glasnik 9

KOLUMNE

prof. UzeirKobilica

Zemljo mojihpredaka

INTERVJU UČIMO ARAPSKI

Formiranje i razvijanje gramatike arapskog

jezika

CILJEVI ŠERIJATAEGIPTOM KROZ GRADOVE:

A l e k s a n d r i j a

Glasnik

list asoci

jaci

je st

ud

enata iz Bosne i Herce-

14

62

4

6

19

22

33

36

Flash iz asocijacije

IZMEĐU DVA BROJA

INTERVJU:Uzeir Kobilica

NAŠA TEMA:Osnovni ciljevi šerijata

Muslimanka - oličenje ljepote

ALUMNI:Ćamil Avdić

HUTBA:U Islamu je za ženu svaki dan dan žena

fotoreportaža

IZ sADRžAJA...IMPREssUM

Impressum

2 GLASNIK 9 • LISt ASOCIJACIJE StUDENAtA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPtU

UVODNIK

urednikAsmir BEKRIĆ

بسم الله الرحمن الرحيم

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Svaka hvala pripada Allahu,džellešanuhu. Neka je salavat i selam na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Uobičajno ljudi o stanju muslimana govore gotovo pa na isti kalup ili približno slično. S jedne stra-ne, imamo grupaciju ljudi kojima je cilj svoje nezadovoljstvo izraziti u islamofobiji, ponižavajući na razne načine muslimane, te svete vrijednosti islama. U tome oštre svoja pera, ne gledajući na gra-nice objektivnosti, zdravog razuma i savjesti. Na drugoj strani, imamo određenu grupu muslimana, koji su većinu svojih aktivnosti akcentovali na osudu drugih, pa često čujemo, pročitamo, kako je pojedinac postao licemjer, nevjernik, novotar, vehabija, bukvalista, konzervativac itd. Nažalost, kod samih muslimana imamo dvije velike nespojive krajnosti, te nas to eksplicitno dovodi do zao-bilaženja problema. Udarom na čast jednih na druge, zapravo pljujemo u bunar iz kojeg sami pije-mo, jer nema sumnje da su muslimani jedan umet, ravnopravni međusobno. Oni su ti koji teže ka očuvanju i njihovog najmanjeg člana. Među njima nema prednosti Arap nad nearapom, niti bijelac nad crncem, osim po bogobojaznosti. Temelj islamskog jedinstva i sprovođenja Njegovog zakona zasniva se na putu ehli-s-sunneta, čije su osnove bile ispravne. Pozivanje ljudi Allahu (da’va) na na-čin ehli sunneta podrazumijeva pridržavanje sunneta i očuvanje zajednice. Jer je Zajednica milost, a rascjepljivanje patnja. (Hadis, bilježi ga Ahmed u Musnedu (4/278), imam Albani ga je ocijenio vjerodostojnim, u Es-Silsiletu es-sahihah (667) )Kaže Uzvišeni : „Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!“ (Ali Imran, 103) Ostvarenje jedinstva i sloge, te odbacivanje rascjepljivanja i razilaženja među muslimanima u glo-balu, i posebno među grupama koje rade za Allahovu vjeru je od najvažnijih ciljeva vjere i njenih pravila. Zato u ovom broju, vaša redakcija stavlja akcenat na ciljeve Šerijata, kroz prizmu očuvanja ljudskih vrijednosti, jedinstva, sloge, sigurnosti, zdravlja. Upoznajte egipatsku ljepoticu Aleksan-driju, saznajte više informacija o rahmetli Ćamilu Avdiću, te kao posebno iznenađenje, ovog broja je rubrika namijenjena svim ljubiteljima arpskog jezika “Učimo zajedno arapski jezik“. Činjenica je da dešavanja u arapskom svijetu su žiži svjetske javnosti, pa tako i u našem listu, jer jasno je svima da ljudi ne žele tiraniju bilo koje vrste nad sobom. Težak vakat s crnim oblacima i teškim gromo-vima se nadvio nad Sirijom, Palestinom, dok to javnost (ne)pravednog novog svjetskog poretka samo gleda. Stanje ljudi općenito, a muslimana posebno svako na svoj način može popraviti. Mi, kao studenti, budimo najbolji,najvredniji, jer samo takve Ummet zaslužuje! Dugujemo izvinjenje čitaocima, te pojedinim autorima u prethodnom broju Glasnika, zbog neobjavljenih tekstova u potpunosti, stvar je ipak, tehničke prirode.Svim čitaocima širom svijeta mahsus selam iz dalekog Egipta od vaše Redakcije.

Uvodnik

GLASNIK, APRIL 2012. GODINE 3

IZDAVAČ:Asocijacija studenata Bosne i Hercegovine uEgiptu

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:Asmir Bekrić

ZAMJENIK GLAVNOG I ODGOVORNOGUREDNIKA:Jusuf Džafić

SEKRETAR REDAKCIJE:Adis Mahalbašić

LEKTORI:Jusuf Džafić Ajla Keserović

FOTOREPORTER:Hamdija Islamović

TEHNIČKO UREĐENJE i NASLOVNA STRANA:Adis Mahalbašić

DIREKTOR MARKETINGA:Hamdija Islamović

ČLANOVI REDAKCIJE:Ajla Keserović, Naila Duraković, Ahmed Ćorajić,Almir Kapić, Adis Mahalbašić, Abdullah Kapo,Sedin Omerbašić, Hamdija Islamović, Kenan Ćosić, Dino Maksumić, Hasib Hadžić, Samir Haskić.

STALNI SARADNICI:mr. Medina Džanbegović, Nezim ef. Halilović-Muderris

KONTAKT:[email protected]

List izlazi mjesečno.Za dostavu prošlih brojeva obratitese na e-mail adresu.Rukopisi, fotografije i magnetni mediji se ne vraćaju.Tekstovi objavljeni u listustav su njihovih autora, a ne nužno i stav redakcije.www.asbih.net

Flash

Održan je Prvi radni sastanak redakcije Glasnika u novoj godi-ni. Na ovom sastanku su prisustvovali svi članovi redakcije, kojima je se obratio predsjednik udruženja Hasib Hadžić i spomenuo kako je naša asocijacija počela sa ovim projektom i kako se on, hvala Allahu Uzvišenom, do danas sve više razvijao. Poslije se pristuni-ma obratio urednik Glasnika, Asmir Bekrić, koji je vodio radni dio sastanka. U tom dijelu sastanka se razmatralo o novim rubrikama i zaduženjima, te o dosadašnjem radu lista i utiscima čitalaca.

.februar, 2012.god 10.

Održana je sjednica Asocijacije bosanskohercegovačkih stude-nata u Egiptu. Na ovoj sjednici, između ostalog , se razmatralo o nastavku rada ovog udruženja. Studenti su jednoglasno podržali rad udurženja, te je Asocijacija nastavila sa radom. Nakon glasanja, također, postignut je dogovor oko organizovanja Dana Nezavisno-sti Bosne i Hercegovine.


Održan sastanak Upravnog odbora asocijacije i svih lidera gru-pa studenata. Na ovom sastanku je utvrđen tačan plan rada lidera sa ostalim studentima.


Flashmart, 2012.god

U četvrtak 1. marta 2012. godine Asocijacija studenata je orga-nizovala međunarodni turnir u malom nogometu. Na ovom turni-ru je učestvovalo 8 zemalja iz Azije, Afrike i Europe. Prvoplasirana ekipa je bila iz države Mali, dok je drugoplasirana ekipa iz Maro-ka, a prestavnici naše zemlje su bili na trećem mjestu. Istog dana, nakon proglašenja pobjednika turnira i nosioci pehara, Asocija-cija je organizovala i prijatno druženje povodom ovog praznika. Osim građana naše države, bili su gosti iz Turske i Egipta koji žive i rade trenutno ovdje u Egiptu. Na ovom druženju prisutnima su se obratili predstavnici naše Ambasade i predstavnici Asocijacije bosansko-hercegovačkih studenata u Egiptu. Oni su najavili i go-ste iz Egipta koji su također se obratili prisutnima. Na kraju ovog druženja prisutni su se opustili uz kviz općeg znanja, te uz tortu u obliku naše lijepe Bosne i Hercegovine.

10. mart, 2012.godine

Dana 10. marta 2012. godine održan je Drugi radni sastanak našeg

lista u ovoj godini, na kome su prikupljeni radovi od članova redakcije,

koji su uspješno izvršili svoja zaduženja. Na sastanku se raspravljalo i o

budućim planovima glede Glasnika.

1.

4 GLASNIK 9 • LISt ASOCIJACIJE StUDENAtA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPtU GLASNIK, APRIL 2012. GODINE 5

piše:Hamdija IsLAMOVIĆ

IZMEĐU DVA BROJA

Prvog marta 2012. godine, članovi Asocijaci-je studenata Bosne i Hercegovine u Egiptu su povodom Dana nezavisnosti Bosne i Herce-govine organizovali prigodne manifestacije.Naime, u poslijepodnevnim satima na fud-balskom terenu egipatskog glavnog grada organizovali su međunarodni malonogomet-ni turnir. Između ostalih, turniru su prisu-stvovale ekipe iz Singapura, Malija, Maroka, Albanije, Indonezije... Prvo mjesto je osvoji-la ekipa iz Malija, drugo je pripalo Maroku, a naši momci su podigli pehar za osvojeno treće mjesto. Manifestacija se nastavila u večernjim satima u jednom od najpoznatijih instituta za jezik u Kairu. U prisustvu brojnih gostiju, od diplomatskog kora ambasade BiH u Egiptu, turske delegacije, uglednog egipat-skog dr. Džemala Sejjida, do bosanskoher-cegovačkih studenata, upriličen je prigodan program koji se sastojao iz sljedećeg: Na samom početku hafiz Abdullah Kapo

proučio je odlomak iz Kur’ana, te su prisut-ni ustali i odali priznanje bosanskoj himni, a nakon toga uslijedilo je i obraćanje gospodi-na Hasiba Hadžića, predsjednika Asocijacije studenata BiH u Egiptu. Naglasio je da ne smijemo zaboraviti ono za što su naši očevi i majke prije dvadeset godina glasali, te da je na nama da tu slobodu i nezavisnost oču-vamo i u ovim trenucima. Zatim je gospodin Edin Ljutović, član diplomatskog kora bosan-skohercegovačke ambasade u Egiptu, održao historijski čas na temu “Bosna i Hercegovina kroz historiju”, stavljajući akcenat na to da “oni koji zaboravljaju prošlost osuđeni su na istu ili ponovnu propast, a ako ne govore i ne pišu o tome drugi će, uistinu, za njih urediti historiju kako njima paše”. Nakon njega, svo-je predavanje je počeo i Muhammed Makić, student na Univerzitetu El-Azhar, a ujedno i student na Pravnom fakultetu u Bihaću. Go-voreći o pravno-historijskom položaju BiH,

piše:Asmir BEKRIĆ

DAN NEZAVISNOSTI BiH OBILJEŽEN I U EGIPTU

Članovi Asocijacije studenata BiH u Egiptu poručuju da svojim angažmanom i za ovaj dan žele da se prisjete Dana nezavisnosti naše domovine, a to će se i dalje obilježavati, kao i svaki važniji datumi, u prijateljskoj nam domovini

Egiptu.

IZMEĐU DVA BROJA

prisutnima je kroz etape objasnio pravno-historijski razvoj Bosne, naglasivši da je BiH jedina država na Balkanu koja je od svog pr-vog pominjanja (949. Horion Bosna) pa do danas imala jedinstven naziv, te svoje teritori-jalne granice. Uvaženi dr. Džemal Sejjid, koji je dugo vremena boravio u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj, svo-jim prijateljima iz BiH je poručio: “Mi smo ov-dje večeras vaši gosti, a i vi ste naši gosti ovdje u Egiptu. Boravio sam u BiH, pisao sam o njenoj historiji, kulturi, civili-zaciji, a sada nastojim da pojačam veze izme-đu moje države Egipta i vaše BiH.” Pošto je među prisutnima bilo i gostiju koji ne razu-miju bosanki jezik, gospodin Abdullah Kapo je na arapskom jeziku održao veoma korisno i sažeto predavanje o BiH, putevima nezavi-snosti i današnjeg stanja u njoj. Prisutnima je

Dan nezavisnosti čestitao i gospodin Muhamed Čen-gić, zamjenik ambasadora BiH u Egiptu, te praktički otvorio drugi dio ceremonije. Taj dio je bio baziran na kvizu općeg znanja kojeg je priredio Ahmed Ćorajić,

a u kojem su prisutni u takmi-čarskom duhu provjerili svoje znanje iz raznih naučnih, histo-rijskih i vjerskih oblasti. Veoma lijepo i ugodno iznenađenje je bila torta u obliku Bosne i Her-cegovine, koju je spremila stu-dentica Naila Duraković. Torta je, naime, izazvala oduševljenje prisutnih, tako da je brzo i ne-stala! Članovi Asocijacije stude-nata BiH u Egiptu poručuju da svojim angažmanom i za ovaj dan žele da se prisjete Dana ne-zavisnosti naše domovine i da će se to i dalje obilježavati, kao

i svaki važniji datumi, u prijateljskoj nam domovini Egiptu. Manifestacija se nastavila i u petak, u jednoj od prostorija Ministarstva obrazovanja Egipta, gdje su naši studenti predstavili Bosnu i Hercegovinu drugim nacijama.


IZMEĐU DVA BROJA

i nasilja u Siriji. Studenti su u skladu sa svo-jim mogućnostima organizovali i pri ulasku u zgrade fakulteta humanitarni kutak gdje svaki prolaznik može uplatiti dio novca za po-moć narodu Sirije. Pored raznih nacija i bo-sanskohercegovački studenti su prisustvovali sajmu knjige, te bili svjedoci da narod Sirije nije zaboravljen, te da bar na simboličan na-čin i studenti od svog džeparca odvajaju za pomoć njihovim vršnjacima u Siriji. Na trenu-tak se čovjek mogao zamisliti da su vjerovat-no i prijašnje generacije devedesetih godina prethodnog stoljeća na jedan ovakav način organizovano prikupljali vid pomoći za tada u to vrijeme napaćeni i ucviljeni narod Bosne i Hercegovine. Uzvišenog Allaha molimo da narodu Sirije podari sabura, ustrajnosti i brzu pobjedu.

El-Azhar: Sajam knjige za pomoć narodu Sirije piše:

Asmir BEKRIĆ

U okviru pružanja pomoći i solidarnosti na-rodu Sirije, udruženje studenata „Iščekiva-na pobjedonosna generacija“ pri Šerijatsko-pravnom fakultetu univerziteta El-Azhar u Kairu organizovalo je sajam knjige. Sajam knjige se nalazi u dvorištu Univerziteta, ispred fakulteta Usulu-din. Ponuđene su knji-ge raznog sadržaja; vjerskog, društveno-poli-tičkog i naučnog. Organizatori su naveli da će zarada od prodaje knjiga na sajmu biti pro-slijeđena za pomaganje Sirije i sirijskog naro-da, u vremenu kada su se nad njima nadvili crni oblaci nasilja i zuluma, kada je već ovih dana broj poginulih prešao preko 10.000 lju-di, stotine ubijenih i silovanih žena, djece... U kampusu Univerziteta se također nalazi izložba fotografija, trenutnog prikaza stanja

Više od stotinu istaknutih muslimanskih ali-ma i intelektualaca, koji predstavljaju različi-te islamske pravce i provenijencije, izdalo je zajedničku fetvu u vezi krvavih dešavanja u Siriji. U toj fetvi se navodi da nije dozvoljeno biti pripadnik snaga koje su lojalne sirijskom predsjedniku Beššaru el-Esedu i da je vjerska obaveza napustiti te zločinačke formacije i pridružiti se Sirijskoj slobodnoj vojsci (El-Džej-šul-hurr). Također, obaveza je pružiti svaki vid moralne i materijalne podrške napaćenom sirijskom narodu koji se bori za slobodu i do-stojanstvo. U proglasu se upućuje apel svim muslimanskim narodima i državama da povu-ku svoje ambasadore iz Sirije i da dignu svoj glas protiv onih država koje pružaju podršku Beššarovom režimu, posebno protiv Rusije i Kine, koje su iskoristile pravo veta u Savjetu bezbijednosti Ujedinjenih nacija kako bi zašti-tile zločinački sirijski režim koji dnevno ubija i po nekoliko stotina ljudi dok ih na hiljade biva ranjeno i osakaćeno.Fetvu je potpisalo 107 istaknutih islamskih učenjaka, koji zastupaju razne islamske grupa-cije, pravce i učenja, a među njima su i pozna-ti alimi, kao što su: šejh dr. Jusuf el-Karadavi, predsjednik Svjetske unije islamskih učenja-ka, egipatski muftija dr. Ali Džumu’a, poznati islamski aktivista iz Saudijske Arabije prof. šejh Selman el-Avda, generalni sekretar Svjetske unije muslimanske uleme prof. dr. Ali el-Ka-radagi, vođa tuniskog pokreta En-Nehda šejh Rašid el-Gannuši, prof. Isam el-Bešir iz Suda-na, bivši egipatski mufija dr. Nasr Ferid Vasil,

poznati kuvajtski alimi Tarik Suvejdan i Nebil el-Avedi, jemenski alim i daija dr. Abdulmed-žid ez-Zindani i mnogi drugi.U zajedničkom Proglasu koji su izdali u utorak 7. februara 2012. (15. rebi’ul-evvel 1433.h.g.), između ostalog, poručuje se:- Već duže vrijeme u Siriji se događaju strašni zločini koje sprovodi sirijski režim protiv vlasti-tog naroda. U posljednjih nekoliko mjeseci taj nasilnički režim ubija demonstrante, dnevno bude ubijeno na desetine pa čak i stotine nevi-nih ljudi, dok hiljade bude ranjeno i uhapšeno. Ta nevina krv će ostati trajna mrlja na savjesti onih koji su to počinili ali, također, i svih onih koji su šutili i nisu digli svoj glas protiv takvih zlodjela.Svakog dana u Siriji se dešavaju najbrutalnija ubistva, progone se porodice i skrnave sve-tinje, a sve to čini diktatorski Beššarov režim kako bi po svaku cijenu ostao na vlasti.Potpisnici ovog Proglasa upozoravaju da be-spravno ubijanje i nezakonito prolijevanje ljudske krvi spada u najteže grijehe kod Allaha, dž.š. Zaštita ljudskih života je neprikosnovena u Allahovoj knjizi i sunnetu Njegovog poslani-ka, s.a.v.s., a isto je i sa drugim ljudskim pra-vima - sve to je zagarantovano u islamskom zakonodavstvu (Šerijatu). Allah Uzvišeni je u Kur’anu časnom bespravno prolijevanje ljud-ske krvi uporedio sa širkom, koji je u islamu najveći grijeh, i zaprijetio onima koji ubijaju nevine ljude strašnom kaznom u Džehenne-mu, u kojem će vječno boraviti. Također, Allah

IZMEĐU DVA BROJA

Fetva o dešavanjima u SIRIJI

s arapskog preveo:dr. safvet HALILOVIĆ


IZMEĐU DVA BROJA

Uzvišeni je naredio da se pruži pomoć onome kome se čini nepravda. Imajući u vidu navede-no, stavljamo akcenat na sljedeće:Prvo: Nije dozvoljeno (la jedžuzu) pripadnici-ma sirijske vojske, policije i drugih formacija koje su u službi režima, da ubiju bilo koga od pripadnika sirijskog naroda niti je dozvoljeno da pucaju u njihovom pravcu. Vjerska je oba-veza (jedžibu alejhim) da pripadnici vojske, policije i ostalih formacija budu nepokorni re-žimu i ne izvršavaju ono što im taj režim nala-že. To se mora uraditi čak i po cijenu da se ri-skira vlastiti život. Također, oni su obavezni da napuste takvu vojsku i policiju i da dezertiraju, jer ubijanje nevinih ljudi spada u najteže grije-he. Oni koji su već ukaljali svoje ruke i počinili određene zločine treba da odmah prestanu s daljnjim ubistvima i da se iskreno pokaju za ono što su uradili. Vrata tevbe su još otvorena, i neka takvi ne ustrajavaju u zločinima koje od njih traži sirijski režim. To moraju učiniti i po cijenu vlastitog života jer bolje je biti i ubijen nepravedno nego ubiti nekog bespravno (bi-gajri hakk). Onaj ko bespravno ubija ljude ući će u Džehennem, koji je grozno boravište!Donosimo fetvu da nije dozvoljeno muslimanu da ostane u vojnoj ili policijskoj službi sirijskog režima koji čini takva strašna zlodjela. Napro-tiv, vjerska je obaveza napustiti takav režim i boriti se protiv njega.Drugo: Pozivamo da se pruži podrška Sirijskoj slobodnoj vojsci (El-Džejšul-hurr), kako bi se njene formacije ojačale i osposobile da se su-protstave zločinačkim Beššarovim jedinicama. Potrebno je priključiti se toj oslobodilačkoj vojsci, koja brani civile, gradove, sela i insti-tucije. Upućujemo poziv svim muslimanima, ali i svim ljudima slobodnog svijeta, da pruže svaku moguću moralnu i materijalnu pomoć ovim formacijama, kako bi se mogle uspješno suprotstaviti jednom zlikovačkom režimu koji vrši teror i masakrira vlastiti narod.Treće: Obaveza je pružiti podršku sirijskim revolucionarima u svim mogućim oblicima, i moralno i materijalno, kako bi im se omogu-ćilo da uspješno realizuju ono što su započeli i, na taj način, ostvare svoju slobodu i prava.Četvrto: Pozivamo arapske i islamske zemlje da zauzmu čvrst stav prema državama koje po-državaju sirijski režim, naročito prema Rusiji i

Kini. Također, upućujemo poziv muslimanskim narodima da pokažu svoje nezadovoljstvo spram sramnih odluka tih država (koje su isko-ristile pravo veta u Savjetu bezbijednosti UN kako bi zaštitile sirijski režim) putem organizo-vanja demonstracija i protesta ispred njihovih ambasada u cijelom svijetu. Te dvije države bi trebale znati da budućnost pripada narodima, a onaj ko podržava režim koji koristi najbru-talnija sredstva protiv svog naroda - takav će, bez sumnje, biti gubitnik. Narodi nad kojima su sprovođeni najteži oblici restrikcije, zuluma i terora neće zaboraviti one koji su podržavali njihove dželate i bili na strani zločinaca.Peto: Upućujemo apel sirijskim demonstranti-ma i Sirijskom nacionalnom prelaznom vijeću (El-Medžlisul-vetani el-intikali) da budu jedin-stveni i da se čuvaju bilo kakvih razmirica koje bi mogle dovesti do razjedinjenosti. Potrebno je biti potpuno iskren u nastojanjima da se for-mira nova država na principima pravde, slobo-de i vladavine prava, i da se osnuju institucije koje će čuvati suverenitet i interese države, i koje neće dozvoljavati da se uski lični intere-si stavljaju ispred interesa države i zajednice. Prava vjerskih manjina kao i nacionalna prava moraju biti zaštićena jer neosporna činjenica je da su različiti narodi i vjerske skupine živjeli duže od hiljadu godina u Siriji. Odgovornost za sadašnje zločine i zlodjela koja se tamo čine snosi prvenstveno sadašnji sirijski režim.Šesto: Obznanjujemo da su ljudi dobre volje diljem islamskog svijeta već počeli formirati narodne komitete za pružanje podrške Re-voluciji sirijskog naroda. Ti komiteti će voditi brigu o sirijskim izbjeglicama, koje su morale napustiti svoja ognjišta bježeći od terora koji vrši Beššarov režim. Posebno su aktivni komi-teti u Jordanu, Libanonu i Turskoj, i u njima se nastoje zbrinuti izbjeglice i obezbijediti im hranu, odjeću i lijekove.Molimo Allaha Uzvišenog da pomogne napa-ćenom sirijskom narodu da prebrodi ovu kri-zu, i da ih ujedini u njihovoj borbi za pravdu i slobodu. Također, molimo Ga da pomogne da se tom narodu povrati sigurnost i mir, u okri-lju pravedne vlasti koja će ljudima omogućiti da dostojanstveno žive, u miru i slobodi, i koja neće činiti nered na Zemlji. A dobar završetak zasigurno čeka one koji se Allaha boje!

IZMEĐU DVA BROJA

U skolopu obilježavanja Dana nezavisnosti, studenti iz Bosne i Hercegovine u Egiptu su, pored međunarodnog nogometnog turnira i prigodne svečnosti, predstavili Bosnu i Hece-govinu na međunarodnoj manifestaciji Sed-mica kulture, koju svake godine organizuje Ministarstvo obrazovanja Republike Egipat.Ove godine učestvovalo je dvanaest zemalja, tako da smo pored naših eksponata imali pri-liku vidjeti i naučiti nešto o kulturi i historiji Azerbejdžana, Turske, Vijetnama, Afganista-na, Čada, Malija i još nekoliko afričkih i azij-skih zemalja. Otvaranje ove manifestacije bilo je 25. februara, na kojem je ispred BiH prisutne pozdravio naš student Samir Haskić. Drugog marta je bila završnica manifestacije, a ujedno i dan kada smo mi predstavili svoju zemlju. Bili smo pozitivno iznenađeni kada smo pri-je početka vidjeli prepunu salu Kluba stranih studenata, budući da niti jedan dan prije nije prisustvovao toliki broj gostiju, a svakako još više smo bili iznenađeni, kada su nam priš-li organizatori manifestacije i saopštili da je danas toliko prisutnih iz razloga što je dan Bosne i Hercegovine.Pred gostima iz ambasada nekoliko zema-lja, organizatorima, studentima i ostalim prisutnim, program kojim je predstavljena naša zemlja, započeo je učenjem odlomka iz Kur’ana, a nakon toga interpretacijom nacio-nalne himne.Hfz. Abdullah Kapo, u nešto manje od sat vre-

mena, iznio je najznačajnije detalje iz histo-rije, kulture i tradicije Bosne i Hercegovine, te upoznao prisutne sa prirodnim ljepotama, privrednim mogućnostima i načinom na koji se može posjetiti ova balkanska zemlja. Možda i najinteresantniji dio večeri je bio od-mjeravanje snaga u tradicionalnoj bosanskoj igri povlačenje konopca u kojem su sa jedne strane bili predstavnici sa afričkog, a sa dru-ge strane azijskog kontinenta.Na kraju je organizator uručio nagrade i za-hvalnice predstavnicima zemalja koje su uče-stvovale na ovogodišnjoj manifestaciji Sed-mica kulture.Povodom ovoga, predsjednik Asocijacije stu-denata BiH u Egiptu gosp. Hasib Hadžić, je izjavio: „ Asocijacija studenata je legitimno udruže-nje građana iz BiH i jedino takvo u ovoj zem-lji. S obzirom na to, jako je bitno da učestvuje-mo na ovakvim i sličnim manifestacijama, na kojima imamo priliku da predstavimo svoju zemlju na najbolji način, i upoznamo sa njom ne samo Egipćane, nego i ljude iz cijelog svi-jeta. Istovremeno, naši studenti i ostali naši građani, imaju priliku da na jednostavan na-čin mnogo nauče o kulturi i tradicijama osta-lih naroda. Ove godine je učestvovao najveći broj zemalja do sada i pravo je zadovoljstvo da i BiH bude jedna od njih.”

Izvor: www.rijaset.ba

pripremila:REDAKCIJA GLAsNIKA

Predstavljanje BiH na međunarodnoj manifestaciji sedmica kulture


IZMEĐU DVA BROJA

Svjetska unija islamskih učenjaka s velikom zabrinutošću prati krvava dešavanja u Si-riji, gdje režim svakodnevno čini najveća zlodjela protiv svog vlastitog stanovništva. Mirne demonstracije protiv porodice Beš-šar i njenog tiranskog režima, koji nekoliko decenija vlada Sirijom, počele su u martu 2011. godine, ali uporedo s tim počelo je i ubijanje demonstranata, koje se enormno povećalo u posljednjih nekoliko sedmica. Tako je sirijski režim počinio pravi pokolj u gradu Homsu, u subotu, 4. februara 2012., na dan Poslanikovog rođenja (12. rebi’ul-evvel 1433. h.g.), koji se, inače, tradicional-no obilježava diljem svijeta. Tog dana Beš-šarov režim ubio je, samo u gradu Homsu, preko 350 ljudi, a preko hiljadu ih je ranje-no. U napadima na goloruki narod sirijska vojska koristila je artiljeriju i teško naoruža-nje, granatirajući gusto naseljena gradska i prigradska područja Homsa. Inače, upo-treba topova, haubica i projektila velikog kalibra postala je uobičajena praksa sirij-skog režima, koji je do sada ubio preko šest hiljada ljudi a više desetina hiljada ljudi je ranjeno i osakaćeno. Također, taj režim je

uhapsio desetine hiljada ljudi, koji su izlo-ženi najbrutalnijim mučenjima i torturama u Beššarovim zatvorima. Inače, posljednjih sedmica Beššarova policija i vojska, naroči-to njegove specijalne jedinice poznate pod nazivom šebbiha, drže u opsadi mnoge si-rijske gradove i sela, nastojeći na taj način, putem sile, represije i širenja straha ugušiti demonstracije u kojima učestvuju stotine hiljada Sirijaca koji traže svoja najosnovnija prava.Svjetska unija islamskih učenjaka najoštri-je osuđuje ubijanje nevinog stanovništva, koje se ponavlja svakodnevno, na ulicama i u kućama sirijskih gradova i sela, poput Ze-bedanija, Homsa, Damaska, Haleba, Der’e, Idliba i dr. Unija upozorava taj nasilnički režim da povede računa o posljedicama svojih zlodjela, jer ubijanje i mučenje ne-vinih ljudi spada u najteže grijehe i povlači za sobom brojne kazne i prokletstva, i na dunjaluku i na ahiretu. Poznato je da se Božiji zakoni (sunnetullah) ne mijenjaju, a jedna od osnovnih stavki u tim zakonima je da zlikovci i oni koji čine nepravdu bivaju poniženi i kažnjeni još na ovom svijetu prije

s arapskog preveo:dr. safvet HALILOVIĆ

IZMEĐU DVA BROJA

budućeg. Sav svijet je vidio kako su skon-čali tiranski arapski vladari poput Mubara-ka, Gadafija i Ben Alija, a Uzvišeni Allah u Kur’anu časnom je rekao: ...koji su na ze-mlji zulum (nepravdu) provodili, i poroke na njoj umnožili, pa je Gospodar tvoj – bič patnje na njih spustio, jer, Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi. (Kur’an, sura El-Fedžr, 11-13) Sirijski režim bi trebao uzeti pouku iz onoga što se desilo u drugim arapskim zemljama.Unija upućuje poziv sobodarskom sirijskom narodu, posebno se obraćajući pripadnici-ma sirijske vojske, da budu na strani onih kojima se čini zulum (nepravda) a ne na strani tiranskog režima, koji se ne ustruča-va da uradi bilo koju vrstu zlodjela samo radi toga da bi ostao na vlasti. Trebaju znati svi oni koji podržavaju tirane i zulumćare da će biti kažnjeni još na ovom svijetu, a na ahiretu će biti proživljeni u društvu Farao-na i Hamana, tirana o kojima govori Kur’an. Unija poziva pripadnike sirijske vojske i po-licije da se priključe svom narodu i zaštite ga od Beššarovog tiranskog režima i njego-vih zlodjela.Također, Unija zahtijeva od organizacija

Arapska liga i Islamska suradnja da ulože sve što je u njihovoj moći kako bi se spri-ječilo nasilje, ubijanje i teroriziranje ljudi u Siriji. Napaćenom sirijskom narodu treba pružiti svaku vrstu podrške u njegovoj borbi za slobodu, pravdu i ljudsko dostojanstvo. Beššarov zlikovački režim, nažalost, dobiva moralnu i materijanu (vojnu) podršku od Rusije, Kine i Irana, i ove zemlje su se stavi-le u službu režima koji nemislosrdno ubija dnevno i po nekoliko stotina svojih građa-na. Stoga, Unija pozdravlja napore koje ula-žu zemlje članice Arapske lige, posebno za-ljevske zemlje, na putu spašavanja sirijskog naroda od zločina i krvoprolića koje nad njim vrši Beššarov režim. Također, Unija upućuje apel svim državama i humanitar-nim organizacijama u svijetu da se uključe u pružanje pomoći napaćenom sirijskom narodu na svim nivoima, ističe se u progla-su kojeg je uputila Svjetska unija islamskih učenjaka a kojeg potpisuju generalni sekre-tar Unije prof. dr. Ali el-Karadagi i predsjed-nik Unije šejh dr. Jusuf el-Karadavi.Svjetska unija islamskih učenjakaDoha, 12. rebi’ul-evvel 1433.h.g. / 4. febru-ar 2012.

SIRIJSKI REŽIM ČINI NAJVEĆA ZLODJELA PROTIV SVOG NARODA


INTERVJU

Esselamu alejkum, uvaženi profesore. Možete li sa nama podijeliti radost vaših medresanskih dana i šta je to ostavilo na vas najviše traga u vašem ško-lovanju poslije medrese? Uzeir Kobilica: Ja sam prijeratna generacija svršenika Gazi Husrevbegove medrese, tačnije 1986-90 generacija i to je bio period ne rata, ali ipak period početka burnih promjena na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini i dru-gim republikama sada bivše Jugoslavije. Medresa je za mene bila jedno veliko pozitivno iskustvo, škola koja je od jednog običnog dječaka uspjela izgraditi zrelu, pozitivnu i, mislim, radnu osobu. Volio sam medresu, a posebno svog najdražeg profesora arapskog jezika i razrednika prof. Ahmeda Halilovića koji je svojim primjerom i riječju puno djelovao na mene. Istina, bilo je i teških trenutaka, dobrih i loših ocjena, mladalačkih manira, ali ipak sve to nije zasjenilo moju ljubav i pozitivna sjećanja na medresu. Danas, iz ove perspektive gledajući, mislim da su prijerat-

ne generacije medresalija ipak zrelije bile i po završet-ku medrese su uglavnom dovoljno zrele bile da ponesu breme da’veta i rada s ljudima, za razliku od današnjih generacija koje mi nekako nezrelo djeluju, i mislim da je odluka Rijaseta da se po završetku medrese stiče zvanje imama, a ne i hatiba i muallima kako je to u našim di-plomama pisalo, ipak dobar i realan korak. Čovjek se tek po završetku fakulteta kao ličnost isprofilira. Ovo je važno zbog savremenih trendova i procesa kroz koje prolazimo.

S obzirom da ste za vrijeme agresije na našu zemlju bili u BiH, kako se to odrazilo na vas i vašu budućnost? Uzeir Kobilica: Rat me je zatekao na dužnosti prvog ima-ma u novoformiranom džematu Varalići, tadašnji Odbor IZ-e Kakanj. Bez dvoumljenja sam se odmah priključio od-brani islama i muslimana Bosne, pa sam i ranjen bio. Me-dresa me je naučila istrajnosti i jakom osloncu na Allaha i nikada nadu u Allahovu pomoć nisam gubio. Početkom

INTERVJU

prof. UzeirKOBILICA

Traženje korisne nauke je ibadet. Učinite to temeljito i kvalitetno, jer zgrada sa jakim temeljima odolijeva svim vjetrovima i zemljotresima. Naoružajte se moralom, jer njime osvajamo i srca drugih pridobijamo. Riješimo krizu mo-rala i moralnih uzora, a time ćemo riješiti i sve ostalo. Moral nas uzdiže pred Allahom, a i pred ljudima. Budite iskreni borci za svoje mjesto, prava i život. Neka vam životni moto bude: Maza tekulu li rabbike gaden? - Šta ćeš sutra

reći svome Gospodaru?

razgovarao:Asmir BEKRIĆ

INTERVJU

ratne 1993. godine sam se i oženio, i dvijema kćerkama u ratnim danima od Allaha opskrbljen bio, ali nikada iman u Allahovu pomoć i određenje nisam izgubio. Bilo je to jedno ogromno životno iskustvo. Istina, u nekim mojim nakanama me je rat i omeo, ali nikada nisam zažalio, jer odredba, ipak Allahu pripada. Možda bi to za mene gore bilo, Allah zna. U svakom slučaju, ono što me je zadesilo, nije me moglo mimoići, a ono što me je mimoišlo, nije me moglo zadesiti.

Šta je bio povod da dođete na studije na Univerzitet Azhar? Uzeir Kobilica: Iskreno da vam kažem da u mojim život-nim planovima i vizijama Al-Azhar nikada nije bio u opciji. Zbog određenih okolnosti sam medresom i imamskim ra-dom zadovoljan bio, ali opet evo do izražaja dolazi Alla-hova odredba. Naime, 1996. godine sam dobio ponudu od Kuvajtske organizacije u Zenici da budem vaspitač grupi bosanske djece na školovanju u Egiptu i tako sam se obreo u Kairu. Dolaskom u Kairo i upoznavši taj ,,div-ni,, narod, odlučio sam se na studiranje na renomiranom Al-Azharu, te 1999. godine upisujem Islamski pedagoški fakultet (Kullijjetu-t-terbijjeti), a po njegovom uspješnom okončanju 2004. godine upisujem i postdiplomski stu-dij na Ma’hedul-Ali li-d-dirasatil-islamijjeti vel-arebijjeti. Uspješno završavam ispitni dio 2007. godine, ali magi-starsku disertaciju nisam uradio zbog spleta određenih okolnosti, te se te iste godine sa svojom porodicom defi-nitivno vraćam u Bosnu.

