t God. IV.

ODdllnja pretpllia Da 311.-. .. laonsmtvo đwDikuko.ll(

Adrea Uredolltva l prave: ~lbeolk, p. p.17

ollk" l&lul &\'Ul fledtu.

Sibenik, 22. siječnja 1933. Br. 2. Cijena 1.· Din

Vlasnik l odgovorni urednik;; S već. Joso Fell e i n o v l ć Šibenik ulica sv. Martina -- -Štampa : Pučb Tiska;-; (Braća Matačić pk. Petra) Predstavnik Vjek. Matač!~

Oglasi po naročitoj tarifi~

akon poslanice katoličkog episkopata U katoličkoj javnoslt odavno oče·

ivana osuda Tyršovlb načela sa strane ešib biskupe primljena je najvećim

duševljenjem j znhvalnosću katoličkib

-wditelia j vjernika. Ut>eralna i proti· vuttatolička štampa, kako se moglo . .JID!prijed očekivati, zajedno sa Soko­

. m Kraljevine JugCislavije, digli su kuku i motiku na naše rodoljubne biskupe.

Istina i b pečt J Zato se čulo iz u stiju naših vjtrskib protivnika mnogo blllnib, debelih fraza i mnogo neučti­Yib izraza. No ni1ko nije ni pokušao c!JI. s tv ar n o pobije od biskupa nave­lJene činjenice. Žalosno je, što su se pri tome poslužili nedozvoljen'm sred­stvom, t. j. iskrivili su ntmjere naših -llifnib Pastira, koji su osudili bezvjerska ..uečtla Tyršovs, s ne patriotski odgoj i tjelesno vježbanje Sokola kao ta kovo.

Svaki, koji pošteno pročita ocslsnicn Ji1&šib biskupa, vidi, da je_ sa drža j čisto Yjersko-tudoredni n delikatnom pita­•ju odgoja mladeži Pitanje, koje emi­•entno pripada Crkvi. Treba imati po-

_sebne naočele i dosta zlobe, da se u tĐme vidi mskinacija protiv države sa $kaoe onih biskupa, koj1 su sinovi ove 2emlje i svoga naroda te koji su još prisegom vezani na vjernost prema dr-avi. Biskupi su digli svoj glas ba~ IZ

,atriotskib razloga, t. j. jer ljube svoj marod, jer ljube svoju državu i jer -dobro znadu, da odgoj mlade!i bez Jake i žive vjere brzo potkopava i raši lemelje same države.

Osnutak i sjajni razvi1ak katoličkog {)rlovstva n čehoslovačkoj, a kasnije i kod oas, najbolji je dokaz, kako odgoj mladeži n Sokolu nije zadovG­[javao katolike, koji su bili prisiljeni, da sh-ore ovu drugu vjersl<o-nacional no· \'itešku omladinska organizaciju. K11:C:em vjersku, jer je za vjern1ka spa z;enje duše najvažniJi posao na svijetu, a takav odgoj bio je osiguran u or·

v stvu. Sv. Otac Papa Pio Xl. u enciklici o

vgoju mladeži uti nas: .Crkva je ne-

zavjsna od bilo ko je zemaljske vlasti, kao s ob2irorn na izvor. tako i s ob­zirom na izvr~ivanje svoje odgojne misije; i to ne samo u pitanju vlastitog predmeta, nego i u pitanju nužnih i prikladnih srtdslav11, ds laj uzgoj pro­vede. Stoga prema svim drugtm zna­nostima i ljudskom naul'avanju - ko jeno je, promatrano u sebi, vJa•mi"tvo svib p jedinl'ca i društva Crkva ima neovisno pravo, da se s njima posluži; o u pn om redu, da Ih p1osvduje, koliko su ko1isr.e ili pro­tivne ltrU.onskom cdgoju. A to zalo,

bilo što Crkva kao savršeno društvo imade neovisno pravo na sredstva zs postignuće sv ga cilja, bilo što svako naučavanje, kao i svako ljudslw đje·

lovanje, mora da bode u vezi s po­sljedn jom SvJ bom fcvjeka, te zato ne može da se otme propisima božan· skoga zakona, kojega je čuvarica, tu· mstiteljica i nep0grješiva učiteljica

