ana i hadisa, ali takoer se kao dodatni izvor razumijevanja i objanjavanja izvjesnog moralnog problema koriste zaradi razjanjenja i racionalni argu-menti, koji ne smiju biti u koliziji s prethodnim izvoritima.

Dakako i sama moralna teologija pretpostavlja razumsku argumentaciju u utemeljivanju moralnih normi za kojima neprestano traga... U sreditu moralne teologije je ljudska osoba i njezin odnos prema Bogu i, posljedino, prema ljudima.3 U islamu je sveprisutna sprega izmeu nebesa i zemlje, iz-meu rada i molitve, te stoga islam u svom nauku podcrtava neodvojivost vjere i morala koji se neprestano trebaju sveproimati i izgraivati boljeg vjernika, boljeg ovjeka. Islam u svom uenju podcrtava kolu vjere i mo-rala, s tim da sr islama predstavlja Istina Tewhida koji oznaava islamski monoteizam, to jest vjeru u Jednog Jedinog Boga. Nadalje, islam podcr-

2 Ante ovi, "Pojmovna razgranienja: moral, etika, medicinska etika, bioetika, integrativna bioetika", u: Ante ovi, Marija Radoni, (ur.), Bioetika i dijete, Pergamena, Zagreb, 2011., str. 13.

3 Toni Matuli, Oblikovanje identiteta, Glas Koncila, Zagreb, str. 123-124.



tava i uvjerenost u poslanstvo od Boga Boijeg poslanika Muhammeda, kome je prema vjerovanju muslimana dostavljena Posljednja Boija Objava - Kur'an. Uvjerenost srca bitniji je sastavni dio vjerovanja, a svjedoenje je dokaz da neko vjeruje. Islam, ustvari, znai predanost.4 Osim svjedoenja vjere u Jednog i Jedinog Boga, u islamu je i vie nego vaan stil ivljenja koji treba biti usklaen s moralnim naukom islama.

Moralni nauk islama insistira na razluivanju dobra i zla i nastoji afir-mirati stvarne vrijednosti te pouiti nas kako ostvariti krajnji cilj u ivotu. Izvorita moralne teologije su nepresuni sveti spisi islama Kur'an i hadis (Islamska Predaja). Za vjernike muslimane Kur'an je rije Boija koja je preko meleka Dibrila priopena Muhammedu, a.s.,5 zatim je odmah bilje-ena od zapisniara Boije objave, a istovremeno se uvala i u usmenom obliku od uvara Boije objave (ar. hafiza). Kur'an se sastoji od 114 sura (poglavlja) koje se nadalje granaju na ajete (znakove, stihove). Objavlji-vanje Kur'ana Boijem poslaniku Muhammedu, a.s., trajalo je 22 godine, i to od 610. sve do 632. godine. Muslimani vjeruju da je Kur'an ostao nepro-mijenjen ve petnaest stoljea, te da je u potpunosti isti kao to je od Boga preko meleka sputen s nebesa Muhammedu, a.s. Boija objava ili Kur'an, kao takav, predstavlja osnovni izvor, jer su u njemu sadrana temeljna naela vjerovanja, zatim doputenja i naredbe te islamski moralni nauk. Sredinji cilj Kur'ana je ustanoviti odriv drutveni poredak na Zemlji, koji e biti pravedan i utemeljen na moralu.6

Naziv za drugi izvor u islamu na arapskom jeziku je sunnet ili hadis, odnosno Islamska Predaja. Inae, to su rijei i praksa Boijeg poslanika Muhammeda, a.s., te sve rijei i postupci drugih koje je on preutno odo-brio. Jednako kao i u Boijoj objavi, u Predaji se govori o vjeri u Boga, metafizikom svijetu, ali se osobito eksplicira i moralno uenje islama. Cilj i svrha islamskog moralnog nauka jeste izgraditi cjelovitu linost koja e u meusobnoj saradnji s drugim slinim pojedincima graditi, prije sve-ga, harmoninu obitelj, potom funkcionalnu zajednicu, a zatim i zdravo

4 Samir Beglerovi, 'Abd al-Qdir Al-ayln i derviki red kaderija, Fakultet islam-skih nauka u Sarajevu i hadi Sinanova tekija u Sarajevu, Sarajevo, 2009., str. 212.

