ČINROGERAMURGATROYDAGilbertAdair

ZaMichaelaMaara

“Stvarnisvijetnijeništadoukupnizbrojputovakojinevodenikamo.”RaoulRuiz

PRVOPOGLAVLJE

“Takvoštosedogađasamouknjigama!”Pukovnikjedrhtavomrukompripaliocigarupadodao:“Kvragusve,Evadne,to

bimoglabitijednaodtvojih!”“Ha!”otpuhnulajedotičnadamaporavnavšinaočale,kojesujojstajalenahero

navrhunosa.“Tosamopotvrđujeonouštosamcijelovrijemesumnjala.”“Kakotomisliš?”

“Mislimdasilagaokadsimirekaokolikosiuživaoumojimknjigama.”“Lagao?Dakle,odsvih-”“Da si uistinu pročitao moje romane, Rogere ffolkese1, umjesto da se samo

pretvaraš da si ih pročitao, znao bi da nikada ne rabim zaključane sobe. ToprepuštamJohnuDicksonuCarru.”

Pukovnik je naočigled smišljao kako se najbolje izvući iz neprilike u koju seuvalio, kad ih je njegova kći Selina, koja je do tog trenutka sjedila pokraj svojemajke na kauču lica prekrivena rukama, oboje trgnula uzviknuvši: “Oh, za imesvijeta,prestanitevasdvoje!Jednostavnostegrozni,ponašatesekaodaigrateigruUbojstva!Rayležimrtav”-teatralnojerukompokazalapribližnousmjerutavana-“pogođenusrce!Zarnimalonemarite!”

Posljednječetiri riječi izgovorenesuglasnimvelikimslovima:ZARNIMALONEMARITE!IstinajedajeSelinamoždaodabralapogrešnozvanjekadjeodlučilastudirati umjetnost umjesto da glumi u kazalištu, no u ovoj prigodi nitko nijesumnjaounjenuiskrenost.Tekjeprestalajecati,punihpolasatanakonštojetijelopronađeno.Iakosuioninjegovasuprugaučinilisveštojebilounjihovojmoćikakobi jeutješili,pukovnik jeumetežukoji je tootkrićeprouzročilovećzaboravionadubinuosjećajakoje jenjegovakćigajilapremažrtvi.Sada je imaoplahi izraznarumenomlicu.

“Oprosti,milamoja,oprosti.Užasnosambešćutan.Samo-pa, jednostavno jeriječotomedajeubojstvotolikoneuobičajenodatojošnisamprobavio!”Rukomjojjeobgrlioramena.“Oprostimi,oprostimi.”

Notadasumu,tipično,misliopetodlutale.“Nikad nisam čuo da se ubojstvo u zaključanoj sobi dogodilo u stvarnom

životu”,promrmljaojesebiubradu.“MoždabiotomevaljalopisatiTheTimesu.”“Ohhh,oče!”

Dokjepukovnikovaženanastavilatapšatikćerpokoljenimabezikakvaučinka,Donald, mladi Amerikanac kojeg je Selina upoznala na akademiji, zabrinuto sevrzmaookonje.Nobiojeprevišestidljivdabiučinioonozačimječeznuo,atoje

biločvrstojezagrliti.(Usput,biojetoDonaldDuckworth,nezgodnoime,nonjegoviroditeljinisutomoglipredvidjetikadsugakrstili1915.)

Istinizavolju,pukovniknikakonijebiojedinikrivac.IakojepoštenorećidasusviprisutnisuosjećalisaSelinom,nekinaglas,anekiusebi,činjenicadajeodsvihprisutnihukućisamoonauistinuoplakivalamrtvacanijesemoglaizvrdati.Čakidaimmislinisubileobuzetezapanjujućimdetaljimazločina,svisuostali,beziznimke,imali vlastite razloge zbog kojih nisu tratili previše vremena na konvencionalnoizražavanježaljenjazbogtogaštojeRaymondGentrynapustioovajsvijet.Ukratko,nitkonijebiospremanronitikrokodilskesuze,asamojeSelinaffolkesronilaprave.

Izato,dajetogajutra,nablagdanSvetogStjepana,nezvanigostušetaoudrvomobloženisalonimanjaobiteljiffolkes-salonnepogrešivomuževneaure,reskepoputarome jedne od pukovnikovih cigara, koju je feminizirao samo niz figuricaRoyalDoultonnakaminui izvanredniptipoenkoji jeprekrivaonaslonjače—svakakobiosjetioprodornoozračješoka,pačakistraha.Nojednakobigatakozbuniopotpuninedostataktuge-

Starinski je satudrvenomormarićuotkucao sedam ipetnaest.Užurbani slugeveć subili u svojimuniformama,dok sugosti jošbili ukućnimogrtačima -osimĆoreRutherford,kazališneifilmskeglumiceijedneodnajstarijihprijateljicaMaryffolkes. Ona je na sebi imala napadni grimizno-zlatni odjevni predmet koji jenazivala “kimonom” i za koji je tvrdila da je pariška ekskluziva. Upravo je onasljedećaprogovorila.

“Zaštonitkoodvasmuškaracanepoduzmenešto?”Pukovnikjeoštropodignuopogled.“Saberise,Cora”,upozoriojuje.“Sadnijevrijemezagubljenježivaca.”“Zaimesvijeta,Rogere,tismiješničovječe!”odgovorilajesvojimuobičajenim

tonomiskrenogprijezira.“Mojisuživcijačiodtvojih.”Dabitoipokazala,izvadilajetankutabakeruodkožemorskogpsaizjednogod

džepova kimona, izvukla cigaretu, ubacila je u dugački cigaršpic od ebanovine,pripalilajeiuvukladimdubokoupluća,aprstisujojsvevrijemebilimirni,dokjepukovnikovarukadrhtala.

“Samo sam mislila”, nastavila je mirno, “da ne možemo samo sjediti tu smrtvacemnadglavama.Moramoneštopoduzeti.”

“Da,ališto?”odvratiojepukovnik.“Farrarjepokušaotelefonirati-kolikoputa,Farrare?”

“Šestputa,gospodine.”“Takoje.Vezesuprekinuteivjerojatnoćeostatiprekinutejošnekovrijeme.A

kao što i samimožete savršenodobročuti,mećavakoja ih jeprekinula jošuvijekbjesni. Moramo se suočiti s činjenicama. Zatrpani smo snijegom. Potpuno smoodsječeni-baremdokseolujanestiša.Najbližapolicijskapostajaudaljenajevišeodtridesetmilja,ajedinacestakojavodipremanjojzasigurnojeneprohodna.”

KradomicepogledavšiSclinu,zaključioje:“Anaposljetku,nijekaoda-pa,hoćureći,našebožićnookupljanjepotpunoje

uništeno,itojestrašnoneugodnozasvenas,nonijekaodaćetruplosamo-samoodšetati.Bojimsedaćemojednostavnomoratiprosjeditionolikokolikotreba.”

U tom se trenutku, iz naslonjača pokraj kamina u kojem se udobno smjestila,zaklonjena i bezoblična u svojem vunenom kućnom ogrtaču, Evadne Mount,spisateljica koju smo već upoznali, obratila pukovniku ozbiljnim muškobanjastimglasom:“Znaš,Rogere,pitamsemožemolisizapravodopustitidatonapravimo.”

“Danapravimošto?”“Prosjedimo,kaoštosirekao.”Pukovnikjujepodsmješljivopogledao.“Azaštone?”“Pa, razmotrimo što se ovdje dogodilo. Prije pola sata Raymond Gentry

pronađen jemrtav na tavanu. Ti si, Rogere,morao provaliti vrata da bi došao donjega,vratakojasubilazaključanaiznutra,aključjejošbiouključanici.Kaodatonije bilo dovoljno, jedini prozor u sobi bio je zakračunan.Takodapraktički nitkonijemogaoućinatavan-alinetkoipakjest-akadjejednomušao,tkoznakako,nitkonijemogaoponovnoizaćipaipaksenemožeporećidajenetkouspioiutome.

Dakle,kaoštosamtivećrekla,Rogere,janepišemoubojstvimaizazaključanihvrata.Napisalasamdevetromanaitrikazališnakomada-mojposljednji,Pogrešniglas,prikazujesevećčetvrtutrijumfalnugodinunaWestEndu-nadmašito,AgathoChristie!- iniujednomodtihdjelanemaubojstvapočinjenoguzaključanojsobi.Takodasenemogupretvaratidaimamikakvuidejukakojetoubojstvopočinjeno.

Ali”, nastavila je, zastavši na trenutak ili dva, očito se suzdržavajući kako binjezina sljedeća izjava imalanajvećimogućiučinakna slušatelje,“znam tkoga jepočinio.”

I zaista, učinak je bio ubojit. U salonu je zavladala mrtvačka tišina. Tijekomnekoliko sekunda činilo se kao da je vrijeme stalo. Sluge su se prestali nervoznomeškoljiti. Besprijekorno manikirani nokti Core Rutherford prestali su izvoditipiruetupoprozirnomrubunjezinestaklenepepeljare.Čak je i starinskisatprestaootkucavati-ilijetiktakaonajtišemoguće.

Tišinu je napokon banalno prekinulo nazalno zavijanje kuharičine pomoćniceAdelaide,čijisuprstibiliumrljanimaslacem.DrugesluškinjezvalesujeadenoidnaAdelaidejerbiseodmahrasplakalazbogsvake

M sitnice.No to je glasnimuzvikom“Šššš, curo!” zaustavila gospođaVarley,kuharica,pasusesviopetokrenulipremaEvadneMount.

Pukovnikjepostavioneizbježnopitanje.“Oh,znaštodakle.Parecinam.Tkojetoučinio?”“Netkoodnas.”Začudo,nisusezačuliuvrijeđeniprosvjedikakvebimoglaočekivatinakontako

dramatične izjave.Naprotiv,činilosedasusvi istoga trenauvidjelida je logika teizjavenepobitna.

“ZnamdajeovakućasmještenablizuDartmoora”,nastavilaje,“ivjerojatnostesvi vi pomislili na odbjegle zatvorenike. I da, istina je da, s obzirom na to da sutelefonskevezeprekinute,nemožemobitisigurnidanekiodbjeglizatvoreniknelutaokolicom. No, što se mene tiče, to ne prolazi. Kao i Bijela Kraljica, mogupovjerovatiučakšestnemogućihstvariprijedoručkapa, recimo,nakondoručka”,ispravilase,“nisamnizaštodoknepopijemkavu.AkaostrastveničitateljkrimićasvogadragogprijateljaJohnaDicksonaCarra,jednakotakomogupovjerovatidasenetko uspio utjeloviti, a onda nestati unutar zaključane tavanske sobe, umeđuvremenuubitiRaymondaGentryja,asvebeznadnaravne intervencije.Moćnibogovi,moramutovjerovati,jersetodogodilo!

NonitkomenikadanećeuspjetiuvjeritidajezatvorenikpobjegaoizsvojećelijeuDartmooru,pobjegao iznajbolječuvanogzatvorauzemlji,prešaovrištinuusredsnježne oluje, provalio u kuću, a da ga nitko od nas nije čuo, ponovno izašao nedotaknuvši ni vrata ni prozor, a onda se iskrao natrag u oluju! Ne - u životu i uknjiževnostitupovlačimcrtu.Kakogodgledalinato,ovoubojstvomorabitionoštopolicijanazivaposlomiznutra.”

Dok su svi upijali njezine riječi, ponovno je nastupila tišina. Čak je i Selinapodignula uplakano lice s ruku i pogledala kako ostali reagiraju. I ponovno jepukovnik, razmaknutih nogu ispred rasplamsale vatre, u pozi koja je nevjerojatnopodsjećala na glumca Charlesa Laughtona u ulozi Henrika VIII., bio taj koji jeprogovorio.

“Dakle,Evadne,vrućsinamkrumpirdobacila,moramreći.”“Moralasambitinetaktična”,reklajeneispričavajućise.“Samsinamrekaoda

semoramosuočitisčinjenicama.”“Ono što si iznijela jest teorija, a ne činjenica.” “Možda je tako.No ako itko

drugi”, pogledom je prešla prostoriju, “ako itko drugimože izvući vjerodostojnijizaključakizdokazakojisuprednama,bitćemidragočutiga.”

Maryffolkes,kojadotadnijereklaniriječ,odjednomseokrenulapremanjojiuzviknula:“O,Evie,sigurnosipogriješila,moralasipogriješiti!Dajetoistina,to-tobibiloprevišegroznozamisliti!”

“Zaomije,staramoja,nobašzatoštojegroznomoramotozamisliti.Zatosamrekla da si ne možemo dopustiti da samo sjedimo dok se ne stiša oluja. Samapomisao da svi tu sjedimo i pitamo se tko je od nas... Nebesa, ne moram toobjašnjavati,zarne?Znamkakvuzbrkumožeizazvatitakvavrstauzajamnesumnje.

TojebilatemamojegprvogromanaTajnezelenogpingvina,sjećatese,ukojemžena postane tako opsjednuta idejom da njezina prva susjeda polagano truje svogmužainvalidadanjezinvlastitimuž,izluđennjezinimkompulzivnimšpijuniranjem,njuškanjem i igranjem detektiva, naposljetku poludi i razbije joj glavu antiknim

mjedenim predmetom iz Benaresa. A naravno, pokaže se da je susjeda potpunonevina.

No,janesugeriramdaćeseneštotomesličnodogoditiovdje.Alineštosemorapoduzeti.Itobrzo.”

Sdrugestranesalona,gdjejeukočenostajaozajednosdrugimosobljem,Chitty,pukovnikov batler, čovjek koji je čak i u ovako strašnom času uspijevao zadržatibatlerskuozbiljnost,iskoračioje,stisnuošaku,podignuojepremausnamaiteatralnosenakašljao.Biojetoonakavzvukkakavuscenskimuputamadramatičariprenosekao“ahem”,auChittyjevunakašljavanjuuistinususemoglačutidvasloga,“a” i“hem”.

“Da,Chitty”,rekaojepukovnik,“štoje?”“Akomogubititakosmion,gospodine”,rekaojeChittysvečano,“palomijena

pametda-pa,da“Da,da,govori,čovječe!”“Pa,gospodine,višiinspektorTrubshawe,gospodine.”Pukovnikovoseliceistogatrenarazvedrilo.“Dakle,mislimdatuimanečega!Trubshawe,naravno!”“Trubshawe?Poznatomijetoime”,rekaojeHenryRolfe,mjesniliječnikopće

prakse. “Nije li on umirovljeni djelatnik ScotlandYarda? Preselio se u susjedstvoprijedvailitrimjeseca?”

“Tako je. Udovac. Pomalo samotnjak. Pozvao sam ga da se pridruži zabavi -znate,zbogdobrosusjedskihodnosa.RekaojedamujedražebitisamnaBožić.Nougodanjekadjednomzapodjeneterazgovorsnjim,izaistajebiojedanodglavnihljudiuYardu.Ispravnorazmišljaš,Chitty.”

“Hvala, gospodine”, promrmljao je Chitty s očiglednim zadovoljstvom prijenegoštojebešumnoponovnozauzeosvojemjesto.

“Stvarjeutome”,nastaviojepukovnik,“štoseTrubshaweovakućicanalazišestilisedammiljadaljeuUliciPostbridge.Pokrajpružnogprijelaza.Čakipoovakvojolujinetkobisemogaoodvestitamoidovestiga-”

“Pukovniče?”“Da,Farrare?”“Ne bi li to bilo nametanje? U ovo doba. I na Božić. Naposljetku, on je u

mirovini.”“Policajaczapravonikadaneodlaziumirovinu,čakninajednunoć”,usprotivio

sepukovnik.“Moždabimumalouzbuđenjagodilo.Moradaumireoddosadekadcijelidannemanikogaskimbimogaopopričatiosimslijepogstaroglabradora.”

Odmahse trgnuo iokrenuosepremamuškarcima, jednompo jednom,koji sustajali,sjediliilisepogrbljenodržali.

“Jeliitkoodvasvoljanpokušati''”“Jaću”,rekaojeliječnikprijenegoštosuostaliimaliprilikuprogovoriti.“Moja

stararagapodnosiinajgorevrijeme.Zapravojenaviklanato.”

“Dajtedapođemsvama”,brzomusepridružioDon.“Hvala.Trebatćupomoćmišićaakostane.”“Akovamtrebajumišići,doktore”,rekaojeDonbacivšipogledpunnadeprema

Selini dok je samo napola u šali pumpao bicepse, “onda sam ja vaš čovjek! ”“Dobro,dobro.Pakrenimodakleakomislimo.”HenryRolfetadasenagnuoprekonaslonjačaukojem je sjedilanjegova suprugaMadge, sklupčavšinogebez čarapapodasepoputmačke,ičednojepoljubioučelo.

“Draga”,rekaoje,“neželimdasebrinešzbogmene.Bitćudobro.”Podižućisesdražesnomčvrstinom,MadgeRolfe,koja jeuvijek izgledalakao

da joj je glavna životna briga koliko će dugo morati čekati da joj neki nesretnozaljubljeni salonski besposličar pripali sljedeću cigaretu, uzvratila je na njegovpoljubacsamoslabašnimosmijehom.

Dok je izlazio iz salonaupratnjiDona, svi sumuzaželjeli sretanput.A tada,pljesnuvširukamanapriličnoorijentalannačiniprikupivšionolikogorkeveselostikoliko bi semoglo smatrati pristojnim u takvim okolnostima, pukovnik je upitao:“Bilimiseitkopridružionalaganomdoručku?”

DRUGOPOGLAVLJE

Nekoliko minuta prije devet sati istoga jutra začulo se kako se automobilzaustavlja ispred staklenih vrata, a pogled kroz teške baršunaste zavjese salonapotvrdiojedajetouistinuautomobildr.Rolfea.Pokazalose(kaoštosutoprisutniuskoro čuli) da je put s imanja bio posebno strašno iskustvo. Prema liječnikovimriječima, njegov se rover zanosio od jednogdubokognanosa snijega do drugog, ačinilosedajejadniDonproveoviševremenagurajućiautomobilnegovozećiseunjemu.NonapokonsuuspjelidoćidoTrubshaweovekućice.Srećom,onjevećbioustao, i ispijao šalicu vruće čokolade pokraj kamina - možda i njegujući kojuosamljenu uspomenu - dok je Tobermory, njegov stari labrador, drijemao pokrajnjegovihnoguupapučama.

Višiinspektorprvosemoraooporavitiodsasvimprirodnogiznenađenjaštomusenapragunalazedvastranca,itonenabilokojeledenoprosinačkojutro,negonasamoStjepanje.Kadjetouspioprobaviti,iznovaseiznenadiosaznavšizbogčegasudošli.No jednompolicajac, uvijek policajac: bez oklijevanja je pristao vratiti se snjima na imanje ffolkesovih. Zapravo, pukovnik je možda bio u pravu kada jepredvidiodaćeTrubshaweudobrodoćidozauzbuđenjauživotu,kojijemoraobitirazočaravajućinakončetiridesetljećasjajneslužbeuScotlandYardu.Donjeispričaodajeprimijetiovedrisjajunjegovimočima,kaoigotovomačjužustrinuunjegovimpokretimakadasumuRolfeionukratkoprenijelibizarnedogađajetogajutra.

Utamnomhodnikunjihsutrojicaskinulakapute,šaloveirukavice.Tada,dokjeviši inspektorenergičnootresaosnijegsbrkovanaliknamorževe,Tobermory,kojinije mogao ostati sam jer nitko nije pouzdano znao kada bi se njegov gospodarmogao vratiti kući, neočekivano se žustro protresao prije nego što je otkaskao usalon te se, bez znatiželje pogledavši prisutne, sklupčao ispred kamina i odmahzatvorioumorneoči.

Moraserećida jedruštvopostalopodostanemirnotijekomnekolikoproteklihsati. Selina ffolkes otišla je spavati, zapravo, barem je otišla u spavaću sobu,nekolikominutanakonliječnikovaodlaska,aosimChittyja,čijajeidejabiladovestivišeginspektoraikojegbistogabiloprostačkilišitiprizoranjegovadolaska,poslugakuharica,dvijeslužavke,kuharičinapomoćnicaivrtlar-vozač-domarsveujednom-poslani sunatragdoljeukuhinju, jer jenjihov jedinidoprinoskriznoj situacijibionervoznicvrkuttrijuslužavkibezizgledadaćedoskoraprestati.

Štosetičegostijuffolkesovih,neznajućibilisetrebalipovućiusvojesobeiličekatiusalonu,svisuodabrali-svi,zapravo,osimSeline-čekati.

Možda “odabrali” i nije najbolja riječ. Iako se nitko, pa čakni pukovnik, nije

usudioizdatitakvunaredbu,udruštvujevladaoneizrečeniosjećajdaje,kolikogodponižavajuće bilo sjediti u kućnim ogrtačima, nepočešljane kose i bez šminke,možda ipak mudro da svi ostanu jedni drugima na oku sve dok se ne pojavi tajTrubshawe,uzpretpostavkudaćeuopćedoći.Naravno, svi suapsolutnovjerovaliostalim gostima i domaćinima, i svi su bili stari, dragi, bliski prijatelji. Pa ipak,gotovoihsemogločutikakomisle-aštoakojeEvieupravu...

Kakojevrijemesporoprolazilo,kaoštotobeziznimkečiniondakadaželišdaproleti,MadgeRolfe predložila je partiju bridžadaugodnoprovedu tih, koliko suznali, možda i nekoliko sati do povratka njezina muža. A kako je Mary ffolkesodavnoprestalaigratiuparusvlastitimkoleričnimmužem,samajeMadgenakrajuigralauparuspukovnikom,aEvadneMountsvikarom.

No bila je to beskrvna igra, uz otužni nedostatak rječkanja, u kojem su svipotajiceuživali.Bilojejasnodamislekakobibilonetaktičnoineukusnoupustitiseu jednu od svojih energičnih, bučnih svađa. Pa su tako, kada se dvojac napokonpojavio u pratnji višeg inspektora, svi spustili karte s jednodušnim i neskrivenimolakšanjem.

UpratnjiDonaiRolfeakrupnibivšipolicajacScotlandYardaušaojeuprostranisalon te je od svjetla i topline salona nakon mraka uskoga hodnika žmirnuo.Pukovnikjeprišaopozdravitiga.

“Ah,Trubshawe,dakledovelisuvasujednomkomadu?Gledajte,zaistami ježao,prijatelju,štosmovasodvuklioddomaiognjišta, i tonaStjepanje-akakvogrozno Stjepanje, zar ne? Ali pamet nam je stala - jednostavno nismo znali štobismo...”

Viši inspektor uhvatio je pukovnikovu ruku i tako se snažno rukovao da jepukovnikmoraoustuknuti.Tada je inspektorpažljivopogledaošestgostijukoji susjedilipokrajkamina-vatrajedavalaizgledživahnostinjihovimumornim,pomalouplašenimočima-anjegovevlastitepronicaveočinisuninakomeostaledužeodnekolikosekunda.

“Nemorateseispričavati”,rekaoje,odsutnočupkajućigusteobrve.“Shvaćamdastesemoraliobratitizapomoćkomegodstemogli.Zvučikaostrašnastvar.”“Ijest,ijest.Nouđite,priđitevatri.Ugrijteruke.”“Hvala,hoću”,odgovoriojeiprišaokaminukimajućiprisutnimženama.

“Dame”,rekaojetiho,gotovouguravšiprsteuplamen.Tadajedodao,ponovnoseokrenuvšipremapukovniku:“Nomislimdabisteme

odmahtrebaliodvestidomjestazločina.”“Zarnebisteradijedavasprvopredstavimsvima?”“Zapravo-ne.”Tadaseobratioostalima.“Nebihvolioispastinepristojan,dame-gospodo”,ponovnojekimnuo,ovoga

puta imuškarcima i ženama, “no, sobziromna iznimnuozbiljnost slučaja, svepo

redu.Prvotijelo,mislim.”“Da,naravno,želitevidjeti tijelo”, rekao jepukovnik.“Da,da,samopođitesa

mnom.No,znate,malojeneobičnodanisteprvoupoznali“Prvotijelo”,ustrajaojevišiinspektor.“Kako vi kažete, onda. Ono - mislim tijelo - još je na tavanu. Nismo ništa

dotaknuli,znate.Ostavilismoto-ostavilismoga-upravoonakokakosmoganašli.Akobistesamopošlizamnom.”

“Hvala.Amoždabistenamsevi,gospodineDuckworth,pridružili?Sobziromnatodastebilispukovnikomkadjeprovalionatavan.”

“O, da, naravno”, ustvrdio jeDon. “U autu sam vam rekao sve što znam, alinaravno, kako god vi kažete.” “Možda bi bilo korisno da i Farrar pođe s nama”,ubaciosepukovnik.“Danapravizabilješke.Štokažete,viši inspektore?Onjemojtajnikiupraviteljimanja.Korisnojeimatitogmomkaublizini.”

“Nesmetamito.Iakonamjeravamnapravitivlastitezabilješke”,potapšaosepočelu,“uglavi,znate.Alimože,zaštone.”

Društvancejetadaotišlouglavnihodnik,skladniprostorvisokihstropovapunpropuha, koji je nekima djelovao turobno i bez zlokobnog utjecaja sadašnjetragedije.Nanjegove jezidovepukovnikpostavioprepariraneglavesvihmogućihdivljihzvijeri,od škotskoga jelenaveličanstvenih rogova igolemogsivog slona izindijskihplaninskihpredjeladohibridnogjatamanjihiživahnijihstvorenja,asvesuto bile uspomene na njegova putovanja u sretnijim danima. Na vrhu širokihsredišnjih stepenica, koje su se račvale u oba smjera do galerija s balustradama,stajala je egipatska mumija u svojem napadnom pozlaćenom lijesu, a kada jepukovnikproveoTrubshaweapokrajnjeiuočioodsutniintereskojijepolicajacnatrenutakpokazao,primijetioje:

“Pripadamojojženi.Darnekognjezinogrođakaarheologa.Onjuje-hm,kakodatokažem?-spasiosmjestaiskapanjakojejenadgledaouLuxoru-darazmislim-tojemoralobiti1931.godine.”

Tadajeizveojedanodsvojihtipičnojalovihpokušajadaublažinelagodu.“Kao što sam rekao, to je ženina mumija. Moglo bi je se nazvati mojom

obiteljskommumijom.Ha-ha-ha!”“Veomasmiješno”,pristojnojerekaoTrubshawe.(Iskrenorečeno,bilajetošalakojubiRogerffolkesispričaoapsolutnosvakom

neznancukojimujeprešaoprekopraga,pajesadavećbilastaraiotrcanakaoisamamumija.)

Pukovnikjeskrenuopremadesnojgalerijiiprošaopokrajdvijegostinskesobespojenezajedničkomkupaonicompaskrenuodesnouuskihodniknačijemsukrajuspiralnestepenicevodiledospartanskogahodnikapopločenogakamenimpločicamagdje je bila smještena posluga. Tamo su se, poput svežnja vrpce čije su svečaneviticebilepomnoizglačane,spiralnestepeniceizravnavaleukratkostubištenačijem

susesamomevrhu,nasuprotposljednjojstepenici,naziralatavanskavrata.Čak iprijenegošto jeviši inspektordosegnuoposljednjustepenicu,mogao je

vidjetidajeuprostorijipočinjengnusanzločin.Nesamodasuvrataprovaljenanegosu još i bila zaglavljena zbogvelikog,nepomičnogpredmetakoji jepriječioda seotvore, pa su se mogla tek odškrinuti, a taj je predmet i previše očigledno biloljudskotijelokojejeležalonapoduupoložajunasumičnompoputbačenihkocki.Aispodvratajeistjecanjekrvikojasezgušnjavalastvorilomrljuneprimjerenoblistavebojeuodnosunaotrcanekamenepločicenazavojustubišta.

Trubshawenijegubiovrijemenakrv.Oprezno,kaodaneželiuznemiritimrtvotijelo više nego što je nužno, no ipak nasilno jer inače ne bi uopće uspio ući uprostoriju, ramenom je odgurnuo vrata onoliko koliko je bilomoguće, prekoračiosadavidljiveostatkeRaymondaGentryjaiušaouprostoriju.

Tavan jebioogoljenpoputćelije,većevisinenegoduljine,osim tamogdjesestrop spuštaodopolovinezidanajudaljenijegodmjestanakojem jeviši inspektorsadastajao.Biojeoskudnonamješten,savsenamještajsastojaoodjakooštećenogdrvenogstola iklimavogstolcasasjedalomod trske te tužne iosamljenefoteljeukutu. Fotelja, koju se jednommoglo opisati kričavom, bila je toliko pohabana odupotrebe da je žućkastobijela podstava neugledno provirivala posvuda po njezinojizblijedjelojpovršini,atkaninascvjetnimuzorkomtakoseizlizaladajebilogotovonemogućedokučitikakojenekoćizgledala.

Jednako tako, iznad i iza fotelje nalazio se jedini tavanski prozor, pravokutnaoblikaibezstakla,kojisuvertikalnopresijecaledvijeparalelneželjeznešipke.

No prizor mrtvog Raymonda Gentryja zaokupio je pozornost svih prisutnih.Odjeven u uočljivu kombinaciju svilene pidžame crne poput ugljena i kućnogogrtača od pahuljastog bijelog frotira, ležao je ispružen na podu, a bolećive,ženstvene crte lica iskrivila je grimasa neopisivog užasa. Iz obje ruke, kojima jeočajnički stiskao vlastiti vrat, potočići krvi cijedili su se i izvijali oko njegovihdugačkihuskihprstijupoputmnogobrojnihegzotičnihprstenasrubinima.

Čučnuvši da bi pregledao tijelo, Trubshawe je pažljivo otkopčao poderani iumrljanigornjidioGentryjevepidžamekakobiproučioranuodmetka,zbogčegajeDonzgroženoustuknuo.

Tadasepodignuo, izvadiokvrgavustaru lulu izdžepa,gurnuo jeneupaljenuuustaiokrenuosepremapukovniku.

“Pretpostavljam”,rekaoje,“dastegaupravoovakopronašli?”“Uistinu je tako.Ništanijepomaknuto,pačaknidotaknuto. Jesamliupravu,

Done?”“Kako,molim?”promrmljaojemladiAmerikanac,jošpotresenzbogtogaštoje

nakratkobioizloženružnimpojedinostimaGentryjeverane.“Kažem,upravosmogaovakopronašli?”“Da,takoje.Baškaoštojesad.Nagurannavrata.”

“Ivećmrtav?”upitaojevišiinspektor.“Oh, da”, potvrdio je pukovnik. “U to nema nikakve sumnje. Zatražili smo

doktoradagapregleda,alinijemubilopomoći.NopremaonomeštonamjeRolferekao,tekjebioubijen.Štoimasmisla,jersamisamčuopucanj.”

“Shvaćam”, rekao je Trubshawe zamišljeno. “Tijekom vožnje gospodinDuckworthispričaomijesvojuverzijutogakakostevasdvojicaotkrilatijelo.Voliobih to čuti i od vas, pukovniče, ako je moguće, kako bih se uvjerio da nemaprotuslovljauvašimiskazima.”

“Da,naravno.Samonaprijed.”“DakleodgospodinaDuckworthasaznaosamdastepunilikadukadstezačuli

pucanj.”“Pucanjinakonnjegavrisak.Vrisak,višiinspektore,odkojegmisesledilakrv

užilama,amenivriskovinisustrani.”“Odmah ste znali dapucanj i vrisakmogudopirati samo s tavana. Jesam li to

ispravnoshvatio?”“Da,čuosamobanadglavom.Takosamshvatiodanisumoglidoprijetiizsoba

za poslugu, vidite, jer oni svi spavaju u sobama koje su jedna uz drugu niže nizhodnik.Tavanjejedinaprostorijaukućikojajesmještenaravnoiznadnašespavaćesobe.”

“I takosteodmah izjurili iz sobe“Pa,nebašodmah.Moraosamnavućimalovišeodjećenegoštosamimaoutomtrenutku.”

“Kadsteodjenulijošnešto,izjurilisteizsvojespavaćesobeuhodnik,popelisepostepenicamapokojimasmoseimiupravopopelii

“Mogulivasponovnoprekinuti,višiinspektore?”“Da,pukovniče?”“Kakobismosveuskladili,mislimda trebateznatida samse,baškad samse

počeouspinjati stepenicama, sudario sDonom, čija je sobanajbliža stepenicama.”“Upravotako.UpravomijetakotoispričaogospodinDuckworth.Tadaste,akosamispravnoshvatio,obojicavidjelakrvgdjecuriispodvrataiodlučilistedamorateiztihstopaprovalitiuprostoriju?”

“Takoje”,rekaojeDon.“Prvih,štojaznam,triiličetiriputa,kolikosmoupiraliramenimaovrata,onajednostavnonisuhtjelapopustiti.No,kaoštoisamimožetevidjeti,drveninajestaraivlažna,nekidijelovisuposvetruli-evo,pogledajteovdje,ako dodirnete prstima, samo se ljušti - no, uglavnom, naposljetku smo ih uspjeliotvoriti.NočaksmoseitadamogliuvućiusobusamoprekoGentryjevogtijela.”

DokjeDonnadopunjavaopukovnikovupriču,višiseinspektorsagnuokakobiboljepregledaovrata.Zatimjeustaoirekao:

“Primjećujemjednakotakodasuvratazaključanaiznutra,idajeključjošuvijekuključanici.Jelitako?”

“Apsolutno!” uskliknuo je pukovnik. “To je tako nevjerojatno u cijeloj priči.Prozor zatvoren rešetkama, vrata zaključana iznutra, ključ još uvijek u ključanici!

Nikadanisamčuozatakvošto,kaoštoŠkotrečezaraspeće.”“Atavanjebioprazankadsteušli?”“Potpunoprazan-osim,naravno,štojetubioGentry.Nikakoneshvaćamkako

jetoučinio-ubojica,mislim-ipretpostavljamdajetobiomuškarac.Kaoštosamrekao dolje prije nekoliko sati, to je ubojstvo kakvo se može zamisliti samo nastranicamaknjige. Ironično je,zapravo,da jemeđunašimgostimaEvadneMount.Autoricatrilera,znate.”

