godisnjak rodoca br.8

GODIŠNJAK RodočaGlasilo HKUD Rodoč, br. 8, godina 8., Mostar, prosinac 2010.

Godisnjak Rodoca br8- 2010.indd 1Godisnjak Rodoca br8- 2010.indd 1 17.12.2010. 17:59:4117.12.2010. 17:59:41

GODIŠNJAK

Rodoča

Sretan i blagoslovljen Božić i Novu 2011. godinu

želi vamUredništvo Godišnjaka

Uredništvo lista:

Snježana Vidović Davor Šaravanja Mladen Vidović Ana Babić

Suradnici:

Ferdo Kovač, Anđelko Rogić, Miro Šimunović, fra Marinko Šakota, Anja Vidović, Franjo Šimunović, Vedran Vidović, Silvestar Ištuk, Nikica Cvitanović, Jozefina Pranjić

Izdavač:

HKUD RODOČ

Za sve tekstove u Godišnjaku odgovara Odbor društva.

Tisak:

Suton d.o.o. Široki Brijeg

Tiraž:

400 kom.

Dragi čitatelji! Dokaz da vrijeme doista neumitno teče jeste i osmi broj Godišnjaka u kojem se ponovno družimo.Već smo navikli da u prosincu, svima nama posebnom mjesecu, zajedno osluškujemo zvuk božićnih zvona koja polako najavljuju dolazak tihe ,svete noći. Božić je pred vratima, donosi mir i ljubav koji su nam u ovom beznadnom vremenu doista potrebni. Podijelite ljubav i sreću s drugima kako biste osjetili radost i oplemenili srca. Tako ćemo svi biti sretniji. Sretan i blagoslovljen Božić i Novu 2011. godinu želi vam uredništvo Godišnjaka

Posebnu zahvalnost dugujemo Nakladi Alfa d.o.o. Mostar i Sutonu d.o.o. Široki Brijeg koji su nam omogućili besplatan tisak i ovog broja Godišnjaka.


broj 8, god. 8, prosinac 2010. 3

121 Centar za motrenje i obavješćivanje

122 Dežurni telefon policije

123 Vatrogasno društvo (također i: 310-736)

124 Hitna Pomoć (također i: 315-487)

125 Točno vrijeme

1188 Informacije TH-a Mostar

1278 Prijava telefonskog kvara

1288 Pomoć na cesti

350-128 O. Š. Bartol Kašić

350-129 M. Z. Rodoč

314-868 Ljekarna u ul. Stjepana Radića

314-136 Klinička bolnica Mostar

322-456 Crveni Križ

327-144 Dežurni Operativni u PU Mostar

0800 20 500 Krimolovci

314-890 Vodovod

311-135 Prijava Elektro kvarova

331-992 Hrvatski Auto Klub (HAK)

347-869 Civilna Zaštita

Korisni telefonski brojevi:

SADRŽAJ


4 Godišnjak Rodoča

Dragi Rodočani, Od srca vas pozdravljam i svako dobro od Boga za vas molim. Zajedno sa svima vama radujem se još jednom izlasku novog broja rodočkog Godišnjaka, svojevr-snog ljetopisa, u kojem ćemo kao i u prethodnim brojevima iščitavati u kratkim crtama život Rodoča i njegovih mještana. Vrlo važan dio našega života jest vjera, pa onda kao vjernicima i sve što je uz vjeru vezano, a vrlo je usko uz vjeru, i to živu vjeru, vezana i izgradnja nove crkve u našem mjestu. O tomu ćemo kazati ne-što u recima koji slijede… Na prijedlog uprave Hercegovačke franjevač-ke provincije i Biskupovim Dekretom od 18. kolo-voza 2010. imenovan sam župnikom župe Sv. Petra i Pavla u Mostaru, čiji je bitni dio i Rodoč. Služ-benom primopredajom u Biskupovoj nazočnosti preuzeo sam upravljanje župom 26. kolovoza 2010. Ovim činom, između ostalog, preuzeo sam i odgo-vornost za nastavak izgradnje Rodočke crkve koju je započeo moj prethodnik o. fra Šimun Romić. O tijeku priprema i dosadašnje izgradnje cr-kve mogli ste čitati u prethodnim Godišnjacima, osobito prošlom broju iz 2009. godine. U ovom bro-ju donosimo samo najvažnije događaje u protekloj 2010. godini. Bez sumnje najvažniji događaji u protekloj godini za našu Rodočku crkvu jesu završetak armiranobe-toskih radova i postavljanje otvora. U ožujku 2010, godine posadili smo oko 160 sadnica arizonskog čempresa s desne strane crkve, koji bi trebali biti ograda ali i zvučna izolacija. Slič-no bi trebalo biti urađeno i po ostalim stranama uz rub crkvenoga dvorišta. Tijekom svibnja izlivene su dvije trećine cr-kvenog krova. Prvog lipnja završena je i posljednja trećina krova što je i obilježeno prigodnom sveča-nošću. Naime, taj dan priređen je ručak za izvođa-

OBRAĆANJE NOVOG ŽUPNIKAFRA

STIPE MARKOVIĆAče radova, arhitekte, inženjere, nadzor i sve koje su sudjelovali u izgradnji. Ručak je bio priređen u sa-moj crkvi gdje je bio postavljen i švedski stol za sve koji su željeli doći. Vrijedne rodočke žene donijele su pite, mezu i uštipke. Tristo litara piva darovao je gosp. Ivica Šušnjar iz Posušja. gosp. Ante Mihalj – Kusić iz Rakitna darovao je tri janjeta i jedno ja-nje gosp. Marinko Totić vlasnik mesnice u Rodoču. Šezdeset litara vina za ovu prigodu darovao je gosp. Jure Sušac, a bilo je tu i vina gosp. Anđelka Babića. Gosp. Pavo Bartula je pekao, a gosp. Dragan Drmać Keta je kuhao janjetinu i servirao stolove ra ručak. Petnaestak volontera je posluživalo za vrijeme ruč-ka, a „Trio konoba“ je svirao i pjevao. Ozračje je bilo veselo, kako i priliči za takav događaj, a organi-zacija odlična. Izlijevanjem polukupole nad apsidom crkve, dana 19. lipnja 2010. završeni su armiranobetonski radovi na crkvi. Protekle jeseni započeli smo i s postavljanjem otvora na našoj crkvi, što smo dobrim dijelom pri-veli kraju.Velika želja svih Rodočana, duga više desetljeća, konačno je postala stvarnost! Sagradili smo svoju crkvu! Sasvim je prirodno da smo svi nestrpljivi u iščekivanju kad ćemo svoju crkvu moći koristiti za službu Božju odnosno kad ćemo je vidjeti završenu. Ali, valja nam se, braćo i sestre, naoružati strpljivo-šću. Moramo realno sagledati činjenice, a one su: da se radi o jednom velikom objektu (jednoj od najve-ćih crkava u Hercegovini), pa prema tome i jednoj velikoj investiciji (jednoj od većih na mostarskom području). Također moramo biti svjesni da se nala-zimo u ovom vremenu velike ekonomske krize, glo-balnih razmjera, koja se odrazila i na sve nas. Stoga je crkva koju vidimo i gledamo, u sred Rodoča, pra-vo čudo! Prisjetimo se da su temelji blagoslovljeni 21. lipnja 2009. godine, a armiranobetosnki radovi završeni 19. Lipnja 2010. godine! Zato trebamo biti



Sredstva za izgradnju naše crkve možete uplatiti:

- u župnom Sv. Petra i Pavla u Mostaru,- kod svećenika poslije Svetih misa u Rodoču,- kod članova crkvenoga odbora,- u UniCredit banci u konvertibilnim markama na broj 3381002202871574- u UniCredit banci, na devizni račun: IBAN BA393380604819640206 SWIFT: UNCRBA22

(na bankovne račune uplaćivati uz obveznu naznaku: „izgradnja crkve u Rodoču“).

HVALA VAM ZA

CRKVU U RODOČU fra Šimune Romiću, župniče Ovo su bile pozdravne riječi upućene od čla-nova Vijeća za izgradnju crkve u Rodoču župniku fra Šimunu Romiću pri njegovom odlasku. Podsje-timo se kako je fra Šimun Vijećem predsjedalo od 25.veljače 2007. godine, tada je Vijeće izabrano na Zboru mještana Rodoča, te je donesena i prva Od-luka o prikupljanju novčanih sredstava za izgradnju crkve i prihvaćeno idejno rješenje crkve arhitekta Davora Smoljana. Taj datum ćemo pamtiti. Danas Smo svjedoci kako će želja koja je ti-njala desetljećima u srcima Rodočana biti ostvare-na. Crkva sv. Ivana Krstitelja, iako nedovršena, ar-hitektonsko je djelo koje će služiti na zadovoljstvo i biti na ponos župi sv. Petra i Pavla Mostar, kao i

današnjim i budućim generacijama pučana Rodoča. Ne želeći umanjiti toliki ranije uloženi trud nas mještana i prethodnih svećenika koji su se ne-sebično zalagali za realizaciju ovog projekta, ovim želimo izdvojiti neke značajne aktivnosti na izgrad-nji crkve iz vremena djelovanja župnika fra Šimuna Romića. Niz značajnih predradnji je izvršeno od 20. listopada 2006. godine. Tog datuma su se osigurali svi preduvjeti obraćanje i dobivanje administrativ-nih zakonom predviđenih suglasnosti. Na obraćanje Mostarsko-Duvanjskoj biskupiji, biskupskom ordi-narijatu Mostar, biskup Ratko Perić 20. listopada 2006. godine udovoljava molbi župnika fra Šimuna

ponajprije zahvalni Bogu, našim dobročiniteljima, ali i zahvalni svi jedni drugima, koji smo dajući svo-je priloge i odvajajući od svoje egzistencije, ustvari ugradili dio sebe u tu našu crkvu. Bogu hvala! Samo Živa Crkva može graditi i ovu materijalnu crkvu. Svjesni smo da je pred nama još puno posla. Nećemo stati, nego ćemo ići naprijed. Uz pomoć Božju, ali i vašim zalaganjem nadamo se i vjeru-

jemo da će naša crkva jednog dana i biti dovršena, i da će biti na čast i ponos vas rodočkih kršćana i katolika. Na sve vas koji ste dali ili ćete dati svoje priloge za našu crkvu neka Gospodin svrati svoj po-gled. Neka vam blagoslovi vaš trud i vaše napore. Na sve skupa zazivam Božji blagoslov.

o. fr. Stipe Marković, župnik



Romića za podizanje crkve za liturgijske potrebe vjernika Rodoča, ujedno zazivajući Božji blagoslov svim župljanima. Dobivanjem ove za nas vrlo značajne sugla-snosti istog dana 20. listopada 2006. godine upu-ćuje Molbu Gradu Mostaru Odjelu za urbanizam i građenje za izdavanje urbanističke suglasnosti za izgradnju crkve u naselju Rodoč pri čemu prilaže svu potrebnu dokumentaciju koja su bila preduvjet za obraćanje spomenutom Odjelu. Već 27. studenog 2006. godine dobiva se Urbanistička suglasnost, ko-jom su utvrđeni urbanističko-tehnički uvjeti grad-nje. Slijedi vrijeme izrade projektne dokumentaci-je, usuglašavanje s projektantom izlazeći na mjesto gradnje te pribavljanje drugih suglasnosti, izvješća o kontroli ukupne projektne dokumentacije, izmire-nje obveza za pogodnosti rente i dr. obveza. Novi zahtjev upućuje 21. kolovoza 2007. godine Gradu Mostar Odjelu za urbanizam i građenje, za odobre-nje gradnje crkve u Rodoču prilažući projektnu do-

kumentaciju i konačno 10. listopada 2007. godine dobiva se „RJEŠENJE“ kojim se Mostarsko-Du-vanjskoj biskupiji, župi s. Petra i Pavla Mostar odo-brava izgradnja crkve sv. Ivana Krstitelja u Rodoču. Time je gradnja mogla početi. Tijek gradnje dijelom je praćen i opisivan u prethodnim Godišnjacima Rodoča, ali se svakako podsjetimo sljedećim aktivnosti koje su bile: pri-prema terena, te obimni, zahtjevni iskopi temelja, odabir najpovoljnijeg izvođača za prvu fazu grad-nje zaključno s prvom pločom. Radovi su povjereni tvrtki ICO-GRADNJA Mostar, koja 26. lipnja 2008. godine počinje, a u veljači 2009. godine završava prvu ploču. Znajući kako je sv. Ivan Krstitelj zaštitnik Ro-doča kojeg Rodočani slave, a i crkva nosi njegovo ime, blagoslov temelja nove crkve je upriličen na prvi dan trodnevnice 21.lipnja 2009. godine pri na-zočnosti vjerničkoga puka, znatnog broja svećenika časnih sestara i Crkvenog zbora uz koncelebrirano misno slavlje biskupa msgr. Ratka Perića.



Za vrijeme misnog slavlja naš današnji župnik fra Stipe Marković je pročitao tekst pergamene koji je pohranjen na posebno izgrađeno mjesto u teme-ljima crkve, na čijoj stranici je ispisano i ime fra ŠI-MUNA ROMIĆA, župnika. To će se vječno pamtiti. Gradnja se nastavlja, slijedi natječaj i odabir izvođača, gdje se povjerenje daje Tempo Vranici Mostar, koji su počeli radove početkom kolovoza 2009. godine, a krajem studenog već završavaju po-bočne lođe, što je nešto više od polovine druge faze gradnje. Zimski kišni dani ne dopuštaju tako brzi željeni nastavak radova, pa se izlijevanje krovne deke i završetak druge faze gradnje odradio 1. lipnja 2010. godine, što se također obilježava svečanošću i prigodnim domjenkom u čijoj pripremi su sudje-lovali Rodočani, a priređen je za izvođače i pučane Rodoča. Novosagrađen crkva za kratko vrijeme uspjela se pripremiti za trodnevnice u čast. Sv. Ivana krstite-lja, a misna slavlja su se nastavila održavati i poslije neovisno što je crkva bez vrata i prozora, ovim je fra Šimun Romić želio ubrzati sljedeće radove što i čini dogovarajući izvođače: tvrtku „NIZ“ Mostar za izradu vrata i tvrtku „Eurodoor“ Mostar za izradu prozora. Dovozi 200 sadnica čempresa koji su zasa-đeni i na žalost svih, ljetnim požarom jedan manji broj je izgorio. Vijest kako nas župnika fra Šimun napušta odlaskom u drugu župu zatekla nas je, ali takav je svećenički poziv. Sastanak vijeća za izgradnju crkve održan 19. kolovoza 2010. godine, bio je oproštajni s fra Šimunom, a istom je nazočio naš novi župnik fra Stipe Marković, koji je preuzeo predsje-davanje Vijećem, a time i vođenje daljnjih radova na gradnji crkve. Poželimo mu skupa s nama puno uspje-ha, jer slijedi puno poslova u crkvi, na crkvi, uređenje dvorišta te još mnogo dru-gih poslova. Fra Šimun u želji da uspije koristio je svaku pri-liku, svaki kontakt, svako poznanstvo u promoviranju naše crkve te tako iznala-

zio način za prikupljanje sredstava za gradnju, a ni granice mu nisu bile prepreka. Sjetimo ga se zadnje dvije godine na štandu „Za izgradnju crkve u Ro-doču“ na Sajmu Gospodarstva Mostar, gdje je pro-vodio više sati svakoga dana, iznalazeći donatore među izlagačima i posjetiteljima. Put u daleku Australiju polovinom travnja i svibnja 2009. godine nije bio turistički, već radni. Boraveći mjesec dana na poziv gosp. Nikole Babića prikupljao je novac za nastavak gradnje. Godišnja fi nancijska izvješća su pokazatelj njegovog neumor-nog angažiranja. Hrabrost je bilo prihvati se tako zahtjevnog projekta ne prezajući ni jednog trenutka na okru-ženje u kojem živimo u jednoj političko-ekonom-skoj neizvjesnosti, ipak je nalazio je snage. Uvijek se molio za dobročinitelje i zahvaljivao im i to je urodilo plodom, a plod se jasno vidi pri ulasku u Rodoč sa sjevera ili juga, prolazeći pored Podoča s pogledom na Rodoč, neizbježna je crkva sv. Ivana Krstitelja. Sretni smo što ste dio svog životnog svećenič-kog poziva posvetili I proveli djelujući među nama u Rodoču. Rodočkom puku ostat ćete u neizbrisi-vom sjećanju. Na skromnom daru uručenom u znak sjećanja fra Šimune Romiću, župniku ispisano je:

„HVALA VAM ZA CRKVU URODOČU“

Mladen Margeta



Prvi dan proljeća tekuće godine sasvim sigur-no ostat će vječno utisnut u naše kolektivno pam-ćenje po jednome uistinu jedinstvenom događaju u cjelokupnoj povijesti našeg Rodoča. Dana 21.lipnja 2010. godine održana je prva sveta misa u našoj cr-kvi koja je još uvijek u izgradnji. Ovaj događaj za-vređuje da uđe u kronologiju našega Rodoča, iako su nakon ovog događaja, tijekom proslave Dana Sv. Ivana Krstitelja, održane još tri mise u sklopu uoč-nice.