Možete li nam opisati kako je to bilo studirati na Azharu prije više od deset godina, i šta je to što vas je doista doj-milo u Egiptu i ostavilo traga u vašem životu? Uzeir Kobilica: Za mene je studiranje bilo teško i napor-no iz više razloga: prije svega, ja sam bio porodičan čo-vjek i čitava moja porodica je studirala. Moja supruga je uspjela završiti Srednju Al-Azharovu školu i Šerijatsko-pravni fakultet na Al-Azharu (Kullijjetuš-Šeriatil-Islamijje-ti), a kćerke su bile u osnovnoj školi. 2005 godine me je Allah počastio i sinom Hamzom. Bilo je tu dosta i drugih aktivnosti koje ne bih spominjao, ali sam u svakom slu-čaju maksimalno aktivan bio. Allah pomaže Svoje robove i snagu im daje. Studiranje na Al-Azharu je jedno veliko iskustvo, upis, predavanja, ispiti, administracija, i ja sam u svemu tome nalazio neko posebno zadovoljstvo. Profe-sori i studenti na mom fakultetu su me puno uvažavali, jer sam tada bio jedini student na tom fakultetu iz Bo-sne. Normalno, i ja sam otvoren prema njima bio tako da sam, zaista zanimljive dane tu proveo. Nedostaju mi one kairske vreve, vrućine, predavanja kod šejhova, dru-ženja sa studentima iz čitavog svijeta i njihovim običaji-ma, Han Halili, kušeri... U Egiptu se uči od šejhova, a i na

ulici, od običnog naroda. Egipatska ulica je jedna velika životna škola u svakom pogledu. Moja porodica i ja puno volimo Egipat, njihova jela, običaje, strpljivost, praštanje, zadovoljstvo s onim što imaju, prirodnost u ponašanju... Saživjeli smo se sa njima. Možda je tome doprinijelo to što sam bio porodičan, pa sam dublje pronikao u njihovu privatnost i realnost ili je to možda to što sam i sam po prirodi sličan njima, Allah zna. Znam samo da veliki broj naših studenata po dolasku na studije prve godine sve osuđuju, obećaju da se nakon prvog odlaska u Bosnu više neće vratiti u Egipat, ali se poslije grčevito bore za osta-nak i završetak školovanja u Egiptu. U svakom slučaju, ja sam u Egiptu i od Egipćana puno naučio i hvala im.

Tokom vašeg boravka u Egiptu koji su to ljudi koji su osta-vili jak dojam na vas? Uzeir Kobilica: E, to je za mene teško pitanje, jer bih toliko ljudi trebao sada nabrojati. Na prvom mjestu bih spomenuo osobu, našeg Bosanca, za mene uvaženog i cijenjenog prof. dr. hadži-hafiza Safveta Halilovića, sada profesora na IPF-u u Zenici, i njegovu poštovanu porodi-cu. To je jedan veliki čovjek, alim i humanista koji je u to doba magistrirao i doktorirao na Al-Azharu. Tu je i naš diplomata i moj poštovani prijatelj Muhamed Čengić, koji je puno toga učinio za naše studente i građane. Tu je i poznata kairska ulema čijim sam predavanjima lično pri-sustvao i toliko toga naučio, npr. šejh Abdu-l-Bedi’, Mu-hammed Hassan, Ali Džuma, Abdul-Hajj el-Fermavi, moji uvaženi profesori Abdul-Fettah Ašur, Ahmed Omer Hašim i drugi. Tu su i kućni prijatelji amm Vali i njegova supruga, ust. Ismail Abid, ust. Tarik i njegova supruga Hale, Abdul-Kerim el-Ujuni el-Magribi i mnogi drugi. Egipat je pun iskrenih prijatelja.

Za vrijeme vašeg boravka u Egiptu, u nekoliko navrata, pokušavano je osnivanje asocijacije bosanskohercego-vačkih studenata na Azharu. Vi ste bili jedan od začetnika te ideje. Iz kojih razloga, sve do 2009. godine nije registro-vana asocijacija studenata ili udruženje bosanskoherce-govačkih građana u ovoj arapskoj zemlji? Uzeir Kobilica: Bilo je perioda kada smo mi, bosanski studenti, bili mnogobrojni i nije bilo nikakve zapreke, s te strane, da to i učinimo. Najviše nam je nedostajalo oz-biljnosti i dobre volje da se uhvatimo u koštac sa svim problemima administrativne prirode. Na sijelima smo o tom pitanju razgovarali i često puta se ,,zagrijavali“ i raspitivali se o načinu i potrebnoj dokumentaciji za rea-lizaciju istog, ali to nažalost nikada nismo dovršili. Bio je to veliki promašaj kojeg ste, eto vi ispravili. Vrlo je važno da ste svojiom napisima i aktivnostima prisutni na ovom prostoru; da se održava ta bratska veza između egiptskog i bosanskog naroda, jer, ipak smo jedni drugima najpreči.


INTERVJU

Nakon što ste završili Azhar i vratili se u Bosnu i Herce-govinu, koliko ste imali koristi od završenog Pedagoškog fakulteta u svojem daljnjem školovanju i radu sa ljudima? Uzeir Kobilica: Prethodno sam rekao da je Egipat sa Azharom na čelu jedna velika životna škola. Sa Al-Azha-rovom diplomom sam, bi iznillahi, odmah našao posao nastavnika/profesora Islamske vjeronauke u Osnovnoj školi ,Arnauti i Srednjoj ekonomskoj školi, koji još uvijek s ljubavlju i velikim entuzijazmom radim. Kroz studiranje i druženje sa ljudima svih profila i kategorija i iz čitavog svijeta sam naučio raditi s ljudima, prepoznati stvari i probleme i adekvatno se postavljati. Ljudi još uvijek, ne znam zbog čega, imaju neku averziju prema svršenicima fakulteta u arapskim zemljama. Ja sam, recimo, imao si-tuaciju gdje mi radni kolega kaže: ,,Kada sam čuo da si pri-mljen na posao mislio sam da dolazi neki napastan, grub i opasan čovjek, ali si ti sušta suprotnost mojim očekiva-njima i od tebe imam toliko toga naučiti.“ Iz Egipta se ima toliko toga donijeti u Bosnu i prenijeti na nas Bosance. Prvenstveno mislim na stvari moralne i karakterne pri-rode. Egipćani imaju lijepu narav, međusobno praštanje, zadovoljstvo s onim što imaju i zahvalu Allahu na onome što im je On podario. Ovo je nešto što nama Bosancima puno, puno fali. Zavidni smo, nezadovoljni, često puta Allahu nezahvalni, teško praštamo i sl.

Iz prošlosti se sjećamo samo lijepih događaja. Poželite li opet da ste jedan od desetina hiljada studenata na Az-haru i zašto? Uzeir Kobilica: Ne znam kako će neko ovu konstataciju shvatiti, ali moja porodica i ja volimo Egipat i Egipćane. Nikada ne bi bježali od života u Egiptu i sa Egipćanima. Kada bi samo mogli objediniti mentalitet egipatskog na-roda i bosansko podneblje (klimu), mislim da bi napravili idealan spoj na ovome svijetu. Mi smo u Bosni, Bosanci, sa bosanskim narodom koji je dobar narod, ali mu fali ne-što od karaktera egipćana. To mi nedostaje.

Kakve su predispozicije svršenika Azhara kada se vrati u rodnu Bosnu, te koje su njegove dužnosti i obaveze? Uzeir Kobilica: Al-Azhar je univerzitet koji studenta pri-prema da se vrlo lahko adaptira i bez problema djeluje u svim područjima svijeta. Neko to ne zna prepoznati i u praksi primijeniti. Diplome se, uglavnom, mogu nostrifi-cirati, a preko njih i posao u svojoj struci raditi. Svršenik Al-Azhara kao i svaki drugi vjerski službenik ima veliku odgovornost, dužnosti i obaveze. Ovdje najviše mislim na odgovornost moralne prirode, jer nam to u ovoj današ-njoj moralnoj krizi i krizi moralnih uzora, puno nedostaje.

Allah pomaže moralne, pa ako želimo napredak onda se moramo vratiti moralnim vrijednostima.

Kakav je vaš pogled na današnju društveno-političku sli-ku BiH? Šta mislite kako će teći dalji razvoj ovih političkih dešavanja u našoj zemlji? Uzeir Kobilica: Allah sve zna, pa i ovu našu situaciju. Ne bih prejudicirao, ali nam je očito jedinstvo, kao rijetko kad u našoj historiji potrebno. Naši neprijatelji su uspjeli da nas razjedine, rastoče, i sada polahko rezultate toga ubiru, a mi polagahno nestajemo. Moramo se posvetiti izgradnji sebe i svoje zdrave porodice, što će rezultirati zdravom, svjesnom, savjesnom i jedinstvenom društvu koje će se, s Božijom pomoći, a zatim i zajedničkim nastu-pom, izboriti za svoja prava. U životu je sve moguće, pa i naš nestanak sa ovih prostora, a to je najgore što nam se može desiti. Bojim se da živimo u ideji kako je to nemogu-će, a ništa ne činimo da se to ne desi.

Asocijacija bosanskohercegovačkih studenata u Egiptu je osnovala svoj list, kroz koji ćemo afirmirati naša mišlje-nja, ideje, istraživanja itd. Koji su vaši utisci, te imate li savjete za unapređenje istog? Uzeir Kobilica: Neiskustvo u počecima je uvijek prisut-no, ali se ono vremenom prevazilazi. Vi ste napravili veliki korak samim tim što ste osnovali jedno ovakvo udruženje i što, pored svojih mnogobrojnih obaveza koje imate, a koje ja dobro poznajem, i teške političko-ekonomske si-tuacije na prostoru gdje boravite, istrajavate u njegovoj izradi, redovnom oglašavanju, pisanju kvalitetnih teksto-va, informacija i sl. Mi to u svoje doba nismo uspjeli, a vi jeste, i čestitam vam, i neka vas Allah pomogne. Vrlo važno je da se borimo na svim poljima i na sve dozvoljene načine koji nam se ukažu. Ne zaboravimo Allahove, dž.š., riječi: ,,I reci: Radite, pa će vaš rad vidjeti Allah, Njegov poslanik i vjernici.“ Vi ste mladi i perspektivni i ja ne sum-njam u vaš uspjeh, ako Bog da. Lično mislim da ovaj list idealno uređujete, a eventualni savjeti ili sugestije s moje strane će vam, po potrebi, biti i prezentovani.

Voljeli bismo da na svoj sopstven način, posavjetujete sve studente iz BiH koji studiraju na egipatskim univer-zitetima? Uzeir Kobilica: Traženje korisne nauke je ibadet. Učini-te to temeljito i kvalitetno, jer zgrada sa jakim temeljima odolijeva svim vjetrovima i zemljotresima. Naoružajte se moralom, jer njime osvajamo i srca drugih pridobijamo. Riješimo krizu morala i moralnih uzora, a time ćemo rije-šiti i sve ostalo. Moral nas uzdiže pred Allahom, a i pred ljudima. Budite iskreni borci za svoje mjesto, prava i život.

LIčNA KARTA

Kontakt - [email protected] i godina rođenja - Zenica, 1968. (1388.h.g.)ObrazovanjeDoktor islamskih nauka iz područja tefsira i kur’anskih zna-nosti- 1997-2001. Doktorska disertacija na temu Al-Imām Abū Bakr ar-Rāzī al-Džassās wa manhadžuhu fi at-tafsiīr (Me-todologija tumačenja Kur’ana, studija na primjeru imama Abū Bakra ar-Rāzija al-Džassāsa) registrovana je u maju 1997. godine na Fakultetu islamskih nauka (Usūluddīn) Univerziteta Al-Azhar u Kairu, Odsjek za tefsir i kur’anske znanosti. Disertacija je odbranjena na istom odsjeku, 25. marta 2001, sa najvećom ocjenom (martaba aš-šaraf al-ūlā) i preporukom za njeno publikovanje. Objavljena je u augustu 2001, u izdanju kairske izdavačke kuće Dār as-salām. (ISBN 977-432-012-4, 638 strana, 24 cm)Magistar islamskih nauka iz područja tefsira i kur’anskih znanosti- 1994-1997. Fakultet islamskih nauka Univerziteta Al-Azhar u Kairu, Odsjek za postdiplomski studij tefsira i kur’anskih znanosti. - Tema magistarske radnje: At-Tafsīr bi al-ma’thūr, aha-miyyatuh wa dawābituh – dirāsa tatbīqiyya fi sūra an-Nisā’ (Tradicionalno tumačenje Kur’ana, njegov značaj i postav-ke, primjenjena studija u suri An-Nisā’). Teza je odbranjena u martu 1997. s najvećom ocjenom (mumtāz) a objavljena je u izdanju Dār an-našr li al-džāmi’āt (Univerzitetska zda-nja) u Kairu, 1999. (ISBN 977-316-015-7, 348 strana, 24 cm)1992-1994. Postdiplomski (dvogodišnji) studij na Univerzi-tetu Al-Azhar u Kairu, Odsjek za tefsir i kur’anske znanosti (Qism at-tafsīr wa ‘ulūm al-Qur’ān)1988-1992. Fakultet islamskih nauka Univerziteta Al-Azhar u Kairu, Odsjek za tefsir i kur’anske znanosti (Qism at-tafsīr wa ‘ulūm al-Qur’ān)- Diplomirao sa najvećom ocjenom (mumtaz)1983-1987. Srednja škola, Gazi Husrev-begova medresa, Sarajevo - Za vrijeme školovanja u Medresi stekao zvanje hafiz Kur’ana Radno iskustvo1997-2001. predavač na Islamskoj pedagoškoj akademiji u Zenici (IPA), naučna oblast Tefsir i Kur’anske znanosti1997-2000. gostujući profesor na Islamskoj pedagoškoj akademiji u Bihaću

2002-2007. docent u naučnoj oblasti Tefsir i Kur’anske zna-nost, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici (IPF)Od 2004. godine predaje i Siru (životopis Vjerovjesnika) na Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici2004-2005. stručni spoljnji saradnik na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu na postdiplomskom studiju (Kritika tradi-cionalnog tefsira u savremenim reformatorskim školama)2005-2007. stručni spoljnji saradnik na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu na dodiplomskom studiju (Savremeno tefsirsko mišljenje u arapskom svijetu)2005-2007. gostujući profesor na postiplomskom studiju Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru (Srbija)U decembru 2007. promoviran u zvanje vanrednog profe-sora za naučnu oblast Tefsir i Kur’anske znanosti na Islam-skom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici. (Odluka o promoviranju u ovo zvanje donesena je na 9. sjednici Se-nata Univerziteta u Zenica, 5.12.2007, pod rednim brojem 6, broj odluke: 01-108-321-1094/07-6)Od 2007. u sklopu naučne oblasti Tefsir i Kur’anske znano-sti predaje i Kur’ansku antropologiju, na Odsjeku za socijal-nu pedagogiju2008-2011. u svojstvu gostujućeg profesora predaje Siru (životopis Vjerovjesnika) na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru (Srbija)U martu 2011. izabran od strane Nastavno-naučnog vije-ća Islamskog pedagoškog fakulteta Univerziteta u Zenici za šefa Odsjeka za islamsku vjeronaukuČlanstvo u svjetskim tijelima i asocijacijama- 2005. član Svjetske unije islamskih učenjaka (Inter-national Union for Muslims Scholars / Al-Ittihad al-’alemi li ‘ulama’ al-muslimin) kojom predsjedava prof. dr. šejh Jusuf al-Qaraqawi- 2006. izabran u Vijeće povjerenika (Madžlis al-ume-na’) Svjetske unije islamskih učenjaka, organ koji rukovodi Unijom koja okuplja više hiljada islamskih učenjaka iz ra-znih dijelova svijeta- 2007. član Komisije za pitanja muslimanskih manjina (Ladžnat al-aqaliyyat al-islamiyya) koju je osnovala Svjet-ska unija islamskih učenjaka- 2010. na zasjedanju Generalne skupštine Svjetske unije islamskih učenjaka u Istanbulu (početkom jula 2010.) ponovo izabran u Vijeće povjerenika

LIČNA KARTASafvet (Mustafa) Halilović

piše:REDAKCIJA GLAsNIKA


TEMA BROJA

Allah, dž.š. veli: “A vojske Gospodara tvoga samo On zna.” (sura El-Mudessir, 31 ajet). Riječ ( جنود ) vojske, u ajetu upućuje na općenitost, što znači, kako znanje o količini Allahove vojske, posebnostima stvaranja, broju članova, zaduže-njima i preciznim mudrostima koje se kriju u svakoj navedenoj stvari, pripada samo Allahu Uzvišenom, i niko Mu u tome nije sudionik, tako da niko ne može za njihov broj reći ni da ih ima malo ni mnogo, niti može, i pored toga što ništa o njima ne zna, davati mišljenja i vrijeđati. Bilo je pokušaja određenih skupina da ograniče taj broj, ali njihovi pokušaji su bili bezuspješni, jer nisu mogli argumentirati svoju teoriju. U dvije sahih zbirke, kao i drugim pouzdanim predanjima, navo-di se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao opisujući “El-Bejtul-Ma‘mur”, koji se nalazi u sedmim nebesima: “U nju ulazi svakodnevno se-damdeset hiljada meleka i ne vraćaju se ponovo u nju”. Bilježi hafiz Ebul-Kasim Et-Taberani sa svojim senedom od Džabira bin Abdullaha koji veli: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., veli: ‘Nema na se-dam nebesa ni jednog mjesta koliko jedna stopa ili pedalj ili dlan, a da na njemu nema meleka na kijamu, na sedždi ili na ruku’u. Kada nastupi Kijametski dan svi će kazati: “Slava neka je Tebi i čist si od onoga što Ti pripisuju; mi smo Ti činili istinski ibadet samo stoga što Ti nismo smatrali ravnim nikoga.” Čovjek nije kadar da spozna sve vojske Gospodara, ali svakod-nevno se susreće s tim vojskama, i svjedok je njihovog djelo-vanja. Kao dokaz toga navest ćemo događaj koji se desio 250 godine po hidžri u Bagdadu. Ovaj događaj zabilježio je Abdullah El-Dževheri koji kaže: Među nama je bio jedan imućan čovjek, trgovac, ugledna ličnost. Imao je mnogo djece. Jednog dana, je-dan od njegovih sinova se razbolio. Bolovao je od meningitisa, bolesti za koju nije bilo lijeka u to vrijeme.(Meningitis je bolest koja dovodi do sakupljanja vode između kože i kosti lobanje na glavi, što uzrokuje da se glava neprestano povećava sve dok čo-vjek ne umre). Glava tog dječaka, koji je bolovao od meningitisa, povećala se toliko da je promijenila izgled njegovog lica i uništila

mozak. Uzaludni su bili pokušaji doktora da izliječe ovog dječa-ka. Nakon nekoliko dana pao je u komu. Niko se više nije nadao njegovom ozdravljenju, naprotiv svi su čekali čas kada će preseliti s ovog svijeta. Premjestili su ga u odvojenu sobu a pored njega, svakog dana sjedio bi neko od njegove braće i obavještavao oca o eventualnim promjenama. Tako jednog dana, jedan od njegove braće, sjedeći pored njega ugledao je akrepa kako se spušta niz zid. U to vrijeme, krovovi kuća bili su građeni od grana palmi, pa su se često na tim granama sakupljali akrepi i zmije. Ovaj akrep spustio se sa krova niz zid, došao do kreveta i popeo se na glavu bolesnog dječaka. Brat koji se nalazio pored bolesnog dječaka u tom trenutku, odmakao se od njega . Bojao se da ga akrep ne ubode. Poznato je da akrepi u sebi sadrže otrov koji može dove-sti do smrti čovjeka . Akrep je ubo bolesnog dječaka 12 puta na različita mjesta na glavi, zatim se spustio niz krevet, uspeo uza zid i otišao. Nedugo nakon toga, na mjestima gdje ga je akrep ubo počela je da izlazi krv i gnoj. Krv, gnoj i sukrvica nastavili su da izlaze sve dok mu se glava nije smanjila i vratila u normalno stanje. Nakon toga počeo se uvijati od prevelike boli u stomaku i dobio je veliku temperaturu. Misleći kako su mu ovo zadnji trenutci života, porodica se okupila oko njega u tim posljednjim minutama njegovog ovodunjalučkog života. Sjedili su pored nje-ga sve do sabah-namaza, kada je bolesni dječak iznenada otvorio oči, nasmijao se okupljenoj porodici i pričao s njima. Bolest od koje je bolovao nestala je, a on je ozdravio Allahovom voljom. Zatim je ustao i klanjao s njima sabah-namaz. Subhanallah.Razmišljajući o ovom događaju, mnogi od nas će se začuditi i reći: Subhanallah, lijek ovog dječaka došla je preko akrepa koji usmrćuje svoijm ubodom. Zaista je Allah milostiv prema svojim robovima. Šalje svoje vojske kao ispomoć svojim istinskim robo-vima, kako bi im ulio smirenost u srca i učvrstio njihovo vjerova-nje. Kaže Allah dž.š.: „On uliva smirenost u srca vjernika da bi još više učvrstili vjerovanje koje imaju - a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je.“ (sura El-Feth, 4 ajet).

Sjedili su pored njega sve do sabah-namaza, kada je bolesni dječak iznenada otvorio oči, nasmijao se okupljenoj porodici i pričao s njima. Bolest od koje je bolovao nestala je, a on je ozdravio Allahovom

voljom. Zatim je ustao i klanjao s njima sabah-namaz.

A VOJSKE GOSPODARA TVOGA SAMO ON ZNA

piše:Mersad Muratović

TEMA BROJA

o postavljanju pet osnovnih ciljeva očuvanja ljudske vrste, a to su vjera, život, porijeklo, novac i um“.

Islamski vjerozakon nije obavezao ljude sa onim što će biti na štetu njima ili okolini u kojoj se nalaze , niti da ih prisili na nemoguće , već je cilj postizanje pravde i jednakosti među ljudima kako bi se postigla svrha postojanja i ravnoteža izmedju vjere i svakodnevnog života.Prvi pisani dokument Islamske države u doba Božjeg poslanika na-kon hidžre iz Meke u Medinu, kao prvi glavni grad tadašnje mu-slimanske zajednice, spominje u svojoj „ Sahifi „ ( naziv tadašnjeg pisanog zakona) pravo pripadnicima nebeskih objava slobodu izra-žavanja vjere gdje piše: „ Židovima pripada pravo na njihovu vjeru i imetak „ , Sahifa se sastojala iz 52 ( pedeset i dvije ) stavke , od toga 25 ( dvadeset i pet ) koje se tiču međusobnog odnosa muslimana jednih spram drugih i 27 ( dvadeset i sedam ) stavki u odnosu sa pripadnicima drugih vjera što ukazuje na brigu Islama o očuvanju religijske slobode unutar Islamske države. Također, historijski primjeri nesumljivo svjedoče ustavu o navede-nim ciljevima koji su vijekovima očuvali narode, njihov imetak, čast i vjeru kojoj pripadaju.Zasigurno je svaki od ovih pet ciljeva Islamskog prava cjelina sama za sebe čije vrijednosti su skoro podjednake i usko su vezani za me-đuljudske odnose što ovoj temi daje veliki značaj o njenom prou-čavanju i poznavanju prava jednih kod drugih kako bi očuvali sklad života koji je Kur’anom naređen u sljedećem ajetu : „ I nebesa je podigao i sklad uspostavio, nemojte remetiti sklad „ ( er-rahman 7-8 ) .

U nastavku ćemo, ako Bog da, opširno govoriti o svakoj od spo-menutih cjelina moleći Allaha dželle šanuhu da nam ukaže puteve spasa i obraduje dzennetskim baščama čija su prostranstva koliko nebesa i zemlja, amin.

Stvaranjem ljudskog roda,a sa ciljem obožavanja Jednog Stvoritelja , Allaha dželle šanuhu, kaderom (sudbinom), vec propisanim, Adem ajehi selam I Hava kao prvi čovjek I žena bivaju spušteni na zemlju zbog grijeha koje su počinili okusivši plod sa zabranjenog drveta.Uzvišeni Allah im objavljuje svrhu života na ovome svijetu I pokaza im put koji će ih ponovo vratiti u Džennet u kojem boraviše, shodno tome su I rijeci Uzvišenog : “ I izlazite svi iz Njega, dolazit će vam od mene uputa, pa onaj ko se uputi, za njega straha nema I ni za čim neće tugovati” (el bekara 38 ).Vjekovima I generacijama je dolazila objava od Stvoritelja kako nebi zaboravili svoju svrhu postojanja tako da je svaki poslanik dolazeći svome narodu govorio : “ O narode moj, Allaha obožavajte , vi drugog boga pored Njega nemate “.Dini – Islam je vjera svih Božjih poslanika od Adema do posljednjeg , Muhameda alejhi selam, čiji su ciljevi u svakome dobu bili isti, tako da sve nebeske knjige pozivaju u pet osnovnih ciljeva bez kojih život na zemlji ne moze opstati.Islam podrobno govori o ovoj temi i naziva ju ed-darurijatul- khams ( pet osnovnih ciljeva ).Pet osnovnih ciljeva Islamskog Prava imaju za svrhu očuvanja pet nužnih pora života kako bi ciklus opstanka ljudskog roda opstao, na-ime, to su: 1. um ( el-akl ), 2. porijeklo ( en-neseb ), 3. život (en-nefs ), 4. religija ( ed-din ), 5. imetak ( el-mal).Nazvane su osnovnim ciljevima ili cjelinama, jer sve religije i zakoni su složni o njihovom očuvanju i pravu svakog čovjeka na isto.

Imam Šatibi, rahimehullah, navodi ovaj koncenzus u svojoj knjizi El-muwafekat : “Cijeli je umet složan na tome, čak i sve ostale religije,

Islamski vjerozakon nije obavezao ljude sa onim što će biti na štetu njima ili okolini u kojoj se nalaze, niti da ih prisili na nemoguće , već je cilj postizanje pravde i jednakosti među ljudima kako bi se

postigla svrha postojanja i ravnoteža izmedju vjere i svakodnevnog života.

OSNOVNI CILJEVI ŠERIJATA

(islamskog vjerozakona)piše:hfz.. Almir Kapić, prof.


TEMA BROJA

O mudrostima kur’anske zabrane konzumiranja svinjetine, moguće je vrlo detaljno govoriti, jer Gospodar i Kreator ovog svijeta i svega što je na njemu stvoreno, najbolji Poznavalac istog, ljudima je propisao i zabranio određene stvari, i ostavio im iste dostupne za provjeru i istraži-vanja, kako bi se uvjerili u Njegovu mudrost i veličinu .Kaže Allah, dž.š., u Kur’anu (sura El-Bekare, 173.) o zabrani konzumiranja svinjskog mesa: „On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo.” A u suri (El-En’am, 145.ajet) Allah, dž.š., pojaš-njava razlog zabrane konzumiranja svinjetine, I proglašava svinjsko meso šerijatski nečistim: „Reci: Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja ističe, ili svinjskog mesa, - to je doista pogano - , ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo a ne u Allahovo ime”. Kao potvrdu nadnaravnosti Kur’ana, dali su brojni svjetski naučnici koji su vršili istraživanja na svinjama tj.svinjskom mesu. Ta istraživanja su pokazala da je svinja jedan od najvećih pre-nosilaca zaraza i bolesti, kao da i konzumiranje svinjskog mesa ima svoje psihičko-moralne i tjelesno-zdravstvene posljedice. Neki istraživa-či kažu da u zemljama u kojima se više koristi svinjsko meso, svinja predstavlja simbol seksu-alne raskalašenosti. Svinja je, za razliku od dru-gih životinja, životinja koja nema nikakvog osje-ćaja ljubomore prema svome partneru, tako da ga vrlo lahko prepušta drugim svinjama, i može se reći da čak uživa u tome. Naučno je dokaza-no da osobe koje se hrane svinjetinom popri-maju slične osobine. A od tjelesno-zdravstvenih

posljedica su te, da od svih domaćih životinja, jedino svinja ima zube derače, što je svrstava u red zvijeri, a meso zvijeri zbog svog specifič-nog mirisa veoma rijetko učestvuje u ljudskoj ishrani. Jedino svinja od domaćih životinja jede izmet i u njemu se s uživanjem izležava. Jedina od domaćih životinja jede svoju mladunčad i na-srće na ljudsko potomstvo. Hrani se strvinama, čak i onima u fazi raspadanja, kao hijena. Zbog svog načina života i ishrane, prenosnik je mno-gih zaraznih bolesti. Zbog toga je meso i mast te životinje lošeg kvaliteta, teško za probavu i opasno po zdravlje. Uviđajući sve navedeno, u mnogim razvijenim zemljama Zapada, svinjske prerađevine su u svakodnevnoj upotrebi svede-ne na minimum. U masovnoj su upotrebi samo tamo gdje caruje neznanje i glad. Bolesti koje se prenose putem svinjskog mesa mogu se podije-liti u dvije grupe bolesti: one čiji uzrok je samo svinjsko meso i one bolesti kojima je jedan od uzroka svinjsko meso. Počećemo od bolesti čiji je jedini uzrok upotreba ili ishrana svinjskim mesom: Zaraza glistom zvanom Taenia Solium, čija dužina iznosti od 2 do 3 cantimetra i djeluje slično pijavici. Larva ove gliste, po imenu Cysti-cercus Cellulosic, prenosi se putem ishrane svje-žim ili nedovoljno kuhanim svinjskim mesom ili mozgom. Kod čovjeka izaziva proljev, slab apetit i bol u probavnim organima. Ova vrsta oboljenja je u svijetu dosta raširena, međutim, u islam-skim zemljama se vrlo rijetko nalazi. Jedno drugo oboljenje uzrokuje glista zvana Trichina Spiralis, duga oko 3 do 5 milimetara, i takođe se prenosi putem ishrane svinjskim me-som. Kod čovjeka izaziva pojavu prišteva i čire-va po tijelu, bol u mišićima te otežava disanje, govor i gutanje hrane; ponekad, usljed grčeva

Kao potvrdu nadnaravnosti Kur’ana, dali su brojni svjetski naučnici koji su vršili istraživanja na svinjama tj.svinjskom mesu. Ta istraživanja su pokazala da je svinja jedan od najvećih prenosilaca

zaraza i bolesti, kao da i konzumiranje svinjskog mesa ima svoje psihičko-moralne i tjelesno-zdravs-tvene posljedice.

piše:Muamer MUJARIĆ

MUDROSTI ZABRANE KONZUMIRANJA SVINJETINE

TEMA BROJA

u mišićima koji potpomažu disanje, dovodi do smrti i do danas nije pronađen lijek za takvo sta-nje. Dijagnostika je veoma teška, pošto simpto-mi mogu biti slični simptomima pedeset drugih bolesti. Ova glista, takođe izaziva slabokrvnost, vrtoglavicu i povišenu tjelesnu temperaturu. Ukoliko se nastani u želucu ne postoji nikakav li-jek koji bi je uništio. Jedna glista mjesečno izleže 15000 jaja i u jedom kilogramu svinjskog mesa može da bude oko 4 miliona njenih larvi. Ove pokretne larve mogu napasti skeletne mišiće, mozak, koštanu srž, mrežnjaču oka i pluća. Kod teške zaraze smrt može nastupiti u drugoj sed-mici, a otkrio je engleski naučnik Ser Džejmz Pa-žet 1835. godine. Značajno je primijetiti, da od vremena Božije objave sinovima Israilovim pa do danas, medicinska nauka nije imala nikakav lijek za pacijente sa trihinozom. Treba navesti i to da je svinjsko meso teško probavljivo i da obično izaziva jednu vrstu zatrovanja po imenu botulizam. No, pored ovih postoji i čitav niz obo-ljenja, čiji je jedan od uzroka ishrana svinjskim mesom ili u nekim slučajevima dodir s njim: Proljev sa sukrvicom, čiji je jedan od uzroka pa-razit po imenu Coli Balantidum, a koji se prenosi putem svinjskog mesa. Ako dospije u čovjeka, može uzrokovati ozbiljne kliničke simptome - stvara neizlječivu dizenteriju. Simptomi dizen-terije su strašno oštri i mogu završiti tragično.

Na žalost, do danas ne postoji posebno liječenje za dizenteriju koju uzrokuje Coli Balantidum. Zatim, zarazna žutica koja se prenosi putem vode onečišćene svinjskom, psećom ili mišijom mokračom. Bolest po imenu Erysipelas ili crve-ni vjetar, od koje najčešće oboljevaju mesari, prenosi se putem svinjskog mesa a izražena je u crvenim, oteklim i bolnim flekama po rukama. Kako se svinja hrani svakakvim otpadom i neči-stoćama, čak jede i svoj izmet, njeni probavni organi su pogodno tlo za razvoj raznih parazita i glista koji se dalje putem mesa i mlijeka prenose i na čovjeka. Kukičasti crvići. Mladi crvići ove bo-lesti ulaze u čovjekovu kožu kroz rane ili proba-dajući je. Danas mnoge farme svinja počivaju na tzv. “higijenskim osnovama.” Međutim, rezultat je isti kakaje bio stoljećima ranije. “Sve ovo što smo ovdje naveli predstavlja samo neke od mudrosti Božije zabrane i naučnih taj-ni zbog kojih se svinja smatra nečistom, a njeno meso i mlijeko zabranjenim u ishrani, jer s na-pretkom nauke i medicine napreduju i naša sa-znanja na ovu temu, te dosadašnja saznanja do-voljana su kao razlog da pazimo na našu ishranu, (i pored toga što mi muslimani ne konzumiramo svinjetinu), jer danas mnogi prehrambeni pro-izvodi u sebi sadrže neke svinjske emulgatore koji su isto zabranjeni i štetni.


TEMA BROJA

U ovom broju Glasnika donosimo Vam nešto više o ženi i njenom uljepšavanju, kroz prizmu islama.Naša vjera islam poziva na čistoću, ljepotu, ukrašavanje, te iziskuje od sljedbenika da se brinu o sebi i svom izgledu, te da izbjegavaju sve ono što bi moglo prouzrokovati odboj-nost ili neugodnost kod drugih. Veliki broj kur’anskih ajeta i hadisa potvrđuje rečeno. Riječi Allaha, dž.š.: “O vjernici, lijepo se obucite kada u mesdžid radi namaza krenete.”(El-Earaf,31) Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Allah je lijep i voli ljepotu.” Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, ljudima koji su znojni dolazili na džumu-namaz: “Bilo bi lijepo da se oku-pate...”Riječi Poslanika, s.a.v.s.: “Od ovosvjetskih ukrasa, najdraža mi je žena i miris.”Ako uzmemo u obzir da je žena sklonija ukrašavanju nego muškarac, te da se većina tekstova koji govore o ukraša-vanju odnosi isključivo na žene, neophodno je istaći stvari koje žene rade iz želje da ljepše izgledaju, (ne) znajući da su iste haram i da izazivaju prokletstvo na sebe činjenjem istih. Kako ženama ponestane samopouzdanja, one podu-zimaju neke korake koji su ponekad strogo zabranjeni u na-šoj vjeri islamu. U narednim redovima iznijet ću nekoliko stvari koje su zabranjene, ali unatoč zabrani čine se kao da su pohvalne.Prva stvar koju bih istakla, i o kojoj ću Vam detaljnije pisa-ti u ovom broju Glasnika jeste čupanje obrva. Često puta

žene koje žele stanjiti obrve, znajući da je čupanje haram pronađu drugi put do svog cilja, pa ih recimo briju ili skra-ćuju. Upitan je šejh Usejmin, rahimehullah, o stanjivanju obrva pa je rekao: “Ako se stanjivanje obrva ostvaruje ču-panjem onda je to haram i jedan od velikih grijeha, jer je to nems čijeg počinitelja je Poslanik, s.a.v.s., prokleo. A ako se ostvaruje kraćenjem ili brijanjem, onda je to pokuđeno kod nekih učenjaka, a drugi su to zabranili i smatraju ga nemsom. Ipak, nems nije ograničen samo na čupanje nego obuhvata svako mijenjanje dlaka lica na način koji Allah nije dozvolio. Smatramo da bi žena trebala, ako i kažemo da je kraćenje ili brijanje dozvoljeno, da to ne čini osim ako bi obrve bile jako guste i duge tako da silaze na oči i ometa-ju vid, i u tom slučaju je dozvoljeno ukloniti ono što smeta od obrva.”Tanke obrve, u očima mnogih, daju ljepši izgled lica. Iz tog razloga se na razne načine pokušavaju stanjiti i oblikovati u željeni izgled. To se postiže njihovim djelomičnim ili pot-punim čupanjem kako bi se nakon toga nacrtale obrve. Ču-panje obrva ili njihovo uljepšavanje depilacijom nije zastu-pljeno samo u novijem, našem, vremenu nego je poznato od davnina. Evo jedna predaja koja govori o tome. Bilježi imam Muslim od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, da je re-kao: „Allah je prokleo žene koje tetoviraju i koje traže da im se to radi, žene koje čupaju dlake sa lica i one koje traže da im se to radi i žene koje, želeći da budu ljepše, razdvajaju zube, one koje mijenjaju Allahovo stvaranje.“ Te riječi su doprle do jedne žene iz plemena Benu Esed koja se zvala

piše:Naila DURAKOVIĆ

MUSLIMANKAMUSLIMANKAo l i čenje l j epote

Tanke obrve, u očima mnogih, daju ljepši izgled lica. Iz tog razloga se na razne načine pokušavaju stanjiti i oblikovati u željeni izgled. To se postiže njihovim djelomičnim ili potpunim čupanjem kako bi se nakon toga nacrtale obrve. Čupanje obrva ili njihovo

uljepšavanje depilacijom nije zastupljeno samo u novijem, našem, vremenu nego je poznato od davnina.