Crkva•. Isto tako je pisao i blagopk. Papa Pio X.: .Radio kršćanin što mu drago, pa i u redu zt:maljskih stvari, ne smiJe da zanemaruje svrbonarsvna dobu, mgo ,pače mora da prtms nauci krštanske mudrosti S\ e stvari upravlja k vrhovnom dobru kao po­sljednjoj svrsi ... •

Usudili su se ustvrditi naši protiv· nici, da biskupi ovom poslanicom š ;re netrpeljivost i ruše bratsku ljubav. Sv. Utac veli u enciklici o od~0iu: • Cr­kva imade neotuđivo pravo i dužnost, kojoj se ne može oteti, da nadzire sav odgoj svoje djece, v;ernlka, bilo u /.ajoj ustanovi, javnoj ili privatnoj; i to ne samo u pogledu vjerske pouke, koja se ondje podaje, nego i u po­gledu svake druge znanosti i odreda-ba, u koliko stoje u ve!i s vjerom i s moralom• (Codex § 1381. i § 1382.). Izvršivanje ovoga prava ne smije se smatrati kao neko ned Jpušteno upli­tanje, nego kao dragocje 1.1a briga Cr­kve, da zastiti svoju djeco od teškib opasnosti svakoga naučnog i mora l­nog otrova. Ta budnost Crkve ... ne

možt>, s da ne doprine e u~pJešn u

prinom oć sređivanju i do'>robiti obitelji i države."'

Isus je rekao apostolima i njihovim nasljednicima, biskupima i S'yeĆEnicima, a nikome drugome: • Učit~ sve naro­del• Episkopa! je dakle jedini, a ne vjernici, ({ompetentan, da prosudi, što je, a što nije dobro u odgoiu ml 'l deži, jer, kako veli Papa Lav XII!., .bez pravog kršćanskog i moralnog od2:oja bil će nezdrava svaka naobrazba du­hova. Mladež, nenaviklA, da štuje Bo­ga, ne Će! moći da podnese nikakv g1 zapla poštenoga življenja, a privtknuti, da nikad ništa ne uskrati svojim stra­stima. mogla b1 lako da započne sa rušenjem d ria va. •

Bis ku pi su de k le du ž ni, da vrše svoju pesl1rsku dužnost, pa i ned So­kolima, jer po krštenju oni pripadaju Crkvi, isto kao što po rođenju pripa­daju svome narodu. Zato nitko nema prava, da što prigovara, ako su oni izvršili tu svoju opravdanu pastir­sku dužnost. Kr ivo se df Ide predba­cuje našim b iskupima, kad vrše svoju pa:.tirsku dužnost, da ruše bratsku ljubav. Onda otac ne bi smio karati svoje dijde, koje ne postupa, kako bi moralo; onda lij e čn • k ne bi smio da am p1.1 !tra bolesno udo, jer će sin, do­tično bolesnik, prigovarati.

Veoma krive pojmove, kao o mno­gim stvarima, ta ko i o snošljivosti imadu naši protivnici. Miješaju vjeBku ss građanskom snošljiv šću. Crkva do­pu~ta građa nsk u sno~ljivost , pa zato vidimo, kako katolici lijepo fivu u lju­bavi sa inovjercima u Americi, u Svicarskoj, u Njemačkoj, u Engleskoj itd. Zato i naš narod veli: • Brat je mio, koje vjere b1c u . No Crkv a osu­đuje takvu vjersku s nošlJivost, koja stavlja pod is tt kalu p istinu i laž. Crkva, kao učiteljica istine, to ne smiJe 1 n~ može da donusti, kao ni matematus, ds je 2 + 2 = 5.

Protivnici se hvastaj u ds priznavaj u slobodu uvjerenja i mt h te da naro

Snana 2.