Prva misa unašoj crkvi

Nažalost, vrijeme nije bilo tako lijepo kao što bismo mogli očekivati za ovo razdoblje godi-ne. Kiša je padala prethodnu noć i cijelo prijepodne da bi na kraju došlo do djelomičnog razvedravanja malo prije samoga početka mise. Ovakvo vrijeme nije spriječilo naše radoznale Rodočane da se rado odazovu u ogromnom broju.

Čast da predvodi misno slavlje pripala je don Velimiru Tomiću, našem misionaru u dalekoj Tan-



VIJESTI IZ ŽUPNOG UREDA

1. Gabrijel Babić2. Gabrijel Puljić3. Ana Čerkez4. Petra Maršić5. Marsela Kovač6. Viktor Čepo7. Gabrijel Božić

8. Matea Čarapina9. Luka Marijanović10. Luka Šunjić11. Peto Krtalić12. Dorotea Vidović13. Leonarda Vidović14. Gabrijel Ćorić

15. Karlo Raspudić16. Kristijan Drago Stojić17. Katja Martinović18. Niko Cvitanović19. Andrej Jurčić20. Petar Trlin

1. Tihomir Andačić2. Marin Arapović3. Nela Azinović4. Stipan Bagarić5. Ines Barbić6. Ivana Bašić7. Doris Bebek8. Pavo Bikić9. Anđelina Brajko 10. Marko Bukovac11. Marko Buntić

12. Nikolina Buntić13. Robert Cvitanović14. Katarina Ćorić15. Lidija Ćorić16. Blaž Drmać17. Mateo Drmać18. Matea Duno 19. Andrea Gašić20. Ljubica Goluža21. Nikolina Jakovljević22. Matea Jonjić

23. Martina Martinović24. Josip Kordić25. Josip Krtalić26. Nevena Kožul27. Vlatka Marić28. Iva Marjanović29. Martin Martinčić30. Marin Matić31. Marko Nikolić

1. Klema Bošković2. Franjka Ćorić3. Dominko Kvesić4. Franjo Cvitanović5. Zorka Stojić6. Mirko Marijanović

7. Pero Đopa8. Ferdo Kovač9. Iva Vidović r. Bevanda10. Mila Babić11. Pero Šagolj12. Vjekoslav Biokšić

13. Stolastik – Vidak Drmać14. Slavka Vidović r. Džeba15. Viktor Cvitanović16. Matija Marijanović17. Ante Marijanović18. Leo Šimunović

RODOČ krizmanici u 2010. godini

RODOČ kršteni u 2010. godini

RODOČ - umrli u 2010. godini

zaniji. Don Velimir imao je na-dahnutu propovijed kojom je uspješno priveo misno slavlje kraju. Tom prigodom zaželio nam je brzi završetak i što sko-rije useljenje u buduću crkvu. Što drugo reći nego da se i mi tomu veselimo. Trebamo na-pomenuti da su don Velimiru koncelebrirali naš župnik fra Šimun Romić uz još nekoliko svećenika. Dječji zbor „ Ma-rijini anđeli“ pod dirigentskom palicom s. Slavice Filipović uljepšao je misno slavlje.

Davor Šaravanja



In memoriamFerdo Kovač

1949. - 2010.

U svibnju ove godine zatekla nas je tužna vijest da nas je napustio veliki čovjek i umjet-nik, dugogodišnji prijatelj i član HKUD-a Ro-doč Ferdo Kovač. Njegova književna i umjetnička ostvarenja govore više od svih riječi…

Posije svega, jedino pjesma ostaje…

Bezbroj puta zapitala sam se što daje umjet-niku toliku snagu i volju da u ovom poma-lo beznadnom vremenu neumorno stvara. Na Ferdinim brojnim promocijama postajala sam

svjesna plodonosnog, stvaralačkog rada koji je Ferdo nadahnuto i iskreno pretočio u svoja djela. Iskreno se nadam da je makar djelić te neis-crpne energije uspio prenijeti na one najmlađe članove HKUD-a Rodoč čiji je bio dugogodiš-nji član. Dvije godine bio je i predsjednik druš-tva. Volio je djecu i djeca su voljela njega. Svo-jom jasnoćom i otvorenošću Ferdo je na osobit način otvorio svoju umjetničku dušu. Iskrenost, spontanost i bezgranična ljubav prema čovjeku i životu uvijek su iznova pobjeđivali. Ferdin ži-vot je jedna velika priča čija fabula ima bezbroj



dijelova. U vrtlogu života teško bismo izdržali da nema smijeha. A Ferdo je sve uveseljavao i svemu davao neki humoristični ton i učio nas kako se živi život dostojan čovjeka. Svestran i otvoren u svemu što je radio Fer-do je živio svoj život, nesebično ga darivao drugima svjestan da život neumitno prolazi i da ništa nije vječno. Svojim pjesmama je savjetovao, pozivao i opominjao „da ljepotu, ako je znamo vidjeti, možemo ponijeti samo u očima“. Tko je kriv onima što im je sunce na dohvat ruku a oni ga

ne vide jer u dušu punu tame ne prodire ni zra-ka svjetlosti a kamoli sunce. Ferdine poruke uvijek su bile jasne i po-učne. Stihom je želio zagrliti cijeli svijet i po njemu prosuti rijeku ljubavi. I uspio je. Živio je s ljubavlju i za ljubav. Njegova djela dokaz su da je bogatstvo u čovjeku, u njegovoj duši i njenoj toplini. A tu prolaznosti nema…

Pjesma je jedinaPjesma je jedinaKojom se život šuti.Pjesma je jedina Kojom drugi život govore.Pjesma je jedina Kojoj život govorimPoslije života Jedino pjesma ostaje…

Dragi Ferdo, hvala vam od srca za sve lije-pe riječi i sva dobra djela koje ste nesebično darivali i u kojima ćete zauvijek živjeti s nama.

Snježana Vidović



Rodoč, 16.siječnja 2010.godine

„Ljudi moji, je li to moguće!?“ Jednom davno ovu rečenicu izrekao je poznati tv-izvjestitelj Mladen Delić. Tu izjavu godinama dr-žimo sinonimom za čuđenje. Naime, zbio se toliko nevjerojatan događaj za naše malo mjesto koji mi nalaže uporabu ove rečenice. Dana 14. siječnja 2010. godine kroz naše malo mjesto pronijeta je neobična vijest. Primijećen

je nestanak kipa Sv. Ivana Krstitelja na Bezdanu, relikvije i svetinje svakoga Rodočana. Očevici su tvrdili da je još u srijedu, 13.siječnja kip viđen na svome mjestu. Nestanak kipa prijavili su Lovre Šu-njić, Mario (Maći) Marijanović i Tomo Marijanović koji žive u blizini Bezdana. Nemila vijest brzinom svjetlosti proširila se našim mjestom. Na prikazanoj fotografi ji koja je nastala sutradan nakon nestanka, mogu se vidjeti ostaci kipa koji su jedini dokaz po-činjenog vandalskog čina. Vidimo da je kip prepo-lovljen pri dnu. Moram napomenuti da ovaj članak pišem dan-dva nakon krađe kipa i još uvijek sam pod velikim šokom. Još uvijek ne znamo ništa o krivcima ovoga gnusnog čina, ali uvjeren sam da ih je moralo biti više jer jedan čovjek ne može sâm podignuti kip te-

Krađa kipa SvetogaIvana Krstitelja s Bezdana Ovaj članak neće biti poput ostalih iz pri-jašnjih brojeva Godišnjaka. Zbog informacija koje sam dobivao nasumično i ovaj članak nasta-jao je u duljim vremenskim odmacima te je pisan kao feljton.



žak oko 150 kg. Pun sam srdžbe i ljutnje. Mada je kršćanki praštati, želio bih da takvi zločinci „gôre u paklu“, a sasvim sam siguran da i većina naših sumještana u ovome trenutku dijeli moje mišljenje. Nek’ ih je sram i stid što su se usudili na tako drzak način ukloniti i oskvr-nuti našu svetinju koja je očito bila smetnja ljudima koji uopće nemaju doticaja s našim malim mjestom. Nadam se da će policajci uspjeti ući u trag počinitelja krivič-noga djela te da će nakon uhićenja kriminalci biti pravično suđeni na temelju ovozemaljskih zakona. Počinitelje treba uhititi i drastič-no osuditi kako bi ta kazna bila opomena njima, a ujedno i svim eventualnim novim počiniteljima o tomu što ih očekuje ako se ponov-no drznu uraditi nešto slično (nama ili drugim ljudima). Isto tako se nadam još rigoroznijoj kazni po Božjim zakonima. Prkosni i ponosni Rodočani,

u to nema nikakve sumnje, upregnut će sve svoje snage te uz Božju pomoć ponovno napraviti i posta-viti kip Sv. Ivana Krstitelja na istom mjestu na ko-jemu je i stajao. „No surrender!“, rekao je u jednoj svojoj pjesmi Bruce Springsteen. Nema predaje, to u ovom trenutku kažemo i mi Rodočani. Nećemo se predati ovim zlobnicima, ma tkogod da jesu. Mora-mo im dokazati da je pravda spora, ali dostižna te da ćemo ih sigurno pobijediti. Očito je da počinitelji nisu znali cijenu nama tako vrijednoga kipa jer su ga vjerojatno prodali za par stotina konvertibilnih maraka, koje na nekom otpadu mogu dobiti za ono malo bronce što su odnijeli sa sobom, rastuživši time ama baš svakog mještanina Rodoča.

Luxemburg, 27.siječnja 2010._nastavak priče (1)

Dragi čitatelji, kao i svaka nemila priča i ova ima svoj nastavak.Udaljen i više od tisuću kilometa-ra od Rodoča nastavljam pisati ovaj članak. Naime, službeni put odveo me do Luxemburga. Za vrijeme boravka na tim prostorima, Mladen Margeta šalje

mi sms poruku govoreći: „…da su napokon ušli u trag kipu Sv. Ive negdje oko Stoca“. Čini se da je pronađen u dijelovima. Nakon njegova sms-a dobi-vam iste informacije od još dvojice kolega, Zorana Ćorića - Ćorke i Mladena Vidovića. Situacija u Ro-doču napeta je. Mene pak toliko ne zanima ta, za nas odlična informacija, koliko ona o kojim bijednicima je riječ. U ovome trenutku ne znam mnogo detalja, ali mislim da bi se klupko uskoro moglo odmotati nakon moga povratka kući, tako da je za očekivati ponovni nastavak ove priče.

Rodoč, 31.siječnja 2010., nastavak priče (2)

Ovaj put članak nastavljam pisati, hvala Bogu, na domaćem terenu, ali i s novim informaci-jama koje sam u međuvremenu dobio. Napokon se i saznalo o komu se to radi. Ovdje moram navesti imena tih nitkova koji su se drznuli i otuđili nam našeg sv. Ivu. Riječ je o dvojici Mostaraca Nelisu Hamziću i Aldinu Šetki, a kip je u prodat u di-jelovima otkupljivaču sekundarnih sirovina Alenu Obradoviću (37) iz Stoca.

Trebamo im za sva vremena zabraniti ulazak u naš pitomi Rodoč koji je uvijek primao sve ljude ši-roko otvorenih vrata. Svi dobronamjernici uvijek su nam dobrodošli, no ne bi nam bilo naodmet obratiti više pozornosti na nepoznate ljude koje viđamo po našemu Rodoču. Iskreno se nadam da će ove gore navedene zločince stići primjerena kazna za djelo koje su učinili, mada je duševna bol koju su nam nanijeli svojim vandalskim činom neprocijenjiva.

Rodoč, proljeće 2010., nastavak priče (3)

Upravo sam doznao da su ova dvojica vanda-la na sudu priznala krivicu. Sud je procijenio da je riječ o krivičnom djelu urađenom iz koristoljublja te ih je osudio na godinu dana uvjetne kazne. Što reći na tako blagu kaznu? Nešto kasnije saznajemo da je jedan od ovih aktera ponovno uhićen u akciji krađe kabela iz jedne trafostanice.

Što više reći??? Jednom lopov – uvijek lopov!!!

Davor Šaravanja



Ovih godina svjedoci smo da se klima drastič-no mijenja u cijelome svijetu. Česte su velike po-plave u raznim dijelovima svijeta, snijeg pada tamo gdje ga nikada nije bilo, a ondje gdje stoljećima prebiva na snježnim vrhuncima bivajući „zaštitnim znakom“ – počinje da se topi. I naš Rodoč nije pošteđen od takvih događa-nja. Posljednjih godina događaju se velike popla-ve na području Bezdana, Bara i Zabrvine. Ali ono što se dogodilo ove godine sasvim sigurno privlači veću pozornost. Naime, proljetos se u Barama i Za-brvinom voda zadržala više no što je to uobičajeno te se povukla tek negdje krajem svibnja i početkom lipnja. Raspravljajući o ovom problemu sa starijim stanovnicima Rodoča saznao sam da se neki od star-ješina našega mjesta sjećaju da su mještani Rodoča, u ne tako dalekoj prošlosti, u Barama i Zabrvini bra-li smokve u ribarskim čizmama. Sve to izgledalo mi je malo pretenciozno no informaciju sam provjerio iz više neovisnih izvora, uvjerivši se da su govorili istinu.

Na ovoj slici, koja prikazuje put za Vrelo u blizini Ponora, možemo vidjeti razmjere popla-ve. Fotografi rana je iz automobila koji se našao

na putu kojim se ide iz Vrela. Put je u potpunosti poplavljen vodom i prohodnost puta vrlo je upit-na. Napominjemo da se voda iz Bara ove godine povukla negdje oko 10.lipnja 2010. godine. Iduću rečenicu pišem pred samo zaključenje ovoga bro-ja: rijeka se već izlila u Zabrvini, a počela je da se izlijeva i u Bare. Da li ovo ima ikakve veze s Hidroelektranom Mostarsko blato i (ne)reguliranjem vode na njoj ili to možemo pripisati ključnim klimatskim promje-nama – to ostavljamo vama na prosudbu, dragi naši čitatelji.

Za usporedbu, donosimo i fotografi ju Neretve kod Avijatičarskog mosta koja je nastala u prvom tjednu prosinca, kada je rijeka bila „u opadanju“. Možete zamisliti kakav vodostaj je bio kada je rije-ka rasla. Ne znam da li itko pamti ovakav vodostaj? Očigledno je da nešto ne štima sa prirodom (ili sa nama koji smo svojim djelovanjem dosta utjecali na ovakvo stanje u prirodi).