TEMA BROJA

Ummu Jakub, a bila je od onih koji uče Kur’an. Rekla je Ibn Mesudu, r.a.: „Čujem da si prokleo žene koje tetoviraju i one koje to traže, one koje traže da im se čupaju obrve i koje razdvajaju zube radi ljepote i tako mijenjaju Allahovo stvaranje!?“ Na to je Abdullah, r.a., rekao: „A zašto da ne proklinjem onog koga je prokleo Allahov Poslanik, s.a.v.s., a to je spomenuto i u Allahovoj knjizi!“ Žena je na to rekla: „Pročitala sam sve što ima između dvije korice mushafa, ali to nisam našla!“ Odgovorio je: „Ako si pročitala našla si! Allah je rekao: “Ono što vam Poslanik da- to uzmite, a ono što vam zabrani-osta-vite!” (El-Hašr, 7). Na to je žena rekla: „Pri-mijetila sam na tvojoj ženi da nešto od toga radi?“ Abdullah na na to reče: „Uđi kod nje i pogledaj!“ Ušla je kod Abdullahove supruge, ali ništa na njoj nije primijetila. Nakon toga je došla Abdullahu i rekla: „Ni-šta nisam vidjela!“ On na to reče: „Da je na njoj bilo tako nešto ne bi bila uz mene!“ (Mu-slim)Iz navedene predaje možemo razumjeti da je čupanje obr-va haram i da je prokleta ona koja to radi bilo da radi ne-kom ili da se njoj radi, a to je prijevod arapskih riječi “nami-se” i “mutenemmise” izvedene iz glagola nemese što znači čupati dlake. Učenjaci su složni da je “nems” spomenut u predaji zabranjen, ali se razilaze oko njegovog tumačenja, u smislu: da li je zabranjeno isključivo čupanje ili se zabra-na odnosi i na brijanje i kraćenje, te da li se zabrana odnosi samo na obrve ili obuhvata i druge dlake lica.Iz zabrane se izuzimaju dlake na licu koje su neprirodne te njihova pojava izobličuje ženu i njen izgled, kao što su brko-vi i brada. Ovu vrstu dlaka je pohvalno otkloniti. Učenjaci koji vide dozvoljenim kraćenje obrva kada postanu duge kako bi izgledale prirodno u pogledu gustoće i dužine, ar-gumentuju svoj stav time da se zabrana odnosi na čupanje koje se razlikuje od kraćenja, kao što se na takav način žena uljepšava za svog muža. Istovremeno time se ne mijenja Allahovo stvaranje nego se obrva samo vraća u svoje pri-

rodno stanje, jer da je u tome mijenjanje stvaranja ne bi bilo dozvoljeno ni šišanje kose. Također često pitanje jeste: “Da li je dozvoljeno čupati obr-ve radi muža, tj. ako on to zatraži od tebe?” Čupanje obrva potječe od nevjernica koje isto čine da bi izgledale ljepše i privlačnije kada izađu napolje, nego u kući, s toga čupanje obrva nije za muža. Poslanik je rekao da je Allah, dž.š., pro-kleo žene koje to čine, te je Njegova naredba da se ostavi haram i mi smo dužni pridržavati se toga. Na ovo pitanje ćemo vrlo jednostavno odgovoriti:

Ženi nije dozvoljeno poslušati muža ako joj naredi da ukloni obr-ve, jer bi time bila ne-pokorna Allahu, dž.š. Nema pokornosti stvo-renju u griješenju pre-ma Stvoritelju. Iz za-brane se može izuzeti slučaj kada obrve, zbog svoje dužine, predstav-ljaju neugodnost za oči, na osnovu šerijat-skog pravila koje glasi: “Šteta se maksimalno uklanja.”Draga sestro musli-manko, zar misliš da si

u stanju napraviti nešto bolje od Allaha. Ne, nisi, i nemoj se zavaravati. Ne tovari na sebe breme koje ne možeš nositi, dodatni grijeh čupanja obrva, zaista, nismo u stanju nositi, pa olakšajmo naš tovar koji grijehom se zove. Allah zaista stvara u najljepšem liku.Drage čitateljke, nadam se da će vam ovih par rečenica upućenih Vama, vjernim čitateljkama našeg lista, nadasve koristiti, da ste pročitale nešto novo, ili barem podsjetile se na nešto što ste već znale, ali možda malo potisnule u zaborav.Toliko za ovaj broj Glasnika, u sljedećem broju nastavljamo, inšallah, sa sličnim temama za Vas.


TEMA BROJA

Ovo pravilo predstavlja jedno od najznačajnijih i najutje-cajnijih pravila u islamskom pravu kome su islamski prav-nici posvetili ogromnu pažnju kroz komentare i detaljno razrađivanje, objašnjavanje istog. Takav pristup ne čudi s obzirom da ovo pravilo reguliše ogroman broj šerijatskih propisa i kako su mnogi učenjaci rekli, predstavlja trećinu znanja i ulazi u više od 70 poglavlja islamskog prava. Sa ha-disom koji je osnova za ovo pravilo, kojeg ćemo spomenuti, imam Buhari započeo je svoju zbirku hadisa, imam Nevevi svoju zbirku od 40 hadisa, a mnogi hadiski učenjaci svoje zbirke i djela. To je indikacija da je mjerilo prihvatanja djela kod Allaha, dž.š., ispravan nijjet i iskrena namjera, jer Allah ne gleda u naše oblike, već u naša srca.

ZNAČENJE PRAVILAPravilo: „Poslovi se prosuđuju prema namjerama“ ukazuje da se pravna norma (hukm) za djelo koje neko uradi, dono-si na osnovu namjere. Djelo će biti prihvatljivo ili odbijeno na osnovu namjere. Počinilac djela će biti nagrađen ili ne na osnovu namjere. Čovjek će snositi pravne posljedice za počinjena djela na osnovu namjere, kao npr. čovjek koji namjerno ubije drugoga snosi šerijatske posljedice, koje su drugačije za nenamjerno ubistvo. Kao što smo u prošlom članku rekli, svako pravilo ima svo-je dokaze i osnove na kojima se bazira. Fundament za ovo pravilo su sljedeći hadisi Poslanika s.a.v.s:

ا لكل امرئ ما نوى ا األعمل بالنيمات، وإنم .إنم„Zaista se djela cijene prema namjerama (nijjetima) i zaista svakome čovjeku pripada ono što je namjerio.“2 من اللميل، فغلبته عينه حتمى يصبح، كتب له ما نوى، من أت فراشه، وهو ينوي أن يقوم فيصل

وكان نومه صدقة عليه من ربه

„Ko ode u postelju sa namjerom da ustane i klanja dio noći, pa ga oči savladaju do jutra, bit će mu upisano ono što je namjerio, a njegovo spavanje je sadaka njegovog Gospoda-ra prema njemu.“3

Djelo pravno sposobnog čovjeka (mukellefa) će biti oka-rakterisano kao dobro ili loše, kao halal ili haram, shodno njegovoj namjeri, a ne shodno krajnjem ishodu, jer ishod djela, po vanjštini ili po našoj procjeni može biti loš, ali je kod Allaha prihvaćen, kako ćemo vidjeti iz hadisa o čovjeku koji je podijelio milostinju kradljivcu, prostitutki i bogatom čovjeku.Lijepa namjera loše ili haram djelo ne čini dobrim i prihvat-ljivim. Isto tako loša namjera lijepo i korisno djelo ne čini dobrim u šerijatskom smislu, iako dotično djelo u očima ljudi može izgledati korisno. Igranje igara na sreću (kladio-nice, loto i sl.) sa namjerom izgradnje opće korisnog objek-ta (džamije, puta, škole, bolnice...) ukoliko dođe do dobit-ka, dotično djelo ne čini dozvoljenim. Ta radnja je šerijatski neprihvatljiva, jer je oprečna jasnim islamskim tekstovima koji zabranjuju takve igre. Dobra namjera u tom slučaju nije mjerodavna. Mjerodavan je tekst Zakonodavca.

NEKI PRIMJERI PROPISA KOJI PROIZLAZE IZ OVOGA PRAVILA:

Ko ne konzumira hranu i piće cijeli dan, od izlaska do za-laska sunca, ne tretira se postačem, ukoliko nije namjerio islamski post. Ko uđe u more ili rijeku da se okupa, a istovremeno je pravno nečist (džunup), ukoliko nije imao nijjet da se očisti prilikom ulaska u vodu, nego mu je cilj bio rashlađivanje, pranje ili zabava, nakon izlaska iz vode i dalje ostaje nečist. Ako je imao nijjet da se očisti onda je čist nakon kupanja. Ko usmjeri oružje da bi spasio osobu od kakve zvijeri koja ga je napala, njegovo djelo se tretira kao dobro djelo bez obzira na ishodište scene.4 Ko usmjeri oružje ka nevinoj osobi da je ubije, međutim promaši i ubije zvijer koja je ga napala, njegovo djelo je loše i podliježe svim šerijatsko-pravnim sankcijama,upravo zato jer se poslovi prosuđuju prema namjerama.

pripremio:Dino MAKsUMIĆ, prof.

Lijepa namjera loše ili haram djelo ne čini dobrim i prihvatljivim. Isto tako loša namjera lijepo i korisno djelo ne čini dobrim u šerijatskom smislu, iako dotično djelo u očima ljudi može izgledati korisno.

PRAVILA ISLAMSKOG PRAVA (II dio)

Poslovi se prosuđuju prema namjerama1

TEMA BROJA

Ko tavafi oko Kabe tražeći izgubljenu stvar, bez nijjeta za tavaf, njegovo djelo se ne ubraja u tavaf.Ko podjeli sadaku, pa kada nastupi vrijeme davanja zekata kaže: onu sadaku smatram kao zekat ili dio zekata, to se ne prihvata, jer je morao prije izdvajanja imetka nijjetom u srcu nedvosmisleno precizirati da daje zekat.Ko bude imao namjeru da klanja određeni namaz, pa kada završi padne u sumnju da li je klanjao obavezni (fard) ili ne-obavezni (nafila) namaz, pravilo je da se ono što je klanjao smatra neobaveznim i klanjat će opet sa nijjetom za fard.Na osnovu primjera može se zaključiti da je namjera (nijjet) šerijatski propis koji se mora imati u srcu da bi djela koja Zakonodavac od nas traži bila ispravna. Osnovni cilj propisivanja nijjeta jeste: Prvo: razlikovanje između vjerskog djela(ibadeta) i običnog djela (adeta).Kupanje ili tuširanje može biti obavezno, kao što je poslije spolnog odnosa, polucije,hajda, a može biti radi rashlađi-vanja. Razlika se pravi nijjetom.Drugo: razlikovanje između samih ibadeta, obaveznih (farz) i neobaveznih (nafila).Ispravna namjera dozvoljena djela (mubah) pretvara u bogoslužje (ibadet). Jelo, piće, rad, odmor, učenje,svaki korak kojeg učinimo, postaje ibadet, ukoliko je učinjen sa namjerom postizanja Allahovog zadovoljstva i približavanja Njemu. U tome smislu možemo posmatrati sljedeće ajete i hadise: Allah dž.š kaže:{ومن يخرج من بيته مهاجرا إل اللمه ورسوله ثمم يدركه الموت فقد وقع أجره عل اللمه}„Ko napusti svoj dom iseljavajući se radi Allaha i Njegovog Poslaniku, pa ga smrt zatekne, njegova nagrada od Allaha je sigurna.“5 Prenosi se da je prethodni ajet objavljen u vezi čovjeka koji je bio bolestan i živio u Mekki. Rekao je svojoj porodici da ga izvedu iz Mekke u Medinu, pa su ga takvog bolesnog nosili u Medinu, ali je umro prije nego što je stigao na odre-dište, pa je objavljen ovaj ajet.6 Poslanik s.a.v.s kaže: „Jedan čovjek je rekao: „Tako mi Allaha, podijelit ću sada milostinju.“ Potom je iznio svo-ju milostinju i stavio je u ruku kradljivca (ne znajući da je kradljivac). Sutradan su ljudi pričali: „Data je milostinja kradljivcu“, a on je rekao: „Allahu, tebi hvala. Tako mi Alla-

ha, opet ću podijeliti milostinju.“ Potom je iznio svoju milo-stinju i stavio je u ruku bludnice (ne znajući da je bludnica). Sutradan su ljudi govorili: „Sinoć je milostinja udijeljena bludnici!“ On je rekao: „Allahu tebi hvala što sam dao mi-lostinju bludnici. Tako mi Allaha, opet ću podijeliti milosti-nju.“ Potom je iznio svoju milostinju i stavio je u ruku boga-tog (ne znajući da je bogat). Sutra su pričali: „Bogatašu je data milostinja!“ On je rekao: „Allahu tebi hvala, dao sam milostinju kradljivcu pa bludnici zatim bogatašu.“Kasnije mu je (u snu) rečeno: „ Što se tiče tvoje milostinje kradljivcu, možda će ga ona odvratiti od krađe. Što se tiče prostitutke, možda će je ona spasiti od prostitucije. A što se tiče bogataša, možda će on početi dijeliti milostinju od onoga što mu je Allah dao.“ 7Također se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko bude tražio znanje da bi se nadmetao sa učenjacima, raspravljao sa neznalicama ili da bi srca ljudi sebi privukao, taj ide u vatru.“ 8فهاء، أو ليقبل أفئدة النماس إليه فإل النمار من ابتغى العلم ليباهي به العلمء، أو ياري به الس

Čovjek može da nesvjesno ili iz koristoljublja učestvuje u djelima pojedinaca ili grupe koja ima nečistu namjeru, ali on kao pojedinac ne dijelu istu namjeru. Ta njegova namjera koja se razlikuje od namjere pokvarenjaka može biti razlogom njegovog spasa na budućem svijetu, kao što je došlo u sljedećem hadisu, gdje Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Neka vojska će krenuti u pohod na Kabu, pa kada budu na otvorenom pustinjskom prostoru, bit će utjerani u zemlju od prvog do posljednjeg.“ Aiša reče: „Allahov Poslaniče, kako će bit utjerani u zemlju od prvog do posljednjeg, a među njima su trgovci i ljudi koji nisu od njih?“ Poslanik reče: „Bit će utjerani u zemlju od prvog do posljednjeg, pa će biti oživljeni prema namjerama.“ 9

لهم وآخرهم» قالت:» يغزو جيش الكعبة، فإذا كانوا ببيداء من األرض، يخسف بأوملهم وآخرهم، وفيهم أسواقهم، ومن ليس منهم؟ قال: قلت: يا رسول اللمه، كيف يخسف بأوم

لهم وآخرهم، ثمم يبعثون عل نيماتهم »»يخسف بأوم

Nijjet je zaista lijepa stvar u našoj vjeri, ali istovremeno i neizmjerno važna za ispravnost dijela. Navedene činjenice obavezuje muslimane i muslimanke da svoja djela okite li-jepim i iskrenim nijjetima, kako bi njihov trud bio primljen i nagrađen. Molim Allaha da nijjeti naših dijela budu usmje-reni isključivo ka Allahovom zadovoljstvu.

________________________________________________________________ 1 - Riječi namjera i nijjet spomenute u ovom tekstu više puta imaju isto značenje. 2 - Vjerodostojna predaja, prenosi je šest imama u svojim zbirkama. 3 - Vjerodostojna predaja, prenosi je Ebu Davud, br.1344. 4 - U slučaju da greškom ubije osobu sa nijetom ubijanja zvijeri, u islamskom pravu takva situacija ne oslobađa plaćanja krvarine ili iskupa, koji su precizirani u 92. ajetu sure En-Nisa, iako je čist od grijeha pred Allahom, jer nije imao namjeru ubistva. 5 - Sura En-Nisa, 100. 6 - Es-Sahih el-musned min esbab en-nuzul, 1/77. 7 - Vjerodostojna predaja, Buharija, br.1421, 8 - Vjerodostojna predaja, Šuabul Iman, br. 1636, Sahih džami sagir, br. 5930. 9 - Vjerodostojna predaja, Buharija


TEMA BROJA

Dvije glavne teze koje se vežu za savremeno muslimansko društvo jesu kakvo je ono u trenutnom stanju i kakvo uistinu treba da bude. Nažalost ono prvo nanosi štetu ovom drugom, jer muslimansko društvo, u onom obliku vladavine i uređenja kako to pravda od nas zahtjeva i kakvo je bilo u vrijeme Posla-nika, s.a.v.s., se uveliko razlikuje od današnjeg muslimanskog društva. Namjerno sam upotrijebio riječ pravda, misleći njo-me na Šerijat kao Božansku riječ, jer ljudi žive u suviše nepra-vednom svijetu i mislim da im u ovom kontekstu spomenu-ta riječ više imponira nego Šerijat, iako su ustvari sinonimi. Bitno je ovdje da razlučimo dvije stvari: islam kao Božanski sistem i način života koji je nepogriješiv, i neke muslimane koji su pogriješivi kao i svi ljudi i narodi i koji islamu, nažalost, svojim načinom života ili nekim postupcima daju negativnu reputaciju. Zato ako želimo nešto upoznati ili donositi sud o nečemu, onda uvijek treba da prvenstveno gledamo u izvor, a to je islam, jer je on savršen, a sve ostalo nije. Zamislite kada bi na osnovu Hitlera prosuđivali sve Njemce ili na osnovu Sta-ljina sve Ruse!? Ovo je prvo pravilo koje bi trebali imati na umu svi koji dolaze u dodir sa islamom, bez obzira da li to bilo sa naučne strane, vjerske, s ciljem njegovog skrnavljenja ili neke druge strane (prvenstveno misleći na Zapad). Nema islam ništa zajedničko sa terorističkim i nazadnim islamom ka-kvim se pokušava nametnuti kroz medije! Nema islam ništa zajedničko sa velikim postotkom nepismenosti u musliman-skim društvima, niti sa postupcima određenih ljudi, npr. po-stupak onoga koji na autoputu iz auta izbaci prljavu vreću sa ostacima hrane, niti sa postupkom onoga koji ne shvata da preciznost i dosljednost u vremenu predstavlja važnu kariku u sveopćem životu zajednice, pa kada treba doći u 5h, on se pojavi u 6h. I ne bi bio problem da je to izuzetak, nego je pro-blem kada je to ustaljena praksa. Niti sa postupkom „tijesno pokrivene“ djevojke kojoj komadić uha viri ispod mahrame, a na kojem ponosno visi zlatna naušnica. Nema islam ništa zajedničko sa nekim mojim ličnim postupcima... I tako u sva-

kom muslimanskom i nemuslimanskom društvu i zajednici ima dosta stvari i određenih postupaka koji nemaju ništa za-jedničko sa islamom kao univerzalnim savršenstvom. Dosta je napisano na temu uzroka naše trenutne stagnacije, ali to se više svodilo na definiranje problema i nuđenje riješenja, naža-lost bez primjene istog. Tako imam osjećaj da se sami vrtimo u krug ponavljajući istu priču, bez primjene onoga što nam hitno treba, a to je panislamistički duh koji u prvi plan stavlja našu težnju za samopoboljšanjem i usavršavanjem islamskog načina života. Brzo čovjek nauči da je smisao života u usavr-šavanju, u stalnom pomjeranju svojih vlastitih granica, kako duhovnih, umnih, tako i onih materijalnih. Nepomjeranje tih granica znači ostajanje na jednoj konstanti, tj. stagnaciji. Mi ne pomjeramo naše vlastite granice i zbog toga stagniramo! To znači na kraju vrijeđanje samog sebe, spuštanje na niži nivo, nevjerovanje u sebe. Islam nije neko određeno stanje niti određeni postupak koje čovjek treba postići i na tome ostati i zadovoljiti se. Ne, jer bi onda značilo da je islam mo-noton i ograničen u smislu djelovanja a on to nije! islam je puno više, on je konstantna borba i herojstvo s ciljem usavrša-vanja. Shodno tome zaključujemo da je islam napredak. Npr.nemoguća je konstantna i potpuna koncentracija u namazu, ali ono što je moguće i što se traži od nas jeste rad na tome da poboljšavamo našu koncentraciju, kakva god ona bila, a pogotovo ako je slaba. Napredak kojeg islam traži u životu je potpuni napredak, duhovni, materijalni, kulturni, dunjalučki, ahiretski itd. I on sve ovo objedinjuje u jednu harmoniju. Bit-no je spomenuti da je islam napredak, kako u ciljevima tako i u sredstvima. On pazi da sredstva budu čista u istoj mjeri koliko to pazi i kod ciljeva, i zbog toga ne prihvatamo Maki-javeljijevu maksimu da cilj opravdava sredstvo. Jedno od najvećih razočarenja jeste čovjekova spoznaja o neiskorište-nosti njegovog ogromnog umnog i duhovnog potencijala koji se krije iza nesavladanih tehnika razmišljanja i isto tako spo-znaja o zapuštenoj duši koja se predala korovu pesimizma i

piše:samir HAsKIĆ

Tako imam osjećaj da se sami vrtimo u krug ponavljajući istu priču, bez primjene onoga što nam hitno treba, a to je panislamistički duh koji u prvi plan stavlja našu težnju za samopoboljšanjem i

usavršavanjem islamskog načina života.

SAVREMENO MUSLIMANSKO DRUŠTVO I IDEJA PANISLAMIZMA

TEMA BROJA

indiferentnosti. Evidentno je da su se u zadnjih par stoljeća ambicije muslimana svele na osnovne životne potrebe i „kile-kale“ verziju, tj. puko citiranje ajeta, hadisa i govora učenjaka i njihovo hifzanje (bukvalno učenje napamet) bez vlastitog sa-mopromišljanja istog. A iza toga se ustvari krije nerazvijenost vlastite misli. I siguran sam, a i vrijeme je dokazalo, da ovakve generacije najvećim dijelom zbog uskogrudnog razmišljanja i bigotizma nemaju moć oblikovanja muslimanskog društva. Islam sa ovakvim generacijama sljedbenika koji su iskreni u svojim namjerama, ali bukvalni u shvatanjima i grubi na dje-lima, ne može da odigra svoju ulogu niti da bude alternativa savremenoj civilizaciji. Zasićeni ovakvim načinom shvatanja i prezentiranja islama, krajem xx st. se pojavila generacija koja zastupa i provodi tzv. “moderni islam“, pa bi čovjek pomislio da je islam staromodan pa ga treba modernizirati. Sljedbenici ove generacije su u islam unijeli mnoge novotarije i islamizi-rali su mnoga zapadnjačka poimanja i vrijednosti, iako su u suprotnosti islamu. Također islam sa ovakvim generacijama koje su neuke u osnovama vjere, ne nudi pravu alternativu savremenoj civilizaciji. Jedna od glavnih razlika između za-padnjačkog i muslimanskog društva je u tome što oni imaju jednu misiju a mi dvije. Kada uzmemo u obzir da su oni svoje društvo izgradili daleko od Božanske objave, i da su vjeru u potpunosti isključili iz sistema izgradnje države i društva, doći

ćemo do zaključka da im je jedina misija dunjalučka misija tj. materijalistička, i oni su toga svjesni. Sve svoje napore su u nju uložili i još ulažu, i moramo priznati da su oni svoj zada-tak obavili! Međutim, mi kao muslimansko društvo imamo dvije misije i samim time teži zadatak. Imamo dunjalučku i ahiretsku misiju. U dunjalučkoj smo definitivno podbacili a za ahiretsku Allah, s.v.t., sudi. Islam znači izvršavanje dunjaluč-ke i ahiretske misije zajedno, one su nerazdvojive i čine kom-paktnu cjelinu. Ako jedan dio zadatka fali, to nije kompletan islam i to nije islam kojeg Uzvišeni Allah od nas traži. Postavlja se onda pitanje kakav islam ima moć oblikovanja musliman-skog društva?! Svi ćemo naravno reći (što uistinu i jeste), da je to islam definiran Kur’anom, Sunnetom Poslanika, s.a.v.s., i praksom prvih generacija muslimana (ashabi, tabi’ini, etba’u tabi’ini), međutim evidentno je da još nismo pronašli način njegove pravilne primjene. Teoretski dio znamo, ali praktični ne znamo! Ono što je itekako zanimljivo je da svaka grupacija tvrdi da je baš njihov način shvatanja islama onaj pravi kako se nalaže u Kur’anu, Sunnetu i ostalim izvorima Šerijata. I dok oni tako, svako na svoju stranu tumače islam, muslimanskim društvima i dalje vlada nepismenost, dobrim dijelom aristo-kratija, intelektualna indiferentnost, veliki socijalni problemi, a onaj pravi islam koji smo davno zagubili, sasvim nedužno čeka da ponovo bude pronađen!


TEMA BROJA

Sira, odnosno životopis Muhammeda ,a.s., je jedna od najvažnijih i najčasnijih vjerskih nauka. Tema sire kao nauke jeste proučavanje bića, od-nosno ličnosti Muhammeda ,a.s., njegovih ka-rakternih osobenosti i specifičnosti, kao i njegov život u potpunosti. Želja Allaha, dž.š., je bila da učini sudbinu Svog miljenika i Pečata poslanika, a.s., lijepim primjerom i savršenim uzorom za sve ljude. Kako kaže Allah dz.š. u Kur’anu: “Vi u Alla-hovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi i onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” (El – Ahzab, 21) Tako da ne postoji u svijetu pokret ili događaj, a da Poslanik, a.s., nije idealan primjer u tome. Pa je tako Muhammed, a.s., bio jetim koji je odgajao, nepismen čovjek koji je poučavao, hrabri borac koji je obuvao svoje supruge.

Kroz serijal radova pokušat ćemo objasniti značaj najčasnijeg stvorenja za čovječanstvo, te kako pri-mjere iz životopisa Muhammeda,a.s., slijediti u praktičnom životu nas, njegovih sljedbenika. Za siru Muhammeda ,a.s., mozemo reći da je po-čela stvaranjem Adema ,a.s.,, te da će vječno ži-vjeti, odnosno da je počela Misakom (Ugovorom o vjerovanju u Allaha i Muhammeda, ,a.s., kao Njegovog poslanika) u Ezelu i da će slijeđenjem primjera iz pomno čuvanih hadiskih zbirki sira po-slanika živjeti do kraja svijeta.

Naš rad ćemo podijeliti na tri dijela:

1. El-mubeširat - Predznaci o dolasku Pečata po-slanika, a.s., prije njegovog rođenja2. Život Poslanika ,a.s., od rođenja do poslanstva3. Period poslanstva i preseljenje na Ahiret

1.El-Mubeširat - Nagovještaji dolaska Muhammeda,a.s.Kao što smo ranije pomenuli, životopis Mu-hammeda, a.s., je počeo još u Ezelu, odnosno ugovorom između Allaha, dž.š., i Ademovog, a.s., potomstva da svjedoče da nema drugog Boga sem Allaha, te da je Muhammed, a.s., kao pečat poslanika, Njegov rob i poslanik. U ovom prvom dijelu serijala životopisa Mu-hammeda ,a.s., ćemo pokušati objasniti kako je Allah, dž.š., jos od stvaranja ljudskog roda nagovijestio dolazak Muhammeda ,a.s., i vezi-vao vjerovanje u Allaha dž.š. s vjerovanjem u Muhammeda,a.s., kao Njegovog zadnjeg poslani-ka svim svjetovima. Odnosno u ovom dijelu ćemo pokušati priložiti sve predznake i nagovještaje o dolasku Muhammeda ,a.s.,, kao iščekivanog po-slanika od pojave Adema ,a.s., pa do rođenja Mu-hammeda ,a.s., Prvi od tih nagovještaja jeste Ugo-vor (misak) o vjerovanju u Allaha dž.š. i poslanika ,a.s., prije stvaranja ljudi u materijalnom obliku.

1.1 Misak o šehadetu - Ugovor o vjerovanjuBez obzira na mjesto i vrijeme, u historiji ljudskog roda nije postojao narod, a da im Allah nije posalo

piše:Muhamed MAKIĆ

Bez obzira na mjesto i vrijeme, u historiji ljudskog roda nije postojao narod, a da im Al-lah nije posalo vjerovjesnika ili poslanika da ih opominje i upućuje na pravi put…

S I R AŽivotopis Muhammeda, a.s.

TEMA BROJA

vjerovjesnika ili poslanika da ih opominje i upu-ćuje na pravi put, odnosno u tevhid - apsolutni monoteizam. “ Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu se klanjajte a kumira (taguta) se klonite!” ( En-Nahl, 36)

Upravo je tevhid bio osnovnim razlogom slanja poslanika ljudskom rodu, odnosno da opominju ljude na Ugovor koji su sklopili s Allahom, dž.š., još u nematerijalom svijetu, kada su sve ljudske duše priznale Allaha za gospodara svjetova, što je ujedno i prvi Ugovor Allaha s čitavim ljudskim rodom. “I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da po-svjedoče protiv sebe: Zar Ja nisam Gospodar Vaš? -oni su odgovorili: Jesi, mi svjedočimo!- i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: Mi o ovome ni-smo ništa znali.” (El-A’raf, 172)

Drugi ugovor je bio misak Allaha sa Svojim vjero-vjesnicima, dok su još uvijek bili samo bestjelesne duše, kada je Allah od njih zatražio da posvjedo-če da je Muhammed,a.s., Allahov poslanik, te da će ga pomagati kao Pečata poslanika i da će oba-vjestiti svoj narod o njegovom dolasku i obavezi vjerovanja u njega i njegov šerijat, ako se pojavi u njihovom vremenu. Pored toga Allah ih zaklinje tim ugovorom, te opominje i prijeti onima koji ga budu negirali ili odbacivali. “Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao - obavezu uzeo: Kad vam, po-slije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete? - Oni su odgovora-

li: Pristajemo! - Budite, onda, svjedoci - rekao bi On - i Ja ću s vama svjedočiti. A oni koji i poslije toga glavu okrenu, oni su doista nevjernici.” ( Ali ‘Imran, 81-82)

Treći ugovor je misak Allaha, dž.š., sa Muhamme-dom ,a.s., u kojem traži od Muhammeda ,a.s., da vjeruje u sve vjerovjesnike i poslanike koji su ga prethodili, te da potvrdi istinitost svega onog što im je objavljeno od Allaha. “Reci: Mi vjerujemo u Allaha i u ono sto je objav-ljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima - od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među nji-ma ne pravimo i mi se samo njemu iskreno klanja-mo.” ( Ali ‘Imran, 84)

Četvrti i posljednji ugovor je misak između Allaha i svih Njegovih poslanika koji je sklopljen nakon što su poslani svojim narodima i što su već poslali vjerovjesnici i poslanici u kojima se svi oni oba-vezuju na uspostavljanje Allahove vjere i izvršava-nje misije poslanstva, te međusobnom slaganju i potpomaganju. Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musa’a i od Isa’a, sina Merjemina smo čvrst zavjet uzeli.” (El-Ahzab, 7)

Iz ovih misaka možemo zaključiti da je ličnost Mu-hammeda ,a.s., kao pečata poslanika, stara koliko i sam ljudski rod, te da samo uslovljavanje vjero-vanja u Allaha vjerovanjem u Muhammeda ,a.s., i obaveza njegovog pomaganja, izražava izrazitu važnost iščekivanog poslanika za čitav ljudski rod, pa čak i više, jer kako Allah, dž.š., kaze: Nismo te poslali osim kao milost svjetovima! “


PREDsTAVLJANJE KNJIGE

Teško je govoriti o ovoj knjizi, a da se ne spome-ne Hantingtonova teza o sukobu civilizacija. Ja se uvijek priklanjam mišljenju da je dijalog moguć, jer, zaboga, čak će ga i džehennemlije i dženne-tlije moći voditi. Nemam namjeru da osporavam Hantingtonovu tezu, jer iako mi nije logična, ne-mam dovoljno znanja, a na osnovu njega ni argu-menata kojima bih pobila i najvatrenije njegove pobornike, niti se razumijem dovoljno u svjetsku politiku. Ipak, reći ću samo nešto. Hantington je koristio definiciju civilizacije prema kojoj je religi-ja najbitnija odrednica jedne civilizacije. To onda znači da bi u životima ljudi koji pripadaju određe-noj civilizaciji veliku ulogu trebala imati sveta knji-ga - pisani autoritet njihove religije. A sumnjam da ti pisani autoriteti pozivaju na sukobe, mržnju i neprijateljstvo prema drugima samo zato što su drugačiji. Međutim, ti sukobi postoje i Hantington ima pravo kad ukazuje na njih. Ali postoji razlika između onoga kakve stvari jesu i onoga kakve stvari trebaju biti. Čak i ako se složimo sa Hantin-gtonom i pretpostavimo da sukobi nastaju zbog toga što razlike u kulturi i religiji stvaraju razlike u političkim pitanjima, to ne znači da religije nalažu te sukobe. To samo znači da se ljudi ne pridržava-ju normi i da ne poštuju svoju religiju. Ne mogu se sukobi pripisivati religiji - ljudi su krivi za su-kobe, ljudi koji ne slijede osnovna moralna nače-la, nebitno koji je izvor tih načela. Šta zajedničko imam ja sa ljudima koji bacaju smeće u Miljacku ili

sa momkom koji ispisuje grafite po crkvama? On nosi muslimansko ime i kaže da vjeruje u Boga. Mi pripadamo jednoj - islamskoj civilizaciji. Molim da me izbrišu sa popisa islamske civilizacije, ako sam sa ovakvim ljudima a neka me stave među civili-zirane ljude Sibira, Njemačke, Afrike, Aljaske. To nikako ne znači da ja nisam ponosna na islamsku civilizaciju i na svoju pripadnost njoj ( čak se mo-ram još više potruditi da opravdam tu pripadnost ), ali jednostavno - u svakoj civilizaciji postoje civi-lizirani i necivilizirani ljudi. I kad se desi bilo kakav sukob, bilo gdje u svijetu, onda to nije zbog ne-pomirljivih razlika među religijama, već zato što taj sukob iniciraju necivilizirani ljudi. A kad se desi bilo koji dijalog, onda taj dijalog vode civilizirani pripadnici civilizacija. Hrvatski sinonim za civiliza-ciju je uljudba; bio mi je smiješan i zapravo, još uvijek je, ali sad mi ukazuje na to da je rođenje tek početak procesa zvanog „postati čovjekom“, a taj proces je i duži i teži od izgradnje svega onog što čini materijalni dio civilizacije. Knjiga „Dijalog civilizacija“ je svojevrsni vreme-plov koji, između ostalog, pokazuje kako svakog čovjeka od davnih vremena do danas muče ista pitanja. U toj „intelektualnoj povijesti“ stvarane su različite ideje, teorije, i svaka nova se naslanja-la i bivala inspirisana onom prethodnom bilo da ju je dalje promovisala, djelimično mijenjala pri-lagođavajući je novom vremenu ili je pak nasta-jala teorija koja je potpuno negirala prethodnu.

Knjiga „Dijalog civilizacija“ je svojevrsni vremeplov koji, između ostalog, pokazuje kako svakog čovjeka od davnih vremena do danas muče ista pitanja.

piše:sedina HAsKIĆ

DIJALOG CIVILIZACIJA (B.Jill Caroll)


Bez obzira na to što su određeni pogledi na svijet bili zloupotrebljavani, tako što su od njih nastaja-le ideologije koje su unazađivale društva, sva ova akumulacija filozofskih, socioloških i svih drugih promišljanja je korisna i pomogla je čovječanstvu da se kreće prema progresu. Ipak, Gulenu je naj-veća inspiracija bio Kur’an u kojem nalazi temelj za sve svoje tvrdnje. I tako, na osnovu Kur’ana i koristeći se svojim razumom, dolazi do istih od-govora kao i Kant, Platon, Konfucije, Mil i Sartr. Od Platona do Sartra odgovarano je na ovih pet pitanja ( pitanje o inherentnoj ljudskoj vrijedno-sti, o slobodi, o ljudskom idealu, o obrazovanju i o odgovornosti – pitanja koja se razmatraju u knji-zi ), a jedan čovjek je na njih odgovorio za jedan prosječan životni vijek. I dobili su slične ili barem pomirljive odgovore.Kant je posvetio sebe za dobrobit čovječanstva, a ipak danas kritikuju njegov kategorički imperativ. Po kategoričkom imperativu u svakom trenutku, bez obzira na okolnosti čovjek mora govoriti isti-nu, jer jedino istina, a ne laž, može postati univer-zalno pravilo. Pa tako, ako me, naprimjer, ubica pita gdje su mi roditelji, dužna sam reći istinu, ako ne mogu izbjeći odgovor. On u svojoj etici nije dao prihvatljivo rješenje za sukob dvije dužnosti : duž-nosti da se govori istina i dužnosti da se pomogne sebi ili drugome u nevolji. A Allah, dž. š., je riješio tu dilemu, i to u korist čovjeka : dozvolio mu je da slaže ako je život u pitanju. Po Kantu, ne smije-mo slagati da bismo spasili svoj život, a sve kako ne bismo povrijedili principe morala, a Gospodar

Kantov dozvoljava čak i da negiramo najveću Isti-nu, Istinu da vjerujemo u Njega ako ćemo se tako spasiti. Kant želi da žrtvujemo život zbog morala, a Allah dž.š. to ne želi ni kad je On, Uzvišeni u pita-nju! Kant žrtvuje čovjeka radi istine, a Allah Istinu o Sebi radi čovjeka! Žao mi je, Imanuele, ako nisi osjetio tu ljubav. Inherentan znači svojstven nečem. Izraz inheren-tna ljudska vrijednost znači da je čovjek vrijedan sam po sebi, da ta vrijednost nije nešto što se može steći, kupiti, naučiti ili zaslužiti, ona je jed-nostavno svojstvena čovjeku. Po Kantu, čovjek ustanovljuje moralni zakon, a takvo biće koje ra-zvija principe vrijednosti, samo po sebi je vrijed-nost. Po Gulenu, čovjekova vrijednost se ogleda prije svega u tome što je on jedini u stanju da in-terpretira Knjigu Univerzuma i spoznaje svog Gos-podara. Zašto je ovo uopšte bitno? Bitno je zato što ovaj stav barem u teoriji brani da se mala beba zakopa živa samo zato što je djevojčica; bitno je zato što, barem u teoriji brani da se prave kaste u društvu na osnovu toga koji posao ljudi obavljaju i koliko novca imaju. Bitno je zato što nije važno koliki je moj IQ, jesam li autist, šizofreničar ili ne-pokretna osoba, crna, bijela, ili mi madež pokriva desni obraz. Ja sam Vrijednost, moj Gospodar je odvojio jedan trenutak beskonačnosti da bi me stvorio, i taj trenutak je samo moj, njega mi niko ne može oduzeti.(Ovdje je obuhvaćeno samo prvo poglavlje : „Gu-len i Kant o inherentnoj ljudskoj vrijednosti i mo-ralnom dignitetu“ .)