Cito poštuju svako vjersko uvjerenje i znavaoje Boga, Njegove Crkve i r-lie­

O:.Jećanje. Zato se i događa, da Crkva gove nauke. Sv. Augusti 1 lijepo veli:

i katolici osuđuju Tyrša i njegovu vjer- .Ne će imati Boga za Oca. koji od·

sku nauku, a oni je usvajaju i hvale. bija Crkvu, da mu oude majl(om•.

Crkva i katolici osuđuju ples u adventu Pravda imaj svoj temelj u moralu, a

i korizmi, jer je to vrijeme pokore, a ovaj u naukama evanđelja. l;tinske

oni ga dozvoljava i u i sami upriličuju za Dobrote nema bez vjere i strana Bot­

svoje članstvo. Crkva zabtiieva posve · jega. Ako se ne posjeduje Bog u

ćenje nedjdje, a oni za to ne mare. sebi, ne može se postići dobrotu. Lje·

Crkva osuđuje golotinJu, jer to draži pot •t pak može da nađe samo duša.

na puten ost, a oni je trpe i propisuju. koja pozna Istinu i divi se njezinoj

l t. d. savršenosti, skladu i sjaju.

Izvršni odbor S. K. J. se još hvali, Poslušajmo dakle poziv naših bi-

da oni im~:du tetnju za približenjem skupa, ako hoćemo, da se približirno Naj •lišoj l;tini, jer je Bog rekao apo­

Najviš Jj l lin1, Prllvdi, D )br o ti i L je- stolima i biskupima: • TKo vas sluša,

poti. Ovo su lijepe, ali samo prazne mene sluša, a tko vas prezire, m~ne

fraze i smicalice. Na j veća Istina je po- prezire t• jofe

~

"Pastirski list kat. episkopata protiv Sokolstva"

Spl il3ki .Križ na jadranu" od 21.

t. mj., kad mu nije bio moguće, kako je htio, ovako odgovara .Sokol-kom

Glasniku", glavnom glasilu S. K. J .: ,.Pod ovim naslovom i s podnaslo­

vom: .Izazivanje kulturne bor­be?· .Sokol. Glasnik•, br. 3 t. god.,

donio je dugi članak, u ko jem u uvod

zauzima trećmu prostora, a sam pred­

met jedva četvrtinu . M 1ogo bi b Ije • S. G. • postu pao da je preštam pa o

čitav pastirski list, kako kaže da .želi"

ali da je .~teta što im ni ie radi ne­dovoljnog prostora moguće da ga ob­

jave u cjelini". Da ga je uredništvo ot~t a mp alo, Sokoli bi širom domovine vidjeli š t o z a pr a v o E p i s k o p a t

Pape i Hrvati (Svr' etak)

God. 1925. v. Otac Papa Pio Xl. srdačno je primio naše hrvatske Or

love. U svom govoru Papa i 11 je re kao: • Vaš t je zadaća, da bud ete vjerni

svojo j hrvat koj domovini . . . Blago­

sivamo č itavu dragu Hrva ts ku i sve naše mile hrvat {e , inove.· Neprijatelji

naše vjere i naše narodnosti sve po­du zima ju, da bi iskorijenili iz naroja

ljubav prema P11pi. No preslabo je

DJihcvo oruđe za rušenje ovakve sti­jene. Pok ušali su to Luter, Voltaire,

Lenjin i tol iki drugi. No uzaludan je biJ n jihov trud i njihovo nastojanje. Isus

Bog, lw ji ne može prevariti, obećao je

S\''J]Oj Crkvi: .Ja sam s vama do ko nca

svijeta ... Vrata je paklena neće nad­

vladatW

l? rigo v ar a Sokol stva te bi do r i jeli o stvari svoj sud, a ne bi bili prisiljeni

da misle glavom pisca .Sok. Glasni­ka•.

Ne ka bude dakle jas o rečen o i

utvrđeno: Katolički Episkopat o e n a ·

pada niti patriots ki odgoj niti tjelesno vježbanje kao takovo.