Davor Šaravanja

Poplava na Bezdanu,u Barama i Zabrvini



kmice. I u ovoj utakmici došla je do izražaja razlika u kvaliteti između profesionalaca i amatera, bilo je 3:0 za aktualnog prvaka BiH. Na fotografi jama se vide igrači pred izlazak na teren kao i međusobno pozdravljanje igrača na samom početku revanš meča u Rodoču:

Ovdje valja i navesti sve one koji su dali svoj obol ovom povjesnom uspjehu kluba. Od igrača, tu je prije svega kapetan momčadi Goran Pandža, zatim Franjo Delić, Miro Margeta, Mirko Vazgeč, Toni Gagro, Sanjin Eminović, Tafa Suton, Zoran Zovko, Ivica Knezović. Nikako ne treba zaboravi-

Ove godine, nogometni klub Branitelj ostva-rio je povjesni uspjeh i plasirao se u četvrfi nale Nogometnog kupa BiH. Put do četvrfi nala nije bio nimalo lagan. Redom su padali sve višerangirani klubovi: u prvom kolu nadigrana je Čapljina, zatim Doboj Istok i na kraju premijerligaš Leotar iz Trebi-nja. Treba napomenuti da je od svih osam četvrtfi na-lista jedino Branitelj bio nižerangirani klub. Ostalih sedam klubova bili su premijerligaši i to oni najjači, da ih nabrojimo: ovogodišnji prvak Bosne i Herce-govine FK Željezničar, HŠK Zrinjski iz Mostara, NK Široki Brijeg, FK Sarajevo, Čelik iz Zenice, Tuzlanska Sloboda i Olimpic iz Sarajeva. Ždrijeb je Branitelju namjenio najneugodnijeg protivnika, FK Željezničar. Prva utakmica četvrtfi nala kupa BiH izme-đu FK Željezničara iz Sarajeva i NK Branitelja iz Mostara (bolje rečeno: iz Rodoča) odigrana je u če-tvrtak, 04.11.2010., godine na Grbavici. Nažalost, već u tom prvom meču razlika u kvaliteti došla je do izražaja. Domaćin je pobijedio rezultatom 6:0. Ne treba smetnuti sa uma da se Branitelj natječe u Drugoj ligi Federacije BiH, koja je dva ranga niža u odnosu na Premijerligu BiH. Takodjer, treba imati na umu i da je FK Željezničar prvak Bosne i Her-cegovine za 2010 godinu i jedan od najozbiljnijih kandidata za osvajanje titule prvaka BiH za 2011. godinu. Revanš utakmica odigrala se 10.11. na stadi-onu NK Branitelja u Rodoču. Iako je prethodnih dana bilo nevrijeme sa kišom, a i taj dan je pljušta-lo sve do pred samu utakmicu, to nije obeshrabrilo istinske ljubitelje nogometa iz Rodoča, Mostara pa i šire da nazoče ovoj utakmici. Po vrlo teškom i kli-skom terenu igrači su dali svoj maksimum.Najbitni-je je da je igra protekla u fer i prijateljskom ozračju i bez povreda. Na kraju valja zabilježiti i rezultat uta-

Nogometni klub

Braniteljiz Rodoča u četvrtfinalu kupa BiH



ti ni ljude bez kojih, sasvim sigurno, ne bi ni bilo ovoga uspjeha. Svakako najvažniji je Ivan Vukoja – Ikić, alfa i omega kluba, zatim predsjednik kluba Željko Ćorić, direktor Željko Pehar kao i tajnik Fra-njo Marijanović – Tubi. Vrijedno je spomenuti i g. Ivana Ćužu koji brine o svim ostalim potrebama igrača. NK Branitelj veliku pozornost poklanja i najmlađim uzrastima. Iz tih pogona regrutiraju se igrači u prvi tim. Treneri tih najmlađih uzrasta su Leo Drmać i Mile Spužević, igračke legende prije-ratnog nogometa u Rodoču i šire. Pored njih dvoji-ce u odgajanju najmlađih ravnopravno sudjeluju i Miro Margeta, Romeo Šapina, Denis Zovko i Mirko Vazgeč. Stoga, ne treba brinuti za budućnost NK

Branitelj jer već sada u pionirskom, kadetskom i omladinskom pogonu kluba trenira oko 160 dječaka razvrstanih po dobnim skupinama. Mnogi od njih izuzetno su talentirani i predviđa im se svijetla bu-dućnost. Na kraju treba spomenuti i slijedeće: Koliko je ovaj plasman u četvrtfi nale kupa BiH bio veli-ki i značajan uspjeh nogometaša Branitelja govo-ri podatak da je, dva dana nakon revanš utakmice sa Željezničarom, mostarski premijerligaš Zrinski „preoteo“ trenera NK Branitelja Slavena Musu te ga doveo u svoje redove.

Pripremio: Davor Šaravanja

Kažu da se voljom i upornošću ostvaruju ci-ljevi. Kažu da se trud uvijek isplati. Lagao bih kad bih rekao nešto drugo, nešto oduzeo ili dodao. Upra-vo tim trudom i upornošću, a ponajviše voljom i že-ljom uspješno su privedeni kraju radovi na projektu izgradnje malonogometnog terena u naselju Ulog.Dana 24. rujna 2010. mogli smo nazočiti svečanom otvorenju malonogometnog terena, za koje mještani ovoga naselja vjeruju kako je samo jedan u nizu bu-dućih projekata u cilju izgradnje izvanrednog šport-skog kompleksa. Svečanom otvorenju nazočio je i prof. Denis Lasić, tada nositelj liste HDZ-a BiH za skupštinu HNŽ-a. Tom prigodom prof. Lasić kazao je kako ima čast i zadovoljstvo prisustvovati jednom ta-kvom posebnom događaju, značajnom za mještane Uloga, kao i da podržava ovakve vrste projekata. Projekt izgradnje ovog športskog centra počeo je na inicijativu dvojice mještana; Tihomira Biok-šića i Nedjeljka Begića. Tihomir Biokšić, prilikom

IZGRADNJA MALONOGOMETNOG

TERENA – ULOGsvečanog otvorenja, istaknuo je kako je zadovoljan što su želje i snovi mještana napokon postali stvar-nost, a ujedno se u svom govoru zahvalio i svima, koji su svojim radom ili novčanim prilozima pripo-mogli ostvarenje zamišljene ideje, ideje o izgradnji športskog centra za mlade ovog naselja. „Želja za izgradnjom ovog športsko – rekreacijskog centra ja-vila se davno i uz pomoć naših mještana, te pomoći Gradskog odbora HDZ BiH na čelu sa prof. Deni-som Lasićem zaista se i ostvarila. Veliko hvala svi-ma koji su učestvovali u bilo kojem vidu pomoći.“ kazao je Tihomir Biokšić. Nakon formalnog dijela otvorenja malono-gometnog terena, sve nazočne zabavljala je grupa „Širokobriješki dukati“, uz koju su se mještani ovog naselja zabavljali, uz obilje jela i pića, ples i razgo-vor, do dugo u noć.

Napisao: Josip Biokšić



Na Svjetski dan svjesnosti o limfomima, kojega obilježavamo 15.9., Udruga oboljelih od limfoma i leukemije “Zagrljaj” svečano je otvorila svoje privremene prostorije, koje će biti na raspolaganju svim oboljelima i članovima njihovih obitelji. Govoreći o neizmjernom značaju projekta, predsjednik Udruge Oliver Šunjić zahvalio se svima prisutnima i donatorima koji su podržali rad i djelovanje udruge. Iznoseći podatak koji govori da je tijekom protekle godine u SKB-u Mostar dijagnosticirano 60 novooboljelih od limfoma i leukemije, Šunjić je podsjetio kako se radi o jako velikom broju u odnosu na broj stanovnika.

Predsjednik Udruge Oliver Šunjić

Veliki šok zbog neznanja- Prvi problem s kojim se bolesnici susreću jest neizvjesnost i neprihvaćanje bolesti. Limfomi i leukemije teške su dijagnoze popraćene velikim šokom kako bolesnika, tako i članova obitelji i prijatelja. Stoga im mi želimo biti podrška kako bi znali da nisu sami u borbi za zdravlje i za život. Onaj trenutak kad se sve životne želje i planovi svedu samo na jednu želju - želju za ozdravljenjem, trenutak je u kojem želimo biti uz novooboljele.Cilj udruge je podizanje svijesti javnosti o ovim bolestima kroz mnogobrojne aktivnosti. Prošle godine provedena je edukativna kampanja o simptomima limfoma, a tijekom te kampanje

Udruga oboljelih od limfoma i leukemije

podijeljeno je oko 1000 edukativnih letaka koji govore o simptomima limfoma, a isto to bilo je planirano na datum 19.9.2010. godine, no zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta je otkazano.

Obilježavanje Svjetskog dana svjesnosti o limfomima 2009. godine

- Za oboljele i članove njihovih obitelji osigurat ćemo i psihološku pomoć, organizirajući rad u skupinama i pojedinačni rad, kazao je Šunjić, napominjući kako će u cijeloj priči veliki značaj imati suradnja s ostalim udrugama i organizacijama.

Otvaranje prostorija Udruge

“Zagrljaj”



Nedostatak lijekova Prilikom svečanosti Marijana Krsmanović, tajnica Udruge, predstavila je brošuru “Živjeti s limfomom”, autorice prim. dr. Nade Škobić-Bovan, koja je pružila neizmjernu potporu udruzi. Krsmanović naglašava kako u brošuri nisu samo medicinske činjenice, već da u istom možemo naći i pregršt savjeta koji govore kako se suočiti s opasnom bolešću, kako se nositi s okolinom i mogućom depresijom. Namijenjena je oboljelima i njihovim obiteljima za prevladavanje straha i za osnaživanje i optimizam.- Oboljeli od limfoma, tvrdi prim. dr. Škobić-Bovan, i dalje su društveno korisne osobe koje se mogu nastaviti baviti svojim zanimanjima, a uvidom u bolest steći će samopouzdanje. Time nestaje njihova socijalna izoliranost i sve druge popratne pojave koje remete njihov svakodnevni život, između ostalog navedenog u brošuri. Tu su osnovni podaci o uzrocima i simptomima bolesti, načinima liječenja i novim istraživanjima koja bude nadu u bolji život i konačno izlječenje.

prim.dr.Nada Škobić –Bovan

Dr. Škobić-Bovan,radosna što je nakon 25 godina rada uspjela naći vremena i objelodaniti brošuru koja će zacijelo pomoći mnogima oboljelim na putu postizanja optimizma, podsjetila je prisutne na činjenicu kako unatoč potpori i razumijevanju Federalnog ministarstva zdravstva još uvijek nema dovoljno lijekova za oboljele na raspolaganju, dok se u drugim državama sasvim normalno propisuju pacijentima te je iskazala nadu da će se to uskoro promijeniti.

Kvalitetnije medicinske usluge “Nadam se da ćemo zajedničkim radom udruge i njezinih članova te liječničkog tima uskoro dostići jednu razinu gdje će naši pacijenti moći dobivati lijekove koji im zaista i trebaju“ zaključila je Škobić. Suradnja udruga u velikoj mjeri pomaže medicinu i profesionalno osoblje, potvrdio je i Davor Pehar, ravnatelj Doma zdravlja u Mostaru, koji je između ostaloga rekao: “Postojanje ovakvih udruga nama kao profesionalcima zaista je potrebno. One su korektiv našega ponašanja, kako prema pacijentima, tako i prema bolestima, jer mi često iz mora znanstvenih spoznaja i promišljanja izgubimo tu ljudsku dimenziju koja je pacijentima zaista potrebna. Stoga se nadam da će i ovo biti jedan od načina da osiguramo što kvalitetnije i uspješnije medicinske usluge.“

O Udruzi Podaci Svjetske zdravstvene organizacije procjenjuju da se u našoj zemlji dijagnosticira oko 300 novooboljelih godišnje. Danas u svijetu više od 1,5 milijun ljudi živi s limfomom. Udruga broji 70 članova, a u Dnevnoj hematološkoj bolnici u SKB Mostar liječi se oko 250 pacijenata. Odjel hematologije smješten je u podrumskim prostorijama, a liječenje pacijenata odvija se u teškim uvjetima. Mostar nema centar za radioterapiju niti Kliniku za djecu oboljelu od hematoloških oboljenja, što znatno otežava liječenje i uzrokuje dodatni stres. Nedavno je u Mostaru postavljen kamen temeljac za izgradnju Odjela za onkologiju što je dočekano s oduševljenjem oboljelih od malignih bolesti. Udruga planira ostvariti i čvršću suradnju sa srodnim udrugama u okruženju. HULL i Zaklada ‘Ana Rukavina’ napravili su velike korake u Hrvatskoj te želimo učiti iz njihovog primjera. Nadamo se skorom poboljšanju uvjeta liječenja oboljelih, a mi u Udruzi želimo biti tu za sve oboljele i članove njihovih obitelji da znaju kako nisu sami u svojoj borbi za zdravlje i život. Želimo sudjelovati u kliničkim istraživanjima u BiH, biti informirani o rezultatima istraživanja u svijetu i upoznati sa svim lijekovima i metodama liječenja koje nam mogu osigurati svjetliju budućnost. Na prvom mjestu nam je zdravlje oboljelog i svi naši budući koraci bit će usmjereni prema tomu cilju. O novostima iz Udruge možete saznati na web stranicama Udruge www.zagrljaj-mo.org.



i eksploatiranju poljoprivrednih kultura, posebice smokve i šipka. Stoga smo odlučili da osmislimo projekt kojim bi dokazali da nam je stalo do prirod-nih vrijednosti i propagiranja zdravog života. Tada se rodila ideja organiziranja „Dana smokve i šipka“, kao jednog sajma koji će propagirati ekopoljopri-vredu, kroz propagiranje autohtonih sorti smokve i šipka kojima nas je priroda bogato podarila.

Gospodine Šunjiću, što želite postići organizira-njem ovakvih sajmova? Cilj i misija „Dana smokve i šipka“ su da se ohrabri postojeće proizvođače i prerađivače ovih kultura u vidu okupljanja na jednom mjestu i udru-živanjem pod okrilje Udruge za ruralni razvoj „Te-nica“. Zajedničkim nastupom na sajmu želimo kod poljoprivrednika stvoriti organiziranu sinergiju s kojom bi u budućnosti proizvodnja i prerada ovih kultura prerasla u ono što je nekada bila: u skladu sa kontroliranim ekološkim standardima postati li-derima u kvaliteti i prodaji ovih kultura u BiH, te iz godine u godinu na ovakvom Sajmu predstaviti jav-nosti svoje proizvode i promovirati sve vrijednosti koje oni sa sobom nose. Iako je u početku planirano da Sajam bude lo-kalnog karaktera, budući da su svoj interes za nastu-pom izrazili i prerađivači ovih kultura iz Hrvatske, Crne Gore i Italije, neophodno će biti uložiti dodatni napor i trud, te od „Dana smokve i šipka“ načini-ti međunarodni sajam gospodarstva, poljoprivrede, prehrane i turizma. Sajam ne promovira samo lo-

Prvi sajam smokve i šipka

Udruga za ruralni razvoj sela Rodoč-Ja-senica pod nazivom „Tenica“, osnovana je 02.07.2010 godine. Predsjednik udruge je gosp.Željko Šunjić koji nam je u razgovoru rekao:

Postavili smo ljestvicu vrlo visoko te smo odmah odlučili organizirati i sajam. Iako su mnogi bili skeptični zbog vremenskog škripca i nedostat-ka novca, sajam je ipak održan. Našli smo partnera HKUD Podinarje Lištani i napravili konsultacije sa strukom, prije svega sa Agronomsko prehrambeno-tehnološkim fakultetom Mostar. Sajam je imao 24 izlagača. Na sajmu se pekla rakija „smokvâ“, pravio pekmez od smokve, tkalo se na „stanu“, prodalo se par tona šipka te par stotina kilograma smokava i drugih izložbenih proizvoda. Za kulturni dio pobri-nuli su se HKUD Mijat Stojanović iz Babine Grede (Hrvatska) te HKUD Podinarje, Lištani. Sajam je otvorio premijer HNŽ gosp.Srećko Boras a samom otvorenju nazočio je i Federalni ministar poljopri-vrede vodoprivrede i šumarstva gosp. Damir Lju-bić. Dekan Agronomsko prehram-beno-tehnološkog fakulteta gosp. Ivanković sa suradnicima te dekan Agromediteranskog fakulteta gosp. Džubur u društvu dekana jednog sveučilišta iz Beča također su po-sjetili sajam i ocijenili ga visokom ocjenom, kaže Šunjić. Kako ste došli na ideju održa-vanja ovog Sajma, zašto „Dani smokve i šipka“? Inicijativa se rodila kao spon-tana ideja grupe žitelja mostarskih naselja Rodoča i Jasenice. Do rata ovaj dio grada Mostara široj zajed-nici bio je poznat po proizvodnji



kalnu zajednicu nego i cijeli grad, županiju te i cijelu BiH. Budući da će Sajam poprimi-ti međunarodni karakter to Vas pozivano da već dogodine posjetite „Međunarodni sajam smokve i šipka“ komu je domaćin Jasenica. Ovom prilikom organizatori se zahva-ljivaju svim sponzorima Sajma a posebice tvrtkama Elektronabava i Bossin d.o.o. Tako-đer, naglasili su da gradska uprava nije imala sluha za bilo koju vrstu pomoći sajmu.

Uredništvo

Ušli smo u tridesetu godinu Gospinih ukaza-nja u Međugorju. Pretpostavljam da smo se do sada pitali što su bit i posebnost Međugorja. Ako kažemo da su to pozivi na molitvu, post, na ispovijed, svetu misu, na mir ili na obraćenje, znamo da su ti pozivi postojali i prije Međugorja. Međutim, upravo to lju-de privlači pa sve u većem broju dolaze u Međugor-je. Što je, dakle, specifi čnost Međugorja?

„Ovdje sam (u Međugorju, op. a.) postao svjestan da u 30 godina propovijedanja nikada ni-sam govorio narodu o postu, npr. da objasnim zašto, kako, kada, opasnosti i prednosti. Spominjao sam naravno post barem u korizmi. Sada kad čitam Sve-to pismo pitam se kako je bilo moguće da previdim ovu poruku kad se ona nalazi skoro na svakoj strani-ci. Isus je postio, govorio o postu, rekao da će njego-vi također postiti. Kako je bilo to moguće, nepresta-no se pitam i bojim se da ima još mnogo poruka koje čekaju na moje obraćenje pa da ih otkrijem.“ - Tako jedan svećenik-hodočasnik opisuje fra Slavku Bar-bariću svoj doživljaj Međugorja.

U iskustvu tog svećenika slutimo bit i po-sebnost Međugorja: Tu se on probudio. Progledao. Tu je počeo shvaćati nešto što je i prije znao, što je i prije čitao, ali što nije smatrao važnim jer mu to ništa nije govorilo niti ga je diralo. Doživio je ono što je srž Međugorja: «Međugorje nije darovano da

se nešto bolje zna, nego da se bolje živi evanđelje Isusa Krista, koji je jedini Spasitelj.» (fra Slavko Barbarić) Zbog toga je buđenje pravi naziv za bit Međugorja. Gospa nas zove: „Probudite se iz sna nevjere i grijeha, jer je ovo vrijeme milosti koje vam Bog daje.“ (25. veljače 2000.)