Mnogi od nas svoje slobodno vrijeme provode čitajući neku knjigu. Ali često nam se desi da ne znamo šta „uzeti u ruke“ i koja knjiga će nas naj-bolje odmoriti, a u isto vrijeme da se okoristimo od nje.Postoje knjige koje su nam promijenile razmišlja-nje i pogled na svijet, a siguran sam da svako od nas ima neku knjigu kojoj se uvijek vraća i svaki put je sa velikim zanimanjem čita.Knjigu koju u ovom broju preporu-čujem je “Put u Mekku”, velikog islamskog mislioca i sigurno najpo-znatijeg konvertita u prošlom sto-ljeću Muhammeda Asada. Rođen 2. jula 1900. u Poljskoj (koja je u to vrijeme bila u sastavu Habzburške monarhije) od oba roditelja Jevre-ja. Preći će na islam na Arabijskom poluotoku 1926. nakon posjete Palestini. Radeći kao novinar za jedan bečki list, a na poziv svog daidže, ranih dvadesetih je posje-tio Palestinu, tamo je upoznao i odbio ideju cionizma i Izraela pro-tiv koje je pisao do kraja života.Svoj duhovni put u islam prof. Asad je slikovito opisao u jednom od najčitanijih savremenih islamskih djela „Put u Mekku“ (objav-ljeno 1953).Svako putovanje predstavlja novo saznanje o tom mjestu, njegovoj kulturi, narodu, ljepotama pri-rode. Asad ne samo da opisuje jedan narod, jed-no mjesto, nego mnogo više od toga. Od života

kraljeva do običnog beduina, život u dvorcu do postelje u pustinjskom šatoru, od mnoštva hra-ne do gladovanja danima, od nevjerovanja do vjerovanja, od života u pakistanskim brdima do pustinjskih prostranstava u Arabiji.Uz Allahovu pomoć nadam se da će vam biti li-jepo druženje uz Muhammeda Asada i njegov „Put u Mekku“. U prilog vam dajem dva citata od

mnoštvo njih koji su na mene ostavili utisak.“…Zejd pokazuje i skrećem po-gled na blijedu nepravilnu stazu što ide preko neba od jednog horizonta do drugog. Nazvali bi-ste je Mliječni put, ali beduini u svojoj pustinjskoj mudosti zna-ju da je to samo trag nebeskog ovna koji je poslat Ibrahimu kada je, u pokornosti Bogu i u očajavanju svoga srca, podigao nož da žrtvuje svog prvorođe-nog sina. Putanja ova ostala je vidljiva na nebesima za vječna vremena, simbol milosti i bla-goslova. Sjećanje na spasenje da ukloni bol jednog ljudskog

srca i utjeha onima koji će kasnije doći, onima koji su usamljeni ili izgubljeni i onima koji posr-ću, uplakani i očajni kroz divljinu svojih vlastitih života…”“...Voda koja stoji nepokretna postaje ustajala i smrdljiva. Idemo - neka voda teče dok ne postane bistra…”

Svako putovanje predstavlja novo saznanje o tom mjestu, njegovoj kulturi, narodu, ljepotama prirode. Asad ne samo da opisuje jedan narod, jedno mjesto, nego mnogo više od toga. Od života kraljeva do običnog beduina, život u dvorcu do postelje u pustinjskom šatoru, od mnoštva hrane do gladovanja

danima, od nevjerovanja do vjerovanja...

PUT U MEKKU

Pripremio:Enes HUJDUR

HUTBA

Braćo i sestre u islamu! Danas 16. rebiu-l-ahira 1433.H., 09. marta 2012. godine, hutbu sam naslovio sa U isla-mu je za ženu svaki dan, Dan žena. Juče je braćo i sestre bio međunarodni praznik „8. mart – Dan žena“, koji se obilježava u svijetu, pa čak i muslimanskom, a isti je za ženu više poniženje, nego istinski njen dan. Allah, sub-hanehu ve te’ala, je ženi u islamu dao časnu dužnost majke i one koja odgaja djecu i u nju je usadio posebnu ljubav, koja nije svojstvena drugim stvorenjima, tako da je ona primjer ljubavi, topline i požrtvovanosti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je za djecu koja postupaju li-jepo prema svojim majkama obećao džennet, riječima: „Džennet je pod njenim (majčinim) stopalima“. Islam je ženi dao pravo na privatnu imovinu, bez njene obaveze izdržavanja porodice, što je dužnost muža, oslobodio je ženu džemata, tako da žena kada klanja u svojoj kući ima nagradu džemata, oslobodio je obaveze džihada, tako da kada žena čuva svoju čast, imetak i odgaja djecu, dok joj je muž u džihadu, ona sa njim dijeli sevab za to, ona ima pravo da joj muž za dojenje djeteta obezbijedi do-jilju, ima svoje zagarantovano pravo u nasljedstvu, ima pravo na mehr i s njime raspolagati kako želi i td.Podsjećam sebe i vas na 14. ajet Sure Lukman, u kojem

Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svo-jim! Meni je povratak.Majka po islamu ima prednost i nad babom i to ne jed-nom, već tri puta, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Buharija:Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Došao je čovjek kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: “Allahov Poslaniče, ko je najpreči da lijepo prema nje-mu postupam?” Reče: “Tvoja majka.” Upita: “Zatim ko?” Reče: “Tvoja majka.” Upita: “Zatim ko?” Reče: “Tvoja majka.” Upita: “Zatim ko?” Reče: “Tvoj babo.” (Buharija)Dijete je dužno da lijepo postupa prema svojim roditelji-ma, pa makar oni bili i nemuslimani.Na drugoj strani Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava da lijepo postupamo prema svojim ženama, pa u hadisu koji bilježi imam Tirmizija stoji:Prenosi majka mu’mina, Aiša, radijallahu anha: „Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Najbolji od vas je onaj koji je najbolji prema svojim ženama, a ja sam najbolji od vas prema mojim ženama!“ (Tirmizija)

Islam je odredio veliko počasno mjesto ženi, i žena muslimanka tokom cijele godine ima svoje dane u kojima je poštovana i u kojima uživa sva svoja prava. Kao muslimani, ako za to imamo mogućnost,

cvijeće možemo donositi svaki dan našim majkama, suprugama, kćerima i snahama i tako im ukazivati našu pažnju.

U islamu je za ženu svaki dan, dan žena

piše:Nezim ef. HALILOVIĆ - MUDERRIs, prof.


HUTBA

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obećava džennet onome ko lijepo odgoji tri kćerke:Prenosi Ukbe ibn Amir, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Ko bude imao tri kće-ri, pa bude strpljiv sa njima i bude ih hranio, pojio i obla-čio od svoga truda, biće mu zastor od vatre na Sudnjem danu!“ (Bejhekija)U drugoj predaji stoji da će takvu nagradu postići i onaj ko odgoji dvije kćerke, pa i onaj ko odgoji jednu kćerku.Prije nekoliko godina je u jednoj arapskoj zemlji boga-ta porodica izašla na obalu mora, kako bi u porodičnoj atmosferi provela popodne. U blizini gdje su se stacioni-rali, vidjeli su staricu koja je sjedila sama, na komadiću hasure i izgledalo je da nekoga čeka. Kada je već mrak počeo padati, prišli su joj i pitali je da li je treba negdje odvesti. Ona reče da čeka svoga sina, koji će doći po nju. Dok su joj govorili da je kasno i da nije dobro da ostaje tu sama, vidješe u njenoj ruci neki papirić, pa je zamoliše da im ga da, misleći da se na istom nalazi broj telefona ili adresa, kako bi mogli kontaktirati njenu porodicu da dođu po nju ili da je oni odvezu na odredište. Kada su iz njenih ruku uzeli zgužvani papirić, sa suzama u očima su pročitali: „Ko nađe ovu staricu, neka je odmah smjesti u Starački dom!“Esma bint Jezid Ensarijka, medinelijka, koja je dobila na-dimak „glasnogovnica žena“ je bila u grupi žena koje su došle dati zavjet na vjernost Poslaniku, sallallallahu alej-hi ve sellem, pa je nakon davanja zavjeta rekla: “Allahov Poslaniče, Allah te je poslao muškarcima i ženama, pa smo posvjedočili tvoje poslanstvo i slijedimo te. Nama ženama je određeno mjesto u kućama, ispunjavamo želje naših muževa, čuvamo njihove imetke i odgajamo njihovu djecu. Muškarci imaju neke privilegije, kao što je klanjanje džume-namaza, dženaze i borbe na Allahovom putu. Kada odu u džihad mi čuvamo njihove imetke i od-gajamo njihovu djecu, pa hoćemo li i mi imati nagradu za djela koja oni čine?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se okrenu svojim licem prema ashabima i upita: “Jeste li ikada čuli bolje pitanje o svojoj vjeri, od ove žene?“ Rekoše: „Ne, Allahov Poslaniče!“ Reče: “Esma, vrati se i reci ženama, da žena koja bude poslušna svome mužu i koja se bude trudila da ispuni njegove želje, da će imati istu nagradu kao i njen muž!“Ideja o 8. martu, kao Danu žena pripada Klari Ajzner Cetkin (1857. – 1933.), uticajnom njemačkom borcu za ženska prava. Cetkinovu je veoma interesirala ženska politika, uključujući borbu za ravnopravnost i pravo gla-

sa za žene. Razvila je socijal-demokratski ženski pokret u Njemačkoj, a 1907. godine postaje vođa novoformi-rane “Ženske kancelarije” u SPD-u. Organizirala je pro-slavu prvog “Međunarodnog dana žena”, 8. marta 1911. godine. Klara Cetkin pozivala je sve žene svijeta na: 1. Slobodnu ljubav bez ograničenja. 2. Jednostrano pravo na razvod braka. 3. Pravo na abortus. 4. Obilježavanje 8. marta, kao Dana žena. Ona kroz ova četiri principa po-ziva i muslimanke da odbace moralne vrijednosti i pri-klone se svojim strastima. Prema tome, sve žene koje obilježavaju 8. mart, prihvataju poniženje i degradaciju žene, kao ljudskog bića, kojem je Allah, subhanehu ve te’ala, povjerio časnu ulogu majke, koja rađa, hrani i od-gaja svoju djecu, koja čuva svoju čast i čast svojih uku-ćana i koja zbog toga u potpunosti sa mužem dijeli sve sevabe koje on ubira u poslovima za koje je on zadužen.Islam je odredio veliko počasno mjesto ženi, i žena mu-slimanka tokom cijele godine ima svoje dane, u kojima je poštovana i u kojima uživa sva svoja prava. Kao mu-slimani, ako za to imamo mogućnost, cvijeće možemo donositi svaki dan našim majkama, suprugama, kćerima i snahama i tako im ukazivati našu pažnju.Osmi mart je dan degradacije žene, a nikako dan nje-ne afirmacije, to je dan u kojem se muškarci i društvo kroz crvenu ružu pokušavaju iskupiti za svoje propuste, u toku cijele godine, to je dan u kojem se organiziraju zabave, čiji osnovni sadržaj su razni harami i to je dan u kojem se prodaje, kupuje ili džaba nudi žensko tijelo, na najprimitivniji način.Zato poštovane sestre prihvatite se islama i odreknite oponašanja nevjernika, budite poslušne svojim muže-vima i tražite od njih da budu prema vama pravedni i pažljivi!Braćo i sestre, budimo poslušni našim majka, lijepo po-stupajmo prema našim ženama, odgajajmo naše kćerke na čistim izvorima islama, natječimo se u dobru i žudimo za džennetima koji su nam obećani!Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj braći u Palestini, Avganista-nu, Iraku, Siriji, Jemenu, Libiji, Egiptu i na svakom mjestu gdje su ugrožena njihova prava, da nas ne iskuša sa nasi-ljem nasilnih vladara i sa onim što ne možemo podnijeti, da nas učini od onih koji čuvaju prava onih kojima ona pripadaju, da se smiluje našim roditeljima, da našu dje-cu učini radostima naših očiju i srca i prvacima umme-ta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin!!!

MALI RJEčNIK

„Stosmislenost“ dijalekta (I) Jedan od jezičkih pojmova koji ni dan-danas nije pre-cizno definiran, te time nije prestao biti predmet po-lemike međum lingvistima je dijalekt. Dijalekt je riječ grčkog porijekla koja znači govor, razgovor, rijek, narečje. Lingvistički, dijalekt je jezička jedinica izvjesnog jezika koja podrazumijeva narečje (govor, vernakular) ljudi određenog područja ili odre-đene klase u određenom vremenu. Tako imamo: di-jalekt ljudi određenog mjesta, kraja, područja – regi-olekt ili topolekt; dijalekt ljudi određene klase, sloja, društvene (socijalne) grupe – sociolekt; dijalekt ljudi u određenom vremenu, dobu, eri – historiolekt. Da bi dijalekt bio dijalekt on mora imati svoj svojstve-ni rječnik (vokabular), gramatiku i izgovor (uključujući prozodiju – akcentualni sistem), koji, naravno, u širem smislu ne trebaju da posjeduju ekstremne razlike u odnosu na ostale dijalekte istog jezika, pogotovo u odnosu na standardni književni jezik. Ako su u pitanju samo razlike prozodijske naravi, onda nije riječ o dija-lektu već o akcentu. Razlike između dijalekata nekog jezika nastaju ili se produbljuju putem brojnih faktora, poput vjerskih, kulturnih, političkih, ideoloških, nacionalnih, etničkih, ekonomskih, klasnih razlika; nedovoljne brige za stan-dardni književni jezik; međusobne izolovanosti govor-nika različitih dijalekata tog jezika i sl. S druge strane, brojni faktori, takođe, utiču na smanjivanje i nestaja-nje međudijalektskih razlika, kao što su promovisanje i briga za književni jezik u školama i drugim javnim mjestima, urbanizacija, visok procenat pismenosti itd.

Turcizmi: kamara ž (lat.) 1. hrpa, gomila. Prim. upotrebe: Na dva tri mjesta su bile kamare ruksaka i vreća naših za-robljenih muškaraca. (N.N., Izjave preživjelih svjedoka maskra u Srebrenici)2. soba, klijet. Prim upotrebe: Od ponoći Mari na ka-mari:/Ljubo Maro, otvori mi vrata. (Vuk V, 540, VII, 17)

sopa ž (tur.) motka. < tur. sopa – istog značenja kao kod nassomun, samun m (grč.) – okrugli pekarski hljeb u kva-su, lepina; domaći hljeb u kvasu. < tur. somun < grč. psomion – okrugli hljeb, somun. Prim. upotrebe: Bo-sanski somuni (lepine) (naslov precepta, www. cooli-narika.com/recept/bosanski-somuni-lepine)< tur. kamara < lat. camera – soba, odjeljenje, komora.

Arhaizmi: bojanik m – ratnik, borac, vojnik, bojar, bojnik. bojar ž – ratnik, borac, vojnik, bojanik, bojnik. Prim upotrebe: Nabunâ je i prije bilo/i vrlijeh još bojara (Ivan Gundulić, epski spjev Osman, xvii. pjevanje, stih 145-46)dubrava ž – šuma, šumarak, dubova (hrastova) šuma. < prasl. дǫбрава, дǫброва (rus. дубрóва, polj. dą-browa). Prim upotrebe: O Rumenko mâ ljubljena, /sad na dubju gdi je lis nikô /i dubrava sva je zelena, (Ivan Gundulić, epski spjev Osman, vi. pjevanje, stih 86-88)

Naučni izrazi:labirint (grč. labyrinthos) mit. golema Minotaurova zgrada s bezbroj soba i isprepletenih hodnika, u kojoj je bio zatvoren Tezej i iz koje se spasio samo pomoću Arijadnine niti; otuda: isprepletene staze na kojima se nije lahko snaći, zahod (u značenju labirinta); pren. zamršenost, nejasnost; višestrukost, složenost, zbrka-nost, zapletenost; zamršen posao; položaj u kojemu se teško snaći i naći iz njega izlaz; anat. unutrašnje uho.labirintis (grč. labyrinthos) med. upala uha, osobito labirinta (unutrašnjeg uha).labirintski (grč. labyrinthos) isprepleten, zamršen, za-pleten, nejasan, zbrkan, bez početka i kraja, složen, višestruk; labirintska voda anat. slušna voda.

Mali rječnikpripremio:Jusuf DžAFIĆ


ALUMNI

ma u Americi u to vrijeme, kao i jedan od pokretača otvaranja prve džamije u Čikagu. Nakon pet godina boravka u Americi postao je njenim državljaninom. Godine 1963. magistrirao je na Rosary koledžu u obla-sti bibliotekarstva. Zanimljivo je da je svoje diplome stekao sa tri različita kontinenta. Bio je zaposlen kao univerzitetski bibliotekar na na Northeastern Illino-

is State univerzitetu, kao i u javnoj biblioteci Winnetka Public Library. Kada je 1972. osnovan Islamski centar u Čikagu, Avdić je bio njegov prvi imam i direktor. Na po-ziv dr. Ahmeda Smajlovića prisustvovao je otvaranju Islamskog teološkog fakul-teta u Sarajevu 1977. To je bila njegova prva i posljednja posjeta Bosni i Hercegovini. Kretanje mu je bilo ograniče-no i pomno praćeno od stra-ne tadašnjeg režima.Na ahiret je preselio 2. de-cembra 1979., u 65. godini života. Smrt je uslijedila kao posljedica infarkta. Džena-zu-namaz ovom velikanu

klanjao je njegov prijatelj Egipćanin, dr. Ahmed Zaki Hammad. Ukopan je na bošnjačkom mezarju Skokie. Inače, prve parcele tog mezarja kupljene su 1916. Bio je oženjen Aidom Kulenović, kćerkom Džafer-bega Ku-

Ćamil (Jusuf) Avdić rođen je 10. jula 1914. u Plani (Bile-ća). Osnovno obrazovanje završio je u rodnom gradu, a potom i Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Po završetku iste, upisao je Višu islamsku šerijatsku školu na kojoj diplomira 1939. Prije nego što je otputovao u Kairo radi studiranja, kratko vrijeme je bio nastavnik u Nižoj okružnoj medresi u Sarajevu. Na Al-Azharu je di-plomirao 1948. na Fakultetu arapskog jezika i književnosti u vrijeme kada je rektor Az-hara bio Muhammed Šena-vi. Pošto se u domovinu nije mogao vratiti zbog političkih prilika, ostao je u Kairu gdje je jedno vrijeme je predavao francuski jezik na College de feunnes Filles Francais. Još kao student, radio je kao pre-vodilac u poštanskom uredu za bosanske i francuske do-kumente. Na poziv bosansko - američke organizacije „Dže-mijjetu-l-hajrije - Musliman-sko uzajamno potpomagaju-će društvo“ -osnovano daleke 1906.- Avdić je otputovao u SAD, tačnije u Čikago, gdje je u svojstvu imama boravio punih dvadeset i pet godi-na.Odmah po dolasku u Čikago, 1954. godine, predano se posvetio poslu. Bio je među vodećim intelektualci-

Ćamil Avdić(1913.-1979.)

Kao čovjek koji je stekao diplome sa tri kontinenta, prirodna stvar da je bio poliglota. Aktivno se koristio arapskim jezikom, kao i mnogim drugim jezicima: francuskim, engleskim, njemačkim i

turskim.piše:Ajla KEsEROVIĆ

ALUMNI

lenovića. Pošto nije imao djece, imovinu je naslijedila rodbina, a veliki dio imovine je poklonio Islamskoj za-jednice u BiH. Gazi Husrev-begovoj biblioteci poklonio je značajan broj knjiga. Ćamil Avdić bio je prvi bošnjački imam na sjeverno-američkom kontinentu. Bio je od onih intelektualaca koji su isključivo slijedili bošnjačku nacionalnu politiku i opredjeljenje. Veliki borac za Islam. Područje njego-vog interesa bio je Islam u svim njegovim aspektima. Bio je lider koji je javno isticao nužnost dijaloga sa kr-šćanima i jevrejima. Smatrao je da se muslimani mo-raju uklopiti u američko društvo s tim da sačuvaju svoj muslimanski identitet.Kao čovjek koji je stekao diplome sa tri kontinenta, prirodna stvar da je bio po-liglota. Aktivno se koristio arapskim jezikom, kao i mno-gim drugim jezicima: francu-skim, engleskim, njemačkim i turskim. Pisanjem se bavio od rane mladosti. Nije zabo-ravljao Bosnu, stoga se bavio njenim problemima, nudeći adekvatna rješenja u svojim tekstovima. Pisao je i svoje radove je objavljivao u mno-gim bh listovima i časopisima kao što su Novi Behar, El-Hi-daja, Gajret, Narodna uzda-nica, Glasnik VIS-a itd Tako-đer je pisao na engleskom i arapskom jeziku. Među zna-čajnija djela na engleskom, ali i uopće, ubraja se knjiga ”Survey of Islamic Doctrine“ , izdata u Čikagu 1979., nepo-sredno nakon njegove smr-ti. Djelo je posvećeno Gazi Husrev-begu, čijeg vakufa je i sam autor bio korisnik. Napisao je i knjigu “Bosna u historijskoj perspektivi“ koja je ocijenjena kao vrijedan i originalan doprinos pojašnjenju problema s kojima su se suočavali mu-slimani Bosne. Knjiga je izdata 1973. Avdić je također objavljivao svoje radove na arapskom jeziku u arap-skim časopisima kao što su Al-Masry, As-Sakafa itd. Bh useljenici su na početku često bili uskraćeni za infor-macije, najčešće zbog nepoznavanja engleskog jezika. Na inicijativu Avdića 1958. pokrenut je časopis nazvan Glasnik muslimanskog vjerskog i kulturnog doma, ali je vrlo brzo ugašen. Ćamil-efendija pokrenuo je 1976. Glasnik Islamskog Kulturnog Centra koji se objavljuje,

povremeno, i danas. Bio je među glavnim osnivačima prvog Savjeta imama SAD i Kanade krajem šezdesetih godina prošlog vijeka, te urednik njihove službene pu-blikacije koja je pomagala imamima u tom dijelu svijeta da lakše komuniciraju.Oni koji su poznavali efendiju Avdića, opisuju ga kao istinskog vjernika i patriotu. Kažu da je bio veliki Boš-njak koji je volio svoju domovinu iako je proveo život miljama daleko od nje, nije se stidio svoga identiteta, te ga je s ponosom isticao. Rado je sarađivao sa musli-manima drugih nacionalnosti, ističući da se muslimani međusobno moraju voljeti i poštovati. Bio je čovjek koji

se odlično uklopio u zapad-no okruženje, te “čovjek visokih principa i oštrog intelekta“. Jedan njegov džematlija i poznanik ova-ko govori o njemu: “Bio je inteligentan i pristojan, po-nosan na bošnjaštvo, bo-sanski jezik i kulturu, iskren u govoru, ozbiljan, razgo-voran, gostoljubiv i gord. Imao je lijep glas i lijepo je učio Kur’an. Volio je nauku i knjigu, sport i gimnastiku, trčanje i plivanje. Trudio se je da bira društvo sebi do-stojno i da iz diskusija izlazi neporažen. Volio je politi-ku i o njoj rado raspravljao. Svoj glas je uvijek dizao u odbranu islama i ljudskih prava bez obzira na vjersku pripadnost. Nije volio da kritikuje i ogovara. Umio je lijepo pjevati i svirao je frulu.“Da bi se ime i djelo Ćamila

Avdića otrgnulo od zaborava, na prijedlog dr. Mustafe Cerića, godine 2000. osnovana je Fondacija Ćamil ef. Av-dić. Svake godine se iz te fondacije dodjeljuje nagrada u iznosu od hiljadu dolara najboljem učeniku i učenici svih medresa pod pokroviteljstvom Rijaseta. Također, džami-ja u Avdićevom rodnom gradu nosi njegovo ime. Njegovom smrću otišao je jedan istinski lider koji je kao mladić došao u Sjevernu Ameriku gdje je ostao čitav svoj život s ciljem da služi vjeri i predstavi Islam na najbo-lji mogući način. Njegova djela svjedoče da je uspio u tome.


KOLUMNA

U ovim sudbonosnim danima egipatske revo-lucije vidno je da se islamisti općenito nalaze između čekića i nakovnja. Riječ je o grubom na-srtaju pojedinih struja i figura sekularno-liberal-nog profila na sve što ima veze s dolaskom isla-mista na vlast, počevši od samog rukovodstva te frakcije, preko naroda koji je glasao za njih, pa do trenutačno vladajućeg Vojnog vijeća koji je organizovao posljednje parlamentarne izbo-re. Istina je da su manjina, ali isto tako, istina je da je njihov glas vrlo glasan i prodoran, ne zbog kredibiliteta kojeg ustvari i nemaju, već zbog vanjske podrške koja pristiže kad god je ona njima potrebna, kao i zbog bogatog sekularnog naslijeđa koje je iza sebe ostavio Mubarekov an-tiislamistički režim. Upravo tako, jer dok se svr-gnuta mafija neprekidano bavila proganjanjem islamista te izmišljanjem raznovrsnih načina i metoda kako bi ih suzbila i dokrajčila, ova gos-poda je uživala velika prava i putem svojih me-dija blagoslovljavala takvu represiju i partnerski nastojala da ih osakati i diskreditira bez imalo griže savjesti. Zaista je drastična razlika bila u položaju tih dvaju ideološko suprotstavljenih škola.Ali čemu sada takva nemilosrdna kampanja pro-tiv islamista u kojoj su bahatost i mržnja izražaj-nija nego ikad? Odgovor je jasan, jer kada su se počele otkrivati crte nove egipatske države koja inklinira islamskom učenju i tradiciji onda su pojedini sekularni i liberalni protagonisti osje-tili da im polahko konci popuštaju iz ruku pa su sramno pokazali svoje zube odbacujući svu prethodnu sladunjavu priču o demokratiji. Nisu mogli podnijeti trijumf islamista na parlamen-tarnim izborima u kojima su ostvarili oko 75% poslaničkih mjesta. Očajnički su posmatrali kako

dr. Muhammed Sa’ad Al-Katatni ispred Stranke slobode i pravde, inače političkog krila Musli-manske braće, većinskim brojem glasova pre-sjedava Narodnom skupštinom u prizoru koji se po prvi put dešava otkako je ovaj pokret osno-van 1928. godine. I sada umjesto da prihvate re-zultate koji su odraz političke volje naroda, oni prkose i patetično optužuju narod da su neznali-ce tvrdeći da su islamisti manipulirali glasovima nepismenog svijeta!! Pa zaista njihovoj drskosti nema kraja. Prije svega, zar nisu isti ti sekularisti do jučer probijali nam glavu propovijedajući civilizira-nost, svijest i nepovodljivost egipatskog naroda, a sada kada im taj narod nije htio dati onoliko glasova koliko su priželjkivali onda su porekli ranije rečeno i sručili im bezbroj uvreda. Da je istina to da je bilo riječi o masovnoj manipula-ciji nepismenog svijeta onda bi upravo sekulari-sti i liberalisti odnijeli najviši broj glasova, jer su oni ti koji drže medije preko kojih danju i noću huškaju narod protiv islamista, oni su ti koji ras-polažu ogromnim novcem sumnjivog porijekla. A svakako biti nepismen ne znači neizostavno biti naivan, čak nepismena osoba može nekad biti svjesnija od pismene, a tu tezu je potvrdio obični građanin koji se nije dao povoditi za huš-kačkim porukama sekularnog medija niti pot-kupiti novcem liberalnog tajkuna. Naprotiv, on može prepoznati istinu od laži, dobro od lošeg, pa je shodno tome i poklonio svoj dragocjeni glas islamistima, a ne njima, imajući na umu da je ideja islamista sastavni dio njega dok je ideja sekularizma i liberalizma nešto strano za njegovo podneblje klasificirajući ga kao zapad-ni model koji ne pije vode u arapskom odnosno islamskom društvu. I unatoč svemu tome, zar

Ova njihova prljava igra nije ništa drugo nego pokazatelj licemjerstva i nemoći kojim žele pridobiti simpatije mase i učvrstit poljuljanu sliku. Budući da su šakica u parlamentu oni žele skrenuti pažnju

na sebe predstavljajući se kao zaštitnici revolucije i zagovornici prava šehida.

piše:Abdullah KAPO

Diktatura manjine

KOLUMNA

nije Mubarekov režim, koji je bio sklon njiho-vom sekularizmu i njihovom liberalizmu, ustvari glavni krivac za to što uopšte postoji danas ije-dan jedini nepismeni čovjek u Egiptu?! A šta tek možemo kazati za sindikate ljekara, inžinjera, advokata i mnogih drugih gdje su muslimanska braća konkretno ostvarila zavidne rezultate na izborima održanim unutar tih sindikata nakon pada Mubareka. Je li i tu možda krug birača bio nepismen ili je ipak u pitanju sloj društva koji je od struke i koji je visoko obrazovan? Mislim da odgovor ruši njihove neutemeljene tvrdnje i nudi jasne indikacije da su ljudi s ubjeđenjem i sviješću glasali za islamiste. Problem te grupacije jeste što žele monopolizi-rati revolucionarnom scenom misleći da su je-dini kompetentni da vode egipatsku delikatnu situaciju. A još veći problem jeste to što je nji-hova samozvana elita toliko otuđena od naroda i toliko distancirana da apsolutno nije u dodiru s običnim čovjekom. Njihov domet djelovanja jesu klimatizirani studiji iz kojih pokušavaju na-metati svoja viđenja i ocrniti selefije i ihvanije, ali skoro održani izbori su pokazali da to nije do-voljno efikasno, tako da će morati kad tad spu-stiti se među ljude i neposredno raditi s njima, a kada se opredijele za takvo nešto onda će tek da vide u kojoj oni sferi plutaju, a u kojoj ti ljudi.Ovih dana se da uočiti da se pomenuta manjina upustila u novi vid trgovine: trgovina krvlju šehi-da! Naime, oni sebe prezentuju kao ekskluzivne zastupnike nepravedno ubijenih ljudi, dok su se,

prema njima, drugi odrekli istih u korist ličnih in-teresa i ciljeva. Čak su neki njihovi parlamentar-ci počeli štrajk glađu (mada mislim da se dobro napucaju fula i tamije – egipatsak narodna jela, kada se osame). Ova njihova prljava igra nije ni-šta drugo nego pokazatelj licemjerstva i nemoći kojim žele pridobiti simpatije mase i učvrstit po-ljuljanu sliku. Budući da su šakica u parlamentu oni žele skrenuti pažnju na sebe predstavljajući se kao zaštitnici revolucije i zagovornici prava šehida. Istovremeno lansiraju laži o oportuniz-mu islamista nabacujući im optužbe za izdajniš-tvo revolucije i postizanju vlastitih interesa kao i sklapanju tajnih sporazuma s Vojnim vijećem. Naravno, ako uzmemo u obzir da su ovakve op-tužbe pristigle od strane gubitnika onda nam postaje jasno zašto su one izrečene. U takvoj kakofoniji istovremenog osjećaja ani-moziteta i neumornog vrebanja i napadanja od strane sekularno-liberalne grupacije s jed-ne strane, i osjećaja satisfakcije i podrške šireg spektra egipatske populacije s druge strane, islamisti će na čelu s muslimanskom braćom iza-ći kao pobjednici i ostati dosljedni principima i načelima baziranim na umjerenom tumačenju i razumijevanju islama. U takvoj oluji izuzetne gr-mljavine i putanji prepunoj opstrukcije, islami-stička lađa će čvrsto da plovi ne obazirući se na optužbe nepravednih, uvrede neotesanih i smi-calice smutljivih, osvjetljavajući obzorja svima bez bilo kojeg vida eliminacije ili diskriminacije kako bi pristala u sigurnu luku.


KOLUMNA

Hvala pripada Allahu, Slava pripada Njemu, na Zemlji i na Sedam nebesa, Gospodaru Arša, Milo-stivom, Samilosnom, koji kažnjava koga On hoće a prašta onom kome On hoće. Znalcu vidljivog i nevidljivog. Jedan Jedini osim koga nema drugog boga. Silni i Mudri, onaj koji uzdiže i koji spušta koga On hoće. Neka je hvaljen i slavljen Onaj koji je iz mi-losti svoje Poslanika poslao, nek je na njega salavat i mir. O, Gospodaru, dovom te molimo, uništi one koji žele tvoje svjetlo da utuše, uništi one koji se za-konu tvome suprostavljaju i za strastima svojim se povode. Amin! Posljednje desetljeće proteklo je u znaku terora. Najprije su odrađeni teorijski djelovi u kojima se terorizam definisao različito, obzirom ko ga je po-smatrao i kako ga je posmatrao. Posmatran je kao dvostruka pojava, kao taktika i kao strategija, kao kriminal i kao sveta dužnost ili zadaća, kao opravda-na reakcija na tlačenje i kao neoprostiv zločin. Oči-to je da ovisi iz kojeg ugla je to predstavljano. Tero-rizam je najčesce bivao efektivna taktika za „slabiju“ stranu u sukobu. Tako Ministarstvo odrane SAD definise terorizam kao: „Planirano korištenje nezakonitog nasilja ili prijatenja nezakonitom silom da se ulije strah; na-mjenjeno da prinudi ili da zastraši vlade ili društva, težeći za ciljevima koji su generalno politički, vjerski ili ideološki.“ U ovoj definiciji imamo tri ključna ele-menta terorizma a to su „nasilje“, „strah“ i „zastraši-vanje“. Takode imamo i tri ključna cilja u koje svrhe se terorizam koristi a to su razlozi „političke“, „vjer-ske“ i „ideološke“ prirode. O ovome ćemo nešto ka-snije govoriti malo detaljnije kad budemo poredili

i prepoznavali kako je teoriski dio odlično protkan kroz praktični dio terorizma. FBI koristi ovu definiciju: „Terorizam je nezakoni-ta upotreba sile ili nasilja protiv lica ili imovine da zastraši ili prinudi vladu, civilno stanovništvo ili bilo koji segnemt od toga, u cilju podrške političkim ili društvenim ciljevima.“ Stejt departmen definiše terorizam da je: „Smi-šljeno, politički motivirano nasilje, izvršeno protv amilitarnih ciljeva, koga su počinile subnacionalne grupe, tajni agenti, obično namjenjen za influenciju masa.“ Van američke vlade ima mnogo više različith crta terorizma naglašenih u defincijama. Tako su 1992. godine Ujedinjene nacije proizvele ovu definiciju: „Brižno inspirisana metoda ponovoljene nasilne akcije, koju su proveli (polu)prekriveni individual-ci, grupe ili državni predstavnici, za idiosinkrazijske, kriminalne ili političke razloge, pri čemu, za razliku od ubistva, direktini ciljevi nasilja nisu i glavni cilje-vi.“ Ovo je najraširenija definicija u ovoj oblasti. Definicija britanske vlade iz 1974. godine glasi: „Korištenje nasilja u političke ciljeve, a uključuje i bilo kakvo korištenje nasilja u svrhu stavljanja jav-nosti ili jednog djela javnosti u strah.“ Terorizam je znači „kriminalni akt“ koji utiče na mase daleko od neposredne žrtve. Strategija terori-sta je da izvrše akte nasilja koji će privući pažnju lo-kalnog stanovništva, vlade i svijeta. Teroristi planira-ju svoje napade da bi zadobli maksimalan publicitet birajući mete svojih napada koje simboliziraju ono čemu se oni suprostavljaju. Efekat laži terorističkog djela nije u samom terorističkom djelu već u reakciji

piše:Halid BALIĆ, prof.

KOLUMNA

javnosti ili vlade dotične zemlje na djelo. Praktični dio terorizma nije ništa drugo do reflek-sija mnoštva definicija za čiju inplementaciju su se brižno pobrinuli gore navedeni teoretičari, Otac Velika Britanija, Majka Amerika i njihovo „kopile“ poznato pod imenom „Izrael“. Dugogodišnje „svo-đenje“ medu ovim zemljama je ujedno prijetnja očuvanju svjetskog mira te globalnoj političkoj sa-radnji među državama. Teoretičari su se pobrinuli za radanje tzv. islamskog terorizma mnogo prije septembra (11.09.2001.g.) jos dok je bio u utrobi, dok su ga gajili i dok su o njegovim režijama sva-kodnevno krojili planove za „Novi svjetski poredak.“ Dok govorimo o septembru bitno je spomenuti te-rorističku organizaciju koja po njemu nosi ime, a to je „Crno-Septembarska organizacija“ (Black Sep-tember organization). Ista organizacija se pominje 1972. g. na Minhenskim olimpijskim igrama koja je ubila 11 izraelaca. Izraelci su bili neposredne žrtve, a prava meta ovog terorističkog djela je procjena da 1 milion ljudi gleda ovaj debakl. Crno-Septembar-ska organizacija je iskoristila visoku gledanost ovog olimpijskog događaja, te pokušala da ostvari nekoli-ko ciljeva na političkoj sceni, a to su: - Izrael je žrtva nasilja palestinaca- Opravdanje za masovna ubijanja palestin-skog naroda- Opravdanje za smišljen progon palestinaca iz njihove maticčne države- Predstavljanje arapa kao terorista.

