glasnik_7

AKTUELNO

prof. Ahmed ef.Hatunić

Način glasanja uEgiptu

INTERVJURAZMIŠLJANJA

Utjecaj Muslimanske Braćena Mlade Muslimane

GLASNIK, jANuAr 2012. GODINE 3

uvodnik

urednikJusuf dŽAFiĆ

iZdAvAČ:Asocijacija studenata Bosne i Hercegovine uEgiptu

GLAvni i odGovoRni uREdnik:Asmir Bekrić

ZAMJEnik GLAvnoG i odGovoRnoGuREdnikA:Jusuf džafić

SEkRETAR REdAkCiJE:Adis Mahalbašić

LEkToR:Jusuf džafić

FoToREPoRTER:Hamdija islamović

TEHniČko uREĐEnJE i nASLovnA STRAnA:Adis Mahalbašić

ČLAnovi REdAkCiJE:Ajla keserović, naila duraković, Sulejman Čolaković, Muhammed kapo, Adis Mahalbašić, Abdullah kapo, Muhamed Strika Sedin omerbašić, Hamdija islamović, kenan Ćosić, dino Maksumić, Hasib Hadžić, Amir uzunović, Muhamed Makić.

STALni SARAdniCi:mr. Medina džanbegović, islam-iman.com.

oSTALi SARAdniCi:mr. Mustafa Prljača, nezim ef. Halilović-Muderris, islamBosna.ba.

konTAkT:[email protected]

List izlazi mjesečno.Za dostavu prošlih brojeva obratitese na e-mail adresu.Rukopisi i fotografije se nevraćaju.

www.asbih.net

Glasnik

list asoci

jaci

je st

udenata iz Bosne i Hercegovine

2 GLASNIK 7 • LISt ASOCIJACIJE StUDENAtA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPtU

8

44

4

6

12

17

25

42

Flash iz asocijacije

iZMEĐu dvA BRoJA

inTERvJu:Ahmed ef. HATuniĆ

nAŠA TEMA:Egipatska revolucija

Zubato sunce egipatskog proljeća

ALuMni: Besim korkut

HuTBA:Pet stvari koje umrtvljuju ljudska

fotoreportaža

iZ SAdRŽAJA...iMPRESSuM

بسم الله الرحمن الرحيم

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!Impressum UvodnikPoštovani čitaoci, pred vama je još jedan broj našeg Glasnika, koga se, nadam, čitate s apetitom. U ovom broju poseban akcent stavljamo na atkualna dešavanja u Egiptu, vodeći se našom i vašom krilaticom, pri-jeko potrebnom vodiljom nama Bošnjacima – a to je misao koju je prije više od dvije stotine ljeta zapisao naš čuveni Mula Mustafa Bašeskija: Što se pamti nestaje; što je zapisano ostaje. Shodno tome, tema broja, kojoj smo dali naslov Kuda ide Egipatska revolucija, tretira egipatske aktualnosti, poglavito sljedeće dvije:- Neprestane proteste liberala na Tahriru, koji, nezadovoljni trenutnim egipatskim stanjem protestuju sko-ro dva mjeseca. Ovi protesti su popraćeni krvavim sukobima između snaga bezbjednosti i protestanata. Za oko mi je zapao nedavni vaz jednog egipatskog alima o trenutnim protestima na Tahriru, koji sadrži jedan od najboljih komentara na nj. Sljedeća misao bila je jezgro njegovog predavanja: Ja ne znam u potpunosti srž sadašnjih protesta, ali vidio sam da su ljudi koji su izašli kako bi svrgnuli Mubaraka bili potlačeni, go-loruki, pa time i čisti, nevini. Sada vidim da ljude koji izlaze na proteste niko ne tlači - oni su naoružani, pa stoga nisu čisti ni nevini, već prljavi i krivi; pa čak i oni nevini i čisti među njima, jer ih je uprljala prljavština tih naoružanih.- Na tekuće izbore u Egiptu, u kojima su stranke Sloboda i pravda (Muslimanska braća) i Svjetlost (selefije), glavne islamističke stranke, osvojile zajedno oko 70% glasova birača. Jedan od zaključaka u vezi egipatskih izbora, koji se sam od sebe nameće, je i ovaj: Nakon 59 godina mraka i tame (1952-2011), u kojem su Egiptom vladale, odnosno tiranisale komunističko-socijalističke sile proleterijata isprepletane sa arapskim nacionalizmom, u zadnje vrijeme zamijenjene prijetvornom zapadnoameričkom demokratijom, Egipat je obasjalo svjeto (nur) slobode (hurrijjet) i pravde (adalet). Kao što se izgubljeno dijete osjeća ushićenu sreću kada se nakon dugog lutanja vrati svojim roditeljima, tako je i Egipat neizmjerno sretan što se vratio svojim roditeljima - Kur’anu i Sunnetu - jer šta je Egipat doli dijete islama.Pored vijesti o egipatskim aktualnostima, u ovom, sedmom broju, možete pročitati i o aktivnostima Asoci-jacije bh. studenata u Egiptu u rubrikama Između dva broja i Flash. U ovom broju donosimo vam intervju sa Ahmedom ef. Hatunićem. Rubrika Razmišljanja vam nudi korisne informacije o odnosu Mladi musli-mani-Muslimanska braća. Od ovog broja uvodimo rubriku Hutba gdje možete pročitati džumansku hutbu jednog od naših bošnjačkih alima koju želimo da podijelimo s vama zbog snažne poruke koju nosi s sobom. U rubrici Alumni predstavljamo Besima Korkuta, još jednog u plejadi bošnjačkih svršenika Azhara koji su obilježili doba u kojem su živjeli i djelovali. Tu su, naravno, i rubrike Poezija, Proza, Mali rječnik, te Prije-vodi, gdje vam predstavljamo dostignuća naših studenata na polju književnosti i lingvistike U ovom broju donosimo i fotoreportažu o egipatskim izborima, te zanimljivosti iz svijeta tehnologije. I na kraju, kao šlag na tortu, tu su vaši komentari i pisma. Ne zaboravite da nam i dalje šaljete komentare, prijedloge, pisma, a i pokoje pitanje.

Selam iz dalekog, ali vašim srcima bliskog Egipta.Redakcija Glasnika

Flash Flash

decembar, 2011.godine

10.

decembar, 2011.god

GLASNIK, juLI 2011. GODINE 5

Bosanskohercegovački studenti u Egiptu su 25. novembra, po-vodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine i Nove hidžretske godine, organizovali fudbalski turnir, te poslije turnira priredili ugodno studentsko druženje uz sok i poslastice u jednom od stu-dentskih stanova. U međuvremenu, i studentice su se povodom praznika okupile u drugom studentskom stanu. Tako se pod pokro-viteljstvom Asocijacije bosanskohercegovačkih studenata okupilo oko 40 studenata. Nadamo se da ćemo i ostale državne i vjerske praznike obilježiti na ovakav prigodan način.

.novembar, 2011.god 25.

U periodu od 18. do 26. decembra 2011. godine u svetom gradu Mekki, Saudijska Arabija, održalo se 33. internacionalno natjecanje u hifzu, tedžvidu i tefsiru Časnog Kur’ana. Među ta-kmičarima našao se i hfz. Abdullah Kapo, naš student Al-Azha-ra, zajedno sa hafizima Alenom Kehićem i Amarom Basićem, koji su bili predstavnici Bosne i Hercegovine. Gost takmičenja ispred BiH bio je uvaženi kurra hafiz Dževad ef. Gološ. Takmičari su imali priliku obaviti umru, posjetiti Poslanikovu džamiju i me-zar u Medini, te obići ostale znamenitosti Mekke i Medine, dva najsvetija islamska grada. Poslanikovu džamiju i mezar u Medini, kao i ostale znamenitosti ova dva grada. Ove godine na takmi-čenju je učestvovao 161 takmičar iz više od 50 zemalja svijeta. Ono što odlikuje ovo takmičenje od ostalih, jeste to što se održa-va u samom haremu Kabe. Nastup našeg hafiza Abdullaha Kape možete pogledati na sljedećem linku: http://www.youtube.com/watch?v=TII7Ob37eoM

4. januar, 2012.godine

Ispiti za prvi semestar na Univerzitetu Azhar će početi 4. januara

2012. godine. Ispiti će trajati do kraja januara. Ovom prilikom želimo

svim studentima poželjeti uspjeh na predstojećim ispitim, s dovom da

na ispitima postignu najbolje moguće rezultate koji će, naravno, zavisti

od uloženog truda.

Tri naša studenta (Abdullah Kapo, Muhammed Kapo i Jusuf Džafić) imala su čast gostovati na TV Feth, novoj islamskoj satelitskoj televiziji na arapskom jeziku, u emisiji Ambasadori upute (Sufe-rau-l-hidaje). U toj emisiji su s voditeljom Ismailom Ahmedom, inače generalnim direktorom Služ-be za strane studente na Azhar univerzitetu, i njegovim gostom Jasirom Ebu Bekrom, diskutovali o problemima sa kojima se tokom svog školovanja na univerzitetu Azharu susreću bosanskoher-cegovački studenti. Tokom emisije napravljen i kratki osvrt na Bosnu i Hercegovinu, posebno na stanje bosanskohercegovačkog obrazovnog sistema.

4 GLASNIK 7 • LISt ASOCIJACIJE StUDENAtA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPtU

18. - 26.

iZMEĐu dvA BRoJAiZMEĐu dvA BRoJA

pripremio:Hasib Hadžić

POKRETANJE WEB PORTALAASOCIJACIJE BH. STUDENATA U EGIPTU

Obavještavamo sve naše čitaoce, da je Aso-cijacija studenata BiH u Egiptu pokrenula svoj web portal. Cilj ovog portala jeste da promoviše rad i aktivnosti naših studenata u Egiptu i onih koji su to bili, a isto tako i ostalih naših studenata iz zemje i dijaspore.Većina sadržaja na našoj stranici ticat će se islamskih tema, a isto tako svakodnev-no ćemo vam donositi aktuelne vijesti iz BiH, Egipta i svijeta. Pored navedenog, na portalu ćete moći naći i naučne tekstove iz prirodnih i društvenih nauka, razne zani-mljivosti, najaktuelnije hutbe bosanskoher-cegovačkih i stranih alima, kutak za žene,

prevode tekstova sa arapskog i drugih je-zika, pitanja koja možete postaviti našim studentima ili profesorima sa Univerziteta Al-Azhar. Za sve one koji su studirali u Egiptu nudimo formular kojeg ćete popuniti sa ličnim po-dacima, kako bismo napravili bazu podata-ka svih onih koji su diplomirali na Al-Azha-ru ili Kairo univerzitetu.Uskoro se na našoj stranici pokreće i forum koji će biti otvoren za sve.Portal će uređivati više od petnaest uredni-ka koji će vam svakodnevno donositi nove vijesti, tekstove, članke i prevode.

U organizaciji kairskog omladinskog udruženja “Spoznaja” u petak, 9.12.2011. godine, u prosto-rijama Egipatskog udruženja za kulturu i dijalog, upriličena je tribina pod nazivom Alija Izetbego-vić, život i djelo.Ova neprofitna organizacija kao predavača je ugo-stila egipatskog profesora Jusuf Adesa, koji se od 1992. godine intenzivno bavi proučavanjem sta-tusa muslimanskih zajednica na Balkanu.Pred širim auditorijem, gdje se tražila stolica više, profesor Ades je nastojao pojasniti ulogu i ideju Alije Izetbegovića kao političara, ali i kao islam-skog mislioca. U tom kontekstu je istakao da je borba Alije Izetbegovića za ostvarivanje prava muslimana u čvrstom socijalističkom režimu rav-na poduhvatu egipatske omladine na trgu Tahrir bez velikih garancija u pozitivan ishod.Nastavljajući svoj govor, predavač naglašava: To je čovjek koji je u svakom vremenu znao šta treba da kaže. (...)Gledajte, danas imate predsjednike Sirije, Tuni-sa, za koje niko neće znati nakon njihove smrti, dok samo pričanje o ovakvim ljudima kao što je Alija predstavlja ibadet (čin ispunjavanja vjer-

skih dužnosti).Na upit bosanskohercegovačkih studenata, koji su takođe prisustvovali skupu u nemalom broju, da li su Egipćani znali za stradanje bosanskoherce-govčkih patriota pod vođstvom Alije Izetbegovića tokom rata, profesor odgovara da zbog represiv-ne kontrole medija pod bivšim Mubarakovim re-žimom, koji je bio blizak sa ostatkom Jugoslavi-je sa Srbijom na čelu, egipatski narod nije imao uvid u stvarnu sliku dešavanja u BiH. Kada je Ali-ja Izetbegović 1994. godine došao u Kairo, Husni Mubarak je naprosto odbio sastanak s njim, te se bosanskohercegovački lider vratio bez politič-ke podrške po koju je i došao.Inače, ovaj 77-godišnji profesor psihologije i filo-zofije, koji već dugi niz godina živi i radi u Austra-liji, uveliko se bavi proučavanjem lika i djela Alije Izetbegovića za kojeg u religijskom smislu drži da je jedan od najvećih islamskih reformističkih misli-laca XX stoljeća. Osim toga, pored nekolicine već prevedenih, radi i na prevodu ostalih Izetbegovi-ćevih djela sa engleskog na arapski jezik.

ODRŽANA TRIBINA POD NASLOVOM

Alija Izetbegović, život i djelopripremio:Sedin omerbašić

6 GLASNIK 7 • LISt ASOCIJACIJE StUDENAtA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPtU GLASNIK, jANuAr 2012. GODINE 7

inTERvJu

Glasnik: Esselamu alejkum, uvaženi profesore. Mo-žete li sa nama podijeliti radost vaših medresanski dana i šta je to ostavilo na vas najviše traga u vašem školovanju poslije medrese?

Ahmed ef. Hatunić: Mnogo je uspomena vezanih za moje školovanje medresi kojih se rado sjećam. Bilo je i lijepih i teških dana koje sada sve zajedno doživljavam kao jedno vrijedno životno iskustvo veoma važno za oblikovanje moje ličnosti. Profesori koji su nas učili i odgajali dali su nam magistralne pravce u našem bu-dućem djelovanju i obrazovanju. Prijeratno vrijeme u medresi prošlo je brzo u navikavanju, a onda je do-šao april 1992. godine - rat i teške godine za zemlju i narod. Pripadam generaciji koja je školovanje u Gazi Husrev- begovoj medresi započela u vremenu prije rata, nastavila ga u rat, a završila nakon agresije. Sve to nam je uz sve teškoće darovalo mnogobrojna isku-stva, ojačalo našu volju za uspjehom, naučilo nas da radimo i da se zalažemo. Bili smo generacija na raz-međima vremena, živjeli smo i proživljavali historiju našeg naroda u centru tadašnjih bosanskih zbivanja. Opkoljenom Sarajevu...

Glasnik: S obzirom da vas je u srednjoškolskom dobu zadesio rat u BiH, kako se to odrazilo na vas i vaše medresansko školovanje?

Ahmed ef. Hatunić: Malo sam se u prethodnom od-govoru dotakao ovoga pitanja. Kada smo se u kasnu jesen 1994. vratili u opkoljeno i smrznuto Sarajevo, či-nili smo jedno odjeljenje trećega razreda sastavljeno od prijeratne dvije generacije i četiri odjeljenja. Ostali su bili raštrkani po cijelom svijetu. Radili smo i učili u gotovo nemogućim uvjetima, većinom bez struje, grijanja s oskudnom hranom koja je bila ono najbolje što su imali stanovnici Sarajeva. Nama tada još dječa-cima pristiglim iz unutrašnjosti bilo je jako teško. Ta teškoća koju sam preživio u tim godinama kasnije mi je pomogla na mojim kairskim putevima, jer smo bili prva poslijeratna generacija bosanskih studenata na Al-Azharu.

Glasnik: Šta je bio povod da dođete na studije na Univerzitet Azhar?

Ahmed ef. Hatunić: Moram priznati da nisam imao Al-Azhar u mojim dječačkim medresanskim snovima. On je kao opcija bio vrlo daleko od mojih razmišljanja. Veza sa Al-Azharom tokom agresije je bila gotovo u potpunosti prekinuta, nikakvih mogućnosti školova-

nja u Egiptu za bosanske studente nisu postojale. Tako da moja generacije nije ni razmišljala o Al-Azharu. Je-dan događaj bio je direktan povod za naš odlazak, u koji mi nismo polagali gotovo nikakve nade. Tadašnji direktor Gazi Husrev-begove medrese i naš profesor akaida Rešid Bilalić, i sam azharski student, na kraju četvrtog razreda malo prije mature kazao je da odlični učenici predaju dokumente koje će reisu-l-ulema Mu-stafa Cerić ponijeti u Kairo. Naime, reisu-l-ulema bio je pozvan na inauguraciju novog šejhu-l-azhara rahmetli Muhammeda Seida Tantavija. Rečeno nam je: „On će iskoristiti tu svečanu priliku i pokušati te dokumente proslijediti novom šejhu-l-azharu i upisati nas na Al-Azhar!?“Imali smo veoma malo nade, gotovo nikako. Kada sam u kasno ljeto 1996. godine obavješten da sam primljen na Al-Azhar bio sam potpuno zatečen i iznenađen, kao da sam izgubio tlo pod nogama. Moji već zacrtani planovi o školovanju u Sarajevu padali su lagahno u vodu, postajali prošlost, a Al-Azhar i Egipat su postajali moja stvarnost koja na neki način, neka-da manje, a nekada više, traje do današnjeg dana. Bio je petak, preddžumansko vrijeme, meni dovoljno da u tih nekoliko sati donesem presudnu odluku koja će obilježiti i promijeniti moj život. „Idem pa šta god da bude“ , tako nekako sam razmišljao i odlučio za ta dva-tri sata. Izazov je bio prevelik da se odbije, i pored či-njenice da sam već bio primljeni i upisani student tada vrlo popularnog Pravnog fakulteta u Sarajevu.

Glasnik: Možete li nam opisati kako je to bilo studi-rati na Azharu prije više od deset godina, i šta je to što vas je doista dojmilo u Egiptu i ostavilo traga u vašem životu?

Ahmed ef. Hatunić: Došao sam u Egipat u mjesecu ok-tobru 1996. godine. Prošlo je od tada više od petna-est godina. Od samoga početka pratile su nas velike teškoće. Sam naš ulazak u Egipat bio je vrlo upitan i do zadnjeg trenutka nismo mogli biti sigurni da ćemo uopće doći. Kasnije dani velike teškoće privikavanja, administrativnih problema, materijalne neizvjesno-sti, gužve, tuge za domom i domovinom, pomisli da se vratim i da time iznevjerim i svoje i tuđe nade... Ipak sam ostao, i završio. U Egiptu sam naučio mnogo. Učili smo od profesora, iz novina, časopisa, televizije, iz druženja sa ljudima, iz dobrih i loših postupaka lju-di. Naučio sam u Egiptu i kako treba i kako ne treba raditi, i time zadobio veoma dragocjeno iskustvo za koje nisam siguran da bi ga našao igdje drugo na svi-jetu. U dolini Nila proveo sam svoju mladost. Egipat je sredina koja čovjeka potiče na rad, zalaganje, borbu

za život i status. Ona ne uljuljkuje i ne mazi mlado-ga čovjeka, nego ga svakodnevno provocira i potiče na djelovanje, na promjenu, na kretanje i zalaganje da bi uopće opstao i kako tako uspio. Mi smo na tim „nilskim valovima“ ipak uspjeli da se održimo da ne potonemo, a da ne pobjegnemo sa tog plovila, jer bi bijeg, ma kako ga ja nazvao i pravdao poslije, bio po-raz i odraz vlastite nemoći da se u jednoj sredini koja se one osvrće na pojedinca, jer sve vrvi kao u kotlu ili košnici pčela, održim i opstanem. Meni je neko od stu-denata na početku kazao slijedeće: „ Znaš li šta znači MISR? Ta riječ je sačinjena od slova M-S-R. M-je muškile-problemS-je sabr-strpljivostR-je rahat-rahtaluk i spokoj“Kazao mi je neko tada: “ To su faze tvoga života u Ka-iru. Kroz sve to moraćeš proći, ali će na kraju biti do-bro!!!“ Bio sam iznenađen, pomalo uplašen i nastavio sam svojim putem. Tačno tako je i bilo, ni za mrvu nije po-griješio taj meni sada nepoznati savjetodavac koji je u jednoj rečenici kazao veliku mudrost i istinu o onome što ću doživjeti i kroz šta ću proći.Mislim da ta rečenica i sada može naći svoje mjesto kod bosanskih studenta u Egiptu. Gotovo sam u pot-punosti uvjeren da je ona i danas čista istina. Zato sam je i citirao, s nadom da će pomoći ovim sadašnjim ge-neracijama naših studenata u Egiptu.