U Međugorju s obzirom na kršćanski nauk nema ništa novo. Nov je samo poziv Neba da iznova započnemo živjeti ono što već znamo. Zapravo, ono što smo znali, ali zaboravili.

Gospa čini ono što je Isus činio: budi nas, otvara nam oči da se trznemo iz sna i počnemo mi-jenjati. Isus je svoje suvremenike pozivao: „Obratite se i vjerujte evanđelju!“ Obraćenje je poziv na buđe-nje: „doći k sebi“ kao izgubljeni sin; postati svjesni pogrješnog smjera u kojem idemo; uvidjeti da smo se udaljili od Oca, da smo postali slijepi za Njega i za Njegovu ljubav, slijepi za ljude pored sebe, za rane koje zadajemo drugima...

Lako bismo se obraćali da nije pravda-nja: „Ali ja sam dobar. Nisam nikoga ubio. Nisam ukrao… Ja vidim. Nisam slijep. Mene ne treba budi-ti. To je potrebno drugima, grješnicima.“ Očigledno, sljepilo nikoga ne zaobilazi. Pored Isusa su bili, s njim jeli i pili, gledali ga i slušali, a bili su slije-pi. Sjetimo se Jude, ali i Petra kao i drugih učenika. Dvojica učenika na putu za Emaus idu s Isusom,

Bit Međugorja



slušaju ga, a slijepi su. Tek u lomljenju kruha (u eu-haristiji) otvaraju im se oči, bude se, progledavaju. Ako je stanje sna i sljepila zahvaćalo Isusove učeni-ke, kako tek neće nas?!

„Nekolicina ljudi danima su bili zarobljeni na splavu nedaleko od brazilske obale, umirući od žeđi. Nisu imali pojma da je voda na kojoj su pluta-li bila pitka voda. Upravo na tome mjestu rijeka se ulijevala u more takvom snagom da je slatka voda dopirala nekoliko kilometara prema pučini. Plovili su po pitkoj vodi i umirali od žeđi, a nisu to znali.“

Toliki su prije susreta s Međugorjem plutali na svojim životnim splavima gladni i žedni mira i ljubavi, sreće i zadovoljstva. Umirali su, a nisu znali da je rješenje moguće i da je ono tako blizu. Živjeli su u nemirima i sukobima, neizmireni, s krivnjom i dugogodišnjim ranama i teretima u duši, a nisu znali da je Bog izvor mira i da je taj izvor na dohvat ruke: tu, u mojoj blizini, u crkvi, u ispovijedaonici.

U Međugorju su im se otvorile oči. Progleda-li su i prvi put uvidjeli da su išli krivim putovima, da su griješili protiv Boga i ljudi pored sebe. Probudili su se i počeli shvaćati: pa Bog me nije osudio iako sam griješio. Bog je Milosrdni Otac, mogu iznova započeti. Mnogi su, kao Petar, u Isusovu pogledu prepoznali blagost, milosrđe i praštanje. Otkrili su sreću i počeli plakati od sreće. Mir se vratio u njiho-va srca a onda po njima i u njihove obitelji.

Toliki su otkrili ljepotu molitve i duhovnog života. Shvatili su da je molitva više primanje nego davanje, više slušanje nego govorenje; da je molitva škola u kojoj učim od Isusa i Marije, u kojoj se na-dahnjujem njihovim iskustvima za svoja iskustva i odnose. Na sebi su vidjeli razliku između vremena kada mole i kada ne mole. Mnogi su u postu pre-poznali sredstvo oslobađanja, uviđanja loših navika, postupaka i riječi koje prije toga nisu uviđali.

To je zanimljivost i posebnost Međugorja: ne donosi ništa novo, ali ljude čini novima. Zaista, nama ne treba ništa novo. Ta siti smo neprestano novih stvari i ponuda kojima nas proizvođači guše. Nisu nam više zanimljive stalno nove reklame, „zvi-jezde“ koje kratko traju. Zasitimo se praznih „faca“, okrećemo list očekujući nova lica, nove ideje. Siti smo svega. Sve nam je postalo dosadno. Ništa nas više ne može obradovati. Ništa novo pod suncem!

Fra Slavko nas uči: «Ako postavimo pitanje što treba činiti da sve postane novo, zanimljivo i time

život svakodnevno nov i zanimljiv, onda zacijelo ne treba ništa novo stvarati. Treba samo obnoviti svoj odnos prema Bogu, ljudima i stvarima i prema ži-votu uopće. Drugim riječima, treba otkriti svakod-nevno čudo, čudo koje se među nama događa.» Sve je već tu, pored nas. Potrebno je samo da budemo dovoljno budni i otvoreni za prepoznavanje.

Međugorje nam pomaže shvatiti da nije do-voljno samo znanje (da treba moliti, postiti, slaviti misu, ispovijedati se) nego da nam je potrebno još nešto. Prema fra Slavku „znati što treba činiti ne znači u isto vrijeme da se ima snage to činiti. Jedino ljubav prema Bogu i prema drugima daje snagu da se postupa prema onome što se znade.“

Ljubav - to je ta snaga! To je ta budilica! Lju-bav u srcu - tu je onda i mir i radost i sreća i zado-voljstvo i oči koje vide dobro i pozitivno. Ljubav u srcu - shvaćam da sve imam, da mi ne treba mnogo za sretan život. Ako nema ljubavi u mom srcu, onda mi, uglavnom, trebaju (nove) stvari, nezadovaljan sam jer mnogo toga nemam, onda moram druge mi-jenjati, onda mi je sve teško…

Nalazimo se pred Božićem. Uskoro će i nova godina. Hoće li ovaj Božić biti drukčiji od prošlo-godišnjeg? Kakva će biti nova godina? O kome to ovisi?

Nemojmo se za ovaj Božić truditi toliko oko izvanjskoga, posebno ne oko toga što će biti na sto-lu. Sve je to manje važno. Nastojmo doživjeti Božić u srcu. Uđimo u sljedeću godinu drukčiji: s novim očima, s novim srcem. Gospa nas uči da sve ovisi o meni i o mom srcu, a ne o drugima; da ne čekamo da se svijet promijeni nego da se ja počnem mijenjati. Kad se ja promijenim, sve se promijenilo. Kad se promijeni moje gledanje i shvaćanje, sve mi izgleda drukčije: i ljudi i stvari, i bogatstvo i siromaštvo.

Odlučimo se svako jutro u novoj godini mo-liti za ljubav prema drugima: da u mom srcu bude žarča ljubav prema Isusu, prema svetoj misi, moli-tvi, Božjoj riječi; da je bude više prema članovima moje obitelji, ali i prema osobama koje mi se ne svi-đaju ili su me povrijedile…

«Onaj koji ljubi, taj neprestano traži ljublje-noga, i neprestano otkriva novo i novosti. Ljubljena osoba nikad ne zastaruje, nikad ne postaje dosadna i beživotna, nikad se ne ponavlja, pa iako isto sve čini.» (fra Slavko Barbarić)

fra Marinko



OSNOVNA ŠKOLA BARTOLA KAŠIĆA - MOSTAR - TABLIČNI PREGLED POSTIGNUTOG USPJEHA U UČENJU NA KRAJU ŠKOLSKE 2009/10 GODINE

Razred

Broj učenika Broj učenika po uspjehu Neocjenjeno

Prosječna ocjena

Muški

Ženski

Ukupno

odličan

vrlo dobar

dobar

dovoljan

svega

%

Nedovoljan

Broj učenika %

Jedna slaba

Dvije slabe

Tri i više slabih

%

I/9 26 22 48 0 0 0 0 48 100,00 0 0 0 0,00 0 0,00 0

II/9 9 18 27 0 0 0 0 27 100,00 0 0 0 0,00 0 0,00 0

II 31 36 67 35 26 6 0 67 100,00 0 0 0 0,00 0 0,00 4,46

III 20 23 43 25 17 1 0 43 100,00 0 0 0 0,00 0 0,00 4,57

IV 29 28 57 29 18 10 0 57 100,00 0 0 0 0,00 0 0,00 4.sij

UKUPNO I - IV 115 127 242 89 61 17 0 242 100,00 0 0 0 0,00 0 0,00 4,45

V 30 28 58 26 17 13 0 56 96,50 0 0 2 3,50 0 0,00 4,15

VI 43 28 71 20 31 15 5 71 100,00 0 0 0 0,00 0 0,00 3,79

VII 39 22 61 15 19 18 7 59 96,72 0 0 2 3,28 0 0,00 3,33

VIII 38 38 76 33 29 12 2 76 100,00 0 0 0 0,00 0 0,00 4,26

UKUPNO V - VIII 150 116 266 94 96 58 14 262 99,20 0 0 4 0,80 0 0,00 3,87

UKUPNO I - VIII 265 243 508 183 157 75 14 504 86,77 0 0 4 13,22 0 0,00 4,16

Raz

red

Bro

j uče

nika

Izostanci Ocjena iz vladanja Izrečene odgojno-disciplinske

mjere

Opr

avda

no s

ati

Neo

prav

dano

sa

ti

Uku

pno

Bro

j izo

stan

aka

(po

učen

iku)

Uzo

rno

Dob

ro

Loše

Uku

pno

Prem

ješt

aj u

dr

ugi o

djel

Prem

ješt

aj u

dr

ugu

škol

u

I/9 48 2155 0 2155 44,9 48 0 0 48 0 0 II/9 27 1376 0 1376 50,9 27 0 0 27 0 0 II 67 2397 0 2397 35,77 67 0 0 67 0 0 III. 43 1305 0 1305 30,34 43 0 0 43 0 0 IV. 57 2494 0 2494 43,75 57 0 0 57 0 0

UKUPNO I-IV 242 9727 0 9727 40,19 242 0 0 242 0 0 V. 58 3308 93 3401 58,6 56 0 2 58 0 0 VI. 71 4465 64 4529 63,78 70 1 0 71 0 0 VII. 61 4801 415 5216 85,5 48 3 10 61 0 0 VIII. 76 7189 115 7304 96,1 72 4 0 76 1 0

UKUPNO V-VIII 266 19763 687 20450 76,87 246 8 12 266 1 0 UKUPNO: 508 29490 687 30177 59,4 488 8 12 508 1 0

RA

ZRE

D

ODJELI SVEGA 1 2 3 4 5 6 M Ž M Ž M Ž M Ž M Ž M Ž M Ž UKUPNO UKUPNO UKUPNO UKUPNO UKUPNO UKUPNO UKUPNO

I/9 8 9 5 10 8 5 17 15 13

II/9 10 11 9 7 6 4 21 16 10

III/9 9 17 26

III/8 10 18 16 10 5 8 28 26 13

IV/8 8 9 7 8 5 6 17 15 11

V/8 13 16 18 12 29 30

VI/8 14 14 14 14 28 28

VII/8 15 10 15 8 13 10 25 23 23

VIII/8 12 8 11 8 13 6 20 19 19

(I/9-III/9) DEVETOGODIŠNJE OBRAZOVANJE SVEGA 55 63 118

(III/8-VIII/8) OSMOGODIŠNJE OBRAZOVANJE SVEGA 186 168 354

UKUPNO ZA DEVETOGODIŠNJE I OSMOGODIŠNJE OBRAZOVANJE SVEGA 241 231 472

OSNOVNA ŠKOLA BARTOLA KAŠIĆA U 2010.g.

OSNOVNA ŠKOLA BARTOLA KAŠIĆA - MOSTAR TABLIČNI PREGLED POSTIGNUTOG USPJEHA U VLADANJU NA KRAJU ŠKOLSKE 2009/10 GODINE

Brojčano stanje razreda, odjela i učenika za školsku 2010./11 godinu

Pripremio Anđelko Rogić , ravnatelj OŠ Bartola Kašića

ŠKOLSKIKUTAK• Aktulanosti• Učenički radovi



O.š. Bartola Kašića u akciji „Čistiji grad“Direktor Ferosirovine, Emil Hr-tić, posjetio je ekološku sekciju naše škole 27. listopada 2010. godine. Predstavio je akciju „Čistiji grad“ te ujedno pozvao učenike naše škole na sudjelo-vanje.

Ferosirovina d.o.o Mostar bavi se reciklažom sekundarnih si-rovina stoga je i sama akcija usmjerena na skupljanje starog papira. Cilj Ferosirovine je oživ-ljavanje korisne navike skuplja-nja starog papira u školama, što sa sobom nosi ekološki, edukativni i ekonomski značaj. Uključivanje osnovnoškolaca u ovu akciju veoma je važno jer će njihovo aktivno sudjelovanje pokrenuti i utjecati na njihovu eko svijest i svijest samih gra-đana. Nadalje, to će pridonijeti i neminovnom očuvanju okoliša. Akciju bi unutar škole vodila ekološka sekcija, a za saku-pljeni papir učenici će dobiti od-govarajuću nagradu koju mogu iskoristiti za ekskurzije ili pak nabavu informatičke opreme. U dvorištu škole već su postav-ljeni kontejneri za stari papir i boce, te se očekuje daljnji na-predak akcije.

Petar Josip Vidović

Dobrota ljudskog srcaNa svijetu ima zlih i dobrih ljudi. Dobri lju-di pomažu drugima i tako čine dobro dje-lo.Oni prate svoje srce i zaslužuju mjesto u raju.Postoje razne vrste dobrih ljudi kao što su mirotvorci,dobročinitelji,misionari. Svi oni pomažu drugima. Isus je na svom odlasku rekao: „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas“. To je pravilo dobrih ljudi.Dobri ljudi nisu samo oni koji poma-žu bližnjima u materijalnom smislu već i oni koji im pomažu da prebrode teške trenutke u životu.Duboko u srcu svakog čovjeka nalazi se barem malo dobrote,ali oni to ne znaju pokazati. Na svijetu je sve manje dobrih ljudi. Jedan od najvećih mi-rotvoraca je Majka Tereza. Kad odrastem htjela bih biti kao ona jer mi smo tu jedni za druge.

Ana Babić, 6.b

Božićna noćBožić je nešto najljepše na svijetu. Najdraži dan uoči Božića mi je Bad-nja večer.Tada ukrašavamo božićni bor i zajedno s obitelji dočekujemo Božić.Božić je dan Isusova rođenja. Tada ljudi ne trebaju biti u svađi i mržnji. Trebaju biti veseli i nasmija-ni. Još nisam dočekala bijeli Božić kada je sve pokriveno lijepim bijelim pokrivačem. Lijepo bi bilo da snijeg pada dok ukrašavamo bor. Kad se probudim na Božić da sve bude li-jepo, pokriveno bijelim pokrivačem dok otvaramo svoje darove. Za Bo-žić trebamo biti zadovoljni i sretni i dočekati ga u domu sa svojom obi-telji i prijateljima.

Sara Šaravanja

Božićna noćZima je,neobično hladno a tako topla noć. Grad svijetli kao da nije mrak. Žarulje,ulične svjetiljke,okićeni grad blješti od svjetlosti. Na borićima u dvorišti-ma i kućama,vesele fi gurice i anđelci doprinose veselju u toj divnoj noći. Moja obitelj i ja kitimo bor i radujemo se Božiću. To radimo s ljubavlju,puni vjere prema Bogu. Raduju se i stari i mladi.Svi su sretni,Božić je.Začarana,radosna,sveta noć jer tada se rodio Isus.U toj svetoj noći,ozarenih lica idemo na polnoćku.Sla-vimo svetu misu,pjevamo božićne pjesme:“Tiha noć,sveta noć…“.Dolazimo kući sretni,ispunjeni ljubavlju,ljepotom i toplinom.Osjećam se kao ptica koja leti,u predivnoj noći nad svojim gradom.Zahvalni smo Bogu.Nitko nije kao Bog, jer velik je,čini djela velika.Slavimo ga,On je kralj na zemlji svoj.Zato svima,velikima i malima,želim da Božić proslave sa božjim blagoslovom.Isus nas poziva da budemo s njim.

Sara Ljevak

Božićna noćŠto je božić? Božić je vrije-me darivanja,ljubavi i sreće. Taj dan slavimo rođenje sina Božjega,Isusa Krista. Najviše od svega volim provesti Bo-žić u krugu obitelji. Za vrijeme Božića vlada blagoslov i mir. Na Božić se međusobno dari-vamo. To je mali znak ljubavi. Kao i svaki tako i ovaj Božić jedva čekam.Volim Božić zbog mira i sreće u krugu obitelji.Svoje darove sam već pripre-mio da obradujem svoju obi-telj. Sretan Božić i svima puno sreće,ljubavi i zdravlja!