Evo to je ta oraganizacija koja je postojala, djelova-la i provodila svoja nedjela prije 2001.g. još dok je Osama bin Laden tek lagahno stasao u mladića. Čija je to organizacija? Kome u prilog su išla sva njena nedjela? Čiju politiku zastrašivanja je provodila? Čiju politiku je pravdala? Čiju vjeru je pokušavala da ocrni? Naravno da je odgovor više već očit, pa mu-slimane koga drugog bi u crno umotala.Dobar primjer iskorištavanja u političke i ideološke svrhe samog terorizma jest uspješna preobrazba na španskoj politickoj sceni. Poznato je svima da se španska vlada nije slagala s napadima na Afganistan i nije vjerovala da je iza napada na Svjetski trgovni-ski centar Al-Kaida. Medutim židovski lobi u svom stilu podbacio je samo jednu eksploziju na špansku željeznicu i na taj način potresao javnost Španije, te je primorao vladu da mjenja svoj stav. Jos jednom prepoznajemo ključne elemente pomenute gore u teoreskom djelu u ovom aktu, a to su: „nasilje“, „strah“ i „zastrašivanje.“ Kao sto prepoznajemo nje-

gove ciljeve koji su: „Političke“, „Vjerske“ i „Ideološ-ke“ prirode (Pomenuti gore u definiciji).Ukratko terorizam, u teoretskom djelu je krenuo iz pomenutih zemalja i one su se valjano pobrinule da zaživi u praksi primjenjujući ga, izvršavajući ga i na kraju optužujući muslimane da stoje iza svega. Terorizam je zapadna teorija, praksa i „IDEOLOGI-JA“ koja se prije njenog zvaničnog datuma rođenja koristila u borbi protiv islama i muslimana širom svijeta. One koji oni nazivaju teroristima, ljude koji stoje na rubovima islamskih zemalja, braneći svo-ju vjeru, živote svoje, porodicu svoju, imetke svoje i čast svoju mi dosljedno nazivamo braćom, brani-teljma, smatramo ih legalnim borcima, mada mnogi svojim potezima udovoljavaju ovim teoreticarima. Vrjedi spomenuti da na poznatim web portalima nijedan video u kojem musliamni zadaju pošten, če-stit i težak udarac neprijatelju ne zadržava se vise od 30 minuta nakon čega bude obrisan. Jednostavno, javnost ne smije znati da su muslimani legalni bor-ci za svoja prava, jer ako se ona probudi za židove će nastupit strava! Strava i užas mnoštva medijskih obmana i prekrivanja tlačenja i uništavanja musli-mana u Palestini. Mnostvo granatiranja i bobardi-ranja nekonvencionalnim oružjem i bombama. Me-dijska šutnja i odbijanje objavljivanja slika ubijene i zlostavljane palestinske djece u kojima prednjači CNN. A sad, ono što se zbilo neki dan u Indiji gdje se čula jedna eksplozija ispred izraelske ambasade, poštovani čitaoci, ostavljam vama da se pitate da li je eksplozija „EHO BRAĆE BOMAŠA ILI EHO ŽIDOV-SKIH MAFIJAŠA?“ To je samo jedan eho, dolutao iz Gaze još od 2008.g. od fosfornih bombi, od silnih eha koji putuju svije-tom i pitanje je časa kad ce se obiti o glavu nekog izraelskog konzulata. Ako hoćes da se eho tebi ne vrati, ne bacaj svoju bombu već je u magacin vrati.Neka je hvala Allahu, Gospodaru arša, Velikom, Stvoritelju vidljivog i nevidljivog svijeta, Jednom i Jedinom osim koga nema drugog boga, Vladaru Sudnjeg dana, Vladaru svih vladara, Kojem se sve na nebesima i na zemlji pokorava milom ili silom. Neka ja salavat i selam na posljednjeg poslanika Muha-meda. Amin. Molim Allaha.dz.s. da pomogne bracu diljem svijeta, te da im trud njihov upise medu djela koja se isključivo čine za lice Gospodara. Amin. Gos-podaru učini račun na dan kad cemo stati pred Tebe lahkim, pređi preko naših hrđavih dijela i uvedi nas u najveće bašče sa Poslanicima, Pravovjernima, še-hidima (da mi za zlo ne uzme načelnik opštine Tuzla što ih ovako nazivam) i dobrima. Amin.

Eho braće bombaša ili

eho izraelskih mafijašaUkratko, terorizam, u teoretskom djelu, je krenuo iz pomenutih zemalja i one su

se valjano pobrinule da zaživi u praksi, primjenjujući ga, izvršavajući ga i na kraju optužujući muslimane da stoje iza svega.


KOLUMNA

Bosna se pominje prvi put u X vijeku u spisu Konstan-tina Porfirogenita “De administrando imperio”, kao mala oblast u današnjem njenom centralnom dijelu. Po Hroni-ci popa Dukljanina, ona je već u drugoj polovini X vijeka posebno upravno područje. Smatra se da Bosna počinje živjeti samostalno od vladavine bana Kulina (1180-1204). U toku postajanja srednjovjekovne bosanske države sve do pada pod Tursku, 1463. godine, u njen sastav ulaze povremeno, pored sarajevskog: tuzlansko-dobojsko pod-ručje, neretvansko–trebinjsko, jajačko, imotsko, livanjsko, srednjedalmatinsko, dubrovačko-makarsko, bokokotorsko i limsko.

Općenito o bogumilstvu Već u III vijeku Perzijanac Manije razvija učenje koje kritikuje stavove zvanične Crkve. Dobivši dozvolu od bi-zantskog kralja Sapura, Manije je sa svojim pristalicama propagirao svoju vjeru u provicijama Bizantskog Carstva i obližnjim zemljama.Kada su Arapi osvojili Perziju, garantirali su manihejcima ista prava kakvi su imali jevreji i kršćani. U VIII vijeku Bizantijci preseljavaju heretičke poktere iz istočnih oblasti države (gdje su bili nepouzdani zbog na-pada Arapa) na područje današnje Bugarske. Na ovom po-dručju heretici su zatekli duboko nezadovoljstvo stanov-ništava zbog bizantskog nametanja crkvene i društvene organizacije. To je bilo plodno tlo za njihovu aktivnost, u kojoj se, prema “Besjedi (vrlo važan dokument za pro-učavanje bogumilstva na Balkanu svećenika Kozme iz X vijeka) ističe pop Bogumil. Prema svećeniku Kozmi, bogumili su prijazni, skromni i šutljivi, ne govore prazne riječi, ne smiju se raskalašeno, ne zabavljaju se prostačkim šalama, nastoje da ne upa-

daju u oči. Kozma piše kako bogumili odbacuju liturgiju i crkvene sakramente, te napadaju svećenike radi lijenosti i pijanstva. Bogumili odbacuju ikone. Oni paze šta rade. Mole se pet puta dnevno,ali u molitvi se nikada ne pre-krste. Padaju na koljena izražavajući poniznost Bogu. Svo-jim skromnim životom i prijaznim ophođenjem s ljudima upadno su se razlikovali od prosječnog svećenika Bugar-ske crkve. Bogumili uče svoje pristalice da se ne pokora-vaju vlastima. Iz Bugarske, bogumilski pokret se širio u Makednoniju, Srbiju i Bosnu. Njihovo prihvatanje Islama nije trebalo velike modifikaci-je.

Bogumilstvo u Bosni i Hercegovini Najveći uspjeh imalo je bogumilsko učenje u srednjovije-kovnoj Bosni. Tu je bogumilski pokret za izvjesno vrijeme držao vladajuće pozicije u crkvenoj i državnoj hijerarhiji; zato je Bosna postala njegova metropola, glavno uporište heretičkih pokreta na balkansko –apeninskom području. Dalji njegov prodor na zapad spriječila je akcija Rimske crkve. Zna se da je u početnim akcijama na hristijaniziranju bosanskog stanovništva učestvovala Zapadna hriščanska crkva, preko splitske biskupije. Izvršivši svoju osnovnu misiju pokrštavanja, svećenici su se povukli ostavljajući hriščanske vjernike u Bosni na staranje domaćim, na brzi-nu obučenim svećenicima. Katolička biskupija sa sjedištem u Bosni uspostavljena je između 1081. i 1088. godine, a pravoslavna, sa uticajem na području današnje Hercegovine, u istom periodu. Bogumili u Bosni pominju se već 1199. godine u pismu zetskog bana Vukana rimskom papi. Te godine bogumil-stvo je prihvatio i bosanski feudalni sizeren, ban Kulin, sa rodbinom i velikijm brojem naroda. Starješinstvo nad bo-

piše:Edin Ljutović, član diplomatskog kora Ambasade BiH u Egiptu

Oni koji zaboravljaju prošlost, osuđeni su na istu ili ponovnu propast, a ako ne govore i ne pišu o tome, drugi će, uistinu, za njih urediti historiju kako njima paše.

HISTORIJA BOSNE (I DIO)(Dio referata izloženog povodom 1. marta)

KOLUMNA

gumilskim vjernicima obavljala je posebna organizacija, koju hriščanski izvori zovu Crkva bosanska. Od kraja XII pa sve do polovine XV vijeka, kada je bo-sanska feudalna država propala u borbi sa Turskom, u krugovima katoličke crkve Bosna se tretirala heretičkom zemljom, i zbog toga se organizuju krstaški pohodi protiv nje. Prvi jači pritisak izvšen je već 1203. godine, kada je pa-pin legat na Bilinom polju kod Zenice diktirao banu Kulinu i drugim bogumilskim prvacima izjavu odricanja od he-reze. U slučaju pokajanja, predviđena je globa od 1.000 maraka srebra, od čega pola papi, a pola mađarskom kra-lju. Poslije sporazuma na Bilinom polju, mađarska država bila je izložena unutarnjim i spoljnim teškoćama zbog kojih nije mogla vojnički osigurati njegovo sprovođenje. Zato su bosanski vlastodržci raskinuli sporazum, a bogu-milstvo nastavlja da se širi pod njihovom zaštitom. Ot-porom bogumilski fedualaca i Crkve bosanske, katolički biskup je protjeran 1252. godine i on svoje sjedište pre-mješta u Đakovo. Iz sličnih razloga premješteno je sjedi-šte pravoslavne episkopije iz Stona u Rašku. Već za vrijeme Tvrtka turski feudalci su se zalijetali u Bosnu, a poslije Kosovske bitke 1389. godine njihove jake snage nalazile se neposredno na granicama Bosne. S druge strane, mađarski feudalci ponovo oživljavaju ideju krstaškog rata početkom XV vijeka. Lokalni feudalci oslonjeni na turske feudalce, otkazuju poslušnost ma-đarskim i nanose im vojni poraz 1415. godine kod Usore. Ovaj mađarski poraz predstavlja važan datum u istoriji Bosne. Ovom pobjedom izbijaju Turci u prvi plan. Mađari počinju prelaziti u odbranu. Nasljednik Stjepana Tomaša, Stjepan Tomašević, produžuju politiku oslonca na Mađa-re. Zato turski feudalci odlučuju na uništenje bosanske države 1463. godine; oni pobjeđuju kod Jajaca vojsku bo-sanskog kralja i uništavaju nezavisnost bosanske države. Bosanska država je postojala od druge polovine XI vije-ka do 1463.godine, dakle blizu 400 godina. Od 16 njenih vladara, šest je ispovjedalo ili simpatisalo bogumilstvo za čitavo vrijeme svoje vladavine, ostali banovi pripadali su u raznim fazama vladavine jednoj i drugoj religiji. Može se pretpostaviti da je bogumilstvo bila vladajuća religija dobru polovicu vremena postojanja bosanske države.Prema „Popisu zabluda” bosanskih heretika. koji je sasta-vila katolička crkva oko 1375. godine, njihovo vjerovanje se sastojalo:- Postoje dva tvoraca, stariji bog koji je stvorio duhovni, pravedni svijet, i mlađi, đavo, koji je stvorio hrđavi, ma-terijani svijet.- Hrist je prividno uzeo oblik čovjeka, a njegova smrt i uskrsnuće nisu stvarni, već prividna zbivanja.

- Tijelo ne može uskrsnuti, nego samo duh.- Smrtna kazna je grijeh.- Zabranjeno je ubijati životinje radi ishrane.- U vjerske zajednice se primaju odrasli, sposobni da rasu-đuju, bez obzira na pol, a ne djeca, po naslijeđu.- Nije važna funkcija u religijskoh hijerarhiji, već kvalitet onoga koji je vrši, svi članovi bogumilske zajednice su jed-naki međusobno.- Starješina bogumila je nasljednik svetog Petra.-Odjeća svećenika je obična.- Kod oblika religioznog ispovjedanja nema krsta, krštenja niti ikona.- Postoji obred zajedničkog lomljenja hljeba- Obred se obavlja u običnoj kući za stanovanje- Grijesi se opraštaju javnim priznanjem, poslije čega skup vjernika odlučuje hoće li ih oprostiti.- Postoje dvije vrste vjernika idealni (vođe) i pridruženi, koji mogu ponekad i pogriješiti. Na čelu vjerske organizacije stajao je djed koji nema stal-no sjedište. Njemu su potčinjeni strojnici, koji se dijele na goste i starce, a jedni i drugi su učitelji i propagatori vjere koji vrše nadzor na domovima pravih vjernika. Smatra se da je odsustvo jačeg uticaja Zapadne i Istoč-ne hrišćanske crkve, stvorilo osnovne povoljne uslove za širenje i jačanje bogumilskog pokreta. Na to su dijelovali geografski položaj Bosne, konfiguracija njenog tla, saobra-ćajna izolovanost. To bi svakako mogli biti osnovni razlozi. Kao glavni unutarnji razlog uspjeha bogumulstva u Bosni, najčešće se navodi otpor feudalaca i kmetova protiv na-meta desetine koji je uvela katolička crkva. Širenje hrišćanske religije u Bosni podržavali su feudalni vladaoci okolnih zemalja - srpskih, hrvatski i mađarskih, prilikom zauzimanja pojedinih dijelova bosanske teritori-je. Zato je bogumilstvo moglo biti prihvaćeno i kao vjera otpora političkim pretenzijama okolnih feudalaca.Bogumili su ostvarila saradnju sa bosanskim banom i lo-kalnim feudalcima.Progoni bogomila pod katoličkim kraljevima svakako su smanjili njihov broj , kao što je on povećan u period pre-vlasti bogumilskih. Najveći efekat tih progona morao je biti u period posljednjih bosanskih kraljeva Stjepana To-maša i Stjepan Tomaševića. Sredinom XV vijeka bogumili progonjeni od bosanskih kraljeva, koncentrisali su se na području Hercegovine i na teritorije koje su već tada u Bosni držali turski feudalci. Osim monumentalnih nadgrobnih spomenika stećaka, danas nema mnogo spomenika o bogumilstvu u našim krajevima koji bi poticali od samih bogumila. Zna se da su njihovi vjerski funkcioneri bili pismeni. Najviše sazna-nja o bogumilima ima iz dokumenta suparničke Zapadne hriščanske crkve, pa je slika koju smo o njima dobili nepu-tpuna i neobjektivna.


KOLUMNA

piše:Muhammed MAKIĆ

Bosna i Hercegovina je tokom svoje historije konstantno bivala metom napada svojih komšija i susjeda. Te komšije i susjedi su u svakoj prilici pokušali da opovrgnu državnost Bosne, kao i nacionalnost bošnjačkog naroda. Slabost tih napada jest u tome što su oni lišeni svakog naučnog i ži-votnog dokaza i argumenta, te što su zasnovani na vlasti-tim željama pojedinih ideologa nastranih filozofija života. Apsurdan je podatak da je baš Bosna, kao zemlja s najja-čim državnim i narodnim specifičnostima, u posljednjem stoljeću bila metom državno-etničkih ataka ostalih jugo-slavenskih zemalja, s čime predstavlja apsolutni historijski izuzetak.Naime, nijedna od ostalih južnoslavenskih zemalja se ne može pohvaliti da posjeduje i objedinjuje pet činjenica koje objedinjuje Bosna u svojim državnim karakteristika-ma, a to su: stalnost imena, stalnost teritorija, svojstven jezik i pismo, zasebna religija i kontinuitet samouprave, odnosno državnosti.1. Dok se Srbija prvobitno zvala Raška, Hrvatska imala nekoliko različitih naziva, Slovenija bila Karantanija, Crna Gora se kao novi pojam javlja u 16. stoljeću, Bosna je od svog prvog pominjanja (949. Horion Bosna) pa do danas imala jedinstven naziv.2. Dok je geopolitički centar Srbije (Raške) bio u sjeveroza-padu današnje Makedonije, Hrvatske u današnjoj Dalma-ciji, Slovenije (Karantanije) u danasnjoj Austriji, Makedoni-je oko Soluna, Albanije oko Prizrena, bosanski geopolitički centar je uvijek bila sarajevsko-zenička kotlina.3. Jezik kao osnovni element kulture jednog naroda u Bo-

sni je prisutan od njenog samog početka. To se jasno vidi u Povelji Kulina bana, kao materijalnom dokazu, u kojoj je naglašeno da je izrečena narodnim bosanskim jezikom i napisana bosanskim pismom - bosančicom.4. Dok su Hrvatska, Slovenija i Mađarska,Crna Gora (Crna Gora postaje pravoslavna zemlja u 16. stoljeću), bile pod vjerskim utjecajem katoličkog Rima, i dok su Srbija, i Ma-kedonija bile pod utjecajem pravoslavnog Bizanta, Bosna je međila između te dvije religijske velesile svojom za-sebnom i unikatnom religijom Crkvom bosanskom. Pri-hvatanjem islama Bošnjaci su nastavili tradiciju vjerske zasebnosti unutar južnoslavenskih naroda, a samim tim i posebnog bošnjačkog identiteta.5. Najjača komponenta bosanske državnosti jeste upavo njezin kontinuitet autonomnosti, odnosno samouprave. Počevši od Bosanske srednjovjekovne države, bosanskog sandžaka, a kasnije i bosanskog ejaleta (koji će naknad-no biti preimenovan u bosanski pašaluk, te na posljetku u vilajet) u osmanskom periodu, corpus separatum-a u austro-ugarskoj upravi, samouprave Vidovdanskog usta-va u Kraljevini SHS, narodne republike u Jugoslaviji, te sa samostalnošću i nezavisnošću BiH 1.marta 1992. godine, možemo reći da je Bosna u svojoj pravnoj historiji odu-vijek predstavljala jedinstvenu i zasebnu pravno-političku cjelinu, koja je uvijek egzistirala na autonomnom pricipu, bilo na ovaj ili onaj način. Bosno i Hercegovino, hiljadugodišnja državo i moja do-movino, sretan ti 20. rođendan tvoje moderne nezavisno-sti!

Naime, nijedna od ostalih južnoslavenskih zemalja se ne može pohvaliti da pos-jeduje i objedinjuje pet činjenica koje objedinjuje Bosna u svojim državnim karak-

teristikama, a to su: stalnost imena, stalnost teritorija, svojstven jezik i pismo, zasebna religija i kontinuitet samouprave, odnosno državnosti.

Pravno-historijski položaj Bosne i Hercegovine

KOLUMNA

Kao što reče John Bayley “svako ko piše roman mora imati jasne i stroge ideje o onome šta je u životu dobro, a šta loše.” Vrijeme nije puka suk-cesija, ni kvantifikacija, nego suštinska odred-nica bića i mjera njegove ljudske situacije. U antici, gdje već nalazimo prve tragove romana, vrijeme kao bitni element, shvatano je dijelom vječnosti , periodom koji se redovito ponavlja. To je vrijeme proticalo mimo zbivanja i sukoba ljudske sudbine. Jednostavno, kao “apstraktna matematička jedinica” (Nikola Kovač). Dok se mitovi ulančavaju u mitologije, koje in-tegriraju raznoliku građu o kojoj govore tako što je stavljaju u svojevrsno beskonačno kretanje i Displacement (“premještanje”, pogledati Bitijev

“Pojmovnik suvremene književne teorije”) pri-povijedanja, romani ne uvažavaju bitnu Oppo-sition (opreka), koja determinira mitski način mišljenja i oblikovanja, razliku između svetoga i profanoga. Prema Solaru “cjelokupna mitologija (je) integrirajući činilac svekolike mitske građe”, što upućuje da “pojedini mitovi zbog toga ne-maju ni pravog početka ni pravog kraja, nego se produžuju, nastavljaju, usložnjavaju i variraju u beskonačnost”. Sigurno je da se razvoj mito-logije prekida jedino izvana (npr. izumiranjem naroda ili propašću njegove osobene kulture) i ne može se zaokružiti po nekome unutarnjem načelu principa sadržanome u samom mitskom oblikovanju. Roman, ta “velika matura svake književnosti”, načelno se ne ulančava i “ne po-stoji nešto poput sustava svih romana, nego po-stoje samo pojedinačni romani (ili ciklusi roma-na) koji načelno integracije raznorodne građe nose sami u sebi” (Solar).U mitologiji (ali prije svega helenskoj) roman i dobija i gubi svoj temelj i odatle proizlazi njegov fiktivni i ironijski karakter, kakav je direktno su-protstavljen načelu zbiljske i ozbiljne sakralnosti mita, kao istinite, svete priče. Dakle, ako roman i skuplja neke ostatke mitske građe iz folklora, epa i uopće čitavoga ansambla kratkih književ-nih vrsta, on preuzima samo krhotine nekoga mitskog iskustva, obične, izblijedjele fragmen-te, pars pro toto nečega, što više nije ono što je zapravo bilo, da bi iz svega toga gradio novu cje-linu i novu strukturu. Takvom strukturom domi-

ROMAN U ARAPSKOME SVIJETU. MAHFOUZ KAO ZAČETNIK ARAPSKOGA MODERNOG

ROMANA (II dio)Egipat i Mesopotamija imali su velike civilizacije još u vrijeme kad je

Grčka bila divlja planinska pustinja.”

piše:mr. Medina DžANBEGOVIĆ


KOLUMNA

nira slobodni individualitet, umjesto mitskoga reprezenta naroda i njegove apsolutne, obave-zne, svete povijesti. Shvaćanje odnosa mita i ro-mana određuje cijeli raspon proučavanja tema-tike u književnosti, odnosno čitav metodološki obrat i književne teorije od dvadesetstoljetne tematologije do tekuće mitološke kritike danas. Mit i roman kao nosioci vrijednosti pojavljuju se u vremenu, odnosno u dijahroniji. Naravno, mit je mnogo raniji, a roman kasniji oblik sintetizi-ranja iskustva. Oni se pojavljuju, kao i priče: je-dan oblik priče prije, drugi poslije. Ova hipoteza daje bitna obilježja i mitu i romanu, jer pokazuje da je priča unaprijed određena kao strukturira-nje zbilje. Moć pripovijedanja se kroz historiju nastavlja u romanu kao razrada mitske priče ili teme, arhetipa ili mitskoga motiva. I dok je mit za Fryea “modus” književnosti, a ne književna vrsta u stereotipnome smislu riječi, Claude Levi-Strauss u trećem dijelu “Mitologika” uspoređu-je mit sa romanom i zanimljivo zaključuje da je roman “rođen iz oslabljenoga mita” i da “nije ni-šta drugo do sve usporenija trka za strukturom, unaprijed osuđena na neuspjeh” . Govoreći na nivou kompozicije, roman poznaje prstenastu i paralelnu konstrukciju sižea. U svakome smislu, posmatrano (opet) kompoziciono, složeniji je od mita. Andre Jolles mit svrstava u jednostavne oblike, upravo zbog takve jednostavnosti. Naravno, roman drugačije pripovijeda (književ-noteorijske kategorije duljine ili kratkoće ovdje pri tome nisu presudne). Kao i svaka književna vrsta (ne filozofija, nauka, religija ili politika), moderni roman i objašnjava, tumači, uči, objav-ljuje, prenosi i oblikuje književna iskustva; kaza-lo bi se, vrši sve uloge zajedno čak i van književ-nih iskustava. U svome nadovezivanju, moderni roman se može pričama sustavno preplitati. On nije dio sistema i ne prihvaća se uvijek, a zapravo već kao takav postaje književnost. Danas, svaki savremeni moderni roman funkcionira tako što je ustvari uključen u sistem današnjega svijeta i života - ne mora u pojedinosti ići sa razradom, a ne mora imati ni za cjelinu života značenje ka-kvo je imao roman prošlih vremena.Savremeni mit, podsjeća Susan Sontag , liči ne-koj teoriji, a ne toliko priči, koja bi bila element strukture romana. U starome Egiptu, kao što znamo, mitovi se jesu vrlo rano pojavili, ali je ipak ostala nerazvijena mitologija. Roman, kao

epska književna vrsta, uobičajeno se javlja pre-vladavanjem epa. Dugo odsustvo romana u po-jedinim književnostima, pa i u arapskoj, polazi od odsustva epa , premda su mnoga popularna djela narodne epike imala svoj temelj u historiji, ali taj je temelj redovito bio prilično klimav. Uo-stalom, povijest romana obilježena je diskontu-itetom. Stoljeća i ratovi bili su smiješani u priče. Poslije neslavnih početaka i u helenskoj knji-ževnosti roman je stoljećima bio zaboravljena pojava, a samim time i nevažna. U Aristotelovoj “Poetici” pjesništvo se teorijski obrađuje opisi-vanjem pjesničkih vrsta i pronalaženjem zakoni-tosti oblikovanja što bi odgovaralo ostvarivanju ljepote, ali tu se o poetici romana nema šta naći i govoriti. U antičkoj književnosti starih Grka, pa i Rimljana, najslabije razvijeni književni rod bila je proza. Grčki romani, koji se javljaju na samo-me završetku klasične ere, odnosno na pragu bizantijskoga doba: “Ephesiaka” (Ksenofont), “Aithiopika” (Heliodor), “Dafnis i Hloja” (Longo), u kojima je tražena napeta radnja i izričito fabu-larna proza, ljubavni su i avanturistički. Poredeći roman i ep, Lukacs je uvjeren da se ove dvije forme razlikuju po historijsko-filozofskim dato-stima oblikovanja. U svojoj “Teoriji romana” on piše da je “roman epopeja jednoga vremena” u kome je “smisao imanentan životu postao pro-blematičan”. Različito od epova, koji oblikuju “totalitet sam po sebi dovršen“, roman teži obli-kovati “skriveni totalitet života” (Lukacs). Govoreći o nejednakom razvitku raznih oblika kulture i umjetnosti, Karl Marx polazi od odnosa obrazovanosti. Naime, u umjetnosti je poznato da određena doba procvata nikako ne stoje u srazmjeri prema općem razvitku društva, odno-sno prema materijalnoj osnovici kao “kosturu njegove organizacije”. Tako o izvjesnim oblicima umjetnosti priznato je da se nikada ne mogu proizvoditi u svjetsko-epohalnome, nekome klasičnom vidu, čim nastane umjetnička proi-zvodnja kao takva. Zaključak bi bio da su u obla-sti umjetnosti izvjesni oblici mogući samo na nerazvijenome stupnju razvitka umjetnosti, kao što su neki drugi mogući upravo na progresivno-me. Isto tako “egipćanska mitologija nije nikada mogla biti tlo ili materinsko krilo grčke umjetno-sti” . Također, grčka umjetnost i ep vezani su za izvjesne oblike društvenoga razvitka. Staroegipatska je književnost u toku tri hiljade

KOLUMNA

godina razvoja stvorila djela epske i lirske po-ezije i pripovjedačke proze. Dramska se forma nije pojavila, ali pokušaji su dati u dijaloškim pjesmama iz Ozirisovoga kulta. Prateći književ-nost i umjetnost u orijentalnim despotijama, vidimo da su “države, podmirivši svoje civilne i vojne troškove, raspolagale izvjesnim viškom ži-votnih namirnica koji su mogli trošiti na sjajna i korisna djela” (Marx i Engels “O umjetnosti”). Komanda i isključivo pravo monarha i svećen-stva u raspolaganju tim viškom pružila im je sredstva za podizanje onih velikih spomenika. Za pokretanje tako ogromnih statua, čiji tran-sport izaziva divljenje, rasipnički je upotreblja-van ljudski rad, iako je svaki individualni ulagač sićušan, slab i neugledan, ali njihov broj čini njihovu snagu, kao što vlast koja njima upravlja daje život tim džinovskim djelima. Takva su pre-duzeća bila omogućena time što su dohoci, od kojih su radnici živeli, bili koncentrirani u jednoj ili u malo ruku. Marx podvlači da je vlast azijskih i egipatskih kraljeva ili etrurskih teokrata preš-la u modernome društvu na kapitaliste. Sličnu usporedbu daje i Mahfouz kada faraonsko doba aktualizira u političkim zbivanjima XX stoljeća.Podsjetimo se i na to, da su “Ilijada” i “Odiseja” za Helene predstavljali svete knjige. Isto tako je razbijena europska, kršćanska dogma o grčkoj kulturi kao kolijevci svjetske kulture. “Egipat i

Mesopotamija imali su velike civilizacije još u vrijeme kad je Grčka bila divlja planinska pusti-nja.” (Tvrtko Kulenović) Arapi su razvili pjesniš-tvo. Poznata prijeislamska poezija: “Mu’allaqat” (zlatnim slovima ispisane pjesme i obješene na hramu Kabi u Mekki) stvorila je glavnu pjesnič-ku formu te poezije, kasidu, “pjesmu sa ciljem”. Za Mu’allaqat se obično uzima sedam pjesama čiji su autori: Imru’-l-Kays, Zuhayr, Nabiga, Al-‘A’sha, Labid, ‘Amr ibn Kultum i Tarafa. Ali, kako broj pjesama i pjesnika varira, u kasnijim anto-logijama se dodaju Al-Harit ibn Hilliza i Antarah. Poezija se prenosila usmenim putem recitatora (rawi), koji su učili i znali napamet silne stoti-ne i hiljade stihova nekoga epa, s obzirom da je moć pamćenja bila daleko razvijenija nego u savremenoga čovjeka. Znali su govoriti u rimi, izmišljati u dahu; radovali su se nadmudrivanju, okupljali, igrali i takmičili u “pitalicama” po tr-govima...Učenje Kur’ana je donekle zamijenilo epsko (na-cionalno) pjevanje. Primanjem islama počinje razvijanje pismenosti, na čemu se izuzetno zala-gao posljednji Božiji Poslanik, Muhammed. Iako je lično bio nepismen, svakome je zarobljeniku nudio slobodu, ako opismeni deset muslimana. Po predaji, krasila ga je oštroumnost i izuzetna rječitost.Kraj drugoga dijela. Nastavlja se...


KOLUMNA

Sedmica izraelskog aparthejda (Israeli Apartheid Week) koja se održava već osmu godinu zaredom, je međunarodni niz događaja održanih u gradovima i univerzitetima širom svijeta. Obilježava se u febru-aru i martu, a uključuje predavanja, multimedijalne događaje, kulturne performanse, filmske projekcije, demonstarcije i druge aktivnosti. Cilj Sedmice izra-elskog aparthejda je educirati ljude o prirodi Izraela kao države aparthejda i izgraditi BDS kampanju kao dio rastućeg globalnog BDS pokreta. Već drugu go-dinu u obilježavanju ovog događaja pridružila je se i Bosna i Hercegovina, tačnije aktivisti i simpatizeri Udruženja“Solidarnost“.U nastavku teksta slijedi objašnjenje šta je to apar-thejd i kako se manifestira u Palestini, šta predstavlja BDS pokret kao i to na koji će način naša država uče-stvovati u obilježavanju Sedmice izraelskog aparthej-da te kako mi kao pojedinci možemo dati svoj dopri-nos. Termin aparthejd bukvalno znači odvojenost i zvanič-no se upotrebljavao kao naziv južnoafričkog sistema rasne segregacije (razdvajanja ljudi na osnovu različi-tih kriterija koji se u pravilu kose sa načelima ljudskih prava i sloboda). Međunarodna konvencija o suzbi-janju i kažnjavanju zločina aparthejda je definisala zločin aparthejda kao nehumane akte učinjene u cilju ustanovljavanja i održavanja dominacije jedne rasne grupe osoba nad drugom rasnom grupom i u cilju si-stematskog ugnjevetavanja te grupe. Sistem aparthej-

da srušen je u Južnoj Africi prije svega djelovanjem čuvenog borca za ljudska prava Nelsona Mendele i pritiska međunarodnih organizacija za ljudska prava koje su pozivale na bojkot poduzeća iz Južne Afrike. Pored toga elementi aparthejda viđeni su i u Americi u odnosima bijele prema crnoj rasi, gdje je crncima bilo zabranjeno voziti se u javnom prevozu i poznata revolucija Freedom riders iz 1961. godine. Danas se najgori blik aparthejda provodi na okupiranim pale-stinskim područjima od strane Izraela.Izrael kao okupatorska sila upravlja stranom terito-rijom i narodom pod režimom ratne okupacije, no nema mnogo razlike imeđu Izraela i Južnoafričke Re-publike koja je bila pod režimom aparthejda jer iako su različiti, u praksi oba režima karakterizira, ili je ka-rakterizirala diskriminacija, represija i komadanje teri-torije (oduzimanje zemljišta). „Istraživačko vijeće za humanističke znanosti u Juž-noj Africi (Human sciences Research Council of South Afirca – HSRC) je u maju 2009. objavilo studiju Occu-pation, Colonialism, Apartheid? A re-assessment of Israel’s practices in the occupied Palestinian territo-ries under international law u kojoj stoji da Izrael na okupiranim palestinskim područjima provodi kolonija-lizam i aparthejd. Studiju je na traženje HSRC-a izradio međunarodni tim naučnika i advokata iz Južne Afrike, Ujedinjenog kraljevstva, Izraela, te Zapadne obale.“ Iz sažetka studije ćemo izdvojiti nekoliko primjera koji govore o provođenju aparthejda u Palestini :

Sedmica izraelskog aparthejdapiše:sara MAŠIĆ, studentica Pravnog fakulteta u Bihaću, član udruženja „solidarnost“ Bihać

KOLUMNA

1.) Ograničenja palestinskog prava na slobodu kreta-nja rezultat su:a.) izraelske kontrole prelaza i kontrolnih tačaka (na kontrolnim tačkama kvari se hrana, umiru pacijenti, a djeca ne stižu na vrijeme ili uopće u školu. Svjetska banka okrivila je kontrolne tačke i barikade za guše-nje palestinske ekonomije.) Trenutno se smatra da ih u Palestini ima preko 700 od kojih su neke fiksne, a određen broj su pokretne gdje izraelska vojska kad god želi postavi kontrolnu tačku i maltrerira Palastin-ce.Sati čekanja hiljada ljudi zbijenih jedni uz druge, do-vode do toga da mnogi kada dođu na red bivaju vra-ćeni samo zato što se tako određenom vojniku sviđa. Mnogi gube radna mjesta zbog kašnjenja na posao. Jedni znaju čekati od ranih jutarnjih sati i opet neki ne uspiju jer se treba preći po nekoliko kontrolnih punktova. Svi punktovi su opremljeni radarskom i drugom sofisticiranom opremom koju obezbjeđuje firma „Motorola “ i stoga se poziva na bojkot navede-ne kompanije.b.) mreže odvojenih cesta (odvojeni prometni sistem na Zapadnoj Obali, gdje kvalitetne ceste bez ograni-čenja i zapreka koriste isključivo židovski doseljenici koji protuzakonito žive na okupiranom području dok su Palestinci prisiljeni dugo i teško putovati preko bre-žuljaka i dolina, često po uskim zemljanim putevima. Palestinci se ne mogu voziti u Izraelskim javnim pre-voznim sredstvima. To je namjenjeno samo za Setlere – izraelske jevrejske doseljenike. Još jedan element aparthejda jesu žute registarske tablice za doseljeni-ke, a za Palestince zelene . One ceste koje Palestinci ne smiju koristiti vojska naziva „sterilne ceste“, a voj-nici imaju strah da budu fotografisani jer znaju da su kontrolne tačke na kojima drže stražu u suprotnosti sa međunarodnim pravom) c.) opstruktivnih i sveobuhvatnih sistema dozvola i identifikacijskih dokumenata koji se primjenjuju samo na Palestince. Palestinci koji žive na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze ne smiju posjetiti onaj drugi dio teritorija i nije im dopušteno da ulaze u Istočni Jeruzalem. Isto je sa stanovnicima Jeruzalema – Kudsa moraju dobiti specijalne dozvole ukoliko rade na Zapadnoj obali. d.) prepreka koju je stvorio Zid i prijelazne tačke u Zidu predstavljaju poseban elemenat segregacije koji nije poznat u Južnoj Africi. Trasa Zida ide duž ilegalnih granica Jeruzalema (uključujući Istočni Jeruzalem) i anektirane dijelove Zapadne obale i Gaze. Zid je po-dijelio sela, porodice, onemogućio školovanje mnogi-ma, produžio vrijeme kretanja jer se kontrolne tačke nalaze samo na određenim mjestima, onemogućio obradu zemlje. Izrael je tako oteo ogromnu količinu

palestinske zemlje koja je ostala u tzv. „Zelenoj liniji“- tj. međunarodno priznatoj granici Izraela prije nego je 1967. okupirao Zapadnu Obalu i Gazu, a koju će Izrael konfiskovati, te da ne govorimo o psihološkim posljedicamma koje se manifestiraju imajući u vidu da je zid visok 8 metara, dug preko 700 kilometara i ovih dana počinje njegova izgradnja i prema Jordanu. Cilj je cijelu Zapadnu obalu, a Gaza to već jeste izolirati Zidom od teritorija tzv. države Izrael i uspostaviti pot-punu odvojenost ne samo Palestinaca i Jevreja već i palestinskih zajednica i samim tim dokazati da država Palestina teritorijalno ne postoji.e.) diskriminatornih zakona gdje jedna pravila važe za Palestince a druga za Izraelce. Prmjer su sprječavanje palestinskih supružnika da žive zajedno ovisno o kra-ju okupiranih palestinskih područja iz kojeg potječu, tako da Gazanac ukoliko živi u Zapadnoj obali može biti uhapšen jer je tu ilegalno. f.) Palestincima je uskraćeno njihovo pravo da napu-ste svoju zemlju i da se u svoju zemlju vrate. Palestin-ske izbjeglice koje su 1948. godine raseljene s terito-rija koji se sada nalazi u Izraelu, a koje sada žive na okupiranim palestinskim područjima (oko 1,8 milijuna ljudi uključujući potomke) ne smiju se vratiti u mjesta u kojima su prije živjeli. Slično tome, stotinama hiljada Palestinaca koji su raseljeni u okolne države iz Zapad-ne obale i Pojasa Gaze 1967. godine onemogućen je povratak na okupirana palestinska područja. 2. ) Izraelska politika na okupiranim palestinskim po-dručjima također efektivno Palestincima uskraćuje njihovo pravo na nacionalnost opstruirajući ostvariva-nje palestinskog prava na samoodređenje kroz stvara-nje palestinske države na Zapadnoj obali (uključujući Istočni Jeruzalem) i u Pojasu Gaze.3.) Palestincima je ograničeno pravo na rad i diskri-minacja u radu kroz izraelsku politiku koja znatno sputava palestinsku poljoprivredu i industrijsku pro-izvodnju na okupiranim palestinskim područjima, ograničava izvoz i uvoz i nameće sveprisutne prepreke kretanju u unutrašnjosti zbog čega je otežan pristup poljoprivrednom zemljištu i radnim mjestima i sma-njene su mogućnosti poslovnih putovanja. Pored toga Palestincima je dozvoljeno raditi samo u određenim oblastim u Izraelu kao što je građevinarstvo i jako mali broj Palestinaca radi u Jeruzalemu bez obzira na ste-pen obrazovanja. Jevrejski poslodavci mogu u oglasu navesti „Samo za Jevreje“. Porez nije isti za Palestince i Jevreje, ustvari dva puta je veći za Palestince.4.) Palestinski sindikati postoje, ali ih izraelska vlada ni Histadrut (glavni izraelski trgovinski sindikat) ne pri-znaju, i ne mogu učinkovito predstavljati Palestince koji rade za izraelske poslodavce i tvrtke.