Glasnik: Tokom vašeg boravka u Egiptu koji su to lju-di koji su ostavili jak dojam na vas?

Ahmed ef. Hatunić: Mnogo je ljudi koje sam sreo i koji su na neki način ostavili nekoga utjecaja na mene. Slušao sam hutbe rahmetli Muhammeda Sejida Tan-tavija, predavanja šejha Ša’ravija, doktora Ahmeda Omera Hašima, doktora Bejjumija, velikoga predava-ča doktora Semira iz džamije Amra b. Asa. Sreo sam se sa sada već rahmetli Ahmedom Behdžetom, čitao raz-govore sa Nedžibom Mahfuzom, čitao knjige Jusufa Sibaija, Jusufa Idrisa, putopise Enisa Mensura. Sve to i mnogo čega drugoga utjecalo je na moje intelektu-alno i ljudsko sazrijevanje. Bilo je tu i nekoliko stari-jih studenata, veća grupa kolega iz Sandžaka, kojih je tada bilo više nego nas iz Bosne, koji su nas prihvatili kao rođenu braću i o kojima svima ponaosob mogu kazati samo riječi hvale. Nikada nisam zaboravio njih, njihovo dobročinstvo prema nama , doček koji su nam priredili, sijela sa njima u Medinetu-l-buus, igranje fudbala na prašnjavim igralištima pored njega, prve šopinge, prve odlaske u grad, na piramide...

razgovarao:Hamdija islamović

inTERvJu

INTERVJUAhmed ef.HATUNIĆ

Sačuvajte svoju vjeru i moral, jer bez toga će biti uzaludni svi ovosvjetski uspjesi i sva vaša znanja. Ukoliko ona ne budu praćena lijepim ponašanjem i istinskom čestitošću i neporočnošću koja izvire iz vašeg snažnog vjerovanja neće donijeti sreću i zadovoljstvo ko-

jem stremite.


inTERvJuinTERvJu

.

Međutim, dva ću imena posebno istaći i pomenuti. Čovjek koji nas je pratio od prvog dana boravka tamo bio je Avdija Hadrović, prvi ambasador BiH u Egiptu, a naš ambasador za sva vremena. Njegova pomoć i podrška upućena nama bila je ogromna, prijateljska i bezinteresna. Voljom Uzvišenoga mi smo uspjeli u svojim nakanama na tim azharskim stazama. Čovjek koji nam je najviše u tome pomogao i nije dozvolio da se vratimo, bio je upravo ambasador. Od njega smo naučili kako se treba govoriti i znati arapski jezik u obje forme (ammijje i fushe) i kako se ne treba nika-da predati u kretanju stazom dobra i uspjeha. Drugi čovjek koji je obilježio naše rane kairske dane bio je savjetnik u našoj ambasadi u Kairu Islam Kadić, pje-snik i spisatelj na oba jezika (arapskom i bosanskom,) jedan od prvih urednika lista Zemzem, vrsni prevodi-lac i publicista. Ovi ljudi su nam postavili visoke stan-darde i ciljeve u poznavanju arapskog jezika i zajedno sa nama su krčili naše kairske puteve kroz koje smo po prvi puta prolazili.Bili su tu i hafiz Safvet Halilović, Mensur Masnopita i Lejla Boškailo, koji su nam kao naše starije kolege sva-ko na svoj način pomagali.

Glasnik: Nakon što ste završili Azhar i vratili se u Bo-snu i Hercegovinu, koliko ste imali koristi od završenog Šerijatskog prava u svojem daljnjem školovanju i radu sa ljudima?

Ahmed ef. Hatunić: Na Al-Azharu se nauči mnogo, ali ne sve ono što je potrebno čovjeku kao specijalisti u oblastima koje je studirao. Nama je studij na fakultetu dao veoma dobre osnove za bavljenje islamskim nau-kama svih oblasti i dobru osnovu za rad i komunikaciju sa ljudima i imamski poziv. Međutim, učiti treba iz no-vina, časopisa, knjiga književnosti na arapskom jeziku, televizijskih i radio emisija, iz razgovora sa ljudima. To je posebno važno za ljude koji uče strani jezik i koji ga žele znati na akademskoj i prevoditeljskoj razini. Valja i iščitati knjige bosanske i svjetske književnosti i time nadoknaditi svoje neprisustvo u domovini i nadići či-njenicu da studiraš na arapskom jeziku. Sadašnje ge-neracije su u velikoj prednosti u odnosu na nas zbog prisustva i dostupnosti interneta. To svakako treba iskoristiti.

Glasnik: Poznato je da prevodite dijela arapskog jezi-ka, koliko zapravo vam je pomoglo vaše školovanje u Egiptu na tom planu?

Ahmed ef. Hatunić: Mnogo, ali nije to jedino što mi je

pomoglo. Boravak u stranoj zemlji i studij na stranom jeziku nije ono jedino što će vas učiniti prevodiocem. Na ovo pitanje sam gotovo u potpunosti dao odgo-vor u prethodnim pitanjima, govoreći o nužnosti či-tanja i komunikacije i na našem i na arapskom jeziku. Naravno, da nije bilo moga školovanja na Al-Azharu, ja vjerovatno ili gotovo sigurno nikada ne bi ni riječi preveo sa arapskog jezika, tako da je uloga moga az-harskog školovanja u tom pogledu kao inicijacije i da-vaoca znanja neupitno važna. Međutim, to školovanje nije dovoljno. Obrazovanje se mora nastaviti ukoliko se želi napredovati i postizati iole zapažene rezultate na polju nauke i prevodilaštva. Prevodilaštvo je poput zanata i vještine te se nakon sticanja znanja i zvanja valja okušati u prevodilačkoj praksi. Kovač se postaje kovanjem, kaže stara latinska poslovica, a slobodno možemo kazati prevodilac, između ostaloga, i prevo-đenjem. Hegel bi kazao da ne možeš naučiti plivati, dok ne skočiš u vodu, i to je velika istina. Dakle, u jed-noj fazi života valja mnogo učiti, čitati da biste nekada bili u stanju nešto drugima ponuditi u vidu pisane rije-či, govora ili savjeta.

Glasnik: Iz prošlosti se sjećamo samo lijepih dogašaja, poželite li opet da ste jedan od desetina hiljada stude-nata na Azharu i zašto?

Nikada do te mjere nisam žalio za prošlim vremenom da bi poželio da ga živim nanovo. Međutim, kada bi opet birao mjesto gdje ću se školovati, provesti svo-je studentske dane i mladost, izabrao bi Kairo. No-stalgije nakon više od 11 godina od mog rastanka sa Egiptom i Kairom ima. Nikada više ga ne ugledah, a na jeziku mi je svakodnevno. O snovima i uspomenama je suvišno govoriti.

Glasnik: Kakve su predispozicije svršenika Azhara kada se vrati u rodnu Bosnu, te koje su njegove dužnosti i obaveze?

Ahmed ef. Hatunić: Mene su davno naučili da uspjeh ne zavisi samo od fakultetske diplome i glasovitosti univerziteta koji se pohađa, već da uveliko ovisi o čovjeku kao pojedincu i njegovom trudu i zalaganju. Kasnije sam spoznao i uvidio da je to istina. Al-Azhar je osnova i prilika za svakoga ko se na njemu nađe da postigne znanje i da bude od koristi svome narodu i domovini. Na čovjeku je da tu priliku iskoristi i da je ne iznevjeri, čuvajući na taj način ugled i tradiciju univer-ziteta starog više od jednog milenijuma.Ta glasovitost univerziteta obavezuje čovjeka i stavlja

pred njega imperativ da više radi, da više zna da bi učinio stvarnom tu glasovitost i autoritet koji univer-zitet ima. Zadovoljavanje samo diplomom i glasovito-šću univerziteta, zasigurno, neće donijeti dugoročne rezultate na bilo kom polju djelovanja i rada.

Glasnik: Kakav je vaš pogled na današnju društveno-političku sliku BiH? Šta mislite kako će teći dalji razvoj ovih političkih dešavanja u našoj zemlji?

Ahmed ef. Hatunić: Mnogo volim svoju zemlju i uva-žavam naš narod i žrtve koje je položio za njen i vla-stiti opstanak. Naš narod treba eudicirati i odgajati, ali treba biti ponosan na njegovu borbu za državu u teš-kim ratnim vremenima. U Bosni je bilo i težih i boljih vremena, a Bošnjaci su preživjeli mnogo toga, drže-ći na okupu državu i pored mnoštva dezintegrativnih faktora.Valja nama naprijed svakome u svome području djelo-vanja, u cilju izgradnje države i očuvanja našeg naro-da, a uz građansku aktivnost u svim poljima društvene stvarnosti.

Glasnik: Kako mi kao studenti možemo pomoći našoj domovini, našem narodu i našem ummetu?

Ahmed ef. Hatunić: Najbolje ćete pomoći i domovi-ni i narodu onda kada na dostojan način budete ono što jeste - studenti. Ne bilo kakvi studenti, nego dobri studenti u svakom pogledu, jer ste sada u periodu za-sijavanja plodova koje ćete ubirati godinama poslije. Dakle, ne očekujte žetvu-rezultat odmah i sada i neka drugi to od vas ne očekuju. Sada ste u fazi kada učite, stičete znanje i iskustvo. Kada ono sazrije u godina-ma iskustva i rada, tek onda će doći istinski rezultati, koji su poput žetve koja daje obilne plodove. Dakle, ne žurite, budite ono što jeste sada, koristite svoje vri-jeme i ne požurujte žetvu plodova koje ćete ukoliko je budete požurivali ubrati nedozrele i zelene. Oni tada daju veoma malu korist u odnosu na one koji su upotpunjeni.

Glasnik: Asocijacija bosanskohercegovačkih studena-ta u Egiptu je osnovala svoj list, kroz koji ćemo afirmi-

rati naša mišljenja, ideje, istraživanja itd. Koji su vaši utisci, te imate li savjete za unapređenje istog?

Ahmed ef. Hatunić: Čestitke na vašem dosadašnjem radu na formiranju udruženja i publikovanju lista. Uspjeli ste ono što mi u naše vrijeme nikada nismo do kraja realizirali. Nastavite i dalje sa vašim pisanjem i budite na neki na-čin prisutni na medijskom prostoru BiH, a da vas sve to ne odvede od vaših redovnih studijskih obaveza. Šaljite vaš list na što više adresa u Islamskoj zajednici i van nje, što će vas obavezivati da vaši tekstovi budu još kvalitetniji, a nama dati informaciju o vašem radu i događanjima u nama prijateljskom Egiptu. Nastojte da budete dostojna veza i most između Egipta i Bosne, što bi u budućnosti moglo poprimiti ekonomske i po-litičke forme obzirom na pozitivne promjene koje se naslućuju na egipatskom političkom horizontu.

Glasnik: Voljeli bismo da na, svoj sopstven način, po-savjetujete sve studente iz BiH koji studiraju na egi-patskim univerzitetima?

Ahmed ef. Hatunić: Budite dobri studenti i nastojite steći dostatno znanje u oblastima koje ste izabrali kao svoje studijske pravce. Naučite dobro arapski jezik, a to ćete postići stalnim čitanjem na arapskom jeziku napisa koji nisu vezani samo za vaš studij i stalnom kominikacijom sa ljudima čiji je to jezik. Oni ga znaju najbolje, i znajte da even-tualna jezička nerazumjevanja dolaze sa naše strane. Potrudite se da mnogo čitate knjige na bosanskom jeziku kao i publikacije iz raznovsrnih oblasti. Prilike za to su raspusti, ali i dani koje provodite u Egiptu kada se zamorite od univerzitetskih obaveza. Uložite dodatni napor da naučite engleski jezik, kao međunarodni jezik i definitivno jezik stoljeća u kojem živimo. Sačuvajte svoju vjeru i moral, jer bez toga će biti uza-ludni svi ovosvjetski uspjesi i sva vaša znanja. Ukoliko ona ne budu praćena lijepim ponašanjem i istinskom čestitošću i neporočnošću koja izvire iz vašeg snažnog vjerovanja neće donijeti sreću i zadovoljstvo kojem stremite.


nAŠA TEMA - kudA idE EGiPATSkA REvoLuCiJA?nAŠA TEMA - kudA idE EGiPATSkA REvoLuCiJA?

piše:Abdullah kapo

Ono što se do jučer u arapskom svijetu smatralo ne-dostižnim, to je danas postalo stvarnost. Muhammed Husni Mubarak je 11.februara 2011. godine zbačen sa stolice vlasti na kojoj je proveo tri decenije. Egi-patski narod, inspiriran učinkom Tunižana, krenuo je 25. januara 2011. u masovne i mirne demonstracije s ciljem svrgavanja Mubaraka i njegovog režima. To će se i dogoditi za samo osamnaest dana okupljanja i stacioniranja Egipćana na trgu Tahrir i svim drugim trgovima širom zemlje. Procjenjuje se da je više od 18 miliona Egipćana izlazilo na ulice Egipta i učestovalo u protestima protiv bivšeg predsjednika. Mubarak se nije lahko predao; bacio je sve karte i učinio sve što je u njegovoj moći kako bi ostao u predsjedničkoj fote-lji, ne birajući sredstva i zastupajući Makijavelijev stav. Cilj mu je opravdavao sredstvo, pa je život uskratio stotinama Egipćana, a zdravlja lišio hiljade, ali se na koncu ispostavilo da je narod vječniji od vladara.Želja za emancipacijom od sile mraka, tiranije, tlače-nja, poniženja i korupcije bio je dovoljan povod egi-patskoj revoluciji. Težnja za ostvarenjem slobode, pravde, digniteta i autoriteta bila je dovoljan razlog za skidanje Mubaraka s kormila vlasti. Visoka stopa nezaposlenosti i izuzetno siromaštvo su pridonijeli masovnim protestima. Egipat je u vrijeme vladavine Mubaraka nazadovao u svim segmentima. Mubarak je minimizirao regionalnu i međunarodnu ulogu Egipta i pretvorio ga u zemlju trećeg svijeta. Borio se protiv prosperiteta Egipta. On je svu svoju snagu i napor podredio zapadnoj hegemoniji. Napunio je zatvore neistomišljenicima i liderima opozicije, a naročito je briljirao u mučenju islamista, na čelu s Muslimanskom

braćom, uz permanentnu diskreditaciju njihovog ugleda. Nisu Egipćani samo ti koji su ispaštali od njegove dik-tature! Na listi potlačenih našli su se i susjedni Pale-stinci, koji su pored svoje muke s Izraelćanima, imali i Mubaraka na leđima. Diktator je neposredno sudje-lovao u opsadi Gaze, zatvorio granični prijelaz Rafah, te izgradio čelični zid duž palestinske granice. Nakon svrgavanja Mubaraka, bivši izraelski ministar odbrane Benjamin Ben Al Ja’zer izjavio je da je Mubarak važio kao strateško blago za Izrael i ponudio mu je politički azil, što eksplicitno ukazuje na njihovo skandalozno savezništvo. Akumulacijom i nagomilavanjem svih tih faktora mje-ra je konačno prevršena. Kukavički bijeg Ben Alija u Saudijsku Arabiju ohrabruje narod Egipta. Preselje-njem prvog šehida Egipćani se oslobađaju straha i kreću u borbu za sticanje svojih legitimnih prava. Po-litika represije koju sprovodi Mubarak ne odvraća na-rod od ustrajanja. Sloga i jedinstvo su ključ uspjeha egipatske revolucije. Islamiste, liberaliste, sekulariste, socijaliste; sve njih ujedinjuje jedan cilj - rušenje re-žima. Egipćani, u osamnaest dana koliko je trebalo Mubaraku da odstupi s vlasti, pokazuju svu svoju ve-ličinu. Genijalnost, mudrost, upornost, neustrašivost i miroljubivost su oružja kojim su raspolagali revolucio-nari Tahrira i drugih mejdana. Onaj ko je pratio način na koji su Egipćani izveli revoluciju, metode kojima su vodili demonstracije, izjave i saradnju s medijima, transparante i uzvikivane parole, mogao se uvjeriti u njihovu spretnost i civiliziranost. Egipatska impozan-tna revolucija, koja je zadivila cio svijet, prerasla je u

uzoran model koji će se slijediti i izučavati u svjetskim udžbenicima. Padom Mubaraka pada i veliki kamen sa srca egipat-ske nacije koja se napokon oslobađa veli-kog bremena koje se sručilo na njihova ple-ća. Padom Mu-baraka obični Egipćanin vraća u posjed oteto dostojanstvo i ponos. Slo-boda izražava-nja i političko djelovanje su nova svojstva g r a đ a n i n a Egipta. Osniva-nje novih poli-tičkih stranaka sa islamskom orjentacijom, kao i njihova neometana sublimacija u društvu zapravo su jedna posljedica revolucije. U domovinu se vraćaju egipatski umovi i dugogodišnji prognanici u kojima je Mubarak vidio opasnost po nacionalnu sigurnost. Čak su i krcati zatvori konačno izborili nešto više slobodnog prostora. Svjetlo dana su ugledali politički i islamistički zatvorenici. Pokret Muslimanske braće, koji artikuliše interese umjerenih i pobožnih muslimana, je najviše bio izložen torturi, ugnjetavanju i zlostavljanju u bivšem režimu. On je u cilju propagiranja islama, kao rješenja i načina života, žrtvovao oko 50 hiljada pritvorenika, od kojih je 30 hi-ljada u proteklih deset godina, te bio primoran djelo-vati u podzemlju. Egipatskoj sreći se raduju i susjedi. Ona dobija regi-onalni karakter. Stanovnici Gaze napokon uzimaju predaha, jer Egipatska revolucija baca svoju sjenu i na

njih. Granični prijelaz Rafah otvara širom svoja vrata. Hrana, lijekovi i druge potrepštine nalaze svoj put do palestinskih kuća, ali ovaj put prirodno preko granice,

a ne ispod ze-mlje putem tu-nela, kako je jedino i moglo u vrijeme vlada-vine izraelskog strateškog save-znika. Palestin-ske frakcije oli-čene u Hamasu i Fatahu postižu historijsko pomi-renje u Kairu pod egipatskim po-kroviteljstvom, i time potvrđuju činjenicu da je Mubarak pred-stavljao glavnu prepreku na tom putu. Na obzorju

se ukazuje svijetla budućnost muslimana. Zahvaljujući revoluciji, Egipćanima se pruža nesvakidašnja prilika za uzdizanje islamskog ummeta, kao i povratak u svoju tipičnu vodeću ulogu. Kada govorimo o Egiptu onda govorimo o kolijevci ci-vilizacije, o nepresušnom izvoru islamskih autoriteta, uleme, učača, reformatora, mislilaca, intelektualaca, medicinara i inžinjera. Govorimo o zemlji Azhara, o srcu i žili kucavici arapskog i islamskog svijeta. Zbog toga svega, nama je stalo da Egipatska revolucija dođe do svog konačnog cilja, da udari temelje mo-dernoj, savremenoj, demokratskoj i građanskoj državi sa islamskom referencom u kojoj će šerijat biti izvor zakonodavstva. Ako Egipćani probiju led, onda će to poći za rukom i drugim arapskim narodima.


EGIPATSKA REVOLUCIJAEGIPATSKA REVOLUCIJA

Neke stvari za koje zapadni mediji ne žele da se znaju u vezi Egipatske revolucije, a koje se generalno odnose i na libijsku, tunišku, sirijsku i jemensku revoluciju, odnosno na države gdje se desilo Arapsko proljeće (proturežimske revolucije u dotičnim zemljama). Muslimanska braća su pokretači revolucije u Egiptu. Nisu to bile ni liberalne organizacije, ni liberalni sloj druš-tva, ni niko sa strane (SAD, Izrael i sl.), kako su prenosili i prenose zapadni mediji, već Muslimanska braća (Ihvanu-l-muslimin, ihvanije). Oni su ti koji brinu za Egipat još od davne 1928. godine kada su osnovani. Oni su ti koji danonoćno animiraju egipatski narod, pomažu mu, što materijalno, što duhovno. Upravo su Muslimanska bra-ća bila ta koja su iznjedrila revoluciju 1952. godine kada je Egipat postao republika, pa su im generali revolucije, među kojima je i Džemal Abdu-n-Nasir vratili tako što su ih zatvarali, mučili i ubijali. Ali narod nije zaboravio mu-slimansku braću, a ni ona njega, pošto su s njim proži-vjeli teške trenutke sve do ove revolucije 2011. godine. Muslimanska braća su bila jedina opoziciona snaga koja je imala izgrađenu, istaljenu organizaciju – od lokalne za-jednice (džemat) do savjeta na državnom nivou (šure). Oni su bili ti koji su dijelili letke po Egiptu tik pred revo-luciju, pozivajući ga da se digne protiv Mubaraka, upozo-ravajući ga, između ostalog, na činjenicu da će Džemal naslijediti svoga ova Mubaraka i tako produžiti zulum i tiraniju vlast. Da, Muslimanska braća su pokrenula revo-luciju; to je narod i nagradio na izborima davši im 45-50 % u prvoj i drugoj izbornoj regiji.