“Da”, rekao jeTrubshawe, “gospodinDuckworthmi jeveć rekaoda jeovdje.Biosampriličnoimpresioniran.”

“Daklesviđajuvamsenjezinadjela?”upitaojepukovnik.“Pa-a”, odgovorio je Trubshawe okolišajući, “ne znam bih li se nazvao

poklonikom. Ona zasigurno nikada nije bila poklonica Scotland Yarda. InspektorKlipsić takvo bi mi ime uvalila da imam tu nesreću da se pojavim u jednoj odnjezinihknjiga.Biobihbudalakojaobavljasavpripremniposao,onajtkosemuči.AondadošećenekipametnjakovićoddetektivaamateraiGromoglasnijeglaszaorioizanjega.

“Akotogovoriteomojemdetektivuamateru,glavniinspektore,barempogoditespolkakotreba.Pametnjakovićka,molimlijepo,anepametnjaković.”

NapragujestajalaEvadneMount,umotanaukućniogrtač,slikaiprilikajedneod onih luckastih, neukrotivih matrona iz grofovija oko Londona koje sunezamjenjivoobilježjemekogi lelujavogengleskogkrajolikakaoštosubeduinskeplemenskeženeobilježjeništamanjemekeilelujaveSahare.

“Pametnjakovićka?” ponovio je viši inspektor, suviše zatečen da bije mogaooštroukoriti,anesumnjivojemisliodatozaslužujezatoštoihjenepozvanapratiladotavana.

“Ako ste, kao što dajete naslutiti, pročitali moje knjige”, rekla je upirućidebeljuškastimprstomunjega, “bezobzirana to smatrate li da semožeteubrojitimeđu moje mnogobrojne obožavatelje, zbilja biste trebali znati ime mojedetektivke.”

“Atoje?”“Baddeley.AlexisBaddeley.”“Mada,naravnodajest!”uskliknuojeTrubshawe.“Sadmisesvevraća.Alexis

Baddeley.Neudanadamasjajanum-dama,kaoštokažu,koja jevećugodinama.Ona je riješila ubojstvo identičnih blizanaca u romanuFaber iliFaber, jesam li upravu?”

“Uistinujeste.Tojesmiješno.Uvijeksamzaziralaodtogotrcanogstarogtrikasidentičnim blizancima. Kad sam ga napokon upotrijebila, odlučila sam na svojprepoznatljivinačinrastegnutiidejukolikojegodtomoguće.”

“Znate”,nastavilajebrbljati,sadaseobraćajućiiDonuipukovniku,“glavnisulikoviromanaidentičniblizancibraćaFaber,KennethiGeorge.Nesamodajednako

izgledaju nego se i jednako odijevaju. Čak i međusobno komuniciraju čudnimšifriranimjezikomkojinerazumijenitkodrugiistalnoizvodeneslanešale,zlobnespačke,svojimsusjedima,kojiih,naravno,nikadanemogurazlikovati.”

“Alija-”“Najčudnije od svega”, nastavila je spisateljica, nimalo se ne obazirući na

Trubshaweov pokušaj da je prekine, “jest to što se i njih dvojica stalno svađaju -čitateljubrzodoznajedazapravoprezirujedandrugoga-takoda,kadajedanodnjihbudeubijen,logičnojedajetomoraopočinitionajdrugi.Alikakoonajkojijeostaoživupornoodbijaotkritisvojidentitet,dilemaskojomjeAlexisBaddeleysuočenajest: koji od njih je koji?Mora napregnuti svoj sjajni um, kao što ste to ljubaznoprimijetili,viši inspektore,kakobiotkrilaje liKennethubioGeorgeaili jeGeorgeubioKennetha.”

“Ikojijeubiokojega?”upitaojeTrubshawe,auglavimusedoslovnozavrtjelo.“Kažetedastepročitaliknjigu”,suhomujeuzvratilaEvadneMount.“Virecite

meni.”Buljiojeunju,gotovo,akoneiposvenepristojno,notadaseprisjetiodatonije

trenutakzaknjiževnereminiscencije.“GospođiceMount, nismo se upoznali, pa vam se imam čast sam predstaviti.

ZovemseTrubshawe,višiinspektorTrubshawe.IlibihmoždatrebaorećibivšivišiinspektorTrubshawe.”

“Dragomije”,uzvratilajespisateljica.“I meni. Zapravo, čast mi je. No ipak moram inzistirati da odmah siđete i

pridružiteseostalimgostima.Ovonijemjestozadamu.”EvadneMounthladnojepogledalaležećilikRaymondaGentryja.“Glupost. Ne mogu govoriti uime ostalih dama, ali ja sam posve sposobna

gledatimrtvotijeloineonesvijestitisekaokakvabespomoćnaglupača.Amoglobimibiti ikorisno,kaoautoricikrimića,pratiti ispravni-kakosetokažeuScotlandYardu?-postupak?-ne,ne,ne,procedura,zarne?

Osim toga, kao što jeRoger upravo primijetio, ovo je vrsta zločina kakva se,navodno, događa samo u knjigama, a moja je teorija da, čak i u životu, postojemisteriozni zločini za čije smo rješavanjemipiscikvalificiraniji negovipolicajci.Naravno,neočekujemdadijelitemojemišljenje,nosigurnoćetesesložitidaštonasjeviše,tojeveselije?”

“Štonas je više, to jeveselije, kažete?”Viši se inspektor zamislio. “Nije li topomalonezgodanizborfrazekadastojimonekolikometaraodmrtvaca?Akadsmoveć kod toga, pukovniče,moram vam nešto reći. Iako sam sjedne strane svakakoosjetiošokiužaskakavbibilokojaskupinapristojnihgrađanaosjetilaotkrivšidasemeđunjimadogodilookrutnoubojstvo,sdrugestranenijemipromaklodanitkoodvasnijebašshrvantugomzbogsmrtitogmladića.”

Isprvasečinilodapukovniknemaprikladanodgovornatuprimjedbu.

“Ah,dakle...”promrmljaoje.“Tojesamo...samo...Pa,iskreno,neznamštobihrekao.”

“Naposljetku,sirotijemladićbiovašgost.”“Tojeupravoto.Nijebio.”“Nije?”“Ne,bojimsedanije”,odvratiojepukovnik.“Paštojeondaradioovdje?”“Istina je,Trubshawe,danikaduživotunisamvidioRaymondaGentryja.Sve

doknijedošaonaBadnjak.DošaojesmojomkćerkomSelinom-isDonom.BiojeSeliningost,anemojilimoježene.Bilajetojednaodonihizmjenauposljednjičaskojemladiljuditakovole,pretpostavljamzatoštoondaosjećajudasuboemiivrloslobodoumni.

Obožavam svoju kćer, razumijete, no ovih je dana posve zaokupljena svojimdruštvom.Nemisliništaloše,noistodobnonimalonerazmišljaotomekolikonekinjezini‘zabavni’,spontanipostupcimogubitinezgodnizanasostale.Kadsambionjezinihgodina,nebihniusnunametnuostrancasvojojobiteljiuvrijemebožićnihblagdana,itonekogmladićakojinijepozvanikojinamjesvimapotpunistranac.

Ali eto, takva vam je mlađa generacija. Društvo iz Chelseaja i sve to. Samistvarajusvojapravila,zarne,ijednakosečvrstodržesvojihobičajakaoimisvojih.Aakosamonatuknetedabibilolijepodasuvasprvopitali,otpišuvaskaobeznadnouskogrudnustarucjepidlaku.”

“Nijevasupozorila?”“Ne.”“AtajRaymondGentry,nijeliseosjećaonelagodnokadsenašaomeđuljudima

kojinisumogliilinisuželjeliprikritikolikoimsmetanjegovaprisutnost?”Pukovnikjeprezirnootpuhnuo.

“Gentry? Ha! Kažem vam, Trubshawe, ne bi me nimalo iznenadilo kad bihsaznaodajecijelataidejaonjegovomdolaskupoteklaodnjegasamoga.”

“Aha.Pretpostavljamdanemarite-nistemarili-bašprevišezatogmladića?”“Nisam previše mario za njega?” žustro je rekao pukovnik. “Gentry je bio

najgadnijitipkojegsamimaonesrećusresti.Znateličimejezarađivaozaživot?Bioje, pazite sad, profesionalni tračerski kolumnist za onaj odvratni tabloid, TheTrombone.Nemožetepastinižeodtoga!

Da,da,shvaćamdatajčovjekležimrtavpokrajnašihnogu,alibilojetrenutakakadsamgapoželioistjeratiizkućebičemiizbacitiganaprilaz!Akadrazmisliteotome,dasamseodlučiotoučiniti,balavacbijošbioživ!"!

“Pazaštoondaniste?”tihojeupitaoTrubshawe.“Zaštonisamšto?”“Istjeraligabičem?Izbacili?”“Jednomriječju,Selina.Kaoštosamrekao,onagajepozvalaičinilosedajojse

tip sviđa. Nemojte me pitati zašto. Selina je oduvijek bila pomalo teška, a u

posljednje je vrijeme još teža, no ona nam je jedino dijete, pa je Mary i jaobožavamo.Zatosamodlučiosmiješitiseiotrpjeti-pokušatisesmiješitiipokušatiotrpjeti.Zagristimetakumjestoispalitiga,ha-ha-ha!

Usput,viši inspektore,akonisteshvatili, to jebiomojnačindavamkažem,ukoliko god da sam gadnom iskušenju bio tijekom posljednja dvadeset četiri sata,nisamubioRaymondaGentryja.”

Njegov sugovornik, čije su lukave stareoči većprelazile otrcanom i tmurnommalomprostorijom,natuizjavuonevinostinijeimaokomentar.

“Pretpostavljam”,rekaojeumjestotoga,“danemasmislapitativasjelioružjekojimjepočinjenzločinležalonegdjeublizini?”

“Ništa što je ijedan od nas dvojice vidio, ne.” Trubshawe je prišao stolu iodjednomizvukaonjegovedvijeladice-jednuodnjihmoraoježestokopovućiprijenegoštoseškripećiotvorila-samodabiotkriokakosuobjeprazne.

“Čudno...”promrmljaoje.“Što?”“Oh,samoštoakojeubojicaželiodaovoizgledapoputsamoubojstva,sveštoje

trebaoučinitibilojeostavitipištoljuGentryjevojruci-isobziromnastrahovititrudkojijemoraouložitiuzaključanavrata,prozorsrešetkamaisvetosigurnobitobioočitimanevardanasodvratiodpraveprirodezločina.Timeštojemaknuopištoljon- ili,naravno,ona -zapravo jeuspioskrenutinašupozornostnačinjenicuda je tobiloubojstvo.”

Prišaojeprozoruiprešaoprstomprekonjegovaispucalogdrvenogokvira.Tadaje snažnim potezom pokušao razdvojiti dvije željezne rešetke. Nijedna se nije nizaklimala.

Trljajućiruke,kojesusadabileprekriveneprašinom,ponovnoseokrenuopremapukovniku.

“Slugesuizvansumnje,zarne?”“Blagi Bože, da. Svi su s nama godinama - ili, kad je riječ o sluškinjama,

mjesecima,štojeonolikodugokolikodanasmožeteočekivati.”Razmisliojenatrenutak.“Naravno,tujeTomelty.”“Tomelty?”“Onjemojvozač-vrtlar-domar.Irac.MaloprevišeIraczamojukus.Mislidaje

vraškifrajer,tajTomelty.Ali,iskrenogovoreći,akojezanekogaopasan,ondasutoseoskedjevojke.Maryijasumnjamodamusezalomilodijeteilidva,nonitkonijemogao ništa dokazati mamice čuvaju tajnu, da tako kažemo - a ja nisam tipposlodavcakoji ćeotpustiti čovjekana temeljuglasina i tračeva.Pogotovokad je,bezobziranapovremenuirskudrskost,vraškidobarusvomposlu.Onsvakakonijeubojica.”

“A Farrar ?” upitao ga je tada Trubshawe. “Oprostite što sam tako izravan,

gospodineFarrare, ali to je pitanje koje će se s vremenommorati postaviti vašemposlodavcu,pagamogupostavitiisada.”

Pukovnikježestokoodmahnuoglavom.“Tunemateočemubrinuti.Farrar je samnom-koliko jeprošlo?Trigodine?

Četiri?”“Četiri,gospodine.”“Da, četiri godineupravlja imanjem inikadanijebiloni traganedoličnosti.U

svakom slučaju, Trubshawe, ovakvo je ispitivanje, ako mi nećete zamjeriti što tokažem,apsurdno.NijedanodmojihzaposlenikanijemogaoimatinikakavmotivdaubijeRaymondaGentryja,čovjekakojegjedvadasusreli,akamolipoznavali.”

“Trebamliondazaključiti”,rekaojepolicajac,“dadijelitemišljenjegospođiceMountdajeubojicanetkoodgostiju?”

“Oh,atkovamjerekaodasamjaizreklatakvošto?”otresitojeupitalaEvadneMount.

“Pa,tojesigurnobiogospodinDuckworth.Da,tojebioon.RekaomijetodoknasjedoktorRolfevozionatragukuću.”

Donovoselicenaboraloodneugode.“Istinaje”,rekaojespisateljici.“Rekaosamvišeminspektorusveštosamčuou

salonu.Misliosamdatrebaznati.”“Mladiću,nematesezbogčega ispričavati”,odvratila jeona ljubaznim tonom.

“Samovolimpratititkoještorekaoikomejetorekao.”Zatim, nakon što se stresla i čvršće stegnula kućni ogrtač oko sebe, ušla je u

prostorijuipočelaletimičnopregledavatijadninamještajunjoj.Trenutak ili dva Trubshawe ju je promatrao krajičkom oka, a zatim je upitao

pukovnika:“Jestelikojimslučajempogledali”,pokazaojenatijeloRaymondaGentryja,“u

džepovenjegovogogrtača?”“Nikako.Većsamvamrekao,višiinspektore,danismoništadirali.”BezdaljnjegustručavanjaTrubshawe se sagnuo iuvukao rukuprvou lijevi, a

zatimudesnidžepGentryjevaogrtačaumrljanogkrvlju.U lijevom džepu nije pronašao ništa. No iz desnoga je izvukao komad

zgužvanogpapira.Ispravioseineizgovorivšiniriječmirnojeizravnaopapir.Na jednoj strani papira bilo je otipkano četiri ili pet redaka, uglavnom nizovi

velikihslova.Trebalomujenekolikotrenutakadatopažljivopročita.“Ništavažnozaslučaj,pretpostavljam?”rekaojepukovnik,uzaludpokušavajući

bacitipoglednatekst.“Naprotiv”,rekaojeTrubshawe.“Neštoiznimnovažnozaslučaj.Velikootkriće,

akonegriješim.”Preklopiojepapiriubaciogaudžepnasakou.“Recitemi,pukovniče,jesulisvigostidijelilivašuodbojnostpremaGentryju?”“Nitkoodnjihnijemogaopodnijetiodvratnogmalogkrpelja.Zaštopitate?”

“Oh,imamsvojerazloge”,suzdržanojeodgovoriovišiinspektor.“Znate,Trubshawe...”EvadneMountopetseubacilaurazgovor.“Da?”“Velikaotkrićasuuredu”,reklajegalantno,“aliponekadsepokažedasuona

manjevažnaodčudnihdetalja.”“Čudnihdetalja?”Povukavšikažiprstomprekojedneodtavanskihpodnihdasaka,podiglajeprsti

pokazalaimga.“Ali”,rekaojeonzagledavšiseunjezinkažiprst,“jatunevidimništa.”“To”,reklaje,“ijestmaločudno.”

TREĆEPOGLAVLJE

Doljeu salonugosti ffolkesovih izgledali suneurednijenego ikada.Zagušljivicigaretnidimbiojeuzraku,dvijesužene,MaryffolkesiCynthiaWattis,vikarovažena,zadrijemale,izblijedjelimodničasopisiležalisuimukrilunapolaprelistani,ačak je i Chitty, koji se ponosio time što ga njegov poslodavac nikada nije vidiodrukčijegnegouspravnog,posustajao.

No kada je pukovnik ušao, a za njim istražno društvance, svi su se umornopridigli. Žene su popravljale frizure, muškarci ponovno vezali pojasove svojihkućnihogrtača,asvisuželjnočekalidačujuštoćečovjekizScotlandYardareći.

Ipak, prvi je progovorio Roger ffolkes. Okrenuo se prema višem inspektoru iupitao:

“Moždabistesadaželjelidavampredstavimsvojegoste?”“Svakako”,odgovoriojeTrubshawe.“Samoizvolite.Kaodasteusvojojkući.”“Ha,zbiljazgodno,da”,rekaojepukovnikmalodušnosesmiješeći.“Nadamse

daćeteoprostitištosmouraznimstanjimaneodjevenosti.Svismoulovljenipomalonespremni,znate.”

“Molim,molim...Umojojprofesiji,dameigospodo,posvesamsenaviknuonato.Sjećamseda sam jednomuhitiozločincadoksekupao.Možete li tozamisliti,čak i kad sammupočeo čitati njegovaprava - ‘Niste dužni ništa reći, no ono štokažeteitd.,itd.’-nastaviojemirnosjeditiisapunatise!

Kadasamsepobunio,znatelištomijerekao,drznik?‘Paželitedakažemčistuistinu,zarne,gospodineTrubshawe?’”

Začulosejošpodsmijehanatuduhovitost.Nokakonitkonijebioraspoloženzaveseleigreriječima,pukovnikjeodmahpočeospredstavljanjem.

“Dakle,Trubshawe - cigarete su na stolu pokraj vas, usput budi rečeno, pa seizvoliteposlužiti.”

“Hvala,aliostatćupriovomeakonemateništaprotiv”,uzvratiojevišiinspektormašućisvojomjošnepripaljenomlulom.

“Kako želite”, rekao je pukovnik. “Dakle da vidimo.Tamona trosjedupokrajkamina,tojeClemWattis,našvikar,injegovaženaCynthia.PokrajCynthijejeCoraRutherford,poznataglumica,vjerujemdajenetrebaposebnopredstavljati,kakosekaže.Onda je tuMadgeRolfe, žena doktora Rolfea, a to je gospodin koji stoji snjezinelijevestrane.”

“Pukovniče”, prekinuo ga je Trubshawe, “Rolfe i ja smo se upoznali.ZaboravljatedaseondovezaodomojekućesmladimDuckworthom.”

Ah, da, da, naravno. Glupo od mene. Starost je strašna stvar. Koga još niste

upoznali?O,da,mojuženuMary.”“Dragomije,gospođoffolkes.”“Imeni,inspektoreTrubshawe.”“Obavljeno!”rekaojepolicajaciobojesenasmiješilo,kakosetovećčini.“Inaravno,Chitty,mojbatler.”“Chitty.”“Gospodine.”“ŠtosetičemojekćeriSeline”,nastaviojepukovnik,“bojimseda...”“Da?”“ZbiljajebilastrašnoprivrženaGentryju,pajojjenjegovoubojstvobiloveliki

šok. Otišla je u svoju sobu odmoriti se. Naravno, ako inzistirate da bude ovdje,uvijekmogu-”

“Totrenutnonijepotrebno.Kasnije-kadmibudemoglaboljeispričatisveštozna.Jednakotako,mislimdabibilomudrodaispričamovašegbatlera.”

Začuvšiteriječi,Chittyjespoštovanjemkimnuopolicajcu,amoždajeirekaoneštojednakopunopoštovanja,noakoijest,rekaojetotolikobatlerskisottovoćedatovišiinspektornajvjerojatnijeniječuo.Tadajenapustiosobunečekajućidamutoipukovnikkaže.

Nakonštogajevidiokakoodlazi,Trubshaweseokrenuopremacijelomdruštvu.Dakle, dame i gospodo”, rekao je, “ne trebam vam ni reći da ste upetljani u

najstrašnije i najtajanstvenije ubojstvo. Doslovce nisam mogao vjerovati svojimušimakadasamprviputčuoštosedogodilo,nosad,kadsamiosobnobionatavanuisvevidiosvojimočima,moramutopovjerovati.Ubojicajeuistinuuspioući,ubitiRaymonda Gentryja te ponovno izaći, i to očito bez otvaranja vrata ili prozora.Morampriznatidasamzapanjen.

Nonetkoodvas trebami ispričati sveodogađajimakoji suvodilido samogaubojstva.UautunaputuovamodoktorRolfeigospodinDuckworthukratkosumiispričali,nouzzaustavljanjeikretanje,izlaženjekakobismogurnuliautoiponovnoulaženje,pa -oprostitemi,gospodo, siguran samda razumijeteočemugovorim -sada mi treba suvislija verzija, verzija s početkom, sredinom i krajem, i to timredoslijedom. Bi li itko od vas”, rekao je i pogledao sve redom, “možda biodobrovoljac?Samojednaosoba,molim.”

Natrenutakjenastupilatišina,atadajeMaryffolkeszaustila:“Pa,menisečinida...”“Da,gospođoffolkes?”“MislilasampredložitiEvie.OnajespisateljicaEvadneMount,znate.Njezinje

posaopričatipriče-bašovakvepriče.Pasammislila...”“Uh-huh”, promrmljao je Trubshawe, prstima nemirno bubnjajući po okviru

kamina.“Da-a,pretpostavljamdajeonaočitiizbor.”Usprkostimriječimamoglosevidjetikakobašnijeoduševljenidejomdamakar

privremenoprepustiuzdesvojojpoštovanjavrijednojsuparniciupitanjimazločina.IEvadneMountmoglajetoprimijetiti.“Gledajte,Trubshawe”,reklajezlovoljno,“bitćemidragopomoći,aliakobiste

radijedatonebudemja,samorecite.Nisambašuvredljiva,znate”,dodalajemalomanjeuvjerljivo.

“Ali u krivu ste, gospođice Mount”, taktično je odgovorio. “Bit će mizadovoljstvo,velikozadovoljstvodamiviispričateštosejučerdogađalo.Samobihnapomenuo - ali siguran sam da zapravo i ne moram - da se, pa, da se držitečinjenica.Čuvajtemaštuzasvojekrimiće.”

“Epa, to jestprimjedbakojabimemoglauvrijediti”, rekla jespisateljica,“dasamtakvenaravi.Nokakoseradiovama,Trubshawe,avećstemisesvidjeli,pravitću se da nisam čula. Dakle, da, rado ću vam ispričati sve što se dogodilo prijeGentryjevogubojstva.Kadabistetoželjeli?”

“Najboljeodmah.”Odmaknuvšiseodkamina,Trubshawejepokazaonamjestonatrosjedupokraj

vikaraWattisa.“Smijemlisjestiovamo?Pokrajvas?”“Naravno”, odgovorio je vikar i pomaknuo se kako bi napravio mjesta za

policajčevupozamašnufiguru.“Dakle”,inspektorseobratioEvadneMount,“akobistemoglipočeti...”

Sastanak našeg društva (počela je) bio je obećavajući. Svi smo stigli rano naBadnjuvečer-sviosim,naravno,Seline,DonaiRaymonda,kojisu,kaoštostevećčuli, viši inspektore, stigli nekoliko sati nakon svih nas. Rolfeovi i Wattisi sumještani, pa su se dovezli iz sela, dok smo Cora i ja, a nas dvije smo bliskeprijateljiceisusjedevećcijeluvječnost,zajednodoputovaleizgrada,uhvativšivlakkojipolaziizPaddingtonau13.25.

Moramvamrećida suRoger iMary savršenidomaćini.Kuća jebila,kao štosmo ubrzo otkrili, puna svih delikatesa koje odgovaraju dobu godine, od juhe odkamenica do pečene purice, od sočnih prokulica do piece de resistance, golemogbožićnogpudinganatopljenognajfinijimfrancuskimkonjakom.Naravno,sobziromnadobagodine,sobesunambilepomalohladne—kaoimnogedrugekućeuovomdijeluzemlje,iffolkesovujenemogućepropisnozagrijati-nosvismoimalikrasnežeravnikezakrevetmeđuplahtamasatprijenegoštosmosepovuklinapočinak.Štoseovogasalonatiče,kadsmostigli-bašupravičaszačašukuhanogvinaili,zaone

međunamakojimajetrebaomalojačistimulans,čašuviskijaisode-bilojetoplozboggolemerazbuktalevatreukaminukojaseredovitoložilatijekomdana.

Istinajedasevrijemepokvariloionoštojeisprvabilosamonekolikopahuljasnijegavećjeprerasloupravuoluju-nopomomnahođenju,višiinspektore,takvaoluja, koliko god zagorčavala život jadnom putniku, može samo povećati ugoduzgodnog okupljanja poput našega. Znate, način na koji inje na prozorskom staklujednakočarobnodjelujenanasBritancekaoizvukkišekojaudaraokrovspavaćesobe obasjane svjetiljkom.Nekakomislim da ledeno vrijeme zapravo jača osjećajsigurnosti,udobnosti,ostankakodkućekojijeprijekopotrebanzaduhiuspješnoststarinskogbritanskogBožića.

U svakomslučaju, kao štouvijekkažem,uzdobro jelo i vino idealnopristajedobro društvo, a mislim da mogu sa sigurnošću reći da smo mi to i bili.Pretpostavljam da bi nas “mlađi” smatrali pomalo staromodnima, pomalozastarjelima.Nokakosmosvimizakletiprotivnicinovotarija i fosili, zaštobismouopćemarilizanjihovomišljenje?

Nakonvečerestvarisuselijepoodvijale.Cora,kojaje,trebalibisteznati,sjajanpripovjedač viceva - ili bih trebala reći pripovjedačica? - zabavljala me nekimindiskretnimanegdotamaonepristojnojSuzanneMoire,kakotoCoraduhovitokaže,a ona je s njom glumila uNašim nadređenimaWilliamaMaughama. Pukovnik jepokazivaoClemuWattisunajnovijemarkekojejepribaviozasvojalbum.ARolfejepričao Cynthiji Wattis sve o njihovom nedavnom krstarenju po grčkim otocima.Drugim riječima, bila je to večer koja zvuči smrtno dosadno kada je se kasnijepokušavaopisati,alijezapravobilaiznimnougodna.

A kako ffolkesovi ne “vjeruju” u radio - Roger na svoj ekscentrični engleskinačin odbija imati radioprijamnik u kući jer ga smatra pretjeranom “novotarijom”nije bilo zaglušnog sinkopiranja plesnog orkestra koje bi nadglasalo neobaveznočavrljanje. Umjesto toga nas je Mary, talentirana pijanistica, počastila s nekolikoskladbi koje svi vole, čak i ako nisu uvijek spremni to priznati. Odsvirala jeRahmanjinovljev Preludij, nekoliko skladbi Cyrila Scotta, Danse negre i Zemljulotosa, jer zna da sam ja silno sklona umjerenijim modernistima, zatim je izvelapotpurivalceraiškotskihplesova,akaobisPiknikmedvjedića.Strašnoveselo.

Dakle u to vrijeme, oko pola jedanaest, baš kad smo semislili baciti na igrupogađanja - Roger i ja otišli smo u knjižnicu da bismo smislili kako najboljeodglumitiKraljaCopethuu iprosjakinju-začulismoautomobilkakosezaustavljanaprilazukući.

Bili su to, kao što smo i očekivali, Selina i Don - a s njima je, posveneočekivano,bioiRaymondGentry.MoramrećidajeDon,sigurnasamdaminećeproturječiti u tome,već izgledao iznimnoogorčen što senašaoudruštvuod troje.Selinajebila,činimise,amislimdanionatonebizanijekaladajeovdje,priličnobešćutnonesvjesnaposveočiglednečinjenicedajeDonuvrijeđen.ARaymond-pa,

RaymondjebioRaymond.Kakoništanepružavećezadovoljstvoodosjećajadastepoštenipremanekome

kogaprezirete,voljelabihdamoguredmnogotogalijepogoRaymonduGentryju.Nonemogu.

Odtrenutkakadajeušaoukuću,razdraživaojesveprisutne.RogeriMarybilisuvidljivouzrujanizbogtogaštojeuopćetu,jernijednoodnjihnijeračunalonatodaćemoratismjestitidodatnoganeočekivanoggosta-ktomeipotpunogneznanca.Nooni jesu roditelji, takodaboljeodsvihnasznajukakodanasmladi ljudiznajubiti ležerniuonomeštojezanašugeneracijuelementarnapristojnost i formalnost.ČakisobziromnatoRaymondjebioposeban.

Kadgajepukovnikzatražiodaparkirasvojautomobil,hispano-suizu,zamislite,ugaražugdjesubiliautomobiliRolfeovihiWattisovih,sjećamseda jezijevnuo-mislim,zbiljajedoslovnozijevnuoRogeruulice!-irekao,stombesramnošćuodkojesmokasnijesvipočeli strepiti,“Zaomi je, stari,ali tako jezamornoparkiratiautonoću.Ujutro-akomisebudedalo.”Akomisebudedalo!

Svismogačulikakotokažei,napolafascinirani,anapolaužasnuti,gledalismogakakosetromozavaljujeunaslonjač.Iakoganijeizravnoukorila,Selina,kojajezasigurnopočela žaliti što ga je uopćepozvala, imala je tolikodostojanstva da neprikrivakolikosezasramilazbognjega.ŠtoseDonatiče,većjebiotolikoogorčendagatovišenijemogloiznenaditi.Imalismojakdojamdajevožnjauhispano-suizibilapriličnonapeta.

Kakoukratko opisatiRaymonda?Pa,Trubshawe, sad kad ste ga vidjeli, čak iodjevenog samo u kućni ogrtač i pidžamu - i, naravno, mrtvog - možda većnaslućujetezaštonikogaodnasnijeuvjerioonimeštoseudostojiokazatiosebi.KadgajeMarypitalaoobitelji,površnojealudirao-razumljivo,površnopremamojemumišljenju - na takozvane “Gentryjeve iz Berkshirea”.A tada, na pitanje o svojemobrazovanjudrznuoseobavijestitinasdajenjegovaiznuđivačkiskupajavnaškola2bilatakoekskluzivnadajenijesmiospominjatiujavnosti.Dakle,zbilja!Javnaškolakoja se ne smije spominjati u javnosti! A sve je to popratio takvim sarkastičnimpodsmijehomdanistemogliznatizadirkujelivasiline.

Akomenepitate,nevjerujemdapostojeGentryjeviuBerkshireu.Zapravo,nevjerujem da mu je ime uopće bilo Gentry". “Gentry” - kakvo je to uopće ime?Gotovokaodajetolikožudiozatimedapripada“vlasteli”,kakobiontonazvao,dajepomisliodatomožeostvaritiakosejednostavnonazovepremanjima.Ili-Corami je to prišapnula - ili mu se sviđalo podudaranje riječi “Gentry3 i “Gentile4.Gentry-Gentile.Razumijete?

Usvakomslučaju,bilojeneštosnjimuvezi,zapravosvesnjimuvezi,štonamjesmetalo,ameni jebiložao iSelinekoliko isirotogDona, jer je ibudalamoglavidjeti da je dok ga je prvi put promatrala među svojim najbližima i najdražima,otkrivaladajepokvarenkaomucak.Tojekaokadisprobatekomadodjećeudućanu,

znate, gdje izgleda sjajno, a onda ga ponovno probate na dnevnom svjetlu. Mi,njezinaobiteljiprijatelji,bilismodnevnosvjetlo,aSelinise,svimanamjetobilobjelodanoočito,višenijesviđaloonoštojevidjela.

Čak ni ja, viši inspektore, a ja sam slavna zbog živopisne i slikovitekarakterizacije,čaknijaneumijemprenijetikolikojetajčovjekbioužasan!Rećidajeotezaodokbigovorionijenipola.Njegovosecijelotijelootezalo,akorazumijeteštohoćureći.Kadjehodao,nogesumuseotezale.Kadjegestikulirao,rukesumuseotezale.Kadjesjedio,činilosedamubeskičmenotijelovisinanamještaju.

Piojecijelidan-vadiobisrebrnupljoskuizdžepasvremenanavrijeme,tobožepotajice, ali zapravo svima dobro vidljivo - i stalno je bio na rubu seljačkevulgarnosti.Naprimjernikadasenijeotvorenožalionapropuhukući-a,kaoštoćeMaryprvapriznati,ovojekućapunapropuha, iakoje tozanaskoji jevolimodionjezinogšarma-nonijeprestajaogovoritiosvomočaravajućemstanuuMayfairu,ukojem su sjajni uljni radijatori i razne zaštite od propuha. Nikada nije rekao, ilibaremnetimriječima,daumireoddosadeunašemdruštvu,alinijemogaoodoljetidanassvremenanavrijemenepodsjetidabi,dajeostaouLondonu,proveovečerupomodnombarunaWestEndu.

Nekiodvasprisjetitćese,naravno,dasamuvodnopoglavljeromanaTočnouponoć smjestilau takavbarnazvala samgaŽutikakadu.Mojažrtvaubodena jeuleđauponoćnaStarugodinu,initkoodostalihgostijuniječuonjegovvrisakjersuzvonazvonila,baloniserasprskavali,trubesutrubile,asvizajednopjevalisu“AuldLangSyne”.Baremdesetminutanakonštojezločinpočinjen,njegovomrtvotijeloostalojeuspravnouuskomešanoj,pijanojnagužvanojgomili,zbogčegajeubojicauspiopobjeći-ah,dobro,moguvamvidjetinalicimadaovonijebašvrijemezato.

Ukratkorečeno,Raymondjebiopogrešan-jednostavno,beznadnopogrešan.Imao je pogrešnu odjeću. Svilena kravata boje lososa s prugastim puloverom

odvratnihpastelnihboja, i slažemsedabi tobilaprava stvar zaplažuu Juan-les-Pinsu, no bilo je posve neprikladno za englesku ladanjsku kuću u prosincu.OxfordskehlačenonšalantnouguraneugumenečizmezelenepoputNila.Kadbismosamo svi mogli biti tako nemarni u odijevanju. No većina nas jednostavno nemavremenanistrpljenja.