5.) Pravo Palestinaca na obrazovanje nije izravno na udaru izraelske politike, jer Izrael ne upravlja školskim sistemom na okupiranim palestinskim područjima, ali vojna vladavina ozbiljno otežava obrazovanje. Dakle potpuna odvojenost školstva gdje palestinsko djete ne smije ići u dobro opremljene izraelske škole. U Kudsu- Jeruzalemu škole su male, pretrpane i neopremljene, a na Zapadnoj obali česta su zatvaranja škola, izravni napadi na škole, stroga ograničenja kretanja, te uhi-ćenja i pritvor profesora i studenata. Izrael je odbio stotinama studenata izdati dozvolu da napuste Pojas Gaze i na taj im način onemogućio da nastave svoje obrazovanje u inozemstvu. Diskriminacija u obrazova-nju je upadljiva u Istočnom Jeruzalemu. Na Zapadnoj obali postoji odvojeni školski sistem jer Palestincima nije dopušteno da pohađaju škole koje financira vlada u židovskim naseljima, dakle namjenjene su isključivo za Setlere – doseljenike koji često maltretiraju pale-stinsku djecu koja nekad idu pod pratnjom vojnika u školu ali i tad bivaju meta napada.6.) Pravo Palestinaca na slobodu misli i izražavanja uvelike je ograničeno zakonima o cenzuri koje provo-de vojne vlasti i podupire Visoki sud pravde. Novinari-ma se redovito onemogućava da uđu u Pojas Gaze, a palestinski su novinari žrtve obrazaca uznemiravanja, pritvaranja, konfiskacije materijala, pa čak i ubijanja.7.) Palestinsko pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja zapriječeno je vojnim naredbama. Vojni zakoni zabranjuju javna okupljanja 10 ili više osoba bez dopuštenja izraelskog vojnog zapovjednika. Izra-elska vojska redovito nenasilne proteste svladava bo-jevim streljivom, gumom presvučenim čeličnim met-cima, suzavcem, neispravnom uporabom projektila poput patrona sa suzavcem, te uhićuje sudionike pro-testa. Česti su slučajevi trovanja suzavcima ili ubista-va na mirnim okupljanjima gdje su život izgubili neki međunarodni aktivisti. Jedini slučaj koji će biti sudski procesuiran jeste slučaj američkog međunarodnog akiviste Tristen Sendersena koji je pogođen direktno u glavu i posljedica je potpuno oštećenje i trajni invalidi-tet istog. Za smrt palestinskih prosvjednika, niko nikad nije procesuiran.8.) Većina palestinskih političkih stranaka je proglaše-na protuzakonitima, a institucije povezane s tim stran-kama, poput dobrotvornih društava i kulturnih orga-nizacija, redovito su zatvarane i izložene napadima.9.) Uhićenja, zatvaranje, zabrane putovanja i ciljanje palestinskih parlamentarnih zastupnika, političkih vođa i aktivista za ljudska prava, te zatvaranje poveza-nih organizacija od strane Izraela predstavlja progon

zbog protivljenja sistemu izraelske dominacije na

okupiranim palestinskim područjima10.) Redoviti vojni napadi na Pojas Gaze i potpuna blokada Gaze već tri godine, gdje je zabranjen ulazak hrane i svega drugog normalnim tokvima. Izrael kon-trolira sve ulaze u Gazu osim Rafaha koji kontrolira Egipat. Iako Izrael to poriče, stanovništvo Pojasa Gaze proživljava neprekidnu i tešku humanitarnu krizu.11.) Izrael je Zapadnu obalu podijelio na rezervate ili kantone u kojima su pravo na prebivalište i ulazak određeni skupnim identitetom pojedinca. Ulaz jedne skupine u zonu druge skupine zabranjen je bez dozvo-le. Zid i njegova infrastruktura vrata i trajnih kontrol-nih tačaka ukazuju na politiku koja nastoji trajno po-dijeliti Zapadnu obalu na rasne kantone. Ministarstva izraelske vlade, Svjetska cionistička organizacija i dru-ge židovske nacionalne institucije djeluju kao agencije koje je ovlastila država i planiraju, financiraju i provo-de izgradnju naselja i infrastrukture koji su namijenje-ni isključivo za Židove na Zapadnoj obali.12.) Izrael je prisvojio velike površine palestinske ze-mlje na okupiranim palestinskim područjima za is-ključivo židovsku upotrebu. Zemlja u palestinskom privatnom vlasništvu čini oko 30% zemlje koja je pro-tuzakonito prisvojena za židovska naselja na Zapadnoj obali. Trenutno Palestinci uopće ne mogu koristiti 38% područja Zapadne obale, a i u većini preostalog dijela tog teritorija nametnuta su im znatna ograničenja.13.) Primjena strožih zakona i drugačijih sudova za Palestince na okupiranim područjima od onih namije-njenih židovskim kolonistima, 14.) Izraelski vojni sudski sustav na okupiranim pa-lestinskim područjima ne zadovoljava međunarodne standarde koji se odnose na pravičan postupak i dje-lovanje pravosuđa, i administrativni pritvor kao pose-ban elemenat kršenja ljudskih prava - omogućavanje proizvoljnog uhićenja i pritvora bez podizanja optuž-nice, zahvaljujući čemu Palestinci često budu zatvore-ni godinama. Poznat je slučaj Khader Adnana palestin-skog aktiviste koji je štrajkom glađu od 66 dana i uz pritisak međunarodnih aktivista izborio oslobađanje u koje će se desiti u aprilu ove godine.Krajnji cilj Sedmice izraelskog aparthejda jeste borba za punu ravnopravnost arapsko-palestinskih građana Izraela, kraj zauzimanja i kolonizacije svih arapskih ze-malja- uključujući i Golansku visoravan, na Zapadnoj obali u Istočnom Jeruzalemu i pojasu Gaze, demonta-ža Zida i zaštita palestinskih izbjeglica, prava na povra-tak u svoje domove i imovinu kao što je navedeno u rezoluciji UN-a 194.Isto tako jedan od ciljeva koji se želi postići obilježava-njem Sedmice Izraelskog aparthejda jeste i promovira-

nje BDS-a. BDS (Boycott, divestment and sankctions) Bojkot, Ukidanje i Sankcije kampanju, je osnovala ko-alicija od preko 100 palestinskih organizacija u julu 2005. godine. Oni su pozvali sve savjesne ljude širom svijeta da pokrenu bojkot i inicijative za prekid eko-nomske saradnje sa Izraelom, slično kao sa Južnom Afrikom u vrijeme aparthejda. Bojkot obuhvaća :1.) Izraelske proizvode i usluge, i firme koje novčano podržavaju državu Izrael i obavljaju poslove u Izraelu, najpoznatije su Caterpiler, Motorola, Coca-cola, Aha-va itd.; 2.) akademski bojkot predavača, profesora i drugih stručnjaka Izraela, osim ako se ne radi o njihovom an-tirasističkom djelovanju;3.) kulturni bojkot, promoviranja Izaela kao zemlje tu-rizma, mira, gostovanja glumaca, pjevača iz Izraela u Izraelu ili u našoj zemlji;4.) bojkot sportskih događaja koje organizira Izrael ali i učešće Izraelskih sportista jer Izrael ne priznaje sport-sko djelovanje Palestincima;5.) bojkot ekonomskih institucija – bojkot suradnje sa izraelskim tvrtkama, bankama itd.Sindikati, profesionalna udruženja i civilno društvo pozivaju se da divestiraju iz Izraela, a vlade država da prekinu vojnu trgovinu s Izraelom kako prvi korak u uvođenju totalnih sankcija protiv te zemlje. Ostvaren je ogroman uspjeh za ovo kratko djelovanja BDS-kao pokreta koji poziva na bojkot, povlačenje fir-mi i sankcije prema Izraelu ali i primjenu svih među-

narodnih normi prema istom. Irski sindikati bojkotuju Izraelske firme, uvoz njihovih proizvoda, građani boj-kotuju proizvode, studentski kampovi su bojkotovakli proizvode Caterpiler firme a najveći uspjeh desio se ove godine kad je britanski parlament odbio priznati Izraelski nacionalni fond kao humanitarnu organizaci-ju u Britaniji.Izraelski nacionalni fond je većinski vlasnik otete pale-stinske zemlje, organizacija koja je glavni izvor finan-siranja jevrejskih doseljeničkih naselja i procenat od proizvoda – firmi koje podržavaju Izrael ide upravo u Izraelski nacionalni fond. Kao što smo već naveli, Bosna i Hercegovina je tako-đer obilježila ovu Sedmicu. Aktivisti Udruženja „So-lidarnost“ su od 25.-31. marta odradili niz aktivnosti kao što su dijeljenje letaka sa istinom o aparthejdu u Palestini, tih dana je se nosile majice sa logom borbe protiv aparthejda, te 31. marta u centru Bihaća odr-žan je performans koji je imao za cilj prikazati kontolne tačke i odnos prema Palestincima. Nakon performan-sa zajedno sa građanima Bihaća napravljena je mir-na šetnja gradom u znak solidarnosti sa palestinskim narodom noseći transparente sa prukama elemenata apartheida, pored toga putem medija, internet porta-la i naše web stranice www.solidarnost-bosnia.com, informisati ćemo našu javnost o svarnim elementima i posljedicama aparthejda u Palestini. Možemo pomoći narodu Palestine znajući stvarnu isti-nu, šireći priču dalje i bojkotujući poduzeća koja po-državaju državu Izrael. Postanite i vi član velikog BDS pokreta.


KOLUMNA KOLUMNA

KOLUMNA

piše:Asmir BEKRIĆ

Iako sam u prethodnom broju Glasnika već najavio svoju narednu temu, a ona bi bila: u najkraćim crtama pojasniti islamski način uređenja obrazovanja, a time i društva. Ali pred samo pisanje iste teme, čitajući vijesti iz daleke, ali srcu veoma bliske domovine, promijenio sam plan i ras-pored tema. Naime, kada bilo koji Bosanac i Hercegovac, a posebno Bošnjak čuje podatak, onakav kakvog ga je naj-čitaniji bosanskohercegovački list „Dnevni avaz“ prenio, mora stati i razmisliti o uzrocima i posljedicama događaja kojeg je podatak u svom sadržaju nagovijestio. O čemu se zapravo radi? Prošle godine je čak 3.367 osoba izbrisa-no s evidencije bh. državljana! Toliko ih se, naime, prema podacima Ministarstva civilnih poslova BiH, odreklo bh. državljanstva. Toliko ljudi formalno se, kao što mi kaže-mo, crno na bijelo, odreklo naše domovine. Pametan će reći da odabir koliko god bio bitan i nije najbitniji, nego je ipak bitnije šta smo to naučili nakon tog odabira, tačnog ili netačnog. U našoj državi, autohtonoj domovini Bošnjaka, zemlji međureligijskog dijaloga, međukuluturalnog spoja, zemlji bosanske majke i njenih dimija, bosanske sinije i bošče , tevsije demirlije i bakrenog abdesnog ibrika i đu-guma, nanine sehare, avlije i kuće čardaklije svaki odabir je od velike važnosti. To je naša stanica, sa svojim peroni-

ma, tijesnim šefteli sokacima i osunčanim cvijetnim, mio-mirisnim, bosanskim čaršijama, koja od ranog sabaha pri-ma ljude koji su ustali za hljebom, ali neće odbaci niti one kojima je i to mrsko. U toj čaršiji, toj državi naći će svako nešto za sebe, jer ona je ipak, naša bosanska dimenzija, naš ukras i biser, očuvano blago, ostalo od naših pra-djedova, dobrih Bošnjana, sačuvano kroz deset genocida, kojeg su oni kome se danas divimo samo mirno gledali i posmatrali zemlju krvi i meda. Na podatke iz prošle godi-ne, zbrojimo li i podatke iz prethodnih godina, dolazimo do frapantnog podatka, trenutne činjenice, koja veli da je od početka 1996. do kraja 2011. s popisa bh. državljana izbrisano čak 55.214 osoba.

Prema podacima Ministarstva, usamljeni primjeri odrica-nja koji su evidentirani u prvim poratnim godinama, naglo su povećani u 2001. godini , kada se brojka počela mjeriti u hiljadama. Najviše zahtjeva za odricanje bilo je 2003. godine - čak 9.070. U posljednjih nekoliko godina, broj is-pisa je konstantan - tri hiljade i nekoliko stotina. Preko 50.000 ljudi kada napusti, crno na bijelo, svoje dr-žavljanstvo, valjda treba biti dovoljan alarm za gospodu foteljaše, koji će se iz medinog sna probuditi za koji mje-

Mrtvima ukidaju i spomen da su bili šehidi, sada su dobili nova imena, a njihov mezar se više ni ne zove mezar jer to država za čovjeka ne može u svojoj koncep-ciji sadržavati. Ali zato može imati ovoliku cifru ljudi koji su joj okrenuli leđa. Na

čast ti, državo za čovjeka.

Zemljo mojih predaka...

KOLUMNA

sec, jer kandidatura za fotelju i utrka politike jedan Bosne i Hercegovine uskoro počinje! Uvjeravat će nas da će nas voditi u Evropu, da ćemo biti najzad država za čovjeka. Ako je država za čovjeka, ona bez vjerskog odgajanja naše djece u školama, za mene je to sve samo ne za čovjeka, ili ona koja će hapsiti, maltretirati ljude koji su bili tu kad je bilo najteže, naše borce, i mrtve i žive. Jedne su protjeri-vali na Gvantanamo dodvoravajući se višoj politici, drugi-ma ulaze u kuće, ni u kasnim godinama života ne mogu da žive u skromnoj demobilisanoj penziji. Mrtvima ukidaju i spomen da su bili šehidi, sada su dobili nova imena, a njihov mezar se više ni ne zove mezar jer to država za čo-vjeka ne može u svojoj koncepciji sadržavati. Ali zato može imati ovoliku cifru ljudi koji su joj okrenuli leđa. Na čast ti, državo za čovjeka.Pa ni ovi koji hoće u bolju budućnost, dodvoravajući se na svaki način velikosrpskoj i velikohrvatskoj politici, kao da ne shvataju da je to kaldrma iza koje se krije rupa bez dna. Ali kakva god da sva gospoda bila, treba da uzmu pouku da narod ne može sve njihove igre, strasti, hirove trpiti! Narod arapskih zemalja je to trpio dugo vremena, ali su se probudili. Probudit ćemo se i mi, najzamršeniji ljudi na svijetu, možda vam se čini da ne primjećujemo sve stvari oko nas, ali i prije smo bili ovakvi, kasno smo se probudili ali ne i prekasno, zato smo se i odbranili, ali danas uz Bo-žiju pomoć probudit ćemo se na vrijeme. Učenjem ćemo izgraditi reputaciju naše države, kroz međureligijsku slobodu koju su naši preci čuvali pokazat ćemo lice Bosne, multikuluturalnost je naša odlika, jer

jedina država koja na Balkanu kroz cijelu svoju historiju ima autohtono ime smo mi, a opet s druge strane jedina država na Balkanu kojoj se osporava postojanje smo mi. Na kraju, pobogu i mi smo za to zaslužni, oko osnova se ne smije polemisati, kao što ne smijemo polemisati da je veliki problem ovih ljudi koji odlaze i ne osjećaju se više Bosancima problem svih nas.Naše institucije koje bi trebale raditi na ovome, ako ih uopšte ima, i ako nisu stranački podijeljene, trebaju da se suoče sa problemima oči u oči. Ostavljanje problema po strani, ne znači rješavanje nego samo nagomilavanje. Zapitajmo se zbog čega ljudi odlaze? Jesu li to financijski razlozi, sigurnosni, obrazovni, ili sasvim nešto drugo, ali či-njenica je da mora biti debeo razlog da se odrekneš svoga državljanstva kojeg su tebi čuvali tvoji preci. Neka rješenje pronađu oni koji su za ove stvari i plaćeni, probudite se, prethodno sam najavio vašu utrku ovog lje-ta, finiš je već postavljen na stazama oktobarskih dana. Dok oni budu radili, daj Bože da bude tako, hajdemo mi raditi na sebi. Neka svako od nas popravi sebe, neka ne bude zavidan svom bratu koji uspijeva, neka podrži svo-ga komšiju, odgoji svoje dijete, jer samo odgojeno dijete neće se odreći svoje vjere, zemlje, tradicije. Doista, Uzvišeni Allah nam je u Kur’anu davno zacrtao gra-nice koje ne smijemo prelaziti, budemo li ih čuvali, bdjeli nad njima, radili po njihovim uputama, uspjet ćemo! On Uzvišeni je u stanju sve ovo promijeniti, ali Allah neće pro-mijeniti stanje jednog naroda sve dok se taj narod sam ne promijeni!


PRIJEVOD

preveo s njemačkog:Dino MAKsUMIĆ, prof.

Polazište za izlaganja je bila kontroverzna ali i dalje utjecajna teorija Edward Saida prema kojoj je Zapad izumio Istok, kako bi se održala kulturna i intelektualna

superiornost nad islamskim svijetom.

autor:Marius Nobach

KONFERENCIJA O ISLAMOFOBIJI: ODAKLE POTIČU PREDRASUDE O

ISLAMU?

Istok i Zapad, stara igra ljubavi i mržnje. Odakle zapravo dolaze skoro stoljećima stare predrasu-de? Jedna konferencija je pokušala odgonetnuti pr-vobitne korijene današnje islamofobije, ali i su-protnu rezerviranost naspram Zapada. Ako se u evropskom društvu priziva slika stran-ca, arapsko-islamski svijet ovih dana skoro uvijek mora za to plaćati. Kritičari islama upozoravaju na prevlast strane dominacije, desničarsko opredijeljeni političari zahtijevaju zaustavljanje imigracije doseljenika iz muslimanskih država, ili su u zemljama u kojim imaju učešća u vlasti, već poduzeli mjere kako bi ograničili imigraciju. Kao razlog se uvijek navodi navodna nespojivost evropske i muslimanske tra-dicije, posebno nakon 11. septembra 2001., od kojeg se širi strah od islamističkog terora. Sa druge strane, fundamentalisti u musliman-skom svijetu Zapad smatraju sotonskim neprija-teljem islama. Bilo bi podcijenjeno trenutni od-nos Zapada i Istoka opisati kao težak.Da ove razlike nikako nisu nove, nego se djelimič-

no vraćaju na stoljećima stare predrasude, pred-stavljalo je temu jedne konferencije u Münche-nu sa naslovom “Istok i Zapad u svjetlu drugih“, koju je ugostio Flaubert centar, njemačko-fran-cuski institut za naučne tekstove sa sjedištem na Ludwig-Maximilians Univerzitetu. Polazište za izlaganja bila je kontroverzna, ali i dalje utjecajna teorija Edward Saida, prema ko-joj je Zapad izumio Istok, kako bi se održala kul-turna i intelektualna superiornost nad islamskim svijetom. U svojoj kritici Said se osvrnuo na ori-jentalnu renesansu u 19. stoljeću,kada je Evropa ponovno otkrila neobičan svijet Orijenta kao ko-lijevku svoje kulture.Izraz Orijent pri tome nije obuhvatao samo osmanski, arapski i perzijski svijet, nego i Indiju, Kinu i Japan, i služi generalno kao šifra za sve što je egzotično.

DOBAR ORIJENT, LOŠ ORIJENT U okviru ove široke definicije, ipak je napravlje-na razlika, kako je izjavila Barbara Vinken, direk-tor Centra Flober i to između “dobrog” Orijenta,

PRIJEVOD

koji se odnosi na perzijsko-indijsku, domovinu evropskih predaka, i semitskog „lošeg“ Orijen-ta, koji je degenerirao i nazadan, i time treba biti ostavljen iza sebe. Bez da je društvo toga svjesno, današnja islamo-fobija se poziva na te stare ideje.Okidač za nove interese prema Orijentu je, gene-ralno, Napoleonov pohod na Egipat 1797-1798. Historičar umjetnosti Sussan Babaie (München) u svom izlaganju je predstavila da su u Evropi već ranije u opticaju bile stereotipne predstave orijentalne prirode. Kao primjer je navela „Skicu jedne historijske arhitekture“, sa kojom je baro-kni arhitekt Johann Bernhard Fischer von Erlach 1721. godine predstavio prvi pokušaj univerzalne povijesti arhitekture, u kojoj su uključeni orijen-talni gradovi Istanbul i iranski Isfahan. Ilustrirane građevine su odabrane prema ono-me što su suvremeni promatrači mislili da je karakteristika “orijentalnog”. Perzijske i turske građevine su time prezentovane kao nešto „ne-evropsko“, što je ostavilo jasne tragove na svijest Evropejaca.Slično navedenom, oblikovanju evropske slike Orijenta za novinara i prevodioca Stefana Weide-ra iz Kölna, doprinjela je i arapska poezija koja je prvi put na njemački jezik prevedena krajem 18. stoljeća. Prevodioci, kao što je Johann Gottfried Herder, su kroz poseban izbor davali utisak da je poezija Orijenta sastavljena isključivo iz ljubav-nih pjesama. Tako je Herder, kao i Goethe sa svo-jim zapadno-istočnim Divanom, potvrdio dobar ugled orijentalne poezije, ali također je pospije-šio jednostrane koncepcije Orijenta. Takve predrasude su već tada bile uspostavlje-ne u društvu, kako je Heide Volkening na osnovu djela Fridriha Šlegela pokazao. Dotični je pretpo-stavio da navodnu ispovijest lijenosti i legende o blagu „samo oni u Orijentu razumiju“, i u tome je vidio suprotan model prosvijećenog društva. Šle-gelova očekivanja da Orijent drži najveći stupanj romantike, nisu se ostvarila u stvarnom životu. I romani iz 19. i 20. stoljeća stiliziraju orijentali-zam kao alternativni društveni model, što i knji-ževni teoretičar Barbara Vinken izlaže na osno-vu romana Džordža Eliota “Daniel Deronda”. Taj roman je nakon izlaska iz štampe 1876. izazvao negodovanje. On je opisao jednu vrstu iskonskog jevrejsko-cionističkog nacionalizma i pri tome ni

na koji način nije bio oslobođen antisemitskih osobina, koji su vrlo slični današnjim predrasu-dama protiv islama. Prema Vinkenu, autor je htio na prvom mjestu stvoriti kontra – model, prema ustavu opisanog, besklasnog francuskog društva.

UPOZORENJE OD ZAPADA Da se, u suprotnom smijeru, arapski svijet po-služio izmišljenim konceptom Orijenta, pokazu-je naučnik islama Andreas Kaplony (München). Različiti arapski autori su od 19.stoljeća donosili opise evropskog života koje su postavljali na-spram orijentalnog. Tako su stvorili jedan vlastiti, u ovom slučaju pozitivno preobraženi, orijentalni identitet.

Vrlo slično i danas rade islamski propovjednici koji upozoravaju na utjecaj Zapada. Amir Hamid (Zürich) je ukazao na primjer egipatskog vjerskog učenjaka Jusufa Al-Karadavija, koji se, prije ne-koliko mjeseci, nakon tridesetogodišnjeg egzila, vratio u svoju domovinu. Al-Karadavi je pokušao kroz objavljivanje takozvanih „islamskih knjiga“ da pridobije širok spektar javnosti. On u knji-gama, koje se pod njegovim imenom od strane tima autora objavljuju, zauzima poziciju mudra-ca koji čitaocima propisuje kako da se ponašaju i upozorava na „nemuslimansko“ ponašanje.

Generalno gledajući, na konstrukciji „drugih“, kao neizostavnom dijelu nacionalističkih teori-ja, ništa se nije promijenilo, kako tvrdi sociolog Sara R. Farris (Konstanz). Postoji skala neprija-telja na čijem su vrhu, trenutno, muslimani. To ima za posljedicu da su u novije vrijeme upravo desničarske stranke uvrstile elemente feminizma u svoj tradicionalno-antifeministički dnevni red. Islam se u tim krugovima predstavlja kao funda-mentalno neprijateljski prema ženama. Pri tome se poseže za starim predrasudama o narodima sa nazadnom seksualnom politikom, ropstvom i haremima žena.

Farris je podsjetila da tako više ne razmišlja samo nekolicina nemoćnih usijanih glava. Desničarske stranke koje su dio holandske i italijanske vlade su, primjera radi, već poduzele konkretne mjere da spriječe fenomen „mješovitih brakova“.

Izvor: Süddeutsche Zeitung


PRIJEVOD

5. hadis

Pomračenje: Znamenje Allahove moći

Ebu Mesud priča da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: „Sunce i Mjesec se ne pomračuju ni zbog nečije smrti, već su to dva zna-menja među Allahovim znamenjima. Kada god viditi ova pomra-čenja spominjite Allaha, veličajte Ga, uzviknite „Allah je najveći“ i dajite milostinju.“1

Aiša, r.a., prenosi da je bilo pomračenje sunca tokom života Alla-hovog poslanika, s.a.v.s. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je predvodio ljude u namazu, te je na stajanju dugo učio. Zatim se poklonio duže vremena (učinio je dugi ruku’). Ponovo je ustao i dugo učio, ali je ovaj put stajanje (kijam) bilo kraće nego prvi put. Ponovo se poklonio duže vremena, ali ovaj put kraće nego prvi put (ruku’), zatim je pao ničice i odužio sedždu. Na drugom rekatu je uradio isto kao na prvom pa je onda završio namaz. Do tada Sunce (po-mračenje) se rasčistilo. Održao je hutbu (propovijed), te nakon zahvale i veličanja Allaha rekao: „Sunce i Mjesec su dva zname-nja među Allahovim znamenjima. Oni se ne pomračuju zbog ičije smrti ili rođenja. Stoga, kada god vidite pomračenje, spominjite Allaha i izgovarajte tekbir (uzviknite Allah je najveći), klanjajte i dajite sadaku (milostinju).

Pojašnjenje hadisa

Pomračenje Sunca se zbiva kada Mjesec prođe između Sunca i Zemlje, što prouzrokuje potpuno ili djelimično pomračenje Sun-ca. Potpuno pomračenje se dešava u ograničenoj oblasti na toj strani Zemlje koja izravno gleda na Sunce, na kojoj se sunčeva svjetlost zamračuje, te nalikuje mjesečevoj svjetlosti unutar ne-koliko minuta. Sjeverno i južno od ovog pojasa ili oblasti, djeli-mično pomračenje se odigrava. Dio Sunca koji se pomračuje biva sve manji kako se udaljavamo od pojasa potpunog pomračenja ka pravcu dva pola. Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže u ovom hadisu: „Sunce i Mjesec se ne pomračuju zbog nečije smrti ili života (tj. rođenja), već su to dva znamenja među Allahovim znamenjima.“ To znači da su oni dva svemirska fenomena2 , koja se često do-gađaju, bez obzira na smrt ili život (tj. rođenje) ikoga, suprotno onome što su neki ljudi na Arabijskom poluotoku i drugim dijelo-vima svijeta smatrali. Oni su povezivali pojavu ova dva svemirska fenomena sa rođenjem ili smrću znamene osobe. Vjerovjesnik, s.a.v.s., u ovom hadisu potpuno poriče sva ova sujevjerja i jamči da su oni svemirski fenomeni koji se često ponavljaju. Nauka je dokazala da je Mjesec praćen kupastom sjenom, zva-nom umbra3 , pošto spriječava sunčane zrake. U svom kretanju oko Zemlje, mjesečeva kupasta sjena prolazi zajedno s njim. U vrijeme konjunkcije4 , koja se odigrava jednom svakog mjeseče-vog mjeseca, Mjesec se nalazi tačno na sredini između Sunca i Zemlje, tako zaklanjajući njegovu svjetlost potpuno ili djelimič-no. Ipak, tokom većine mjesečevih mjeseci, mjesečeva sjenka ne dopire do Zemlje, dok prolazi između nje i Sunca, te tako sunče-

NAUČNI PRISTUPRiznice u sunnetu

autor:ZEGLUL EL-NEDŽDŽAR

prijevod s engleskog: Jusuf DŽAFIĆ

5. nastavak

Naučnici su onda kazali kako je ovo putovanje dokazalo naučnu činjenicu, koju ako bi nekoliko puta potrošili koliko su potrošili ubjeđujući ljude u nju, niko im ne bi vjerovao. Ova činjenica je da je Mjesec davno bio podijeljen i sastavljen, te da na površini Mjeseca ima dosta opipljivih dokaza da dokažu to.

Gospodin Pidkok je onda rekao: „Kad sam čuo ovo, skočio sam iz svoje stolice, te rekao to je čudo koje se odigralo četrnaest stotina godina prije da bi podržalo Muhammeda, a Kur’an priča o njemu na

takav iscrpan način.

PRIJEVOD

va svjetlost nije zaklonjena. Stoga, pomračenje se ne zbiva. Zato su pomračenja Sunca veoma rijetka. Ponekad se za vrijeme po-mračenja Sunca Mjesec nalazi na sredini između Zemlje i Sunca, te se vidljivo Sunce sužava na tanki polumjesec, pa se korona5 pojavljuje. Tik prije totaliteta6 , blještave tačke svjetlosti, zvane Bejlijeve (Baily) perle7 , sjevnu. Kada se dešava potpuno pomračenje, nebo postaje posve mrač-no a zvijezde postaju vidljive usred dana. Tako u nekoliko minuta, jasna dnevna svjetlost se pretvara u ono što izgleda kao noć, što prouzrokuje osjećaj panike i depresije, ne samo za ljudska bića, već za zva stvorenja. Ptice se sklanjaju u svoja gnijezda, a životi-nje se kriju u svojim jazbinama ili dolaze u stanje opreznog mira. Glede pomračenja Mjeseca, ono se odigrava kada Zemlja, biva-jući između Sunca i Mjesesa, baca dugu, kupastu sjenku, zvanu umbra, sa područjem djelimične sjenke oko nje, zvane penum-bra. Ovo je fenomen koji može da se posmatra sa svih dijelova Zemlje. Tokom većine mjeseci Mjesec prolazi iznad ili ispod um-bre, kupaste sjenke zemlje, i ne ulazi u nju. Tako, pomračenje Mjeseca se ne događa. Tokom pomračenja Sunca, sunčeva ener-gija koja dopire do Zemlje se smanjuje, te stoga temperatura Ze-mlje pada. Međutim, za vrijeme pomračenja Mjeseca, sunčeva energija, koja dopire do Zemlje se povećava, prouzrokujući da se Zemljina temperatura odnosno poveća nekoliko minuta. Pošto su ovi fenomeni veoma tačno predviđeni, Zemlja je izložena že-stokim opasnostima za koje Allah samo zna koliko su teške. Zbog toga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zatražio od muslimana da spominju Svemogućeg Allaha, da Ga veličaju, uzvikuju „Allah je najveći“ i slave ga. Štaviše, Vjerovjesnik je zatražio od muslimana da kla-njaju i da daju milostinju, klanjajući da bi Allah zaštitio Zemlju i njene stanovnike od ovih opasnosti. To je razlog zašto je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao u drugoj predaji istog hadisa „Pohitajte ka namazu“, a u drugoj predaji je rekao: Ovi znakovi, poslati od Allaha, ne zbivaju se zbog nečijeg života ili smrti, već Allah njima plaši Svoje štovatelje. Tako kada vidite

Treasures in the sunnah A SCIENTIFIC

APPROACH_PART 1

.ijednog od njih, požurite da spominjite Allaha, da Mu se klanjate i da tražite oprost od Njega. Pojedinac se ne može načuditi kako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., mo-gao dostići tako tačne naučne činjenice, prije više od četrnaest stoljeća, u vrijeme kada su ljudi bili do ušiju u sujevjerju i mitovi-ma. To je zaista izričit dokaz Vjerovjesnikove božanske poslanice.

6. hadis

Mjesec rascjepljen na pola

Enes ibn Malik, r.a., prenosi da su Mekkelije zatražile od Vjero-vjesnika, s.a.v.s., da im pokaže, pa im ga je pokazao rascjepljujući Mjesec na dva posebna dijela, da su čak vidjeli planinu Hira’ iz-među njih. 8

Pojašnjenje hadisa

Ovaj događaj je prenešen od mnoštva Vjerovjesnikovih drugo-va, među kojima su: Abdullah ibn Omer, Abdulllah ibn Abbas i drugi. Indijski i kineski kalendari su zabilježili događaj raspolući-vanja Mjeseca. Nekoliko godina ranije, dok sam držao predavanje na Medicin-skom fakultetu na Kardifskom (Cardiff) univerzitetu u Velsu, je-dan musliman mi je postavio pitanje o ajetima na početku sure El-Kamer (Mjesec), vezano za dijeljenje Mjeseca, te da li se sma-tra jednim od naučnih znakova koji su spomenuti u Kur’anu, i je li ima ijedan otkriveni naučni dokaz da objasni ovaj događaj. Moj odgovor je bio da se ovaj događaj smatra jednim od najopi-pljivijih čuda, koja su se odigrala da potpomognu Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada su ga politeisti i nevjernici Kurejša izazvali da im po-kaže čudo da bi dokazao da je Allahov poslanik. U svakom sluča-ju, čuda se zbivaju kao neobični događaji koji ruše sve uređene


PRIJEVOD

zakone prirode. Dakle, uobičajena nauka nije sposobna da obja-sni kako se čuda događaju, i da nisu bila spomenuta u Kur’anu i u Vjerovjesnikovom sunnetu, mi ne bismo bili dužni da vjerujemo u njih. Stoga, mi vjerujemo da se događaj dijeljenja Mjeseca odi-grao upravo onako kako riječi Allaha, neka je slavljen, govore: Čas se približio, i Mjesec se na pola raspolutio. A ako vide znak oni se udalje i kažu: Ovo je neprestana čarolija. Oni proturije-če (ovom Kur’anu) i slijede svoje vlastite strasti. A svaka stvar će biti uređena (prema vrsti dijela – za činioca dobrih djela, njegova djela će ga odvesti do Dženneta, a slično će loša djela njihove počionioce do Džehennema). Ta, zaista, došle su do njih vijesti (u ovome Kur’anu), u kojima ima (dovoljno upozorenja) da pregle-date (ih od zla), Savršena mudrost (ovog Kur’ana), ali (propovije-di) opominjači im ne koriste. (El-Kamer, 1-5) Kada sam završio moj govor, jedan Britanac iz publike po imenu Davud Musa Pidkok (Dawud Musa Pidcock), vođa britanske mu-slimanske partije, pitao me je da doda neke stvari na moj odgo-vor. On je rekao: „Upravo ovi ajeti, na početku sure El-Kamer, su me naveli da primim islam u kasnim 70-im.“ Ovo se desilo dok je bio radio opširno istraživanje iz komparativnh religijama, te mu je jedan musliman dao primjerak prijevoda značenja Kur’ana. Kada je otvorio ovaj primjerak po prvi put, došao je do sure El-Kamer i pročitao ajete na početku sure, te nije mogao da vjeruje da se Mjeses bio raspolutio na dva posebna dijela, pa su sastavljena, tako daje zatvorio primjerak prijevoda i ostavio ga postrani. Gospodinu Pidkoku je bilo suđeno da 1978. godine, Allahovom voljom, gleda program o svemirskim putovanjima u kojem je do-bro poznati britanski spiker Džejms Burk (James Burke) ugostio trojicu američkih svemirskih znanstvenika. Tokom debate, spiker je ustrajno kritikovao neumjereno trošenje NASA-e (milioni dola-ra) na svemirske projekte, dok postoje milioni ljudi na zemlji koji pate od gladi, bolesti i nemara. Odgovor svemirskih stručnjaka je potvrdio da su upravo ova putovanja omogućila ostvarljivim ra-zvijanje važnih tehnologija, primjenjenih u medicinskoj dijagno-stici i tretman, industriji, poljoprivredi i mnogim drugim poljima. Tokom ove debate, oni su spomenuli prvi put kad se ljudsko biće spustilo na površinu Mjeseca, te kako je ovo putovanje koštalo više nego 100 miliona dolara. Naučnici su onda kazali kako je ovo

putovanje dokazalo naučnu činjenicu, koju ako bi nekoliko puta potrošili koliko su potrošili ubjeđujući ljude u nju, niko im ne bi vjerovao. Ova činjenica je da je Mjesec davno bio podijeljen i sastavljen, te da na površini Mjeseca ima dosta opipljivih dokaza da dokažu to. Gospodin Pidkok je onda rekao: „Kad sam čuo ovo, skočio sam iz svoje stolice, te rekao to je čudo koje se odigralo četrnaest stotina godina prije da bi podržalo Muhammeda, a Kur’an priča o njemu na takav iscrpan način. Poslije ovog dugog razdoblja, u dobu nauke i tehnologije, Allah je upotrijebio ljude (nemuslima-ne), koji su potrošili sav ovaj novac nizašta, osim da dokažu da se ovo čudo stvarno dogodilo. Potom, rekao sam sebi, to mora da bude istinita vjera, te sam se vratio prijevodu značenja Kur’ana, pročitavši ga željno. Bili su to ovi ajeti na početku sure El-Kamer koji leže iza mog vraćanja islamu. To se desilo u vremenu kada su neki muslimani tvrdili da se dijeljenje Mjeseca još nije odigralo, te da je to jedan od znakova drugog svijeta, kao što početak sure kaže: Čas se približio. Oni su nesvjesni činjenica da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekoa u hadisu kojeg prenosi imam Muslim, preko Sehla ibn Sa’d, r.a., da je Sehl rekao: „Čuo sam da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „ Ja i Sudnji dan smo (blizu jedan drugom) poput ovog (pa je po-kazao spajanjem svoga kažirpsta, (onog) pored palca i srednjeg prsta (zajedno)).“ Oni koji niječu događaj dijeljenja Mjeseca, koriste netačne do-kaze da podrže svoje mišljenje, kao što koriste ovaj ajet iz sure El-Isra: I ništa Nas ne sprečava da pošaljemo činjenice (dokaze, znako-ve), ali to je narod davnašnji porekao. (El-Isra, 59) Ovaj ajet se ne upotrebljava u pravom kontekstu, pošto su se mnogi osjetilni znakovi i čudesa zbila tokom plemenitog života Vjerovjesnika, s.a.v.s. Neka je Allahov mir i blagoslov na pečat vjerovjesnika, s.a.v.s., za koga je Allah učinio da se Mjesec raspoluti na dva dijela, dva-put, kao počast njemu i neka ga uzdigne na njegovo mjesto, te podupre njegovu poruku (među njegovim narodom). Takođe, ostavio je za nas opipljive dokaze da dokažemo da se ovo raspo-lućivanje zapravo desilo.