Jedan od glavnih razloga za revoluciju, ako ne i glavni, je bila religijska nesloboda muslimana. Opresije nad muslimanima koji su prakticirali svoju reli-giju nikad nije jenjavao tokom Mubarakove teror-vlada-vine. Pod izgovorom da se obračunava sa „vehabijama“ on je zatvarao svakog političkog protivnika koga je mo-gao da poveže sa islamom. Stoga, ne treba da čudi da je bilo sasvim normalno vidjeti policijski kamion kako ispred džamije nakon obavljene molitve kupi „vehabije“ (čitaj muslimani koji hoće da slobodno ispovijedaju svoju vje-ru). Revolucija je pomogla da muslimani konačno dobiju potpunu religijsku slobodu.Religijska nesloboda muslimana je bila važniji uzrok re-volucije od ekonomskog i političkog stanja Egipta. Zapadni mediji i dan-danas ponavljaju kako je loše eko-nomsko stanje, popraćeno varanjima na izborima i ko-rupcijom bio važan razlog za dizanje revolucije, pritom umanjujući ili namjerno izostavljajući faktor religijske ne-slobode muslimana. Da je taj razlog bio važniji za izbijanje revoluciju govori i primjer Libije, koja je ekonomski bila jedno od najjačih afričkih zemalja, ali je u pogledu religij-skih sloboda muslimana bila među zadnjima u Africi. Egipatskim muslimanima i hrišćanima je vjera važan faktor u životu. Ono što Zapad neće ili ne želi da shvati je to da svaki na-rod ima svoju specifičnu kulturu koja se ne može zanema-riti. Pa tako i Egipat ima svoju u kojoj je pripadnost nekoj religijskoj zajednici javna, primarna stvar, a ne kao u za-

padnoj kulturi privatna, sekundarna stvar. Stoga, nije ništa neobična činjenica da su egipatski muslimani vrlo pobožan narod (više od 50% egipatskih muslima-na obavlja pet propisanih dnevnih molitvi, a skoro svi obavljaju sedmičnu molitvu, odnosno džumu-namaz, dok više od 99% muslimanki nose ili mahramu ili zar), a slična je situacija i kod egipatskih hrišćana. Tako u Egiptu na svakom ćošku, bilo da je riječ o selu, mahali ili bloku zgrada, vidjet ćete džamiju. Slična je situacija i kod egipatskih hrišćana koji u svijetu važe za jedne od najpobožnijih hrišćana, što se i vidi iz velikog broja crkvi po Egiptu. Arapska republika Egipat nikada nije bila sekularna država zapadnog karaktera, pogotovo od vremena Envera Sadata od kada je islamsko pravo glavni izbor zakonodavstva. Iako je Egipat tokom cijelog perioda republike bio sekularna država, on nikada nije potpu-no raskrstio sa religijom, kako su to uradile zapadne sekularne države, što nije ni bilo realno moguće, s ob-zirom na religioznost egipatskih građana. Za vrijeme Džemala Abdu-n-Nasira država nije imala zvaničnu re-ligiju, ali je postojao zanimljiv zakon koji je stambenu zgradu oslobađao od određenih poreza ako je u okviru nje bila izgrađena džamija. Tokom predsjednikovanja Envera Sadata i Husni Mubaraka islam je državna re-ligija, a islamsko pravo je glavni izvor zakonodavstva, kako kaže 2. član egipatskog ustava ustav koji je bio na snazi tokom predsjednikovanja Sadata i Mubara-ka. Pa tako vidimo da su brojni egipatski zakoni, npr. cijelo bračno pravo, ustvari zakoni islamskog prava (šerijata). Naravno, pošto islamsko pravo hrišćanima garantuje autonomiju, hrišćani su imali svoje crkvene zakone namjesto islamskih. Štaviše, Amerika čiji je sa-veznik Egipat bio tokom Mubarakovog predsjedniko-vanja, nikada se nije žalila na ove šerijatske zakone u zemlji svoga saveznika. Egipatski hrišćani u Egiptu imaju više prava nego egipatski muslimani. Raznorazne zapadne organizacije za zaštitu ljudskih prava kontinuiarno akcentiraju „kako su prava hrišća-na ugrožena u Egiptu“. To je naravno, daleko od isti-ne. Hrišćani u Egiptu imaju mnogo više prava nego muslimani, što se dovoljno vidi iz jedne gole istine: tradicionalne egipatske hrišćanske zajednice (kopt-ska pravoslavna crkva, jermenska pravoslavna crkva, grčka pravoslavna crkva, grčka katolička crkva) su au-tonmne, dok je islamska zajednica u Egiptu pod kon-trolom države preko Ministarstva vakufa. O ovome možete više pročitati u odgovoru Islamske akademije za istraživanja El-Azhara na izvještaj Ministarstva vanj-skih poslova SAD-a iz 2010. godine o religijskoj slobo-di u Egiptu.

Prava hrišćana u Egiptu su veća od prava muslima-na u hrišćanskim zemljama. Dok hrišćani Egipta uživaju potpunu vjersku auto-nomiju i slobodu, za razliku od svojih sunarodnjaka islamske vjeroispovijesti, dotle muslimani u hrišćan-skim zemljama nailaze na nerazumijevanje, islamo-fobiju, diskriminaciju. Evo samo nekih primjera dis-kriminacije muslimana u hrišćanskim zemljama, tj. na Zapadu. : zabrana učenja ezana na razglas u sko-ro svim evropskim zemljama (Švajcarska, sve zemlje Evropske unije osim Belgije, Španije...), zabrana grad-nje minareta u Švajcarskoj, zabrana nošenja mahrame u Francuskoj i Belgiji i sl. Egipćani Egipatskom revolucijom nisu rušili puki diktatorski režima Mubarak, već režim zasnovan na američkoj demokratiji. Mubarakov režim je bio diktatorski – s tim se svi sla-žu. No, ono što zapadni mediji nisu htjeli da posebno naglašavaju je to da je Mubarakov režim bio zasnovan na američkoj demokratiji. Dokaz za to je puna podrška SAD Mubaraku tokom njegovog presdjednikovanja. Štaviše, SAD su Mubaraka smatrali za svoga saveznika u uvođennju demokratije u arapskim zemljama. Egipatskom revolucijom Egipćani žele samo da usa-vrše ono sa čim su SAD i ostale države Zapada bile do sada zadovoljne u Egiptu i drugim arapskim zemlja-ma – šerijat i demokratija. Oni hoće demokratiju (šuru) koja proizilazi iz šeri-jatskog prava. Kao što se već ranije iz teksta moglo shvatiti, u Egiptu je tokom Mubaraka na snazi bila de-mokratija a šerijat je bio glavni izvor zakonodavstva. SAD i druge zapadne države se nisu žalile na to, čak su podržavale Mubarakov sistem i režim. Sada, Egipćani samo hoće da poboljšaju lakune (rupe) u ustavu, jer šerijat je već dio ustava, a demokratija je kakva-takva već otprije prisutna. Da je to uistinu tako, možemo zaključiti iz izjava islamista, pogotovo Muslimanske braće, kojima je Egipatski narod na tekućim izborima dao najmanje 70% glasova (izbori za donji parlament su završeni u dvije od tri izborne regije u kojima su islamisti osvojili više od dvije trećine). Pobjeda selefija i ihvanija (muslimanske braće) na izborima je odraz demokratske volje egipatskog na-roda. Većina zapadnih medija se osjeća zabrinuto za demo-kratiju, pošto će islamisti kako se čini uzeti najmanje dvije trećine mjesta u parlamentu. Zar ne izgleda čud-no kako su zapadni mediji zabrinuti sada kada egi-patski narod putem demokratskih izbora izabire sebi predvodnike koje on hoće, a nisu bili nijednom zabri-nuti kada bi Mubarak pobijedio na svojim najmješte-nim nedemokratskim izborima?!

EGIPATSKA REVOLUCIJAIZA POZORIŠNIH KULISA ZAPADNIH MEDIJA

piše:Jusuf džafić


EGIPATSKA REVOLUCIJAnAŠA TEMA - kudA idE EGiPATSkA REvoLuCiJA? nAŠA TEMA - kudA idE EGiPATSkA REvoLuCiJA?

Stvari o Egipatskoj revoluciji za koje zapadniji mediji ne žele da znate

Demokracija u savremenoj civilizaciji je u krizi, što se najprije manifestira u isključenosti naroda iz demo-kratskih procesa. Sve što se dešava širom svijeta odjek je nametanja krupnoga kapitala u raznim vidovima, a naziv demokracija je samo plašt, koji prikriva onu izrazito lošu stranu globalizma, onu u kojoj se nameće jedan gazda, potiskujući čovjekovo pravo da se izbori za slobodu vlastitoga života. Analizirajući demokraciju u širem smislu, trebalo bi se osvrnuti i na jezik kao izvor socijalnih vrijednosti. Zapad u odnosu na Istok već pola stoljeća uči djecu kako da saznaju nešto o političkim sistemima, kori-steći riječi „demokracija“ i „diktatura“. To je metoda rada kojom djeca istovremeno upijaju vrijednost ka-kvu njihova kultura pridaje ovim oblicima vladavine. Tako se djeca rano nauče na “dobro“ ili „zlo“, a da ih pri tome niko nije eksplicitno podučavao. Ovakva di-daktika rezultira edukacijom da je diktatura opresiv-na, dok je demokracija toliko dragocjena, da se za nju treba boriti. Tako izgrađena inteligencija poslije rado pristaje uz vojnu organizaciju, koja pravda sva sred-stva za ostvarenje „demokratskih ciljeva“ i izvan svoje zemlje, dok demokracija postaje u praksi paravan za pljačku i korupciju. Ne treba zanemariti činjenicu da i u tim „demokratsko” uređenim zemljama građani samo jednom u četiri godine, izlazeći na izbore daju svoj glas, dok ih u intervalima između dvije vlasti niko ništa ne pita.

U većini zemalja na Istoku situacija je sasvim drugačija. Iako se historijski radi o “majci čovječan-stva“ i kolijevci kulture, ovaj dio svijeta, uprkos tome što je Zapadu predao svoju luču znanja, pao je u du-gogodišnju stagnaciju iz koje se tek budi. Diktatura zemalja “arapskoga proljeća“ doprinijela je tome da se ovo područje sada pretvori u plodno tlo za dolazak opisane zapadnjačke demokracije, čiji je saveznik bio režim dugi niz godina, mada Zapad nikada nije uvaža-vao Arape kao ravnopravne sagovornike. Ako se osvrnemo na aktuelni Egipat, koji vapi za mno-gim demokratskim promjenama i u kome, na primjer, osnovna škola, kao elementarno obrazovanje nije obavezna, ne znači da je ovaj narod toliko neuk i za-glupljen, da ne može razlikovati “dobro” od “zla”, ako ga tome niko nije eksplicitno podučavao. Uostalom, zemlja ima i mnogo mladih obrazovanih ljudi, koji do-duše ne rade ili obavljaju poslove za koje se nisu ško-lovali. Svima treba da je jasno kako se više ne može manipulirati osviještenom masom, koja je samo iz straha od dugogodišnje diktature šutjela. Edukacija je primarna tema svake sredine. Znanje je moć, a ono što pruža egipatsko državno školstvo daleko je od potreba modernoga društva, dok su privatne škole skupe (tu se još svašta može reći o kvalitetu nastavnih kadrova, često bez validnih i nostrificiranih diploma, koji rade samo zato što su stranci, kako bi sastav nastavnoga osoblja izgledao privlačan).

ZUBATO SUNCEEGIPATSKOG PROLJEĆA

piše:Medina dŽAnBEGoviĆ

Trenutačni protesti na trgu Tahrir koji su počeli kra-jem novembra, a koje zapadni mediji podržavaju, su uglavnom pokušaj određenih liberalista da ugroze demokratske procese i stabilnost države, jer je očito da je narod sa više od dvotrećninskom većinom iza-brao islasmiste. Nakon što su u petak 18. novembra na proteste za-jedno izašli islamisti i određeni liberalisti, tražeći da se povuku neke odluke u vezi novog ustava koje će vojsci dati velike ovlasti, islamisti se povlače naveče tog istog dana, kako da bi se pripremili za predstoje-će izbore i na demokratski način izborili svoja prava. S druge strane, dio liberalista, ostaje da protestuje, zvanično zbog nezadovoljstva vojnom upravom u dr-žavi. Iako nisu svi protestanti umješani u nasilje koje je usljedilo, a koje zapadnjački mediji ignoriraju, ovo je samo kratak presjek bilansa dosadašnjeg djelovanja „mirnih“ protestanata:- U petak 16.12. ubijen je Imad Iffet, generalni povje-renik komisije za fetve u Egiptu.- U subotu 17.12. zapaljen je Egipatski institut, arhiv u kojem je bilo 200 000 starih knjiga i mapa vezanih za historiju Egipta. Izgorilo je čak 180 000.- U ponedjeljak 19.12. pokušano je podmetanje poža-ra u čuvenom Egipatskom muzeju, jednom od najbo-gatijih muzeja u svijetu. Moram da naglasim da ako pogledamo broj stanov-nika Kaira (20 miliona) i broj protestanata prisutnih na ovim protestima (svega nekoliko hiljada), vidjet ćemo da je broj protestanata zanemarljiv, a to nije ništa čud-no, s obzirom da islamisti, oni kojima je narod dao dvi-je trećine glasova, nisu podržali ove proteste (izuzetak je povremeni samostalni izlazak selefijskih grupa, kao onaj 23.12). Vojska je faktor stabilnosti u Egiptu. Problema ima, pogotovo u Vojnom vijeću koje upravlja Egiptom, ali se za to ne može se kriviti cijela vojska. Uprkos tome što zapadni mediji zadnjih dana blate egipatsku vojsku, njena pozitivna uloga od početka

Egipatske revolucije do sada se ne može zanijekati. To se pogotovo primjećuje ako se egipatska vojska upo-redi sa bivšom libijskom i tuniškom vojskom, te sa-dašnjom sirijskom i jemenskom vojskom. Dok su ove vojske ubijale svoj narod (Libija i Tunis) ili ga još uvijek ubijaju (Sirija i Jemen), egipatska vojska je odbila da to isto uradi u Egiptu (nezvanično Mubarak je od voj-nog vrha zatražio da poubijaju protestante). Štaviše, egipatska vojska je od početka revolucije (25.1) do svrgavanja Mubaraka (11.2) štitila narod od odbjeglih zatvorenika, koje je egipatska policija pustila po nare-đenju Mubaraka, te je bila ta koja je odigrala ključnu ulogu u svrgavanju Mubaraka, predloživši 10. febru-ara Mubaraku da se povuče – već sutradan Mubarak je podnio ostavku. Odlaskom Mubaraka između reda s jedne, i anarhije i haosa s druge strane, ispriječi-la se samo vojska. Možda jedina stvar koja se može prigovoriti egipatskoj vojsci, ako izuzmemo neporav-dano nasilje pojedinih vojnika, je problem na relaciji Vrhovno vijeće oružanih snaga-buduća civilna vlast. Naime, postoji mogućnost da Vojno vijeće neće htjeti da preda potpuno vlast civilima, što se može naslutiti iz nekih nejasnih i oprečnih izjava pojedinih članova Vojnog vijeća u pogledu prelaska vlasti u ruke civila i uloge buduće civilne vlasti u formiranju novog ustava. No, zvaničan stav Vojnog vijeća je da će potpuno pre-dati vlast u ruke civila, tačnije demokratski izabrane vlasti, najkasnije do 30. juna 2012. godine. Islamisti su trenutačno čuvari demokratskog reži-ma, dok liberalisti pokušavaju taj isti režim da sruše. Nakon svega dosad rečenog, ovaj zaključak se sam od sebe nameće. Islamisti su pristali da igraju kako Zapad kaže, ali problem je u drugom timu (liberalistima), a očito i u sudiji (državama Zapada).


nAŠA TEMA - kudA idE EGiPATSkA REvoLuCiJA? nAŠA TEMA - kudA idE EGiPATSkA REvoLuCiJA?

Arapi su odlučili uzeti stvari u svoje ruke. Transforma-cija Egipta otpočela je januarskim zemljotresom, čija snaga očito nije dosegnula dovoljno daleko a ni dubo-ko, jer je vojska, kičma Mubarakovoga režima, glavna snaga u društvu i nositelj savezništva sa Sjedinjenim Američkim Državama, dobro procijenila situaciju u jednome dramatičnom momentu, te se prelomila i stala uz revolucionare, odnosno na stranu naroda, samo radi očuvanja svoga statusa i privilegija. Jer, ni-kada nijedan režim ne izgubi. To je privid! Oni se samo povuku i čekaju . Ali i dalje drže konce, samo ne baš uvijek javno. Prosto, novi i stari podijele interese, jer uvijek stari trebaju novima iz milion razloga i obrnuto. U prvoj revoluciji se sve činilo mnogo jednostavnijim, dok su sada, u borbi za vlast, opcije daleko komplek-snije. Unutar Vojnoga vrha, koji je veoma homogen, nema bitne razlike. Pobunjeni narod vidi konačno rje-šenje u odstupanju vojske sa vlasti, s obzirom da za ovih nekoliko mjeseci koliko je vlast u rukama vojske, stanovništvo se uvjerilo da su promjene bile takve, da izostane ona bitna i osnovna promjena, tako da se stvari mijenjaju, a da se ništa bitno ne promijeni. Kairo je još prije revolucije bio peti grad u svijetu po zagađenosti. Broj stanovnika se skoro udvostručio i trenutno iznosi 40 miliona, što predstavlja skoro polo-vicu od ukupnoga broja egipatske populacije. Promet u gradu je gušći više nego ikada, niko ne poštuje sao-braćajne propise i pješaku je bukvalno teško preći uli-cu. Problem deponije smeća još niko ne rješava, a po orijentalnim dijelovima se svakodnevno može vidjeti kako siromašni sloj stanovništva u ranim jutarnjim i predvečernjim satima dovodi stoku da rovi po kontej-nerima ili oni prevrću smeće, tražeći plastiku, karto-ne i slično. Plaće su smanjene, otkazi svuda prijete. Sve je poskupjelo, ali je ostala utješna mogućnost da se po trafikama mogu kupiti cigarete, žvakaće gume i bombone na komad. Najveći dio omladine sanja o odlasku u Ameriku, koju poznaju samo iz igranih fil-mova sa sretnim završetkom. Nedostatak slobodnoga vremena i usađena tradicija još vode sklapanju bra-kova unutar familije ili po dogovoru roditelja. Nekada se po kairskim ulicama i parkovima viđalo kako poli-cajci skidaju kaiševe i kažnjavaju „prestupnika“ već na licu mjesta, a sada je zavladao organizirani kriminal čiji je saučesnik upravo policija. Vojska to mora znati, pa ipak i dalje sebično brani svoje interese, koji nisu u vezi sa promjenama. Egipat je prirodno bogata ze-mlja, koja još uvijek svoje najbolje proizvode izvozi za