Bio je preplanuo, tako je rekao, no svatko jemogao vidjeti da ima više negoprimjesucrnačkekrvi.Stalnojegovorio“Dvaga!”,itosvimanamabezrazlike,atonečiničakniCora.Možetelizamisliti,slučajnosamgavidjelakakotjeramuhukojamujesletjelanarubčašezakoktel,istvarnosamgačulakakokaže“Odleti,dvaga!”Muhi!Nokodnjegajesvemoralobitiusuperlativu.Kadjebezkrajaikoncamliooovom i onom što je najfinije i najbolje, osjećali ste se kao da na vas pada kišauskličnika.Ibiojeodonevrsteljudikojiuzgredspominjuimena,alinesamoimenanegoinadimke.UnjegovomgovorustalnosusepojavljivaliBinkieiLarryiGertieiViv-unekuruku,gotovokaodaslušatedječjigovor.

Čak i kad se slagao s vama, i to je nekako razdraživalo, toliko je pretjerivao!OvdjeprisutniFarrarnosisasobomvlastitupepeljaricu-tojemalenabrončanaurnaspoklopcemkoji seotvara izatvara - tu je,nanaslonuza rukenaslonjača.Dakle,kadjeRaymondizjaviodamusejakosviđa,aFarrarpriznaodajejedinoštogauvezi s njom muči kako iščeprkati gomilu opušaka na kraju dana, ovaj se uistinustresaoirekao:“Oh,suosjećam,zaista.Moradajetostvarnoogavno!”Pitamjavas.Ogavno?Bacitihrpicuopušakaizpepeljare?Nikadanistemogliznatijeliozbiljaniline.

O,irabiojeturiječ.Prodorno.Tagoreovepjesmebilesuprodorne.Spenglerovafilozofijabilajeprodorna.SoleauxortolansnaEiffelovomtornjubiojeprodoran.Ausput, kadakažemEiffelov toranj,mislimna restoranuLondonu, anenapariškuznamenitost,štojebioMaryingafzakojijeskupoplatila.JednakojetakopobrkalaTheRiteofSpringsTheRustleofSpring5,pogreškakojasesvakomemogladogoditi,no kako je morala patiti zbog nje! Oh, bio je pogrešan, pogrešan, pogrešan!Jednostavnonijebiojedanodnas,znate.Nemogutonikakodrukčijeizraziti.

Dakle,Trubshawe,prepuštamvamdanagađatekakosmonapetibiliprijekrajavečeri. No sutradan na Božić stvari su se počele raspadati. A kako je preko noćinapadao dubok snijeg, Roger jednostavno nijemogao izbaciti Raymonda, naložitimudaseodvezenatragugradsvojomvražjomhispano-suizom,asvismoznalidaumireodželjedatoučini,bezobziranaSelinineosjećaje.

Uopće nije sišao na doručak, što je bilo neoprostivo nepristojno od njega, notime je barem Selini pružio priliku da se sa zakašnjenjem svima ispriča zbognjegovog ponašanja. Da nije bio Božić, vjerujem da bi došlo do neugodne sceneizmeđunje ioca.No,ublagdanskomduhu,pukovnik jeodlučio izvućinajbolje izteškesituacije,štojesugeriraoinamaostalima.

Tada,kadasenaposljetkupojavio,jošneobrijaniukućnomogrtaču,upetnaestdojedanaest,ikadajeotkriodajedoručakodnesen,izistihjestopaotišaoukuhinjuiinzistiraodamugospođaVarley-tojekuharica-pripravijajasaslaninom,kojejepožderaodržećitanjurnakoljenima,pasemirisširiopocijelomsalonudoksmomiostalipokušavaliigratikanastu.Čakinakonštojezavršio,nastaviojebezpardonablebetati tijekomigre -nemoguvamopisatikolikonas je toometalo- i topušećisvoje smrdljive svijetloljubičaste cigarete jednu za drugom - mislim da se zovuSobranies-austojeglasnopotezaoizsvojepljoske.

Anakontoga,vrlopostupnotijekompopodneva,tajnjegovgadnijezikpostaojepravizmijskijezik.

Primjeri?Teškojeprisjetitise,jednostavnoihjebilopreviše.Ah,da,evo.KadajeMadgegledajući krozprozoru snijegkoji se još komešaookokuće spomenulakakosečudnozbogtogaosjeća,jerjeprošloteknekolikomjeseciotkakojeplivalauGrčkoj, Raymond je izjavio, naizgled nevino, da ga je fraza koju je upotrijebilapodsjetilanakuhinjugospođeVarley.Kadagajeupitalazašto,odgovoriojedasui

njegovajajasaslaninomjednakotako“plivalaumasti”!Dakle,zbiljasmiješno.Ida,moglibistepomislitidajesvetobilojakošaljivoi

zabavno,nonašimjedomaćinimazapravobiloružnoiničimizazvano.Anetrebanispominjatidanijebiloistinito.No,vidite,onjednostavnonijemogaoodoljetidaseneruganatuđiračun.Uistinujeuživaokadbipovrijedionečijeosjećaje.Zatoštojeimao,sigurnasam,onoštodoktorFreudnazivakompleksommanjevrijednosti,pajednostavnonijemogaoprestatipovlačitisveostalenasvojubijednurazinu.

Kada jeCynthiaWattispohvalilaglumuGreteGarbouKraljiciKristini, filmuzbogkojegjeočiisplakala,tejepristojnoupitalaRaymondazamišljenje,odmahjuje obezvrijedio - i to ne bez pripreme, ako mene pitate - kao “GretuGarbage”.Usuđujem se reći da je to bilo domišljato rečeno i tako to, ali je zaista pogodi lojadnuCynthiju,takodasmogazbiljapoželjeliošamariti.

IlikadajeDongovorioosvojojslikarskoj“kreativnosti”-čulasamdajeizložioneke vrlo dramatičnemorske pejzaže na izložbi Likovne akademije priređenoj zakraj semestra - sve što je Gentry uspio izustiti bilo je da nikad ne počinišsamoubojstvoakoprevišepričašnjemu,patako,akopričašosvojojkreativnosti,tojekobniznakdajenemaš.

ČakniSelina,kojajenanekinačinbilaodgovornazanjega,nijebilaimunananjegova podbadanja. Kako je znala koliko on mrzi glazbu koju je njezina majkasvirala na klaviru, predložila je da sama odsvira neke Debussyjeve skladbeprimijetivšikakojeon,iakomodernist,iznenađujućemelodiozan.

“Zbilja bi mi bilo draže da ne sviraš, Selina”, otegnuto joj je rekao svojimnajiritantnijim glasom. “Debussy nije onako lagan kao što zvuči, znaš, a tvojpijanizampa, recimo samoda je ‘izvoditi’upravoprevišeprikladna riječ.Boljebibilodaupropastišnekežgodne”-zbilja je to izgovoriožgodne-“skladbicenekogDebussyjevogepigona.Recimo,CyrilaScotta.”

Naravno,naljutilasamsezbogtakvogklevetanjaomiljenogmikompozitora,avidjelasamdaiDonkiptiodželjedaraspaliRaymondapobradi.NoSelina,punaduhakaoiuvijek,čvrstojeodlučilajunačkisesnaćiuneprilici.“Pa,Ray”,reklaje,“svirala samMjesečinu na proslavi godišnjice Roya i Deirdre Damiler, gospođaDalloway,njihovamačka,kojamrziglazbu,bilokojuvrstuglazbe, i to tolikodasgađenjem pobjegne na zvuk prve note, sklupčalami se na koljenima i prestala jeprestitekkadsamzavršila.”

“Nije li ti palo na pamet, slatka moja faunice”, odgovorio je Raymond, “damačkavjerojatnonijeshvatiladajetotrebalabitiglazba?”

Dovečeri se situacijapogoršala, znatnopogoršala.Pio je cijeli dan, akako jesam miješao svoje koktele - zvao ih je Spanners ili Screwdrivers, neko takvosmiješnoime-inikadaihnijenudionikomedrugome,teškojeprocijenitikolikoihjeispio.Nonovislojzločepretvoriomujeliceumaskumržnjeiđavolstva.Moglosevidjetidasamočekadagaonoštojesmatraonašommalograđanštinomuvrijedi.

Zbog toga se nismo usudili razgovarati o najnovijim knjigama i predstavama.Bojalismosedaćenamspustitiirećikakosuljudikojisenamasviđajubeznadnivieuxjeu,kakojegovorio,bojalismosedaćenasismijatizatoštovjerujemodasuFontana Charlesa Morgana i Brod na odlasku Suttona Vanea trajna remek-djela.Naravno,Proustjebiopravastvar.Pirandelloje,naravno,bioprodoran.MoralistebitistranacdabistesesvidjeliRaymonduGentryju.Osimakose,jasno,nisterodilikaoSitwell!

Stoga, kao što kažem, bili smo jednostavno previše zastrašeni da bismo zavečeromonakobezbrižnonaklapalikaoštosmoočekivalidahoćemo-atonamjebilavelikagreška.Vidite,timesmoupravorazgaliliRaymonda.Iteksmotadaotkrilikolikozao -opreznokoristimriječ,Trubshawe,oprezno-kolikozaouistinumožebiti.

Počelo je, sjećam se, s Ćorom, s kojom možete biti sigurni, što ja predobroznam, da će dati onoliko koliko prima. Svima nam je pričala, ushićeno, za što jepostalasinonim,oglavnojuloziuZelenomšeširuMichaelaArlena,štojebiojedanod njezinih najvećih uspjeha u dvadesetima. Dobro smo se nasmijali njezinojneiscrpnoj zalihi anegdota, kad jeGentry, koji naizgled uopće nije slušao, izraziomišljenjedaseZelenišešir“pamtisamopotomeštojezaboravljen”,kakoseizrazio,adajeMichaelArlen“nepovratnozastario,pavišenijezelenišešir,negostarišešir,čovjekčijejevrijemeprošlo!”

Dakle,kakogajeCoraizribala!Reklajeneštoiznimnosmiješno,zapravo,neštošto ga je, barem jednom, pokolebalo.Rekla je - oprostimi,Cora, ako ne uspijemprenijeti tvoj nepogrešivi osjećaj za tempiranje - rekla je “Čovjek čije je vrijemeprošlo?”-moglasamvidjetikakosepripremazajednuodonihepskihborbikakvekazališniglumciobožavaju.“Zbilja,titrulimalibezveznjače”,odbrusilamuje.“Tobaremznačidajebionetko!Ati-tinitisibio,nitisisad,nitićešikadabiti!”

Aštosad!BilojeočitodaRaymondnijenaviknuodamuseodgovaraivrijedilojevidjetimuizrazlica.Mislimdamogurećidasusviuprostoriji,moždačak

Selina,uživaliutomeštojedobioštozaslužuje.No naše likovanje, na žalost, pokazalo se malo preuranjenim. Oči su mu se

suzile od zlobe te se odmah okrenuo prema Cori i rekao - rekao - ah, moraterazumjeti,Trubshawe,ja—napokon,Corajemojastaraprijateljicai-i-kadsesveuzmeuobzir,zbiljanemožeteočekivatiodmenedaponovimonoštojerekao.Sveštotrebateznatijestdajealudiraonaodređene-određenebesramneglasinekojesupratilenjezinprivatniživot,glasinekojenikadanisubileništavišeodtoga,shvaćate,osimštosepokazalodajeGentry,kojije,naravno,živioodskandala,neočekivanodobroinformiranotomekakojeonadošlado-ne,ne,zbiljaneželimdaljeotomegovoriti.

NoodlučilasamdanemoguprepustitiprijateljicunevoljiireklasamGentryjunimalodvosmislenodasemoraispričatizatakvovrijeđanjenjezinakaraktera.I,na

mojevelikoiznenađenje,tojeiučinio.Uistinusebrzoispričao,nesumnjivozatoštojemogaovidjetikolikojeSelinauznemirenazbognjegovogponašanja.Sljedećihsatili tu negdje bio jemrzovoljan kao i obično, no barem semanje ili više pristojnoponašao.

Kadasmosvinavalilinabožićnipuding,ponovnoježestokopočeo-sobziromnatokakvomgajebudalomCoraučinila,sigurnasamdaje“žestoko”pravariječ.Nijemogaooprostitinikomeodnasštosmosvjedočilitomprizoru.

PrvažrtvabiomujeClemWattis.OnnasjezabavljaoteorijamaodalekosežnimposljedicamaVersailleskogugovorakadajeRaymond,potapšavšiusneiglumećidazijeva,otežućiprozborioprekostola:“O,ne,vikare,bojimsedajevašVelikiratuopasnostidapostaneVelikidavež.”

Clemje-kaoštoipriličinjegovompozivu-osobakojajepotpunonesposobnaizgubiti kontrolu. Štoviše, Cynthia kaže da je toliko rastresen da mu je kontrolazapravo jedino što nikada ne izgubi. I tako je, pretpostavljam više žalosno negoljutito, odgovorio Gentryju: “Pretpostavljam, mladiću, da mislite da ste silnopametni.”

“Uopćene”, brzo je odgovorio, hladankaoposlovični špricer. “Samo zato štorazgovaramsvama,ispadampametan.Gotovosvatkobi.”

Sadasečakivikarrazljutio.“Zar ste zaboravili, bezobrazni mladiću”, zarežao je, “da smo se mi borili u

Velikomratukakobismoučinisvijetsigurnimzatakvekaoštostevi?Atonamjehvala!”

NaštojeGentry,onje-štodakažem?-počeojeklevetatitočanopsegidosegžupnikovihratnihdužnosti.

Tada je već bilo jasno da nitko i ništa neće zaustaviti plimu njegove žuči.Nekako je doznao prljave tajne iz naših života - svaki život, kao što znate,Trubshawe, čak i onaj koji je naizgled najispravniji, skriva svoje tajne, jer postojijavniživotiprivatniživot,apostojiitajniživot-asvimiredomosjetilismoonoštomogunazvatisamooštrimudarcemnjegovežučljivosti.

Itakoje,samozbogjednognepozvanoggosta,našaveselamalabožićnazabavapostalaništamanjenegonoćnamora.

Oprostit ćetemi, nadamse, akoodbijemdetaljnije govoriti obolnim stvarimakojesmosvimoraličutijedniodrugima.Sveštosamspremnarećijestsljedeće:kadsmosepovuklinaspavanjetenoći,medunamanijebilonikogatkosenebiradovaodaRaymondaGentryjapogodigrom.

Ili,kadsmovećkodtoga(zaključilaje),metak.

ČETVRTOPOGLAVLJE

“Hm,shvaćam...”Probavivši informacije koje mu je upravo dala, viši je inspektor čestitao

spisateljici.“Hvala vam na ovome, gospođice Mount. Vrlo jezgrovito, ako smijem reći.

Iskreno, nisam baš ljubitelj detektivskih priča. Previše su površne, po momemišljenju, i u njima nema ni približno dovoljno teškog i upornog rada, ustrajnogtrčkaranjakojejepotrebnodabiseuhvatilovašegtipičnogubojicu.Noimatedarazasažimanjesloženesituacijenaonoštojebitno.”

“Dakle, hvala vama, viši inspektore”, rekla je sjajeći od zadovoljstva, “to jezaistaiznimnovelikodušnoodvas.Velikodušnije,bojimse,negoštojapostupamukrimićimasvamaivašimkolegama.”

“Oh,sve je todobra,čistazabava”,srdačno jeuzvratioTrubshawe.“VjerujemdasmomiuYardudovoljnovelikidashvatimovašezadirkivanjeuonakvomduhuukakvomjesigurnoimišljeno.Nodostastimugodnimtricama.Moramoodlučitištonamječiniti.”“Zaistaneznamštomožemoučiniti,Trubshawe”,rekaojepukovnik.“Zatrpani smo snijegom, kao što znate, pa dok se vrijeme ne popravi i telefonskeveze prorade, ne možemo čak ni obavijestiti službene predstavnike vlasti što sedogodilo.”

“Utomslučaju,moguliupitatizaštosamovdje?”Činilosedapukovnikneznaštobirekao.

“Zaštosteovdje...?Patosečinilokao-pa,kadtotakokažete,nisam-samoštojeChittypredložio...”“Chitty?”

“Da, onmepodsjetio da ste se nastanili u blizini i predložio da - kvragu sve,čovječe, imam truplo u svojoj kući! Da mi curi iz slavine, pozvao bihvodoinstalatera, a kako imam - truplo koje curi, pa naravno da sam poslao popolicajca!”

“Pukovnikvjerojatnomislidasmosviosjećalidabi,baremdoklokalnipolicajcineuspijudoćidonas, bilo jedino ispravnodapripadnikpolicijebudeprisutan,pačakiumirovljenipripadnik.”

“Hvala,Farrare”,rekaojepukovnikosorno.“Tojeupravoonoštosam,nasvojprostačkinačin,pokušavaoreći.Činjenicaje,Trubshawe,dase,kadsmoodlučilidavasRolfeiDondovedu,nitkoodnasnijedoistazapitaozaštovasdovodimo.Nadamse da vam to ne smeta - još jednom se ispričavam - a još je i blagdan SvetogStjepana...”

“Ne, ne, ne”, rekao jeTrubshawe, “ispravno ste postupili i biobihnemaranu

obavljanjusvojedužnosti-iakosamumirovini,jošsmatramdajetomojadužnostdasamodbiodoći.”

“Ma upravo sam to i ja rekao!” uzviknuo je pukovnik. “Nisam li rekao dapolicajacnikadazapravoneodlaziumirovinu?Čakninajednunoć.”

“Pa, ne znam je li baš tako, ali nemaveze.Pitanje je jesam li ovdje kakobihsatima ili možda danima koji su pred vama prije nego što se ponovno uspostavikomunikacijasvanjskimsvijetomdaoprividslužbenostiili,kaoštoispravnokažete,poluslužbenosti?Ilidaumeđuvremenupoduzmemneštoupogleduvašesituacije?”Pukovnikjesumnjičavoprešaoprstomprekoneobrijanebrade.

“Poduzmetenešto?”upitaoje.“Nerazumijemvas.Poduzmetešto?”“Nećetenassveuhititi,zarne?”zaskvičalajevikarovaženadrhtavimfalsetom.“Dragagospođo”,odgovoriojeuglađenočovjekizScotlandYarda,“čakidavas

želimuhititi-auvjeravamvasdaneželim-nebihtomogao.Sjetitese,umirovinisam.Višenemamslužbenipoložaj,štoznači,logično,danemamnislužbeneovlasti.No...”

Glasmujepostaotišiikaodasusečuletriumornetočke.“No...?”ponoviojepukovnik.Trubshawejeglasnopročistiogrlo.“Gledajte,jashvaćamkakvajetoteškakušnjabilazasvevas-a,međunama,

situacijaćesevjerojatnoprijeznatnopogoršatinegopopraviti.Nočinimisedanamsepružilaprilikadaumeđuvremenuraščistimostvari.

DoksmobiliuautomobiludoktoraRolfea,Donmijeispričaoorazgovorukojistevodiliuovoj istojprostoriji samopola satanakon što jepukovnikotkrio tijeloRaymondaGentryja.Rekaomi je izričitoda jegospođicaMountustrajaladasinemožetedopustitidasamosjediteukućisatima,mogućečakidanima,struplomnatavanuiatmosferomzatrovanomsumnjomusalonu.Jednakomi je tako ispričaoonjezinojteoriji-dajelogičnodanetkoodvasmorabitiubojica-teorijiskojomse,dameigospodo,moramsložiti.”

Posljednja je izjava izazvala kolektivno zgražanje, gotovo kao da je došlo donoveineočekivaneoptužbe,iakoje,naravno,višiinspektorsamoponovioonoštojeEvadne Mount već rekla. Možda zato što optužbu sada nije iznijela spisateljicapoznataposvojojmorbidnojmašti,kakvutražitekadasesmjestitepokrajkaminaskrimićem u ruci, nego osoba čija procjena situacije nije mogla ne zvučatiautoritativno,iakojebilaumirovini.

“Da”,nastaviojeTrubshawenakonstanke,“bojimsedaćetemoratizaboravitisvakupogodnuzamisaodajeovoubojstvomogaopočinitinetkoizvana.VidiosamtijeloRaymondaGentryja.Ividiosamsobuukojojjeubijen.

Tujeijošnešto.Jednakosamtakopronašao,udžepunjegovogogrtača,komadpapirakojivodidojasnogzaključkadajebioucjenjivač-amateriliprofesionalac,tojošnemogureći.Voliobihdasvipogledatetajpapir.

Kadgajeizvadio,poravnaogajeprstimaistavionastoltakodasvimogučitatisnjega.

VIK-RATGP+EM-KOKA+LEZHR-MRTVABEBA

MR-RASKALAŠENOVLADANJEUMC6

Kolikogodteriječiisimbolimoglibitizagonetnibilokomedrugome,svakakosečinilodaznačajnoutječunaraznečlanovedruštvaffolkesovih,kojisu, jedanzadrugim dok im je boja nestajala s lica, uzmicali nakon što su na brzinu pogledalioptužujućitekst.

SamojeEvadneMount,moždazatoštojebilačvršćikarakteroddrugihgostiju,ili jednostavno zato što je imala urođenu sklonost njuškanju, nastavila proučavatizgužvanipapir.

Kad je naposljetku podignula glavu, Trubshawe je na njezinu licu odmahprimijetioizrazmrkenedoumice.

“Štoje,gospođiceMount?”brzojeupitao.“Pa,zapravoneznam”,promrmljalajegotovotugaljivo.“Neznate?”“Ne,neznam.Samo-pa,nemogunemislitidaje...daje,znate,neštokrivou

vezistimkomadompapira.Ališto?”“Molimvasdapodijelitesnamatoštoimatereći,štogodbilo.Nikadaneznate

kadćesepokazativažnim.”Ponovno je pogledala papir i proučavala ga nekoliko trenutaka. Onda je

odmahnulaglavom.“Ne, žaomi je,Trubshawe.Ne znam štomemuči, zbilja ne znam.Možda se

prisjetimakoprestanemrazmišljatiotome.”Isprva se činilo da viši inspektor nije siguran bi li ustrajao, no tada je upitao

Rogeraffolkesa:“Pukovniče,prepoznajetelimoždastrojopis?”“Prepoznajemlistrojopis?Kako

bihikakomogaoprepoznatistrojopis?Patonijerukopis.”“Zapravo”,rekaojeTrubshawestrpljivo,“nanekinačinijest.Dvapisaćastroja,

shvaćate, ne mogu proizvesti identična slova. Želio sam pitati znate li možda načijemjepisaćemstrojuovonatipkano?”

Predaojekomadpapirapukovniku,kojigajesamonabrzinupogledao.“Nemam pojma. Ne znam ni što bih trebao tražiti. Evo, Farrare, pokušaj ti,

hoćeš?Moždamožešvidjetiočemuinspektorgovori.”“Panaravno,pukovniče.”“Što?Hoćešrećidatomožeš?”

“Da,gospodine.Toje-pa,napisanojenavašempisaćemstroju.”“Mojem?!”“Svakako, gospodine. Onome iz knjižnice. Vidite ovdje— viši inspektore—

ovoslovoC?Iopettu?Lukjepolomljen-pogledajte,imamalupukotinuusredini.NaobaslovaC.Tojevašpisaćistroj,pukovniče.”“Dakle,vragmeodnio!”

“Tako dakle”, umovao je viši inspektor. “To znači da su bilješke natipkane uovoj kući, vjerojatno tijekomposljednjih trideset šest sati. Pukovniče, je liGentryimaopristupvašojknjižnici?”

“Pa naravno da je imao. Ne zabranjujem svojim gostima da ulaze u nekedijelove moje kuće, pa čak ni nepozvanim gostima. Svatko tko traži knjigu začitanje,iliakosamoželinakratkobitisam,možeslobodnootićiuknjižnicu.”

Trubshawejeponovnopresaviopapiriuguraogaudžep.“Pa”, rekao je, “kako je jasno da niste baš previše voljeli žrtvu, i kako ovo”,

potapšao je džep sakoa, “uvelike objašnjava zašto je to jasno, vjerujem da bi biogubitakvremenatražitimogućemotiveubojstvanegdjedrugdje,baremneprijenegoštoistražimonekojisubliže.Timeželimrećiovdje,naimanjuffolkesovih.”

“Prije nego što istražite...” rekao je dr. Rolfe. “Želite li reći da predlažete daosobnoprovedetenekakvuistragu?”

“Da,upravotopredlažem.”“Ovdjeisada?”“Ponovnoda.”“Samo da razjasnimo”, rekao je pukovnik. “Predlažete - što? Ispitivati nas

jednogpojednog?”“Takoje.Upravosamtakomisliopočeti.”“Iakosteumirovljeniinemateovlastitočiniti?”“Gledajte”,rekaojeTrubshawe.

“Shvaćatedaćete,kadpolicijajednomdođeovamo,svibitioštroispitani.Onoštopredlažemmoglobibitigotovokaogeneralnaproba. Istina je,moratću i sambitiprilično oštar. Nema smisla da to činimo ako ne budem. No kako vas ja nećuispitivati u službenom svojstvu i, jednako tako, kako nitko od vas neće biti podzakletvom,pa,akopočnetemislitidabistezbiljatrebaliimatiodvjetnikauzsebeiliako jednostavno shvatite da vam postaje pomalo vruće, ne postoji ništa štomoguučinitiilirećikakobihvasnatjeraodaodgovorite.

A ako slučajno, iakomoram priznati dami se čini da su izgledi za to uistinumali,akodođemdorješenjaprijenegoštopolicijadođedokuće,akozbiljauspijemidentificirati Gentryjevog ubojicu, onda će se cijeli neugodni postupak odvijatidalekoodznatiželjnihočijužutogatiska.

Jer, nemojte se zavaravati, čeka vas iznimno gadan publicitet. Koliko samshvatio,Gentryjebiotračerskikolumnistutiražnomtabloidu.Pa,moguvamobećatida će javnost to jedva dočekati i da će tražiti još. Ako provedemo istragu sada,moždaćetesespasitinajgorega'

Kadjeoalternativiriječ,sviznateštotoznači.Sjeditiovdjesatzasatom,pitatisetkojeodvastoučinioikadćeon-iliona-ponovnoudariti.”

“Pa”,promrmljaojepukovnik,“tobacanovosvjetlonastvari.”Okrenuosepremasvojimgostima.“Uredu.Mislimdajejedinopoštenoponašatisedemokratski.Padačujemošto

imaterećioprijedloguvišeginspektora.”Neko se vrijeme činilo da svi čekaju da netko drugi prvi progovori, upravo

onakokakosedogađanamnogim javnimpredavanjimakada seodjednomčinidaslušači,kojiočitožudeprekinutipredavačasvojimmišljenjima,kojabranejednakostrastvenokaoionsvoja,zanijemekadapublikadobijeprilikupostavljatipitanja.

Kaoiuvijek,EvadneMountprvajeprogovorila.“Kakostesviprevišestidljividabisteprogovorili,jaću.Jasampotpunoza.Zapravo,Trubshawe,moglabihvamčakipomoći.Naravno,samoakotoželite.Alimipiscikrimićaimamoparasovaurukavu,znate,baškaoivipolicajci.”

“Bez komentara”, odgovorio je viši inspektor ljubazno je otpisujući. “No, usvakom slučaju, hvala vam, gospođice Mount, što ste preuzeli inicijativu. Jednaosobajeza.Imalidrugih?Rolfe?”

“To je neregularno, naravno”, rekao je liječnik, “no svakako je bolje nego neučinitiništa.Jasamuzvas.”“Dobro.Dvojejeza.”

“Ipak”, nastavio je Rolfe, volio bih podsjetiti neopredijeljene” - uputio jeprijateljimamiraniprocjenjivačkipogled-“dajeprisutnostRaymondaGentryjauovojkućiponovnootvorilaranezakojesumnogiodvas,mnogiodnas,vjerovaliinadalisedaćezauvijekostatizatvorene.Bojimsedaćepitanjavišeginspektorajošviše otvoriti te rane. A svi moramo biti pripravni na to, nisam li u pravu,Trubshawe?”

“Da, doktore, jeste, i dobro ste to sročili. Kao što sam već rekao, nisam umogućnosti natjerati nikoga od vas dami odgovara na pitanja.Nećete trebati datinikakvuzakletvu,kaoštobistemoraliusudnici. Iakoodabereteslagatimi,protivvas se neće pokrenuti postupak, što ne bi bio slučaj tijekom pravog policijskogispitivanja,ukojemjelaganjeuistinuozbiljanprekršaj.

Dodušedopustitemidadometnemdaakousebivećplaniratebiti,pa,štedljivisistinom,ondabih, iskreno,viševoliodauopćenegubimovrijemeupuštajući seutakaveksperiment.Možda toželite smatrati igrom,alinemojtezaboravitidanemasmislaigratinekakvuigru,biotostolnitenisiliMahJong,akosenedržitepravila.”

“Moguliondapredložitineštopriličnokontroverzno?”“Molimvas,doktore,svakijeprijedlog,svakirazumniprijedlogdobrodošao.”“Svismomiovdjestariprijatelji,zarne?”rekaojeRolfe.“Asobziromnasve

štoće sezasigurnodogoditi sljedećihdana ibezobzirana to štomiodabrali sadapolicijaćenampretrestiživote,novinarićenaspratitiustopu-našećeprijateljstvobitinanajvećojkušnjidosada.IEvieiTrubshawevećsuspominjalikolikojelako

zatrovatiatmosferusasamonekolikosmrtonosnihkapisumnje.Srećom,nismoimalidovoljnovremenadaokusimotekapi.Alikadapolicijauspijedoćiovamo,jamčimdameđu nama neće biti nikog tko neće histerično optužiti najdražeg prijatelja zaubojstvoRaymondaGentryja.

Stoga mi se čini da je iznimno pametno dopustiti višem inspektoru da obavirazgovore. No jednako tako predlažem sljedeće: kako nitko od nas ne bi počeobrinuti o tome koliko mu korisne natuknice daju drugi nasamo, trebao bi nasispitivatisvezajedno.”

“Sve zajedno?” ponovio je zapanjeni pukovnik. “Misliš da svi razgovaramo sTrubshaweomjednipreddrugima?”

“Upravotomislim.Dasvibudemoprisutnidokispitujesvakogaodnas.Akoćese prljavo rublje iznositi u javnost, neka onda zbilja bude u javnosti. To neće bitiugodno ni za koga od nas, kladim se, ali barem ćemo svi biti u istoj kaši.Zar neshvaćate, bude li nas ispitivao svakog posebno iza zatvorenih vrata, to bi moglouništitinašeprijateljstvojednakosigurnokaoidanasuopćeneispituje.”

Višeg je inspektora ta ideja nedvojbeno zaintrigirala, no uznemirivala ga jenjezinaneuobičajenost.Četrdeset segodinapostojanopridržavao zakona, ne samoopćenitonegoisvakogdetalja,svihproceduralnihpravila,prakseiobičaja,akadseradilooučenjunovihtrikova,moždajebiostarijipasčakiodTobermoryja.

“Pa-a, zbilja ne znam”, rekao je. “Akomene pitate, to ne zvuči kao nešto štobismoodobriliuYardu,negoprijekaoneštoizromanagospođiceMount.”

“Maglupost!”ubacilasespisateljica.“Akogovoriteoonojvrstiprizoraokojojmislimdagovorite, trebateznatida točuvamisključivozavrhunacknjige.Mislimnaonopoglavljeukojemdetektivokupljasveosumnjičeneuknjižniciiobjašnjavastrpljivo,korakpokorak,kakojeizaštopočinjenoubojstvo.Touopćenijeistastvar.

Alimoramreći”,nastavilajezamišljeno,“vjerujemdajeHenryjevaidejadobra.Nitko od nas neće poslije moći optužiti nikoga drugoga da je pokušao nekogaokriviti.Naravno,nitkoodnas tonebinipokušao.No,opet,nikadsenezna,zarne?”

“Pa”,rekaojeTrubshawe,“tosudvaglasaza.GospođiceRutherford?”“Iznenaditćuvas”,reklajeglumica,“alijasamza.Iznenaditi,kažem,zatoštomoguizgubitivišenegobilotkoodvas.”“Oh?Azaštojetako,Ćoro?”upitaojepukovnik.“Slušaj,dragi,sadaznamoda

svi imamo neugodne tajne. Mislim, nakon žuči koju je taj gad Gentry izbljuvaosinoć,našeprljavemaletajnepraktičkisujavnastvar,zarne?”

“Hm,pa-da,pretpostavljamdajetako.”“Alimojesu tajneprljavemale tajne jednezvijezde.One su svimazanimljive.

Kažemti,uUliciFleetimaistraživačkihnovinarakojibiplatilipravobogatstvozačinjeniceomomprivatnomživotu.NojednakotakoznamdanisamubilaRaymondaGentryjaispremnasamodgovaratinaTrubshaweovapitanjasvedokimamnjegovu

riječdaćesveštonijerelevantnozaovajslučajostatiunutarovačetirizida.”“To se podrazumijeva”, rekao je Trubshawe. “Usprkos tome”, odvratila je

glumica,“želimdasetojasnokaže.KadnetkopoputvaskažeTosepodrazumijeva’,uvijekkasnijemožetvrditi,savršenoiskreno,datonikadanijezapravoizrekao.”

Višiseinspektorumornonasmiješio.“Svečanoobećavamdanećuponovitiništaštočujemuovojprostoriji tijekom

sljedećihnekolikosatiakosedokažedatonijepovezanosrješavanjemGentryjevogubojstva.Zadovoljni?”

“Zadovoljna.Ondasamjaza.”“Pa”,rekaojeTrubshawe,“činisedatrebamoimativećinu.Viostali,želiteli

glasovati? Upamtite, dame i gospodo, nemožemo nastaviti ako niste svi spremnisudjelovati. Tko dakle, među vama koji još niste progovorili, podržava prijedlogdoktoraRolfeadavasodmahispitamidasvitomeprisustvujete?”