______________________________________________________ 1 - Zabilježio imam Buhari, Knjiga džume (molitve petkom), hadis br. 986. 2 - Engleska riječ phenomenon, pl. phenomena ima dosta značenja u našem jeziku: zbivanje koje se zamjećuje čulima, pojava; rijetka pojava, nešto znamenito, neobičan slučaj i sl. U ovom slučaju sam se odlučio da je prevedem našim grecizmom (riječju grčkog porijekla) fenomen iz dva razloga: kako bi prijevod bio što podudarniji sa izvornikom, te zbog toga što je riječ fenomen kod nas umnogome odomaćila, pogotovo glede astrononskih termina, kao što je ovaj. (o.p.) 3 - Latinski izraz, doslovice sjena, sjenka. (o.p.) 4 - Konjunkcija u astronomiji predstavlja položaj Sunca, Mjeseca ili planete kada se nalaze na istom pravcu. (o.p.) 5 - Astronomski korona, između ostalog, označava vanjske slojeve Sunčeve atmosfer e. (o.p.) 6 - Totalitet, odnosno potpuno pomračenje. (o.p.) 7 - Pošto Mjesec prekriva Sunce tokom sunčevog pomračenja, mjesečeva površina svojim hrapavim ivicama omogućava djelićima sunčeve svjet-losti da privremeno zasvjetle na nekim mjestima. Ta pojava je dobila ime Bejlijeve perle u čast Francisa Bejlija koji je prvi dao tačno objašnjenje tog fenomena 1836. godine. (o.p.) 8 - Zabilježio imam Buhari, Knjiga vrlina, hadis br. 3365, 3579.

PRIJEVOD

preveo s arapskog:Kenan ĆOsIĆ

autorAbdunnasir ibn Hidr Milad

U ime Allaha Milostivog, SamilosnogRekao je dr. Abdunnasir ibn Hidr Milad u svojoj doktorskoj disertaciji koja tretira pitanja trgovine u islamu:Propis prodaje mushafaHanefijski mezheb: Nisam našao jasan tekst hanefija koji pojašnjava propis prodaje mushafa, osim što smatram da oni dozvoljavaju trgovinu njime, zato što je u djelu „Bedai’u-s-sanai’a“ došlo: „Zato, ako bi prodao mushaf, ono što je uz njega, ulazi u predmet trgovine...“ (El-Kasani: Bedai’u-s-sanai’a 1/34), zato što njegove riječi: „...ako bi prodao mushaf, ono što je uz njega, ulazi u predmet trgo-vine...“ podrazumijeva da je prodaja dozvoljena, jer ulazak onog što je uz njega upućuje na dozvolu trgovine, jer ako trgovina njime nije dozvoljena, ne bi ono što je spojeno s njim ušlo u propis zbog neispravnosti trgovine.Malikijski mezheb: Smatraju prodaju mushafa dozvolje-nom bez ikakve smetnje, jer se to odvijalo za vrijeme as-haba u Medini, a nisu to negirali. Došlo je u djelu „Me-vahibul-dželil“: „Dozvoljeno je iznajmiti mushaf, jer ga je dozvoljeno i prodati. Njegovu prodaju su dozvolili mnogi tabi’ini...“ (El-Hattab: Mevahibul-dželil 5/423). U djelu El-Mudevvene stoji: „Nema smetnje u tome. Ljudi su u Me-dini prodavali mushafe, a ashabi su tome svjedočili i nisu im negirali. (Predaja Suhnun ibn Se’id et-Tenuhija 11/408).Šafijski mezheb: Pokuđeno je prodavati mushaf, ako za tim nema potrebe. U „Nihajetul-muhtadž“ je zapisano: „...i pokuđena je prodaja mushafa bez potrebe, za razliku od kupovine...“ (Er-Remli: Nihajetul-muhtadž 3/389) .Hanbelijski mezheb: Razišle su se predaje hanbelijskog mezheba oko prodaje mushafa, a ispravna predaja je da nije dozvoljeno prodavati mushaf. Od imama Ahmeda je preneseno da je rekao: „Ne znam nikakvu olakšicu (ruhsu) za prodaju mushafa.“ Druga predaja unutar mezheba je da je prodaja mushafa dozvoljena, ali pokuđena. I kaže se da postoji treća predaja koja je dozvoljava bez pokude. U „In-safu“ stoji: „Oko prodaje mushafa imamo dvije predaje:Prva: Nije dozvoljeno, i prodaja nije ispravna i ovo je oda-brani stav u (hanbelijskom) mezhebu. Imam Ahmed je re-kao: “Ne znam da u trgovini njime ima kakva olakšica.“Druga: Dozvoljeno je, ali pokuđeno. Od njega se prenosi i treći stav: Da je dozvoljeno bez ikakve pokude.“ (El-Merda-vi: 4/266-267)

Iz iznesenih stavova islamskih pravnika vidimo da se oko prodaje mushafa razilaze na tri stava (mezheba): Prvi: Dozvola i to je stav hanefija, malikija i treća predaja kod hanbelija.Drugi: Potpuna zabrana i to je odabran stav kod hanbelija.Treći: Trgovina njime je pokuđena, kao što kažu šafije i dru-ga predaja od hanbelija. Dokazi: Prvi mezheb svoj stav dokazuje time što je predmet pro-daje papir, tinta i korice, ako je ukoričen, te ukrasi, ako je ukrašen, a samo znanje se ne prodaje, jer znanje nije mate-rijalno. Također, mushaf je čist, podložan korištenju poput ostalog imetka kojim je dozvoljeno trgovati, tako da ulazi u Njegove riječi: „A Allah je dozvolio trgovinu.“ (El-Bekare, 275) Zagovornici drugog stava zabranu dokazuju sljedećim: 1. Da je Omer, radijallahu ‘anhu, prolazeći pored onih koji su prodavali mushafe i govorio: „Loše li trgovi-ne.“ (Dža’d u Musnedu 1/328, Abdurrezak 8/114, Bejheki u Sunenu 6/16. i Ibn ebi Davud u El-Mesahif, 159. str.) 2. Od ibn Omera, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je bio oštar po ovom pitanju, rekavši: „Poželio sam da se ruke otkidaju zbog prodaje mushafa.“ (Se’id ibn Mensur u Sune-nu 2/358, a putem njega i Bejheki u Sunenu 6/16, Ibn ebi Davud u El-Mesahif 180, Ibn ebi Šejbe 6/26, br. 255) 3. Jer sadrži zapisan Allahov govor, pa je nužno da ga sačuvamo od kupovine i cjenkanja.Treći mezheb dokazuje sljedećim dokazima: 1. Onim što se prenosi od nekih ashaba, kao što je Ebu Musa el-Eš’ari, da su ashabi Allahovog Poslanika, salla-llahu ‘alejhi ve sellem, prodaju mushafa smatrali pokuđe-nom. (Ibn ebi Šejbe u Musannefu 7/4)2. Od ibn Mes’uda, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je kudio kupovinu i prodaju mushafa. (Šafija u El-Umm 7/176, Abdurrezak 8/110, Bejheki 6/16)Ono što kod mene prevaguje je stav onih koji prodaju mus-hafa smatraju dozvoljenom, jer ovo pomaže njegovom ši-renju i distribuiranju u čemu se ogleda korist za muslimane, a prodaja proizilazi iz ulaganja u štampu mushafa, papir, tintu, troškove štampe i koričenje, a svima je poznato da štamparija ima svoju cijenu i to su stvari koje se prodaju, a ne sami mushaf, odnosno Allahove riječi koje se ne mjere novcem, niti cijenom. A Allah najbolje zna.

Propis prodaje mushafa

Iz djela: „El-buju’ul-muharreme wel-munehha ‘anha“ 455-457. str.


PRIJEVOD PRIJEVOD

preveo s arapskog:Hasan sTRANJAC

Sa nošenjem hidžaba ti si izabrala da uvijek budeš u ibadetu. Svaka sekunda koju muslimanka provede dok nosi hidžab je sekunda ibadeta.

Poštovana sestro, kad izabereš da nosiš hidžab kao znak pokor-nosti svom Gospodaru, a ne zato što ti to muž ili otac naređuju, i kad sa svim ponosom izabereš da živiš kao prava muslimanka, tada si iznijela najveći dokaz za svoj iman (vjerovanje). Poštovana sestro, kad se pridržavaš islamskih propisa za obla-čenje onda drugima postane nemoguće da te tretiraju kao ko-mad mesa i ne preostaje im druga opcija nego da te ocijenjuju na osnovu tvoje sposobnosti, inteligencije i tvojih kvaliteta, a ne na osnovu tvog tijela i izgleda. Tebi pripada ogromna čast, ti si kao cvijet u pustinji, kao dûga u noći, onda kad se svojim pri-državanjem Allahovih propisa razlikuješ od drugih koji ih se ne pridržavaju. Mogu u ime svih muslimana reći da si ti sa svojom čednosti, mo-ralom i islamskim izgledom svjetlo u našim tamnim danima. Ti si sa svojom čeličnom voljom i čvrstim ubjeđenjem krenula istim putem kao i žene Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i svih ostalih vjernica iz njegovog doba. Ti si se otrgla i oslobodila od mišljenja drugih, jedino šta je za tebe važno jeste zadovoljstvo tvog Gospodara. Jedino šta tebe brine jeste kakvom će mene Allah smatrati, jesam li ispunila Njegove naredbe? Ti si izuzetna u svom pridržavanju islamskih propisa. Ti si sebi postavila samo jedan cilj, a to je najveća deredža u Džennetu; Džennetu-l-Firdevs. Ti si svijetlo koje osvjetljava put drugima. Ti uvijek nosiš dobrotu sa sobom i njen sjaj prelazi na druge. Tvoj hidžab, poštovana sestro, nije simbol potlačenosti i ugnjetava-nja, nego simbol slobode, slobode, i opet kažem slobode! No-šenjem hidžaba ti si izabrala da ne budeš potlačena zbog ideja i pretpostavki koje nam nameću smrtnici kao što smo ti i ja. Sa nošenjem hidžaba ti si izabrala da određuješ svoj način života u skladu sa Allahovim propisima. Ti si izabrala da ne budeš više robinja ljudima nego samo Allahu, Gospodaru ljudi. Sa nošenjem hidžaba ti si izabrala da uvijek budeš u ibadetu. Svaka sekunda

koju muslimanka provede dok nosi hidžab je sekunda ibadeta. I poštovana sestro, Islam je taj koji te poštuje i cijeni. Ovo dolazi do izražaja u načinu na kojim se bdije nad tvojim dostojanstvom i tvojom ženstvenosti. Islam je taj koji se kao bedem isprečio na putu onih koji žele da te kao jeftinu robu iskoriste za punjenje ličnog džepa.Islam je taj koji te štiti zatvarajući vrata svakom ko ima kao cilj samo da te iskoristi i zloupotrijebi za svoj užitak i razonodu. Po-štovana sestro, najveća nepravda koja ti se čini jeste kad se iskriv-ljuje istina i kad ti predočavaju da su čednost i bogobojaznost znakovi zaostalosti i ugnjetavanja, dok nemoralnost, ružna djela i pokvarenost predstavljaju kao znakove prosvijetljenja i napretka. Tako je to danas, ako se žena pridržava islamskih propisa za odi-jevanje onda je smatraju zaostalom, a kad se skine i naga hoda po ulici, onda je to u njihovom pogledu znak emancipacije i na-pretka.I sestro, ako te neki mrze zbog tvoje čednosti, zbog tvog pridrža-vanja Allahovih propisa, zbog tvog hidžaba, znaj onda da Allah, Gospodar ovih ljudi, Svoje blagoslove na tebe šalje. I znaj da su iritacije i mržnja koje oni u svojim srcima osjećaju zbog tvog mo-rala razlog da se tebi povećaju deredže u Džennetu. Znači ako oni osjećaju mržnju prema tebi zato što se ti pridržavaš islamskih propisa za oblačenje onda je to razlog da se tvoj položaj kod Alla-ha, subhanehu ve te’ala, stalno poveća.Ti si nada ovog ummeta! Ti si kći Hatidže, ‘Aiše, Hafse i Havle koje su ušle u povijest. Znači, poštovana sestro, ne dopusti da te izigravaju. Allah, subhanehu ve te’ala, ti je ukazao čast i dao ti visok položaj i On bdije nad tvojom čednosti i zato je propisao te propise, zato ti je propisao hidžab. I ako se ti toga pridržavaš, znaj da ćeš zaraditi Allahovo, subhanehu ve te’ala, zadovoljstvo i da ćeš moći biti od onih koji će zaraditi Džennet.

T I SI KAO CVIJET U PUSTINJI

Svjetska unija islamskih učenjaka pomno prati po-sljednja dešavanja u Palestini, naročito u pojasu Gaze, gdje je cionističko - uzurpatorska tvorevina počinila masakr nad civilnim stanovništvom. Tim činom ranje-no je i života lišeno desetine Palestinaca koju su staci-onirani na zemlji džihada i otpora, a među stradalima je bio i generalni sekretar Narodnih otpornih komite-ta, šejh Zuhejr el-Kajsi. U svjetlu ove izraelske nepopustljivosti i kontinuira-nog ugnjetavanja naše braće u Gazi, ali i na cijelom palestinskom tlu, Svjetska unija islamskih učenjaka proglašava slijedeće: Prvo: Unija ponovo ističe punu solidarnost sa nepoko-lebljivim narodom ponosne Gaze, te izražava sućut i utjehu porodicama šehida i ranjenika koji su stradali u nasilničkom cionističkom napadu na pojas Gaze. Uzvi-

šeni Allah kaže: „Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga.“ (Ali Imran, 169) A u drugom ajetu stoji: „Njih neće zadesiti ni žeđ, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti, niti će ikakvu nevolju od nepri-jatelja pretrpjeti, a da im to sve neće kao dobro djelo upisano biti.“ (Et-Tevba, 120) Drugo: Unija osuđuje cionističku tiransku tvorevinu, kao i njena zlodjela i barbarstvo koje sprovodi nad go-lorukim palestinskim narodom. Unija također preba-cuje punu odgovornost na tvorevinu podsjećajući je da je Božije obećanje za pobjedu muslimana zasigur-no na pomolu i da je mit o njihovoj nepobjedivoj snazi na putu nestanka, a s njim i tvorevina zla i nepravde.Treće: Unija apeluje na sve arapske i islamske zemlje, humanitarne organizacije i organizacije za ljudska pra-va da izvrše svoje obaveze prema palestinskom napa-ćenom narodu koji traži povrat svoje otete teritorije, legitimna prava i ljudsko dostojanstvo. Unija poziva međunarodnu zajednicu i sve savjesne ljude svijeta, te organizacije i institucije civilnog društva da ispune svoje obaveze i odgovornost prema palestinskom pi-tanju.Četvrto: Unija upućuje apel vladama i narodima arap-skih zemalja, koji su revolucijama arapskog proljeća srušili kumire nasilničkih vladara, da pruže potporu narodu Palestine i stanu na njihovu stranu kako bi za-štitili stanovnike Gaze i sva sveta mjesta Palestine, a naročito časni Kuds.„A mnogobošci će sigurno saznati u kakvu će se muku uvaliti“ (Eš-Šuara, 227), stoji u saopćenju kojeg je izdala Svjetska unija islam-skih učenjaka a kojeg potpisuju generalni sekretar Unije prof. dr. Ali el-Karadagi i predsjednik Unije prof. dr. Jusuf el-Karadavi.

preveo s arapskog:Abdullah KAPO

Unija uleme osuđuje cionist ički pokol j u pojasu

Gaze


LOKACIJA: Centar starog Kaira.

F O T O R E P O R T A Ž AHAN HALILI

Fotografisao: Kenan Ćosić


Gramatika arapskog jezika nastala je i usavršila se u Basri. Prenosi se da su Arapi, miješanjem sa Perzijancima, Bizan-tijcima, Abesincima i drugim narodima za vrijeme ratova i islamskih osvajanja, donijeli islam u te zemlje, čiji je narod prelazio na islam, te su počeli učiti arapski jezik bez tečno-sti i preciznosti, pri čemu su nastale greške i nepravilnosti u govoru.Greške u govoru su se pojavile još za vrijeme Poslanika, s.a.v.s. Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., čuo čovjeka kako griješi u govoru pa je rekao: „Uputite vašeg brata, zaista je zalutao.”Također se prenosi od Ebul-Esweda ed-Du’elija da je jednog dana ušao kod Alije radijallahu anhu i u njegovim rukama je vidio “rik’u” ( الرقعةje vrsta arapskog pisma - komad kože na kojem je pisano) ispisanu crnim slovima, pa je upitao Ali-ju o njoj, na što mu je Alija, r.a., odgovorio: ”Razmatrao sam govor Arapa i vidio sam da je loš, pa sam želio napisati ne-što čemu bi se vratili.” Zatim je dao rukopis Ebul-Eswedu, a na njemu je pisalo: “Govor se sastoji od imenice, glagola i čestice…” Zatim mu je Alija, r.a., rekao: ”Osloni se na ovo i dodaj što je neophodno.” Tako je Ebul-Eswed počeo do-punjavati gramatička pravila sve dok nije sastavio veliki dio gramatike kakva je poznata danas. Ibn Selam o njemu kaže: ”On je prvi koji je oblikovao arapski jezik, otvorio je njegova vrata, razjasnio njegov put i postavio njegova pravila.”Faze formiranja gramatike arapskog jezika:Prva faza je faza osnivanja (lingvisti iz Basre).Druga faza je faza razvoja (lingvisti iz Basre i Kufe).Treća faza je faza sazrijevanja i usavršavanja (lingvisti iz Ba-sre i Kufe).Četvrta, završna faza, je faza prioriteta (lingvisti iz Bagda-da).

Poznati alim iz Basre, Sibevejhi, u svojoj knjizi pod nazivom

“Knjiga“ kaže:

-Govor se sastoji od imenice, gla الكلم: اسم، و فعل، وحرف gola i čestice.

Imenica, kao npr. الرجل što znači čovjek.Glagol, kao npr. حرض što znači došao.Čestica, kao npr. ىف... من، što znači u, iz ili od...

(Čovjek je došao iz Basre). الرجل حرض من البرصة

Imenice

Podjela imenica u arapskom jeziku :

• Po rodu: Imenice muškog i imenice ženskog roda, kao npr:

كتاب - –جمل imenice muškog (čovjek – kamila – knjiga) رجل roda..(djevojka – krava – boca) فتاة – بقرة - زجاجة U imenice ženskog roda također spadaju imenice koje se završavaju na kratki elif (ىا ة koji se zove (ـ مقرص -i ne pri ألف pada korijenu riječi (برشى –radosna vijest, ذكرى –uspomena).Također, imenice koje završavaju na dugi elif (اء koji se (ـ zove ممدودة ,pustinja– صحراء) i ne pripada korijenu riječi ألف .(mržnja- بغضاءI treća vrsta imenica koje spadaju u imenice ženskog roda su one imenice koje završavaju na okruglo ili zatvoreno t ( ـ.(država– دولة ,vrt- حديقة) :npr (ـة

• Po broju: Jednina, dvojina i množina:

,muslimanka مسلمة ,musliman ( jednina) مسلم

UčIMO ARAPsKI

piše:Azra MEHREMIĆ-PEPIĆ

dvije muslimanke, مسلمتان dva muslimana (dvojina), مسلمن .muslimanke مسلمت ,muslimani (množina) مسلمون

Imenice sa određenim članom i neodređene imenice:

Imenice sa određenim članom: (ova knjiga- ovo pero)الكتاب-القلم

Neodređene: (knjiga, bilo koja - pero, bilo koje) كتاب- قلم

U određene imenice spadaju: lične zamjenice, vlastita imena, pokazne zamjenice, odnosne zamjenice, imenica

određena drugom imenicom u genitivu, imenice određene vokativom i imenice sa određenim članom (ال).

Promjenljive imenice (izvedenice): أسمء مشتقة Npr: كتاب –كتب – كاتب - مكتوب

Nepromjenljive (nepotpune) imenice: أسمء جامدة Npr. إنسان – أرض – رجل – شمس

U sljedećem broju ćemo, ako Bog da, obrađivati svaku vr-stu posebno, kada završimo sa imenicama, preći ćemo na glagole, a poslije toga na čestice.

UčIMO ARAPsKI


Formiranje i razvijanje gramatike arapskog jezika

Tako je Ebul-Esved počeo dopunjavati gramatička pravila sve dok nije sastavio veliki dio grama-tike kakva je poznata danas. Ibn Selam o njemu kaže: ”On je prvi koji je oblikovao arapski jezik,

otvorio je njegova vrata, razjasnio njegov put i postavio njegova pravila.”

Za sve naše čitaoce, koji žele da putem Glasnika uče ili obnove svoje znanje iz arapskog jezika, od ovog broja počinjemo sa novom rubrikom – “Učimo zajedno arapski jezik”. Rubriku piše i uređuje studentica

Azra Mehremić-Pepić.

Rifaijeva džamija, koju od velike Sultan Hasano-ve džamije dijeli nekoliko metara uskog prolaza, smještena je ispod Salahudinove tvrđave u Kairu i spada među najznačajnija islamska zdanja modernog Egipta. Ova džamija je sagrađena na inicijativu Hušjar Hanim, Ibrahim-pašine supruge i ujedno majke hidiv Ismail-paše. Gradnja je započeta 1869. i trajala je 40 godina, da bi bila dovršena 1911. godine, a u funkciju puštena iduće 1912. godine. Velik broj tadašnjih pri-znatih egipatskih i ino arhi-tekata je učestvovao u tom poduhvatu, tako da je ulogu projektanta preuzeo Husejn Hilmi-paša, a nakon njegove smrti džamija je dovršena pod palicom austrougarskog arhitekte Maks Herc-paše, poznatog po upravlja-nju „Komitetom za očuvanje nacionalne baštine“, vladine organizacije osnovane 1882. u svrhu oču-

vanja islamskih arhitektonskih monumenata na području Egipta.Ova džamija je podignuta na prvobitnom mezar-

ju dvojice evlija i to: šejha Ali Ebu Šubbaka er-Rifaija (unuka Ahmeda er-Rifai-ja, osnivača sufijskog ta-rikata) i Jahja el-Ensarija, ashaba iz doba Poslanika, da bi ta 2 mezarja danas bila preuređena u turbe-ta.Uprkos upotrebi islamskih ukrasnih elemenata i u enterijeru i u eksterijeru, džamija svojim dizajnom podsjeća na evropske ar-hitektonske trendova tog doba.

Egipatska kraljevska grobnicaSama unutrašnjost dža-

mije obiluje velikim brojem mauzoleja posljednje egipatske dinastije Muhamed Ali-paše, počev od mezara Hušjar Hanim, idejnog pokretača izgrad-

KAIRsKE DžAMIJE

nje džamije, potom mezara njenog sina hidiv Ismail-paše i njegovih 4 žena.Dalje, džamija služi kao počivalište i sultanu Hu-sejn Kamilu, prvom od dvojice egipatskih sultana 20. vijeka, a uz nje-gov našao se i po-pločan mezar nje-gove žene sultane Melek.Šetajuci kroz dža-mijske odaje, dola-zimo do prostorije u kojoj se izdižu mramorni mauzole-ji dvojice egipatskih kraljeva: Fuada I (umro 1936.) i Fa-ruka I (umro u eg-zilu u Rimu 1965., nakon što je abdi-cirao u korist svog malodobnog sina Fuada II, koji nakon rušenja kraljevske porodice danas živi u Švicarskoj).U susjednoj pro-storiji ispod iranske zastave obložen maslinastim mer-merom visoke kvalitete nalazi se grob posljednjeg iranskog šaha Reze Pehlavija (umro 1980. u Kai-

ru), zbačenog tokom Iranske revolucije 1979., a kojem je azil ponudio tadašnji egipatski predsjed-nik Enver Sadat.

Vrlo često posjetio-ci vrijeme izgradnje ove džamije stavlja-ju u isti koš sa da-tumom izgradnje susjedne Sultan Ha-sanove džamije što, istini za volju, i nije nerazumna pretpo-stavka, budući da sličan arhitektonski stil dviju džamija ne otkriva pet i po sto-ljeća razlike u datu-mu izgradnje (Sultan Hasanova džamija je sagrađena u 14. vijeku, odnosno u periodu 1356-1362. godine).Iako mezar Ahmeda er-Rifaija, šejha su-fijskog reda, se ne nalazi u ovoj džami-ji, niti u Egiptu uop-će (nego u Iraku),

ipak veliki broj posjetitelja svake godine dolazi tu slaveći rođendan šejha rifaijskog tarikata.

KAIRsKE DžAMIJE

piše:sedin OMERBAŠIĆ

Uprkos upotrebi islamskih ukrasnih elemenata i u enterijeru i u eksterijeru, džamija svojim diza-jnom podsjeća na evropske arhitektonske trendova tog doba.

RIFAIJEVA DŽAMIJA(1869-1911)


Nije bezrazložno Egipat, a naročito Kairo nazvan Majkom svijeta (Ummu-d-dunja). Dovoljno je pogledati bogatu burnu višetisuć-ljetnu povijest Egipta i njegovih Egipćana, poglavito povijest Kai-ra, te se uvjeriti u istinitost ovih izjava. Pored nadimka Majka du-njaluka, Kairo krasi još jedan lijepi, takođe opravdan činjeničnim stanjem, nadimak – Grad hiljadu munara. Doista, nema putnika, namjernika ili nenamjernika, koji je bio u Kairu, a da njegove oči nisu zamjetile te tolike munare (brojka je mnogo veća od hilja-du), a o sveukupnom broju džamija (uključujući i one bez muna-re) da i ne pričamo. Među tim nebrojenim kairskim džamijama našla se i džamija koja nosi ime naše države – džamija Bosna i Hercegovina. Lijepo ime, ali široj javnosti i u Egiptu i u Bosni nepoznata džamija – nikada o njoj nije članak ni u jednim novinama, nikada nijedan radijski niti televizijski medij nije izvještavao o njoj, nikada je niko iz Bosne nije posjetio. Ukratko rečeno, džamija „Bosna i Herce-govina“ je bila nepoznata, skrovita džamija, potpuni anonimus. Zanimljivo je kako ova džamija dijeli sudbinu države Bosne i Her-cegovine po kojoj je dobila ime, s obzirom da je slabo ko van Balkana upoznat sa Bosnom i Hercegovinom, što je posljedica nemara većine naših političara koji trebali da rade na promovisa-nju Bosne i Hercegovine, umjesto što promovišu svoje niske stra-načke interese. Izuzetak je možda posljednja agresija na Bosnu i Hercegovinu za koju su širom svijeta, pa i u Egiptu nešto „načuli“. Međutim, na svu sreću, džamija „Bosna i Hercegovina“, je otr-gnuta od zaborava, zahvaljujući istraživanju Dine ef. Maksumića, prof., studenta na postdiplomskim studijama na Kairskom uni-

verzitetu. Naime, dotični student je januara ove godine „otkrio“ ovu džamiju, nakon što je ona građanima Bosne i Hercegovine bila nepoznanica. Inače, džamija je oktrivena kao rezultat inter-net potrage dotičnog studenta za objektima u Kairu koji bi se mo-gli dovesti u vezu sa Bosnom. Džamija „Bosna i Hercegovina“ se nalazi u ulici Isra el-Mualli-min, u naselju Muhendisin, nedaleko od Libanskog trga, u no-vijem dijelu grada. Nalazi se u Gizi, dijelu Kaira koji je inače ši-roj svjetskoj javnosti poznat po starim egipatskim piramidama. Udaljena je od ambasade BiH u Egiptu jedno 5 km. Smještena je u suterenu višespratnice, te time spada u mesdžide, pošto ne predstavlja samostalan građevinski objekt. Uprkos tome što se nalazi u suterenu stambene zgrade, džamiju krase tri mini-jaturne munare koje se nalaze spolja, nedaleko od džamijskog ulaza. Džamija, po egipatskim mjerilima, spada u manje kairske džamije. Ako uzmemo u obzir bosanska mjerila, onda džamija „Bosna i Hercegovina“ spada u džamije srednje veličine. Džami-ja je napravljena početkom 1993. godine. Otvorena je 23. apri-la 1993. godine. Vakif džamije je hadžija Salah Fejjumi. Ideja za ime „Bosna i Hercegovina“ je došla od šejha Džemala Kutba, koji je kao izaslanik rahmetli šejhu-l-azhara Džadu-l-Hakka posjetio Bosnu tokom rata, te svojim očima vidio proljevanje nevine krvi i herojski otpor bosanskih muslimana. Džemal Kutb je sastavio i spomen ploču koja se nalazi u unutrašnjosti džamije na zidu, nedaleko od vrata, a koja vjedoči o egipatskoj solidarnosti s Boš-njacima: U ime Allaha Milostivog Samilosnog

IZMEĐU DVA BROJA

U ime Allaha Milostivog Samilosnog/Džamija Bosna i Hercegovina/Ovu džamiju je podi-gao hadžija Salah el-Fejjumi s namjerom približavanja Uzvišenom i Slavljenom Bogu, te kao spomen na borbu muslimana za povraćaj Republike Bosne i Hercegovine od nepri-jatelja./ Neka im Allaha upotpuni pobjedu./Prvi namaz u džematu je klanjan petka 1.

zul-ka’dea 1413. hidžretske godine što odgovara 23. aprilu 1993. godine nove ere./ Neka nas i vas Allah učini od onih koji grade Allahove kuće

Piše:Jusuf DžAFIĆ

DžamijaBosna i HercegovinaOvu džamiju je podigao hadžijaSalah el-Fejjumis namjerom približavanja Uzvišenom i Slavljenom Bogu, te kao spomen na borbu muslimana za povraćaj Republike Bosne i Hercegovine od neprijatelja.Neka im Allaha upotpuni pobjedu.Prvi namaz u džematu je klanjan petka 1. zul-ka’dea 1413. hidžretske godine što odgovara 23. aprilu 1993. godine nove ere.Neka nas i vas Allah učini od onih koji grade Allahove kuće. O svom pronalasku Dino Maksumić je zvanično obavijestio bosanske studente 10. februara 2012. godine, na sastanku Redakcije Glasnika, lista bosanskohercegovačkih studenata u Egiptu. O ovome, za naše studente i našu Asocijaciju, kolum-bovskom otkriću, bilo je riječi 10. marta ove godine, na jed-nom od sastanaka Redakcije Glasnika. Tom prilikom, lično sam predložio da nastupajućeg petka (16.3.) zijaretimo pronađenu džamiju i u njoj klanjamo džumu namaz. Moj prijedlog je pri-hvaćen kao dobra ideja, s obzirom da se 15. marta 2012. godi-ne navršavalo ravno tri godine kako su bosanskohercegovački studenti u Egitpu formirali asocijaciju studenata. Glavno bre-me organizovanja i razrade zvanične posjete Asocijacije preu-zeo je Hasib Hadžić, predsjednik Asocijacije studenata Bosne i Hercegovine u Egiptu. Tako se zvanična delegacija naše Asocijacije, na čelu sa pred-sjednikom Hasibom Hadžićem, u 10 sahati ujutru u petak, 16. marta, povodom 3. godišnjice Asocijacije, zaputila ka džamiji „Bosna i Hercegovina“. Delegaciji se usput pridružio i uvaženi gospodin Muhamed Čengić, ministar-savjetnik u bh. ambasadi u Egiptu, trenutni prvi čovjek naše ambasade u Egiptu, kako bi zijaret džamiji „Bosna i Hercegovina“ bio što svečanijeg ka-raktera.