E iskop! t prigovara i osuđuje ~to je Sokolstvo prir1vati!o uzgojna načela

Tyrša u čitavom njihovom op se­gu, i to u svrhu ,.telesnog, moral nog

i duševnog opkmenjivanja pojedi­naca nedjeljivo".- Pred nekcliko

da na je neki neupućeni i nepoučeni

• Katolik • ustvrdio u .Ja dr. Pošti", da je Soko prihva tio id ~> ologiju Tyrša ie-

Prošlo je 20 vijebva, i ona je tu neoomi ~oa, pače je Crkva svaki dan

mlađa i življa. U samom orošlom sto­

ljeću Pape su osnovali 400 novib bi skup ija, a samih okršteoih inovjeraca

bilo je preko 25 miliju na. Tko bi pak izbrojio obraćenike, koji se na tisuće

svake godbe vracaju u krilo katoličke

Cr tv e, da u njoj nađu mir i sreću svojoj

savje ;tl, uv Jereni, da je jedino u katolič ­

koj Crkvi Put, Istina i Život na ovom

svijetu. UpetujmJ zato sa k tolič l<im

kon gre om od god. 1904:. u Zagrebu:

• Ostanimo dakle u neprekidnoj jnkoj

vezi sa sv. Stolicom, pa će nam do­movina i narodno )t biti obezbijeđena!•

Č1 tava povijest h vatskoga naroda pot­

krepl juje ovu rezoluciju kon,rresa.

Povijest dakle svjeaoči, d su Pape oci, dobročinitdji i oslon našega na-

dtno ,.l<ao orggnizatora Sokota•. Ti

ne stoji! Da je Tyrš bio darwioista, to j

tvrdio i dokaz1o sam • Sok. Glasnik--=

a br. 44. g. 1932 .• Tyrša pripada a­

sluga•, piše, ,.da je na svojstten o~­

tio u svom narodu. popularizirao

Darwinov nauk i usadio ga

češku dušu."' A da je đarwiniza~

nauk .o povezanosti čoveka s o5tali živim bićima•, osuđen od katoličke:

CrkvP, to svatko mora da zna~e. Ka<{

Episkopat, ko li je čuvar vjere, upc:J­

zoruje svoje vjemike na tn osuđena i pogubnu nauku, on vrši sa mo sv~

ju dužnost, i sve flotaziraoje o tu­

dinskim uplivima, o široko zasnonniiB

akc1jam 'l protiv na~e drtave, sve br­

bljan je o klerikalooj politici Vatikana i sl. ne mogu da u stvari promijeae.

upravo ništa. Nai;j'ljniji d"lksz da .S"lkolslti Gis:­

snik• irna krivo, jest to, što u gotov

7 stupaca svoga pisanja niti jed o

riječju ne kuša pobijati tvrđaje E;Ji.­sk.JpSJta: l d1 je fyrš bio paatei;ta i

dosljedno bezbožac (:Ja ateiste ne vje­

ruju u osobnoga Boga); 2. da .Puteri. i ciljevi• nameću članovima Sokolll.

da sa z a k! e tv o m prihvate ne đ Je­l ji v o Tyrševe ideje u cjelini. T o s te.

trebali pobiti, gospodo! Zi vas je..

dokaz vjernosti kal Crkvi kad net"a

traži blagoslov zastave! Ali Tyrš je g. 1862. dao razviti prvu sok. zastavu

Pragu bez ikakvog blagoslova. To je­

i po vašoj logici oćiti dokaz nevjet­n o s ti Crkvi.