Druga je ruku diglaMadgeRolfe. Tada jeDon podigao ruku.A zatim je, naiznenađenjesvih,Maryffolkesoklijevajućipodiglasvoju-naiznenađenjesvihzatoštosunjeziniprijateljioduvijekznalidajeonatipsuprugekojauvijekčekanebilidoznala što njezinmužmisli o svakoj temi prije nego što se usudi i sama iznijetimišljenje.

Bilojeočitodajeipukovnikzatečen,jerjujeoštropogledaoprijenegoštoje(nevoljko?)ionpodignuoruku.

Tadajenastupilatišina.Trubshawe se naposljetku okrenuo prema vikaru, koji je sjedio pokraj svoje

žene,sbolnimizrazomnagotovoanemičnoblijedomlicu.“Dakle, vikare”, rekao je. “Kao što vidite, gospođica Mount, gospođica

Rutherford,Farrar,gospođaRolfe,Don,asadaipukovnikinjegovažena-svisusesložilisispitivanjem.Ostalistesamoviivašapoštovanagospođa.”

“Da, shvaćam”, rekao je vikar uzrujano. “Ja, uh - pa, znate, ja - ja - ja zbiljamislimdatonije-”

“Shvaćate,zarne,daakoodbijeteuopćenemožemoprovestiistragu?”“Da,tostenaglasili,inspektore.”“Svićetemoratisjeditiovdjeičekatidasepolicijapojavi,pitajućisetkojeod

vastoučinio,zaštoihoćelitoučinitiponovno.Zartouistinuželite?”“Ne,ne,naravno,neželim,aline -nedamdamesemaltretira,znate.Jasam

slobodančovjeki-pa,činise-siguransamdaiCynthiamisliisto,zarne,moja“Zbilja, Clem!” viknula je Cora Rutherford. “Svi smo u ovome zajedno! A

iskreno - nikada to ne bih rekla osim u iznimnim okolnostima kao što su ove -iskreno,timožešnajmanjeizgubiti!Kladilabihse,premaonomeštojeGentrysinoćnatuknuo,da jevećinanasveć saznala tvojuStrašnuTajnu.Aotkrit će se ionako,sviđalosetotebiiline.”

“Upravuje,velečasni”,rekaojeTrubshawetiho.Vikarsebespomoćnozagledao

usvojuženu,čijisumutreptavookapristojnostipragmatizam,upravooneskromneengleske vrline kakve bi očekivano posjedovala družica čovjeka koji služiAnglikanskoj crkvi, bili od slabe pomoći u dilemi ovakve vrste. Tada je progutaoknedlu-gotovogasemogločutikakoguta-irekao:“Oh,padobro.Aliinzistiramda-da“Što?”

“No,ništa.Da,da,slažemse.”“Dobro”,rekaojeTrubshawetrljajućirukeuiščekivanju.Pogledaojenasat.“Desetipetnaest.Svistebudnivišeoddvasata.Mogulivampredložitidase

povučete u svoje sobe, osvježite se i odjenete. Svi ćemo se okupiti za, recimo,dvadesetminuta-uknjižnici.”

“Aono”,dodaojevećrečenome,“onoštosezaistapodrazumijevajestdanitkoodvasneodlutado tavana.To,shvatite,neznačidavamnevjerujem.Osimtoga,ako je gospođicaMount u pravu, a mislim da jest, barem je jedna osoba u ovojprostorijikojojnitkoodvasnizaživuglavunesmijevjerovati.Shvaćateštoželimreći?”

Svisushvaćali.“Dakle,pukovniče”,nastavioje,“hoćetelimeodvesti?”

Ulazećiuknjižnicu,većsuseupustiliurazgovor,aTobermoryjevjernoklipsaozanjima.

“Moramrećidasampočeomislitidaćetajvikaruprskaticijelustvar”,moglosečutivišeginspektorakakogovori.

“Da,onjepomalocjepidlaka”,uzvratiojepukovnik.“Alijejednakotakodragi,dobrodušnistaracisveštomujetrebalojestmalopoticaja.”

“Mislimdaćupočetisnjim,takodanećeimativremenapredomislitise.”“Kažem,Trubshawe,dajeovočudnastvaritojeposvesigurno.”“Tojezbiljaistina”,složiosepolicajac.“Nikadaukarijerinisamnaišaonatako

besramanzločin.Tojekaoneštoiz-kakoihonozovu?-krimićaEvadneMount.”“Nemojtedavasčuje.Ijasamrekaoistoto,pamijeskorootkinulaglavu.”“Zbilja?Misliosamdabitoshvatilakaokompliment.”“Oh,znatekakvisuljudi.Akoimudijelitepogrešnikompliment,reagirajukao

danikadauživotunisubili tolikouvrijeđeni.AlexisBaddeley,davasobavijestim,neželiimatiposlasubojstvimauzaključanimsobama.”

“Ma zbilja?” odvratio je Trubshawe zamišljeno. “Izbirljiva je u pogleduubojstavakojerješava,nijeli?Dasambaremijabio.”

“Osobno nemam strpljenja za Evieine stvari, ali Mary mi kaže da, osimzaključanih vrata, možete pronaći cijeli niz trikova. Znate, tajni prolaz, a samoubojica imaključ.Sat iogledalookrenuti jedanpremadrugomenamjestuzločina,štoznačidajevrijemeočitanosobrnutestrane.CrnaovcaobiteljiposlanauJužnuAmeriku,gdjejenavodnoumro,osimštonitkonijesigurandajedoistaumro.Sveuobičajenegunguleizkrimića.Gomilagluposti,akomenepitate.”

“Pa,uovomslučajunećemomoratitražitiništaslično,uvjerensam.”“Ne - osim što, zapravo, imanje ffolkes uistinu ima vlastiti tajni prolaz.To je

nekadašnje svećeničko skrovište7, znate, smješteno u oplati iza jednog od ovihzidova.Trebaobihvamgajednompokazati.”

“Hvala.Bilobimidrago.NotrenutnonevidimkakobitomoglobitivažnozaGentryjevo ubojstvo. Prema onome što ste mi rekli, vašim je gostima bio tolikomrzak da mi se čini da samo moram otkriti pojedinačne razloge za tu mržnju i,naravno,tkojestigaoprvi.”

Tijekom drugog dijela razgovora pukovnik se počeo pomalo vrpoljiti, aTrubshawejenaposljetkuuočionjegovnemir.

“Neštonijeuredu,pukovniče?”“Ah,pa,Trubshawe...da.Da,moramrećidaneštonijeuredu.”“Očemujeriječ?”“Pa”,dubokojeudahnuo,“planiratenassveispitati,zarne?”“Takoje.”“Štoznačiimene,pretpostavljam?”“Pa naravno, pukovniče. Zbilja ne znam kako bih vas mogao izostaviti i biti

pravičan,akosusvivašigostispremnipodvrgnutisetojmuci.Ostalitojednostavnonebidopustili.”

“Ne,ne,naravnodanebi.Samo,kaoiCora,jaznamdanisamubioRaymondaGentryja, a postoje određene činjenice koje sam krio od Mary sve ove godine,činjenice - iz moje prošlosti, znate - činjenice koje bi joj slomile srce kad biodjednomizronilenapovršinu.Pasammislio...”

“Da?”“Mislio sam, kad bih vam sada ispričao o tome, oči u oči, samo nas dvojica,

moglibiste-pa,moglibistetoizostavitiizispitivanja.”Viši inspektor počeo je odmahivati glavom čak i prije nego što je pukovnik

prestaogovoriti.“Žaomije,pukovniče,alitražiteprevišeodmene.Svimoramoimatiisteuvjete

igre,zarseneslažetestim?”“Da, posve. Posve. Samo što su tajne - tajna, trebao bih reći - tajna na koju

mislimpriličnojeposebna.Usvjetluozbiljnihposljedicakojebitomogloimatizamene,nemožeseusporeditisvikarovimmalimlažimailiEvieinimsitnimgrijesima,kakvigodbili.”

“Ipak,nemožeteočekivatipovlašteni tretmanodmene.To sene radi.Nije tokriket.”

“Razumijem...”Nobilojejasnodapukovnik,razumioiline,nijespremanodustati.“Aštokažetenaovo?”predložioje.“Štoakovamsadakažemočemupričami

onda,akotijekomispitivanjaprosudite,kaoštosamsigurandahoćete,datonemanikakvevezesubojstvom,ondamenećeteprisilitidatospominjem?”

Policajac je nekoliko trenutaka razmišljao. “Pukovniče”, složio se naposljetku,“učinitćuštomogu.Aliništaneobećavam.Razumijete?”“Razumijem.”

Uslijedilajekratkatišina.Atada:“Dakle?Štomitoimatereći?”“Pa,Trubshawe,nisamuvijekbiouzorangrađanin.Kadsambiomlad,skoropa

jošderan,upaosamuniznevolja.Ništaniblizuubojstvailinečegtomesličnog,ali-pa,nemasmisladavamizrecitiramsvojezločinetobibiopoduljipopis-mislim,biojepoduljipopissvesetodogodilojakodavno.Nočinjenicajedaimamdosjeuovojzemlji.”

“Aha.”“Aha,točno.Tusamvasuhvatio,zarne?Mislim,kadmesadpogledate,tkobi

posumnjaoutakvošto?Alitakoje.Naravno,policijaimamojeotiskeiakonamseovoobijeoglavubilobi to izuzetnoneugodnozamene,bezobzirana to što samnevin.IzajadnuMary,naravno,kojajejošnevinija.DanespominjemoSelinu.”

“Shvaćam...” rekao je Trubshawe, koji očigledno nije očekivao takvo otkriće.“DakleYardujepoznatovašeime?”

“Hm?”“Rekaosam,Yardujepoznatovašeime?”“Pa,zapravonije.”“Alimorabiti,čovječe,ako,kaoštokažete,imatedosje.”“Ne,nijeimpoznato.ZatoštoRogerffolkesnijemojepravoime.”“Što?”“Zarnerazumijete,moraosampromijenitiime.Nakonštosam-pa,nakonšto

samplatiosvojdugdruštvu,otišaosamseobogatitiuAmeriku,akadsamsevratio,nisammogaoriskiratidamenetkoodstarihsuučesnikauzločinupronađe.JakomijedobroišlouAmericiiosjećaosamdazaslužujemnoviživot.Itakosam,atosezasigurnomožeoprostiti,pribaviosebinoviidentitet.”

“Kojevamjeondapravoime?”“ZovemseRoger-samoneRogerffolkes.”“Rogerikakojoš?”“Pa...”U tom se trenutku pukovnik počeo polagano i gotovo urotnički ogledavati po

sobi,iakounjojnijebilonikogaosimnjegaivišeginspektora.Abaškadjezaustio,netkojepokucaonavrata.

“Da,tkoje?”“Farrarje,gospodine.”“Ah,Farrar.Uđi.”“Žaomi je što vas prekidam, gospodine, ali trebali biste znati - vi i gospodin

Trubshawe-dasevašigostivećspuštaju.”“Shvaćam.Pa,hvala.Spremnismozanjih,zarne,Trubshawe?”“Da, pukovniče. Ali upravo ste mi “Razgovarat ćemo o tome kasnije, može?

Kadauspijemougrabititrenutakprivatnosti.”“Kakovikažete,gospodine,kakovikažete.”

PETOPOGLAVLJE

Pojedinačno ipodvoje, samouvjereno i stidljivo,gosti ffolkesovihulazili suuknjižnicučiji suzidovibiliprekriveni identičnouvezanimknjigamakoje su sezalesvedostropa,akakovećinanjihnesamodanijebilapročitananegonikadanijebilani otvorena, zbognjih su police izgledale kaoda su napunjenenizovimakutija zacigare.

Nedostajala je samo Selina, koja je još uvijek bila previše potresena da bi seponovnopojavila.Noudvadesetminutakolikojeprošlootkakosuseostalipovukliusobe,svisusedotjeralikolikosumoglizamukukojaimjepredstojala.

ClemWattiszasigurnojejošuvijekizgledaokaoslikaiprilikaengleskogvikara,sotrcanimsvećeničkimovratnikom ineurednomvestomkojamu je loše stajala, akožnatezakrpena laktovimabilesu tako izlizanedasečiniloda injihhitno trebazakrpati. Liječnik je, s druge strane, odabrao razumni ladanjski izgled - kariranisportskisako,besprijekornoizglačanesamtenehlačeitamnecipeleodantilopa.Štose Dona tiče, pulo ver s V-izrezom boje kanarinca i leptir-kravata s kariranimuzorkomutrenusugaidentificiralikaotipičnogmodernogameričkogstudenta.

EvadneMountimalajenasebijedanodsvojihpoputžutanjkažutihkostimaodtvida, izuzetno neprivlačne čarape boje loja i tako praktične cipele, kao što se tokaže,daječovjekosjećaokakoihmožepitatizasavjetbilitrebaouložitiudionicerudnikabakra.IzsvojegajeormaraMaryffolkesodabralahaljinuodtaftacvjetnogauzorka,besramnostaromodnu,novjerojatnoskupljunegoštosečinilo.MadgeRolfeodjenula je elegantnu jednostavnuhaljinuod svijetlocrvenogbaršuna, haljinukojuje,kaoštosemoglopogoditičakiakojenikadaprijenistevidjeli,prečestonosila.Avikarovaježenaimalaotrcanusmeđupamučnusuknju,bluzuuistomtonuivunenuvestugotovojednakobezobličnukaoštojebilaionanjezinamuža.

AtujebilaiCoraRutherford.Kaoisvipripadnicikazališnogsvijeta,uvijekjebila dotjerana, čak i u najvećoj zabiti. Na sebe je navukla kostim po mjeri odplisiranogsivogtvidaisvilenukošuljusvisokimovratnikom,okokojegjenehajnoprebacilapomodnustoluodlisice.Iakojeobilnonanijelamaškarunaoči,aružbojeciklamenausne, jedini nakit bio joj je par gotovoneprimjetnihbisernihnaušnica.Samajeglumica-porukajebilajasnaiglasna-bilapravibiser.

Svi suzamoljenidasjednuokovišeg inspektora,koji je stajaousredištusobeispredglomaznogstolaodmahagonijanakojemsusenalaziladvaalbumazamarkeRogera ffolkesa s reljefnim motivom, veliko povećalo, pisaći stroj na kojem sunatipkane Gentryjeve bilješke i, od svih malo vjerojatnih i omraženih predmeta,jednaodonih“duhovitih”pepeljara,načijemserubuminijaturnipijanacscilindrom

naslanjaonastupuličnerasvjete.Kad su se svi smjestili, pukovnik je nijemo dao znak detektivu da preuzme

glavnuulogu.“Dakle”,rekaojevišiinspektor,“prvobihvamsvimaželiozahvalitištostebili

takobrzi.Sviznatezaštostetu,pajepreostalosamodaodlučimkojimćuvasredomispitivati.”

Zamišljenojeprešaopogledomprekosvihkaodavećnijeodlučiotkoćemubitiprvažrtva.

“Možda bih mogao pozvati vas, vikare”, rekao je naposljetku, “da započneteigru?”

Vikarjegotovoiskočioizstolca.“Ja!”uskliknuoje.“Zašto...zaštoja?”“Pa, netko mora biti prvi, znate”, rekao je Trubshawe, jedva zamjetno

zatreptavšivjeđama.“Da,alija...”“Da?”“Pa, čini senepravednimkopatipo...po...” “Naravno,akovineželite,možda

biste odredili nekogaod svojih prijatelja da zauzmevašemjesto?” “Oh, ali i to jenepravedno!O, nevolje!” zastenjao je vikar, koji je izgledao kao da će briznuti uplač.

“Hajde,hajde,gospodineWattise”,rekaojenjegovmučiteljnježno,aliodlučno,“nistelipomalodjetinjasti?Obećavamdaćudatisveodsebedatobudebezbolnokolikomožebiti.”

Svjestandaseprikazujeupriličnoneprivlačnomsvjetlu,nesamozbogprijekoravišeginspektoranegoizbognačinanakojisunjegoviprijateljibuljiliunjega,vikarježurnopovratioprisebnost.

“Oh, pa... u tom slučaju, gospodineTrub -,mislim inspektoreTrub - zapravo,višiinspektoreTrub.Trubshawe!Valjda,akozbiljamislite...”

“Da,vikare,mislim.Doistamislim”,brzoseubaciopolicajac.“Ipakpočeoje.“Da?Kažeteipak?”vikargajeponovnoprekinuo,aovogaputakreštavimuse

glasopasnopribližiovrisku.“Ipak,kažem-sobziromnaprikazsinoćnjihdogađajaizustagospođiceMount,

koji, kao što sam uočio, nitko od vas prisutnih - uključujući i vas, vikare - nijepokušao opovrgnuti, osjećam da je moja dužnost upozoriti vas da fraza ‘što jebezbolnijemoguće’neznačidaćenašrazgovorbitiposve,ah,bezbolan.Razumijetedaćuvammoratipostavitinekavrloškakljiva-uistinuvrloosobna-pitanja?”

“O,ne, ja - ja jednostavnoneznambih li -”“Pitanja”,nastavio jeTrubshawe,kojivišenijebiospremandopustitidagasvećenikovanastojanjaometu,“kojabihvam,damijeovajslučajdodijeljenposlužbenojdužnosti,postavljaonasamo,teat-a-teat,kaoštotožabarikažu,uprivatnostivašegdomailiupolicijskojpostaji.No

kako su svi, ponovno uključujući i vas, pri stali na liječnikov prijedlog da mojeispitivanje,kojeje,ponavljam,posveneslužbeno—”

SadajeCoraRutherfordbilanaredudagaprekine.“Nozbilja,Trubshawe,svitoznamo!”prasnulaje.“Prestanitelupetati,molim

vas!”“Strpljenja, draga gospođo, strpljenja”,mirno je odgovorio Trubshawe. “Kada

dođerednavas,kaoštohoće,moždanećetetakojakoželjetidasestvaripožuruju.Činjenica je da jemoja prisutnost krajnje nepropisna, pa želim biti siguran da svirazumijetedanitkozapravonije,pravnogledano,obvezanpodvrgnutiseispitivanjuovdjeisada.”

“Alikažemvam,razumijemoto!”“Jednakotako”,nastaviojenesmetano,“akosesložitesispitivanjem,sobzirom

na todanistepodzakletvom,ovo jednostavnoneće imatismislaakominekažetesamočistuistinu-ilibaremonozaštoiskrenovjerujetedaječistaistina.Jesamliupravu?Shvaćatelištoželimreći,vikare?”

ClemWattisnarogušiosezbogonogaštojeočitosmatraoklevetanjemsvojegakaraktera.

“Dakle, zbilja!Moram protestirati - zbiljamoram protestirati, viši inspektore.Činisedameneuvredljivoisamovoljnoizdvajate!”

“Molim vas, molim vas, gospodine Wattis, dopustite mi da vas razuvjerim.Nisam vas namjeravao uvrijediti.Ako se obraćam vama više nego ostalima, to jezatoštoćetevizapočeticijelustvar.”

Vikarjesadabiotolikouzrujandasusenanjegovojćelavojglavipojavilekapiznoja,anaočalenaliknasovineočisokviromodkornjačevinezamaglilesuse.

“Oh, pa dobro, ako - ako tako kažete.Naposljetku, kao svećenik, ionako samdužanrećivamistinu.Mislim,meneobvezujeautoritetvećiodvašega.”

“Da,da,naravno,posverazumijem.Pahoćemoli...?”“Uh-huh”,odvratiojevikarnesretno.“Dobro”, rekao jeviši inspektor.“Dakle -započetakbihželiodami ispričate

kakostedoživjelibožićnuvečeru.NačinnakojijujeopisalagospođicaMount-jelito, prema vašem mišljenju, bilo uglavnom točno?” Clem Wattis na trenutak jebespomoćnopogledaosvojuženu.Onanijeništarekla,nočinilosedaganervoznimkimanjemohrabrujedaprogovori.Notojojnijemoglobitilagano,jerjeznalaštogačeka, i usne su joj bile toliko stisnute da je izgledalo kao da će joj se cijelo liceraspastiakoihopusti.

“Pa,inspektore-stalnotokrivokažem,zarne?Misliosamvišiinspektore“Tojeuredu,velečasni.Kaoštosamrekao,umirovinisam,pajemojpoložaj

samostvarpristojnosti.Molimvas,nastavite.”“Pa, Evadne je svakako - svakako je dobro ‘uhvatila’ Raymonda. Hoću reći,

znamdanebitrebalološegovoritiomrtvima-uistinu,čovjekmojegazvanjanebi

trebaološegovoritičaknioživima-noijasamsamočovjekinepretvaramsedasamvećisvetacodbilokojegsvogžupljanina,pastoganemoguzanijekatidamisetajmladićnimalonijesvidioodprvogtrena.Etorekaosamto!”

“Nije vam se svidio od prvog trena, eh? Vjerojatno, pretpostavljam, iz istihrazlogakaoigospođiciMount?”

Apsolutno.Tojejednakotakotužno.NašemalookupljanjetekjepočelokadseonpojaviosaSelinom.Tadajeatmosferapostalanapeta.”

Trubshawejetrepnuookom.Zbilja?Možetelimidatiprimjer?”“Moguvamdatimnogoprimjera.OdsamogjepočetkaGentryustrajaonatome

danamdadoznanjakakojesnamasamozatoštojejadnaSelinaumrakuneznanjaželjeladaonupoznanjezine.

NikomeSelinaffolkesnemožebitidražanegomeni,alibojimse-aimaosamiprigodu reći joj tou lice,pa jojnegovorim iza leđa -nikadanijebila izbirljivaupogledumuškogdruštva.”

KadajeshvatiodaDonbuljiunjega,brzojeubacioimproviziranidodatak:“Er...mislim,dosada.”Brišući čelo rupčićem koji mu je diskretno dodala njegova uvijek pažljiva

supruga,nastavioje.Gentry jednostavno nije mogao odoljeti da nam ne da do znanja koliko bi

zabavnije - ne, ne, ne zabavnije,prodornije je riječkoju je upotrijebio - to je bilariječ -Evadne je todobroprimijetila, stalno jekoristio tu riječprodorno ,zapravotolikočestodamijeprodrlaravnoumozak,odčegamepočelaboljetiglava,atojeneštoštoja

“Vikare”,rekaojeTrubshawe,“akobistemogli...”“Što?”“Držatiseteme?”“Pa,žaomije,inspektore”,rekaojevikarsvadljivo,“ali,kaoštoćetevidjeti,toi

jest tema. Da od njegovog blebetanja nisam dobio jednu od svojih strašnihglavobolja,odkojemebolicijeladesnastranalica,mogaosamzauzetidobrohotniji,kršćanskijistavpremanjemu.Mogaosamsevišepotruditiiglumitidamezanimajunjegove šuplje priče o ‘društvu’ u kojem se kreće, o svim tim vegetarijancima,egiptolozima, fakirima, kubistima, ruskim balerinama, kršćanskim znanstvenicima,amaterskim fotografima, teozofima i samo nebo zna kome još ne! Eto, to vam jeprimjer.”

“Što?”“Teozofi.EvienijespomenulakolikojeGentrypričaooseansamauPlancetteu,

ostvarivanju kontakata s Onima Koji su Prešli na Drugu Stranu, znate, sve tesmiješnespiritualističkepriče.Unjegovomsmradnommalomumushvatio jedajakao svećenik Anglikanske crkve nikako ne mogu odobravati takve poganske

gluposti, pa me izazivao i izazivao, i mogao sam vidjeti kako s prepredenim,otrovnimsjajemuokučekadazagrizemudicu.”

“Ijesteli?”“Inspektore,moramvamrećidasumečakiuovojnašojugodnojmalojzabiti

većznalignjavitibezbožnicipoganajezika,iotkriosamdasesnjimamožeizićinakraj jedinoakoseodbijetespustitinanjihovurazinu. I takosammurekao:‘Znamštosmjerate,mladiću.Znamstvoritisudnatemeljučinjenica.’”

“Štojeodgovorionato?”“Oh,biojeužasnopametan-kaoiobično.‘Da’,rekaojeonimsvojimnazalnim

njištanjem, koje nas je sve izluđivalo, ‘znate stvoriti sud - i sudariti se!”’“Shvaćam...”rekaojevišiinspektorsusprežućismiješak.“Znači,mislitedajepremavamanamjernobionepristojan?”

“Ne mislim, ja to znam. Nikada nije propustio prigodu da se naruga mojimnajdubljimuvjerenjima.KadjepukovnikdaonekubezazlenuprimjedbuoVelikomratu - sjećaš se,Rogere, o tomekako smo zaustavili prodorHuna, izjavio samdaroditisekaoBritanacznačiizvućiprvunagraduuvelikojlutrijiživota.Kakoprotivtoganijeimaonijedanuvjerljiviargument,Gentrysesamorugao.Itozbiljarugao!’

‘Znate,inspektore,dokganisamsreo,uistinunikadanisamznaopravoznačenjete riječi. Hoću reći, znam kako to izgleda, kako fizički izgleda, kad se netkopodrugljivo smije na primjer, ili mršti, ili mrko gleda. Ali ruga? Pa, Gentry sezbiljski, fizički rugao.Proizvodio je izrazitonepristojanzvuk ispuhujući slinukrozusnice.Skandaloznimalimjehurići izbijalisumukrozprednjezube.Ah,vidimdaminevjerujete,ali-Evie?Zarnegovorimistinu?”

“Pada,Clem,nikadnisamotomerazmišljalanatajnačin”,odvratilajeEvadneMount. “Pa ipak si u pravu.Gentry je uistinu dao novo značenje riječi ‘ruganje’.Uvjeravamvas,Trubshawe,Clemjezaistadaopronicavuprimjedbu.”

“Hvala ti, Evie”, rekao je vikar, nenavikao na komplimente od nekoga tko jeinačetakoškrtsnjima.

“Atojeiprimjedba,akosenevaram”,rekaojeTrubshawe,“kojanasvodidosamebitiproblema.”“Bitiproblema,kažete?”

“Mislimrata.UpravostespomenuliVelikirat.”Vikarjeproblijedio.Došlojedotoga.Ovdjeisadadošlojedoonogačegasenajvišebojao.Akoseikadalicemogločitatikaootvorenuknjigu,tojebilotogatrenutka.

“Prisjetit ćete se, vikare”, nastavio je policajac, “da je prva bilješka naGentryjevompopisubilaVIK-RAT.AkasnijejegospođicaMountspomenulaonošto je nazvala klevetanjem, Gentryjevim klevetanjem vaših ratnih zasluga. Nije litako?”

“Pa...da”,rekaojevikar,“tako-takoje.”ProšlojenekolikosekundatijekomkojihnionniTrubshaweninitkodruginije

progovorio.Poputgrupenestašnihškolaracakojiumrzovoljnojgomiličekajudaih

ravnatelj kazni i strepeći promatraju izraz lica prvoga dječaka koji izlazi izravnateljeva ureda tražeći bilo kakav vanjski znak o prirodi kazne, ffolkesovi injihovi gosti vjerojatno su razmišljali o svojoj budućoj muci jednako koliko i ovikarovojsadašnjoj.

“Bistelinamtorastumačili?”upitaojeTrubshawenaposljetku.“Pa,ja-ja-zbiljanevidimkako...”“Zbilja,gospodine,svismosedogovorili,nismoli?Čista istina?Hoćemoli je

čuti?”Nevoljnisvećenik,kojegatogtrenutkačakninjegovaženanijemoglapogledati,

shvatiojedavišenemaizlaza.“Farrare?”“Da,vikare?”“Mogulidobitičašuvode?Grlomijemalostegnuto.Nekakostisnuto.”“Panaravno,vikare.”“Hvalavam.”Trenutakposlije,kadjeispionekolikositnihgutljaja,biojespremannastaviti-

baremonolikospremankolikojeuopćemogaobiti.“Pa,znate, ja - ja samzapočeosvojuslužbuovdje1919.godineusiječnju. Ili

veljači-no,pamislimdatonijezbiljavažno.”“Zbiljanije”,složiosevišiinspektorsuho.“Samonastavite.”“Usvakomslučaju,biojetojedanodprvihmjeseci1919.godine,nedugonakon

krajaVelikogarata,amojprethodnikužupibiojemladčovjek,relativnomlad,nousprkostomejakoomiljen,mogaobihčakrećiobljubljenužupi.Jošivišezbogtogašto jeubijenuvojnojakciji tijekom jednogodposljednjihvelikihprodora.Trebaobihjednakotakoobjasnitidajebiotolikoželjandatisvojobolzakraljaidomovinudajezapravoprikriočinjenicudajesvećenikistupiojeuvojskukaoobičnivojnik.Poslali su ga na frontu, gdje je poginuo junačkom smrću. Bio je spomenut udepešama,znate,agovorkaloseioposmrtnomodlikovanjuJurjevimkrižem.

U svakom slučaju, kada sam preuzeo službu 1919., otkrio sam da je njegovaprisutnost,akotomogutakoreći, jošuvijekvrlo,vrlosnažna.Nijedasemeniištazamjeralo,moramodmahdodati-pa,baremnenapočetku-nomještanijednostavnonisu zaboravili blistavi primjer njegove hrabrosti. Bojim se da sam u usporedbi snjimbiostanovitorazočaranje.

TobisvakakoobjasnilozaštojekadsmoseCynthiaijadoseliližupaisprvabilamalosuzdržana,pomaloprezirna.Utomeseposebice isticalagospođaDeCazalis.Onajelokalnagrandedame iočigledno jebilavrlobliskasmojimprethodnikom.Harker,seoskimajstorzasve,imaojenadimakzanju-VikarovaLjubimica.Znate,kaokadškolarcazafrkavajudajeučiteljičinljubimac?

Pa,uskorojepostalo jasnodajeočekivaladaćesestvarinastavitikaoiprije.Nomojjeprethodnikbioneženja,razumijete,idokbisemogloočekivatidaćemu

setouzetizazlo,zapravosepokazalodajebiloupravoobratno.Svemjesnedame—znate, inspektore, ne bih želio sugerirati da su sve bile nametljivice—no svemjesne dame koje su sudjelovale, znate na što mislim, zar ne, one koje suorganiziraledobrotvorneprodajeizagonetneobilaskeiizletezastarije,pa,onesubileusedmomnebuzatoštonijebilovikaroveženekojabisemiješalaiorganiziralatakvestvari,štojeobičnoslučaj.

Istoganamježivot,baremprvihnekolikomjeseci,biopriličnosamotan.Tojeionako pust kraj, a mi i inače teško nalazimo nove prijatelje. I tako je, nerazmišljajućiomogućimposljedicama,Cynthianaposljetkuodabralabavitisesvimuobičajenim dužnostima vikarove žene, a uspjela je, na žalost, samo izbaciti nekeosobeizkolotečine.Došloječakidoobračuna-nazivalisetotako?-obračunaužupnomdvoru.

Još ih vidim kako sve sjede u našojmaloj dnevnoj sobi, zveckaju šalicama ukrilu,anakonnekolikociljanihkomentaraoiznimnomkalibrumojegaprethodnika,njegovom junaštvu i tome sličnom gospođaDeCazalis okrenula se premameni iupitala,krajnjedrsko:‘AštosteviradiliuVelikomratu,vikare?’Kurzivje,netrebaposebnonapominjati,njezin.”

Nastupila je značajna stanka, a tada ga je viši inspektor, jedini od vikarovihslušateljakojinijeznaoraspletpriče,potaknuodanastavi.

“Razumijete, inspektore”, rekao je vikar, “uistinu nisammislio lagati. Nisam.Bilojetokaoda-pa,kaodanijekrađaistine-ajauvijekmislimdajelažupravoto,ukradenaistina-negokaodajenjezinapronevjera.”

Tajjeoriginalnikonceptočitozaintrigiraopolicajca.“Pronevjeraistine?Priznajemda...”“Kao da sam privremeno ukrao istinu nekog drugog da bih se izvukao iz

nezgodnesituacije,nočvrstosamnamjeravaovratitijejednomkadkrizaprođe.Nažalost”,uzdahnuoje,“kaoitolikidrugipronevjeriteljiprijemene,otkriosam

danikadanedođetajprigodnitrenutakukojemmožetevratitiukradeno.Prijenegoštostereklikeks,počeosamkrastiidrugeistinekojeminisupripadale,svedoksenisamnašao—oprostimi,dobriBože-kakoživimutrajnojlaži.”Sirotiječovjeksadavećbionarubusuza,anjegovabigaženapokušalautješiti,noočitojeshvatiladabigautomtrenutkubilokakaviskaznježnesolidarnostidokrajčio.

“GospodineWattis”, rekao je Trubshawe, “znam koliko vam je ovo teško, alimoramvaspitati.Štojebilata‘istina’kojuste-kojustepronevjerili?Moždadasteiviratniheroj?”

Vikarajezgranulatakvakleveta.“Ne,ne,ne,ne,ne!Kakvaideja,inspektore!Nikada,nikadasinebihdopustio...

Kadasamslagao,nisamuopćenamjeravaosebeizdignuti.Jednostavnosamsenadaodaćumalosrezatiteindiskretnestare-hoćureći,dameizcrkvenogodbora.

Sjećamsejednognašegprijatelja,ravnateljaškolemislimnaGrenfella,draga”,

obratiosesvojojženi,“kojimijejednompriznaodajeon,najnježnijaodsvihduša,redovitobiotiraninnapočetkusvakogsemestra,dajezapravoišaotakodalekodabiišibaoučenikečakizanajmanjimogućiprijestup,čakiprotivsvojevolje,zatoštojevjerovaoda,ako imodmah takopretjeranopokažesvojautoritet,nikadavišenećemoratikoristitišibu.Pa,nanekinačin,tosamijapokušavaoučiniti.Dopustiosamsiizreći jednumalulažnasamompočetku-samokakobihuspostaviosvojautoritet,takorećiivjerovaosamdanikadanećumoratiizrećidrugu.”