Boris Divković

DANI KRUHAJednog jutra sam ustao i kao obično spremio se za školu. Po mene je došao moj rođak Karlo. Odmah sam spazio nešto u njegovoj ruci. Bilo je lijepo upakovano u žutu vrećicu . Iz znatiželje sam ga upitao što mu je u vrećici.Čekajući odgovor po glavi su mi se motale razne misli. Iznenađen mi je odgovorio da je to kruh koji mu je baka ispekla za Dane kruha. Pomislio sam na svježi, topli kruh kada je malo mirisa iz žute vrećice došlo do mene. Sramio sam se jer ja nisam imao što ponijeti. Taj osjećaj srama je ublažila moja majka s kruhom u ruci iz kojeg su izlazili oblačići dima i lijep miris. Koračajući do škole razmišljao sam zašto baš od sve hrane samo kruh ima svoj dan, zašto ga nema neko drugo jelo. Bio sam treći razred osnovne škole i takve zaključke mi je bilo teško donositi. Misli su me tako daleko odvele da nisam ni primijetio da je već odmor. Jeo sam sendvič no nakon nekoliko zalogaja nisam ga mogao pojesti. „Bacit ću ga u grmlje !“pomislio sam. Baš u tom trenutku mi je kroz glavu prošla misao da time bacam sav trud i muku ljudi koji su ga stvarali. Sjetio sam se orača, sijača, mlinara i na kraju svoje majke. Odlučio sam da ga ipak neću baciti. Komadić kruha sam ostavio na mjesto na koje golubovi često dolaze. Odrastao sam, a s odrastanjem dolaze nova saznanja i spoznaje. Ni ja nisam bio iznimka. Odrastajući sam dobio odgovor i na moje davno postavljeno pitanje. Shva-tio sam da je kruh simbol svetosti jer ga je sam Bog ostavio nama kao tjelesnu hranu i okrepu. On je i simbol zajedništva jer mnogo malih zrna čine taj kruh koji koristi svima. Kad bi svi ljudi na svijetu radili na tome da postanemo jedan kruh, svijet bi bio ljepše i sretnije mjesto za život. Upravo na to bi nas trebali podsjećati Dani kruha.

Marin Šimunović 7.a OŠ. Bartola Kašića



Ova rubrika nam je, nažalost, u protekla dva broja Godišnjak izostavljana. Kroz sve ove godine nju je vodio član društva Miro Šimunović. Među-tim, ove godine desilo se da baš on treba biti glavni lik u ovoj rubrici. Kako nema smisla da čovjek piše sâm o sebi to je ovaj ugodan zadatak pripao meni. Naš Miro, ne baš stari po stažu ribar, dosta slobodnog vremena koristi loveći ribu na Neretvi. Kao i mnogo puta ranije, Miro je i 12.07. ove godine u kasnim popodnevnim satima, lovio u Koloniji – preko puta „Bravarsko-limarskog“. Stariji žitelji a i mnogi ribari znaju gdje se nalazi ta lokacija. Lov je bio na uobičajeni način, na podvodne mušice. Na-kon dosta pokušaja „zabacivanja“ Miro je na svome štapu osjetio neuobičajen trzaj. Probao je namotava-ti silk ali mu je sa druge strane pružen veliki otpor. Miro je odmah shvatio da je u pitanju velika neman i da mu predstoji velika borba ako želi izaći kao pobjednik. Pomalo je „otpuštao kuplung“ na roli te tako krenuo u boj sa nepoznatim plijenom. Riba se također borila svim sredstvima, više puta odlazeći pod pećinu, trzajući se i pokušavajući presjeći dla-ku. Nakon sat vremena obostarno iscrpljujuće borbe

Naj u Rodoču...

i nadmudrivanja kapitalac se napokon predao. Na-poslijetku, kada je nakon velike borbe ribu približio obali.napravio je još par manevara štapom i nakon

Ove godine obilježavamo jedan zanimljiv spomen, naime u crkvenim spisima pod nazivom „Stanje duša“ pronašli smo stablo (lozu) kojoj pripadamo mi rodočki Vidovići. 1710. godine rođen je Mijo Vidović nadimka Brtović, za kojeg se smatra da je živio na Vido-vićima (selo kraj Čitluka, ili kraj Vrgorca), nešto kasnije na stablu se vidi preseljenje u Rodoč. S obzirom da je ova tematika zahtjevna i podrazu-mijeva studiozan pristup ispitivanja samih činje-nica, odlučili smo se potruditi do idućeg broja Godišnjaka Rodoča istražiti više i u tomu broju napisati nešto o povijesti Vidovića.

300 godina od pisanog spomena prezimena Vidović Ovaj jubilej odlučili smo proslaviti sv. Mi-som zahvalnicom za proteklih 300. godina u kojoj ćemo moliti za sve pokojne Vidoviće u proteklih 300. godina. Sv. Misa će se održati na blagdan sv. Ivana apo-stola i evanđeliste 27. prosinca 2010.godine.

Sve Vidoviće i njihove prijatelje pozivamo da se pridruže u zajedničkom slavlju zahvale Bogu na ovom jubileju.

Marijo Vidović i Vedran Vidović

Naj... u Rodoču



Krešo i Jela Ćorić14. studenoga 1960. godine bračni par Ćorić izrekao je do-životno „da“ u franjevačkoj cr-kvi Sv. Petra i Pavla u Mostaru. Tijekom plodnog braka izrodili su troje djece, kćer Gordanu i si-nove Gordana i Željka. Ponosni su na još osam unučadi koje su im najvrijednije blago. Točno pedeset godina kasnije odlučuju obnoviti bračni zavjet. „Svadbe-no“ slavlje održano je u nedje-lju 14.studenoga 2010. godine u obiteljskoj kući u Rodoču. Na

Proslava zlatnoga pira

toga riba se našla u njegovim rukama, jer u sak nije mogla stati. Tek tada je vidio o čemu se radi. Bio je to ogroman „zubatak“, koji je u ustima imao još udica što je značilo da je u mnogim prethodnim bo-jevima sa nekim drugim ribarima on izlazio kao po-bjednik.. Nakon što su i ostali ribari na licu mjesta „pre-gledali“ ribu, Miro ju je zadovoljno odnio kući. Kada ju je stavio na vagu, pokazalo se da je riba teška 8 kg. Na žalost mnogih sladokusaca, Miro ribu nije pretvorio u nečiju trpezu nego je odlučio da se riba preparira kako bi narednih godina svjedočila svojoj veličini. Time će razuvjeriti sve nevjerne Tome koji bi Mirine buduće priče na ovu temu mogli smatrati ribarskom pričom (tj. preuveličavanjem veličine i težine ulova). Riba je još uvijek u zamrzivaču i ovih dana očekuje se njen put za Sarajevo, kod poznatog preparatora Save.

Pitajući ga za vrstu mušice na koju je riba za-grizla, Miro nam se samo zagonetno smješkao. Je-dino nam je otkrio da je veličina udice bila 14. Sve ostalo je ostala Mirina tajna. Na slici se može vidjeti Miro sa kapitalnim plijenom. Ovo je sasvim sigurno naj...veći ovogodišnji ulov u Rodoču (a za šire po-dručje, ne znamo). Ovaj njegov odlazak u ribolov mora da je bio snažan predosjećaj, jer Miro je taj dan zanemario utakmice renomiranih protivnika na Svjetskom prvenstvu u nogometu i otišao u ribolov. Zov rijeke bio je jači, otišao je tamo i posrećilo mu se. Miri, a i ostalim poštenim sportskim ribolov-cima želimo još dosta ovakvih ulova i to na sportski način, a ne nikako na neke druge načine koji nisu svojstveni pravim ljubiteljima prirode i ribolova.


Sasvim smo sigurni da je u protekle dvije godine u Rodoču bilo onih koji su proslavili zlatni pir, iako u našu novinsku redakciju nije stigla niti jedna obavijest o takvoj proslavi. Misleći da ćemo i treći uzastopni broj Godišnjaka tiskati bez opisa proslave zlatnog pira, u našu redakciju stigla je obavijest da će u mjesecu studenome Krešo i Jela Ćorić proslaviti svoj veliki jubilej. Nakon toga, informirani smo da su Kazimir i Šima Stojanović još u veljači proslavili svoj zlatni pir. Mi, u Uredništvu, dobili smo relevantne informacije o njihovim životima koje ćemo ovdje prezentirati.



samoj proslavi okupila se najbliža rodbina. Između ostalih, obnavljanju zavjeta prisustvovala su preo-stala braća i sestre od „mladenaca“te njihova djeca i unuci kao i ostala bliža rodbina. Veselje je uveličao i harmonikaš, naš Rodočanin, Mario Soldo – Marić-ko koji je mladence „pogađao“ pjesmama iz njihove mladosti. Inače, oboje su rođeni 1937. godine, Krešo u Rodoču, a Jela u Čulima. Krešo je cijeli svoj radni vijek proveo radeći u Zrakoplovnoj industriji Soko Mostar (točnije Rodoč) gdje je radio kao metaloglo-dač. Jela je uvijek bila radišna domaćica i majka te je uvijek bila pri ruci svojoj djeci. Valjalo je podići troje djece, uz svakodnevni poljoprivredni doprinos. Što se tiče zdravstvene situacije, Jela je imala odre-đenih zdravstvenih problema, ali sada je, Bogu hva-la, mnogo bolje, dok je Krešo „zdrav kao dren“ i izvrstan je zdravstveni primjer svoje generacije. Na slici možete vidjeti Krešu i Jelu te djelić atmosfere koja je vladala među uzvanicima.

Kazimir i Šima Stojanović

Kazimir Stojanović rođen je 03.09.1937. godi-ne u selu Donja vast u općini Rama, od oca Pere i majke Anice, rođene Raič. Šima Soldo rođena je 03.10.1938. godine u selu Lug, također u općini Rama, od oca Pere i majke Milke, rođene Kraljević.

Kazimir i Šima vjenčali su se 07.02.1960. go-dine u Uzdolu, kada je Šima preuzela prezime Sto-janović. Iste godine odlaze na rad u Vojvodinu, u mjesto Kula. Tu im se 1961. godine rađa prvo dije-te, kćer Anica. Ipak, nostalgija je bila jača te se oni 1965. vraćaju u svoju Hercegovinu. Točnije dola-ze u Mostar i nastanjuju se u gradskoj četvrti Luka, gdje im se te godine rađa sin Milan. Godina 1966 predstavlja veliku prekretnicu u njihovom zajednič-kom životu. Naime, te godine trajno se nastanjuju u Rodoču i tu grade obiteljsku kuću. 1972. godine na svijet dolazi i njihovo posljednje dijete, kćer Tinka. Kažo, kako od milja zovu našeg Kazimira, sve do početka rata proveo je radeći u poduzeću Alu-minijum u Mostaru. Početkom Domovinskog rata aktivno se uključuje u postrojbe HVO-a i na taj na-čin daje svoj obol obrani ovih prostora. Služio je u Domobranskim postrojbama. Nakon rata odlazi u zasluženu mirovinu. Najveću radost i zadovoljstvo pričinjava im šestoro unučadi. Na slici ispod prika-zani su Kažo i Šima točno 50. godina nakon što su prvi put iskazali vjernost jedno drugom Uredništvo lista pridružuje se čestitkama i želi ovim obiteljima puno sreće i dobrog zdravlja u daljnjem zajedničkom životu te još mnogo ovakvih sretnih obiteljskih trenutaka.




I za ovaj broj Godišnjaka smo, od naših čitatelja, dobili još nekih zanimljivih starih fotografi jaRodoča. Dvije donje fotografi je, kao i one koje su prikazane u prošlom broju Godišnjaka, ljubazno nam je ustupio gospodin Tibor Vrančić iz Umaga.

Prva fotografi ja nastala je 1962 godine kod Ro-dočkog groblja. U pozadini se vidi tadašnja „Zujina gostionica“ a može se vidjeti i legendarni dvokatni au-tobus koji je u to vrijeme vozio ulicama grada. Druga fotografi ja nastala je 1965. godine i prikazuje Brvinu koja ju, uz Bezdan i „Baštu“ u to vrijeme bila jedan od napoznatijih izletišta i kupališta rodočana. Zaista ne znamo tko je na ovim fotografi jama, ali ako netko pre-pozna nekoga sa ovih fotografi ja može nam se obratiti i mi ćemo im vrlo radi objaviti imena. A što tek reći o slijedećoj fotografi ji. Nastala je 1917. godine, dakle, prije nekih stotinjak godina. Sre-ćom, znamo tko se nalazi na njoj. Muškarac kojega vidite je Ivan (Ivko) Ćorić, otac šestero djece. Većina starijih Rodočana pamti ih. To su: Iva - udata za Cvi-tanovića (zvani Menđa), Dragica – udata Zabrvinu za Niku Drmaća, Ivan (Pipa) Ćorić, Kata – udata za Slav-ka Drmaća, Ruža – udata u Zadar kao i Mirko (Kula)

Stare fotografije iz RodočaĆorić. Osoba sa njegove desne strane (ili na lijevoj stra-ni gledajući direktno fotografi ju) je njegova žena Luca Drmać koja potječe iz Zabrvine. Žena sa lijeve Ivkine strane (na fotografi ji se nalazi desno) je njena sestra Anđa, ujedno i žena Ivkinog brata Nikole. Anđa je sa Nikolom imala šestero djece i to: Franjo Ćorić – Ški-ca, Fana – udata za Juru Marijanovića u Vrelo, Lucka – udate za Niku Bubala i koja je većinu života provela u SAD, Krešo, Šima – udata u Jasenicu za „Ćiku“ Be-vandu, Iva – udata u Međugorje za Mila Bulića.

Predlažem da od ovoga broja uvedemo stalnu rubriku pod naslovom „Fotografi je(iz) starog Rodoča“. Za idu-ći broj, već imamo pripremljene neke stare fotografi je (osoba, objekata i lokacija) koje nam je ustupio naš su-mještanin Zoran Ćorić, svima vama poznatiji kao Ćor-ka. On, naime, ima zavidnu kolekciju starih fotografi ja pa ćemo ih nastojati objavljivati u idućim brojevima Godišnjaka. Također, ukoliko netko od Vas dragi naši čitatelji posjeduje neke stare slike a želi ih podijeliti sa nama, apeliramo da nam ih ustupi. Mi ćemo ih skenirati i objaviti u Godišnjaku, a vama ćemo uredno vratiti originale. Ovime, bi oteli od zaborava jedno lijepo vri-jeme a ujedno i približili „stara dobra vremena“ našim najmlađim čitateljima.


Zrnca prošlosti...



Na povratku iz Sarajeva, voditelji puta odlučili su napraviti pauzu u restoranu „Zdrava voda“ u kanjonu Neretve. Većina članova gasila je žeđ, pivom ili bevandom. Ostala sam uživati na svježem zraku. Privukla me tišina i slika tamne noći i kanjona obasjana mjesečinom. Ubrzo, tu tišinu prekidoše pjesma i ples. Ugledah još ljepšu sliku: raspjevana i razigra-na mladost na asfaltu ispred restorana. Folkloraši, raspjevani i razigrani, oko pola noći na parkingu restorana, probudiše izvor „Zdrava voda“ . Izvor poteče preko stijena pa doteče do Neretve i probudi je. Neretva zahuči i probudi kanjon. Kanjon stvori jeku i raširi zvuk pjesme i zvuk udara cipela o asfalt. Mjesec poput refl ektora obasja veliku pozornicu na kojoj izvor i Neretva kao orkestar prate folkloraše koji pjevaju i igraju kolo, a odjek u kanjonu omogućava da se pjesma širi sve dalje i dalje. Kratko je trajala ta ugoda: mladost, pjesma, kolo, izvor, Neretva, kanjon i mjesec. Morali smo nastaviti put do Mostara. Ponovo su izvor, Neretva i kanjon utonuli u san.

Napisala sam ovaj osvrt da prolaznost vremena ne izbriše lijepa sjećanja.

Jozefi na Pranjić

Osvrtna dio putovanja članova HKUD-a Rodoč u Sarajevo

Kamo je otišao?Dan po dantiho je prolaziou traženju odgovora:Kamo je otišao?

Jedan dan dok sam razmišljala,pogled mi je lutao zidompo okačenim slikama.Odjednom, odgovor dobihu uokvirenoj slicilopoča Ferdinih.

Lopoči su tišto su Ferdu skrili.

Sa slike poručuju:„Ništa neobičnokistom smo rođeni,njegovom ljubavi.

Ljubav njegovaza pravo nam dalašto smo ga tu u svoje cvjetove skrili“

Tu je i kraj pitanjukamo je otišao susjed i prijatelj drag,pjesnik, slikar i kipar,Ferdo Kovač.

(pjesma posvećena Ferdi Kovaču)Jozefi na Pranjić

ZvijezdeTvoje su rukepune zvijezda.Otvori dlan da polete,da vidim njihov sjaj.

Možda će jedna biti moja,ako bude htjela.A sve druge neka leteda pokažu kako svijetle.

A kada poželeda u neke ruke sleteneka to bude ljubav iskrena.

Jozefi na Pranjić

Pahulje s Veleža

Kraj je ožujka.Velež prekriven pahuljama sniježnim.Zbog svoje ljepotesnijeg osvaja poglede,u kojima se vide željeda grad posjetepahulje bijele.