A što se tiče naše svete katd ič"~

roda. Treba li da ja ioš što dJdaml

Reci ću samo ovo: Ako zaista boćem<J dobra sebi i svom naroda, morama

svom snagom svoga srca i svoje duše:. ljnb1ti i š"riti ljubav prema Papi, Na.­

mjesniku Kri5ta na zemlJi. Tu ljuba

iska.wjmo mu ne samo riječima. 'lego i djelima. Kad se lj 1bi jeđnu osobu, nastojimo, da se u. svema pril~~:­

godimo njezinim mislima. izvršujeiD<l"

nJezinu volju i udovoljavamo čak: i

njezi11im željama. Spasitelj nam je re­kao: .Aw me tko voli, vrm će m ote za povije :ii". Mi ćemo naj b 1e ii'<:azati: ISU)U našu l1ubav, budemo li slušali i mahli za Njeglva Namjesnika. Za til sinovsku odanost i posluh Papi odgoji~ mo svoju obitelj, sve stoje duge, a mi predojačimo svojim primjerom.

Držimo se čvrsto uz Petrovu Sto licu, jer je ona jedini syjdioaik i liJ

to~

ei;ta i evje­rateri &JkO[I

eđje­

o ste VIS j~

netko

J je g., ~vu l

To je e vjet·

rc~ &e-

E! l ora~a e došf

' Nl·

ljuba oegai bU. oi prđa·

ajel!IO: ćai i

~ je rt­~ llloje i;~azs~ fušati l

za t• .odgoji~ ~.l Jill

BroJ 40.

t:rkve, ne b:>jte set Odgojila je Mah­nite i Sedeje, Vojnoviće i Pavlinoviće, svoje F che i Merciere, Windhorste i O' Connelle, Seipe te i Šrameke i pie· jadu drugih radikalnih boraca. Odga­jat ćl! ona i dalje svoje velikane i bez vasi"

[anossa Lorda Strl[klandil .Ići u Caoossu • v e li se, kađ se ne

pri jatelj Pape pomiri s Crkvom. ~aše liberalno novinstvo veoma rad 1 se bilo stavilo na stranu Lorda Stricldan­da i zajedno s njtm osuđiV"alo p litiku Vatikana. No nijedna od tih liberalnih novina nije sada doni jela pismo Lorda Stricklanda, koji se u pttanju Malte priz­naje krivim i pita oproštenje u Pape. Sv. Otac Papa, kao dobrostivi Namjesnik Kristov na zemlji, uvi jek je pri Jr avan, da primi pokajnike sinove, koji se vraćaju u k•·ću oca svoga, pa je pri­mio i ovoga vi5okcga engleskog do· stojanstvenika.

To pismo Lorda Stricklanda sv. Ocu gla >i ovako :

~L j etnikovac Bologna, M31ta, 28. V. 1932. Lorda Stricklanda grofa Ka­teoskog iskren o boli, što je u debata­ma u engleskom i malteškom parla­mentu te u drugim prigodama, u o­.bra 'l i protiv svojih političkih protivnika uvrijedio Crkvu i Njezin AJ ktoritet, te -:rab· o rijeć i, koje mora o pozvati i .:zaista OiJozivlje. Ponizno i bez i',akve ograae pit a oproš tenje. Nt srcu mu je, da s večano izjavi, kako mu je kroz ci jelt život bila čvrsta od uka, da bude vjeran sin svete Crkve, u čij em

spasa u daoaš'l jem rnod erno .n kaosu -svijeta. O .Ja je !Jč clvil izll c ij e, napre tka, socij ll lne pravde, mir , ljubavi, svetosti -; slobode, koja je d .1 nas opet ugro­že na oa nove poga nšttne i barbar stva. Boljševizarn sa svojim grozotama samo je jed no poglavlje te najnovije povi­jesti otpadnika od Kr ista.

N:a ml ađima svijet ostaje. z qto ra­dbs1o uptremo oč i u naše n ajm lađe,

puni n11de u našu bol ju budućnost.