“Da-da”, uzvratio mu je Trubshawe, “shvaćam kako je to moglo ići. Aliponovnovasmorampitati-štojebilalaž?”

“Laž?”tužnojerekaovikar.“LažjebiladasamtijekomratabiovojnikapelanuFlandriji. Ništa veliko, razumijete, nikakva junaštva, nikakvo spominjanje udepešama.Samosamdaožupljanimanaslutiti -uvjeravamvas,samonaslutiti -dasam,pa...”

“Shvatiosam.TvrdilistedastevidjeliratneakcijeuEuropi.Aumjestotoga...?”Vikarjegotovodoslovnoobjesioglavu.“UmjestotogasambiočinovnikuAldershotu.Jošsenisamzaredioiosimtoga

proglašensamnesposobnimzaaktivnuslužbu.Stopala,znate.”“Stopala?”upitaojevišiinspektor.“Ravnasu,bojimse.Rođensamsravnimstopalima.”“Aha.Shvaćam.Pa,vikare”,rekaojeTrubshawedobrohotno,“moramrećidami

setočinikaomalalažkojaselakomožeoprostiti.Okotogasenebimoglaisplesticijelapriča,zarne?”

“Ne”,rekaojevikar,“moždane.Kadbitobilosve.”“Znači,bilojejoštoga?”“Pa,bojimseda jesve izmaklokontroli.Zasigurnovamjepoznatastara rima

‘O, kako zapletenu mrežu pletemo kad...’ Kad sam izrekao prvu laž, bio samuhvaćen u vlastitu mrežu. Iako sam ignorirao svaku pomisao da sam možda bioheroj, usuđujem se reći da sam griješio šutnjom kad nisam opovrgnuo takavzaključak.

Posljedica toga bila je da su dame iz župe shvatile zdravo za gotovo da samsimpatičnoskromanupogledusvojegaiskustvaipočelemegnjavitidaimispričamsvemuštosamvidioiučinionafronti.Oh,nemojtemekrivoshvatiti,siguransamdajenjihovaznatiželjautompogledubilaposvebesprijekorna,osim-osimuslučajusame gospođe De Cazalis, i priznajem da sam počeo sumnjati - to je bilo posvenekršćanskiodmene,znam-alipočeosamsumnjatidapočinje,nažalost,iprevišeutemeljeno,sumnjatiumojučestitostidamečakpokušavaupropastiti.Tadajesvekulminiralozbogorgulja.”

“Orgulja?”“Crkvenihorgulja.Kadasamdošaoužupu,hitno ih je trebalopopraviti,kao i

tolikomnogocrkvenihorguljanakonrata,azatojednostavnonijebilonovca.tako,

nakonnebrojenihsastanakacrkvenogodbora,sasvimtimzatorničkimzadjevicamakoje su bile sastavni dio tih sastanaka, a čijih ću vas beskonačnih posljedicapoštedjeti,odlučilismoodržatiVelikudobrotvornusvečanost.

Imalismotombolu,narodneplesačeokookićenogstupa,lutkarskupredstavuzanajmlađe,štandsigromZabijmagarcurepzamalostarijudjecuizabavukojusmomi, članovi crkvenogodbora, samipripremili.Pozvali smoneke zgodnePierrote iHarlekine koji su nastupali na koncertu u Postbridgeu. Djevojke iz Svete Cecilijeizvelesunizveomaprikladnihtableauxvivants.GospodinHawkinsizpošteočaraonas jesvojomslavnomimitacijomzovaptica.Anjegovnajstariji sinGeorgie -pa,Georgieje,kolikosesjećam,izveonekakvutočkusveselimraznobojnimobručima.Neznamštosetočnotrebalodogađatis timobručima,jergotovodainismoimalivremenazaprobe,noGeorgiezasigurnoniježeliodamusvipopadajuspozorniceusvimmogućimsmjerovima.Usvakomslučaju,tojebilanajsmješnijatočkadana,apretpostavljamdajetonajvažnije.”

“GospodineWattise”,brzoseubaciovišiinspektor,“oprostite,alikamosmjeratestompričomosvečanosti?IštotoimasRaymondomGentryjem?”

Pukovnikjeglasnootpuhnuo.“Zbilja,Trubshawe!”uzviknuoje.“Zaštomoratetolikognjavitisirotogčovjeka!

Tražili ste da vam ispriča svoju priču i to upravo i čini. Doveli ste ga u vraškineugodanpoložaj,znate,nodajesveodsebe.Hajde,Cleme,iuzmivremenakolikoti treba. Bez obzira na to koliku si hrabrost pokazao ili nisi pokazao u ratu, sadazasigurnotonadoknađuješ.Tisiprimjersvimanama.”

“Vrlo je ljubazno to što kažeš, Rogere”, rekao je vikar, očigledno dirnutponuđenimriječimapodrškesvojegaprijatelja.Zapravo,solakšanjemštojenajgorevećizanjega,uglasumusezačulonovosamopouzdanje.

“Riječjeotome,inspektore”,nastavioje,“štoseodmenekaovikaraočekivaloda i sam pridonesem predstavi.A kako ne znam pjevati, ni žonglirati, ni imitiratiptice, na kraju je predloženo - a to je predložila prepredena gospođaDe Cazalis,kakvoiznenađenje-daodržimjavnigovorosvojimratnimiskustvima.”

“Hm.OtvorilistePandorinukutiju.”“Jednostavnonisammogaoodbiti,pogotovozatoštojesvebiloukoristcrkve,a

druge dame iz odbora uzbuđeno su je podržale, i zbilja sam se našao u zamci.Cynthia može potvrditi koliko sam dugo bio u agoniji razmišljajući kako da seizvučemiztoga.Rećićuvam,inspektore-svimavama-došlojedotočkeukojojsamrazmatraoostavkunasvojpoložaj jer je tobila jedinapoštenastvarkojusammogaoučiniti,ali-pa,tobinesumnjivoznačilodamoramnapustitiCrkvu,atobibiostrašankrižkojibihmoraonositidoksamživ.Abilojetoineštoštosinisammogaopriuštiti.

Usvakomslučaju,nakrajusampristaoodržatigovor.Nijedolazilouobzir,kaoštosamvećrekao,izmišljatipričeomomtakozvanom

junaštvu,noshvatiosamdaćumoratidatidetaljniprikazuvjetanafronti.Itakosampročitaosveknjigeoratukojesammogaodobaviti,svedoknisampostaostručnjakza tu temu - povijesni priručnici, osobni memoari, što god je postojalo, sve sampročitao i napravio opsežne zabilješke. Kao što shvaćate, nisam mogao čak niposuditi te knjige iz knjižnice, jer sampretpostavljao da bi radoznala gospođaDeCazalisuskoroshvatilaštočinim.Itakosamihmoraokupiti,štojezbiljabioudaracnanašbudžet,jersmoCynthiaijasiromašnipoputcrkvenihmiševa.

Nočakiakoonoštosammoraorećinijebila,nebimoglabitimojaistina,želiosam da bude, barem na nekoj razini, istina. Razumijete li to? To mi je bilo jakovažno.”

“Štosedogodilo?”Činilosedajevikarponovnonakratkouopasnostidaizgubiprisebnost,nobrzo

seoporavio.“Biojetofijasko!”“Uistinu?Alizašto?Akostese,kaoštosterekli,dobropripremili?”“Činjenicajedajednostavnoneznamdobrolagati.Biosamuvjerljiv,manjeili

više, dok sam svojim slušateljimaopćenito opisivao situaciju uFlandriji.Nokadasam počeo pričati u prvom licu - o svojem posjetu rovovima, svojem tješenjuranjenika,svojojmisiunapolasrušenojseoskojkapelicidokudaljinigrmetopovi-pa, inspektore, prilično sam se izgubio. Preskakao sam riječi, nisambio siguran udetalje,pobrkaosamdatume,izgubioseubilješkamakojesampripremio,zapinjaosamioklijevaoiondaopetzapinjao.Biosambezvezan,bezvezan!”

“Zaistamiježao,velečasni.Nistetozaslužilizbogjednogmalogpropusta.”“Oh,svesetodogodilodavno.Paipak,znate,jošseponekadprobudimuznoju

kadsetogasjetim.Ne,ne,ne,zaštobihsenastaviopretvarati?Neuznoju.Probudimsevrišteći.Čujeteli?Ja,dragistarivikar,dobristariClemWattiskojinebinimuhuzgazio-budimsevrištećiusrednoćilOh,jadnamojaCynthia,štozbogmenemoraštrpjeti!”

Njegovagaježenapogledalasbeskrajnomljubavljuisuosjećajnošću.“Gdjesamstao?”upitaosenaposljetku.“A,da.Pa,većsammogaočutilagani

hihotizpublike,ividiosamkakogospođaDeCazalisuprvomreduuživausvakojminutisvogatrijumfa.

A tada samuzabilješkamadošaodo riječi ‘Ypres’.”“Pardon?”prekinuoga jeinspektor. “Koje riječi?” “Ypres.Belgijskigrad, znate.Bezbrižno samzapisao imegradanerazmišljajućikakoćugaizgovoritiusvojemgovoru,itolikosamsezapleoizgovarajućigadamijeizustaizašao-oprostiteminavulgarnosti,alibojimsedanemadrugeriječi-kaopodrigivanje.

Jednako tako, krivo sam ga zapisao, što nije bilo od pomoći. To mi je staramana,pravopis.Jednostavnoneznampisatipravilnonizalijek.Zapravo”,dodaojesneočekivanimdaškomautoironije,“neznamnikakosepravilnopiše‘lijek’.”

Svi su se nasmiješili toj šali, no podjednako su se smiješili zbog toga što jeublažilanapetostizbognjezineduhovitosti.

“Pa”, hrabro je nastavio, “hihot je postupnoprelaziouglasan smijeh, a što setičegospođeDeCazalis,zluradi izrazuživanjananjezinomcrvenomdebelomlicunijeostavljaomjestasumnjidamislidajetogem,setimečzanju.Biojetonajgoritrenutakumomživotu.

Nonitunijebiokraj.Mjesecimaposlijebiosammetakojekakvihpodrugljivihpeckanja i dvosmislica, pa bi tako raznosač mjesnog prodavača mješovite robeprošaopokrajmenenabicikluinebipovikao‘Jipi!’,nego‘Ypres!’Bilismoopasnoblizu toga da spakiramo svari i nestanemo u noći. Ali me Cynthia, blažena bila,nagovaraladaostanemčvrst.

Iznate,bila jeupravu.Iakosamiskrenovjerovaodanećupostićidase takvoponiženjezaboravidokgodživim,vrijemeipakprolazi.Iliječirane,baškaoštosekaže.

Tuitamočuobihnekuprimjedbuzbogkojebihseosjećaokaodaprisluškujem- kao da prisluškujem, iako bi bila upućena meni. Netko bi rekao da kad smoopterećeni problemimamoramo ‘hrabro izdržati’, znate, onako kako to ljudi kažukadnemajuništaboljereći,pabihusebipocrvenio-aponekadbihzbiljapocrveniozbogonogaštosamsmatraoaluzijomnasebe.No

Cynthiabimeponovnouvjeriladasamprevišeosjetljiv,avjerojatnojeibilaupravu.”

“Kolikojetodugotrajalo?”“Kolikodugo?Nekolikomjeseci,pretpostavljam.Atada je,ponavljam,počelo

jenjavati.Iakonikadanisamprestaopatitiprivatno,javnojesvetopostalaprošlost,imojasmoženaijadugoživjeliuseluonolikozadovoljnikolikosmotomoglibiti.

Zapravo”,dodaojenakonpoduljestanke,“svedokRaymondGentrynijeušaounašeživote.”

“Recitemi”,upitaojeTrubshawe,“štovamjetočnorekao?”“Nijeseradilootomeštojerekao”,odgovoriojevikar.“Radiloseoonomešto

je dao naslutiti svojim mačjim, piskavim insinuacijama o ratu. Shvaćam da ležimrtav gore, s metkom u srcu, ali, kao što je Evie točno rekla, bilo je nečegneengleskog u njemu. Nije bio baš stranac, znate, nego nekako premazan svimmastima i nepošten, kaomnogi njegovog nesretnog soja. Nitko tko već nije znaopozadinumojepričenebishvationaštocilja,alijasamznaodaonzna,ionjeznaoda ja znam da on zna, a to odvratno suučesništvo među nama, dok su svi drugigledaliislušali,postalojeposvenepodnošljivo.”

“Štomislite,kakojesaznao?”“Ah, sada postavljate uistinu zanimljivo pitanje, inspektore”, odvratio mu je

vikar.“Kakojebioprofesionalnonjuškalo,odGentryjase,naravno,mogloočekivatida zna -hm,prljavštineoprivatnimživotima slavnijihpoznanika ffolkesovih,kao

štosuEvieiCora.Alilokalnivikar?Lokalnidoktor?Tkobimumogaodatitakveinformacije? Ne bih želio povrijediti Rogera i Mary, drage, drage prijatelje kojipozivajuCynthijuimenedaovamodođemozaBožićsvakegodine,jersumnjamdabiitkodrugiodmještanatoučinio,alibojimsedajeSelinaglavnaosumnjičena.”

“Kada gospođica ffolkes bude spremna pridružiti nam se”, razborito jeinterveniraoTrubshawe,“buditeuvjerenidaćujojpostavitisvapitanjakojasmatramrelevantnimazanjezinodnosspokojnikom.Nozasad,vikare,moramvampostavitinajtežepitanje.”

“Da?”“JesteliubiliRaymondaGentryja?”Vikarsegotovougušioodzaprepaštenja.“Što?Jelitošala?”“Nikako.”“Vimeozbiljnopitatejesamli...?”“Gledajte”, rekao je viši inspektor trezveno. “Zaštomislite da vas stavljam u

ovaj neugodni položaj ako niste, zajedno sa svima ostalima, osumnjičeni?Misliosamdasetopodrazumijeva.”

“Pada, naravno, shvaćamda je tako, ali budite ozbiljni.Možete limeuistinuupitati jesam li osoba koja ubija svakoga tko mi učini nažao? Izgledam li kaoubojica?”

“Ah, vikare, da ubojice izgledaju kao ubojice, da svaki lopov hoda uokolo smaskomnalicuivrećomnakojojpiše‘ukradenaroba’naramenu,kakobinašposaobiolak!”

“Oh,dobro,razumijemštoželitereći”,rezigniranojerekaoWattis.“Shvaćam.”“Onda-odgovornamojepitanje?”“Odgovor na vaše pitanje, inspektore, jest ne. Ne, nisam ubio Raymonda

Gentryja.Možda sam želio to učiniti - znam da svi ostali jesu, a kao što kažem,nikada nisam tvrdio da sam bolji od svojih bližnjih. Ali zasigurno nisam ništapoduzeozbogbilokakvogzlogporivakojijeonmogaopotaknutiumeni.Zapravo”,dodaoje,“nanekinačinimamrazlogabitimuzahvalan.”

“Zahvalan?”uzviknuojepukovnik.“BlagiBože,Cleme,kakobi ikakomogaobitizahvalantojsvinjizbogtogaštotijeprouzročiotakvubol?”

“Da,Rogere,istinaje,prouzročiomijebol-ali,načudannačin,doniomijeiolakšanjeodteboli.Napokonsamtoodvaliosasrca.Biosamprisiljentoizbacitiizsebe,opirućiseivrišteći,ali,iskreno,mislimdamijeboljezbogtoga.Osjećamsepročišćeno.Možda sam bio lažljivac, ali Bogmi je svjedok da sammnogostrukoplatiozasvoju laž.Alinikadanisambiokukavica,aBogzna i to. Istina je,nisamvidio borbu, kaomoj slavni prethodnik, no nisu je vidjele ni tisuće drugih poputmene s ravnim stopalima, kratkovidnošću i krivom kičmom, i to nije bila njihovakrivnjakaoštonijebilanimoja.Nakrajukrajeva,ipaksamproživioratposvečasno

inemamsečegastidjeti.‘Ionisluže...’,znate.”“Takoje!”uskliknuojepukovnik.“Dobrozavas,vikare”,višijeinspektorkimnuouznakslaganja.“Ihvalavam

štostebilispremnisurađivati.Dopustitemidavampostavimjoš jedno,posljednjepitanjeiondasteslobodni.”

“Izvolite.”“Jesteliuopćeizlaziliizsvojesobetijekomnoći?”“Da,jesam”,glasiojeiznenađujućiodgovor.“Zapravo,nekolikoputa.”“Nekolikoputa?Zašto?”Vikarjezabacioglavuinasmijaose-uistinuseglasnonasmijao.“Dakle”, rekao je Trubshawe, “možda postajem sve gluplji, ali nikako ne

razumijemštojeodjednomtolikosmiješno.”“Oh,inspektore,sadkadsamizišaoizneprilikespremansam-atobimiprije

samo pola sata bilo posve nezamislivo - spreman sam dati vam posve izravanodgovornatopitanje.Akosamnapustiosobunekolikoputatijekomnoći,bilojetozato što sam morao odgovoriti na nekoliko zovova prirode. Kad dođete u mojegodine, prirodamože biti prilično... prilično neodgodiva. Pogotovo nakon onakvegozbekakvusmoimalizavečeru.”

“Shvaćam.Amogulipitati,otprilikeukojestevrijemeizašliposljednjiput?”“Zapravo,na tomoguodgovoriti, i toneotprilike,nego točno.Priroda,barem

premamojemsadašnjemiskustvu,postajerutina.Bilojepolašest.”“Ijestelividjeliištasumnjivo?Iliištaneuobičajeno?”“Ne,ništa.Probudiosamse,ustao-ponovno-otklipsaohodnikomi...”Notadajeodjednomušutioipočeosemrštitinastojećiseprisjetitinečega.“Znači,ipaksteneštovidjeli?”“Ne-e-e”,promrmljaojevikarkadajenaposljetkuodgovorio.“Ne,nisamništa

vidio.”“Alizastalistekaoda-”“Nijeriječoonomeštosamvidio,negooonomeštosamčuo.Kakočudno.Uza

sveostaloštoseodondadogodilo,posvesamtosmetnuosuma.”“Štostečuli?”“Kadsamsevraćaos-sposljednjegzovaprirode,začuosamglasovepodignute

u ljutnji, u svađi, pravoj prepirci između muškarca i žene, i to prilično žestokoj.Nisam mogao razabrati što govore, jer se sve događalo iza zatvorenih vrata,razumijete,nosvakakojezvučalokaodajeusamojsobialarmantnoglasno.”

“Ukojojjetosobibilo?”“O,upogledu toga”,odgovorio jevikar,“nemanikakvesumnje.Dopiralo jes

tavana.Da,svakakojedopiralostavana.”

ŠESTOPOGLAVLJE

“Svađana tavanuupola šestujutro,ha?”zagunđao jeviši inspektor. “Izmeđumuškarcaižene?Radnjapostajesvenapetija...”dodaojepodrugljivo.

Povlačećibrkprstimapožutjelimaodnikotina,upitaojevikara:“Nisteprepoznalinijedanglas,pretpostavljam?”“Bojimsedanisam.Ponovno

kažem, gospodine Trubshawe, nisam čuo samu svađu - tko se svađa i zbog čega.Samosamčuodasesvađaodvija.”

“1naravno,nistenaslutilikolikosustari?”“Kolikojetkostar?”“Muškarac i žena koje ste čuli kako se svađaju?” “Ne, ne, ne. Napola sam

spavao,znate,zatosamseteksadaprisjetiodasamtouopćečuo.”“Shvaćam. Pa, hvala vam na tome, vikare”, rekao je policajac. “Puno ste

pomogli.”Obratiojepozornostnapetprisutnihžena.“Dakle,dame”,rekaoje,“upravostečuleštojevikarimaoreći.Moguliupitati

jelikojaodvasotišlanatavan,izbilokojegrazloga,razumijete-pačak,iakojetomalo vjerojatno, nije nemoguće da svađa koju je vikar čuo i kasnije Gentryjevoubojstvo nisu uopće povezani. Ponavljam, je li koja od vas iz bilo kojeg razlogaotišlanatavanjutrosokopolašest?”

Posveneočekivano,vikarjeprviodgovorio.“Iako”,rekaojebezpretjeraneoštrineuglasu,“mojariječ,mojačasnariječne

vrijedimnogokodvaskaoštojetoprijebioslučaj,inspektore,sobziromnaonoštosamupravopriznao,ipakbihvoliojamčitizagospođuWattis.Čvrstojespavalakadsamizašaoizkrevetaupolašest,ičvrstojespavalakadsamseunjegavrationakonnevišeodsedamiliosamminuta.Možetemivjerovatiiline,kakohoćete.”

“Dragi vikare”, odgovorio je Trubshawe diplomatski, “nisam ovdje kako bihvamvjerovao ili ne.Vama ili bilokomedrugome,kad smovećkod toga.Tu samkakobihsaslušaosveštomiimaterećiunadidaćemootkritinekiključzagonetkekako je izaštopočinjenzločin i tkoga jepočinio.Kaoštosamvasvećpodsjetio,nisamsedobrovoljnojaviodadođemnaimanjeffolkesovih.”

“Molimvas,buditestrpljivisnama,Trubshawe”,rekaojepukovnik.“Svismojošmalorazdražljivi.MoždaEvadneteškoprikrivaradostštojeizravnoumiješanauzločinokakvima jedosadsamopisala -neporiči,dragaEvie,piše tina licu - alimogu vas uvjeriti da je nama ostalima, s obzirom na to da znamo da smoosumnjičeniupravomzagonetnomubojstvu,tovrloozbiljnastvar.

Jamčimolizasvojeboljepolovice,kaoštojeClemupravoučinio,bojimseda

janemogutoučiniti.Kaoiobično,hrkaosamupolašest,iMaryjemoglaplesatipredogledalomnaormaru,ajanebihbiotogasvjestan.

Noonaijasmomužiženadvadesetšestgodina,dvadesetšestvedrihgodina,inatemeljutogdokazaspremansamjamčitizanju.Tovjerojatnonećebitidovoljnopolicajcupoputvas,nomenijevišenegodovoljno.”

Spustiojerukunaramesvoježeneipustiodajeonauhvati.NepokolebaniTrubshawetadaseobratiodoktoru.“Rolfe?Pretpostavljamdasteupolašestčvrstospavali?”“Bojimsedajetako.Oboje-mislim,iMadgei ja-običnoprespavamocijelu

noć.Tojesamojednaodonihčudnihnavikakojesmostekli.Šteta,zapravo.Dasamznao što će se dogoditi, borio bih se da ostanem budan. Ali, eto, nitko nas nijeupozorio.”

“Ako vam ne smeta, doktore”, rekao je viši inspektor uzdahnuvši, “možemopreskočiti sarkazam. Ova se pitanja moraju postaviti. Gospođice Mount, vi ćetejamčitisamizasebe,pretpostavljam?”

“Ako pod timemislite jesam li bila u krevetu, jesam li bila sama u krevetu ijesamličvrstospavalaupolašestujutro,odgovorjepotvrdanusvatrislučaja.”

Višiinspektorponovnojeuzdahnuo.“Avi,gospođiceRutherford?”“Ja?Jaineznamštojetopolašestujutro!”“Hm”,rekaojeTrubshawe,“ostajesamogospođicaSelina.Naravno,pričekatću

da se dovoljno oporavi prije nego što joj postavim takva pitanja. I molim vas,nemojte izgledati tako uznemireno, gospođo ffolkes, bit ću posve diplomatičan.Znamkakosenositisaškakljivimsituacijama.Samoneboznadaimamiskustvautome.”

Odlučno je pogledao svakog od prisutnih u salonu pojedinačno, polagano seokrećući,dokmusepoglednijenapokonzaustavionaĆoriRutherford.

“Moždabiste,gospođiceRutherford”,rekaoje,“vimoglibitisljedeća?”“Sazadovoljstvom”,odgovorilajeglumica.Valja napomenuti da, bez obzira na to je li uistinu bila one čedne neodređene

dobikakojetvrdila-“Nisambašvišeucvijetumladosti,dragi!”-CoraRutherfordniunajluđojmaštinijebilastaraolinjalamačka.Jošjeimalavitkufiguru,moždaipreviševitkudabigodinamaostalatakvabezumjetnepomoći,aiakonijebilolakoprozretikrozvoštanušminkukojajojjefosiliziralaliceustalniizrazbahatosti,činilosedanalicuzbiljanemabora.

“Kunemse”,izjavilaje,“daćugovoritiistinu,samoistinuiništaosimistine.Ijoštoga!”promuklojedodala,napadnozamahnuvšisvojimcigaršpicom.

“Vrlodobro”,rekaojeTrubshawe.“MoguliondačutivašprikazsukobakojistesinoćimalisRaymondomGentryjem?”

“Svakako”, odgovorila je, a sićušni prsten dima lebdio joj je nad glavom kao

aureola u potrazi za sveticom. “Kao što vam je vjerojatno već dozlogrdilo slušati,Gentry je apsolutno kvario raspoloženje. Bio je zvijer, prvorazredni kvaritelj,samoljubivi balavac blijedožute kože koji se gurao u bolje društvo, sa svojomumjetničkomkosomigrimiznimusnamaisvojimT.S.ovim

D.H.onimistalnimhvalisanjemirazmetanjemopoznanstvusmaharadžomodRadžastana ili umpom odUmpahije ili nekom drugom jednakomalo vjerojatnompašiilipašinici.

Noispričaojeijednupričukojusamslučajnočulaizprveruke.Kaoiobično,probijaonamjeušipričamaoslavnimljudimakojejesreo,pajespomenuokakojejednombionakokteluuClaridgeu sMolnarom-mađarskimdramatičarem,znate,očaravajućim, duhovitim čovjekom. Pa, ispostavilo se da ja poznajem Ferenca -Ferenca Molnara - poznajem ga zbilja dobro - glumila sam u njegovoj dramiOlimpija, sjećaš se, Evie? - i to davno prije nego što sam imala nesreću upoznatiGentryja,pamijeonosobnoispričaoštoseuistinuzbilo.

JednevečeriGentrygajeuhvatioubaruhotelaClaridgeizapitaobilipristaonaintervju za one njegove prljave novine. Naravno, Ferenc je odbio - mogao jenamirisatigadanakilometar-akadga jeGentrynastaviognjaviti, jednostavnoseokrenuo i otišao. No dok je izlazio iz bara, slučajno se okrenuo i znate li što jeugledao? Taj glupiGentry kradomice je ispijao njegovmislim Ferencov - koktel!tako,kadsamgačulakakopričadaje‘ispijaokoktelsMolnarom’,samosammusenasmijala u lice. Zapravo, nisam se toliko nasmijala otkako jeMinnie Battenbergzasukalagaćice-doslovnozasukalaidoslovnogaćice-napremijeriGoreusobikodMabellIonakonepodnosimmušketračeve”,nastavilaje.“Premamojemiskustvu,aimamgadosta,svesutotetkice.Iskreno,kadjeGentryprviputšepirećiseušaousalon, odmah sam zaključila da je peder i pitala sam se što, za ime svijeta, jadnaSelinaimaodnjega.Znašnakogamepodsjetio,Evie?”

“Ne,nakoga?”“Zlotvorauonojtvojojpričikojajebilatakozločestadasijemoralaobjavitiu

Francuskoj.”“Slučajuobiteljskihdragulja?”“Baštoj.Takozabavno!Ali,naravno,tonijebilaknjigazakakvuseEviemogla

nadatidaćebitiobjavljenaunašojdragojstarojBritaniji.Kolikosesjećam,sveseodvijalouPortofinu.”

“Takoje”,potvrdilajespisateljica.“Postavilasamzapletmeđu-”“Mislimdasamsadajanaredu,draga”,reklajeCoraRutherfordzajedljivo,ne

dopuštajući da je zasjeni čak ni autorica spomenute knjige. “Radilo se o grupibritanskiharistokratakojisezabavljajuuvilinaplaži,aonoštojebilotakostrašnodomišljatojestdajezločinriješenprijenegoštojeitkoodnjihuopćeshvatiodajepočinjen. Stara dama - lady Beltham, domaćica zabave, ostavila je neprocjenjivuobiteljskudragocjenostusvombudoaru,koja jemamilada jeseukrade, i to tešku

bisernuogrlicuodnekolikonizova-znate,onakvukakvukraljicaMarijauvijeknosi.Jednakojetakosebipribavilaposvenovogamuškarca,dovoljnomladogdajojbudesin - ili čak i unuk - u knjizi se naziva samoDečko - i svima osimBelthamovojposvejeočitodajeonnajgoravrstapijavice.Jošvišezbogtogaštonemasumnjeponjegovomponašanjuimaniramadaje,znate,sumnjiv?Uranskogopredjeljenja,kakosutozvaliudruštvuOscaraWildea,ifeminiziranonolikokolikosetomožebiti.Itako,naravno,svisumnjajudaljubujesazatreskanomstarombabomsamozatoštonemožedočekatidaspustisvojepohlepne,prljavešapenabisernuogrlicu.”

“Zbilja,gospođiceRuthervišiinspektorzaustiojeunamjeridaprekinetubujicuriječi.

“Itadanjezinnećak-nećakladyBelthaminasljednikobiteljskedragocjenosti-unajmiprivatnogdetektivaipredstavigatetikaostarogškolskogkolegu,takodasemožeuklopitimeđugoste.Kažem‘njega’,jeriznimnodetektivnijeAlexisBaddeley,negodelikatnimladac-EliasLindstrom,mislimdasetakozvao-kojije,kaoštonassenavodidapovjerujemo,jednakotakoUranac.

Pa,jednogajutrasvileženaplažikadaDečkoizađeizvile,razodjenesei,dokganjegovakvocavauzdržavateljicagleda,uđeuoceanusjajnimpripijenimkupaćimgaćama.IutomtrenutkuLindstromshvatidajeupravoukraoogrlicu.

Zaplet je u tome što se on - mislim Lindstrom - već upustio u hopa-cupa sDečkom,sveuradnovrijeme,razumijete,ikadaugledapriličnoimpresivnuizbočinuunjegovimgaćicama,izbočinukojanijenisličnaonomeštojeveć...Pa,nemorambaš nacrtati, zar ne? Zna da je unutra još nešto. Pa kada Dečko izađe iz vode,detektiv mu bez pardona povuče kupaće do gležnjeva - odatle ispadne bisernaogrlica!

Usvakomslučaju,dasevratimnaprošluvečer-da,da,Trubshawe,dolazimdotoga - prošle večeri Gentry me podsjetio na tog ljigavog mladog prostaka i, daponovim, jednostavno nisam mogla shvatiti zašto ga Selina zanima, a da nespominjem zašto on zanima nju. No kad sam ga razotkrila u toj lažnoj priči oMolnaru,odmahsamshvatiladasamstekladoživotnogneprijatelja.

Noonoštonisamshvatilajestkolikoćebrzoprijećiunapad.Nekimjeljudima,znate,neprijateljevakrvpoputdobrogstarogvina.Morasepolaganoispijati,vrtjetiponepcu, sve tedosadnepričepoznavateljavina.Aline iGentryju.On jeodmahnapaosvomsnagom.”“Štojerekao?”upitaojeTrubshawe.

“Prvoštojerekao-mislim,naštojealudirao-prvonaštojealudiraojestdajemojakarijerausilaznojputanjijer-jer-”

Utomtrenutku,baškaoštojevišiinspektoripredvidio,glumicajezanijemjelaupravo kao i vikar prije nje. Bez obzira na njezinu drsku pribranost, iznijeti navidjeloonoštoje,čakizanju,bilaneprobavljivaistinaočiglednosepokazalotežimnegoštojemislila.

“Oh”,uzdahnulajenaposljetku,“paništa.Aludiraojedasamnazalaskukarijere

zbogsvoje rastuće i,kako jenatuknuo,onesposobljavajučeovisnostioodređenimodređenimsupstancama.”

“Droga?”“Kokain,akobašmorateznati.”Užasnuta tišina koja je nastupila nakon posljednje izjave nije proizlazila iz

otkrićadajeCoraRutherfordovisnica-kaoštojeEvadneMountvećdalanaslutiti,takvesuglasinekružilevećgodinama-negozboghladnokrvnogprkosaskojimjepriznaladajetonjezinaživotnačinjenica.

“Ajelitonaštojealudiraoistina?”“Natobimojodgovor,višiinspektore,bioda,neinikakone.”“Objasnite,dragadamo.”“Da,uzimamkokain.Ne,nisamonesposobljena. Isvakakonije istinadami je

karijeranaizdisaju.DesetsamtjedananastupalanaHaymarketu,uuloziGuinivereuŠaliSamaBeneilija,dramatičaračijećesedrame,samoseposebirazumije, igratitoliko dugo koliko god postoje kazališta u kojima se mogu postavljaju. TrenutnopregovaramsHitchom-Hitch?AlfredHitchcock?Slavnifilmskirežiser?Ne?Nikadčulizanjega??Nitkoodvas???Dakle,zbilja!No,usvakomslučaju,pregovaramsHitchomouloziAlexisBaddeleyuplaniranojfilmskojverzijiEvadneineSmrti,budimojrok.Karakternaulogazamene,naravno.Trebatćuhrpušminke.”

“Gospođice Rutherford, je li Raymond Gentry prijetio da će razotkriti vašu -vašu—”

“Mojuovisnost?”“Da,vašuovisnost.JelizaprijetiodaćepisatiotomeuTrombonu?”“Ne, ne tim riječima.Što se samog članka tiče, da je imaovremena i prigode

napisatiga,nebibiojakoopširan,akoshvaćateštogovorim.Nobilojeposveočitošto namjerava učiniti.Kad sam razotkrila priču sMolnarom, ispao je budala predSelinomibiojeodlučanosvetitise.

Oh,nebiseusudioupotrijebiti riječ ‘kokain’učlanku- tobibiloutuživo, jernije mogao ništa dokazati - ali njegovi čitatelji razumiju kod Trombona i ne biostavioprostorazasumnjuuonoočemugovori.”