vanjsko tržište. U ovoj zemlji se nikada nije umiralo od gladi, nije bilo potrebe da se hrana uvozi, ali to se sada čini, jer zemlja više nema dovoljno kapaciteta da bi prehranila vlastiti narod. Narod hoće promjene, želi da na izborima pobijedi najbolji, a to je onaj koji će zemlji dati, a ne uzimati za sebe. Danas, ko ne izađe na referendum, morat će platiti 500 E.L. (egipatskih funti), čija je vrijednost oko 80 američkih dolara, što je u Egiptu nečija plaća. Ali, kako i zbog čega glasati, kada parlament neće imati nikakve ovlasti ako vojska, koja nije zainteresirana za demokraciju, još bude vladala? Oficijalni šef Vrhov-noga vijeća oružanih snaga, maršal Hussein Tantawi, koji nikako da ode sa funkcije, pun oprečnosti u svojim izjavama, okrivio je strance za nemire širom Egipta. Tako je nekada pričao i bivši predsjednik, Hosni Mu-barak, američki agent, prijatelj Izraela, ali i kraljevske porodice iz Saudijske Arabije, a slične fraze koriste svi arapski vladari. Tantawi je opet odbio poziv građana da on i drugi generali odmah predaju vlast, odbacio prijedlog njihovoga izbora za novoga premijera, una-toč tome što je u ovim demonstracijama poginulo više od 40, a ranjeno preko 1000 ljudi. Kamal el-Ganzouri, ekonomist po struci, koji je rani-je bio premijer pod vladavinom bivšega predsjednika Mubaraka, da bi se kasnije, u toku jednoga televizij-skog intervjua distancirao od njega, također je sinoć izjavio da mu treba vremena, kako bi formirao novu vladu. Narod smatra kako više nema potrebe za če-kanjem, jasno i glasno govori šta želi, dok tu nestrplji-vost opet mnogi iz različitih razloga iskorištavaju. Dr-žava svakako treba funkcionalnu demokraciju, a to ne omogućava ni sastav, a ni sistem trenutne armije, čiji je mentalitet skoro 60 godina takav da je upravo ona nosilac osnovnoga autoriteta, zasnivanoga na vođstvu generala. Mohamed El Baradei, dobitnik Nobelove nagrade za mir, egipatski predsjednički kandidat, po nekima vo-deća politička ličnost u zemlji, promijenio je mišljenje i zvanično izjavio da bi se povukao iz utrke za pred-sjednika, ako mu egipatski vojni vladari dozvole da po-stane premijer privremene vlade, što su oni već glat-ko odbili. El Baradei je dugo živio u inostranstvu, čak i više nego u Egiptu, pa ga mnogi participiraju kao stra-no tijelo u svim ovim zbivanjima. Nisu mu svi skloni i ne proriču mu neki veliki uspjeh, mada je on od onih osoba koji bi mogli razumjeti šta to demonstracija ui-

stinu jeste, a sa druge strane šta je to što bi trebalo biti demokracija u arapskome svijetu. Neki demon-stranti, bez obzira na tekuće izbore, traže formiranje privremene „Vlade spasa“, koju bi vodio El Baradei i bivši šef Arapske lige, Amr Mussa. Konačno su krenuli prvi, dugo očekivani parlamentar-ni izbori u zemlji, nakon svrgavanja predsjednika Mu-baraka. Strahuje se da će biti zasjenjeni nasiljem, a u opasnijem scenariju spominje se i mogući rat između političkih skupina koje su od konca januara jedinstve-no rušile diktaturu. Zemlja je na rubu ponora, koji se nezaustavljivo širi. Sadašnjost je opasna, a buduće stanje još više. Ovakve prognoze iznose nezavisni egi-patski mediji, dok državna televizija izbjegava serio-zna saopćenja i radije pušta stare arapske filmove. Građani moraju izabrati 498 zastupnika Narodne skupštine (Zastupnički dom), a još deset zastupnika odredit će glavni vojni zapovjednik, sada i šef države, maršal Tantawi. Trećina zastupnika bira se direktno u izbornim okruzima, a dvije trećine preko izbornih li-sta proporcionalnim sistemom. Egipat je podijeljen na 27 pokrajina kojima vlada guverner, a svaka od njih opet u tri skupine koje će birati u nizu u dva izborna kruga. Izbori zastupnika počeli su u Kairu i drugome najvećem gradu, Aleksandriji. Drugi krug predviđen je za 5. decembar. Suec i Asuan izaći će na birališta 14. decembra, a 3. januara Sinaj i područje delte Nila. Egipćani koji žive u inozemstvu, a nisu imali prava gla-sa pod Mubarakovim režimom, sada mogu glasati. Zapravo je već više od 100. 000 Egipćana glasalo. Ko-načni izborni rezultati očekuju se tek 13. januara. Iz-borni ciklus nastavit će se od 29. januara do 11. marta izborom senatora u Šuru (Savjetodavno vijeće, Gornji dom) dvodomnoga egipatskog parlamenta. Kandidati Muslimanskoga bratstva prvi put glasaju okupljeni u “Stranku slobode i pravde“. Bratstvo je najstarija i najveća islamistička, politička organizaci-ja u Egiptu, nastala kao reformistički pokret, koja od početka svoj politički aktivizam snažno kombinira sa humanitarnim radom i socijalnom skrbi, čime stvara vrlo snažne mreže. Oni odbacuju nasilje kao metodu političke borbe. Za razliku od ostalih stranaka, koje nisu imale vremena stati na noge i naučiti se “demo-kraciji“, Braća su najorganiziranija partija u zemlji, koja do sada nije napravila nijednu (veću) taktičku pogreš-

ku. Tretman snage kao islamističke kontinuiran je pr-venstveno islamističkom fobijom Zapada. U Izraelu se posebno pribojavaju rastućega utjecaja Muslimansko-ga bratstva, a pri tome zanemaruju činjenicu da se u arapskome svijetu ništa ne može postići izvan islama. Očekuje se da će osvojiti najveći broj glasova. Slijedeća po popularnosti je grupa „El Taura al-Mu-stamira” ili „Revolucija ne prestaje” („Revolucija se nastavlja”), koja se zalaže za preraspodjelu bogatsva i odlazak vojnika iz politike. Ova formacija je stvorena u oktobru, a okuplja male stranke marksističke ljevice. „Egipatski blok”, također nastao nakon Mubarakova pada, najvažnija je snaga liberalne struje. Okuplja pet-naestak stranaka, među kojima su „Slobodni Egipća-ni“, koje vodi milijarder Nagib Saviris, Kopt (egipatski kršćanin), vlasnik egipatskoga telekoma Orascom. Tu je i radikalna skupina „Islamska alijansa”, koja se zala-že za uvođenje Šerijata. Polovicom novembra pravo-suđe je dopustilo kandidature i bivšim pripadnicima “Nacionalne demokratske stranke“, koja je raspuštena nakon Mubarakovoga pada. U kampanji su sudjelo-vali kao neovisni kandidati ili na listama drugih stra-naka. Još nije razjašnjeno koliko će trajati zastupnički mandat koji prema zakonu traje pet godina, jer bi ova Narodna skupština trebala biti prijelazna, dok Egipat ne donese novi Ustav. Očekuje se da će predsjednički izbori biti održani najkasnije u junu 2012., kako su na-javili egipatski generali. Protesti će se definitivno nastaviti. Ko god dođe na vlast, pošto je Pandorina kutija već otvorena, uvijek će biti dovoljno ljudi da napune Trg Tahrir i da se bune protiv nečega. Rječnik intelektulaca sa tv programa ne razumiju svi. Narod je umoran i nikome ne vjeruje, jer im osim islamista niko ništa konkretno ne nudi. Janu-arski entuzijazam je evidentno splasnuo. Od revoluci-je skoro svakoga petka neko je bio na Tahriru i bunio se, a okolo je samo cvjetao biznis fula, taameje, kikiri-kija i karkadea... I kako optužuju vojsku da nije uradi-la ništa za proteklih 10 mjeseci, isto tako bi se i drugi mogli zapitati šta oni uradiše za to vrijeme... Napredni Egipat je izmanipuliran još u januaru, jer niko se ne izdiže iznad osrednjosti osim islamista, prvenstveno Muslimanske braće. Ali, ono što slijedi iz trenutne si-tuacije, propala je ekonomija i to je suštinski problem, koji ne rješava ni demokracija, ni izbori.


nAŠA TEMA - kudA idE EGiPATSkA REvoLuCiJA? nAŠA TEMA - kudA idE EGiPATSkA REvoLuCiJA?

viJESTi iZ EGiPTAviJESTi iZ EGiPTA

Egipatsko Dar el-Iftaa (Muftijsko vijeće, Muftiluk) iz-dalo je fetvu u kojoj zabranjuje kandidatima kupovinu glasova. Fetva je uslijedila nakon izvještaja o kupovini glasova u Starom Kairu, gdje su svjedoci u Hurghadi izjavili kako su pojedinci nudili novac građanima da glasaju za određene kandidate.“Kupovina glasova predstavlja vrstu mita što je isla-mom zabranjeno”, navodi se u fetvi. Dalje se dodaje da kandidati ne bi trebali koristiti novac kako bi utje-cali na glasače, već da je prava vrijednost kandidata njegovo poštenje i sposobnost da daje časna obeća-nja.Fetva je također naglasla da su ljudi koji posredu-ju u kupovini glasova također grešnici, jer se bave

vjerski zabranjenim stvarima. Fetva je savjetovala Egipćanima da se usmjere daleko od takvog ponaša-nja i ujedine za borbu protiv toga, također ističući da islam promovira iskrenost i slobodnu volju i daje pra-vo za vođstvo najbolje kvalificiranom.Kupovina glasova obično postaje unosna trgovina u Egiptu tokom parlamentarnih izbora, gdje 40 odsto ljudi živi blizu granice siromaštva. Posljednji parla-mentarni izbori, koji su održani u novembru 2010. pod režimom bivšeg predsjednika Husnija Mubara-ka, predstavljali su pravi fenomen u kupovini glasova. Mnogi ministri su bili uključeni u praksu. Egipatske vi-jesti otkrile su da su neki kandidati davali mobilne te-lefone, pa čak i viagru biračima u zamjenu za glasove.

-Egipćani su juče prvi put glasali na parlamentarnim izborima od svrgavanja predsjednika Hosnija Mubara-ka.Izbore, koji će završiti u januaru, obilježili su nesvaki-dašnji simboli na glasačkim listićima, koji su smišljeni kao pomoć nepismenim biračima.Na dugoj listi političkih stranaka, neke su obilježene tradicionalnim egipatskim simbolima, poput piramide ili Sfinge, dok su neke označene neobičnim simbolima poput grijalica, sunčanih naočala, miksera, usisivača, fotoaparata, itd...Svakom izbornom kandidatu simbol je nametnula izborna komisija, te se oni nalaze i na promotivnim plakatima kao i glasačkim listićima. Pojedini politički analitičari dovode u pitanje regularnost izbora, zbog toga što su neki od kandidata za simbol dobili, npr., stari bicikl, dok su drugi dobili moderni motocikl.Juče se glasalo u trećini regija, uključujući Kairo, Alek-sandriju i Luxor.Izbori kojima će biti izabrano novo egipatstvo vodstvo završit će predsjedničkim izborima sljedeće godine, iako datum održavanja izbora još uvijek nije određen.Vojska osmislila komplikovan sistem glasanja Izbori za donji dom parlamenta biće održani u tri faze u roku od šest sedmica, a izborni proces bit će pode-ljen po regionima, budući da izborna tijela nemaju ka-

pacitet da izbori budu održani istoga dana.Na izborima se stranke nadmeću za 498 mjesta u do-njem domu - Narodnoj skupštini, i za 180 mjesta u gornjem domu - Šura savjetu. Druga faza izbora bit će 14. decembra, a treća 3. januara. Izborni proces kojim će biti uspostavljeno novo egipatsko vođstvo završiće predsjedničkim izborima sledeće godine, mada tačan datum održavanja još nije određen.Prema anketama, samo dvije stranke mogu da osvo-je više od 10 odsto glasova - Partija slobode i pravde, koja je čvrsto povezana s Muslimanskim bratstvom, najvećom i najorganizovnijom političkom grupom u Egiptu, i stranka centra Al-wafq.Izbori se održavaju uprkos sukobima policije i demon-stranta u kojima je u nedJelji uoči izbora poginulo najmanje 40 ljudi. Hiljade demonstranata je svaki dan izlazilo na Trg slobode u Kairu sa zahtjevom da vojska, koja upravlja zemljom otkad se u februaru poslije ma-sovnih 18-dnevnih protesa povukao Mubarak, prepu-sti vlast civilnim tijelima.Složen sistem glasanja je osmislila vojska uprkos sko-ro jednoglasnom protivljenju političkih stanaka, koje su tražile jednostavniji sistem i koje su ocenile da bi glasanje za pojedince moglo omogućiti pripadnicima Mubarakovog režima da zadrže vlast.

EGIPATSKE MUFTIJE ZABRANILE KUPOVINU GLASOVA

NAČIN GLASANJA U EGIPTU

Kada je izbio rat u Bosni i Hercegovini Ahmed Behdžet se snažno zauzeo za pomoć toj zemlji. Preko svoje čuvene kolumne na drugoj stranici El-Ahrama animirao je javno mnjenje Egipta, pozivao egipatsko Ministarstvo vanjskih poslova da izvrši pritisak na Me-đunarodnu zajednicu da zaustavi pokolj muslimana u Bosni, prozivao egipatske vlasti... Činio je to iz dana u dan, snažno dizao svoj glas da se nešto učini, bio rezigniran svjetskim i muslimanskim nečinjenjem, ali i ponosan na bosanske borce.*****Egipat je ostao bez svog velikog i popularnog spisate-lja - u nedjelju 11. 12. 2011. godine umro je Ahmed Behdžet, veliki novinar, publicist i književnik.Ahmed Behdžet je rođen 15. novembra 1932. godi-ne. Završio je Pravni fakultet na Kairskom univerzite-tu, a po završetku studija počeo je raditi kao novinar: najprije u listu Ahbaru-l-jevm 1955., zatim u časopisu Sabahu-l-hajr a potom u dnevnom listu El-Ahram, za koji je pisao sve do svoje smrti. Bio je i urednik revi-je El-Iza’atu ve-t-tilifizijun (Radio i televizija). Najveću popularnost stekao je svojim kolumnama na drugoj stranici lista El-Ahram koje je pisao pod naslovom Sunduku-d-dunja (Kehara, Svjetska sehara), a koje je

iz dana u dan ispisivao sve od osamdesetih godina prošlog stoljeća pa do smrti. Usto je imao i redovnu emisiju na državnom radiju pod naslovom „Kelime-tejn ve bes” (Samo dvije riječi). Napisao je i scenario za film „Ejjamu Sadat„ (Vrijema Sadata).Autor je većeg broja djela inspirisanih islamskom kul-turnom baštinom, među kojima su najpoznatija Enbi-jaullah (djelo koje je na arapskom jeziku doživjelo – koliko nam je poznato - preko trideset izdanja, a koje se priprema za štampu i u našem El-Kalemu); zatim Allah fi-l-akideti-l-islamijja (Allah – islamsko poimanje i vjerovanje, kod nas objavljeno još 1988. godine. U iz-danju El-Kalema); Et-Tarik ilellah (Put ka Allahu, objav-ljeno i na našem jeziku – Tuzla, 1991); Biharu-l-hubbi inde-s-sufijje (Mora sufijske ljubavi), Kamisu Jusuf (Jusufova košulja), Muzekkiratu saim (Bilješke posta-ča) te Kisasu-l-hajvan fi-l-Kur’an (Priče o životinjama spomenutim u Kur’anu, objavljene u El-Kalemu 2001), koju je egipatska državna televizija ekranizirala i ove (2011) godine je emitirala kao seriju za djecu.Pored ovih, objavio je i druga djela: Muzekkiratu-z-zevdž (Muževe bilješke), Hivar bejne tifln sazidžin ve kittin musekkafin (Dijalog između neobrazovanog dje-teta i obrazovanog mačka), Sanija vahida mine-l-hubb (Jedna sekunda ljubavi), Te’emmulat fi uzubeti-l-kevni

„U Egiptu će uskoro doći do velikih promjena. Ja sam Egipćanin i poznajem Egipat iznutra. Uskoro će na scenu stupiti nove, zdrave snage koje će biti sposobnije od ovih, ali i odane islamu, islamskom ummetu, Egiptu i muslimanima. Bit će to, po mojoj procjeni, za nekih desetak godina...”, rekao je Ahmed Behdžet, prijatelj Bosne, veliki novinar, publicist i književnik koji je preselio u nedjelju 11. 12.

2011. godine.

PRESELIO NA AHIRET VELIKI PRIJATELJ

BIH

piše:Mr. Mustafa PRLJAČA


IslamBosna.ba

IslamBosna.ba

RAZMiŠLJAnJAviJESTi iZ EGiPTA

(Zapažanja o savršenstvu kosmosa), Te’emmulatu mu-safir (Zapažanja putnika) i dr.Djela su mu prevođena i na druge jezike muslimanskih naroda, a nekoliko njih objavljeno je i kod nas.Ostao nam je u lijepoj uspomeniZadnji susret s gosp. Behdžetom imali smo u prolje-će 1988. godine, kada smo sa njim obavili i intervju povodom objavljivanja njegove knjige Allah – islam-sko poimanje i vjerovanje na bosanskom jeziku. Sjedili smo dugo u njegovoj privatnoj biblioteci ispunjenoj hiljada-ma svezaka knjige. Kao mladi ljudi (studenti) bili smo pono-sni što se poznajemo s tako velikim piscem i novinarom, pa smo upijali svaku njegovu riječ i ono što je rekao kasnije ponavljali smo među sobom. Naša mladost nije se mirila sa jadnim stanjem u kome su se nalazili muslimani u svijetu, že-ljeli smo da se to promijeni. I o tome smo razgovarali sjede-ći sa njim s velikim pijetetom. Sjećam se šta nam je tada re-kao: „U Egiptu će uskoro doći do velikih promjena. Ja sam Egipćanin i poznajem Egipat iznutra. Uskoro će na scenu stupiti nove, zdrave snage koje će biti sposobnije od ovih, ali i odane islamu, islamskom ummetu, Egiptu i muslimanima. Bit će to, po mojoj procjeni, za nekih desetak godina...”Mi smo bili oduševljeni tim riječima, vjerovali smo svom velikom prijatelju i ta očekivanja nosili u sebi godinama. Sada, nakon ovih događanja u Egiptu, više puta sam se sjetio tih njegovih riječi. Nije pogodio go-dinu kada će nastupiti te promjene, ali se nadamo da je pogodio ostalo.Veliki prijatelj BosneKada je izbio rat u Bosni i Hercegovini Ahmed Behdžet se snažno zauzeo za pomoć toj zemlji. Preko svoje ču-vene kolumne na drugoj stranici El-Ahrama animirao je javno mnjenje Egipta, pozivao egipatsko Ministar-

stvo vanjskih poslova da izvrši pritisak na međunarod-nu zajednicu da zaustavi pokolj muslimana u Bosni, prozivao egipatske vlasti.. Činio je to iz dana u dan, snažno dizao svoj glas da se nešto učini, bio rezigni-ran svjetskim i muslimanskim nečinjenjem, ali i po-nosan na bosanske borce. „U neprekidnom trajanju od tri i po godine”, napisao je u uvodnom dijelu svoje knjige Bosna i Hercegovina – zločin stoljeća, (zbirke svojih kolumni iz El-Ahrama) koja je objavljena i kod

nas (El-Kalem, 2004), „mu-slimani Bosne i Hercegovine su izloženi genocidu jednako upravljenom na omladinu, djecu, žene i odrasle muškar-ce. Uprkos tome što su vojni potencijali bili u rukama Srba i što ovdje, u tom pogledu, nema mjesta nikakvom upo-tređivanju autentičnih sta-novnika Bosne i Hercegovine sa Srbijom, muslimani na Bal-kanu uspješno pružaju otpor. Premda trpe gladovanje i po-gibelj, nemoćno gledajući ra-zaranje gradova, oni čudesno ustrajavaju u svom otporu.”Tako je javnost obavješta-vao iz dana o užasima koji se čine u BiH, o sramnoj nemoći međunarodne zajednice, o neprihvatljivom ponašanju muslimanskih vlada, ali i o

herojstvu i žilavosti bosanskih ljudi... Bio je naprosto zadivljen njima.Odlaskom Ahmeda Behdžeta sa ovog svijeta, Bosna je izgubila velikog zagovornika na Bliskom istoku. Nje-govom smrću umrlo je i jedno bosansko pero u tom dijelu svijeta i trajno se zavezao jedan bosanski jezik.U svim akcijama koje su pokretane u Egiptu za pomoć bosanskom narodu, značajnog udjela imao je i on - veliki prijatelj Bosne, Ahmed Behdžet. Najmanje što naši muslimani trebaju učiniti jeste da Allahu upute dovu za njega – da ga uvede u svoju milost i oprosti mu grijehe.