D rJi su sa svoga zad njeg križ ar5kog vi 1eća ( 4. Xli. 1932) . brzojavili iz bi · jeloga Zag ·eba svome Ocu - velt ko m •Papi Piju Xl: .Katolička oml adina, orgamz•rana u udr .~že n i u Kri ž a r a sa svoga v t jećo , radeći za što uže zbli­žen je brva1s coga naroda ~ a sv. St li·

. -com, moli blago<=! J " . Ovo je zaista značajno, ali i veoma, veoma utješno!

naručaju želi da uvijek ostane." Eto, kako nastupajll veliki ljudi i

priznavaju svoje pogrješke • ~ • A što na to vele naši pigmejci? Sv. Stoika je dakle i u pitanju Malte pobijedila. Novi dokaz jo:: to istinitosti proročan­

stva Kristova Crkvi: .1 vrata paklena ne fe je nadvladati!"

Pristaše Lnrda Stric klan đ a, i ako ~tisnutim zubima, sada pri z nav s ju, da papinski deleg11t, E1glez Mons. Robin­son, nije tag :to u worn izvještu sv. Ocu. Priznavaju, da tadašnji papinski državni t:Jjnik kardinal Gas pard nije bio oruđe ta\ijaoike politike fašizma, što su svojedobno tvrdile i naše libe­ralne novine, te da sv. Ot!lc nije bio slabo upućen.

Bogu hvala! Lord Str ickland je priznao, da Je uč nio nepravdu vjeri i vjerskim tradicijama na Malti. Z3to je i pitao oproštenje u Pa pe. Povijest Crkve Kristove može ovim , povo .1om da zabilJeži novu pobjedu Crkve nad njenim progoniteljima.

Božićno primirje Kako je poz na to, rat se vođi iz­

među Paraguaja i Bolivije . Sv. O t ac zamolio je r atuj uće stranke, da bi za božićni dao s obe strane prestalo ra­tovan1e. Obe su države pr istale i u 10 sati navečer na Bad nja lt na cijel oj fronti okolo Ora n Chaca za poč el o primirj e, koje je trajalo cijel i božićni

dan.

Novi "patriJarha" u Mmksiku Vr hJvni Savjet meksič!te raskoln ičke

crkve iza brao je za svoga patrijarhu Lop ez a Lierru. Pitamo: Tko je uzil tu raskol ničku crkv u i tog\ novo iz J bra · noga . oatr ijarbu ", ako je u Meksiku 96 posto katolik a, 2 posto protestanata i 2 posto bezljerac i? Oč to je, da je to eks er imeoat mek;;ičke vlade. ZJJ t o se s tol1k om bukom i sa3tao taj • Vr ­hovni Savje t• i iz1brao novoga .pa· tri jarhu".

KNjiGE DRUŠTVA SV JERONI"'A za g. 1933. su stigle. Upozo­ruJu se sv! članovi, da Ut mogli prldlgnuti u -T~af lcl kraJ dtt· ć ana g. Grge Radiča, gdje se 8ada nabzl mlesno P o Y J er e­n i§ t v o, a ne više kod mp. oo. Dominikanaca.

etraa-3.

l t O. Lul l U franjevač 11om samostanu na Ori­

du kod Trogira 12. •iječnja umro je na­glom smrću o blj ubl jeni i d" bri o. Lujo Pogačnik, rod t n u frstu ll. Xl. 1863. i z aređen za s već ~ oika 12. Xli. 1886.

Do prije dva m 1eseca ra<lio je kao dušobrižnik u Kraonju. Nj egova apo­stolska duša znala je zaći po cijeloj okolici, da pomaži! sad jeđnom sađ

drugom župnik u. Odlikovao se po­niznošću i uslužnošću, ali pod siro­mašnim plaštem sv. Franje sa~rivao

je izvanredni talenat i učenost. Nada­leko je bio poznat r ađi svog astro­nomsko·fiz ić nog i matemati č n og zna­nja, a b1o je dobro versi n n i u ft lo­zcfiji i b obnici. Napravio je mnogo nacrta za grad nju r znlh sa mostana, a i šibensko biskupsko sjemenište njemu duguje svoj nacrt.

U zorno ga redovn ika i našega do­brog prijatel ja B g nag rad 'o vječnom slavorrl Dro gi o Lu jo, poči va j u miru!

l

jeđlno

H. ~LAHO

liO Ilir E

CIPELE Ier Vam neće b!U nezlh l·aTne.