“Pa ipak”, rekao je viši inspektor, “ako glasine o vašoj ovisnosti kruže većgodinama,kaoštosmočuliodgospođiceMount,zasigurnonebibilotolikovažnodaseonoštonazivatekodiranimčlankomobjaviuTrombonu?”

“Takomislite,zarne?Nostvarinikada takonefunkcioniraju.Svedokglasinesamo ‘kruže’, kako vi kažete, ne mogu znatno naštetiti, jer toliko priča kruži, iistinitihilažnih.Nokadabuduobjavljene,pačakikaoglasine,ondapostajunovost-aujednopostajuiopasne.”

“Da,mislimdarazumijemštogovorite.”“Ainijebilariječsamoodrogi.Bilajejednakotako-”Ponovnojezašutjela.

Trubshawe je pričekao nekoliko sekunda prije nego što ju je potaknuo danastavi.

“Štojejošbilo?”“Ja-pazbiljanijenamenidaspominjem-drugustvar.”“Molim vas, gospođice Rutherford, koliko znam, dosad ste igrali pošteno.

Inzistiram da mi kažete sve što bi moglo biti važno za situaciju u kojoj se svinalazimo.”

Glumicajeidalješutjela.“Moželivašanevoljkostdanastavite”,upitaojujetada,“imatineštos”-jošje

jednomizvukaoGentryjevebilješkeizdžepainaglaspročitaoonozaštojesumnjaodajepredmetnastavka:‘“CR+EM=KOKA+LEZ’?”

Da-a — da, može biti”, odgovorila je Cora Rutherford zastavši na trenutak.“Problemje,Trubshawe,tajštojeugroženaiprivatnostdrugeosobe.Osjećamdabitobilo-”

“Oh,Cora,samomureci”,otresitojujeprekinulaEvadneMount.“Ionakoćesesaznati.Naposljetku.”

“Zbiljatakomisliš,Evie?”upitalajeglumica.“Napokon,možemolibitisigurnedagovorio-znašvećčemu?”

“Naravnodagovori,gadnamalakrastača.Štobi todrugomoglobiti?AliakonamTrubshawedajeriječdaništaodovoganećeizaćiizvanovačetirizida,ondasamspremnabitiiskrenakaoštosiitibila.”

“Većsamvamdaoriječ.”Došaojetrenutakdaspisateljicanastavipriču.“Pa,vidite,viši inspektore,Cora i ja -većsmojakodugonajboljeprijateljice.

Kad smo obje bile u dvadesetima, ona je još bila nepriznatamlada glumica, a janadobudnamlada spisateljica. Nekoliko smo godina dijelile stan u Bloomsburyju,najmanjistankojisteikadavidjeli.”

“Sićušan!” uskliknula je glumica. “Sićušan nije prava riječ! U njemu sedoslovnonimačkanijemoglaokrenuti.”

“Mačka?”reklajespisateljica.“Nimišsenijemogaookrenuti!”Odjednom preplavljene uspomenama na maglovitu, nepoznatu, samo njima

poznatu prošlost, obje su se žene počele hihotati kao dvije nespretne, nezgrapnedjevojke, kakve su vjerojatno jednom bile. U tom je prizoru bilo nečeg gotovodirljivog.

“Usvakomslučaju”,nastavilajeEvadneMount,brišućinostalgičnusuzuizoka,“pisalasamsvojuprvuknjigui—”

“O,ne!”višiinspektorprekinuojujeusklikom.“Sadazbiljamoraminzistirati.Ovo nije - ponavljam, nije - ni vrijeme ni mjesto za još jedan od vašihhiperdomišljatihzapleta!”

“Oh,nemojtesetakouzbuđivati!Nebihseusudiladetaljnoprepričatiradnjutog

romana.Baremnepredvikarom.”“Eh?Štotogovorite?”prekinuojujepolicajac,sadaočitozainteresiran,samom

sebiusprkos.“Pa,hm,recitemi,kakavjetotočnobiokrimić?”“Upravojeo tomeriječ.Tonijebiokrimić.Tadajemojaambicijabilapostati

veliki književni genij. Uzor za knjigu bilo jeVrelo usamljenosti - RadclyffeHali,znate.Naslov knjige - pocrvenimkad se toga sada sjetim—naslov je bioPisoarjalovosti,aradiloseonevinojmladojženikojajeupravozavršilaškoluSomervilleinjezinombolnommirenju s njezinomvlastitom” - tu je spisateljičin glas prešao ušapat-“njezinomvlastitomh-o-m-o-s-e-k-s-a-,ne,čekajte,tujeneštopogrešno,h-o-m-o-s-e-k-s-u-a-l-n-o-š-ć-u”-itada,kadjenapokonuspjelauslovkanjuuvredljiveriječi,odmahjeponovnopodiglaglasdonjegoveprirodnegrohotnerezonance,baškaoda jepojačalaradio-“ionjezinoj intimnojvezis -s -pa, recimosamoda jeradnjabilaautobiografskaizavršimostime.”

“Da,Cleme,čuosime.Romanjebioautobiografski.da,znamkolikosistrašnoosjetljiv, ali nema razloga da izgledaš toliko šokirano.Nisam jedinameđunama skojomseživotpodlopoigrao.Napokon,tiimašravnastopala.”

“Evie,molimte!”vikar jezapucketao jezikom.“Nemogusesložitis takvomidejom - da su ravna stopala i ono od čega si ti patila - i nadam se da moguupotrijebitiprošlovrijeme-dasetomožeikakousporediti.”

“Sve je tovrlozanimljivo,gospođiceMount”,ubacioseTrubshawe,“aliočitoopet postajem tup, jer jednostavno ne mogu dokučiti kakve to veze ima sgospođicomRutherford.”

“Dakle,zbilja,čovječe”,povikala je spisateljica,“zarneviditeonoštovam jeprednosom?”

“Zbilja?Paipak“Gledajte. Cora i ja bile smo, kao što sam rekla, u dvadesetima i ona je bila

prekrasna, akolikogod tovamanevjerojatnozvučalo,ni janisam loše izgledala -svakako nisam bila panda u tvidu kakvu sada vidite pred sobom - i bile smoosamljene i dijelile smominijaturni stan sa samo jednim velikim krevetom i - dacitiramĆoru,hoćetedavamnacrtam?”

“Ne!”stresaosevišiinspektor.“Bojimsedavećjeste.”“U svakom slučaju”, energično je nastavilaEvadneMount, “ništa na kraju od

toga nije ispalo ni za jednu od nas.Doista, kao što čitatelji časopisaKineWeeklyznaju,Corajeimalanajmanjetrimuža.Bilasutri,Cora,draga?”

“Četiri,draga,akoubrojišGrofa.”“NikadanebrojimGrofa.”“Nija”,nasmijalaseCora.“Štosemenetiče,odlučilasamusmjeritiemocionalnuenergijunasvojeknjige,

pod čimemislim na krimiće.Pisoar jalovosti objavljen je - privatno - ali nikadanisamdopustiladaseponovnotiskaiuvijeksamgaispuštalaspopisasvojihknjiga

uedicijamaTkojetko.Javećdugonisamosobakakvasambilakadsamnapisalatuknjigu,većmnogogodinanisam.Tojeputkojimnisamkrenula,kaoštosekaže.AmoguirećihvalaBogunatome.Mojisučitateljikrasniljudi,sigurnasam,alipremamojem iskustvu, jednom kad obavite uljudnosti tipa kako-ste i lijepo-vas-je-ponovno-vidjeti,tivrlokrasniljudinajčešćegajenajzatucanijestavove.”

“Da,da”,rekaojeTrubshawenestrpljivo,“alimožemolisevratitinaGentryja,molimvas?”

“O,padakle,nemasemnogotogavišereći.NamasedogodiloupravoistoonoštosedogodilosirotomClemu.Kakojenekakosaznaozanašuzajedničkuprošlost,Corinu imoju,Gentry nas je počeo izazivati preko stola za večerom. I to na takopodmukao i suptilan način da smo, kao što vam jeCora već rekla, samo ona i jamogleznatiočemupriča.”

“Kakojedošaonatutemu?”“Zbilja,tojebilotakodjetinjastodasejedvasjećam.”“Španjolskadama,Evie?”podsjetilajujeglumica.“Možešitospomenuti.”“Španjolskadama?”ponoviojezbunjeniTrubshawe.Spisateljicaselecnulaprisjetivšise.“Da,bilojetakoglupavo.Selinajesjedilazaklaviromipitalaimamolikakvih

želja. Kada je Cynthia predložila ‘Španjolsku damu’ - znate, ‘Španjolska damo,obožavamvas, tra-la-la, preklinjemvas!’ -Gentry jeodmahpočastioĆoru imenepodrugljivimpogledomirekaodaunašučastpjesmunebitrebalozvati‘Španjolskadama’,nego‘Lisabonskedame’.”

SadajeTrubshaweizgledaoposvezbunjeno.“Lisabonskedame?Nerazumijem.LisabonjeuPortugalu,aneuŠpanjolskoj.”

Ponovnosuispisateljicaiglumicaprasnuleunekontroliranismijeh.Ponovnosena trenutak, tako kratak da je bio gotovo nezamjetan, moglo nazreti dvije veselemlade žene koje su, nekada davno, dijelilemali hladni stan i veliki topli krevet uBloomsburyju.Aonda,jednakostrelovitokaoštosuseipojavili,duhovinjihmlađihiveselijihdiskretnosusepovukliuprošlost,kamosuipripadali,tejeutomtrenutkuTrubshawepocrvenio.Trebalomujenekolikosekunda,nonapokonjeshvatio.

“Shvaćam-da,da,shvaćam”,promrmljaojeimoglosečutidajepostiđen.“Vašariječ,sjećatese?”reklajeCoraRutherford.“Dalistenamriječ?”“O,da,daosamvamriječiuvjeravamvasdaćujeodržati.Čudnojeto,zapravo,

dati nešto što ćete na kraju i zadržati, ali znate što mislim. Dame, možete mivjerovati.”

“A sada”, zaključio je, “moram vam objema postaviti jedno izravno pitanje.Gospođice Rutherford, gospođice Mount, je li ijedna od vas ubila RaymondaGentryja?”

“Tiprva”,reklajeCoraRutherfordEvadneMount.“Ne,ne,inzistiram,tiprva”,reklajeEvadneMountĆoriRutherford.

“Starijiimajuprednost”,reklajeCoraRutherford.“Upravo tako i jamislim”, rekla jeEvadneMount. “Zbogčega ti očitomoraš

bitiprva.”“Prokletstvo! Zašto uvijekmoraš imati zadnju riječ, odvratna babo?” rekla je

CoraRutherfordslegnuvšikockastim,podstavljenimramenima.Okrenulasepremavišeminspektoru.“Ne, nisam ubila Raymonda Gentryja. Iako, da budem iskrena prema vama,

Trubshawe, voljela bih da jesam. Iznimno me veseli, kao i svakoga u ovoj sobi,sigurnasam,štotogčudovištavišenema.Alibilobijošvećezadovoljstvoznatitkoje imao petlje - petlje ili sreće - i izbavio ga od njegove bijede.Mislim, naravno,našebijede.”

“Gotovo!”povikalajeEvadneMount.

SEDMOPOGLAVLJE

Rolfeovi,kojisubilisljedećinaredu,zapravosutrebaliispričatidvijepriče,paje doktor ispričao prvu, a njegova žena drugu.Kako su u njihovu slučaju upadiceglavnog inspektorabile relativnorijetke i sporadične,asvedokraja iskazaMadgeRolfeuglavnomrutinskeiprozaične,tekakonimužniženanisusmatralipotrebnimispitivati ni prekidati onoga drugoga, bit će smislenije izbaciti sve suvišnekomentare.

Dakle(rekaojedoktorgladećibrk,takouredanitanakdajeizgledalokaodanepripada istojvrstikaoTrubshaweovaobrasla izraslina),Madge i janaselili smoseovdje,kaoštomnogiodvasznate,prijenekihsedamgodina.Nanašusreću,doktorButterworth iz Postbridgea spremao se za mirovinu. Stavio je svoju praksu naprodaju, jasamjekupioodnjega,akupiosamišarmantnuoronulukućicukojajeišlauznjuiukojojodondaživimo.

Naravno, u Postbridgeu sam samo običan liječnik opće prakse.Glavninamogposlasukolike,kurjeočiiozebline.Nikadanevidimzanimljivislučaj,mislimneštovrijednoproučavanja,itakoizgodineugodinu.Jasamonoštosemožeopisatikaoljudskiplacebo.Ivećdugosumnjamdamojetaktičnoophođenjepremabolesniku,aoniodvaskojimesmatrajuhladnokrvnimiznenadilibisedasaznajukakogamoguuključiti i isključitikao slavinuukupaonici, imaznatno ljekovitijiučinaknamojepacijentenegoištaštoimpropisujem.

Nijeuvijekbilo tako.Specijalizirao samdječjukirurgiju i,pačak iako to samkažem, postajalo je prilično jasno da mi je suđena, ako možda ne veličina, ondabaremzaistavisokapozicija.ObjaviosamnekolikozapaženihčlanakauLancetuopatologijiporođaja,iubolniciSvetogTeodorasmatralisumečovjekomčijevrijemedolazi.

TihsjajnihdanaMadge i jabili smo,pretpostavljam,sretnijinoštosmoikadabili, i to se vjerojatno neće ponoviti. Imali smo krug zanimljivih, pametnihpoznanika,čakinekolikoslavnihilipoluslavnih, iživjelismoumalenojdvorišnojkućinaNottingHillu.Teškodajetobiopomodnikvart,dopuštam,alinamakojisinismo mogli priuštiti Kensington to je bilo dovoljno lijepo mjesto za život, za

primanjeprijateljai,najvišeodsvega,planiranopodizanjeobitelji.Podizanje obitelji. Ah, u tome je bila strašna, tragična ironija naših života.

Moždavamje teškotopovjerovati,vamakojistenasupoznali tijekomposljednjihgodina, ali sve što je Madge ikada željela jest mnogo djece. Čak i medu svojimpacijenticamaupoznaosammaloženastakosnažnimmajčinskiminstinktom.Zbogtogjemajčinskoginstinktanašaneprilikabilatakostrašnoironična.Jer,vidite,mi-trebao bih reći ja - ja nemogu imati djecu. Iako sam odrastao uz šestero braće isestara,jasam...pa,neplodansam.

Itakosadznate.Isnamaseživot,daposudimEvadneinufrazu,podlopoigrao.Jasambiouvaženidječjikirurg,pomagaosamzdravimmladimženamasvakidansvog profesionalnog života da donesu na svijet zdrave bebe, a nisam bio u stanjuvlastitojženidatidjecukojujetakoočajničkiželjela.

Našjebrakupropaštavaotajmojnedostatak.Progonilasugadjecakojunikadanismoimali.Bilojegotovokaodasmoihimaliidasuumrla-iako,zarneshvaćate,iakosuumrlaprijenegošto su imalaprigodu roditi se.Živjela su snama, tanašanerođena djeca, živjela s nama poput malih duhova, malih beba duhova u našojkrasnojkućicinaNottingHillu.

Mojeisprike.Nisamdopustiodamemnogoljudividiovakvog.ČakniMadge,kadboljerazmislim.Takvoophođenjeobičnočuvamzasvojepacijente.

U svakom slučaju - da nastavim. Naravno, raspravljali smo o mogućnostiposvajanja.Nomoramrećidanasjeozbiljnoobeshrabriloiskustvojednihnašihsusjeda. Ni oni nisu imali djece, pa su posvojili jedno siroče, tek malo starije odnovorođenčeta, čiji su roditelji poginuli u automobilskoj nesreći.Ali nitko imnijerekao-baremnesvedokproblemnijeizmaknuokontroli-dajedječakovotacbionepismeni nadničar, a majka napola Ciganka, drolja i pijanica. Ukratko, bili suobičniološi,kaoštojeneizbježno,nesretnodijetenaslijedilojenjihovuzlukrv.

Dopetnaestegodineuvalio je svemjesnedjevojkeunevolje,nekoliko jeputadoveden pred suca za prekršaje zbog sitnih i ne tako sitnih krađa i uporno nijeuspijevao zadržati nijedan posao koji su mu pronašli njegovi pristojni i očajniposvojitelji.Završiojenavješalima,nijepotrebnoposebnonapominjati.

Itako,vidite,bezobziranatokolikosteoprezni,nikada,nikadanemožetebitisigurnikakvodijeteposvajate.Onoštojeurođenoizaćićenavidjelo-kaoliječnikdobroznamda je to jedanodnajpostojanijihodsvihbiološkihzakona.Auzevšiuobzir koliko nam je brak već bio uništen, Madge i ja jednostavno nismo mogliriskirati.

Tadasedogodiloneštoštonamje,kakonamsečinilo,samoneboposlalokakobismo popravili svoj odnos. Imao sam tetku, usidjelicu koja je svoje posljednjegodineproživjelauFarnboroughu.BilajedvorskadamaprotjeranecariceEugenije,koja joj jenasamrtnojposteljiostavilanasljedstvoodpet tisućafunta,koje jebilogotovonetaknutokadjeisamaumrla.Biosamnjezinjediniživućirođak,paiakojoj

Madge i ja nikada nismo, da tako kažem, poklanjali pažnju - na svoju vječnusramotu,nikadasenismopotrudiliposjetitinjuinjezinmalidvororonulihdvorskihsljedbenika-baštinanamje,hm,palasnebauruke.

PettisućafuntauonojedobabilalijepasvoticaidoksmorazmišljalištoučinitisnjomdobiosamponududasezaposlimkaokirurgubolniciBabilonskicedroviuOttawiuKanadi.Tojebilo,kakosmoobojemislili,čudozakakvosmosemolili,pasamprihvatiobezoklijevanja.

Alijao!KaoštoseThomasCarlylerječitoizrazio,“Tuilinigdje,isadilinikad,imigrante, tu je tvoja Amerika.” Naši su korijeni bili tu i selidba na kraju nijepromijenila ništa. Ja sam imao svoj posao kojime zaokupljao, naravno, ali jadnojMadgeKanađanisubiligotovojednakohladnikaoinjihovaklima.

Moji kolege na primjer. Pozvali bi nas na večeru - samo jednom - i ondaodbacili.Ne,usuđujemsesugerirati,zatoštoimsenismosvidjeliilibiloštotakvo,negosamozatoštosuvjerovalidasunakonštosunasjednompozvaliispunilisvojudužnost prema nama. Bilo je kao da smo samo poznanici u prolazu, prijateljiprijatelja koji usput prolaze. Oni su uspostavili vlastite društvene krugove i našanenametljivaprisutnostvaljda jeporemetila ravnotežu.Bilobipogrešno rećidasunastretiralikaouljeze.Zanasjednostavnonijebilomjesta,unjihovimživotimazanasnijebiloprostora.

Učinak na naš brak bio je razoran.Noćima nismo imali što raditi osim vikatijednonadrugo-ponekadutišini,akoznateštomislim,ponekadšaptom,noponekadiizpetnihžila.Itadasampočeopiti.

Ne kažem da sam bio alkoholičar. Zbilja nisam.Ali svake večeri kad sam sespremaopoćikućishvatiobihdami trebadozanizozemskehrabrosti8kakobihsesuočiosvlastitomženom.Ne,ne,nepoštenojetoštosamupravorekao.Madgesenijemoglookriviti.Nijemojaženabilataskojomsenisammogaosuočiti,negonašbrak-ilionoštojeodnjegaostalo.

Usvakomslučaju,počeosampitii,jošgore,nastaviosampiti.AkogradOttawainijeimaoštodrugoponuditi,imaojemnoštvoprijateljskihbarova,ajasamuskoroposjećivaovećinu.

Svedoksejednogadananijedogodiloononeizbježno.Moraosamizvesticarskirez. Za početak, sve je izgledalo prilično jednostavno, ništa složenije od drugihtakvihzahvata.Nopokazalosedajebilanužnadrastičnijaoperacijatrbuhanegoštoje itkomogaopredvidjeti i - da skratimdugačkupriču,morao samžrtvovati bebukakobihspasiomajku.

Ponovnosekunemdanisamništapogriješio.Svakiporodničarnasvijetunašaobi se u istom škripcu kao i ja, suočio bi se s istom dilemom i nesumnjivo bi -ponavljam, nesumnjivo - isto odlučio.Te se stvari događaju. Imogu se dogoditi inajuglednijimliječnicima.

Otac, pripadnik kanadske konjičke policije, bio je, naravno, izbezumljen zbog

gubitkasina, iakomi je jednakotakobiodubokozahvalanštosammuvratioženumanje ili više u jednom komadu. Ali, znate, najobičniji ljudi poštuju liječnika,svakogliječnika,dotakvemjeredaimjeneprirodnoiposumnjatidajetakoherojskaosobakakvimgasmatrajumoglabitinemarna.

Sve je dakle moglo proći bez ikakvih štetnih posljedica za mene da nekanametljivamedicinskasestranijeotišlaravnodoravnateljabolnicepožalitisedajenamirisalaviskiumomdahudokmijestavljalamasku.

Naravno, pozvan sam u ravnateljev ured, gdje sam ustvrdio, posvemirno, danisam učinio ništa nerazborito. Rekao sam da će anestetičar zasigurno poduprijetimojutvrdnjudaseništavišenijemogloučinitizaspasdjeteta.Iučiniojeupravoto,osim što je, kada ga je ravnatelj neočekivano svadljivo ispitivao, jednako takopriznao da je i on imao dojam, očito zato što sam, navodno, nejasno izgovaraoglasove,dasampio.Idodaojedatonijebiloprviput.

Itoneprviput.Tesumeriječiuništile.Ravnateljjepoludio.Zabraniomijedaikadavišeprekoračimpragbolnice.Isprvasamseodupirao.Protestiraosamdamesenemože,damesenesmijeotpustitinatemeljuanestetičarovihriječi,aliodbiojesaslušatime, a iskreno rečeno, više nisam bio spreman boriti se. Da sam odlučionastaviti, to bi izazvalo skandal ne samozabolnicunego imeneosobno, a nisamznaobilibrakkojijevećbiotolikoklimavkaonašmogaoizdržatipublicitetkojibiuslijedio.

Moglibistemislitidajetobiokraj.Aline-nitijebiokraj,nitijeto,rekaobih,bilonajgore.Neznamtkoseizbrbljao-vjerojatnosestra-alipostojetajnekojenemoguostatitajnama,bezobziranaHipokratovuzakletvu,inaposljetkusupolicajacinjegova žena čuli da sam bio “mrtav pijan”, možete li vjerovati, u operacijskojdvorani.

Pisali su bolničkom nadzornom odboru pismo za pismom. Počeli su nasmaltretiratiprijetećimtelefonskimpozivima.Paiakonisuznalinašuadresu,kakojeon bio policajac, naravno, nije mu bilo teško saznati je. Shvatit ćete zašto smoMadgeijaodlučilinezadržavatisetamo.

Odmah smo se spakirali, pobjegli u New York - “pobjegli” je, bojim se,opravdani odabir riječi - i rezervirali kartu za prvi brod koji je plovio u Europu,Zenobiju.ŠestdanakasnijeiskrcalismoseuLeHavreu,istesevečerinašliuParizu,asutradankrenulipremajuguPlavimvlakom.

Tu (završio je jednakoodmjerenim ikonciznim tonomkakvim jeodržaocijeligovor) priča postaje višeMadgeina negomoja. Pa bih joj, ako smijem, prepustiopalicu.

TijekomcijeleispovijedinjezinamužaočiMadgeRolfebilesutakointenzivnonanjemudasemogaostećidojamdanepromatrasamonjega,njegovolice,negodamu zapravo promatra usne, gleda kako uobličuju te riječi i fraze koje ju moguzauvijekosuditiuočimajedinog“društva”kojemnjihdvojeuopćemogupripadati.

Sadasenapokonokrenulaodnjegapremaonimakojisugagledaliislušaligotovojednakopozornokaoiona.

Pročistilajegrlo.Pripalilajecigaretu-glumicauduši,iakoglumicakojanikadanijestalanakazališnedaske,upotrebljavalajeiupaljačicigaretuupravoonakokakobi to profesionalna glumica, možda Cora Rutherford, učinila. Za nju su to iznadsvegabiliprigodnikazališnirekvizitikojisujojomogućivalidaodugovlačitrenutakilidvadokuglaviuvježbavareplikeiprikupljasnagu.

Jošjenekolikotrenutakaljupkosjedila,atadajezapočelavlastitiprikaznjihovezajedničkeprošlosti.

SvistečulikakoHenry(reklaje)seciranašebračneprobleme.Čulistekakoihoperira,itosigurnijomrukomnegoštojeoperiraotujadnuženuuOttawi.Da,da,Henry,znamdanisibio“mrtavpijan”,znamto.Alijednakotakoznam,iakonisibiopijan,piosiimislimdaćeš,akosiiskrenpremasebi,priznatidamoždaipaknisibioustanjuizvestituoperaciju.

Što je ono Sokrat rekao? Liječnik ne može pogriješiti, jer onog trenutka kadpogriješi prestaje biti liječnik. Pa, recimo samo da si na nekoliko trenutaka u tojoperacijskojdvoraniprestaobitiliječnik.

Možda jednako tako,primjenom iste logike, janikadanisambilanevjerna, jersamonogatrenutkakadsampočelaizlazitisdrugimmuškarcimaprestalabititvojomženom.Oh,molimte,nemojtesepretvaratidasteiznenađeniilišokirani,dragimoji,svisteznalidaovoslijedi.SvistevidjeliGentryjevezabilješkeinevjerujemdanistesamishvatilitkomuje“MR”.

NoHenryjebioupravu.Akojenašbrakpropao,bilojetozbogjednostavnog,glupograzlogaštojejedinoštosamuistinuželjelauživotubiloimatidjecu,amiihnismo mogli imati. Uvjeravam vas, bol povezan s rađanjem nije ništa, ništa uusporedbi sboli zbog toga štone rađate.Smiješno je to.Sjećamsekako sambilastrašnouzrujanakadmijeispričaootojbebikojajeumrlanaoperacijskomstoluidugosamsepitalazašto-svedoknapokonnisamshvatiladametasmrtnatjeraladaponovnoosjetimdanemamdjece...

U svakom slučaju, nakon skandala i otkaza i prijetećih telefonskih poziva ibijega natrag u Europu našli smo se na jugu Francuske s tetinih pet tisuća udžepovima.Atamosmoučinilionoštobiučinilaivećinavas.Dalismosveodsebedaihpotrošimo.

PočelismosedružitisgrupomengleskihiseljenikauMonteCarlu-uobičajenaruljasRivijere.Bilisu tamoJohnFitzpatrick iPatrickFitzjohn-samosusena taimenaodazivali-EddieiHenriettaArbuthnot,“Plum”DuffnekakoinjegovdečkoDickie-kadsadrazmislim,moždajetihDickiejabiloiviše,nijeli,Henry,činimise da je Plum sve svoje dečke zvao Dickie? a život je bio stalni vrtlog luđačkihvožnjinizGrande

Corniche,partijaodkojihsedizalakosanaglaviukasinu,miomirisnihnoćipod

palmama-Plumjetozvaokupanjenamjesečini-iizletavikendomuSanRemoiVentimigliu.Oh,bilojetakozabavno,amismo,naravno,bilisilnonesretni.

TadasamupoznalaRaymondaGentryja.Da,istinaje.Vidimvamiznenađenjenalicima,pogotovovašem,višiinspektore,

alitojeistina.VećsampoznavalaRayaprijenegoštosenaBadnjakpojavioovdje.Moramustrajatinatomedashvatitedaganikadanisamupoznalaubiblijskom

smislu,kaoštosekaže,čakniuonimdanimakadjeriječ“biblijski”imalasamotoznačenje zamene. Iskreno, kao iCora, procijenila samda je tetkica. Ili eunuh.AzbognjegovihkoktelaikravatainaglaskapoputrazbijenogstaklaosjećalasamdajeprevišeEnglezdabi touistinu i bio.Pretpostavila samda je neki srednjoeuropskiŽidovkojiseželiuzdićiudruštvu,nobiojeprevještmuljatordabidopustiodaseištaprotivnjegadokaže.Ajasambilaslobodoumna.Samoneboznakolikosambilaslobodoumna.''

No, uglavnom, Gentry kojeg sam tada upoznala bio je jedan od ljepuškastihmladićakojisuseiznajmljivalikaopratnjabogatimstarimvješticamauCasinuilinakarnevalu,iusputstavljalijošneštomalopovrhuvlastitedžepove.Premdajanisambila vještica - iako, da smo Henry i ja dovoljno dugo ostali na Rivijeri, to bihzasigurnopostala-tumijeuslugupružio.Dokse

Henry noćima sam opijao u našoj hotelskoj sobi, ja sam tražila nekoga - uidealnomslučaju,nekogtkonebibioprevelikaprijetnja-damepratipoCroisetteu.Iništavišeodtoga.

Istina,napočetkumisenespretnoudvarao.Sjećamse, jednomječakprepisaopjesmuRupertaBrookea, promijenio nekoliko imena tako da semože odnositi nanas ipokloniomi jeumetnutuubuketićorhideja.No to je svebilo reda radi,višespašavanje obraza negoli išta drugo. Oboje smo znali kako stojimo jedno koddrugoga.

Onda, jedne večeri, na zabavi kod Murphyjevih, Geralda i Sare, u hoteluWelcomeuVillefrancheu,upoznaomesasvojimpoznanikomkojisezvaoMaximePavesco.Nikadanisamsaznalakojejenacionalnostibio.NijebioRumunj, iakosepoimenučinilodajeupravoto,atvrdiojedajebliskiprijateljprincezeMarie.Nijebio ni Grk, ni Španjolac, niti Korzikanac. Zapravo sam smatrala da je Albanac.Uvijekkažem,akoneznateodaklenetkopotječe,ondajesigurnoizAlbanije.

Sadaznamštosvimislite.KakoseEngleskinjapoputmenemoglasrozatitakoniskodasedružisAlbancem?Pa,davambudemiskrena,izašlabihisHindusomdajeimaočistiovratnikipristojnisako.

AMaximeje,znate,biotakozgodan,takosvilenkastimirisaojepodimuibiojezavodljiv.Takojako,jakoneengleski.Kadsmobilivanizajedno,naveomedaseponovnoosjećamprivlačnom.Kadsamvidjelakolikomudrugimuškarcizavide,baškaoštosammoglavidjetiidadrugeženezavidemeni,višesenisamosjećalakaoda,pa,kaodapostajemzapuštenifosil.

Oh,nemojtemislitidasamgajilanekeiluzijeonjemu.Biojeparazitinametniki kad je bio u jednomod svojih raspoloženja znao je biti hulja. Pa ipak, nemoguporećisvojponosštosamviđenasnjim.

Ono što sam shvatila tek kasnije, zato što mi to taj podli mali Ray Gentry,naravno,nikadanijerekao,bilojedasampravilapotpunubudaluodsebe.Maxime,moj Maxime, već je obišao sve osamljene, bogate sredovječne žene na Rivijeri,svaku ne baš veselu udovicu i ne baš živahnu razvedenicu koja je izgubila, ili sespremala izgubiti onomalo ponosa što je nekad imala. Jedna ga je preporučivaladrugoj poput manikera ili gatare. Ako sam ja bila rabljena roba, Maxime je biozadnjesmeće.

Ja sam, naravno, uvijek plaćala račune. U restoranima bih ubacila nekolikostotinafranakauMaximeovdžep,takodamožeplatitiračun,daseneosramoti-ajednakotakoidaneštozaradi,jerminikadanijevraćaoostatak.Notada,postupno,višenijemariohoćeliseosramotiti.Kadjegubionaruletu,auvijekjegubio,drskobiispružiorukupremamenikakobiodmahobnoviozalihe.Ponekadbičakuvukaoprsteumojutorbicuiizvukaodebelisvežanjnovčanicazasebe.Isvetonaočigledprisutnih.

Takosamdalekootišladanimenivišenijebilostalo.BilomijesvejednokadbismonasdvojeušliunekipomodnidućanmuškeodjećenaPromenadedesAnglaisi kad bi me on počeo, ne brinući se hoće li ga prodavač koji nas uslužuje čuti,nagovarati da mu kupim Lan vinovo odijelo za safari. Nisammarila što je samoproračunatilovacnabogatstvo.Znalasamštojeitominištanijeznačilo.Ilisamsepretvaraladaminištaneznači...

Tadasetodogodilo,najokrutnijaironijaodsvih.Otkrilasamdačekamnjegovodijete. Ja, koja samse tolikodugonadalada ću imati ne samo jednonegomnogodjecesHenryjem,bilasamtrudnasalbanskimžigolom!

Pa,kao što svi sigurno razumijete, bezobzirana tokoliko su snažnibilimojimajčinskiinstinkti,nijebilonigovoraotomedarodimizadržimtakvodijete.Itadaje,vrlookretnoivrloprikladno,RayGentryponovnouskočioumojživot.

PretpostavljamdamujeMaximeispričaoonevoljiukojojsamsenašla.Ili-ilijeodpočetkasvetobilanamještaljkanjihdvojice.Štogodbilo,RayjebašslučajnopoznavaoKineskinjuuToulonukojajeobavljalagotovobezbolneoperacije-sjećamse užitka, zlobnog užitka s kojim je izgovorio riječgotovo - za nekoliko franaka.Koliko je to nekoliko, upitala sam. Dvadeset, odgovorio je. Dvadeset franaka?ponovila sam. Osjetila sam olakšanje, no nisam vjerovala. Ne, odgovorio mi je,dvadesettisuća.