Nakon što je islamski ummet svjetlom svoje visoko-obrazovane civilizacije obasjavao svijet preko hiljadu (632-1700), usljedilo je utrnuće tog svjetla, koje se ogledao ulaskom u mračno doba islamskog svijeta po-četkom XVIII stoljeća. Islamska misao, do tada polet-na, gipka, uvijek sposobna da iznjedri čitave generacije intelektualaca koje bi ostavljale dubok urez u ljudskoj povijesti, postala je bahata, okamemjena, sposobna jedino da odgoji trome generacije pukih sljedbenika i „bubača“. No, zahvaljujući prirodi religije islama kojoj je iskonski imperativ bio i ostao ta sudbonosna Boži-ja naredba Uči, takvo stanje nije potrajalo dugo. Već početkom XVIII stoljeća pojavljuje se prvi reformator tadašnje islamske misli – indijac Velijullah Kan Dehle-vi (1703-1762). Nakon njega, usljeđuje čitava plejada reformatora koji izvode ummet Muhammeda, s.a.v.s., iz tmina neznanja do 1850 godine. Međutim, put do povratka nekadašnjeg sjaja nipošto nije lahak, tako da su islamski reformatori nastavljali da osvježavaju islamsku misao, ne prestajući to da rade ni danas. Među organizacijama koje već dugi niz godina imaju upečatljiv uticaj na kretanja islamske misli širom svije-ta, nesumnjivo spada i organizacija Muslimanska bra-ća (Ihvanu-l-muslimin koju je Hasan el-Benna osnovao davne 1928. godine. Skoro da nema zemlje u kojoj žive muslimani, a da Ihvanu-l-muslimin nisu ostavili uticaj na mjesnu islamsku misao. Tako je i sa Bosnom, gdje su Muslimanska braća uticala na nama svima poznatu

organizaciju – Mladi muslimani. Mladi muslimani su organizacija osnovana 1939. godine. Bila su to burna vremena i u Kraljevini Jugo-slaviji, ali i u svijetu. S jedne strane jačanje fašizma, nacizma, socijalizma, komunizma i sličnih organizacija kojima je bilo zajedničko slijeđenje principa ideologije (čitaj dogme) darvinizma – slijepog vjerovanja da je čovjek nastao od majmuna, putem prirodnog odabira, odnosno putem parole Najjači opstaju, dočim s druge strane buđenje islamskog svijeta preko panislamizma i sličnih pokreta, nije moglo da prođe neopaženo ni u Jugoslaviji. Tako tih godina u Jugoslaviji sve više ja-čaju nacio-fašistički pokreti dva najbrojnija naroda – ustaški pokret Hrvata i četnički pokret Srba, te razni socijal-komunistički pokreti. Stanje Bošnjaka je tada bilo izuzetno teško, pošto niti jedan od tih pokreta nije priznavao Bošnjake, već ih je ili svojatao ili smatrao elementom koji treba uništiti ili protjerati. Upravo tada, kada je Bošnjacima pretio nestanak, asimilacija ili egzodus, grupa mladića i djevojaka, odnosno grupa bošnjačke omladine, islamski osvješćena, osnovala je organizaciju, pomoću koje su htjeli da među bošnjač-kim narodom probude iskru islama, kojoj je tada pri-jetilo utrnuće. Na pitanje da li ih je neka određena organizacija, pokret ili mislilac ponukali na osnivanje organizacije, poput Muslimanske braće, teško je odgovoriti. Sami osnivači Mladih muslimana tvrde da su organizaciju

UTICAJ MUSLIMANSKE BRAĆE NA POKRET MLADIMUSLIMANI

piše:Jusuf dŽAFiĆ


RAZMiŠLJAnJARAZMiŠLJAnJA

- Njihove izjave u kojima organizaciju Muslimnske bra-će smatraju organizacijom poput njihove. Zato ne tre-ba da čudi da je Munib Gavrankapetanović, istaknuti član organizacije Mladi muslimani koji je, takođe, na-pisao i knjigu (Mladi mjesec će opet blistati) o mu-čenjima kroz koja su prošli pripadnici organizacije u komunističkom režimu, rekao, spominjući etimologiju imena Mladi muslimani: Ime je uzeto od slične orga-nizacije u Egiptu.- Članstvo u organizaciji ilmijje Hidaje. Mladi muslima-ni su 1943. godine postali omladinska sekcija udru-ženja ilmijje Hidaje, koja je preko Kasima Dobrače, Besima Korkuta, Mehmeda Handžića, te drugih alima koji su završili Azhar u Kairu, već bila prožeta idejama Muslimanske braće.- Prisne veze i uzajmani rad sa organizacijom Musli-manska braća. To se posebno odnosi na period ko-munističkog režima od 50-ih godina pa do njegovog

pada. Naime, Mladi musli-mani su pomagali pripad-nike Muslimanske braće koji su bili na studijama u Jugoslaviji ili se u njoj skrivali kao studenti, bje-žeći ispred arapskih dikta-torskih režima (ponajviše egipatskog). S druge stra-ne, Muslimanska braća su pomagala Mladim mu-slimanima u prevođenje djela poznatih svjetskih alima tadašnjeg doba s engleskog na bosanski je-zik, finansirajući njihovo

štampanje i rasturanje po Bosni. Takođe, preko njih, tačnije preko Muslimanske braće iz Sirije i Sudana, Mladi muslimani su slali odabrane mladiće na obuku u kampove Muslimanske braće u sjevernoj Škotskoj i Zapadnoj Njemačkoj. Stoga, ne treba da čudi da su komunistički vlastodršci prilikom Sarajevskog procesa 1983. godine, u kojem su osudili 12 bošnjačkih inte-lektualaca, te operacije Jahorina 1984. godine, u kojoj su uhapsili Halila Mehtića, te pokušali da uhapse Hali-da Tulića, kao razlog za sprovođenje i osuđivanje ovih pripadnika Mladih muslimana, između ostalog, naveli i saradnju i pomoganje pokretu Muslimanska braća. Nakon razmatranja ovih gore navedenih činjenica i više je nego jasno da su Muslimansk braća ostavila značajan utisak na pokret Mladih muslimana. Na kra-ju, nadam se da će ovaj skromni osvrt biti samo jedna avangarda (prethodnica) u dublja istraživanja uticaja Muslimanske braće na Mlade muslimane.

osnovali bez ikakvih uplita sa strane. Pak, s dru-ge strane teško je povjerovati da je u tom tur-bulentnom vremenu, kada se svako miješao u unutrašnje stvari Jugoslavije (Njemačka i Italija su potpomagali ustaški pokret, Sovjetski Savez komunistički pokret, Srbija i srpski nacional-faši-stički krugovi iz inostranstva četnički pokret) na-stao pokret poput Mladih muslimana bez ikakve influencije sa strane, pogotovo influencije Musli-manske braće. Bilo kako bilo, ipak ostaje nepo-bitna činjenica da su Muslimanska braća uticala na ideje i djelovanje iza kojih su stojali pripadnici Mladih muslimana, barem od 1943. godine kada Mladi muslimani zvanično dobijaju ime i postaju omladinski krug El-Hidaje, udruženja ilmijje. Neke od tih činjenica ćemo spomenuti dalje u tekstu:- Reformistička priroda. Mladi muslimani su ima-li za cilj da bošnjačkom narodu predstave izvor-ni islam, tj. željeli su da reformišu bošnjačko društvo u kome se islam sveo na samo puko obre-doslovlje. Reformizam Mladih muslimana je direktno vidljiv iz dje-la i članaka Mustafe ef. Busuladžića (Uzroci na-pretka prvih muslimana, Muhammedova, a.s., de-klaracija o pravima i duž-nostima čovjeka, Jedna sjajna stanica islamske historije, Nekoliko protu-vjerskih običaja kod nas i dr.), predsjednika Mladih muslimana, ali se on ta-kođe nazire kasnije i iz djela Alije Izetbegovića.- Panislamizam. Saosjećanje sa muslimanima ši-rom svijeta, težnja za preporodom islamske misli, želja za ponovnim jedinstvom islamskog ummeta i slično; samo su neke od krilatica panislamizma vidljivih kod Mladih muslimana. Njihov panislami-zam je osvjedočen i na papiru u djelima Mustafe Busuladžića (Muslimani u Sovjetskoj Rusiji, Prvi prijevodi Kur’ana u svijetu i kod nas), te djela Alije Izetbegovića (Islam između istoka i zapada, Islam-ska deklaracija).- Njihovo ime Mladi muslimani. Naime, Mladi muslimani u početku nisu imali imena. Ime su tek uzeli 1943. godine kada su postali omladinski krug udruženja ilmijje El-Hidaje. Kako sami priznaju, njihovo ime je uzeto po uzoru na organizaciju Mu-slimanska braća u Egiptu.

Braćo i sestre u islamu! Današnju hutbu sam naslovio sa Pet stvari koje umrtvljuju ljudska srca. Pomenutu temu tretiram u želji da identifikujemo tih pet opa-snosti i ne dozvolimo da iste umrtve i unište naša srca. Imam Ibn Kajjim El-Dževzi pišući na ovu temu kaže da su to: 1. Pretjerani kontakti sa ljudima; 2. Prevelika nada; 3. Vezivanje za nekoga ili nešto mimo Allaha; 4. Pretjerivanje u jelu i 5. Pretjerano spavanje. On po-menute stvari detaljno pojašnjava, a ja zbog kratkoće vremena to činim sažeto.1. Pretjerani kontakti sa ljudima:Oni, braćo i sestre, čovjeka udaljavaju od Allaha, sub-hanehu ve te’ala, jer se čovjek na taj način optereću-je problemima i potrebama drugih ljudi, u želji da ih sasluša i pomogne, nerijetko slušajući ono što mu ne koristi i na taj način gubi vrijeme ili sluša nešto što je loše, što na njega ostavlja loš trag, a on toga ponekad nije ni svjestan. Ti kontakti i druženja često prerastu u čistu dunjalučku korist, a ponekad se pretvaraju i u neprijateljstvo. Moramo priznati da sve manje ima-mo pravih bratskih kontakata i da naša komunikacija sa rodbinom, komšijama i poznanicima ima primjesa čisto dunjalučkih interesa. Kaže mi jedan moj dobri hadžija, koji je kao službenik Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine otišao u penziju, da mu sinčić pri-mijeti: “Babo, ti kako ode u penziju niko nas više ni na iftar ne zove!?”, a dok je bio na poziciji da pomogne, a htio je i mogao, imao je više poziva na iftar nego dana

u ramazanu. Priznajmo braćo i sestre, da nam fali bratskih selama, susreta i muhabeta; fali nam bratskih osmijeha, bratskog stiska ruku, bratskih zagrljaja; fali nam riječi po-drške, pohvale, zahvale, jednom riječju fali nam tih starih širokih bosanskih grudi!Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u ajetima od 27.-29. Sure El-Furkan:Na Dan kada nevjernik ruke svoje bude grizao govoreći: “Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta dr-žao,(27) kamo sreće, teško meni, da toga za prijatelja nisam uzeo,(28) on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je objavljen!” – a šejtan čovjeka uvijek izdaje!A u 67. ajetu Sure Ez-Zuhruf, stoji:Tog Dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji posta-ti neprijatelji, osim bogobojazni.Braćo i sestre, na Sudnjem danu će i prisni prijatelji jedni drugima biti neprijatelji, osim muttekija (bogobojaznih). Zato sebi za prisne prijatelje uzimajmo samo one koji se Allaha boje!Prema tome vjernici se susreću u ime Allaha, subhanehu ve te’ala, međusobno se savjetuju i pomažu, vole se i ču-vaju vrijeme kao veliku blagodat, pa se trudimo da i mi budemo takvi!2. Prevelika nada:Ona je nepregledno more kojem se ne nazire kraj i varljiva ljepota, koja ne donosi sreću. Vjernik treba da se stalno trudi da jača iman i da se priprema za budući svijet, kroz činjenje dobrih djela i čuvanje od grijeha i da se svi nje-

PET STVARI KOJE UMRTVLJUJU LJUDSKOSRCE

piše:nezim ef. HALiLoviĆ - MudERRiS, prof.


RAZMiŠLJAnJA HuTBA

HuTBA PRoZA

govi dunjalučki planovi i poslovi u konačnici vežu za Ahiret.Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ahmed u Musnedu:Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallalla-hu alejhi ve sellem, rekao: “Dunjaluk je kuća, onome ko nema kuće, imetak onome, ko nema imetka i za njega sakuplja onaj ko nema pameti!” (Ahmed)U drugoj predaji koju bilježi imam Hakim stoji:Prenosi Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Primakao se Sudnji dan, a ljudi povećavaju žudnju za dunjalu-kom i tako se od Allaha samo udaljavaju!“ (Hakim)Emevijski halifa Abdu-l-Aziz ibn Mervan na smrti je naredio da mu donesu ćefine u koje će nakon smrti biti za-motan. Kada su mu ih donijeli i stavili pred njega, rekao je: “Subhanallah (Slava Allahu), je li moguće da od dunjaluka i silnog bogatstva koje sam po-sjedovao neću ponijeti ništa osim ova tri čaršafa u koja će zamotiti moje tijelo?!” A onda je tužno uzdahnuo i dodao: “Dunjaluče, uistinu si ti bije-dan i ništavan! Tvoje mnoštvo se na kraju pretvori u malen-kost, a tvoja dužina postane simbol kratkoće i nestanka. Zaista su ljudi obmanuti to-bom.”3. Vezivanje za nekoga ili ne-što mimo Allaha:Ovo je braćo i sestre velika opasnost za ljudska srca, što potvrđuje 24. ajet Sure Et-Tevbe:Reci: “Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjeća-te – miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese! A Allah grešnicima neće ukazati na pravi put.”Prema tome, braćo i sestre, naša ljubav prema Alla-hu, subhanehu ve te’ala, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i džihadu treba da bude ispred svega gore na-brojanog, ako želimo da budemo spašeni na obadva svijeta.4. Pretjerivanje u jelu:Zabranjena jela dijelimo u dva dijela: a) ona koja su

u osnovi zabranjena, kao: lešina, krv, svinjsko meso i meso deraćih životinja i b) ona koja su zabranjena, jer su stečena na haram način, kao što je ukradena stvar, kamata i sl.Zabranjeno je i ono što je u osnovi halal, ali ako ga pre-komjerno koristimo, kao što je prejedanje, koje čovjeka odvlači od ibadeta i čini tromim i nesposobnim za iba-det. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu:Prenosi Mikdam ibn Ma’di, radijallahu anhu: „Čuo sam Poslanika, sallallahu aljehi ve sellem, kada je rekao: „Čovjek ne napuni goru posudu od svoga stomaka. Dovoljno je čovjeku nekoliko zalogaja, koji ga čine vitalnim. Ako već hoće da jede, neka bude trećina za hranu, trećina za piće i trećina za disanje!“ (Tirmizija)

5. Pretjerano spavanje:Ono umrtvljuje ljudsko srce, otežava tijelo, oduzima vri-jeme i unosi nemar. Najbo-lje spavanje je ono koje je dovoljno za odmor i to onda kada čovjek zadrijema. Spa-vanje u prvom dijelu noći je bolje od spavanja u zadnjem dijelu noći, dok je spavanje koje je blizu krajevima dana i noći je veoma štetno. Ta-kođe je popodnevni odmor (kajlula) veoma koristan i spada u sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.Mekruh je spavanje izme-đu sabaha i izlaza Sunca, jer je to vrijeme postizanja

bereketa i dova. To je početak dana koji su muslimani, a posebno njihova ulema započinjali zikrom i učenjem Kur’ana.Braćo i sestre, čuvajmo se pomenutih pet stvari koje umrtvljuju ljudska srca. Budimo od onih koji se natječu u dobru i pripremajmo se za Dan polaganja računa!Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nam pomogne da sa-čuvamo svjetlo islama, da nas učini od onih koji slijede sunnet Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, da po-mogne da naš Zlatni ljiljan i komandant odbrane Žuči Salko Hajdarević uspješno obavi transplanataciju jetre i ozdravi, da nas Allah sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini radostima na-ših očiju i srca, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i u Džennetu nas počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin!SarajevoHutba: Džamija Kralj Fahd

Svjetla se upališe, a na scenu ne izađoše svi. Umorni starac sa skemlijom u ruci zahvali svima na gledanju netom minule scene. Sjeo je kraj velikog kamena koji sve ovo odnosi u budućnost,u epitafe. Često je zavr-šavao svoje govore ovako: “ I pucanj u njemu probudi posljednji trzaj. Vratio se tek nakon deset, petnaest - ili je ostao još uvijek sam, noseći istinu u sebi.Jedne noći, u predvorju sna, osjetih kako neko skida teret s mojih pleća. Odlučh poći za onima što su kre-nuli svojim putem, pod zastavom patriotizma. Guraše guste oblake vjetrom sevdaha. Na vrh jarbola se po-diže zastava. U prvi mah osjetih tugu što pođoh, jer nemam ovdje velika imanja, tek onu česmu truhlim baskijama oko-vanu, gdje se žedna goveda hladnom vodom napaja-še. Kraj džamije sjedeše samo prosjaci, svi nešto tra-že. Možda otetu sreću, ko će znat’. Ključeve njihovih istina prekrila je šutnja. Teško je duši nositi taj teret, težak kao zemlji sa neba oronuli bijeli olovni prah. Poput cvijeta kad latice sklopi ta mati skrivala je upla-kano lice. Kao da su vrata bola samo njoj bila otvo-rena. Čekam da zaspi pod nečim čega nema u njenoj sobi. Duša joj u zikr potonula kao onaj pastir nebeski što se na izvoru s ljubavlju ogleda. Prene je iz tog za-nosa teška misao. Kada bi htio i najiskreniji pjesnik da napiše šta ćuti ta starica, zbunjeno pero ostalo bi viso-ko podignuto, a on dlanom naslonjen na hartiju. Rado bih mu šapnuo da je ovdje skoro bio rat...

Vatrom i dimom rastjerivaše nas, nas koji bijasmo krenuli s velikim nijetom i malom snagom, s Božijom zadovolj-stvom, htjedosmo ući tamo gdje nam je obećano ili osta-ti ovdje gdje smo rođeni, gdje dopire miris Dženneta, jer ovo bilje pušta korjenje pod nogama naših majki. Mnoge krvi tada potekoše, i slijevaše se u dolinu smrti i vječnog života. Naši ljiljani prkosno neće da blijede, jer to nisu holandski tulipani,taj korov što zemljom bi zasađen, što nas očima izdaje još bez riječi gleda.Volio bih da nikad nije ni bio ovdje, ali nisam ja režiser .Čak sam zakasnio pogledat’ čitav čin. Majčin krik lomi i nebo i zemlju a tamo opet, čuje se muzika kao da je vrijeme za drugi čin. Uplašene misli, al’ ostat’ ću miran dok skupljam razbaca-na jata koja kistom riječi na pozornici oslikava starac bri-šući bijelo lice suzom orošeno.Umjesto cvijećem, prekrit ćemo ih zemljom kraj koje će ležati majčina dušica .Ostao sam slušati o tome kako će borba dobra i zla vječito tra-jati... Kroz zeleno pero žita sli se i posljednja kap njego-vog znoja a na papiru krivim slovom pisa:“Imate Knjigu pa u njoj čitajte, to je nama svima opomena a čas neizbježni nas čeka.“ Hvala ti, prijatelju, sad znam i ja šta je bilo, dat’ ću ti svetu zakletvu da se jedanaesti put neće ponoviti. Dosta je bilo pet i pet prošlih, strašnih, ljutih, gorkih prevara, koje i nakon smrti pamtimo, u snu ih uvijek iznova živimo, i umiremo.Svakim novim udisajem postajem svjestan da ili sam u toj drami i ja bio ili je ovo samo zbilja što nam u goste voli poslati najbolje govornike, najbolje prijatelje.

NAJBOLJI TI JE PRIJATELJ ONAJKOJI TE NEČEMU NAUČI

piše:Mustafa ČAMdŽiĆ i Asmir BEkRiĆ


ALuMni ALuMni

Besim Korkut rođen je 25.novembra 1904. godine, najvjerovatnije u Travniku, iako neki izvori navode Sarajevo kao mjesto njego-vog rođenja. Pohađao je ruždiju u Travniku, a Okružnu medresu završio je u Sarajevu. Upi-sao je također i Šerijatsko -sudačku školu. Po zavr-šetku Šerijatsko-sudačke škole odlazi u Kairo 1925. godine. Na Al-Azharu je studirao islamske nauke. Diplomirao je 1931.godi-ne, te se vraća u domo-vinu. Iste godine dobio je mjesto nastavnika na Šerijatsko-sudačkoj školi u Sarajevu, gdje je preda-vao arapski jezik, stilisti-ku, akaid, historiju islama, te šerijatsko pravo. Kada je u junu 1937.godine ova škola prestala sa radom, Korkut je dobio posao vjeroučitelja u Državnoj realnoj gimna-ziji u Mostaru. Predavao je i na Višoj islamskoj šerijatsko-teološkoj školi i Državnoj ženskoj gi-mnaziji u Sarajevu, radio je u republičkom Mi-nistarstvu prosvjete, te u Komitetu za visoko

školstvo i naučne ustanove u Sarajevu. Po

osnivanju Orijentalnog instituta 1950. godine, Korkut prelazi na rad na Institutu. Tu ostaje sve do 1. marta 1969. godine kada je penzionisan. Allahovom voljom, preselio je na bolji svijet 2. novembra 1975. godine.