Ispred džamije „Bosna i Hercegovina“ konačno stižemo pet-naestak minuta prije početka džume-namaza. Na trenutak niko nije bio siguran da smo na pravom mjestu, iako smo već na dru-goj strani ulice uočili na džamiji jednu od dvije table, na kojoj je na jasnom arapskom jezikom, krupnim slovima, bilo napisano: Džamija Bosna i Hercegovina. Tu, ispred džamije slučajno upo-znasmo i šejha Džemala Kutba, jednog od učenjaka Azhara, koji je upravo tada izlazio iz zgrade koja je nad džamijom. Iz kratkog razgovora sa šejhom, potvrdili smo da ova džamija ispred nas nosi ime Bosna i Hecegovina, te da je to ime dobila po našoj državi Bosni i Hercegovini. Takođe smo saznali da je upravo on zadužen za džamiju, no da, nažalost, trenutno nema vremena da detaljnije razgovara s nama o njoj, pošto se žuri kako bi na vrijeme stigao u obližnju džamiju, gdje drži hutbe. Naime, džu-manske hutbe u džamiji „Bosna i Hercegovina“ drži drugi hatib. Stoga smo razmijenili kontakte, napravili zajedničku fotografiju sa šejhom Kutbom, te rastali s obostranom željom da se u sko-rije vrijeme mahsus sastanemo kako bi porazgovarali o džamiji. Nakon kratkog razgovora sa Džemalom Kutbom, preostalo vri-jeme do početka džume potrošili smo u razgledanju džamije spolja i iznutra. Prvi džumanski ezan proučio je mujezin Abdussemi’ Ahmed, a drugi džumanski ezan je proučio mujezin Muhammed Abdul-hadi. Hatib džamije Alaudin Faruk je u ovosedmičnoj hutbi, za-ista sadržajnoj i zanimljivoj, govorio je na temu „Dobročinstvo prema roditeljima“. U prvom djelu hutbe (prvoj hutbi) govorio je općenito o dobročinstvu prema roditeljima, te o dobročin-stvu prema roditeljima koji su još živi, dok je u drugom djelu hutbe (drugoj hutbi) govorio o dobročinstvu prema roditeljima koji su preselili na Ahiret. Nakon džume namaza, nakratko smo porazgovarali s džema-tlijama, koji nisu krili svoju radost zbog naše posjete. Hatib Alaudin Faruk, koji je bio vidljivo obradovan našim zija-retom, u svom razgovoru s nama je istakao, kako je „o Bosni i

IZMEĐU DVA BROJA

ZIJARET ASBIH DŽAMIJI „BOSNA I HERCEGOVINA“ I NJENIM DŽEMATLIJAMA


AKTUELNO

njenim muslimanima čuo samo riječi hvale“. Abdussemi’ Ahmed, mujezin džamije, je jedan od najstarijih dže-matlija i po godinama, a i po tome koliko je džematlija džamije „Bosna i Hercegovina“, pošto u njoj spominje Uzvišenog Allaha od 1996. godine. Ono šta ga čini posebnim je to što je slijep. Zamolili smo mudrog džematliju da uputi poruku, savjet musli-manima Bosne. Stari džematlija je poručio muslimanima Bosne da budu ustrajni u klanjanju namaza u džamijama, jer je namaz spominjanje Uzvišenog Boga i duhovna hrana, ali pomaže i u ras-poređivanju vremena. Poručio je i da ne zaboravimo da učimo Allahovu knjigu, makar 15-30 minuta dnevno, te da donosimo salavate na poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Nažalost, taj dan nismo imali čast upoznati vakifa džamije, koji je nakon džume imao neodložan posao, ali nam je u telefonskom razgovoru poručio će mu biti čast da ga posjetitmo sutra u pri-jepodnevne sate, te poručio da je nadjevanje džamiji imena po Bosni i Hercegovini najmanje što su mogli da učine za muslimane Bosne. Safvet Muhammed, jedan od džematlija, pozvao nas je da u toplini njegovog doma promuhabetimo po koju riječ. Njegov ljubazan poziv nismo mogli da odbijemo. Tako smo uz topli čaj, neizostavan pratilac tog arapskomuslimanskog gostoprimstva, probesjedili s našim gostoljubivim domaćinom na različite teme, s posebnim osvrtom na teme vezane za Bosnu i Egipat. Treba spomenuti da je naša posjeta bila neočekivana, te da nas Safvet Muhammed vidi po prvi put u životu, no to ga nije sprečilo da nam čak daruje skormne hedije, s obzirom da međumuslimansko bratstvo i prijateljstvo ne poznaje granice. Nismo propustili priliku, a da tokom razgovora ne zamolimo našeg domaćina da nam iz egipatskog ugla prokomentariše po-ređenja sadašnjih nesretnih dešavanja u Siriji sa ratnim dešava-njima u Bosni. Naš ugostitelj, priznavši da određene sličnosti po-stoje, spomenuo je i neke bitne razlike. Jedna od glavnih razlika koje je spomenuo je činjenica da je humanitarna pomoć Egipta Siriji kudikamo manjeg intenziteta od intenziteta pomoći koja je upućena ka Bosni tokom agresije. Kao uzrok za manji obim hu-manitarne pomoći Siriji naspram Bosne, naš domaćin je naveo sljedeće: slabije materijalno stanje egipatskog naroda, koje je inače bilo bolje početkom devedesetih nego sad; nepovjerenje naroda prema egipatskoj vlasti, pogotovo sada u ovoj burnoj prelaznoj epohi; te možda najvažniji razlog – fakat da je sukob u Bosni bio sukob međunarodnog karaktera, odnosno strana agresija na suverenu Bosnu i Hercegovinu, dok sukob u Siriji ima karakter građanskog rata, odnosno, kako je džematlija Safvet istakao, nepostojanje još uvijek iskristalizovanih strana, naravno nepodcjenjujući želju građana Sirije da skinu tiranina. Svemu dobrom mora doći kraj, pa tako i našem druženju sa ovim prijaznim džematlijom, kome smo obećali da ćemo doći ponovo u posjetu čim se ukaže prilika. Time se i naš zijaret toga dana okončao. Sutradan, zvanična delegacija Asocijacije, u sličnom sastavu,

zajedno sa uvaženim gospodinom Muhamedom Čengićem, po-sjetila je hadžiju Salaha Fejjumija, vakifa džamije „Bosna i Her-cegovina“, koji stanuje u prizemlju iznad džamije. S vakifom smo popričali o historiji džamije „Bosna i Hercegovina“, od njenog osnivanja do današnjih dana. Džamija je izgrađena početkom 1993. godine. Tada još nije imala ime. Ideja za ime Bosna i Hercegovina došla je od šejha Džemala Kutba, u to vrijeme glasnogovornika tadašnjeg šejhu-l-azhara Džadu-l-Hakka. Naime, šejhu-l-azhar Džadu-l-Hakk je poslao Džemala Kutba u Bosnu, kako bi ga obavijestio o ratu u Bosni i stanju muslimana. Džemal Kutb je u Bosni vidio strahote i herojski otpor njenih stanovnika. Po povratku je „bio dovoljno ubjedljiv“, pa je vakif Salah Fejjumi nazvao džamiju imenom naše države, kao spomen na borbu Bošnjaka za odbranu Republike Bosnu i Hercegovinu. Hadžija Salah nam je ispričao kako mu je Džemal Kutb pričao o pobožnosti bosanskih muslimana, kako ginu za svoju vjeru, o ulozi zelene boje kao muslimanske boje kod nas i još mnogo što šta, što je u njemu razvilo ljubav prema našoj Bosni. Stoga ne treba da čudi da mu je posjeta Bosni jedna od neispunjenih želja. Hadžija Salah nam je i pripovjedao o skupu u Azharovoj džamiji, upriličenom povodom stradanja muslimana u Bosni, baš kao što se danas organizuju skupovi o Palestini. Tu je govorila znamenita ulema. Hadžija Salah je bio prisutan na tom skupu. Tu je pored Azharove uleme bila i opozicija, kao npr. Ihvanu-l-muslimin, pri-padnici Stranke rada, odnosno svi oni koji nisu podržavali Muba-rakov režim (Mubarak nije podržavao borbu Bosne i Hercegovine protiv agresorskih snaga). Skup je bio itekako dirljiv, posebno go-vor rahmetli šejha Muhammeda Gazalija, koji je govorio o Bosni, uprkos svoj starosti i bolesti. U priči sa našim hadžijom, saznali smo da smo mi prva zvanična posjeta Bosanaca ikada, te da smo nakon jednog našeg studenta, koji je posjetio njega i džamiju prije tri dana, prvi koji su to učinili. Utom je bilo vrijeme za podne namaz, te smo nažalost morali naš razgovor privesti kraju. Na putu ka džamiji hadžija Salah nam je, između ostalog, rekao: „Glavni razlog naše ljubavi prema Bo-sni je Džemal Kutb koji je bio u Bosni. On je u nama probudio lju-bav prema Bosni, prema muslimanskom narodu koji živi okružen neprijateljima.“ Naš student Abdullah Kapo, apsolvent na Šerijatskom-pravnom fakultetu, imao je čast da prouči ezan i ikamet, a Dino Maksumić, student na postdiplomskim studijama na Kairskom univerzitetu, onaj koji je i prvi pronašao džamiju, imao je čast da prvi među Bosancima imami u džamiji „Bosna i Hercegovina“. Nakon nama-za Abdullah Kapo je proučio ašare iz Kur’ana na zahtjev hadžije Salaha Fejjumija. Nakon proučenog ašareta oprostili smo se i poselamili sa s vaki-fom hadži-Salahom Fejjumijem, uz obećanje da ćemo uspostav-ljeni kontakt održavati.

EGIPTOM KROZ GRADOVE

ALEKSANDRIJA

U novoj rubrici našeg lista, od ovog broja predstavljati ćemo vam po jedan grad u Egiptu. Nadamo se da će vam se svaki odabrani i dopasti, te da će vam to biti razlog više da pos-

jetite ovu zemlju u kojoj su se smjenjivale različite kulture i civilizacije.

Piše:Hamdija IsLAMOVIĆ

U ovom broju kratko ćemo vam predstavi-ti Aleksandriju. Alesandrija je grad smješten na Sjeveru Egipta. Obalu Aleksandrije, koja se prostire na preko trideset kilometara, zaplju-skuje Sredomzeno more, dok je broj stanovni-ka u ovom gradu preko četiri miliona. U ovom gradu je smještena najveća luka u Egiptu. Pored toga Aleksandrija obiluje brojnim turističkim znamenitostima. Alek-sandrija je najpozna-tija je po tome što se u njoj nalazila najveća biblioteka na svijetu u antičkom dobu, te svjetionik, kao jedno od sedam svjetskih čuda. Nažalost, kamene zidove ove antičke ostavštine, danas, ne grije mediteransko sun-ce, jer biblioteka je nakon brojnih rušenja i ob-navljanja, potpuno uništena 391. godine, kada je dekretom kopta Teofila, aleksandrijskog pa-trijarha, uništeno skoro svo antičko nasljeđe

Aleksandrije, koje je Crkva smatrala „soton-skim“. Danas postoji moderna aleksandrijska bibilioteka, koja svojim atraktivnim izgledom privlači zaljubljenike znanosti i brojne turiste. Ulaz u bibilioteku se plaća, ali je i opravdano.

Predivno je vidjeti stare ma-šine koje su kroz historiju korištenje za štampu, te bez-broj predivno osvjetljenih i lijepo raspoređenih redova punih knjiga. Svjetionik na poluotoku Fa-rosu, također nije preživio zemljotres u srednjem vije-ku, tako da kasnije nikada više nije obnovljen. Na nje-govom mjestu danas se na-lazi utvrda koja je izgrađena za vrijeme egipatskog sulta-na Memluka. U gradnji ove utvrde korišteni su građe-vinski ostatci ovog svjetioni-ka. Pogled sa ove tvrđave na

more i grad je predivan, što ćete i sami zaklju-čiti sa fotografija koje sam napravio prilikom svoje posjete Aleksandriji. Pored tvrđave, važno je istaći i veliku džamiju Ibrahima Terbane koja zaslužuje da se posjeti.


EGIPTOM KROZ GRADOVE

Džamiju je sagradio poznati marokanski trgo-vac koji je bio nastanjen u Aleksandriji krajem 17. stoljeća. Specifičnostost ove džamije je što se molitveni prostor nalazi na gornjem spratu, dok je prizemlje namjenjeno za poslovne pro-store. Poslije toga ova džamija je služila kao urnek za ostale džamije koje su napravljene u to vrijeme. Sve džamije ovog tipa su nosile na-ziv „Terbanije“, upravo zbog ove džamije Ibra-hima Terbane. U gradu postoji i mali bazar nedaleko od grad-skog trga, gdje možete za malo novca kupiti predivne stvari. Naravno, potrebno je umjeće pregovaranja, jer trgovci ovdje dižu cijene, ra-čunajući na lahkovjernost turista. Predivno je dočekati zalazak sunca šetajući uz obalu, dok vas valovi sa otvorenog mora lagahno zaplju-skuju na obali. Što se tiče prevoza, taksi je veoma jeftin. Tak-

sisti rijetko koriste taksimetre, pokušavajući da prevare turiste. Prilikom izlaska iz hotela pitajte recepcionara koliko okvirno košta vo-žnja koju planirate da obavite, te nagodite se za cijenu prije ulaska u taksi. Najbolji prevoz iz Kaira za Aleksandriju je voz. Nema saobraćajnih gužvi, a mnogo je si-gurniji od „mikro-buseva“ koje Egipćani naj-više koriste kao prevozno sredstvo. Povratna vozna karta iz Kaira, za prvu klasu, košta 140 funti (17 eura). Cijenja opravdava ponudu, jer imate komforno sjedište i klimatiziran prostor. Vožnja traje oko tri sahata koja ćete provesti u predivnim predjelima Egipta na obalama Nila. U Aleksandriji malo ima turista, mnogi dola-ze samo na izlet u sklopu aranžmana iz Kaira. Ukoliko vam se ukaže prilika da posjetite Egi-pat, obavezno trebate posjetiti Aleksandriju, najmanje dva dana. Hoteli nisu skupi, za dese-tak eura možete naći ugodan smještaj.

KALIGRAFIJA

Sami Efendi se smatra jednim od najboljih kaligrafa svih vremena. Rođen je u Istanbulu 1837. godine. Pravila i umijeće kaligrafije stjecao je pred raznim učiteljima. Zabilježeno je da je pismo ta’lik učio pred Kajsar-zadeom, a najteži stil pisanja u kali-grafiji zvani sulus pred Hajdar-zadeom. Ono što je posebno bitno naglasiti jeste da je mesk, odnosno vježbanicu, prešao pred Bošnjak Osman-efendi-jom, kako se navodi u arapskoj literaturi. Naža-lost, više ništa se ne spominje o ovom, zasigurno velikom kaligrafu. U svoje vrijeme Sami Efendi je bio predvodnik kaligrafskog zanata. Mnoge dža-

mije su ukrašene njegovim levhama i radovima koji i danas oduzimaju dah svakom ljubitelju ove prelijepe umjetnosti i ne ostavljaju ravnodušnim kaligrafe, bez obzira bili oni početnici ili već po-znati i priznati svjetski majstori. Ono po čemu se posebno izdvajao Sami Efendi jeste njegova spo-sobnost u iznalaženju novih oblika i formi prilikom pisanja levha, a najviše se biti upamćen po jačini i ljepoti harfova u levhama ispisanim kaligrafskim pismom zvanim sulus-dželi. Na Ahiret je preselio 1911. godine. Molim Allaha, dž.š., da mu oprosti njegove grijehe.

SAMI EFENDI jedan od najboljih kaligrafa svih vremena

Ono što je posebno bitno naglasiti jeste da je mesk, odnosno vježbanicu, prešao pred Bošnjak Osman-efendijom, kako se navodi u arapskoj literaturi

Piše:Amar čOPELJ

Jedna od novih rubrika ovog broja Glasnika, jeste i „Biografije najpoznatijih kaligrafa“ kroz koju će nas naš student Ammar Čopelj upoznati sa ovom naukom i njenim najpoznatijim učiteljima. A kao

posebno iznenađenje prilikom svakog broja donosimo vam i po neku levhu, koju je napisao autor ove rubrike učeći pred kairskim alimima.

Neke levhe koje je napisao Sami Efendi

Sami Efendi


BOsANsKA KUHINJA

ĆEVAPI

Sastojci za lepine:• 1 kg brašna • dvije supene kašike kvasca• 250 ml mlijeka • supena kašika šećera• čajna kašika soli

Način pripreme

Kvasac, šećer i kašiku brašna pomiješati sa malo toplog mli-jeka, te ostaviti da nakvasa.Brašnu dodati so te zakuhati sa nakvasalim kvascem i preo-stalim mlijekom, napraviti glatko i mekano tijesto. Ostaviti tijesto da se udvostruči, zatim ga prekuhati i ponovo osta-viti na toplom mjestu oko pola sahata.Na pobrašnjenu površinu izvaditi tijesto i podijeliti ga na jednake dijelove (loptice) te ih razviti shodno želji, koliko želite da vam budu velike, ostaviti ih malo da se podižu.Vlažnim nožem napraviti rombove na lepini.Ukoliko želite, možete da lepine pospete sjemenkama po vašoj želji.

Rernu zagrijati na 250°C, te na zagrijan pleh staviti lepine i peći 5-6 min.Kada se lepine napušu znak je da su gotove.

Sastojci za ćevape:MesoCrveni i bijeli lukBiber, soKisela ili mineralna vodaSoda ili prašak za pecivoNačin pripreme:

U 1 kg faširanog mesa, dodati 200 ml kisele vode, 2 male kašike bibera, 2 male kašike sode, 2 male kašike soli, 2 ve-like kašike mljevenog bijelog luka i 3 kašike mljevenog cr-venog luka.Smjesu dobro izmiješati.Od ove smjese formirati ćevape. Možete ih formirati ručno, a možete ih staviti u špricu za šlag i tako ih oblikovati.Najbolje je praviti ćevape od smjese koja je prenoćila u fri-žideru.

Dragi naši čitaoci, u ovom broju Glasnika s vama dijelimo recept za domaće ćevape. S obzirom da smo daleko od onih sarajevskih i travničkih, evo savjeta kako ih uvrstiti u jelovnik čak u dale-

koj Africi.pripremila:Naila DURAKOVIĆ

POEZIJA

NAŠ ŽIVOT - TO JE BOSNA(Prisjećanja...)

Piše: Medina Džanbegović-Mohamed, mr. književnohistorijskih nauka

I. Ja pjevam za budući svoj izmišljeni lik

I zrelost od koje tješnje mi bivaPrvo se pomolim,

Pa onda pišemO zori bez obrisa,

O smrznutim ružama bez postelje,O mome repu bez sunca

O mjesečevoj rijeci koju ću jednom umjeti da pređem!Ja pjevam o jednom bratu

Koga želim vidjetiKao svaki petak novu subotu.

Tu misao teško gutam - kao slinu usred prehlade sa kiselinom.Pjevam o jednoj mami

I jednom ocuDok u daljini vojnici doručkuju smrt.

Nestaju gruboKao predmeti na crtežu u svađi vodenih bojica.

U daljini nazirem dugu Rađa se novi dan

I ja pjevam.


POEZIJA VAŠA PIsMA

II.Moj otac svako jutro ustaje prije pet.

Vjetar mu otvara plućaI on se umiva na avlijskoj pumpi.

Miriše na zemlju i kukuruz.

Moja se mama uprskala mlijekomI briše lice blijedom keceljom.

Moja mama mijesi hljebA niko ne pjeva na njenim nekada cvjetnim prozorima!

Skriva suze uzimajući abdest,Pokriva se i klanja sa ocem.

Ujutro se moj brat raduje rosi.Bratovo dijete se budi

Crtežom smijeha istkano.

Moja se mama zaboravi,Pa hoće izaći na cestu da me čeka.

Moj otac tragaZa zanesenim pogledom slučaja,

Kao i moj brat,Mamu utješi, pa ode na džumu.

III.

Pjevam i sanjam!Ja vidim brda:

Sikolu, Ošve i Borik,Kuće i ljude,

Misuriće, Čojluk i Zoljevo,Svoga brata

Koji ništa puno ne pitaNego samo briše vlastite tragove.

Moj brat je veliki čovjek!Ruke se pružaju kao munara.Moj otac hvata rijetku pticu.Mama se nasmijala u plaču

Pa na namazuCvjetnim ključem postojanja

Moli smrtDa ostane sita

I braniOno malo hljeba na dlanu.

Ugroženost od tri prsta

Otvoreno pismo institucijama OHR, PIC ,BiH, ...

Još od ranije razmišljao sam napisati nešto o ugroženosti, a slučajnost je da to zapisujem upravo u danu (1.februar 2012.) kada se na televiziji Beograda prikazuje debata između Čedo-mira Jovanovića, lidera Liberalno demokratske partije (LDP) u Srbiji i Milorada Dodika, pred-sjednika entiteta Republika srpska (RS) u Bosni i Hercegovini (BiH). Jovanović tvrdi, a Dodik osporava da je Republika srpska nastala na genocidu, podržava Biljanu Plavšić koja je i sama priznala zločin za koji je presuđena, kao i Radovana Karadžića kojem se upravo sudi u Hagu na Sudu za ratne zločine, pri čemu negira genocid, ali i opstojnost BiH i sve to gleda kao atak na entitet RS. Ne vidi ili neće da vidi da to nije atak na RS, već da je to atak na suštinu tog entiteta u čijem stvaranju su Srbi izgubili obraz. Jovanović upravo pokušava da povrati obraz Srbima i Srbiji, i iniciranjem debate želi povratak na demokratsku i antifašističku putanju svoje zemlje.

Dayton je istrošen, kaže Jovanović i vizionarski gleda u budućnost, dok je Dodik za sadaš-njost i oportunistički se vraća na prošlost. A kakva je prošlost? O bližoj prošlosti i tragičnoj sudbini Jugoslavije i kataklizmi Bosne i Hercegovine, ako se pošteno gleda, sve se vidjelo i sve se zna.

I sve je počelo od ugroženosti. Danas, kao građani, svjedoci smo dokle nas je priča o ugro-ženosti dovela. Postali smo robovi stanja koje traje već više od dvije decenije.

Čovjek se robovanja (engl. rob: poharan, opljačkan) oslobodi revolucijom (egzaktan primjer francuske i američke revolucije), ali kako se osloboditi ugroženosti koja je kao teška bolest. Kao suvremenik događanja pitao sam se je li ugroženost samo fenomen Balkana? Kako je analizirati?

Nesporna činjenica u proteklom vremenu je sveprisutna simbolika, slika i retorika koja se medijski puno eksploatisala: govoriti da si ugrožena vrsta i prepoznavati se po dizanju tri prsta. Počeo sam istraživanjem fenomena tri prsta. Informacije o tome na internetu su zaista frapan-tne (www.wikipedia.org). Tri prsta su simbol nacista-fašista koji su počinili zločine nepojmljive ljudskom umu. Koristili su ga Hitlerovi sljedbenici (nacisti) koji su završili holokaustom miliona Jevreja, Pavelićevi sljedbenici (fašisti) koji su završili istrebljenjem stotina hiljada Srba, Miloše-vićevi sljedbenici (socijalisti) koji su završili genocidom desetina hiljada Bošnjaka. To su činje-nice i povijesna istina, a istina je samo jedna. Ne može biti više istina.

Zato je Čedomir Jovanović , iako ne živi u BiH, zaista u pravu. Ne radi se u Bosni i Her-cegovini o zavađenosti tri naroda, već se radi o fašizmu sa tri prsta. Narodima se samo ma-

VAŠA PISMA I KOMENTARI Prva objava Poslaniku bila je: „UČI“. Tako ću se i nadovezati na temu “Važnost obrazovanja za

BOŠNJAKE”. U tom kontekstu želim citirati riječi rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića u govoru nakon dodjele nagrade u Kairu za knjigu Islam između istoka i zapada, u kojem kaže: “Stari, a i mladi ljudi kažu da je loše i sve je mrak u BiH.“ Predsjednik nastavlja: “Možda i jeste negdje mrak, ali treba ustati do utičnice i upaliti svjetlo, ako nema svjetla, onda treba ustati i upaliti svijeću. Svjetlo je u na-šim rukama, a to je obrazovanje; ustanimo i radimo na tome kako nam ne bi bio mrak negdje”, rekao


nipuliše. To je uvijek tako. Ali lijek se nađe za sve. Demokratska Evropa, Rusija i Amerika su uvijek bile jedna koalicija na strani antifašizma i fašizam nije mogao proći. (I sada je Amerika nepokolebljiva na tom putu, Evropa je po običaju inertna sa svojom birokratijom, a Rusija je iz dnevno-političkog pragmatizma dopustila da je Srbija drži za suflera). No, antifašizam nema alternativu.

Njemačka je danas vodeća demokratija antifašističke Evrope i motor ujedinjenja Evropske Unije. Hrvatska se upravo pridružuje. Srbija mora skinuti masku, osloboditi se licemjerstva i vratiti se svojim korijenima. Fašizam neće proći: No pasaran! Ili kako to svi na Balkanu dobro razumijemo:

Smrt fašizmu-sloboda narodu!Liberalu iz Srbije pozdrav od liberala iz Bosne.

Konjic, 1.2.2012. Hajrudin Sarajlić, profesor iz Konjica (nastavit će se...)

VAŠA PIsMA MUDROsNICEMudrosnicepripremio:sedin OMERBAŠIĆ

Ne izazivaj zmiju, ako nemaš namjeru i moć da joj odsiječeš glavu. Sadam Husein

Zbog jedne riječi čovjeka često smatraju mudrim, a zbog jedne riječi često ga smatraju glupim. Uistinu, moramo dobro paziti šta govorimo. Konfučije

Temelji jesu klimavi, ali ostatak građevine puca od čvrstine.

Ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek. Vilijam Šekspir

Kako je ponekad teško radovati se tuđem uspjehu! F. Šalda

Nikad čovjek ne može da kaže toliko mudrosti koliko može da prešuti ludosti. Jovan Dučić

Prijatelje stvara sreća, a provjerava nesreća.

Imao je tako veliku dušu da je hiljade ljudi nosio na njoj.

Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa. Filips

Uz velikog čovjeka često idu i velike greške.

Ne postoji osoba koja nije sposobna da uradi više od onoga što misli da može. Henri Ford

Nije sramota pasti, sramota je ne dići se.

Mudar čovjek s podjednakom mirnoćom prima pohvale i podnosi uvrede. Konfučije

Najbrža kokoška je ona koja uspije da protrči kroz Etiopiju i ostane živa!

Ne mogu vam dati recept za uspjeh, mogu vam dati recept za neuspjeh: ugađajte svakome!

Ima ljudi koji govore, govore i govore sve dok nešto ne kažu.

Lud je samo onaj čija se ludost ne poklapa sa ludošću većine. Semjuel Beket

Nitko nije beskoristan. Svako može poslužiti kao loš primjer.

Historija je tek nešto malo više od popisa ludosti, zločina i nesreća ljudskog roda.

Ne prepiri se s budalom, ljudi možda neće uočiti razliku!

Čuvaj se čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu.

Selam,sve pohvale za Glasnik, konstantno napredujete i ustrajni ste u tome.Sve najbolje,Elvedin Kozarevic, dipl. ing. el., Network & Web Administrator, Graphic Designer

Behram-begova medresa u TuzliBehram-begova 1, 75000 Tuzla

Phone: +387 35 281 151 Mobile: +387 61 659 848


IZ ARHIVA

pripremila:REDAKCIJA GLAsNIKA

IZ ARHIVA

Od Božijeg poslanika, s.a.v.s., sačuvano je mnoštvo izreka, koje su, pod imenom hadisa, islamski učenjaci pomno sabrali i kritički ispitivali njihovu vjerodostojnost, te tako sačuvali Sunnet Allahova poslanika s.a.v.s., da može služiti kao vjerski izvor u svim pitanji-ma, kojih se dotiče naučavanje islama. Neke su riječi Allahova po-slanika, a.s., posebno mudre izreke, koje u malo riječi sadržavaju more značenja. Uzevši u obzir naročito ove, mi ćemo ovdje iznijeti stotinu hadisa Allahova poslanika, da posluže kao primjer njegova stila, mudrosti i nauke:Djela se vrjednuju prema namjerama.Ljudi su naslijedili od nauke ranijih Božijih poslanika: Ako se ne stidiš, radi šta hoćeš.Poslat sam da upotpunim plemenite ćudi. Ljubav prema nečemu čini čovjeka slijepim i gluhim. Džennet je pod nogama majki.Stid je dio vjere.Milostivima milost ukazuje Milostivi.Sretan je onaj ko od drugoga pouku crpi.Tražiti nauku je dužnost svakom muslimanu (i muslimanki p.a.).Reci istinu pa makar bila i gorka. Ni jedan od vas neće biti pravi vjernik, dok ne bude volio svome bratu ono što voli sebi. Allahu najmrža dozvoljena stvar je razvod braka.Boj se Allaha gdje god budeš; iza ružna djela uradi dobro, pa češ ga izbrisati; s ljudima saobračaj na najljepši način.Od svih dobrih poslova Allahu je najmiliji onaj posao na kome se ustraje, pa makar bio i mali.Mene je odgojio moj Gospodar, pa me je dobro odgojio.Najveća borba je reči istinu kod vladara nasilnika.Najveći su grijesi: Allahu nekoga smatrati ravnog, ubiti čovjeka, biti nepokoran roditeljima i krivo svjedočiti. Najbolji su vjernici oni koji su najljepšeg ahlaka.Allah prašta i voli praštanje.Allah voli svog roba vjernika, koji se bavi nekim zanatom.Strpljivost je (posebno važna p.a.) kod prvog udarca. Kada ljudi vide nasilnika i ne spriječe ga, može ih Allah naskoro sviju kazniti svojom teškom kaznom.Pomozi svome bratu i kada čini nasilje i kada mu se čini nasilje: ako je nasilnik, odvrati ga od nasilja a ako mu se nasilje čini, pomozi mu!Koji god musliman odjene potrebna muslimana, Allah će ga odje-nuti zelenom džennetskom odjećom; koji god musliman nahra-

ni gladna muslimana, Allah će ga na Sudnjem danu nahraniti džennetskim plodovima; koji god musliman napoji žedna musli-mana, Allah će ga napojiti na Sudnjem danu, džennetskim pićem. Kome Allah da neku nauku, pa je on sakrije, Allah će ga zauzdati vatrenom uzdom na Sudnjem danu.Pravo dobročinstvo je da robuješ Allahu kao da ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš On tebe vidi.Činite dobro svojim roditeljima, pa će i vama dobro činiti vaša dje-ca; budite čedni i pošteni, pa će vam biti čedne i poštene i vaše žene.Dobro djelo neće propasti; grijeh neće biti zaboravljen, a Onaj pred kim će se račun polagati neće umrijeti. Radi šta hoćeš; kako zaslužiš tako ćeš biti i nagrađen.Znaj za Allaha kada ti je lahko, a On će znati za tebe kada si u te-gobi.Ko se kaje od grijeha je kao onaj ko grijeha nema.Kod koga se nađu tri svojstva, taj je osjetio slast vjerovanja: da mu Allah i Njegov poslanik budu draži od svega ostalog, da voli nekoga ne radi čega drugog nego samo radi Allaha i da mrzi da se povrati u navjerstvo nakon što ga je Allah od njeg spasio, kao što mrzi da bude bačen u vatru.Tri svojstva spadaju kod Allaha u plemenite ćudi: da oprostiš ono-me ko ti nasilje učini, da udjeliš onom ko tebi uskrati i da zijaretiš i onu rodbinu koja s tobom rodbinske veze prekida.Allah je podijelio svoju milost na stotinu dijelova; kod sebe je za-držao devedeset i devet, a jedan je dio spustio na Zemlju; od tog dijela Allahova stvorenja pokazuju milost jedno prema drugom, pa i kada kobila digne nogu da ne udari svoje ždrijebe. Džehennem je okružen strastima, a Džennet tegobama.Zavist jede dobra djela kao vatra drva, sadaka ništi pogreške kao voda vatru, namaz je svjetlo muslimana, a post je štit od vatre.Zakletva pomaže da se roba proda, ali uništava bereket.Propao i strado je onaj kome Allah u srce nije dao milosti prema ljudima.Najbolji od vas su oni koji nauče Kur’an i koji ga poučavaju.Najbolja kuća među muslimanima je ona kuća, u kojoj ima siroče prema kome se lijepo postupa, a najgora kuća je ona u kojoj ima siroče prema kome se ružno postupa; ja i onaj koji odgaja siroče biti ćemo u Džennetu jedan s drugim kao dva prsta.Najbolji od vas je onaj ko ne zapusti svoj budući život radi ovog života, niti ovaj život radi onog života i koji nije na teretu ljudima.Dobra je mnogo, ali je malo onih koji ga čine.

Ostavi sumnju, a pristupi onome u što ne sumnjaš, jer istina do-nosi smirenost, a laž sumnju.Ko upućuje na dobro je kao i onaj ko ga čini.Moliti Allaha znači robovati mu.Dvoličnjak na ovome svijetu će doći na Sudnji dan sa dva lica od vatre.Jedan dan čuvati muslimansku granicu bolje je nego cijeli svijet i sve što je na njemu; koliko prut mjesta u Džennetu je bolje nego cijeli svijet i sve što je na njemu; jedno prije podne ili jedno poslije podne boriti se na Allahovom putu je bolje nego cijeli ovaj svijet i sve što je na njemu.Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Njegova srdž-ba je u srdžbi roditelja.Sedmoricu će Allah staviti u Svoj hlad kada neće biti hlada sem Njegovog : a) pravedna vladara, b) mladića koji odraste u ibadetu Allahu, dž.š. c) čovjeka čije je srce vezano za džamiju d) dvojicu ljudi koji se vole samo u ime Allaha na tom se sastaju i rastaju e) čovejeka koji se sjeti Allaha pa mu oči zasuze f) čovjeka koga na blud pozove ugledna i lijepa žena a on kaže: „Ja se Allaha bojim”, i g) čovjeka koji dijeli sadaku da mu ne zna lijevica šta daje desnica.Ja ću se na Sudnjem danu zauzimati za velike griješnike između mojih sljedbenika.Postite, biti ćete zdravi.Namaz u džematu bolji je od namaza za 27 stepeni.Spavanje jutrom sprječava nafaku.Sadaka siromahu je milostinja, a rođaku je i sadaka i ugledanje.Sadaka čuva od ružne smrti.Svaka je nagodba među muslimanima dozvoljena osim nagodbe koja čini dozvoljenim ono što je zabranjeno ili zabranjeno ono što je dozvoljeno.Namaz je stup vjere.Post je pola strpljivosti.Obilaznik bolesnika ide po džennetskoj bašći sve dok se ne vrati.Dvoje oči vatra neće dohvatiti: oči koje su plakale od bojazni pred Allahom dž.š. i oči koje su noću stražarile na Allahovom putu.Učenjaci su nasljednici Allahovih poslanika.Srce starca je mlado u dvome: u ljubavi za životom i i za imetkom.Vaš Gospodar je propisao Sebi prije nego što je stvorio stvorenja: Moja milost je pretekla moju srdžbu.Svi sinovi Ademovi griješe, a između griješnika najbolji su oni koji se kaju.Na svaki ljudski zglob duguje se sadaka svaki dan. Kada među dvojicom pravedno postupiš i to je sadaka, kada nekome pomo-gneš da nešto natovari na jahalicu ili mu nešto dodaš i to je sada-ka, lijepa riječ je sadaka; svaki korak što ga koračiš radi namaza i to je sadaka, pokazati put i to je sadaka; ukloniti s puta što smeta i to je sadaka.Sve što opija je zabranjeno!Svi ste vi pastiri i svako je odgovoran za svoje stado: čovjek u svo-joj kući je pastir i i bit će pitan za svoje stado, žena je pastir u kući svoga muža i ona će biti pitana za svoje stado, sluga je pastir u imetku svoga gospodara i on će biti pitan za svoje stado, čovjek je pastir u imetku svoga oca i bit će pitan za svoje stado. Svak od vas je pastir i bit će pitan za svoje stado. Budi na ovom svijetu kao stranac ili putnik.Pametan je onaj koji sam sebe poziva na odgovornost i koji radi za poslije smrti, a slabić je onaj koji se povede sa prohtjevima, a opet se nada i od Allaha želi razne želje.Allah se više veseli pokajanju svoga roba nego li jedan od vas kad nađe decu koju je bio izgubio u pustinji.

Sva prava ćete predati onome kome pripadaju na Sudnjem danu; čak će se ispraviti šulavoj ovci koju je ubola rogata ovca.Allah je prokleo onoga ko daje mito i ko ga uzima i ko između njih posreduje.Allah je prokleo onoga ko uzima kamatu, ko je daje i ko za nju svjedoči i ko je zapisuje.Kada bi znali ono što ja znam, malo bi ste se smijali a mnogo bi plakali.Da znate kakva je prošnja, ne bi jedan od vas otišao drugom da šta zamoli.Nije junak onaj ko druge u hrvanju obara, nego je junak onaj ko se savladava u srdžbi.Ne sastoji se bogatstvo u bogatstvu imetka, nego je bogatstvo u bogatstvu duše.Nije pravi musliman onaj ko je sit, a pokraj njega susjed gladan.Nije vjernik onaj od čijeg zla nije suguran njegov susjed.Ko nas vara, nije od nas.Nije od nas ko nije milostiv prema našim mlađim i ko ne poštuje naše starije.Ni dva gladna vuka, koja se puste u ovce ne mogu nanijeti štete, kao što može nanijeti štetu vjeri pohlepa za imetkom i čašću.Nije osiromašio ko je umjereno trošio.Ko uznemiri jednog nemuslimana, štićenika islamske država, ja sam mu tužitelj, a čiji sam ja tužitelj na Sudnjem danutaj će iz-gubiti.Ko proviri u nečiju kuću bez dozvole ukućana, dozvoljeno im je da mu oko iskopaju u tom momentu.Ko pogine braneći svoj imetak taj je šehid; ko pogine braneći svoj život taj je šehid; ko pogine braneći svoju vjeru, taj je šehid; ko pogine braneći svoju porodicu on je šehid.Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, nek čini dobro svome susjedu; ko vjeruju Allaha i Sudnji dan, neka počasti svoga gosta; ko vje-ruje u Allaha i Sudnji dan, nek govori što je dobro ili nek šuti.Ko nije zahvalan ljudima, taj nije zahvalan ni Allahu.Kome Allah hoće dobro podući ga vjeri.Musliman je ogledalo muslimanu.Musliman prema muslimanu je kao dijelovi zgrade koji se me-đusobno drže.Musliman je onaj od čijih ruku i jezika su sigurni muslimani, a muhadžir je onaj ko napusti ono što je Allah zabranio.Svi su muslimani braća i nijedan nema prednosti nad drugim osim po pobožnosti i bogobojaznosti. Do Sudnjeg dana će jedna skupina mojih sljedbenika ostati na istini.Nikome stvorenom se ne treba pokoravati ako će prema Allahu zgriješiti.Zasijedanja ljudi trebaju biti sa povjerenjem.Sudbinu ne može promijeniti ništa sem dove, a život ne može produljiti ništa sem dobročinstva.Olakšavajte a ne otežavajte; obradujte a ne odbijajte.Allahu moj, ja te molim da daš da dobro radim, da ružna djela napustim, da siromahe volim, a kada htjedneš ljude ljude u kuš-nju staviti, uzmi me Sebi dok još u kušnju nisam bačen. Allahu moj, daj nam dobre posljedice u svim poslovima i zakloni nas poniženja na ovom i kazne na budućem svijetu!Allahu se utičem od zla koje sam uradio i od zla koje nisam ura-dio.

autor:Mehmed ef. Handžić

Ovo su hadisi koje je naš veliki učenjak Mehmed ef. ostavio u rukopisu iza sebe, a objavljeni su u El-Hi-daji br. 7-8, str. 246 – 251. Moj rad se sastojao u pripremi ovog plemenitog rada i u eventualnoj dopuni hadisa kao i jezičkom prilagođivanju savremenom bosanskom jeziku. Večina ovih hadisa su sahih, a ima i drugih, te bi kritičko ispitivanje vjerodostojnosti svih ovih hadisa, samo po sebi bio cilj vrijedan truda, a to ostavljamo u emanet drugima inša-Allah i za druge prilike, a do tada, Allaha molim da se okoris-

timo od ovih hadisa i da ih sprovedemo u svome životu. mr. Esmir Halilović

100 kratkih hadisaEl-Hidaje, god. VIII, 1944/1945, br. 7-8, str. 246-251.

Obrada: www.islam-iman.com


„Lijepe laži ne pomažu, a gorke istine mogu biti ljekovite!“

Alija Izetbegović

glasnik 9

Documents