Snižene djene svim clpel3mal Naročito ženskim l dj ečjim!

ŠIBENIK SPUT Kralja Tomtsl v11 Marulićevi! 7

lllroJ a

Iz kat lič~oga 5ibeni~a vjn~ki procvat povjt>renib mu biskw­pijsl Naša Uprava mu na jharnije za­bvaljujt'.

Uspjela dječja pri re db a u Kat. Domu U FOND NAŠEGA LISTA daroval­su: P. Šperac Di n 5. Da počs _t i uspo­menu pk. janje Matijević: Vlč. dr Jo-­sip Mi1at Din 15 o ~ poč2sti uspo­menu pk. Ive Karo va nića: Don Josa Fel i cinov i ć Din 20. D~ poća ste uspo­menu pk. don 1'ome Bilića: Don Mark kan. Ćorić, don Ive Bt rak, o. fra l'li­kola Pasioi, don BaJdo Vijolić, don Toma Perina, don Ante Gao čevitv.

don Ive Dorči ć i don Frane Gra odo po Din 10. - Uprava im bgroo za­hvaljuje.

Naša djeca sa bijela da malo za­bave svoje roditelje, a i ostale, te da im poka žu, što sve mogu pod upra· vom svoje časne se~tre i svojih vodi· tel jica u ~ rižarskoj organizaciji. Zato su priredila u nedjelju 8. t. mj. u Kat. Domu vrlo lijepu priredbu. Prvi dio programa izvele su Male Križari· t:e, a drugi dio djeca iz zabavišta sv. Luce.

Priredba je započela proslavom gđice Šari n M., kojim se istaklo 11vrbu te dječje priredbe. Zatim je .Bedrica D. s puno osjećaja dekla­movals pjesmu .Gle Janje Božje žr· tvovano•. Nakon toga izvele su Ma le Križarice igrokaz .M sl i vrte e ogra· jen· od pk. č. s. Bernardine Horvat, koji se davao u zagrebačkom Nar. Ksz111ištu prilikom eub. kongresa g. 1930. Moramo priznati, ds je taj ko B!ad teža k, s ipak su naše Male Kri· žarice tako lijepo odigrsle svoje uloge. Divili smo se, kako su, i a ko neke

JEDANAESTA GODIŠNJICA VLA.

DANJA PAPE PIJA XL U nedjelju

12. veljače t. g. katolički će svijet Jtajsvečanije proslEviti jedanaestu go­dišnjicu vladanja Pape P~a XI. Ni mi kstolid Hrva1i ne smijem <?! ds budemo zadnji u iskazivanju ljubavi, časti i si­novske odanosti sv . ucu, Namjesniku Krista na zemlji. U katedrali sv. Jakova iće zato u nedjeliu 12. veljače

svečani poti fikal u l l sa ti. Poslije podne u 5 sati biće propovij• d vri· jednoga za grebačkog propo\ jednika, lsusovra o Mate Rs b a d j i j e, pak Gos­pi ns kru nica, • Tebe Boga hvalimo• i blsgo~lov, zatim l jeva nje Papi ne bim­ne. U 6.30 sa ti u Katoličkom D Jmu biće s ve~a n a akademija.

PRIREDBA KRIŽARA Dosta je ve ć vremena, otkako Križari-e mlad inci n ijesu prir dili jeclnu čist o s voju pri­redbu. Učimli u to na Bogojavljenje 6. t. mj. Na pr g ramu ;;u b · I ~ dva .komada, od kC'iih jedan šaljiv S ti su t1iletanti u ozbiljno j drami . Za ze· mijom • od M. Laru ota do bro odigrali svoje uloge, ali piedstava ssma po H bi nije imala nikakva života, pak publiku nije zadovoljila. No kad je ~a počela komedija .Jazavac pred su-

od 5 godina, mcgle sve to da nauče i tako lijepo izvedu. Najviše zasluge za to ima njihova režiserka gđica Be la­m ar ić Kl., koja je sve doprinijela, da djecu što bolje uvjl'žba.