Besim Korkut je bio do-bar predavač i izuzetan pedagog. Na lahak i pri-stupačan način je tuma-čio predmete koje je pre-davao, tako da su njegovi učenici, kojima je ostao u jako lijepom sjećanju, uvi-jek sa zanimanjem pratili njegova predavanja. Nije mu bilo teško da neku lek-ciju objašnjava učenicima i po nekoliko puta, jer cilj mu je bio da ga dobro razu-

miju i da ne bude nikakve dileme ili pogrešnog shvatanja kod njih.

Korkut je još kao student Al-Azhara obja-vio interesantan članak o ovom Islamskom univerzitetu. Nakon povratka u BiH pisao je u mnogim našim listovima i časopisima, kao što je Novi behar, Gajret, Glasnik VIS-a, a svoje ra-dove je potpisivao punim imenom i prezime-

nom. Kada je 1937. godine Šerijatsko - su-dačka škola prestala sa radom, napisao je članak pod naslovom Pedesetogodišnjica i likvidacija Šerijatske sudačke škole u Sara-jevu (Kalendar Gajret za 1938. godinu). Go-dine 1952. Izdavačko preduzeće Svjetlost štampalo je Gramatiku arapskog jezika za I i II razred klasičnih gimnazija koju je napi-sao Korkut. Ovaj udžbenik se pokazao vrlo praktičnim. Međutim, nikada nije odštam-pan i drugi dio, priređen za III i IV razred gimnazija. Napisao je tako-đer udžbenik za VII razred iz područja historije Istorija islama, zatim iz istog pod-ručja Kratak pregled povi-jesti islama.

Ono u čemu se Korkut posebno istakao bila je pre-vodilačka djelatnost. Mno-go je prevodio sa arapskog jezika, naročito iz arapske lijepe književnosti, gdje se pokazao kao odličan po-znavalac, kako arapskog, tako i bosanskog jezika. Naime, odlično je pozna-vao maternji jezik, poseb-no narodni govor i njegovu frazeologiju, što mu je uve-liko olakšavalo prevođenje. Po dolasku u Orijentalni institut, Korkutu se pružila prava prava prilika za naučni i prevo-dilački rad. Rezultat njegovog naučnog rada su tri knjige dokumenata iz Državnog arhi-va u Dubrovniku, koje je Besim-ef. preveo i za štampu pripremio, a Orijentalni institut izdao pod naslovom Arapski dokumenti u Državnom arhivu u Dubrovniku. Izdavačka kuća Dječija knjiga iz Beograda i Svjetlost iz Sarajeva su izdale najviše njegovih prije-voda, a tu su kuće: Novo pokoljenje, Vese-lin Masleša, te Džepna knjiga. Neki od tih prijevoda su: Arapske šaljive pripovijetke i basne, Indijske basne, zatim majstorski pri-jevod indijskih basni Kelila i Dimna.

Međutim, ono na što nas najviše asoci-ra ime Besima Korkuta jeste njegov prije-vod Časnog Kur’ana. To je kruna njegovog prevodilačkog rada. Najčitaniji je prijevod u Bosni i Hercegovini i rijetke su musliman-ske porodice koje u svom domu ne posje-duju ovaj prijevod. Na prevođenju Časnog Kur’ana radio je više od decenije, međutim nije dočekao njegovo štampanje kojem se posebno radovao i sa nestrpljenjem ga očekivao. Prijevod je štampan dvije godi-

ne nakon njegove smr-ti, 1977. godine, prvo u izdanju Orijentalnog instituta u Sarajevu, a potom i u izdanju Sta-riješinstva Islamske za-jednice BiH, Hrvatske i Slovenije u Sarajevu. Za ovaj poduhvat Besima ef. Korkuta, trebala je iskrena vjera, sabur, izu-zetno poznavanje vjere, kao i znanje arapskog i bosanskog jezika. On je to sve posjedovao. Nje-gov prijevod veliki je do-prinos našoj islamistici kao i nauci uopće. Pri-jevod je doživio mnoga izdanja. Neka od njih su

i džepnog oblika. Rahmetli Besima ef. Korkuta krasile su

lijepe osobine - bio je iskren, otvoren i do-bronamjeran čovjek. Nije žalio vrijeme, niti je sebe žalio ukoliko je trebalo nekome po-moći ili nešto protumačiti. Njegov rad se osjetio i u Vakufsko-mearifskom povjeren-stvu u Sarajevu, kada je bio izabran u ovo predstavničko tijelo 1945. godine. Uvijek je bio rado viđen u društvu. Njegovom smrću otišao je i posljednji iz plejade Korkuta teo-loga. Njegova smrt bila je veliki gubitak za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake.

Besim KorkutOno u čemu se Korkut posebno istakao bila je prevodilačka djelatnost.

Mnogo je prevodio sa arapskog jezika, naročito iz arapske lijepe književnosti, gdje se pokazao kao odličan poznavalac, kako arapskog, tako i bosanskog jezika.

piše:Ajla kESERoviĆ


PoEZiJA PRiJEvod

Pričam ti doista čudnu pričuO sudbini sa Balkana jednog naroda jadnog

Gdje neki ljudi i danas kličuU čast svog bivšeg krvnika hladnog.

Slatkorječiv bijaše diktator lukavi tajObećanja i izjave davaše pusteZavedenom narodu nudio je raj

Svijest im obavijao u magle guste.

Vođe, lučonoše naroda ubišeGutao je mrak crni, smrtonosni

Slobdoumlja, princa slobode, nema više Nestade jedan narod ponosni.

Nad svjetlom tama tako zavladaZapade obični puk u neznanje, zaveden

Srce slobodno naroda potčini se i savladaAvaj, šta im učini taj ološ prepreden.

Četrdeset ljeta puk je u zaptu proveoSlobodonosne ideje jednoumlja gnojem je tušio

Duše u ropstvo čovjeku je doveoNa sve nevine jecaje i vapaje se oglušio.

Nijedna oholog i silnog vlastNije trajala dok je vijeka

Pa tako i za ovu diktatora strastBožija pravda našla je lijeka.

Tušta suza sure siročadi prolivenaNemušti krič časnih šehida Istine

Srca čemerom, jadom, žalom oblivena Božansku kaznu prizvaše punu žestine.

Smrtni čas diktatoru sudbeni dođeMelek smrti iščupa mu dušu prokletu

Sad u kaburu čeka da azab prođeIščekujući Vatru, u dugovječnom srkletu.

Dr. Karadavi je donio fetvu u kojoj zabranjuje na-tjecanja koja organizuju neke firme preko telefo-na, kao natjecanja „osvoji million“. Drži ih za jed-nu vrstu kocke zabranjenu šerijatom. Natjecanja „osvoji million“, koje organizuju neke firme putem telefona, nije ništa drugo do jedan vid kocke, ili „mejsir“, jezikom Kur’ana. Žudeći za milionom, koji bi dobili za ono telefon-skog računa što potroše, uz mogućnost dobitka i gubitka, zatim velika većina njih izgu-bi, a dobije jedan od million ili nekoliko miliona.Tačno je da se ne izgubi mnogo novca, ali mjerodav-no je početno. Nije bitna količina gubitka, važno je da se ulazi u proces kockanja da bi dobio i postao milioner u trenutku. Islam potpuno zabranjuje opklade, kockanje, i poredi ga sa vinom u Allahovoj knjizi, i čini ga - sa vinom, kumirima i strijelicama za gatanje - jed-nom od odvratnih šejtanovih djela, što ukazuje da je to jedna od velikih zabrana, a ne malih; to sve da bi sačuvalo ljude vezanja za snove i iluzije koje se javljaju bez osnova. Islam ne brani čovjeku da zarađuje, u širokoj mreži uzroka i događaja, u skladu sa Allahovim zakonima koje je uspostavio

u svemiru i društvu. Temelj ovoga zakona jeste da čovjek zarađuje imetak naporom svoje ruke, svo-jim znojem na čelu, umnim i tjelesnim naporom, u kontinuitetu, danju i noću, dok ne ostvari svoje želje.

Dalje, te firme, koje organizu-ju ovakva i slična natjecanja, skupljaju od ljudi mnogo više nego što im isplate, zato što je njihov broj veliki, a to je, s druge strane, bespravno uzi-manje tuđeg imetka ili, lakše rečeno, upakovana prevara umotana u natjecanje. Žalo-sno je to da se ovaj vid natje-canja širi u našem islamskom društvu, pa se dozvoljavaju lutrije, tombole i sl. što islam prezire i zabranjuje, pošto uče islamsku omladinu tim nešerijatskim pojavama - da plivaju po suhom, lete bez

krila... I doista je davno na to Alija, r.a., upozorio svoga sina Hasana, r.a., rekavši mu savjet: Čuvaj se oslanjanja na sudbinu, doista je to imetak be-zumnih.

Izvor: qaradavi.netObrada: www.islam-iman.com

DIKTATOR

NATJECANJA “OSVOJI MILION” SUHARAM

preveo s arapskog:Adis MAHALBAŠiĆ


Jusuf DŽAFIĆ

autor:dr. Jusuf el-karadavi

PRiJEvodPRiJEvod

• Donji plašt To je čvrsti pojas koji okružuje tečno jezgro Zemlje. Njegova debljiina dostiže oko 2215 km (njegova dubina se proteže od 670 km do 2885 km). On je odvojen od srednjeg plašta (iznad njega) graničnim slojem obilježenim isprekidanošću seizmičkih brzina potresnih valova. Ovaj sloj ima položaj kao peta Zemlja.• Srednji plaštTo je čvrsti pojas, debljine oko 270 km. On je odvojen od gornjeg i donjeg sloja sa dva isprekidana nivoa seizmičkih valova. Jedan od tih nivoa se prostire do 670 km (i odvaja ga od donjeg plašta). Drugi nivo se proteže do 400 km is-pod zemljine površine i odvaja ga od gornjeg plašta. Ovaj pojas je četvrta Zemlja.• Gornji plaštOvaj pojas je u polutečnom stanju s djelimično visokom gustinom i ljepljivošću. Postotak otopljenosti je oko 1% i tako je poznat kao pojas slabosti (astenosfera). Njegova se dubina prostire od 65-120 km do 400 km ispod zemljine površine. Stoga, njegova debljina dopire do između 335 i 380 km. Ovaj pojas je treća Zemlja.• Donji pojas stjenovite zemljine kore (litosfera)Njegova debjina dopire do između 40 i 60 km i leži ispod mora i okeana na dubini između 60-80 km i 120 km ispod zemljine površine. Leži iznad gornjeg sloja zemljinog poja-sa, a povrh njega leži isprekidan nivo seizmističkih brzina znani kao „Moho diskonontinuitet“. Ovaj pojas se smatra drugom Zemljom.• Gornji pojas stjenovite zemljine kore (zemljina kora)

Njegova debljina dopire do između 5 i 8 km ispod mora i okeana i između prosječno 60 i 80 km ispod kontinena-ta. Napravljen je uglavnom od granitne stijene pokrivene nježnim, debelim slojem uzastopnih naslaga i zemljom. Oni se većinom sastoje od lahkih elemenata, koji čine masu kontinenata, osnovnih stijena, ultramafičkih stijena i neke naslage nađena na dnima mora i okeana. Zemljina kora se smatra prvom Zemljom. Ovo objašnjenje se podudara sa gore spomenutim ha-disima Vjerovjesnika, s.a.v.s., naročito jer se odnosi na čudesan izraz, „On će potonut sedam Zemalja na Danu proživljenja“, ukazujući na raslojavanje ovih zemalja oko jednog središta. Ovo objašnjenje je potpomognuto sljede-ćim kur’anskim ajetima koji vele: Na Dan kada će Zemlja biti zamjenjena drugom Zemljom, a tako će biti i sa nebesima, te će se oni (sva stvorenja) pojaviti pred Allahom, Jedinim, Svemoćnim. (Ibrahim, 48) To je Allah Koji je stvorio sedam nebesa i od zemlje isto toliko (tj. sedam). Njegova komanda se spušta između njih (nebesa i Zemlje) da biste znali da Allah ima moć nad svim stvarima i da Allah sve stvari okružuje (svojim) znanjem. (Et-Talak, 12) Onaj koji je stvorio sedam nebesa jedno iznad drugog, vi ne možete vidjeti mahanu u stvaranju Najvećeg dobročini-telja. (El-Mulk, 3-4) Ovdje “jedno iznad drugog“ znači da su uslojeni oko jed-nog središta: najgornji koji pokriva i okružuje najdonji. To ne znači, kao što neki ljudi misle, da su oni uređeni vodo-

ravno u slojevima jedan iznad drugoga. Neka se Allah smi-luje El-Jaka’iju koji je rekao: „Tibaka znači da su slojevi u takvom poretku da se sva-ki dio njega podudara sa prednjim dijelom drugog sloja i nema njegovog djela koji narušava ili prelazi ovaj poredak. Zemlja je takva samo ako je u obliku šuplje lopte a najbliže nebo okružuje je sa svih strana kao omotna opna jajeta. Nadalje, drugo nebo okružuje najbliže nebo sa svih strana i tako dalje, dok se ne dođe do prijestolja Svemogućeg Alla-ha, koje okružuje sve i Kursijj (Svetu stolicu), prostranstvo koje je kao prsten u divljini. Pa zamisli šta je ispod njega! Ovo su odobrili pouzdani astronomi i nema ništa u Šerijatu (islamskom zakonu) što proturiječi ovome. Prije se doslov-no značenje onoga što je spomenuto u Slavnom Kur’anu i Sunnetu podudara s ovim prikazom.“

2. HadisSmotavanje nebesa na Sudnjem danu

Abdullah ibn Omer prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Allah, Hvaljeni i Veličanstveni, će saviti nebesa na Sud-njem danu i onda ih staviti u desnicu, pa reći: „Ja sam Gos-podar, gdje su hvalisavci a gdje su gordi (danas)?“ Onda će saviti Zemlju (stavljajući je) u ljevicu i reći: „Ja sam gospo-dar, gdje su hvalisavci a gdje su gordi (danas)?“1

Pojašnjenje hadisa

Ovaj hadis se izravno odnosi na značenje ajeta koji kaže: Oni ne pokazaše pravilno cijenjenje Allaha kao što On zaslužuje. A na Dan proživljenja cijela će Zemlja ščepana Njegovom rukom a nebesa će biti umotana Njegovom de-snicom. Slavljen nek je On, a On je iznad svega onoga što mu pridružuju kao sudruga! (Ez-Zumer, 67) On se takođe poklapa sa značenjem ajeta koji kaže: I (zapamti) Dan kada ćemo smotati nebesa kao smotu-ljak umotan za knjige, kao što smo započeli prvobitno stva-ranje, Mi ćemo to ponoviti, (to je) vezujuće obećanje nad nama. Zaista, Mi čemo to uraditi. (El-Enbija’, 104) Mi sigurno vjerujemo u neograničenu i beskonačnu bo-žansku moć kojoj ništa ne može stati na put. Mi takođe vjerujemo da su pitanje stvaranja, uništavanja i ponavlja-nja stvaranja (oživljavanja) od krajnje nevidjivog (gajba) o kojem čovjek nikad ne može oblikovati istinsko shvatanje bez Allahovog vođstva. Ipak, mi vjerujemo da možemo podići razinu jedne od teorija, trenutno upotrebljene za objašnjenje stvaranja svemira, od toga da bude teorija do položaja činjenice zato što imaju znakovi koji se odnose na to u Kur’anu ili u zdravom (sahih) hadisu koji je izrekao Vjerovjesnik, s.a.v.s. Na ovaj način, mi možemo dokazati da je naučna teorija istinita pomoću Kur’ana i Sunneta, a ne drugim zaobilaznim putem. A u slučaju budućeg života, mi vjerujemo da on ima svoje zakone i pravila koji se potpuno razlikuju od onih ovoze-

NAUČNI PRISTUPRiznice u sunnetu Treasures in the sunnah

A SCIENTIFICAPPROACH_PART 1

autor:ZEGLUL EL-NEDŽDŽAR

prijevod s engleskog: Jusuf DŽAFIĆ


.3. nastavak

PRiJEvodPRiJEvod

maljskog života. Zakoni ovog života se kreću sporo kako bi omogućili čovjeku da ih spozna i pojmi, te takođe da ih upotrijebi u naseljavanju zemlje. A što se tiče budućeg ži-vota, on cjelokupan dolazi iznenada, kao što Kur’an spomi-nje, ali on je izvan Allahove milosti koju imamo u stijenama zemlje i u nebu, materijalnih znakova koji nam pomažu da shvatimo mogućnost događaja koji će se dogoditi u budu-ćem životu. Od tih događaja je i presavijanje nebesa kao što je spomenuto u hadisu Vjerovjesnika, s.a.v.s., i u gore spomenutom kur’anskom ajetu. Početkom dvadesetog stoljeća astronomi su počeli da primjećuju da se svemir širi, tj. da se galaksije podvojeno pomiču, ponekad brzinom koja je veoma blizu one od svje-tlosti, koja se procjenjuje na 300 000 kilometara u sekundi. Ova zamjećivanja dovela su do mnogih rasprava sve dok to nije konačno prihvaćeno sredinom dvadesetog stoljeća. Naučnici su iz činjenice da se svemir postojano širi, zaklju-čili da ako bismo se vratili nazad kroz vrijeme ovim proce-som, zasigurno bismo došli do trenutka gdje bi se materija, energija, vrijeme i mjesto susreli u tačno jednoj tački, be-skrajno male veličine, a pretjerano velike mase i energije. Onda su riješili da ta tačka mora da je prošla kroz rasprsnu-će u događaju koga zovu Veliki prasak. Muslimani vjeruju u njegovo odigravanje, kao što je spomenut u Kur’anu. Zar nisu oni koji nevjeruju znali da su nebesa i Zemlja bili spojeni zajedno kao jedno jedinstveno parče, onda smo ih raspračali? A Mi smo napravili od vode svako živo biće. Neće li onda povjerovati. (El-Enbija’, 30) Takođe veoma duga rasprava se vodi oko širenja svemira; da li je to beskrajan neprekidan tok, ili on ima svoj kraj pri kojem će sila gravitacije prevladati silu materije i energije, onda će nebesa biti smotana, a sva će materija, energija, vrijeme i mjesto biti sakupljeni u jednu tačku (urušiti po-novo do posebnosti) slično onoj od koje je svemir počeo. U ovom trenutku mi nalazimo da se Kur’an miješa da kaže završnu riječ, podržavajući teoriju „Velikog sloma“ svemira. Allah, slavljen nek je On, kaže u Kur’anu: I (zapamti) Dan kada ćemo smotati nebesa kao smotu-ljak umotan za knjige, kao što smo započeli prvobitno stva-ranje, Mi ćemo to ponoviti, (to je) vezujuće obećanje nad nama. Zaista, Mi čemo to uraditi. (El-Enbija’, 104) Primjećujemo ovdje da se hadis Vjerovjesnika, s.a.v.s.,

takođe odnosi na skupljanje nebesa na Sudnjem danu. Či-njenica je da savremena pokusna nauka ne može prevazići razinu postavljanja pukih teorija, i tako se teorija „Velikog sloma“, pojavila kao moguća pretpostavka. Ipak, to je teori-ja koja bi se mogla unaprijediti do razine činjenice, kao što se odnosi prema njoj u Kur’anu i Sunnetu.

3. Hadis

Zvijezde osiguravaju nebo

Ebu Burda priča da je njegov otac, r.a., rekao: „Klanjali smo večernju molitvu (akšam) zajedno sa Allahovim posla-nikom, s.a.v.s. Onda mi rekosmo: „Bilo bi bolje da sjedne-mo i obavimo noćnu molitvu (jaciju) sa Allahovim posla-nikom“, tako da smo sjeli, a on je došao do nas i rekao: „Zašto još uvijek sjedite ovdje?“ Mi kazasmo: „O Allahov poslaniče, mi klanjasmo večernju molitvu s tobom, onda odlučismo da sjednemo i klanjamo noćnu molitvu s to-bom“, na što on kaza: „Uradili ste dobro (ili uradili ste pra-vo).“ Onda je podigao svoju glaku ka nebu, kao što je imao običaj, i rekao: „Zvijezde tvore izvor sigurnosti za nebo, i kada zvijezde iščeznu nebo će snaći ono što mu je suđeno. A ja činim izvor sigurnosti za moje drugovem, te kada ja preselim moje će drugove stići ono što im je suđeno. I moji drugovi čine izvor sigurnosti za Ummet2 , pa kada oni pre-sele moj Ummet će zadesiti ono što je (njegovim ljudima) im suđeno.3

Pojašnjenje hadisa

Ja ću ovdje tumačiti prvu polovicu hadisa u kojem Vjero-vjesnik, s.a.v.s., kaže: „Zvijezde tvore izvor sigurnosti za nebo, i kada zvijezde iščeznu nebo će snaći ono što mu je suđeno.“ Nestanak zvijezda znači da će one pasti i biti uništene. A što se tiče kobi određene za nebo, to se odnosi na vrije-me kada će biti podijeljeno popola, rascjepljeno, rasparča-no, poderano, razbijeno, izloženo dejstvovanjima, nasilno potreseno, kada će ispuštati dim i postati kao bezvrijedan predmet.