Uzalud suželje vaše.U grad sići nećemoda ne bismo bile zgažene.Ovdje ostajemodok oblaci snagu imajuda u sebi sunce skrivaju.

Jozefi na Pranjić

LozaJesen je ranai grožđe je zrelo.Grozdovi puni zrnanaći će se na blagdanskom stolu.Tko bi okupio obitelj i kumove,stare i nove prijatelje,da nije tebe lozoi tvog grozda zrela,boje neba i zrake sunca?Lozo,životna suputniceblagoslovljena budi.Sačuvaj životispod svoje izbrazdane kore.Sačuvaj gai za djecu našu,vratiće se oni.A kada dođudobrodošlicu im poželi.

Jozefi na Pranjić

Mrva ljubavi

Tu malu mrvu,mrvu ljubavikoju imaš,čuvaj i branii hrani njezinu snagu.Pomozi joj da izrasteu veliku ljubav.Veliku kao more,toplu kao suncei slobodnu kao ptica.Ta mrva malaneka bude ljubavi snaga srca tvoga.Pomozi bližnjemui onomu kome je najpotrebnije.Tko zna…Možda sutra zatreba tebi ili meni.

Jozefi na Pranjić

Mali slap

Klizi rosa jutarnjaniz list lozei rađa mali slap.U taj mali slapUtkane su kapi znoja ratarove.Utkana je i suza radosnicas tisuću boja.

Te radosnice,to su kapi vinaod rada prošlih godina.Sve zajedno je mali slapda lozu pripremi za rod novi,da nevoljama odoli.A u jesen da se ponosi grozdompunog zrake suncai snage kamena vina.

Jozefi na Pranjić

Književni kutak



Strune vječnog života

Pod licem Univerzumasvatko svoju majku ima,i trpezu u zrnu lica svoga,i pjesmu u srcu,pjesmu nepresušnih suzaljubavi i boliPod licem Univerzumalicem nasmijanim,sve treperi u poljupcuupućenog majci Zemlji,sve leprša prema Suncuu zahvali za kruh svagdanjiTrepere i beskrajne strunevječnog života,trepere i iskriče u plamenojljubavi u kojoj se plamičakneki gasi, drugi pali,jedan podrhtava, drugi razbuktava,i to sve po mjeri i harmoniji.Daleko su i predaleko strune ove od prstiju ukaljanih od crnih lica nezasitih apetitaLica ova, od života odrođena, od blata izgradiše neko svojesunce sumraka i zla.Tek ponekad i ponegdjeuspijevaju život bičem zauzdati,boje žarke u crno zaviti,oblicima raznolikimjednolični pečat udaritiStrune vječnog životadotaći ne mogu,jer su one pod zaštitom Nebakoje od nas traži,i koje nam darujeslobodu žrtvovanja i žrtvovanje za slobodu

Silvestar Ištuk

U susret svojoj zvijezdi

Ljubav cvjeta kad se daje,ona blista kada prašta.Ljubav cvjeta kad izgara,iz pepela život stvara.Dok joj snagu kroji vrijeme,ona uvijek daje sebe.I kad cvjeta i kad vene,sve to čini za cvjetanje.Putovi su njezinitajnom ovjenčani.Koraci su njezinisrcem upravljaniOna jezdi po beskrajnoj stazi,Ona jezdi svojoj zvijezdi.

Silvestar Ištuk

Snaga iskre

Pauk zove leptiricuda odmori svoja krilapripremio posteljicu,uspavanku ropskog mira.Zeleti se leptiricana ljepenku riječi lažnih,zarobi je posteljicanevidljivih nit stvarnih.Leptirica razigranapod ravnanjem mračnog oka,u sablasnoj gluhojh noćibez oka svjedokaOtima se leptirica,kida niti mračnog svijeta,svoj će živit dati nego mreži robovatiPopucaše niti mreže,porodi se iskra letai razgara u ljubavi,u poljupcu snenog cvijeta

Silvestar Ištuk



Jedan od dana koje slavimo u čast našega zaštitnika mjesta sv. Ivana Krstitelja, smo posvetili našem dragom prijatelju koji nas je prerano napustio Ferdi Kovaču. In memoriam Ferdi Kovaču pokušali smo prirediti onako kako bi on volio s malo riječi, puno pje-sme i lijepog druženja. Zahvaljujemo se svim njegovima prijateljima, suradnicima, poznanicima koji su se odazvali na ovu večer druženja u čast našem Ferdi koja je uistinu bila posebna. Uz zvuke pjesama koje je sam pisao, koje su njemu posvećene i lijepim riječima koje smo mu još jednom uputili s velikim HVALA što je dio svog života podijelio s nama.

DANI SV. IVANA IN MEMORIMA FERDO KOVAČ

Mjesec lipanj zauzima poseb-mo mjesto u srcima rodočana jer se u to vrijeme prisjećamo lipanjskih zora 1992. godine kada je uz Božju pomoć i zagovor našeg zaštitnika sv. Ivana oslobođeno naše mjesto. Devetu godinu za redom HKUD RODOČ je glavni organiza-tor proslave blagdana sv. Ivana kre-stitelja u Rodoču. Proslavu ovog blagdana obi-lježavamo kroz cijeli mjesec lipanj. Počevši sa športskim natjecanjima, zatim kulturnim, glazbenim te narav-no vjerskim programom. HKUD RODOČ j, kao nositelj ovakve manifestacije, i ove godine uspješno organizirao kako športski tako i kulturno-zabavni dio progra-ma. Središnja proslava se održala na sam blagdan 24. lipnja na platou Ispred Mjesne zajednice Rodoč 1. Nakon večernje sv. Mise koja se odr-žala u novoizgrađenoj crkvi krenuo je zabavni dio programa. Uz društvo domaćine ovogo-dišnja proslava je bila osobita jer se u Rodoču susrela Dalmacija i Slavo-nija. Naši dragi gosti su bili HKUD Vis s otoka Visa i HKUD Čepin kod

PROSLAVA BLAGDANASV. IVANA KRSTITELJA U RODOČU

Osijeka. Tako da su naši rodočani mogli uživati i u tambiricma i mandolinama. Uz dobro iće i piće zabava se nastavila dugo u noć. Organizacija ovakvog programa je izuzetno teška i zahtjevna stoga se svakako zahvaljujemo svima koji su pomogli u organizaci-ji ove manifestacije, kao i svima koji su bili dobri domaćini našim dragim gostima.

HKUD Rodoč



Nakon prošlogodišnjeg dana dječjeg folklora kojim smo sami sebi dokazali i pokazali bitnost oču-vanja izvornog dječjeg stvaralaštva, ove godine od-lučili smo dan folklora unaprijediti u Smotru folklo-ra koja je održana na igralištu ispred škole 23.lipnja 2010. godine. Ukoliko netko ne zna što je razlika između dana folklora i smotre folklora u sljedećih par reda-ka donosim najšturije objašnjenje. Dan folklora, ili bilo kakve druge manifesta-cije sličnog karaktera su događaji na kojima društva nastupaju neopterećeno i slobodno svoje koreogra-fi je ili koreografi je drugih područja koje imaju u svome programu. I takvi događaji su čisto kulturno zabavnog karaktera, bez ikakve ocjene rada društva. No, smotre folklora kao ova naša su ocjenji-vačkog karaktera, gdje u publici sjedi stručni kolegij koji poslije svih nastupa na okruglom stolu jednom po jednom društvu iznosi kritike na njihov rad, bilo pozitivne ili negativne. Na smotrama folklora nema nekih nagrada najboljim društvima, one se održava-ju da bi se na njima popravljala kvaliteta samog rada pojedinog društva te povećao broj izvornih plesova. Na smotrama folklora se izvode i novo pro-nađene pjesme ili neki već zaboravljeni koraci, koji su se većim trudom upravo poradi smotre pronašli, te na scenu vratili i time spa-sili od izumiranja. Tijekom smotre svako društvo duž-no je izvoditi izvorni fol-klor svoga kraja. Ovogodišnja prva smotra dječjeg folklora u Rodoču organizirana je u sklopu manifestacije Dani sv. Ivana Krstitelja, čime je sama manifestacija oboga-

Prva smotra

dječjeg folkloraćena za još jednu vrijednu kariku u svome višego-dišnjem lancu. Na smotri je nastupilo jedanaest društava što je oko 350 djece iz cijele Bosne i Hercegovine i jed-no društvo iz Hrvatske. Ovim putem zahvaljujemo se gospođi Anki Raič predsjednici UHAKUD-a BiH i Cioff-a BiH, što je otvorila samu smotru. U stručnom kolegiju smotre sjedio je istaknu-ti etnokoreolog gospodin Miroslav Šilić predsjed-nik Hrvatske matice iseljenika i Hrvatske kultur-ne zajednice BiH, koji je svoje dojmove rekao na okruglom stolu koji se održao u prostorijama naše osnovne škole. Gospodin Miroslav Šilić neizmjerno je zadu-žio naše društvo, te ne zahvaliti se čovjeku koji je toliko pomogao našem društvu bilo bi ravno grije-hu, stoga mu i ovim putem želimo iskazati poštova-nje i zahvalu za sve što je učinio za nas.

S pjesmom i veseljem proslavili smo uočni-cu sv.Ivanu Krstitelju i završili prvu smotru dječjeg folklora.

Vedran Vidović



Ove godine biciklistička utrka okupila je 17 sudionika:Športske aktivnosti tijekom Dana Sv. Ivana Krstitelja

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 BODOVI MJESTO

1 Dumpor Atif 1 1 1 1 1 1 1 1 1 0 1 1 1 1 1 0 1 1 1 17 I

2 Vego Nikica 0 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1/2 1 1 0 1 16,5 II

3 Čović Pero 0 0 1 0 1 0 1 0 0 0 1/2 0 0 1 1 0 0 1 1/2 7

4 Mihić Dule 0 0 0 1 1 0 1 0 1/2 1 0 1 0 1 0 1 1 0 1 9,5

5 Merdžo Lazo 0 0 1 0 1 0 1/2 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0 1 4,5

6 Čarapina Ante 0 0 0 0 0 0 1 0 0 1 1 0 0 1 1 0 1 0 0 6

7 Krtalić Marin 0 0 1 1 1 1 1 1 1 0 0 1/2 0 1 1 0 0 1 1/2 11

8 Stojić Mario 0 0 0 0 0 1/2 0 0 0 0 0 0 1 1 1 0 0 1 1 5,5

9 Brekalo Mujo 0 0 1 1 1 1 0 1 1/2 0 1 1 1 1 1 0 1 1 1 13,5 IV

10 Tipurić Zoran 0 0 1 1/2 1 1 0 1 1/2 0 0 0 0 0 1 1 1/2 1 1 9,5

11 Šantić Damjan 1 0 1 0 1 0 1 1 1 1 1/2 0 1 0 0 0 1 1/2 0 10

12 Puce Alija 0 0 1/2 1 1 0 1 1 0 1 1/2 0 1/2 1/2 1/2 0 0 1 1/2 9

13 Diviš Nenad 0 0 1 0 1 1 1/2 1 0 1 1 1 1 1 0 0 0 0 1 10,5

14 Radić Borislav 0 0 1 1 1 1 1 0 0 1 0 1/2 0 1 1 0 1/2 1/2 1 10,5

15 Đaković Dario 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1/2 0 0 0 0 0 0 0

16 Đaković Ante 0 1/2 0 1 1 0 0 0 0 0 1 1/2 1 0 1 0 1 0 1 8

17 Ćatić Šemso 1 0 1 0 1 1 1 1 1 0 1 1 1 1 1 1 1 1 1 16 III

18 Babić Boris 0 0 1 0 1 0 1 1 0 1/2 0 1 1 1/2 1 0 0 0 0 8

19 Petrović Ivo 0 1 0 1 1 1 0 0 0 0 1/2 0 1 1/2 1 1 0 1 1 10

20 Šetka Mladen 0 0 1/2 0 0 1 1/2 0 0 0 1 1/2 0 0 1 0 0 1 0 5,5

1. Radenko Martinčić2. Luka Drmać3. Martin Martinčić4. Marijan Ćavar5. Dario Ćorić6. Marko Ćavar

7. Ivan Buntić8. Zdenko Spužević9. Danijel Šunjić10. David Marijanović11. Antonijo Markić12. Andrej Musa

13. Hrvoje Marijanović14. Josip Ćorić15. Jure Šunjić16. David Ćorić17. Nikola Ćorić

Prvo mjesto osvojio je Ivan Buntić, drugo mjesto pripalo je Dariju Ćoriću dok se na treću po-ziciju popeo Marijan Ćavar. Nagrada za prvo mjesto bila je bicikl. Također su i drugoplasirani i trećepla-sirani osvojili odgovarajuće nagrade. Kao utješne nagrade, pojedincima su darivane kape.

Rezultati nogometnih turnira po skupinama:Unutar prve kategorije, koja je obuhvatala godišta ‘91, ‘92, ‘93, ‘94, prvo mjesto pripalo je ekipi Ultras Rodoč. Druga kategorija okupljala je godišta ‘95, ‘96, ‘97. Prvo mjesto pripalo je ekipi Zrinjski Mo-star a titulu najboljeg pojedinca u ovoj kategoriji po-nio je Jakov Milas.:

Unutar treće kategorije našla su se godišta ‘98 i mladji. U ovoj kategoriji slavljenici su bili momci iz ekipe Vatreni a najbolji pojedinac bio je Radenko Martinčić. Dijelenje pravde i ove godine su, kao i pret-hodnih, vršili Teo Drmać, Vedran Cvitanović i Niki-ca Cvitanović. Ovim putem im se iskreno zahvalju-jemo na vremenu koje su nesebično podarili kako bi turnir i ove godine prošao bez incidenata i u prija-teljskom ozračju. Ukupno je kroz cijeli turnir prošlo oko 150 igrača a bilo je natjecanje i za žene.

Pripremio: Nikica Cvitanović

Šahovski turnir Šahovski turnir ove godine okupio je 20 natjecatelja. Kao i svih ovih godina, turnir se održao u prostori-jama Mjesne zajednice. Sudac turnira bio je Miroslav Braco Zekušić a rezultati i tablica prikazani su ispod.



Pravilo kod rangiranja šahista na kraju turnira glasilo je: U slučaju istog broja bodova, računa se međusobni susret, a u slučaju remija, bolje plasira-nog određuje kocka. Nagrada za prvo mjesto, kao i prošle godine, pripala je međunarodnom majsto-ru Atifu Dumporu, drugo mjesto pripalo je Nikici Vego, treće mjesto osvojio je Šemso Ćatić, dok je na četvrtom završio Mujo Brekalo. Prva nagrada bila je novčani iznos od 40 KM, druga nagrada 30 KM, treća 20 KM dok je četvrtom mjestu pripao iznos od 10 KM.

Treba napomenuti da se, usprkos vrlo skro-mnim nagradama, ovi šahovski entuzijasti svake go-dine sakupe na ovom tradicionalnom turniru. Svake godine turnir prođe u fer i prijateljskom ozračju. Ovom prigodom zahvaljujemo se svim šahistima na sudjelovanju. Posebne zahvale idu našemu Braci Zekušiću, bez čijeg zalaganja sasvim sigurno ne bi bilo ovakvog masovnog turnira.

Pripremio: Nikica Cvitanović

Zadnjih nekoliko godina, u sklopu proslave dana Sv. Ivana Krstitelja, HKUD Rodoč organizi-ra šahovski turnir. Tradicionalno, turnir se igra u prostorijama Mjesne zajednice i na njemu sudjelu-ju najbolje što ovaj kraj ima. I ne samo ovaj kraj, nego i cijela regija. Da bi ste mogli procijeniti jači-nu turnira, ovdje ćemo spomenuti neke od igrača koji se redovito pojavljuju na našem turniru. Tu su prije svega internacionalni majstori Vitomir Arapo-vić, Željko Bogut, Atif Dumpor i Augustin Brnaz te majstorski kandidati Danijel Drače, Božidar Ši-munović – Fišer, Drago Šunjić itd. Ipak jedno ime je dobri duh ovo-ga turnira i ima kontinuitet koji seže još u period prije zadnjeg rata. Riječ je o našem Rodočaninu Miroslavu Zekušiću – Braci, koji je još prije Domovinskog rata su-djelovao u organiziranju i igranju na vrlo jakim i kvalitetnim šahov-skim turnirima u Rodoču. Turniri su se odigravali, kako u prostori-jama Mjesne zajednice tako i u prostorijama „Fronte“ u Koloniji, tadašnjoj Osnovnoj školi „Franjo Kluz“ a nerijetko i u bivšoj Vaz-duhoplovnoj gimnaziji u Rodoču.