Drugi dio programa započeo je deklamacijom .Ja sam dače zt bavišta•, koju je mali Škarica Vjekotakodra­žesno i milo deklamovao. Iza njega je izašla oa pozornicu mala Če l ar Va. nja , koju se jedva moglo da uoči.

Tako je sitna, a kako je krasno iz­vela svoju deklamacija .Ja sam maJa•. Ns kraju su djeca iz zabavišta sv • Ltce izvela igrokBl .Dječje mane-. Sva su djeca lijepo i veoma živo odi· grala svoje uloge. Uistinu su uspjela, pak od srca čestitamo njihovoj ča,.noj sesfn Beatrici te Fđama Vlašić i Šain, koje su djecu za to spremale.

Priredba se davala popodne i uve­če r h· je oba puta bila vilo do bro p0 sjećena. ~vojom prisl!tnc ~ću ju je počastio i naš preuzv. biskup dr J. Mileta.

dom• od P. Katića, rsspoloženje se p u blike potpuno izmijenilo. Naprezsf1 je, da se u ozbiljnc j predstavi shvati glavni motiv, zamijenio je sada buran srni jeh i silan aplauz. Publika je bila za dov o ljna, kako su svi diletanti, na· pose glavno lice (g. A. H uljev), dobro o­digrali svoje uloge. Stoga preporučamo našim Križarima· omladincima, da ubu· duće bolje pripaze na izbor pojedin ih komrde, jer o tome mnogo ov isi us· pjt b naši b priredaba. Zašto trošiti vri­jeme i trud za takve komade, za koje znamo, da nsšu publ iku ne će intere· sirati? Moramo voditi računa i o pu· blici, dakako uvijek u granicama naših katol i čk ih n s čela .

VELIKODUŠNI DAR Naš nPsebični Pastir preuzv. g. dr J. Milda darovao nam je zs Bož1 ć u fon d naSega .Ka tolika - Din 3 000. Bl g dragi neka b la· gostovi sve nje gove svete namjere za

BISKUPSKu M ĐAČKOM SJEME­NIŠ TU prilikom božić n i h blagda na da­rovala je ~đica Ivka Kcšt11 n Din lO(l_) - Uprava Sjeme ništa m jljepše bls­godari.

ZA KAPELU SV. MARTINA U BI­SKUPSKOM ĐAČKOM SJEME NIŠTu dnovaše·: N. N. Din 200 i N N. Dirr

100. - Uprava S~ emto išfa haroo za­hvaljuje.

PRVORAZREDNO VELIKO TVOR­NIČKO SKLADIŠTE POKUĆSTV koje izrađeno u raznom 'moderno stilu iz raznog fin og drva, kao i gvož­đa, metala i t. d. nabavlja po nPcrti­ma i prama želji tačno i brzo FRANE" KARADJOLE, trgovac Šibenik, Wil­sonov trg, kod stolne eri.. ve sv. jakova_

Naši dopisi Zablaće, koncem pro ~inca I93Z...

t Janja Matijević Na Ivanju rastala se s ovim svije­

tom dobra i pobožna Jmja Mdijević_ Ona je svoiim žuljevima uzgo jila tr '"_ sins, medu kojima dra fra Antu, di­rektora gimn azije, radi čega je bil& ljubljena i cijen jena od svij,u, kako to­

sumje~ća n i p osvj ed Jčiše pri sprovodu. Pokojn ic i pokoj vj f čni, a ucvilje·

noj obitel ji n ače sa uč šće.

PRVA DALMATINSKA TVORNICA CRKVENIH VOSTANIH SVIJEĆA NA PARU

LJUBO · MANOJLOV Ć - ŠIBENIK Izradujem crkvene voštane svijeće svake vdfčloe.

Specijalna izradba avije~a sa nakitJma iz najbolje vrsti "palarioa•.