Tako je, dvadeset tisuća franaka. Bila je to čista i jednostavna ucjena, iakoRaymond,naravno,nikadanijeupotrijebioturiječ,kaoninijedaneufemizamzanju.Nije čak ni nagovijestio da će, ako odbijem platiti, početi širiti gadosti svuda poAžurnojobali-okomnetrepnuvši.Nijemoraoništanagovijestiti.Obojesmotočno

znalištonamjerava.ItakosamjabilanaredudaHenryjuprenesemloševijesti.Zbiljasmobilijadan

par,onija.Amoždamoždasmoobojemoraliispitisvojučašuotrovadodnakakobismoseponovnomoglisuočitijednosdrugim.

Bez ijedne riječi prijekora, moram to reći, Henry mi je dao što sam trebala.Otišla sam u Toulon i utrobumi je izbola blebetava kineska vještica, izbola takogruboda,vidimvamnalicimadastevećkorakispredmenetakogruboda,čakidasam još željela djecu, više ih nisammogla imati. Iako, zapravo, jedino što želim(sadaseokrenulaipogledalaravnomužuuoči),sveštoželim,prviputuživotu,jestonoštovećimam.

Pa (nastavila je nakon duge zamišljene stanke), Henryju je od tetkinognasljedstva ostalo upravo dovoljno da kupi Butterworthovu praksu i tako smo se,prijesedamgodina,nastaniliovdjeisvremenomsteklimalikrugprijatelja-RogeriMary, vikar i njegova žena, gospodin Withers, naš mjesni knjižničar, gospođicaRead,poštaricainekolikodrugih.

Našježivotdosadan,pretpostavljam,alinamatonesmeta-pa,baremnejako.Iskreno rečeno, proživjeli smo toliko zabave i uzbuđenja da nam više ne treba.Nakonodređenedobi frazakoju ljudi tako ležernonabacuju,“gubljenjevremena”,počinjedobivatipravismisao,zarne,pravutežinu.Shvatitedastegubilineštočegaćete imati svemanje. Trošili ste vlastiti kapital. Zaboravite da život nije u vašemvlasništvu,negouzakupu.

Sjedilajetrenutakništanegovoreći,čaknijenizapalilajednuodsvojihcigaretaPlayer’sprijenegoštojenastavila.

Tada, odjednom, naBadnjak, kada seRayGentry pojavio u kući ffolkesovih,naša jeprošlost izvučena izormara,gdje je trebala,nadali smose, zauvijekostati.Pročitalistebilješke,glavniinspektore.Prepuštamvamdazamislitekakojemisliomučitinasoboje.Tonebitrebalobitiprevišeteško.

Trubshawe, koji nije gotovo ništa rekao tijekom njihova zajedničkog iskaza,sadaimjepotihozahvalio.ZatimjeupitaoHenryjaRolfea:

“DoktoreRolfe,jesteliubiliRaymondaGentryja?”“Ne, nisam”, odgovorio je liječnik. “Zar ne shvaćate, Trubshawe, nisam imao

razlogazato.”“Nisteimalirazloga,kažete?”upitaojevišiinspektor.“Aljubomora?”“Ljubomora?Kažemvam,nijebilorazlogadabudemljubomorannaGentryja.

Naposljetku,njegovaulogauvezibilajesamoposrednička.KadmijeMadgerekla

da joj je nužna operacija, nikada nije spomenula njegovo ime, a ja sampretpostavljao,svedoprijepetminuta,dajujeucjenjivaosamPavesco.Njegasammožda želio ubiti, ali je gotovo odmah nestao s vidika, vjerojatno nakon što jepodijelio plijen s Gentryjem. Posljednje što smo o njemu čuli jest da je viđen uAnacaprijuudruštvusnapadnoodjevenomjužnoameričkomŽidovkom.

Dakle,kaoštokažem,nisamuopćeznaodaRaymondGentrypostojisvedoksenijedovezaoovamosaSelinomiDonom.”

“Pa,hvalavamjošjednomnaiskazu.”VišiinspektorsadaseokrenuopremaMadgeRolfe.“GospođoRolfe,znamdasamvamvećjednomdao,zajednosostalimdamama,

prilikudaodgovoritenaovopitanje,nopostavitćugajošjednomakosmijem.JestelisevisvađalisGentryjemnatavanu?”

“Ne,nisam.Nisammuimalaštoreći,nijavnoniprivatno.”“Jesteligaubili?”“Ponovnone.Adavamkažemzaštobistemitrebapovjerovati?”“Da,molimvas,zašto?”“Zato što, da sam ja ubila Gentryja, ne bih pucala u njega. Ne bih ga izbola

nožem. Ne bih ga otrovala. Ja bih - da mi je Bog dao snage - ja bih to učinilavlastitimgolimrukama.Nebihželjelaništa-nipištolj,ninož,nikapcijanida,čaknitikomadužeta-nebihželjeladaseništa,čujeteli,ispriječiizmeđumeneibolakojibihnanijelatomštakoru!”

Tekkadjeprestalagovoriti,svisushvatilidajeSelinaffolkesstajalanapraguknjižnicetijekomcijelenjezinetirade.

OSMOPOGLAVLJE

Natrenutakjeatmosferabilaprevišenabijenadabiitkoreagirao.TadajeMaryffolkesbrzoustalasastolcaipojurilapremavratima,azanjomsu

krenuliDonipukovnik.“Oh, dragamoja Selino! ” povikala je i povukla kćer u naručje, postavljajući

odjednom tolikouzbuđenih, samilosnihpitanjada jebilo teškoodreditigdje jednozavršava,adrugopočinje.“Jesilidobro?”i“Mislišdasitrebalatakobrzoustati?”i“Doživjelasistrašan,strašanšok,znaš-hoćešdatigospođaVarleypripremihladnioblogilišalicufinogčajaodkamilice?”

Nasve je toSelinadala iznenađujućesuvisleodgovore,od“Da,mama,posvesam dobro” ili “Da, da, sadmi je dobro” do “Ne, hvala,mama, zbilja ne trebamhladnioblog.Nišalicučajaodkamilice.”

Donjejednakotakoskakaookonje,gučučijoj“Jadnice!O,jadnamala!”opetiopet.No iakomu je ruka gorjela od želje da uspostavi utješni kontakt s njezinimramenom ili joj nježno makne pramen kose s jednog od blijedih obraza, opet semoglo uočiti da ta ruka i dalje lebdi nekoliko centimetara od nje i ne usuđuje sespustiti.

U međuvremenu je pukovnik suosjećajno cokćući pomogao da je uvedu uknjižnicu pred nepovjerljivim pogledima njegovih gostiju. Prepustivši joj vlastitistolac,zapitaoje:

“Mogulitiištadonijeti?”“Ne,hvala,tata,imamsveštomitreba.”Polaganojeprešlapogledomprekosobe.“Ali...štosedogađa?”“Ah,da...”odgovoriojojjepukovnik.“Istinaje,neštoseuistinuovdjedogađa.

Želimdamepažljivoslušaš,ljubavi.Međunamajepolicajac-sjećašlise,Chittyjetopredložio-etotuje,višiinspektorTrubshaweizScotlandYarda.”

“GospođiceSelino”,rekaojeTrubshawe,očinskikimnuvši.Naizgled ne baš iznenađena zbog njegove prisutnosti, Selina mu se slabašno

nasmiješila.“Viši inspektor”, objasnio je njezinotac, “živi dosta blizunas - blizupružnog

prijelaza - i vrlo je ljubaznopristaodoći ovamo -Rolfe i tvoj prijateljDon, znaš,otišlisuponjega-ipristaojedoćiividjetištosemožeučinitiupogleduovestrašnesituacije.”

“Razumijem”,reklajeSelinasmireno.“Riječ je o tome da nas sve ispituje što znamo o - ubojstvu. To je posve

neslužbeno,razumiješ,samodokolujaneprođeipolicija-mislim,službenapolicija-dođeovamo.Aliminaizmjeničnoodgovaramonanjegovapitanjai”,zaključioje,“pa,akojošnisispremnazato,siguransamdabion

“Ne,ne”,Selinagajenježnoprekinula.“Zbiljasamposvedobro.”Plavisu joj seuvojcikotrljaliprekočelabezborapoputvalakojićesepreliti

prekonetaknuteobale,asadasezaistainasmiješila,slatkoisrupicamanaobrazima,iodtogosmijehapromatračjemogaozaboravitikakosuzačudnolišeneosjećajabilenjezine bistre plave oči, oči koje više nisu nagrđivale obilne suze, koje su većnesumnjivoprolile.Uzelenompuloveruodkašmiraiuhaljiniodumjetnesvile,kojubisemoglonazvati“ladanjskipraktičnom”dajojnijetakosjajnopristajala,bilajelijepakaoposlovičnaslika.

“Vidite”,objasnilaje,“nisamsesamoodmarala,razmišljalasam.Razmišljalaosvemuštosamvidjelaičulaovdjeprotekladvadana.NesamooRaymondovoj

Raymondovojsmrtinego iosvemušto jevodilodonje.Već takodugonisamimalavremenarazmišljatizasebe,razmišljatiosebi,osvojimprijateljimaiobitelji,pačak”-obuhvatilajesvegosteffolkesovihbistrimpogledom-“čakioprijateljimasvojeobitelji.Isadastvarividimmnogodrugačije.

Dakle,gospodineTrubshawe,akomeželite ispitati, spremnasam. Iobećavamdasenećuslomitiiliučinitiištatakoglupo.Gotovasamsplakanjem.”

“Oh, Selina, sjajna si!” povikao je Don, a obožavanje mu je sjalo u očima.“Jednostavno ne znaš koliko si mi koliko si svima nama nedostajala u knjižnici!Zbiljanedostajala!”

Taj je izljev, iz nekog neobjašnjivog razloga, izazvao pravu erupciju EvadneMount,itotolikoglasnudajecijelodruštvoposkočilo.

“BlagiBože!”zaurlalaje.“Bilasamslijepapoputšišmiša!Naravno!Tojeto!”Svisuse,uključujućiSelinu,okrenulipremanjoj,zbogčegajespisateljicajako

pocrvenjela.“Oprostite, oprostite, oprostite! Ono što sammislila jest”, počela jemrmljati,

očitoseborećidapronađeuvjerljiviizgovorzasvojuneuobičajenuupadicu,“onoštosammislilajest,naravno,svimasinamnedostajala!Zbiljajesi!”

Još je nekoliko trenutaka prošlo u tišini jer je to bilo neočekivano čudnoponašanje čak i za nekoga toliko ekscentričnog poput spisateljice. Tada seTrubshaweokrenuopremaSelini.

“Pa, gospođice”, rekao je, “nemogu poreći da bimi bilo od velike koristi dapristanete odgovoriti namoja pitanja. Ali vaš je otac uistinu u pravu. Ako se jošslaboosjećate,štojerazumljivouovimokolnostima,svesetomožeodgoditidoknestignemjesnapolicija.”

“Ne,ne”,ustrajalajeSelina,“mislimdaželimgovoritiotome.Nonebihimalaništaprotivcigarete.”MadgeRolfenagnulaseipružilajojkutijucigaretaPlayer’s,dok je Don, koji je bio nepušač, zgrabio s pukovnikova stola gomoljasti srebrni

upaljačuoblikuAladinovesvjetiljkeisiščekivanjemgaprinioSelininimusnama.OnajeuzelajednuodMadgeinihcigareta,zahvalnoprihvatiladajojDonpripali

iokrenulasepremavišeminspektoru.“Štotočnoželiteznati?”“Da vidimo”, počeo je plaho, “došli ste kasno na Badnju večer u društvu

gospodinaDuckworthaižrtve,RaymondaGentryja?”“Takoje.IsprvasamtrebaladoćisamosDonom,vlakom.OndamijeRay,koji

ima auto” -mirno se ispravila - “koji je imao auto, hispano-suizu, slučajno rekaokakomislidabibilozabavnoiskusitistaromodniobiteljskiBožićnaseluipredložiodanasobojedoveze.”

“Nijebiopozvan?”“Ne-ali,vidite,takavjebioRay.Kadbimuidejapalanapamet,nijedopuštao

dagazaustavionoštobionnazvaomalograđanskimobzirom.Znate,štoseradi,aštoseneradi.”

“Iusprkosčinjenicidagavaširoditeljinisupozvaliinisuočekivali,nistevidjelirazlogaodbitiga?”

Prviputotkakojeušlauknjižnicu,Selinajeizgledalakaodajojjeneugodno.“TojenaprostobioRayevstil.Voliojenaređivati,ičinilosedauvijekbudepo

njegovom.Natjeraobivasdaseosjećatestrašnouskogrudnoakobisteseusprotivilibilokojemodnjegovihludihplanova.”

“Nijevasnimalobrinuloštoćedoćiovamonenajavljen?”“Ne, ne mogu iskreno reći da nije. Ja jesam pomalo uskogrudna, znate - još

uvijek sam - i zapravo sampredložila daprvonazovemomamu i tatu.AliRay jerekaodaćeupozorenjesamopokvaritiiznenađenjeidaćebitimnogozabavnijeakosejednostavnopojavi.”

“AštojeDonmisliootome?”SelinajekradomicepogledalamladogAmerikanca.“Oh,pakaoštomožetezamisliti,biojepomaloljut.Onjebiopropisnopozvani

-pa,znate,dvojejedruštvo,trojejegužvaitakoto.”“Alinitovamnijesmetalo?”upitaojujeTrubshawe.Selina se naglo povukla i kad je bila spremna odgovoriti usnice su joj bile

stegnuteutankucrtu.“Da,smetalomije.Reklasamvam,višiinspektore,nesmetamidameispitujete,

alimismetadamistavljate riječiuusta.Većsampriznaladami jesmetalošto jeRaydošaoovamonepozvan ibilasamzabrinutazbogDonovihosjećaja.Onmi jejako, jako drag” - nikome nije moglo promaknuti da je to ponovljeno “jako”uzrokovalodaDongrimiznalicapočnezuritiunjujošushićenijenegoinače-“ali,kao što sam rekla,Ray je bio vrlo jak karakter i ako je nešto želio obično je to idobio.Svikojigapoznaju-kojisugapoznavali-rećićevamistoto.”

“Gospođice ffolkes”, upitao je tada Trubshawe, “koliko ste dugo vi poznavaliRaymondaGentryja?”Selinajerazmišljalatrenutakilidva.

“Oh,samonekolikotjedana.UpoznalasamgauklubuKafka.”Obrvevišeginspektoramalosusepodignule.“Oprostite-upoznalistegagdje?”“UklubuKafka.Neznatezatajklub?TojeuUliciKing’sRoaduChelseaju.To

jeglavnookupljalištemladihmodernihpisacaiumjetnika.”“Nastavite.”“Pa,RayaimeneupoznalisuuKafkiipočelismopričatioUmjetnostiiŽivotui

Filozofiji i Seksualnom Nagonu i on je znao sve i svakoga i pisao je pjesme uslobodnomstihuirazumiojesimbolizamHauptmannaiMaeterlinckairekaomijedaje jedanodsedmeroljudiuEngleskojkoji jepročitaoKomunističkimanifestnaruskom, na kojem je i napisan. A znate, ja sam samo sramežljivi mali miš izDartmoorainikadaranijenisamsrelanekogpoputnjega,ičuditeliseondaštomeoboriosnogu?”

“Ne-e-e”,odgovorio jeTrubshawe,“pretpostavljamdasenečudim.Aliznate,gospođice,nemogusepravitidasumi,kaogospodinuGentryju,poznatinekipoputove dvojice stranaca koje ste upravo spomenuli ali čak i ja, dosadni InspektorKlipsič”, to je rekaosaspletkarskimprizvukomuglasu,“čak i jaznamda jeKarlMarxbioNijemac,aneRus,pajestoganapisao

Komunistički manifest na njemačkom, a ne na ruskom. To je samo usput,naravno.”

Selinaffolkeszatreptalajekaouplašenifaun.“Akadsmovećkodtoga,draga”,promrmljalajeCoratiho,“nisilipomislilada

sumustihovislobodnijerihnitkoneće?”Sadasečiniloda jeSelina tolikoblizusuzadaseglumicaodmahsažalilanad

njom.“Oprosti što sam takvaoštrokondža, slatkice”, rekla je. “Jednostavno si nisam

moglapomoći.”“Gledajte,gospođice”, rekaojeTrubshawe,“mislimdagospođicaRutherford i

ja nespretno pokušavamo pokazati da Raymond Gentry zbilja nije bio vrijedannekoga poput vas. Nije bio baš dobra osoba, zar ne?” “Ne”, povikala je Selina,odjednomplamtećihočiju,“ne,moždainije!Alibioježiv,zarneshvaćate,biojepametanibiojezabavaniproširiojemojevidike!Oh,razumijemjakakotovamasmiješno i djetinjasto zvuči, ali u usporedbi s Rayevim svijetom, sve u momvlastitomživotučinilosebezvezno idosadno!Prijenegoštosamgasrela,sveštosamznalabila jeovakuća i ovo selo i prirodaokonjega.Epa, željela samneštoboljeodživota!Reklasamsebidasammlada,bijelaipunoljetnaiželjelasamsvenaovom ludom svijetu - krzna i dobra vina i divlje, neobuzdane zabave! I nisam toželjela jednog dana - željela sam to odmah! Je li to s moje strane bilo takopogrešno?”

Glasjojjepaozaoktavu.“Ne, nemojte odgovoriti”, rekla je pokajnički.“Bilo je pogrešno, znam. Sada

znam.”“Kako”, upitao je Trubshawe nježno, “to znate?” Selina je ugasila cigaretu, a

povuklajesamonekolikogrčevitihdimova.“GospodineTrubshawe,akoste ispitivalimojuobitelj iprijatelje,ondasteveć

sigurno čuli kako je nepodnošljivo nepristojan i drzak bio Ray prema svima odtrenutka kad smo stigli. Gledala sam ga sve užasnutije - gledala kako ne možeodoljetidaihpodbadaigledakakosevrpolje.Kaodamujetobiloukrvi.OnočegasamsesjećalakaoveselogizabavnogiprodornogizklubaKafkasadamisečiniloglupavoarogantnoiokrutno.

Tomujebilajednaodomiljenihriječi,znate,‘prodorno’.Prijesammisliladajeneprocjenjivo kako je primjenjuje na sve.No ovdje samprvi put shvatila da je tošupljariječ,riječkakvubisamosveznalicepoputRayauopćeipoželjeleupotrijebiti,riječčijajejedinasvrhaomalovažitidrugeljude.Svakiputkadsamgačula-ovdje,u ovoj kući, svom domu, pred svojim roditeljima i njihovim prijateljima, svojimprijateljima, svojimpravim prijateljima - svaki put kad sam ga čula kako opisujenekogailineštokaoprodorno,poželjelasamvrištati!

Vidjelasamtkojeonzapravoinisammogladočekatidablagdaniprođuidaseodvezenatragugrad,ovogaputa sam, idaganemoramvidjeti -ni čuti -nikadaviše!”

Okrenulasepremaroditeljima,kojisujeoduševljenoslušali.“Istinaje-mama-tata.Takomijestrašno,strašnožaozbogovogaštosamvam

priuštila,alikunemsedasamčakiprije-prijeonogaštomusedogodilo,odlučilasamprekinutisnjim.Prijenegoštotoodedalje,prijenegoštoodepredaleko...”

“Oh,Selina,dragamoja”,uzviknula jeMaryffolkesčvrsto jezagrlivši,“znalasamdaćešsvremenomuvidjetikakojeonužasnaosoba!”

“Ijesam.AliDonmijezapravopokazaokolikoRayvrijedi.”“Don?”ponoviojevišiinspektor.“Štojeonimaostim?”“Pa,kaoštosamvamrekla,Donjebionesretanodsamogapočetka,odvožnje

ovamo, kad je Raymond preuzeo planiranje svega, i mogla sam vidjeti da šutkepodnosiRayevuprisutnostiumireodželjedamudaonoštogaide.AondakadjeRay,kojiseogavnonapioto je još jednanjegovastranakojusamnekadasmatralašarmantnom,akotomožetepovjerovati-kadjeRaypočeopodbadatiimene,uvezisasviranjemklavira,Donjeskočioizaprijetiomu

IntuitivnopogađajućikakoćeTrubshawereagiratinaposljednjuriječ,Selinajenaglozašutjela.

“Ne - ne mislim promucala je naposljetku. “Riječ je samo o tome daje, uusporedbisRayem,Donbioznate-biojetako-takomuževan-tako...”

Višiinspektornepopustljivosevrationaonoštomujeišloukorist.

“ŠtojeDonzaprijetioRaymonduGentryju?”gotovojezalajao.“Molim?”“ŠtomujeDonzaprijetio?”“Zaprijetiosammudaćugaubiti.”TrubshaweseokrenuopremamladomAmerikancu,kojijeupravoprogovorio.“Štosterekli?”“Čulisteštosamrekao.Zaprijetiosamdaćugaubiti.”“Oh, Done”, prošaptala je Selina. “Nisam trebala progovoriti. Zbilja nisam

mislila-”“Manebrini.Ionakobitosamsaznao.”“Dakleprijetilistedaćetegaubiti?”ponoviojeTrubshawe.“Tojezanimljivo.

Zanimljivozbograzlogakojibinamsvimatrebaobitiočit,nojednakotakoizatoštojegospođicaMounttopropustilaspomenutiusvojemprikazusinoćnjihdogađaja.”

“Da”,rekaojeDonpogledavšispisateljicu,“ijasamtoprimijetio.”“Nebesa!”protestiralajeEvadneMount.“Trebalobibitisavršenojasnozaštoto

nisam spomenula. Ljudi uvijek prijete nekome da će ga ubiti — pa ja sam čulačetrnaestogodišnjakekojiprijetedaćeubitisvojeroditelje-akladimsedaugotovosvakomslučaju,udevedesetdevetcijelihdevetpostoslučajeva,toneznačibašništa.Nopolicijabi,naravno,skočilana takvuprijetnju,anezaboravite,Trubshawe, jošvasnisamvidjelanadjelu.Moždastevibaštakavpolicajackojijeuvijekspremanzaletjetiseistvoritiprenagliinajočiglednijizaključak.”

“Da”,morao se složitiTrubshawe, “mogaobih”,dodao je, “pogotovozato štoovakonkretnaprijetnja spadaupreostalih nula cijelih jedanpostoukojimaosobakoja je primila prijetnju uistinu bude ubijena.” “Priznajem to”, nevoljko se složilaspisateljica.“AlisvatkomoževidjetidaDonnijeubioGentryja.”“Moždaujednomodvašihkrimića,alimismoustvarnomsvijetu.”

PonovnoseokrenuopremaDonu.“TrebamlishvatitidasteuistinumisliliubitiGentryja?”“Tosamželioučiniti”,odgovoriojeDonoprezno.“Alinisam.”“Pazaštostemuondazaprijetili?”“Slušajte, gospodine Trubshawe, vi niste upoznali gada. Bio je pravi... pa, u

društvuukojemsudamenemogurećištojebio...aličulisteštodrugipriznajudasumislilionjemu.

Kodmenejesvepočeloranije-kadmeSelinanazvalairekladaćenamseonpridružiti za Božić. Sve je dotad bilo dobro između Seline i mene, i počeo sammisliti - nadati se... A onda sam se našao stiješnjen na stražnjem sjedalu njegovehispano-suizegledajućikakogaSelinagledakaojunaka.Biosampriličnoogorčen,moguvamreći.

Akadsmonapokonstigliovamo,nas troje,aGentry je istog trenakrenuosveizluđivati,bilomijeteškosuzdržavatise.”

“Nojeste,baremnapočetku?Suzdržavalise,mislim.”“Misliosamdatonijemojparcipela.”Trubshawesezbunjenonamrštio.“Štonije?”“Mojastvar.TekkadjepostaobezobrazanpremaSelini,razbjesniosamse.”“Ištostetočnopoduzeliuvezistim?”“Zgrabiosamgazavratinarediomudaprestane.”“Hm. Uznemirujuće, u svakom slučaju, ali ne baš i prijetnja smrću koju ste

priznali,zarne?”“Ne...alitonijebilosve.”“Oh,da?”“Da.Počeojedavatiprimjedbeomojimroditeljimajasamsiroče,znate,nikada

nisamupoznaopravumamuipravogtatu,aGentryjepočeogovoriti-pa,niutisućugodinanećetemenatjeratidaponovimštojerekao,aliupozoriosamga,akoikadaponovitegnusnelaži-iliakoikadatakneivlasSelininekose-daćugaubiti.”

“Imislilisteto?”“Naravnodajesam!Iučiniobihto.Alištomogureći?Uistojsamkašikaoisvi

drugiuovojsobi.Nekisrećkovićmepretekao.Neznamtko,aidaznam,nebihvamrekaojerizbrisavšiušljivcapoputRaymonda

Gentryja,učiniomije-meniicijelomsvijetu-uslugu!”KakojeSelinasadagledalaDonakaojunaka,jednakokaoštojeontoopisao,

višiinspektorprebaciosenadrugestvari.“GospođiceSelino,doksteseodmaraligoreusobi,slušaosamkakogostivaših

roditelja pričaju kako ih je Raymond Gentry mučio nabacujući svakakve zlobnealuzijenastanovitetužnedogađajeiznjihoveprošlosti.Aliiakojebioprofesionalnitračer,kolikoshvaćam,njegoviuobičajeniizvorinisugamogliinformiratio,recimo,lokalnijimtajnama,isvismosepitalitkomuihjemogaoispričati.”

“Da...?”reklaje,aglasjojjelaganozadrhtao.“Pa?”upitaojeinspektor.“Pašto,inspektore?”“Mislim da znate što, gospođice. To ste bili vi, zar ne? Od vas je dobio te

informacije?”Nastupila je dugačka stanka tijekom koje je Selina bespomoćno gledala lica

gostijusvojihroditelja.“Hajde,gospođice.Boljejedamikažeteistinu.Svisudrugitoučinili.”“Pa,vidite”,reklajetakotihodasusemoralinapregnutikakobiječuli,“kada

smo dogovorili da će nas Ray dovesti, pitao me s kakvim će se ljudima družiti.Razumijete,onjemrziosvekoji,ponjegovommišljenju,nisu‘zabavni’,takobisebrzopočeodosađivati,pamunisammoglarećidaćetubitimjesnivikarinjegovažena, mjesni liječnik i njegova žena. To mu jednostavno ne bi zvučalo dovoljno

zabavno. I tako sam — pa, pokušala sam sve učiniti zanimljivijim - njemuzanimljivijim, i valjda samnabacilaneke lokalne tračeve.Nisammislilaništa lošetime, a da sam znala što s tim namjerava učiniti, kunem se da nikada ne bihprozborilaniriječ.

Oh,hoćetelimiikadamoćioprostiti?”neutješnoseobratilasvimaprisutnima.“Da, shvaćam da biste se sada mogli osjećati prilično jadno zbog svoje

indiskretnosti”,rekaojevišiinspektorprijenegoštojeitkoimaoprigoduodgovoritijoj. “Ali ideja da vam je, nakon što ste ga poznavali samo nekoliko tjedana, tajmuškaracpostaotolikovažandastemubilispremniodatinajintimnijetajnesvojihprijatelja?Moramrećidametoiznenađuje.”

“Alitonisubiletajne!Bilojetopogrešnoodmene,znam,alivećinuonogaštosam reklaRayu - o operaciji doktoraRolfea uKanadi, o vikaru i ratu - sve je toopćepoznato u Postbridgeu. Ako uistinu želite saznati sve o svima odavde, samotrebateprovestidanspoštaricomiliknjižničarem.

ŠtoseEvietiče,samojetrebapogledati,padasepogodištoskriva.”“Pa,hvalatinatome,draga”,ubacilasespisateljicakiselo.“Mislimdagovorim

uimesvihnaskadizražavamzahvalnostštositakoosvježavajućeiskrena!”“Oh,svese više zapetljavam! ” rekla je Selina, koja je uistinu počinjala zvučati jednakousplahirenokaošto je tonjezinamajkaobičavalaukrizama.“Svevas jakovolim,zbilja.AlionoštoželimdavišiinspektorshvatijestdanisamreklaRayuništaštonebimogaosamsaznatinakonsatailidvaprovedenihuselu.”

“Gospođice Selino”, upitao je tada Trubshawe, “jeste li imali sastanak sRaymondomGentryjemsinoć—iliboljerečeno,ranojutros-natavanu?”

Selinijezastaodah.Tojeočitobilopitanjekojenijeočekivala.“Ali...kakosteznali?”“Čulisuvas”,odgovoriojeTrubshawebezuvijanja.“Činisedastesežestoko

prepirali.Okopola šest.”Trebalo joj jenekoliko trenutakaprijenego što jebilaustanjuodgovoriti.

“Da, istina je. Našla sam se s njim na tavanu.” “Zaštomi ne ispričate što sedogodilo?”

“Noćas jednostavno nisam mogla spavati. Nisam mogla prestati razmišljati otome kakva je svinjaRay bio, jednostavno to nisammogla izbiti iz glave. Željelasamsveokončati izmeđunjega isebe,alinisamželjelaostavitinevoljuraskidadosljedećegjutra-današnjegjutra-kadćesvibitibudni.

I tako sam,okopet sati, odjenulakućniogrtač i navrhovimaprstijuotišladonjegove sobe. Kucala sam i kucala na njegova vrata - nisam se usudila kucatipreglasno kako ne bih probudila ostale - i napokon je otvorio.Bio je loše volje -mamuran,pretpostavljam- ipočeo jeprotestiratizaštogabudimu takonemogućevrijeme, kako se izrazio. Rekla sam mu da moramo razgovarati i predložila daodemonatavan,kojisenikadanekoristiigdjenasnećečutidrugi.Nakonmnogo

mrmljanjaigunđanjaiprtljanjapristaoje.”“Itadasteobojeotišligorenatavan?”upitaojeTrubshawe.“Da.”“Kojinijebiozaključan?”“O,ne.Nikadasenezaključava.”“Shvaćam.Nastavite.”“Natavanusammudaladoznanjaštomislimonjemuikakojepokazaosvoje

pravolicekadjebiotakogrozanpremamojimprijateljima.Tadasaminzistiraladaseodvezenatragugradsljedećejutro.Mislim,danas.”

“Kakojereagirao?”“Smijaomise.”“Smijaovamse?”“Da-tojebiostrašan,đavolskismijeh.Zapravo,sadtoshvaćam,biojetoisti

zločestismijehkaoiuvijek-znate,zločestiuduhovitomsmisluteriječi,baremsamse tako nekad zavaravala. Ali sad kad je bio usmjeren protiv mene prvi sam putshvatilakakosusenjegovežrtvemoraleosjećati.

Dakle samo je nastavio ismijavati mene i mamu i tatu i njihove prijatelje injihove vrijednosti i tradicije i cijelo se vrijeme rugao kako je patetično grozan idosadanživotnaengleskomselu.Rekao jeda tu imasamo toplogpiva i ljubiteljapasaiusidjelicakojebiciklomiduucrkvukrozjutarnjumaglu...”

“Aštosteviodgovorilinasveto?”upitaojeTrubshawe.“Vikalasamnanjegaibivalojesveglasnijeiglasnije,svedoknisampomislila

da će mi glava eksplodirati ako još samo trenutak ostanem u toj prostoriji. ZvukRayevog glasa nije bio jedino što više nisam mogla podnijeti, nego i zvuk svogvlastitog.Istogasamseokrenulaiotrčalanatragusvojusobu.”

“Ionda?”“Desetminutakasnije čula samkakoRaymondprolazihodnikom.Zviždao je,

uistinujezviždao,kaoda...ZviždaojeSeikaodArabije,sjećamse.”“Oh,tasvinja!”rekaojeDonkrozstisnutezube.“I tamosamostala,u svojoj sobi,plačućidoknisamzaspala, svedokmenije

probudilo...”Zastalajeinijemoglanastaviti.“Otkriće tijela... znam”, promrmljao je Trubshawe. “Recite mi, kako ste se

osjećalizbogtoga?”“Oh,strašno,strašno!Uistinusamseosjećalakrivom!Gotovokaodasamjana

nekinačinuzrokovalanjegovusmrt.Rayjeipakbiobliskiprijatelj,ikolikogodsegroznoponašao,sigurnotonijezaslužio...Oh,višeneznamštogovorim...Takosam-takostrašnozbunjena...”

“Možda ste zbunjeni, gospođice”, izjavio je viši inspektor nakon što ju jenekolikotrenutakapustiodasesabere,“aliiznadsvegastehrabri,jakohrabri.Ivolio

bihvamzahvalitizbogtoga.Nekažem”,dodaojemašućiglavom,“danasjeonoštoste imali reći dovelo bliže rješenju, ali čini se da je takva priroda zvijeri. Ovogslučaja,mislim”,objasnio jekakonitkonebibiozbunjennjegovommetaforom.“Hvalavamjošjednom.Zavasjekušnjagotova.”

A tada, kada je Mary ffolkes ponovno počela skakati oko svoje kćeri, višiinspektor, koji očito nije vjerovao u gubljenje vremena, odmah se okrenuo premanjezinumužu.

“Pukovniče?”“Da,Trubshawe?”“SadkadnamjegospođicaSelinareklasveštoznamislimdastevinareduda

prošetatepožeravici.”“Janareduda...O,da,naravno,naravno”,brzojeodvratioRogerffolkes.No nekoliko trenutaka nelagodno je vrtio celofanski omot svoje cigare prije

negoštojenapokonrekao:“Imasamojednastvar,Trubshawe.Činisedaovočinimovećsatima.Pitamseslažuliseostalisamnomdabismotrebaliuzetikratkustanku.Vrlo je iscrpljujućezasvenas,znate,danasseovakoispituje, isiguransamdabimojigostivoljelinakratkoprilećiusvojimsobama.Štosemene tiče,danasnisamprošetaoizbiljatrebamprotegnutinoge.”

“Poovakvomvremenu,pukovniče?”“Posvakomvremenu,gospodine,posvakomvremenu.Nijelitako,Mary?”“O,da,takoje,inspektore.Rogernikadanepropuštasvojušetnju.”“Pa-a”,nesigurnojerekaoTrubshawe,“moždastankainijetakološaideja.No

kratka,pazite.”Kad je čuo da se viši inspektor složio — što je za njega, naravno, značilo

odgodusmaknuća,makakokratkaonabila—pukovnikjeponovnopostaoživahankaoobično.