Dobri duh tradicionalnog šahovskog turnira u Rodoču

Tu svoju aktivnost nastavio je i nakon rata, ali sada u sklopu proslave danâ zaštitnika našeg mjesta. Prije rata bio je istaknuti član ŠK Mostar i ak-tivno je sa tim klubom sudjelovao u šahovskoj ligi Bosne i Hercegovine. Također, amaterski se bavio šahom i u šahovskoj sekciji poduzeća Aluminij Mo-star, u kojem je radio i iz kojeg je ove godine oti-šao u zasluženu mirovinu. Sa ovom sekcijom obi-šao je mnoge turnire diljem bivše nam države gdje je ostvario zapažene rezultate. U svojim vitrinama ima podosta pokala i diploma za nastupe i osvojena



mjesta na raznim turnirima. Tu prije svega treba na-pomenuti 1977. godinu kada je postao prvak grada Mostara. Zatim, 1982. godine osvaja drugo mjesto na prvenstvu radnika Energoinvesta u Sarajevu a tu je i prvo mjesto na vrlo jakom turniru u Titovom Užicu, itd. 1992. godine, skupa sa Brankom Smoljanom i Alijom Pucom bio je inicijator ponovnog aktivi-ranja HŠK Zrinjski. Nešto kasnije sudjeluje u osni-vanju Šahovskoh saveza HR HB, kojemu predsjed-nikom postaje sadašnji Haški uznik Dario Kordić dok Miroslav postaje tajnik saveza. Nešto kasnije, točnije 1994. godine, u savezu im se pridružuju Vi-tomir Arapović i Cvitan Mikulić. U prvim godina-ma našeg, Rodočkog, šahovskog turnira nastupao je kao natjecatelj. Kroz godine nastupanja postizao je različite rezultate, ovisno o trenutnoj inspiraciji i formi. Zadnjih nekoliko godina postao je zaštitni znak našeg šahovskog turnira gdje obavlja ulogu or-ganizatora i suca na turniru. Kao svojevrsnu zahvalu ovome zaljubljeniku u šah, mi iz HKUD Rodoč, odlučili smo posjetiti ga i uručiti mu skromni dar, koji će mu biti svojevrsna

zahvala za sav njegov dosadašnji doprinos u orga-nizaciji tradicionalnog šahovskog turnira tijekom dana Sv. Ivana Krstitelja. Kada smo razmišljali šta mu darovati, izbor je pao na što drugo nego na knji-gu o šahu. Uručili smo mu knjigu Velikani svjetskog šaha, autora Borivoja Marjanovića. Nadamo se da će istinski uživati u čitanju redaka ove knjige. Miroslava smo zatekli u staroj gimnaziji, gdje je u ulozi suca na natjecanju osnovnih škola grada Mostara u šahu, a ujedno otkriva mlade talente – na-sljednike njegove generacije. U ugodnom razgovoru sa Miroslavom, rekao nam je da će se truditi da sva-ke godine organizira što bolji i jači turnir na kojem će se šahisti iz raznih država susretati, razmjenjivati iskustva i mišljenja te odmjeravati snage. Mi, iz HKUD Rodoč svesrdno ćemo mu pru-žiti pomoć svake vrste kako bi se to i ostvarilo. Na slici vidimo našeg člana g. Nikicu Cvi-tanovića, koji je odgovoran za športske aktivnosti društva, prilikom uručenja dara Miroslavu.


Obzirom na tešku gospodarsku situaciju koja vlada zadnjih godina u cijelome svijetu a naroči-to kod nas, postavilo se pitanje načina prikuplja-nja sredstava za neometan rad našeg društva u narednom periodu. Ona sredstva koja smo svake godine dobijali od vlade Republike Hrvatske nisu

Nastup HKUD Rodoč u emisiji

TV Bingošou Federalne televizije

bila dostatna za troškove koji su nam se nametali. Stoga su se članovi odbora organizirali u namjeri da osiguramo nastup u emisiji federalne televizije „TV Bingo šou“ i na taj način osiguramo dodatna sredstva za egzistenciju društva. Ti napori su uro-dili plodom i nakon nekog vremena pozvani smo da nastupimo u emisiji koja je bila na rasporedu 22.10.2010. godine. Za nastup u emisiji bilo je potrebno sakupiti barem 90 ljudi, zbog 90 brojeva koji se potencijal-no mogu izvući tijekom emisije. Polazak u Saraje-vo bio je predviđen točno u podne ispred prostorija Mjesne zajednice. Kao što je i predviđeno planom, dva autobusa su krenula ispred Mjesne zajenice a u Mostaru je ukrcana još jedna skupina naših članova koji stanuju u gradu tako da je svih 90 članova kre-nulo put Sarajeva. Dogovor je bio da nas domaćini u Sarajevu dočekaju ispred RTV doma u 15:30 sati. Tijekom vožnje, vrijeme smo prekraćivali ugod-nim razgovorima, pošalicama i dogodovštinama sa prethodnih putovanja tako da je atmosfera bila više nego ugodna.



Međutim, negdje kod Hadžića počele su naše muke. Naime, zbog radova na cesti došlo je do za-stoja prometa. Promet je reguliran malim, cestov-nim, semaforima i naizmjenice su puštani automo-bili iz jednog ili iz drugog smjera. Međutim, mnogi nesavjesni vozači koji poznaju lokalne prečice na-pravili su toliki nered i pomutnju da smo za relaciju od Hadžića do Binježeva (10-tak km) trebali oko 2 sata. Tijekom tog perioda čekanja kontaktirani smo 2-3 puta od strane ljudi iz Lutrije BiH i FTV-a koji su bili zabrinuti za naš dolazak i početak emisije. Čak smo telefonski kontaktirali i policiju kako bi, u slučaju duljeg čekanja, isposlovali privilegirani status i prijevremeno napuštanje kolone kako bi na vrijeme mogli stići na snimanje emisije. Srećom, ta vrsta intervencije nije nam trebala jer je uskoro po-licija uzela stvar u svoje ruke i uspostavila red. Na-pokon smo se, nakon 2 sata čekanja i nervoze pokre-nuli i pred RTV dom stigli u 17:30, dakle sa 2 sata zakašnjenja. Ukupno putovanje Rodoč – Sarajevo, uz malu stanku od oko 20-tak minuta u restoranu Orahovica, trajalo je 5 sati.

Obzirom na toliko kašnjenje, domaćini su nam pripremili osvježenje u obliku čaše soka. Na-kon te kratke stanke i preuzimanja obveznih bed-ževa (brojevi od 1-90) otišli smo u Studio A FTV-a na generalnu probu, koja je trajala između 45-60 minuta, a na kojoj su nas hostese instruirale kako se ponašati u studiju i podsjetile nas na pravila TV Bingo šou-a. Nakon generalne probe, domaćini su za nas priredili obilnu večeru koju je trebalo vrlo brzo odraditi jer se približavao početak emisije. Sa završetkom večere pronovno smo pristupili studiju A gdje nas je čekalo snimanje uživo. Emisija je, kao i obično, krenula u 20:15 sati. Naš, HKUD Rodoč, predstavila je predsjednica društva gđica Ana Babić koja je ukratko gledatelje FTV-a upoznala sa povješću društva, brojem člano-va, načinima fi nansiranja i njegovim aktivnostima. Također, pored naše predsjednice, još četvero naših mladih članova usrećilo je ukupno pet igrača Lutri-je BiH koji su putem sms-a poslali serijske brojeve svojih listića. Na kraju, treba naglasiti da je najbitniji dio priče za nas bila igra „grebalica“. U toj igri članica društva Ana Šagolj uspjela je „izgrebati“ 7000 KM za naše društvo. Priložena slika dočarava atmosferu koja je vladala u studiju tijekom emisije. Ovim se još jednom zahvaljujemo Lutriji BiH i Federalnoj televiziji koji su nam omogućili nastup u njihovoj emisiji TV Bingo šou. Ovo je bilo više nego dragocijeno iskustvo gdje smo, osim nagra-de koja će nam više nego dobro pomoći u našem daljem radu, vidjeli i drugi dio priče kod snimanja emisija u nekom od TV studija. Biti „iza kamere“, tj. sa one druge strane, poseban je doživljaj za mno-ge od članova društva i to će im trajno ostati urezano u sjećanje. Treba napomenuti da ni ona neugodna epizo-da iz Hadžića nije pomutila naše veselje u povratku. Povratak je bio odmah nakon emisije a u Mostar i naš Rodoč stigli smo tek oko jedan sat iza ponoći. Ovim putem također se zahvaljujemo i našem na-šem Mati Peharu iz tvtke Matijas tours koji nas je, kao i toliko puta prije, sigurno doveo do željene de-stinacije i vratio u naš Rodoč.




Blago je ono za čime ljudi često tragaju a nikada ga ne nađu. Često puta mislimo kako je blago skrive-no, zakopano, nedostižno ili nama nesuđeno, no međutim članovi folklorne skupine „fra Bernardin Smoljan“ itekako znaju da je ono tu nadohvat ruke. Krijemo ga u svojim osmjesima, zagrljajima, pogle-dima, susretima, razgovorima, pjesmama, igrama, pričama, svađama i mirenjima, živimo ga… U sljedećem tekstu na ovom hladnom pa-piru, ovom crnom tintom koju je na papir otisnuo hladni stroj pokušat ćemo upravo suprotno, u Vama probuditi toplinu srca i šarenilo boja kojima smo svi tijekom ovog kratkog putovanja obojani. Time Vas želimo potaknuti i pozvati da budete dio našega to-ploga društva, dijeleći s nama i sreću i tugu.

U protekloj godini naša folklorna skupina nastupila je više od trideset puta na različitim smo-trama folklora, kulturnim manifestacijama, danima gradova, općina, država, sajmovima, a surađivali smo i sa Sveučilištem u Mostaru. Ovim putem moramo istaknuti i našega no-vog župnika fra Stipu Markovića, a zahvaliti se biv-šem fra Šimunu Romiću nadajući se da ćemo imati prekrasnu suradnju na obostrano zadovoljstvo. Ovaj tekst ni sam ne bih čitao kada bih ga napisao preozbiljno i dosadno, kada bih redom ona-ko uredski formalno pisao nastup po nastup na ko-jima smo sve nastupali. S toga smo neke nastupe odlučili pobliže odrediti, a neke samo spomenuti i na njima organizatorima zahvaliti. U samom početku godine uvijek je mrtva sezona dio kada se polako priprema za Uskrs, pa samim tim nama se nekako u taj dio sezone uvuče sjeta u kosti, što zbog korizme, muke i smrti naše-ga Spasitelja, što zbog vremena, neprilika i tmurnih oblaka, ali u tom dijelu većinom vršimo najveći broj proba, priprema i nastupa. Jedina vesela točka naš je maskenbal kada se svi prerušimo i uživamo u šala-ma i zajedničkim podvalama.

Folklorna skupinafra Bernardin Smoljan

26.ožujka.2010. godine u posjet su nam do-lazili studenti etnomuzikologije s fakulteta prirodo-slovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučili-šta u Mostaru, kojima smo predstavili svoj rad te ostvarili izvrsnu suradnju sa stručnjacima koji se usko bave našom granom znanosti.

Na Uskrsni ponedjeljak počela je naša vese-la sezona, posjetili smo Vareš o čemu će biti riječi nešto više u sljedećim tekstovima, a istog mjeseca naša skupina nastupila je i na Mostarskom sajmu gospodarstva, kada smo bili i izlagači štanda koji je bio organiziran za izgradnju naše Crkve, gdje smo se pokazali kao jedna jako vrijedna i vesela ekipa.U mjesecu svibnju dječja skupina nastupila je na večeri folklora na Buni u organizaciji HKUD „Her-ceg Stjepan“ s Bune, a o tomu koliko volimo Bunu svjedoči i to da smo samo nekoliko tjedana ponovno nazočili na Sajmu trešnje koji je organizirala Bra-tovština sv. Nikole Tavelića s Bune te na manifesta-ciji „Lijepa li si…“ od istog organizatora kada su naši najmanji folkloraši branili naše boje, a Ana Ša-golj proglašena najljepšom djevojkom u narodnom ruhu, čime smo samo dokazali već odavno znanu činjenicu kako su u našem društvu samo najbolje i najljepše cure, kojima se i ponosimo.

Joj, kako je nekada teško odlučiti na koji nastup otići, jer toga dana bili smo pozvani na dva mjesta: u Ljuti Dolac i Bijelo Polje. U tim vrućim lipanjskim noćima donosili smo jako tešku odluku kamo otići i na kraju smo se složili da u Ljuti Dolac ide srednja skupina, a u Bijelo Polje pjevači, no me-đutim opet je ispao problem, neke cure kojima ime sada nećemo spominjati željele su ići u Ljuti Dolac, rekavši mi kako gore ima „lipih momaka“, i što čo-vjek može tada nego poslati te cure s djecom u Ljuti Dolac, pod izlikom kako će ih čuvati. Međutim jaka ljetna oluja zahvatila je Ljuti Dolac te su se ubrzo nakon nastupa morali vratiti, možete misliti kako su se osjećali ☺. Ovim putem se zahvaljujemo orga-



nizatorima iz Ljutog Dolca te ih molimo da nas i iduće godine zovnu, jer je ove godine našim curama raspoloženje pokvarila kiša. Zahvaljujemo se i društvu iz Bijelog polja, te ih pohvaljujemo što u njih nije kišilo te je ova ekipa pjevača nesmetano uživala nakon nastupa. ☺

Moramo se zahvaliti i Kazneno popravnom domu iz Mostara koji nam je ukazao čast te smo na-stupili na susretu Penologa BiH (čuvari zatvora, koji imaju svoje susrete na kojima organiziraju različite turnire) koji se održao u Međugorju na sportskim te-renima, a tada smo imali priliku upoznati se i s tom institucijom, njezinim vođenjem, te se provozati u popularnoj „marici“- Ni krivi ni dužni. 15.srpnja 2010. godine Studentski zbor Sveučilišta u Mostaru bio je domaćin sjednice Hr-vatskoga studentskog zbora sa svih sveučilišta iz Hrvatske, a bili su prisutni njihovi predstavnici te nas je Studentski zbor angažirao da tijekom večere predstavimo našu kulturu i tradiciju, što nam je bilo jedno divno iskustvo te se ovim putem želimo za-hvaliti Studentskom zboru, nadajući se jako dobroj suradnji u budućnosti. Na smotri folklora „Lijera diple nadigrala“ već tradicionalno nastupamo, i dobivamo pozitivne kritike za naš rad, s čime smo jako ponosni, jer osim što nas obični ljudi prepoznaju jako nam je stalo do stručnog mišljenja, a ono je iz godine u godinu sve bolje i bolje, nadamo se da će tako ostati i ubuduće.

Teško je skratiti ono sve ono što se dogodilo u prošloj godini jer je ona uistinu bila bogata i plod-na, ispunjena divnim iskustvima i prijateljima koje smo stekli tijekom nastupa i zajedničkih druženja. Ovim putem se zahvaljujem KUD „Mokro“ s ko-jima smo ostvarili predivan odnos te HKUD „Bla-ćani“ s Mostarskog blata Biograci, naravno da su i oni bili naši gosti na smotri dječjeg folklora te mi na njihovim. Uvijek nam je drago kad nas pozovu, naravno i kad mi njih možemo pozvati. Na njihovim smotrama su se održavale i dječje igre: skakanje u vreći, vuča konopa, jedenje smokija…ali nenadmašni smo bili jedino u jedenju pudinga gdje su naši momci Radenko Martinčić i Teo Pavlović odnijeli pobjedu.

Uvijek nam je drago čuti da se osnovalo neko

novo društvo, a pogotovo kada uz to još mi možemo biti dio njihovog slavlja te im iskazati poštovanje za rad koji nije nimalo lak te zahtjeva mnogo ljubavi i muke, stoga nam je bilo iznimno zadovoljstvo što smo mogli nastupiti u Kruševu 18. kolovoza 2010. godine.

Kao i uvijek šećer na kraju, to je svakako proslava Gospe od Anđela u Jasenici, tako ne mo-žemo zamisliti Rodoč bez Jasenice niti Jasenicu bez Rodoča, jer uistinu najviše prvih ljubavi svima nam se događalo na ovoj relaciji, najviše zajedničkih tre-nutaka, uspomena, doživljaja, zajednička rijeka, sve nam je nekako protkano jedno kroz drugo. U našem društvu su i neki članovi iz Jaseni-ce, a u Jasenici neki naši, tako da Gospu od Anđela jednako smatramo svojom kao i njihovom te joj se jako radujemo i podržavamo. Rodoč i Jasenica bratska su društva u pra-vom smislu njihove riječi jer smo uvijek podržavali i podržavat ćemo jedni druge.