5 A.s. je skraenica arapske sintagme alejhis-selam, to u prijevodu znai mir s njim, ime muslimani iskazuju potovanje prema Glasonoi rijei Boije Mu-hammedu, ali i ostalim Boijim poslanicima poput Jusufa (Josipa), Jakuba (Jako-va), Isa (Isusa), itd.

6 Fazlur Rahman, Glavne teme Kur'ana, CNS i El-Kalem, Sarajevo, 2011., str. 87.

ORHAN JAI I ZUHDIJA HASANOVI SLIJEPI U ISLAMU

drutvo. Moralni pojedinci kroz organizirano djelovanje konstantno una-prjeuju ljudsku linost, kvalitetu ljudskog ivota openito, istovremeno ne nanosei tetu prirodi i ljudskom okruenju. U takovrsnoj izgradnji opeg dobra, islamski nauk naglaava vanost pojma odgovornosti, koji se u islamskoj teolokoj i filozofskoj literaturi oznaava arapskim terminom at-taklif. Islamski moralni nauk osobito ukazuje na principe odgovornosti i pravednosti, pri emu se osobito potencira vrenje dobra i odgovaranja od zla.

KOMUNIKACIJA U ISLAMUU islamskom nainu ivljenja, koji treba da je upotpunosti izgraen

na vjeri i moralu, ukazuje se ovjeku na koji nain komunicirati s drugim ljudima, kako izgraivati bolje sutra, te poboljati prirodu i slino. No, pri tome je jako vana komunikacija i lijepa rije, istinita i plemenita ri-je upuena drugom ljudskom stvorenju. Islamski izvori podcrtavaju ak i neverbalnu, a ne samo verbalnu komunikaciju. Naime, u jednoj predaji Boijeg poslanika Muhammeda, a.s., stoji da je kazao: Osmijeh svom bratu dobro je djelo!7

Komunikacija je poruka poiljatelja kodirana sukladno njegovim na-zorima, vrijednostima i znanju, a primatelj je dekodira prema osobnim stavovima, uvjerenjima i znanju. Proces vodi pozitivnoj ili negativnoj in-formaciji kojom iznova poinje krug slanja i primanja poruke na osnovu tog modela.8 Ljudi uivaju u interakciji i sam in ukljuivanja u izravnu meuljudsku komunikaciju pridonosi pozitivnim promjenama u emotiv-nom ivotu. Naravno da odnosi i komunikacija s drugima mogu biti i izvor potekoa i osobnih problema, no, ak i tada osobe trae i doivljava-ju odreeni dobitak iz socijalne interakcije. Suprotno tome, nesposobnost ukljuivanja u smisleni odnos s drugima ili izbjegavanje drugih, rezultira, izmeu ostalog, usamljenou i nezadovoljstvom.9 Komunikacija nije samo izmjena informacija. Komunikacija stvara nove, privremene ili trajne su-stave. Svrha komunikativnog dogaaja jest gratifikacija; njen sadraj ovisi

7 Et-Tirmizi, Sunen, Mustafa el-Babi el-Halebi, Kairo, 1975., IV, str. 339. 8 Frank Verheyen, Katrin Mhlbauer, Martin Schulz, Edukacija pacijenata kako

komunicirati s pacijentima Farmaceutski glasnik, (54/1988.), str. 389-396., pre-uzeto iz: Aleksandra Frikovi, Medicina i bioetika, Pergamena, Zagreb, 2010., str. 155.

9 Vie v.: Owen Hargie, The Handbook of Communication skills in theory, Routlege, London, 2006., str. 7 36.



o motivacijskom izvoru, a gratifikacija,

godisnjak_3

Documents