Davanje fetvi je bez sumnje omogućeno svakom islamskom učenjaku koji je to u stanju. Niko nijednom alimu ne može uskratiti pravo da daje fetve ljudima. Ljudi imaju pravo pitati, a dužnost alima je da odgo-vori. Važno je, međutim, pitati alima koji je u stanju dati odgovor. Ovdje dolazi do mnogih nedoumica. Lju-di nažalost ne znaju koji alim može dati fetvu. Večina ih misli da je svaki dobar hatib i dobar muftija, a svaki uticajan vaiz ujedno i poznavalac fikha. To je greška. Nije svako ko zatrese minber ili ustalasa osjećanja po-doban za davanje fetvi. Davanje fetvi iziskuje kvalifika-cije i znanja koje čovjek koji to želi činiti mora steći. Mi moramo znati od koga tražiti fetvu, a onaj od koga se ona traži mora se bojati Allaha. Nije dozvoljeno dati

fetvu bez određenog znanja kako bi se izbjeglo da se bude optuženo za neznanje. Imam Malik je pitan o 40 problema i u 36 slučajeva je rekao da ne zna, a samo u četiri je odgovorio. Nije se plašio što će ljudi govoriti da Malik nije znao odgovoriti. Rekao je: “Ja dajem fe-tvu o onome što znam, a za ono što ne znam ja to i ka-žem.” Takav je istinski učenjak. Božji Poslanik, s.a.v.s., je osudio postupak ashaba koji su čovjeku u ranama koji je bio obredno nečist (džunub) i pitao šta treba činiti rekli da se mora okupati, ne uvažavajući njegovo stanje, pa se on okupao, stanje mu se pogoršalo i on je umro. Kad je za to saznao, Poslanik je rekao: “Ubili su ga, Allah ih ubio! (Neke fetve, znači, mogu ubiti!) Kad nisu znali što nisu pitali? Čovjekovu nemoć otklanja pitanje. Bilo mu je dovoljno da zamota ranu i da uzme tejemmum.”I ja bivam za ponešto upitan i ne odgovorim. Ima stva-ri o kojima nisam godinama formirao mišljenje. Od-gađam ih dok ne budem u stanju reći da su halal ili haram. Ponekad pitam neku svoju braću učenjake, u čemu nema ništa neobičnoga. Opasnost predstavljaju oni pojedinci koji se hrabro upuštaju u izricanje fetvi, ne ovladavši u potpunosti potrebnim znanjima. Razli-čitost fetvi o jednom te istom problemu ne škodi ako je pitan sposoban učenjak koji se boji Allaha i ne pro-daje svoju vjeru za svoj niti za tuđi dunjaluk.Taj tuđi dunjaluk nekada može biti dunjaluk vladara, a nekada dunjaluk mase. Neki misle da ima onih koji

NIJE SVAČIJE DAVATI FETVE

Dr. Jusuf el-Karadavi

I ja bivam za ponešto upitan i ne odgovorim. Ima stvari o kojima nisam godinama formirao mišljenje. Od-gađam ih dok ne budem u stanju reći da su halal ili haram. Ponekad pitam neku svoju braću učenjake, u čemu nema ništa neobičnoga. Opasnost predstavljaju oni pojedinci koji se hrabro upuštaju u izricanje fetvi, ne ovladavši u potpunosti potrebnim znanjima. Različitost fetvi o jednom te istom problemu ne škodi ako je

pitan sposoban učenjak koji se boji Allaha i ne prodaje svoju vjeru za svoj niti za tuđi dunjaluk.

autor:Dr. Jusuf el-KARADAVI


________________________________________________________________

1. Zabilježio Muslim, Knjiga sifata (opisa) Dana proživljenja, nebesa i pakla, hadis br. 4995.2. Skupina, mnoštvo, narod, generacija, sledbenici, pristalice i sl. Tačnije, u ovom slučaju, zajednica mu-slimana, sljedbenika islama, vjere koju je Uzvišeni Bog dostavio poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., odnosno muslimani. (o. p.)3. Zabilježio Muslim, Knjiga izvrsnosti drugova, hadis br. 4596.

prijevod:islam-iman.com

PRiJEvodPRiJEvod

prodaju vjeru radi vlasti. To je tačno... Ali, ima i onih koji je prodaju radi masa: u nečemu zauzimaju strog stav kako bi se reklo da su oni konzervativni i da se ne poigravaju sa vjerom i bespotrebno ne olakšavaju ljudima, a drugi opet ondje gdje neki zauzimaju strog stav idu na ruku masi i nekritički im nude olakšice. I jedno i drugo je opasno. Alim koji se boji Allaha ne teži da ugodi ljudima, već jedino Uzvišenom Allahu.Na pitanje dokle će postojati potreba za fetvama koje izdaju pojedinci, Kardavi odgovara:Fetve koje su odgovor na pitanje pojedinca će stalno biti potrebne. Uz njih, postoje i kolektivne fetve ili kolektivni idžtihad, koje su zagovarali reformatori iz reda uleme. Na Azharu je nekada postojala Organiza-cija visoke uleme, a kada je ona ukinuta namjesto nje je osnovana Akademija za islamska istraživanja, koja djeluje na principima kolektivnog izdavanja fetve. U Mekki je osnovana Svjetska pravna (Rabitina fikhska) akademija. Pri Konferenciji islamskih zemalja osno-vana je Pravna akademija u kojoj su zastupljene sve

islamske zemlje (njih 53). Ona izdaje fetve o važnim stvarima i sastaje se jedanput godišnje, te nije u sta-nju udovoljiti hitnim i individualnim potrebama ljudi.O odnosima ši’ija i sunnija i nastojanjima da se una-prijedeU Iranu živi velika sunnijska manjina. Tu su Baluči (koji su hanefije) i Kurdi (koji su šafije), te Arapi u priobal-nim područjima, u Arabistanu, njih oko 15 miliona ili više. Oni moraju imati svoja prava. To sam otvoreno rekao u Iranu. Rekao sam da manjine moraju imati svoja prava. Mi u Egiptu imamo Kopte koji su manjina, ali imaju dva ili tri ministra u vladi. Gdje su sunnijski ministri u iranskoj vladi, gdje su guverneri pokrajina? Čak su i u čisto sunnijskim pokrajinama guverneri ši’ije. U Teheranu žive stotine hiljada sunnija. Zašto im ne dozvolite da otvore džamiju u kojoj bi klanjali? Arapski ambasadori su to tražili, pa im nije udovolje-no. Da bi došlo do istinskog zbližavanja mora se voditi računa i o ovim stvarima. Moramo sarađivati u ono-me što nam je zajedničko, a biti tolerantni u onome u čemu se razlikujemo.

Hvala Allahu. Neka je salavat i selam na Alla-hovog poslanika, njegovu porodicu, drugove i sljedbenike.A zatim: U našem suštinskom islamskom rezonovanju postoje dvije riječi koje su izvađene iz istog morfološkog korijena, a imaju najveći uticaj na islamski koncept življenja, kao i na tokove islamske zajednice kroz historiju. Ove dvije riječi su „idžtihad“ i „džihad“, a izvu-čene su iz korijena (dž-h-d), koji znači ulaganje truda (ar. džuhd). Dakle snage ili podnošenja nevolja (ar. džehd), tj. poteškoća. Cilj prve riječi (tj. idžtihada) je spoznaja upute i istinske vjere s kojom je Allah poslao svoga Poslanika, dok je cilj druge (tj. džihada) čuva-nje i odbrana navedenog. Područje prve je misao i promišljanje, a dru-ge konkretno djelovanje i ophođenje. Prilikom razmišljanja zaključujemo da se oba principa međusobno prožimaju i služe jedan drugom. Idžtihad je oblik naučnog džihada, dok je džihad vid primjenjenog idžtihada. Plodovi idžtihada se mogu izgubiti ukoliko ne bude snažnih koji će ih sprovesti, kao što se džihadska dostignuća mogu izgubiti ukoli-ko ne bude učenih koji će im osvjetljavati put. U blistavim periodima islama ove dvije stvari su išle jedna uz drugu - idžtihad i džihad, tako da se ummet ponosio brojnošću mudžtehida, nosioca pera, kao i velikim brojem mudžahida, nosioca sablje. Prvi su ga uzdigli razumijeva-njem Knjige i pravde koje je Allah objavio, a drugi čuvanjem ovoga željezom, u kome je ve-lika snaga, i to je ono na što upućuje plemeniti ajet: „Mi smo izaslanike naše s jasnim doka-zima slali i po njima knjige i terazije objavlji-

vali, da bi ljudi pravedno postupali, - a željezo smo stvorili, u kome je velika snaga i koje lju-dima koristi -, i da bi Allah ukazao na one koji pomažu vjeru Njegovu i poslanike Njegove kad Ga ne vide.“ (El-Hadid 25.)U nekim periodima je postojao džihad, ali ga nije pratio idžtihad, tako da je islamski život okrutio i okamenio u vremenu kad su se nei-slamske zajednice počele buditi, otvarati i cva-tati. Zatim su naslijedili periodi gubljenja i džihada i idžtihada, što je uzrokovalo napade na nji-hove države, gubitak vođstva, samostalnosti i jedinstva.Zatim su se čuli džihadski pozivi za oslobođenje zemlje i muslimani su postigli samostalnost. Međutim, to je bila kratka, krnjava samostal-nost, jer je prava samostalnost oslobađanje od uticaja pravno-zakonodavnog, kulturološkog i društvenog kolonijalizma, pored oslobađanja od vojnog i političkog kolonijalizma te vraća-nja svome fundamentalnom izvoru. Ovo će se desiti samo kada islamski zakon bude osnova u svim oblastima njihovog života: duhovnim i materijalnim, ličnim i zajedničkim, ekonom-skim i političkim, zakonskim i pedagoškim, te naučnim i praktičnim.Islamski zakon je pečat svih zakona koji su no-sili uputu ljudima, a Allah ga je izuzeo općeni-tošću, vječnošću i sadržinom. On je Allahova milost ljudima svih rasa, u svakom vremenu i prostoru dok ne nastupi Sudnji čas, u svim različitim životnim prilikama. Zbog toga mu je Allah odredio temeljne principe i propise, čineći ga sposobnim da ispuni potrebe čovje-ka koje se iznova javljaju protokom vremena, promjenom mjesta i razvojem čovječanstva.

IDŽTIHAD U ISLAMSKOM PRAVUprevod s arapskogkenan ĆoSiĆ


autor:dr. Jusuf el-karadavi

PRiJEvodPRiJEvod

Opće je poznata stvar u kakvom je položaju žena bila kod nemuslimana u pogledu potcjenjivanja i proganjanja, te obezvrjeđivanja njene ličnosti i položaja, te kako joj je bilo zabranjeno učešće u izgradnji društva. Međutim, pojava svjetla islama obasjava ženu, čuva njena prava i uzdiže nje-nu ličnost kroz neprestani napor islama da joj vrati njen po-nos i plemenitost, bez obzira bila ona u ulozi majke, sestre, supruge ili kćerke… Allah Uzvišeni je rekao: O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas je od jednog čovjeka stvorio, a od njega i drugu njegovu, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. (Sura En-Nisa, 1). Poslanik sallallahu a’lejhi ve sellem je rekao: Zaista su žene poput ljudi. (sahih, Ebu Davud i Tirmizi, a njegova osnova je u dva Sahiha) Ono čime je žena obradovana u ovoj prelijepoj vjeri je po-tvrda njene potpune ljudskosti i da je sposobna podnijeti sve ugovorne i vjersko-pravne obaveze i dužnosti: obredo-slovne (ibadetske), imovinske, porodične i društvene. Pa-žnja islama ka pravima žene se ogleda u njegovom pozivu da se žena obrazuje i civilizira, zatim, podsticaj na njeno pravo na mehr, nasljedstvo i imovinu, pravo da raspolaže sa svojom imovinom kako želi, pravo da sebi izabere muža koji će joj biti drug u porodičnom životu bez da je iko na to prisiljava, te pravo mogućnosti završetka bračnog života raskidom ugovora u slučaju nemogućnosti „zajedničke ri-ječi“ s mužem. Ima li žena pravo usloviti čovjeku prilikom sklapanja brač-nog ugovora da ne ženi drugu ženu? Ako su stvari ovakve kao što smo spomenuli, kada je u pitanju oplemenjivanje žene, da li ona ima pravo da uslovi čovjeku da uz nju ne

ženi drugu, jer, evidentno je i očigledno da žena po svo-joj prirodi treba više sigurnosti u svoju bračnu budućnost i duševnu smirenost, te da je više brine ukoliko joj čovjek u porodični život uvede još jednu ženu – inoču (ar. - رضة - što znači i nevolja, smetnja, gubitak). To će uzrokovati njenu ljubomoru, te raskol i svađu s njom, a nekad joj to uništi život, rastjera djecu i udalji muža od nje. Iščitavajući djela islamskih učenjaka, po ovom pitanju na-lazimo dva stava:Prvi stav: Da nije dozvoljeno ženi, niti njenoj porodici da uslovljava mužu da ne ženi drugu, a ako se uslovi i muž prihvati, ispravan je bračni ugovor, ali ne i uslov i on neće imati nikakvog uticaja, niti ga je obaveza ispuniti. Ovaj stav zastupaju hanefijski, malikijski i hanbelijski pravnici, a pri-pisuje se Aliji i Ibn Abbasu, radijallahu anhum, kao i nekim pravnicima iz generacije tabi’ina, kao što su Seid ibn Mu-sejjeb, Ata’, Ša’bi, Sevri, Hasan el-Basri i Ibrahim En-Nehai.Kaže Ibn Hazm u El-Muhalli: I nije ispravan brak uz uslov da se ne ženi na nju... To kaže i Alija radijallahu anhu, a to je i stav En-Nehaija i Hasan el-Basrija.Drugi stav: Da je dozvoljeno ženi ili njenoj porodici da uslo-ve mužu da se ne ženi na nju, pa ako se složi, bračni ugovor je ispravan, a i uslov. Čovjek je u tom slučaju dužan ispuniti uslov bračnog ugovora, a ako ga prekrši i oženi drugu, žena ima pravo na poništenje bračnog ugovora i uzimanje svo-ga prava. Ovo je stav hanbelijske pravne škole, a taj stav se prenosi i od broja ashaba, među kojima su: Omer ibn Hattab, Abdullah ibn Mesud, Sad ibn ebi Vekkas, Muavi-ja ibn ebi Sufjan, Amr ibn el-As, radijallahu anhum, kao i

To je iz razloga što je Allah u njemu dao širi-nu i fleksibilnost, odredivši učenjacima pravo idžtihada u pitanjima u kojima ne postoji ka-tegorički dokaz. Tamo gdje postoji nekatego-rički dokaz, nevjerodostojan ili oboje, ili ono oko čega nema jasnog teksta niti dokaza - sve ovo je predmet idžtihada. Time islamski za-kon dobiva širinu za nove izazove, posjeduje snagu da svaki razvoj usmjeri ka najboljem i sposobnost da svaku novu bolest izliječi lije-kom iz islamske apoteke, ne naginjući Zapadu ili Istoku.Idžtihad je to što islamskom zakonu daje plod-nost, bogatstvo i omogućava mu upravljanje izazovima vremena ka onome što Allah voli i čime je On zadovoljan, bez prekoračivanja Allahovih granica i bez kršenja ljudskih prava, i to kad idžtihad bude ispravan, kad ispoštuje svoje uslove i kada proistakne od mudžtehida u pravo vrijeme.Ovo je ono što sam pokušao pojasniti u ovom radu čiju osnovu sam napisao za 17. kongres islamske misli, koji se održao u Alžiru u Kostan-tini, gradu imama i reformatora Abdulhamida ibn Badisa, u ševvalu 1403. hidžretske godine ili julu 1983. godine. Tema kongresa je bila idžtihad.

Odradio sam na njemu određene izmjene, dodatke i pojašnjenja, a također sam i dodao neka poglavlja radi uputpunjenja teme, shod-no mogućnostima, s posebnim akcentom na savremeni idžtihad. To je jedna od tema koja se izučava u nauci usuli fikha (osnove islamskog prava), i gotovo da nema knjige osnova koja joj ne posvećuje pažnju, jer ona je važna grana nauke.Više puta sam imao priliku da ovu temu pre-dajem studentima i studenticama šerijatskog prava u Kataru. To je privuklo pažnju putem rasprava, pitanja i odgovora, što odražava po-trebu, posebno obrazovanih, a i prosječnih građana za njom, te me ponukalo da pokušam olakšati izraze i predstavljanje teme, ne bih li je približio prosječnom građaninu, tako da je može usvojiti i njome se okoristiti.Nadam se da sam ovim radom bacio malo svjetla na temu koja je danas nužna u našem islamskom životu. Da nam Allah omogući po-vratak islamu u svakom smislu - akaidskom, ibadetskom, kulturnom i načinu života, a toga dana će se vjernici Allahovoj pomoći radovati.

NE ŽENI DRUGOM ŽENOM? IMA LI ŽENA PRAVO USLOVITI ČOVJEKU DA SE

prevod s arapskog:kenan ĆoSiĆ


autor:Hasan Abdu-l-Ganijj ebu Gudde

PRiJEvodPRiJEvod

među pravnicima tabi’ina, kao što je Omer ibn Abdulaziz, Lejs ibn Sa’d, Tavus, Zuhri, Evzai i Seid ibn Džubejr.Kaže Ibn Kudame u El-Mugniju: Ako mu uslovi da je ne seli u drugi grad ili da se ne ženi pored nje, uslov je ispravan i obaveza mu je ispoštovati ga, a ako ga prekrši, ona ima pravo na poništenje bračnog ugovora. To se prenosi od Omer ibn Hattaba, Sa’d ibn ebi Vekkasa, Muavije, Amr ibn el-Asa, a to zastupa i Šurejh, Omer ibn Abdulaziz, Tavus i Evzai.Dokazi zastupnika prvog stava:Prvi dokaz: Hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim da je Po-slanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Svaki uslov koji nema osnovu u Allahovoj Knjizi je neispravan., tako da ovaj hadis ukazuje na neispravnost zabranjivanja nečeg što je dozvoljeno, kao što je ženidba drugom ženom na prvu, što je Allah Uzvišeni dozvolio u riječima: Ženite se sa onima koje su vam dozvoljene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. (En-Nisa, 2)Drugi dokaz: Hadis kojeg prenosi Tirmizi i Ebu Davud: „Mu-slimani su kod onog na čemu se dogovore, osim da uslove zabranu halala ili dozvolu harama.“ (Tirmizi ga ocjenjuje dobrim)Odgovor na ova dva dokaza bi bio: Hadisom se želi reći „...nije u Allahovoj Knjizi...“, tj. Allah nije njime zadovoljan, jer nema osnovu u Njegovom Zakonu, a pojasnićemo u doka-zima onih koji dozvoljavaju ovaj uslov da je Allah propisao i da je zadovoljan ovakvim uslovom. Što se tiče njegovih riječi: „..osim da uslove zabranu halala...“, pa ovaj uslov ne zabranjuje halal, niti se kosi sa principom višeženstva, jer je višeženstvo dopušteno, kao i ovaj uslov, a nema kontra-diktornosti između dvije dopuštene stvari Na svakom poje-dincu i mukellefu (šerijatskom obvezniku) je da izabere od dopuštenih stvari ono šta želi i šta mu priliči, tako da se ovo ne smatra zabranjivanjem halala. To je izbor kojim ostavlja jedan halal radi drugog, a ovo je samo po sebi dozvoljeno.Treći dokaz: Ono što se prenosi od nekih ashaba, kao što je Ibn Abbas, radijallahu anhu, da je u ovakvoj situaciji presu-dio ispravnošću braka, a poništio uslov.Na ovo će se odgovoriti: Ove predaje oponiraju ispravnim tekstovima, vjerodostojnijim od od njih, a spomenućemo ih kasnije uz objašnjenje.Četvrti dokaz: Ovaj uslov je u suštini čovjekovo da se neće ženiti, a poznato je da obećanje, iako njegovo ispunjenje oplemenjuje karakter, ono nije šerijatsko-pravna obaveza, tako da se čovjek neće zadužiti njegovim ispunjenjem.Odgovor na ovo je: Uslov (šart) nije isto što i obećanje, tako da, iako obećanje nije obaveza sprovesti u djelo, uslov jest i žena ima pravo na razvod ako se uslov ne ispoštuje. Dokaz za to je Musa, alejhi selam, kada nije ispoštovao uslov ko-jeg mu je Hidr uslovio, pa ga je Hidr napustio, rekavši: Ov-dje se rastajemo ti i ja. (El-Kehf, 78), a Musa, alejhi selam, mu to nije negirao.