Vedran Vidović



Vareš je malo, ratom opustošeno mjesto smješteno u Bosni. No to nije omelo Varešane i ži-telje okolnih sela da prestanu održavati tradiciju i ostanu svoji na svome .Okupljaju se redovito u cr-kvi i slave svetu misu, a preko župnika stupaju u kontakt s ljudima dobre volje koji im žele pomoći i olakšati im težak život. Čast da upoznamo te divne ljude, borce za svoja ognjišta dobili smo i mi-rodoč-ki folkloraši.Članovi HKUD „Rodoč“ uz pomoć fra Šimuna Romića organizirali su humanitarnu akciju prikupljanja odjeće, obuće, školskoga pribora i higi-jenskih potrepština za Varešane. Akcija je dobro pri-hvaćena i sakupljeno je dosta korisnog materijala.U rano jutro na Uskrsni ponedjeljak krenuli smo au-tobusom u Vareš vidno raspoloženi. Ponijeli smo sve prikupljene stvari.Uz ugodno čavrljanje i pje-smu stigli smo u Vareš. Tu su nas čekali domaćini i poveli nas u crkvu gdje smo nazočili svetoj misi. Posebno je lijepo i svečano bilo dok smo pjevali na misi. Iako je padala kiša nije nas omela u realizaci-

ji planiranog. Program smo nastavili u kinodvorani gdje smo izveli splet naših hercegovačkih plesova. Domaćini su nam pripremili ručak i nezaboravno druženje.Vrijeme je brzo prošlo i krenuli smo na-trag. Vidno umorni, ali puni dojmova prisjećali smo se topline s kojom su nas primili ti dobri ljudi.U kasne sate stigli smo u Mostar, sretni i zadovoljni što smo uspjeli makar nakratko uljepšati život tim skromnim, ali duhom bogatim ljudima.

DARIJA ĆORIĆ

POSJET VAREŠU



Ove godine srednja folklorna skupina „Fra Bernardin Smoljan“ dobila je poziv za nastup u Muću na IX. dječjoj smotri folklora pod nazivom “Stara škrinja je otvorena“. Nastup je bio predviđen za petak 9.srpnja 2010. Budući da je ljeto bilo u punom jeku, uz srednju skupinu krenula je i stari-ja skupina folkloraša te smo usput odlučili posjetiti Omiš i ostati nekoliko sati na moru. Krenuli smo oko 7h ujutro kako bismo mogli uživati u dugo že-ljenom kupanju i sunčanju. Tih par sati na moru bilo je i više nego zabavno, igralo se karata, zbijale su se šale, ali uz dobro društvo vrijeme brzo prolazi pa je stigao i čas nastavka našega puta. U Muću smo mo-rali biti u 17h stoga je krenulo užurbano spremanje. Dok su jedni nosili stvari u autobus, starije folklo-rašice ostale su na plaži praveći djeci tradicionalne frizure za nastup. Predviđeno je da u osnovnu školu u Muću dođemo u 17h, gdje je za nas pripremljen objed, a nakon toga naši mali folkloraši imali su na-stupiti.. Program se održao malo dalje od osnovne škole s početkom od 20h. Osim našega folklornog

NASTUP FOLKLORNE SKUPINE „FRA BERNARDIN SMOLJAN“ NA IX. DJEČJOJ SMOTRI FOLKLORA

“STARA ŠKRINJA JE OTVORENA“društva na dječjoj smotri folklora “Stara škrinja je otvorena“ nastupila su i brojna društva iz BiH i Hr-vatske. Naša folklorna skupina nastupila je s kore-ografi jom pod nazivom “Imam janje maleno“ koju je osmislio voditelj rodočkoga društva Vedran Vi-dović. Nakon nastupa pozvani smo na prigodni do-mjenak. Vrijeme je brzo proletjelo uz pjesmu i ples. Konačno je došao i taj trenutak da se oprostimo s našim dobrim domaćinima. Vrijeme u autobusu kra-tili smo uz pjesmu te smo u našu lijepu Hercegovinu stigli nešto iza ponoći.Tijekom smotre u stručnom kolegiju bili su eminen-tni etnolozi, etnokoreolozi i etnomuzikolozi iz Hr-vatske, koji su nam naknadno poslali izviješće gdje smo dobili jako pozitivne kritike za naš rad i nastup naše skupine. Ovim putem želimo se zahvaliti orga-nizatorima KUD „Branimir 888“ iz Muća koji su se potrudili da svaki naš trenutak u Muću bude ispu-njen i sretan.

Nikolina Pajević



21.srpnja Folklorna skupina fra Bernardin Smo-ljan zaputila se u hladnije krajeve lijepe nam države Bosne i Hercegovine, toč-nije na Vranicu kraj dragog nam grada Fojnice. Bili smo smješteni u hotelu Brusnica, kojemu se ovim putem još jednom zahvaljujemo na go-stoprimstvu kao i članovima KPD „Rodoljub“ iz Fojnice. U hotelu smo proveli većinu vremena zbog vre-menskih neprilika. Nažalost, nedaleko od hotela udar gro-ma ugasio je dva mlada života, ali naše dobro ras-položenje rijetko je što moglo promijeniti. Šećući planinom kušali smo planinske plodove borovnice i brusnice. Upoznali smo i vesele mještane Vranice s kojima smo se obračunali u odbojci te im dokazali da mi nismo nadareni samo za ples i pjesmu već i za sport. Iako nas vrijeme i nije baš poslužilo mi smo se dobro zabavili uz vino, gitaru i par slatkih šala. Svoje veselje nismo prenijeli samo na ostale goste

SVETOGA ILIJU PROSLAVILI SMO NA VRANICI

već i na sve ugostitelje hotela. 22.srpnja već smo se trebali zaputiti našim južnim,vrućim krajevima. Pje-sme i smijeha nije nedostajalo ni na povratku. Ovaj dobar provod neće se tek tako lako izbrisati iz naših sjećanja. U nadi da ćemo imati još mnogo ovakvih za-bavnih putovanja pozdravljam Vas do iduće godine.

Lidija Bošković

Svako organiziranje bilo kakvog putovanja naših folkloraša ne može se zamisliti bez vozača Mate. On ostavlja svoju obitelj kako bi nama bivao na usluzi i sigurno nas dovezao na odredište, a ujed-no nam bio i zamjena za roditelje. Na tim putova-njima svi smo jedna velika obitelj. Veže nas veliko prijateljstvo. To se pokazalo i na nedavnom piru kad je naš Mate udavao kćer Irenu. Ne praveći razlike među nama, sve nas je pozvao da nazočimo tom svečanom i radosnom činu. Da bi ugođaj bio ljepši krenuli smo u her-cegovačkim nošnjama s namjerom da mladence

UDAJE SE MLADA DJEVOJČICApočastimo pjesmom i plesom. Po dolasku u Matinu kuću lijepo su nas primili svi svatovi. Posebno je bio sretan Mate jer smo došli da mu uveličamo veselje. Uručili smo čestitke i najljepše želje. Mladenka je bila prelijepa, odjevena u bijelu raskošnu haljinu, vidno raspoložena te smo joj s pravom mogle zapje-vati „Alaj sam se, alaj sam se po volji udala“. Vese-lje je trajalo dugo u noć. Mate i njegova supruga bili su ponosni jer su udali svoju najstariju kćer.

DARIJA ĆORIĆ



Koncert pod nazivom Blago naše...

ni ove godine nije razočarao, a publika je bila odu-ševljena kompletnim programom. I treću godinu za redom HKUD RODOČ i HKUD JASENICA su napunili veliku dvoranu Hrvatskog doma herceg Stjapana Kosače na godišnjem koncer-tu kojim su predstavili svoj rad.

Voditelj folklornih sekcija obaju društava Ve-dran Vidović uz pomoć voditeljica dječjih skupina Josipe Miljko, Kristine Ljubić i Anamarije Vido-vić je osmislio odlične koreografi je u kojima su se uspješno isprepleli pjesma i ples. Posebno smo ponosni na naše najmlađe čla-nove folklorne skupine “Fra Bernerdin Smoljan” HKUD RODOČ koji su uzrasta od dvije do devet godina, a njihova pjesma i ples dozvala je i sv. Ni-kolu. Gosti ovogodišnjeg koncerta su bili KPD “Matija Gubec” iz Bakovića kraj Fojnice koji su

GODIŠNJI KONCERTBLAGO NAŠE... 2010.

svojim nastupom uveličali naš koncert, a ovim pu-tem im se još jednom od srca zahvaljujemo. Kroz par fotografi ja možete vidjeti mali dio doživljaja sa koncerta, do iduće godine kada ćemo održati četvrti godišnji koncert Blago naše... od srca Vas pozdravljamo te vas pozivamo da se pridružite radu društva, jer će te možda baš vi iduće godine biti na daskama koje život znače.



U prostorijama Udruge umirovljenika „ Neretva „ – kod Mire u subotu 20. studenog održan je turnir u Tavli, toj prasta-roj igri za koju se još uvijek ne zna gdje i kad je nastala iako se proširila po cijelomu svijetu. Pretrpjela je neke izmjene u pravilima igranja, vjerojatno da bi se mogla igrati na turnirima ili putem interneta, iako je u suštini ostala ista. Ovaj turnir bio je zamišljen da se odigra za jedno prijepodne i to samo s deset igrača. Iz nekih osobnih razloga dva igrača bila su spriječena pa je turnir počeo sa osam igrača, tj. četiri para. Turnir je igran po međunarodnim pravilima, po tzv. „Švicarskom sistemu„ na 5 dobivenih ojnova/bodova/ na ispadanje po knock out sistemu. Nakon nekoliko krugova, u fi nalu su ostali Šime Maršić i Ve-dran Šimunović. Poslije vodstva Šime Maršića od 4:0, Vedran je preokrenuo rezultat u svoju korist i pobijedio s rezultatom 5:4 te kao pobjednik turnira dobio i skromnu nagradu. Organi-zatori su najavili da će idući turnir biti masovniji i bogatiji jer se na održanom pokazalo da za to postoje sve mogućnosti. Na slici ispod prikazan je djelić atmosfee tijekom fi nalnog meča.

Pripremio: Miro Šimunović

Turnir u Tavli

Ove godine grad Mostar postao je bogatiji za još jedan klub. Naime, 14.srpnja ove godine skupi-na entuzijasta osnovala je klub ljubitelja starih auto-mobila pod nazivom Oldtimer klub Mostar. Sjedište kluba, a ujedno i klupske prostorije nalazi se u caffe baru Oldtimer klub Mostar (bivši caffe Jopa), u bli-zini Osnovne škole Bartola Kašića u Rodoču. Pred-sjednik kluba naš je Rodočanin, nadaleko poznati Zdravko Vidović – Cojla. Ovaj nimalo jeftini hobi do sada je okupio preko 70 članova, a broj članova svakodnevno ra-ste. Ovaj klub internacionalni je klub, po riječima gospodina Vidovića. Pored Rodočana, Mostaraca i ljudi iz cijele BiH, klub ima svoje članove i u Repu-blici Hrvatskoj, Francuskoj, Engleskoj i Nizozem-skoj. Za članstvo u klubu nisu postavljeni posebno rigidni uvjeti, kaže nam on, tako da posjedovanje starog automobila nije uvjet za članstvo. Dovoljna

Oldtimer klub Mostarje ljubav prema klasičnim automobilima, te nam Cojla reče, “svatko tko živi tom fi lozofi jom, do-brodošao je u klub”. Poveznica svih članova kluba je druženje, razmjena informacija, očuvanje starih automobila od zaborava i promicanje takve kulture življenja. Automobili koje posjeduju članovi uglav-nom su stari oko trideset godina. Neki od članova kluba posjeduju i garaže gdje se vrše preuređivanja i “glancanja” starih divova. U klubu se nadaju da će u skorijoj budućnosti dobiti i ponekog člana koji posjeduje “kapitalca” iz pedesetih godina prošlog stoljeća ili čak nekog tko ima automobil od prije Drugog svjetskog rata. Prvi skup članova i simpatizera kluba, kao i ostalih ljubitelja klasičnih automobila očekuje se na proljeće sljedeće godine. Skup neće biti natjecatelj-skog već revijalnog karaktera tako da se organizato-ri nadaju velikom odazivu. Najavljuje se marš-ruta



od nekoliko krugova kroz grad Mostar a planirano je da završna manifestacija bude u Rodoču. Svi lju-bitelji oldtimera više informacija o ovomu nared-nom “postrojavanju” starih automobila mogu dobiti u prostorijama kluba.

Na slici je prikazan logo kluba. Stoga, kada vidite ovaj amblem, znajte da se radi o velikim en-tuzijastima i ljubiteljima starih automobila. Kako su nam rekli u klubu, u fazi izrade je i web stranica kluba a najavljuju i veću medijsku kampanju u cilju populariziranja svojih aktivnosti. Iz kluba pozivaju sve zainteresirane ljubitelje klasičnih automobila da dođu u klupske prostorije i učlane se u klub. Tamo, također mogu razmjenji-vati mišljenja sa ostalim članovima te pregledavati stručne časopise o klasičnim automobilima. U klubu su nam još rekli da očekuju potporu gradskih vlasti, kako bi ovaj klub dobio dobar vjetar u leđa.


Nekoliko dana prije izbora u BiH – neki obo-žavatelji stolnog tenisa dogovorili su se da održe jedan turnir u prostorijama Udruge umirovljenika „NERETVA“ kod Mire. U šali smo ga nazvali „Pre-dizborni turnir“ što nije značilo da će se održavati svake četiri godine. Odlučili smo da se turnir održi 3.listopada te da na njemu mogu sudjelovati samo tenisači rekreativci stariji od 15 godina, a zbog teh-ničkih mogućnosti samo iz Rodoča i Jasenice. Tur-nir je održan u subotu i nedjelju 2.i 3.listopada u poslijepodnevnim satima. Prvoga dana meča svih 12-ero igrača svoje snage ogle-dali su jedni s drugima, dok su u fi nalno natjecanje ulazili samo najbolji igrači. U fi nalni dio ušli su: Dado Šimunović, Vedran Biokšić, Smi-ljan Šimunović, Marko Bukovac, Ivan Kordić i Darko Šimunović. Pošto je Vedran Biokšić zbog više sile odustao, na njegovo mjesto s najboljim razlikom do-bivenih i izgubljenih setova, ušla je Tea Drmać. Poslije početnoga zaigravanja ostala su četiri igra-ča. Treću nagradu odnio je Mar-

Turnir rekreativaca u stolnom tenisuko Bukovac koji je pobijedio Smiljana Šimunovića, a u fi nalnoj borbi za prvo mjesto između Darke i Dalibora Dade Šimunovića, konačnu pobjedu odnio je Dado Šimunović kome je pripao pokal.

Poslije uspješno održanog turnira organizatori su dogovorili i „Božićni turnir“ u mjesecu prosincu na kojem očekuju jači turnir sa većim brojem sudio-nika.

Pripremio: Miro Šimunović



Rebus

D=L FO A=O ŠA

Riješenje rebusa:

Šaljiva križaljka

1. Mjesto pokraj Mostara

Vodoravno:

6. Žensko ime12. Otok na Jadranu13. Država u Africi14. Muško ime (napisati obrnuto)16. Nije premalen18. Izložbeni prostor20. Registarska oznaka za Našice21. Poljoprivredna alatka23. Muško ime (napisati obrnuto)25. Osobna zamjenica26.27. Žensko ime28.30. Osobna zamjenica31. Dvanaesto slovo abecede32. Kaiš na konju34.38. Opasna39. Nesmotrena, prebrza40. Prehrambeni artikl41. Prvo slovo abecede42. Hercegovac 44. Rijeka u Bosni i Hercegovini45. Planina u Bosni i Hercegovini

Okomito:

1. Dvadeset slovo abecede2. Dio tijela3. Poklon4. Tor5.6. Glavni grad Filipina7. Osobna zamjenica8.9. Trinaesto slovo abecede10.11.Vrsta rakije (napisati obrnuto)

(napisati obrnuto)16. Pokazna zamjenica

19. Prvo slovo abecede22. Muški nadimak24. Hrvatski velikaš, Franjo

28. Kvaliteta, kategorija29. Nije teško32.33. Otvoreno (engl.)35. Rijeka u Italiji36. Rijeka (ekavski, napisati obrnuto)37. Rijeka u Crnoj Gori43. Osobna zamjenica



1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11

12 13 14 15

16 17 18 19

20 21 22 23 24

25 26 27

28 29 30 31

32 33 34 35 36 37

38 39

40 41 42 43

44 45

Vodoravno:1.;6.Monika;12.Rab,13.Gana;14.Oto;16.Ogroman;18.Galon;20.Na;21.Ralica;23.Omot;25.On;26.Lola;27.Anika;28.Klinac;30.Ti;31.H;32.Kolan;34.Opijati;38.Opaka;39.Olaka;40.Meso;41.A;42.Ero;44.Una;45.Vran.

Okomito:1.R;2.Organ;3.Dar;4.Obor;5.;6.Manila;7.On;8.Nasa;9.I;10.Kolonija;11.Atomi;13.Galon;15.Onok;16.Ono;17.Malina;19.A;22.Caco;24.Tahi;27.Atila;28.Klasa;29.Lako;32.Komu;33.Open;35.Po;36.Aker;37.Tara;43.On;45.V.

P

Rješenje križaljke:

Karikatura Mire Šimunovića



Karikature Silvestra Ištuka

Zalutala lopta

Tvoja čaša je do pola praznaA tvoja je napola puna

(Različito gledanje istog problema)Silvestar Ištuk


godisnjak rodoca br.8

Documents