Dokazi onih koji dozvoljavaju ovaj uslov i obavezuju muža da ga ispuštuje, u suprotnom žena ima pravo na poništenje bračnog ugovora:Prvi dokaz: Skupina ajeta i hadisa koji naređuju poštivanje dogovora i ispunjenje ugovora i uslova. Tu spada ajet: O vjernici, ispunjavajte obaveze! (El-Maide, 1); ajet: I ispu-njavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista odgovarati! (El-Isra, 34); hadis koji se nalazi u dva Sahiha: Kod koga se nađu četiri svojstva on je pravi licemjer, a kod koga se nađe neko od njih imaće osobinu licemjera sve dok je ne ostavi: kada govori laže, kada obeća iznevjeri, kada mu se šta povjeri pronevjeri, a kad se raspravlja grdi. Ovi tekstovi dokazuju obavezu ispunjenja ugovora, dogo-vora, uslova i ostalog oko čega se ljudi slože, a u to spada i uslovljavanje žene čovjeku da se ne ženi drugom.Na uopćenost ovih dokaza se odgovara: Ovi dokazi su opći principi koji ne ulaze u mjesta razilaženja.Drugi dokaz: Hadis koji se nalazi u dva Sahiha i drugim zbir-kama, da je Poslanik, sallallah alejhi ve sellem, rekao: Uslo-vi kojima su vam žene postale dozvoljene su najpreči da ih ispoštujete. Hadis ukazuje da je svaki za koji se veže brak obaveza ispuniti, jer su bračna pitanja osjetljivija i njihova nepovredivost je veća od imovinskih pitanja, a uslovljava-nje žene mužu da se ne ženi pored nje spada u ovaj domen i to je u skladu sa šerijatom. Čovjek je dužan da to ispoštu-je, osim da se žena odrekne uslova. U tom slučaju se odriče svoga prava.Na ovaj dokaz se odgovara: Obaveza je da se ovaj hadis tumači u skladu sa onim što je vjerom propisano, kao što je izdržavanje, oblačenje i lijep odnos prema njoj, a ne na ono što je zabranjeno, poput ovog uslova.Ovaj odgovor je neispravan, jer je uslovljavanje žene mužu da se ne ženi drugom, također, vjerom propisano, a nema posebnog dokaza koji to zabranjuje, nego postoje dokazi koji to dozvoljavaju koji se sastoje se u sljedećem:Treći dokaz: Hadis koji se nalazi u dva Sahiha i drugim zbirkama sa različitim putevima i oblicima od Misver ibn Mahreme i drugih, radijallahu anhum, da je Alija zaprosio kćer Ebu Džehla, pa je to čula Fatima i otišla Poslaniku, sa-llallahu alejhi ve sellem, te rekla: „Tvoj narod misli da se ne ljutiš radi svojih kćera, a ovaj (tj. Alija) je zaprosio kćer Ebu Džehla.“, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao tako da sam ga čuo kako govori: „Fatima je dio mene i smeta mi ono što nju uznemirava i ne volim da joj ko štetu pričinjava, a pleme Hišama ibn Mugire hoće da Aliju ibn ebi Taliba oženi i ja to ne dopuštam. I opet ne dopuštam. I opet ne dopuštam. Ne zabranjujem halal, niti dopuštam haram, ali se neće nikad spojiti kći Allahovog Poslanika i kći Allahovog neprijatelja, osim ako sin Ebu Taliba želi da pusti moju kćerku.“U ovom hadisu je dokaz, kako što spominje skupina učenja-ka, u koje spada Ibn Hadžer, El-Ajni, Es-Seharinfuri, Ibnu-l-

Kajjim, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uslovio Aliji da se ne ženi pored Fatime, niti da je bilo čime uznemi-rava. Kada je Alija poželio kontradiktirati uslovu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je na njega podsjetio i obzna-nio ljudima da nije odustao od tog uslova i da on time ne zabranjuje halal, niti dozvoljava haram, nego je to stvar na koju je sam Alija pristao i obaveza mu je da je ispuni.Učenjaci koji zastupaju prvi stav su kritikovali ovaj dokaz zbog toga što je po njima uzrok zabrane Aliji da se ženi dru-gom ženom pored Fatime taj što je on izabrao kćerku Ebu Džehla, a da je izabrao neku drugu ne bi mu Poslanik, salla-llahu alejhi ve sellem, taj brak zabranio.Odgovor na ovo bi bio da uzrok zabrane nije taj što oni za-stupaju, nego to što se on jasno izrazio u svojim riječima, sallallah alejhi ve sellem, kad kaže Smeta mi ono što nju uznemirava... i njegove riječi Ne volim da joj ko štetu priči-njava, Ne zabranjujem halal, što znači da je Alija zaprosio neku drugu ženu isto bi mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio, jer to uznemirava Fatimu i kosi se sa uslovom.Četvrti dokaz: Ono što se prenosi od nekih ashaba da su donijeli fetvu i obavezali muža na primjenu ovog i sličnih njemu uslova, ako se s tim već prethodno složio. Neke od tih predaja su:- Prenosi Tirmizi, Bejheki, Seid ibn Mensur i Abdurrezzak sa pouzdanim lancima prenosilaca da je čovjek rekao Omeru, radijallahu anhu: Oženio sam ovu ženu, a njena familija mi je uslovila da ne putujem s njom, a ja imam važno putova-nje u tu i tu zemlju., pa mu Omer reče: „Ona ima svoj uslov. A vjernici su na onom na čem’ se dogovore. Sličnu fetvu je dao i Abdullah ibn Mes’ud u sličnoj situaciji.-Prenosi ibn Abdulberr sa svojim lancem prenosilaca od štićenice Nafi’a ibn Utbe ibn ebi Vekkas da je rekla: Vidjela sam Sa’d ibn ebi Vekkasa kada je svoju kćer udao za nekog čovjeka iz Šama i pritom mu uslovio da je ne istjeruje.Slično su presudili Muavija i Amr ibn el-As, tj. da je čovjek dužan ispoštovati ono što mu se uslovi.Peti dokaz: Racionalni dokaz. Ovaj uslov se ne kosi sa os-novnim ciljem braka, a to je zadovoljstvo, niti ga negira, niti se kosi sa šerijatsko-pravnim tekstovima, nego ih potvrđu-je, kao što smo pojasnili, posebno u slučaju Alije i Fatime, radijallahu anhuma.Odabir preferirajućeg stava:Nakon što smo vidjeli dokaze obje skupine, kao i relaciju jačine i slabosti samih dokaza, možemo konstatovati da je stav onih koji ovaj uslov dozvoljavaju preferirajući (radžih).Ibn Rušd el-Maliki je ovo obrazložio riječima: Uzrok razi-laženja dvije skupine je kolizija općenitih i specificirajućih tekstova. Uopćen je tekst hadisa: „Svaki uslov koji nema osnovu u Allahovoj Knjizi je neispravan.“, dok je tekst ha-disa: „Uslovi kojima su vam žene postale dozvoljene su najpreči da ih ispoštujete.“ specifičan. Oba hadisa su vjero-

dostojna, a poznato je kod pravnika metodologije davanje prednosti specifičnom nad generalnim tekstom, a to je u ovom slučaju - nužna sprovedba datog uslova.Kažem: Priča o Aliji i Fatimi je jak vjerodostojan dokaz u ovoj temi koji podupire odabir Ibn Rušda.Dodajmo uz to da se propisanost ovog uslova slaže sa principom „spriječavanja zla u korijenu“ (Seddu-z-zerai’a), kojeg u obzir uzima većina pravnika, uz međusobno razila-ženje među njima u kojoj mjeri se on primjenjuje. To znači da uzrok većine nesuglasica i razilaženja koje se dešavaju među supružnicima, njihovom djecom i porodicom se vra-ća na čovjekovu ženidbu drugom ženom i dovođenjem ino-če na nju, što uznemiruje prvu ženu i uzrokuje ljubomoru u njenom srcu, a vjerovatno uz nju uznemiruje i njenu djecu i porodicu te otvara između dvoje složnih i zaljubljenih su-pružnika vrata neprijateljstva i mržnje.Dakle, od osnovnih ciljeva propisivanja braka u islamu je ostvarenje sreće, mira, ljubavi i samilosti, posebno među supružnicima, a isto tako i među njihovom djecom i širom porodicom... Pa kad stvar tako stoji, ukoliko se boji razmi-moilaženja i međusobne netrpeljivosti među dvjema po-rodicama i rođacima, u tom slučaju žena i njena porodica imaju pravo usloviti mužu da se ne ženi na nju, „spriječa-vajući zlo“ na samom početku prije nego što se desi šteta i nadaća.Što se tiče muža, ako prihvati ovaj uslov obaveza mu je da ga ispoštuje, a ako ne želi, pa neka traži drugu porodicu i od njih prosi djevojku koja neće uslovljavati ovakav uslov. A isto tako može dodati šerijatski dozvoljene izmjene na postojeći uslov, kao npr. da joj uslovi da se neće ženiti, osim ako ne rodi u prvih pet godina, ili ako se ispostavi da je ste-rilna i da ne može roditi i sl.Zaključak prethodnog je da je uslovljavanje monogamije stvar oko kojih su se razišli islamski pravnici, a da je prefe-rirajući stav: Dozvola i šerijatsko-pravna utemeljenost ovog uslova, s obzirom na prethodno spomenute dokaze, pa ako čovjek izabere pristanak na ovaj uslov, obaveza mu je da ga i ispoštuje, uzevši u obzir njegov direktni utjecaj na stabil-nost uže i šire porodice.Također, da spomenemo da su i neke ustanove za poro-dična pitanja u arapskom svijetu uzele uslovljavanje ovog uslova zaručnice ispravnim i sprovodljivim, pa ako muž ne ispoštuje ono na šta se obavezao, žena ima pravo na raskid bračnog ugovora i potražnju ostalih prava koja joj pripa-daju.Ovim što je prethodilo, muslimani, bez obzira radilo se o momcima koji žele da stupe u brak ili pak o starateljima i djevojkama, mogu da uzmu jasne dokaze o šerijatskoj ute-meljenosti ovog uslova, spriječavajući eventualne posljedi-ce, kao što su svađa i netrpeljivost, koji porodice supružni-ka i njihovu djecu vode ka raskolu, podjelama, problemima i zavisti jednih prema drugima.


RJECnikPRiJEvod

Imam El-Bakilani je poznat po svojim debatama i teološkim raspravama sa kršćanskim teolozima i učenjacima. Tako se prenosi njegov dijalog sa jed-nim od kršćanskih svećenika.Svećenik: Je li se stvarno Mjesec raspolutio vašem poslaniku Muhammedu?Bakilani: Da.Svećenik: Zašto su to vidjeli samo stanovnici Mekke?Bakilani: Dobro. Je li trpeza stvarno spuštena Me-sihu?Svećenik: Jest.Bakilani: Zašto je niko od vas nije vidio? Mi vje-rujemo da je trpeza spuštena, jer nas je o tome Allah obavijestio u Kur’anu. I vjerujemo u sve što je došlo od našeg Gospodara.Svećenik: A jesi li čuo za Aišu, ženu vašeg proroka?Ovo je rekao, želeći da potvori majku vjernika, ra-dijallahu anha, kao što je to uradio i glavešina lice-mjera Abdullah ibn Ubejj ibn Selul i njegovi drugo-vi u vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.Bakilani mu odgovori: Svećeniče, historija bilježi priču o dvije žene. Jedna se nije nikako udavala, ali je pored toga rodila dijete i druga koja se udala, ali nije rodila djece. Mi smo opravdali onu koja se nije udavala, ali je rodila dijete, jer ju je Allah Uzvi-šeni opravdao: O Merjema, budi poslušna svome

Gospodaru i licem na tle padaj i sa onima koji mo-litvu obavljaju i ti obavljaj! (Alu Imran, 43), a vi po-tvarate majku vjernika koja se udala, a djece nije rodila, a Allah ju je iznad sedam nebesa opravdao i rekao: Čestite žene su za čestite muškarce, a če-stiti muškarci su za čestite žene. Oni nisu krivi za ono što o njima govore; njih čeka oprost i veliko obilje. (En-Nur, 26)Patrijarh na trenutak zašuta, a zatim otpoče: Naš prorok je čišći od vašeg. Isus je čišći od Mu-hammeda.Bakilani začuđeno upita: A zašto?Svećenik: Jer se Mesija nije ženio, a Muhammed se je ženio.Bakilani ga upita: A jesi li ti oženjen, svećeniče?Svećenik: Ne, jer je brak nečist.Bakilani mu reče: Kako možeš reći da je brak nečist i da se nisi oženio, a pored toga govorite: „Allah je oženio Merjem.“ Jesi li ti čišći ili Allah Uzvišeni i Svemogući? Nisi se oženio da bi čistoću sačuvao, a kažete da se Allah oženio. Jeste li čišći vi ili Allah?Ovdje svećenik nije imao izlaza, osim da klikne: Tako mi Boga, istinu si rekao i iskreno si zborio, te ja svjedočim da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik.

Izvor: Vajul-islami br. 556. okt.-nov. 2011.

Komunikacija i jezik (1) Komunikacija i jezik su usko povezani pojmovi, koji zavise jedan od drugog. Najpreciznije defini-ranje, objašnjavanje jednog od ta dva pojma se postiže upravo drugim pojmom. Štaviše, mislim da slobodno možemo reći da jezika nema bez ko-munikacija niti komunikacije bez jezika. To je zbog činjenice da je osnovno sredstvo komunikacije je-zik, te da se jezik ostvaruje putem komunikacije. Da je to uistinu tako, dovoljno je pogledati podje-le jezika i komunikacije u odnosu na način kako se manifestuju, ostvaruju: jezik se djeli na govor-ni (verbalni, kolokvijalni, oralni), pisani, znakovni (gestovni) i sl.; komunikacija se dijeli na govornu (verbalnu, kolokvijalnu, oralnu), pisanu, znakovnu (gestovnu)... Iako i komunikacija i jezik imaju više načina na koji se ostvaruju, ipak su dva osnovna - govorni i pisani. Govorni jezik i komunikacija postoje od kada postoji čovjek, odnosno koliko traje ljudska povijest, dočim pisani jezik postoji od kada je izu-mljeno prvo pismo, odnosno od datuma kada se završila čovjekova prahistorija a počela njegova historija. O ova dva osnovna oblika i njihovom od-nosu zavisi opstanak određenog jezika. Turcizmi:perčin m (pers.) pramen ili čuperak kose na vrh glave ili na zatioku kod muškarca; kika; kika na čelu u konja. Dugi perčini su se nosili savijeni u turu. < tur. perçem < pers. پرچم (čit. perčem) – istog značenja kao kod nas. Prim. upotrebe: Kun’, majko, Omera berber/ koji mi je perčin ostavio! (Kad morija Mostar morijaše, sevdalinka)temiz (tur.) čist. < tur. temiz – istog značenja kao kod nas. Prim. upotrebe: U djevojčice temiz ha-ljine, / temiz haljine, tanko predene. (Rukopisna zbirka narodnih pjesama Matice Hrvatske (24) koju je sabrao po Bosni i Hercegovini Ivan Zvonko

u 4 sveske po 250 pjesama, sveska II, 170)Džafer (ar.) m muslimansko lično ime. < tur. Cafer < .lično ime u značenju mala rijeka – (čit. Džafer) جافرPrim. upotrebe: Džafer-beg Kulenović (predsjed-nik JMO od 1939. do 1941. godine, potpredsjednik NDH), Džafer-beg (kapetan u Gradišci u XVI stoljeću, sin upravitelja Bosne Dugali Malkoč-bega, zet veli-kog vezira Rustem-paše Opukovića, prvi spomenu-ti bosanski kapetan osmanskog doba), Džafer-paša Koljenović (živio od 1830. do 1877. godine, istaknuti osmanski general i vojskovođa, posebno se istakao u Jemenu, zbog njegovih vojnih zasluga vojna akade-mija u Istanbulu koju je on završio ponijela je njegovo ime) i dr.

Arhaizmi:zahod m – labirint, mjesto u kojem se lahko može izgubiti zbog njegove zamršenosti i zapletenosti, kao npr. zapletena mreža ulica; zamršen, zapleten polo-žaj ili situacija. < prefiks za + prasl. i stsl. xoдъ: put (rus. xoд, polj. chód). Prim. upotrebe: put, po kom se smiono izlazi / iz zahoda smetenoga. (Ivan Gundulić, drama Arijadna)zahod m – zapad; uopćeno zalazak nečega, posebno zalazak Sunca, Mjeseca, zvjezda i sl. < sufiks za + pra-sl. i stsl. xoдъ: put (rus. xoд, polj. chód).zahoditi nesvrš. - zalaziti, zapadati, posebno kada se radi o Suncu, Mjesecu, zvjezdama i sl.

Naučni izrazi:eksfolijacija (lat. exfolatio) - med. ljuskanje, odvaja-nje u obliku listića nekih dijelova upaljenih kostiju, kože, žila i dr.eskfolirati (lat. ex – izvana, folium - list) – med. lju-skati se, ljuštiti se.eksfolijativan (lat. ex - izvana, folium - list) - ljuskav.eksfolijativ (lat. ex - izvana, folium - list) - med. lijek protiv ljuskanja kostiju ili kože.

Imam Bakilani i kršćanskisvećenik

prijevod s arapskog:kenan ĆoSiĆ

Mali rječnikpripremio:Jusuf dŽAFiĆ


F O T O R E P O R T A Ž A

44 GLASNIK 5 GLASNIK, juLI 2011. GODINE 45

Izbori u Egiptu

TEHnoLoGiJA vAŠA PiSMA

Gotovo jedna od četiri osobe provo-di više vremena za računarom sur-fajući internetom nego što spava, pokazala je najnovija studija. Istraživanje koje je provela kompa-nija Sky Broadband pokazalo je da sve više ljudi oboljeva od takozva-nog sindorma e-anksioznost, odno-sno hvata ih panika i padaju u de-presiju kada nisu u mogućnosti da provjere svoj e-mail ili profil na Fa-cebooku.Istraživanje je pokazalo da muškarci provode mnogo više vremena na in-ternetu nego žene. Tačnije, jedan o četiri muškarca dnevno provodi šest ili više sati za računarom, dok jedna

od pet žena provodi isto toliko vre-mena surfajući internetom. Jedna od tri osobe dnevno, mimo posla, e-mail provjeri više od šest puta, dok jedna od 20 osoba e-ma-il provjera više od 25 puta dnevno. Također, jedna od sedam osoba provjerava svoj profil na društvenim mrežama više od deset puta dnev-no, pokazalo je istraživanje, preno-se britanski mediji.Rezultati ovog istraživanja su zabri-njavajući, s obzirom da pokazuje da ljudi sve više vremena provode za računarom, a manje vremena iz-dvajaju za šetnje, druženje s prijate-ljima i porodicom, ali i za kvalitetan san.

Selam, i hvala Vam na Glasniku. Postavit ćemo ga na web stranicu Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine. Namik Alimajstorović, član Glavnog odbora SSD-a BiH, Engleska

Selam.Hvala na lijepom poklonu. Puno uspjeha i sreće.Allah vas nagradio.Subhi Wassim Tadefi, sudski tumač za arapski jezik, Sarajevo

Selam. Vidim, mašaAllah, lijepo vam ide ovo izdavanje studentskog listaMahsus selam.Mr. Mirnes Kovač, novinar Preporoda

Selam. Čestitam, momci. Samo naprijed.Sevret M. Ćehajić, sekretar Behram-begove medrese u Tuzli

LJUDI PROVODE VIŠE VREMENA NAINTERNETU NEGO ŠTO SPAVAJU

VAŠA PISMA

Aferim za za vaš vrijedan trud. Samo naprijed i da vam Allah podari svaki hajr.Selam.Advan Ljevaković, Berlin


pripremio: Muhamed kAPo

Toliko je bilo u životu stvari kojih smo sebojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti“ .“

Ivo Andrić

glasnik_7

Documents