“O,apsolutno!”veselojeuzvratio.“Apsolutno!Sveštoželimjestnapunitiplućadobrimsvježimvjetrovitimzrakom.Pola sata,neduže, tamo inatrag,obećavam.”“Zapravo,pukovniče”,dodaojeTrubshawe,“akozbiljanamjeravateprošetati,pitamsebistelipoveliToberasasobom.Jadnistaripasistotrebasvojušetnju.”

“Svakako,svakako”,rekaojepukovnik.“Nohoćelimeonslijediti?”“O,da.Slijediobisvakogazašetnju,Toberbislijediosvakoga.Čakizločinca,

ha-ha!Tober,hoćeš,zarne?Šetnjica!Šetnjica!”Čimjeviši inspektor izgovoriočarobnuriječ, labrador,koji je ležaosklupčan

pokrajnogusvogagospodara,podigaosenanogetakoiznenađujućeenergičnodajeizgledalokaodamujerepkojimježestokomahaoposlužiokaokakvahidrauličnapoluga.

“Tojedobardečko”,rekaojepukovnikškakljajućimuvlažnunjuškuiodvodećigaizknjižnice.“Idemoušetnjicu,jelda,tiija?Ha?Ha,Tobermory?”

Nokadjestigaodovrata,okrenuose.

“Farrare?”“Da,pukovniče?”“Doksamvani,mogaobinakratkoskoknutidokuhinje.Provjerijelislužinčad

dobro.”“Da,naravnogospodine.”“I,Farrare?”“Molim?”“NekaIrisposlužičajusalonu.Mislimdasviumiruzašalicomčajanabrzinu

prijenegoštosepovukuusvojesobe.”“Učinitćuto.”

DEVETOPOGLAVLJE

“Ovojehrskavkomadslanine,gospođoVarley.”“Pa, hvalavam, gospodineChitty.Vaše uvažavanje silno se uvažava.Mogu li

vasnagovoritinajošmalohladnepuretine?”“Mogaobih,gospođoVarley.”“Addie!”povikalajegospođaVarley.Nijebiloodgovora.“Addie!!!”MalenaAddie,malaadenoidnaAddie,dotrčalajeizspremištazaugljenbrišući

prljaverukeopregaču.“Zvalisteme,gospođo?”GospođaVarleypljucnulajeunevjerici.“Zvalisteme?Kažeona!Akogabihdrugogazvala?Prestanicvrkutatiiodreži

gospodinuChittyjujoškomadpuretine.Ipobrinisedabudelijepidebeo.”“Da,gospođo.Odmah,gospođo.”“O,ne,curomoja,neodmah.Prvoćešopratiruke.Upravosuobloženeblatom.”“Da,gospođo.”Dok jeAddiehitalapremasudoperu,Tomelty, irskivrtlar idomarffolkesovih,

pripalio je cigaretu, žestoko nategnuo naramenice i prstima prošao kroz valovitu,briljantinomzaglađenukosucrnupoputugljena.Umišljaojedajedonžuan,strahitrepetmjesnihdjevojaka,sasvojimblistavimbijelimzubimaizadimljenomsjenom.SadjesjediopogrbljennakrajukuhinjskogastolasuprotnoodChittyja,scigaretomujednomkutuustauobičajenimpodrugljivimosmijehomudrugome.

Gledajući kako batler ispija svoj vrući čaj, prijateljski je primijetio: “Pa,gospodineChitty,činisedaovastvarsubojstvomnijenaškodilavašemapetitu.”

“Ah, Tomelty”, odgovorio mu je Chitty izvlačeći s odbojnom otmjenošćukomadić slanine kojimu je zapeo izmeđudva prednja zuba, “ne smijemoklonuti,znate.”

Nastupilajestanka.“Vrlostetihi,gospodineFarrare”,rekaojenetko.“Oprostite,što?”“Štovimislite?”“Očemu?”“Tkoćebitiubojičinasljedećažrtva?”“Tomelty!” obrecnuo se na njega Chitty. “Pazi na tu svoju jezičinu! Ne

dopuštamdaplašišženetimpodmuklimpričamaoubojstvu.Nedoksamjagazdauovojkuhinji.”

Chittyjebioboksačkisudacnekolikogodinaprijenegoštojestupiouslužbuirijetkojedopuštaodatonjegovipodređenizaborave.

“Bezpričaoubojstvu?Malosutra!!”uzviknuojevozač.“Ništatakozanimljivonijesedogodilonaimanjuffolkesotkadjaturadim.Mislišdanasmožešspriječitidapričamootome?Prolupaosi,zbilja.Jesamliupravu,gospodineFarrare?”

“Da-a. Bez obzira na to što se još može reći o njemu, Gentryjevo ubojstvosvakakojezanimljivo.”

“Iznenađujete me, gospodine Farrare, a vi ste tako obrazovani! ” izjavila jegospođaVarley.“Zanimljivo?Kakosetariječmožeupotrijebitizagostapronađenogsmetkomuglavi?”

“Srcu,valjda?”“Srcu-glavi-kojajerazlika?Čovjekjeubijen.Mogusmislitimnogoriječiza

to,alizanimljivonebibilariječnavrhupopisa.”“AjamogusmislitimnogoriječizaRaymondaGentryja”,rekaojeTomelty,“i

zanimljivjednakotakonebibilariječnavrhupopisa.”“Pa-a,tojedostatočno”,reklajegospođaVarleyprisjećajućisekakojenedavno

bilabijesnanapokojnogakolumnista.“Ljigavjeboljiizbor.”“Hajde,hajde,gospođoVarley”,rekaojeChitty.“Kaoštosteisamirekli,jadnik

goreležimrtav.Pokažitemalokršćanskeljubavipremabližnjemu.”“Jadnik!”uskliknulajegospođaVarleyzagrijavajućisezatemu.“Drskost,čista

drskost, zatražiti slaninu i jaja u jedanaest ujutro! Gdje jemislio da se nalazi? UvražjemhoteluSavoy!Biojevraškidrzak,akotomogureći.Oprostitenaizravnosti,gospodineChitty.”Chitty,koji jeočiglednodijelionjezinomišljenje - jer se i samnašaonameti višeod jedneGentryjevedosjetke - ipak je smatraoda sepogrešnoizrazila.“Jezik,gospođoVarley,jezik...”

“Zaomije,gospodineChitty,alinemožeteporeći,sigurnasam,dajebiopravigadkojijezaslužiosveštomusedogodilo.”

“Oh,neznambihliišaotakodaleko...”U međuvremenu je Addie, čije bi sićušno splošteno lice možda moglo biti

privlačnodaseznalanašminkatiiučvrstitikosunazatiljkutakodajojnepadastalnou oči, došla do stola s posebno debelim komadom puretine i stavila ga na prazniChittyjevtanjurtupimvrhomvelikognožazarezanjekruha.

“Guk!” rekla je ne obraćajući se nikomeposebno. “Ja baš ne b’ voljela plesatfokstrotdoksviranekionakvibend izSavoyakakvesečujena radiju.BoljenegoChristyMinstrelsnamostuSouthend.”

“Pa, nikada i nećeš, pa zaboravi na to”, rekla je gospođaVarley. “Idi i donesiostatakugljena.”

“Da,gospođo.”Otišla je, gotovo se sudarivši s Iris, sluškinjom koja je posluživala na katu i

jednom od žarko crvenokosih blizanki koje su istoga dana počele služiti kod

ffolkesovih. Imedruge sestre bilo jeDolly i, kako subile jednakodrskeu svojimidentičnimslužinskimuniformama,bilojegotovonemogućerazlikovatiih.

“O,jadnemojenoge!”zajaukalajeIris.“Ubijajume!”StropoštalasenastolacpokrajTomeltyja.“Hej, ljepotice”, pozdravio ju je sa sirovom koketerijom, koju je odavno

usavršio.Njegoverečenicebilesusuptilnepoputsemaforainebisereklodaikadauspiju.Paipakjesu,opetiopet.

“Hočeš da te izmasiram?” upitao je s nadom. “Drski majmune! Ooooh!”uzdahnulajeuekstazikadajezbacilacipelesnoguispodstola-petulijevepalcemdesne,petudesnepalcemlijeve.Počelaježustromasiratistopala.“Umiralasamodželje da to napravim proteklih sat vremena. Potpuno su crvena!” Uzdahnula je uugodnomiščekivanju.

“Sutra jemoj slobodnidan inamjestit ćubudilicuna šestujutro - samoda sepodsjetimdamogunastavitispavati.Blaženstvo!”

“Pa što se događa gore?” upitala je gospođaVarley, koja je stavljala treću odčetirižlicešećerausvojčaj.“Jošsusviizvansebe,jeli?”

“Nebaš.Zatonasdržedolje-zbogprljavogvešakojirazvlače.Kadsamizlazilaizsalonasposlužavnikomzačaj,Corakako-većgovorilajedajeGentrybio‘lažljivipas’-‘lažljivipas’-bašjetakorekla,itobijesno!Nebihjevoljelasrestiumrklojnoći.”

“Pa,nikadainećeš,pazaboravinato”,reklajegospođaVarley,kojanijemoglaprovestidanbezobilatogkorištenjasvojomzalihomomiljenihfraza.

“Tosetakokaže,gospođoVarley.Tozovualergija.”“Ne zanimaju me alergije. Obični engleski trebao bi biti dovoljno dobar

svakome.”Zamišljenojeispijalačaj,sprofinjenopodignutimmalimprstom.“Iznenađenasamdodušeštočujemda jebilabijesna.Uvijekmisečinila tako

finaisofisticirana.”“Fina?”reklajeIrispodrugljivo.“Tauobraženka?Fina,moja-”“Iris!”upozoriojujeChitty.“Jezik!”“Oprostite.Alimoralasamsenasmijati,znate,zbognečegaštojerekla.”“Tko?”“TakozvanaCoraRutherford.”“Kakotomislištakozvana?”“Pa, bilo je ovako. Svi su pili čaj, čak i drot, a ona - Cora Rutherford -

pokušavala ih je, znate, razvedriti s jednom od svojih antidota. Ima hrpu tihantidota.”“Neodobravamantidote.”

“Oh,prestanite,gospođoVarley!Nastavi,Iris,štosedogodilo?”Kuhinja sepretvorilauuši.Addie sevratila iz spremištazaugljen i stajalana

vrtnim vratima što je neupadljivije mogla - ona je i u najboljem izdanju bila

neupadljivaosoba-dokjeDolly,kojaseupravovratilasobavljanjasvojihdužnostinakatu,sjelasTomeltyjevedrugestrane.

“Pa”,reklajeIristeatralnimšaptom,“sjedilajetakoblizuvatredajetajnjezinkrznenišal-”

“Eh,tojenešto!”Dollyjujesuzdahomprekinula.“Jabihumrla-ubilabih-zatakavšalodnerca!”

“Tonijenerc,negolisica.”“Nercje.”“Lisica!”“Nerc!”“Djevojke,djevojke,tozbiljanijebitno!”“Kako ste u pravu, gospodine Farrare. Jako je neugodno kad se nekoga tako

prekineuantidotitekštopočne”,reklajeIris,bijesnopogledavšisestru.“Kaoštosamgovorila,prijenegoštosamtakonepristojnoprekinuta”,nastavila

je, “pričala im jenekakvupričuo tomekad jebilamala -barem jednomnijebilapričaokazalištu-ikakojebilanepristojnasnekimlokalnimdečkom-ne,ne,nijeonoštomisliš,Tomelty,tiirskamutikašo-samotijejednastvarnapameti!Činiseda su seona i tajdečkoprskaliblatom ikad jedošladomamama joj jepoludjelazbog togaukakvomjoj jestanjubila roba igrdila ju jebezkraja ikonca-aona,Cora, odgovorila jemami nešto duhovito, nešto prosto, što je zaprav’ bila poantaantidote -ali svi susepočeliglasnosmijatikad jeponovilaonošto je reklanjenamama nakon što je čula tu duhovitu stvar.” Iris se prebacila na nevjerojatnouvjerljivu imitaciju naglaska Ćore Rutherford. “I onda se draga mama okrenulapremameniipovikala:‘Kakoseusuđuještakogovoritisvojojmajci,Nelly!’Nelly!”

“Nerazumijem”,reklajeAddie.Irisjeprasnulauraskalašeni,prljavi,hrapavismijeh.“Nelly!Bilajetamo,pričalasvojuantidotuotomekakojebiladuhovitaitako

to,itolikosezanijeladajeskroz-naskrozzaboraviladajojjeimeCora.Niječaknizavršila priču. Prekrila je rukama usta i to svoje blijedo lice - baš kao jedna odpogačicagospođeVarley,bašjetakvo!-ipostalasvakaokrpa.KladimsedajojniRutherfordnijepravoprezime.PrijejeRamsbottom.”

“No, no, Iris”, rekao jeChitty, koji je shvatio da vodi izgubljenubitku kad jeriječopristojnosti,“neželimoprostaklukeuovojkuhinji.”

“MalaNellyRamsbottom”,nastavilajeIrisbezkajanja,“kraljicazabiti!”Njezin pjev “Ma-la Ne-lly Rams-bo-ttom! ” preuzela je i Dolly, a onda, iako

isprvaoprezno,iAddie,tesunjihtripočeleplesatikonguokokuhinjskogastola.“Dosta,svevi!”povikalajenanjihsrditagospođaVarley.“Takoseponašati,au

kućiležimrtvac!”“Mahajde”, rekao jeTomelty, “sama si rekla da jeRaymondGentry bio loša

sorta.Nećešvaljdapočetilitisuzezanjim,zarne?”

“Ne, neću”, odgovorila je. “Ali to nije ugodna pomisao - biti u istoj kući subojicom.”

“Ne moraš brinuti zbog toga”, odgovorio joj je, prezirno otpuhnuvši. “Toubojstvojeisključivostvarbogatuna.Tojefinaumjetnostzatakvepoputnjih-sportuobraženih,kaoilovnalisice.Mimoždapoželimoubitinekogaodnjih,alimožetese kladiti u zadnji novčić da oni nikada ne bi uprljali svoje njegovane prsteubojstvom jednoga od nas, jer sigurno, ako mi nismo dovoljno dobri da nas sepozovenakoktel,nismodovoljnodobrinidanasseubije.Danetkoiztogdruštvaodozgoraubijejednogodnas,biobizbiljauzrujan-aliznatezašto?Nezatoštojepočinioubojstvo,negozatoštojeistupioizvlastiteklase!”

Bez obzira na vanjštinu nebrušenog dijamanta Tomelty je znao biti priličnorječit.

“Možetelizamislitidajedanodnjihuzmevremenailitrudadakoknejednogodnasnatavanuiostavisvetakokaodanitkonijeušaoniizašao?Baš!Akonaside,dobitćemotonadobristariradničkinačin,brziudaracutintaruvaninadvorištu.Nebojtese,gospođoVarley,vašživot-maivašačestitost-sigurnisukaoinaši!”

“Ma sad je dosta! ” uzbuđeno je uzviknula gospođaVarley. “Moja čestitost jemojastvarinemojtozaboraviti!DajepokojnigospodinVarleyžividačuještosiupravorekao,okrenuobiseugrobu!”

“S obzirom na to kako ste drsko svi govorili o njemu”, primijetio je Chitty,“rekaobih,akoseitkosadaokrećeugrobu,tojeRaymondGentry.”

“On još nije u grobu, ludice”, istaknula je Iris pudrajući vrh nosa puderom izružičaste pudrijere. “Još je na tavanu, baš kao što su ga pronašli. Nije pristojno,kažemja,ostavitimrtvacabezdagasepokrijeilibilošto.”“O,ne,Iris!”oglasilaseodjednom mala Addie. “To policija kaže da se napravi kad je riječ o ubojstvu.”“Što?”

“Ništa.”“Ništa?Kakotomisliš,ništa?”“Nesmijeseništanapraviti.Pročitalasamtouknjizi.”GospođaVarleyučinilajeonoštonafilmunazivajuzakasnjelomreakcijom.“Tisipročitalaknjigu?”“Pročitala sam dvije knjige, gospođo Varley”, odgovorila je Addie junački.

“Jessiemi ih jeostavilakad jedalaotkaz.SjećateseJessie,gospođo?UdalasezasinatrgovcagalanterijomiotišlauGreatYarmouthnamedenimjesec.”

“O, da”, mrko je rekla gospođa Varley, “sjećam se Jessie. Jednako se takosjećamda ovdje ne govorimo o Jessie.Malo su prebrzo objavili svadbu, pomommišljenju. I kadpomisliš da joj jevikardopustioda seudaubjelini!Može se i ukršćanstvupretjerati!”

“U svakom slučaju, gospođo, Jessie mi je dala svoje dvije knjige. I jako supametne.JednasezoveVamppampasa.Ooh,tojevrućastvar!”

“Jezik,Addie,jezik!NismouParizu,znaš!”“Oprostite,gospodineChitty.”“Akojajedruga,dušo?”upitaoje.“Pa,tojebašneobično.BilajetojednaodtegospođiceMount,kojajejednaod

gazdinihgošći.”“Kojaknjiga?”upitalajeDolly.“Oh,Dolly,kadvećpitaš”,odgovorilajeAddie.“MislimdasezvalaUbojstvo

nešto...”“Pa, tonambašnepomaže”,rekaojeTomeltykolutajućiočima.“Skorosvaka

njezinaknjigaimariječubojstvounaslovu.”“Takoje!Tojeta!”“Koja?”“Bezubojstvaunaslovu!Takosezvala,Bezubojstvaunaslovu ibila jezbilja

dobra! Ubojstvo se dogodi u prvom poglavlju - i zbilja je strašno. Žrtva - on jenekakvi veliki poslovnjak, Hiram Rittenhouse - Hiram B. Rittenhouse Treći -Napoleonfinancija,takogazovuinađugazaguranoguprešuzahlačeunjegovomodjeluuDorchesteru.”

“Mislišstavilisugauprešuzahlače,sodijelomisvim?”“Ne,neunjegovomodijelu.Kaooniodjeliuvelikimhotelima.Nesamosoba,

neg’odjel.”“Madaj!Hoćešreći‘partman!”“Ne,neću.Hoćurećiodjel.Usvakomslučaju,cijelovrijemedokčitašknjigu,

sjećaš seda jeubojstvopočinjenouprvompoglavlju i znaš tkoga jepočinio inemožeš shvatiti kako će detektivka - to je žena koja se zoveAlexisBaddeley - nemožešshvatitikakoćespasitičovjekakoji jeuhapšenzbog toga -aon jezgodan,neiskvarenimladiAmer,Mikenešto-nesjećammuseprezimena-ne,ne, lažem,sjećamse,zvaoseMikeRittenhouse,takoje,onjebioNapoleonovsiromašninećak- i ne možeš shvatiti kako će ga spasiti da ga ne objese, jer je on to definitivnonapraviojersipročitaodajetonapravioprijenegoštosipročitaoištadrugo.”Nakonštojegovorila,bezprekidanja,duženegoštojevjerojatnoikadagovorilausvojemumladomživotu,Addiejezastaladaudahne.

“Pa,nemojnasostavitiuneizvjesnosti,Addie”, rekla jegospođaVarley.“Je liontoučinioilinije?”

“Ne, nije! ” povikala je Addie, trijumfalno gledajući sve redom. “To je takopametnouknjizi.Teknasamomkrajuotkriješdajeuprvompoglavljuonbioukinu-štojeponavljaoiponavljaopoliciji-auprvompoglavljunijeonubiostricakaoštojeizgledalo,negojevidiosličnoubojstvoukinu,kojeje-kakoseonokaže?–inspiritiralo! - inspiritiralopravogubojicu!Alikakoje toprvoštopročitaš, ikakonakon što izađe iz kina hoda poUlici Bond i brine zbog te grozne stvari koju jenapravio,mislišdabrinezbogubojstva-ali jeonzabrinutzatošto jepotrošiosvenovcenaturaskalašenuženskukojujesreouLyonsCornerHouseu-iondaostatak

knjigezamišljašda jeonubojica,pa je takvo iznenađenjedanakraju ipaknijeonubiosvogastrica!”

Zajapurena zbog onoga što je smatrala potpunim uspjehom u pripovijedanju,nijeprimijetiladaseuočimanjezinihslušateljapočinjepojavljivatitupiizraz.

“Akojaištarazumijem”,reklajegospođaVarley.“Nitija”,složilaseiDollymašućiglavom.“Sve si pobrkala kao i obično, Addie, dušo”, rekao je Chitty glasom koji je

nesumnjivotrebaozvučatidobrohotno.Kuharičinapomoćnicabilajenarubusuza.“Ne,nisam.Tojezbiljapametnaideja,kadrazmisliteotome.”“Ne odobravam ideje”, rekla je gospođa Varley. “Uzrokuju pola problema u

svijetu,teideje.”“AlitajmladiAmer,tajMike,vidite,svikažudajeon“Nemojpočetiispočetka”,rekaojeTomelty.“Niprviputnismoništashvatili,a

poznavajućitebe,samoćešjošvišeuprskati.Zaštosinamtouopćeišlapričati,htiobihznati?”

Drhtavedonjeusneispodzubikojisustršili,poputdjetetakojesuukorili,Addiejerekla:“Samosamhtjelarećidasenesmijediratimrtvotijelouslučajuubojstvaprijenegoštodoktorpotvrdidajezbiljamrtav.Takojepisalouknjizi,pamorabitiistina.”

“Pa,tojeriješeno”,rekaojeTomelty.“Kakvojedaklemišljenjezastolom?Tkojekrivac?”

“Varajulimemojeuši,Tomelty”,povikalajeužasnutagospođaVarley,“ilinastitopitašštomimislimotkojeubioGentryja?”

“Azaštone?Činisedasuseovigorebacilinato.”OčigospođeVarleysuzilesuse.

“Hoćelibitinagrade,štomislite?”“Nagrade?Ne.Dacijelakućagoriionisvivrišteidaupadnešunutraipokušaš

ihspasiti,natjeralibitedaobrišešnogeprijenegoštoprođeškrozvražjiplamen!”OkrenuosepremaDolly.“Pa,Dolly,recinamštotimislištkojeubioRaymondaGentryja.”Dolly je prislonila kažiprst na sredinu obrve kako bi svima pokazala točno

mjestosvojeslutnje.“Pa,pitalasamse”,reklaje,“jersamvidjelakakoihjesverazljutiosasvojim

žaluzijama-mislim,jelimogućedasugasviodjednom?”“Svi?Odjednom?”“Znate,sviskupautome?Kaoporota?”Tomeltyjebrzosrezaotajargument.“Uporotiimadvanaestljudi,patonećemoći.Iris?”“Pa,kadvećpitaš,Tomelty”,reklajesluškinjaskata,“imamteoriju.”

“Teoriju,manemoj?Dobro,gospođiceAlbertaEinstein,dačujemo.”Oštro zabacujući kovrče svoje kose s trajnom frizurompremavozaču kako bi

mu pokazala što može učiniti sa svojim vulgarnim sarkazmom siromašnih Iraca,nastavilaje:

“Znatekakouknjigamatouvijekbudeonajzakogatonajmanjeočekujete?”“Da?”“Pa,onda jeočito, zarne?Ubojicamorabitikako seonozove -Trubshawe -

drot.”“Ti si šašava!”povikala jegospođaVarley,koja, usprkos svojoj zabrinutosti u

pogledu smjera u kojem je razgovor tekao, ipak nije mogla odoljeti, a da se neuključi.“Trubshawečaknijenibioukućikadsetodogodilo.”

“Toihnikadanespriječiuknjigama.Kolikomiznamo,mogaoseušuljatiusred“Budalaština!”rekaojeTomelty.“Činisedatisveznaš,Tomelty”,rekaojeChitty.“Kojajetvojateorija?”“Pa,tražimoočiglednogsumnjivca,jelitako?”“Takoje.”“Paonda,kakotouvijekkažu,moradajekrivacbatler.”“Molim,štojeto?Optužuješmenezaubojstvo?”“Ne,naravnodane,gospodine

Chitty.Nevas.Šaliosamse,tojesve.Samošala.”Nastupilajestanka.Aonda,nepogrešivo,njezinšlagvort:“Neodobravamšale”,reklajegospođaVarley.

DESETOPOGLAVLJE

Bilo je tamno i olujno popodne. Zavijajući poput pomahnitale vile narikače,tresućitankodrvećebezlišćasobjestraneputeljkatakožestokodasemoglozakletikako to zveckaju njihovi kosturi, ledeni vjetar udarao je oko četiri zida imanjaffolkes.Temperaturajesigurnobilablizuništice.

IzlazećiizkućeupratnjiTobermoryja,kojijejedvaklipsaozanjim,apovodacmu se vukao po snijegom pokrivenom šljunku, pukovnik je stao kao ukopan napragučakiprijenegoštojezatvorioulaznavrata.Silinavjetraočitogajeiznenadila,pajebaciopogledpremanebukaodasepitajelitobiladobraideja.Tadajejunačkizakopčaogornjigumbkaputaipodignuoovratnik,pamujetakovratbiozaštićenisprijedaistraga.

Baremnatrenutaksnijegjeprestaopadatiisadajeležaodubokijednoličansvedokle je pogled sezao, jer kako se nebeski svod spuštao, pogled baš i nijemogaodalekodoseći.Nosnijegnatlunijesemogaovišerazlikovatiodslikovitogsnijeganaliknaprahkakavsemoževidjetinabožićnimčestitkama-snijegapoputprirodnihšljokica.Tojebilasnježnapustinjakojaseprotezalausvimsmjerovima,bezoaze,blizu ili daleko, s kućnim svjetlima koja bi upućivala na postojanje života, baremsela,kojebimoglouvjeritinamjernikadanijejedinapreživjelaosobanasvijetu.

Koliko je često ipak pukovnik ustrajao na tome da godišnja dobamoraju bitiprikladnosezonska.“Četirigodišnjadoba”,nikadamunijedosadilogovoriti,“jesukaočetiri slijedaobroka.Stalni sjaj suncabiobikaoda seposlužiobrokodčetirideserta.”Pačak isad,na takogrozandandamusemoglooprostitištopreispitujemudrost svog odlaska u šetnju, na njegovu se licu moglo razabrati mazohističkozadovoljstvo pravoga Engleza koji uživa u pravoj engleskoj zimi, zimi koja da jeosjećajdajeuistinuzima,onakvojzimiokakvojjepisaoDickens.

Skaputomzakopčanimdogrlaičupavimvunenimšalomčvrstoomotanimokoovratnika zalupio je vratima imanja ffolkes. To je bila još jedna od pukovnikovihosebujnosti. Uvijek se moglo znati kad je ušao ili izašao, jer nije bio u stanjuzatvoritivrata,bilokojavrata,adanezalupinjima.Čakjeuspijevao,tkoznakako,lupiti i pri otvaranju vrata. Bez obzira na to koliko ga je redovito Mary ffolkespodsjećaladanema tihvrataukućikoja senebimogla tihozatvoriti,nikadanijeupamtiodanelupinjima.

Dokjeprolazioprilazom,pukovnikjekritičkipogledaoženinčileanskiborkojijestajaoravnoispredvelikogakuhinjskogprozora.Tojebilatričarijaionseotresitopraviodajeneodobrava,aliipaknijemogaoodoljetidaseneuplećeidajesavjeteiopćenito gura nos u to kao i u sve ostalo što se zbivalo oko njegove kuće. No

preplavljujuća tamabila je tolikadanijemogaovidjeti kako se drvodobronosi soštrinomzapadne zime. I tako je, s gotovo čujnimuzdahom, zgrabio svoj kvrgavidrveni štap, pravi pastirski štap koji je donio s putovanja u Ameriku, zazviždaoTobermoryju,kojisepojavioniotkudadamusepridružiikrenuousvojušetnjupovrištini.

Žustrohodajućikakobimubilotoplokolikojetomoguće,alinetolikožustroda riskira da Tobermory zaostane za njim - hodajući, kako semoglo zamisliti, sasvojimuspomenamaisapsom,amoždaikoristećisepsomkaoizgovoromkojimujeomogućivaodahodastimuspomenama,adasetonemožeprimijetiti-izgledaojeneobičnoranjivonasuprotbijelimsjenamatmurnogakrajolika.

Svakomalo nakratko bi zastao, provjerio tlo pred sobom štapom kako bi biosigurandamunoganećeupastiujednuodmalihaliopasnihvododerina,kojejesadavarljivozaravnaosnijeg,akojihsuvrištinebilepune,štojeznaojerihjepoznavaokao svoj džep. A svaki korak koji je napravio popratio je, mehanički, gotovoautomatski,kaodanisamnijesvjestanštočini,kaoradnikkojizviždučedokradi,srdačnimdozivanjemTobermoryja.

“Idemo,Tober!”povikaobiineokrenuvšiglavu,i“Tu, dečko” i “Tako je, pokušaj držati moj ritam!” i “Da, da, hrabri stari

mješanac, to si ti!”A kako očito nijedan drugi stanovnikDartmoora, ni čovjek niživotinja,nijeizašaoizkućenatakoružnoStjepanje,jasnovijugavitragovinjegovihstopajasnosuseisticalinainačenetaknututlu,pase,uapsolutnodoslovnomsmislu,moglopratitinjegovetragove.

Nakon po prilici petnaestak minuta postojanoga hoda, kada je ostavio kućuprilično daleko iza sebe - svjetla iz kuće još su se mogla vidjeti, ali su postalapremalena, anonimna i netreperava, pa ih se više nijemoglo opisati kao “topla” -Tobermoryjepostaonekakonemiran.

Nije prestao klipsati za dragim čovjekom koji je, činilo se da razumije,zamjenjivao njegova pravoga gospodara.No s vremena na vrijeme, bolno istežućifosiliziranevratnemišiće,okrenuobiglavuipogledaotloprekokojegsuvećprošli.Paipaknijednomnijezalajao,čaknizarežao,papukovnik,čijisedahvidiokaodimcigare,uopćenijeprimijetiodapaspostajesvenemirniji.

Tada,neočekivanokolikoikratko,slabašnosunceokruženomaglicompojaviloseizaniskoležećihoblakaicijelisekrajoliknatrensmekšao.BašseutomtrenutkuToberponovnookrenuo-aovogajeputaizalajao.Njegovjelavežizdaljinezvučaotek kao soptanje astmatičnoga starog čudaka, no to je bilo dovoljno da pukovnikzastane.

Zaklanjajućiliceodvjetra,okrenuosepremapsu,kojijeodnaprezanjamahaonesamorepomnegoicijelimklimavimtijelom.

“Štoje,Tober?Njušišnešto,dečko?Zeca?Kozu?Nijevaljda?”Svinuvšidlan iznadobrva, pukovnik se zagledaounatragu smjeru izkojeg je

pasjošlajao.“Ali imašpravo,tamo imanešto- ilinetko.Dobardečko,Tober,dobardečko!

Moždasinapragusmrti,alijošsipriseban.”Nekoliko trenutaka nije ništa rekao. Umjesto toga gledao je ravno preda se,

svakakobudno,manjezabrinut,avišeradoznao.Tada je ono što je isprvabila čista radoznalost postupnoprerastalo u sve veći

nemir.Zazvaoje:“Hej,vitamo!”Tada,nakonpoduljestanke.“Hej!Zaštoneodgovarate?”Aonda,nakonmnogokraćestanke.“Tko je to? Dođite bliže da vas mogu vidjeti! ” Onoga časa kada se začuo

pucanj,paojekaopokošen.

JEDANAESTOPOGLAVLJE

“Ovisi.Ovisi.”To je rekao Trubshawe. Stajao je širokim, bikovskim leđima okrenut prema

kaminu,nonekakoukošenojersebrinuodanezapriječitoplinuostalimausalonu.Zarazlikuodplamtečevatre,lulakojamujestalnovisjelaizustabilaje,kolikosusesvimogliprisjetiti,stalnonezapaljena,takodasemoglopostavitipitanjejeliseikada zapravo vidjelo da iz nje izlazi dim. Kao i mnogi drugi muškarci njegovihgodina,nosiojepipuumjestodajepuši,pajeonapostalanjegovneizbježnimodnidodatak,kaoštojetovikarubiosvećeničkiovratnik,aĆoriRutherfordrazbarušenešiške.

Tko zna kakav je komentar, ili čiji, izazvao njegov prepoznatljivo oprezanodgovor:“Ovisi.Ovisi.”Tomujemoglobitigeslo,njegov“moto”,kakotovolerećiFrancuzi.

Biojepouzdancijelogsvogradnogvijeka.Čakionimakojisuganakratkosrelidokjejošbionadužnosti,bilojejasnodanikadanijebiodetektivskazvijezda,daganijedan novinar tabloida nikada nije nazvao “Trubshawe iz Yarda”. No on je bioupravo ono što najviše odgovara policiji Velike Britanije - tip istražitelja koji nedolazi do rješenja problema (i on bi sam instinktivno izbjegao riječ “misterije”)nekimnevjerojatnimprosvjetljenjemiliuzpomoćmašte,negojednostavno,upornosepouzdavajućidaćegadrugiuputitiupravomsmjeru,adatoganisamiuglavnomnisusvjesni.

Postaviobipitanje,pristojnoistrpljivosaslušaoodgovor,ondaslušaojošmalo,pa jošmalo -oh, imao je svevrijemenasvijetu! - svedoknesretniosumnjičenik,zastrašendugomšutnjom,pačakiosjećajućidajenekakonejasnokrivzanju,nebiizbrbljaosveonoštonijenamjeravaootkriti.Atadabitajsporičovjekteškakorakaposkočio-nasvojnačin.Krenuobiunapad,jednakopristojnoistrpljivokaoštojeprijepripremioterenipostaviozamku.

DaklenijebioSherlockHolmes.Paipakje,nasvojtromi,čakidosadannačin,vjerojatno uhvatio više kriminalaca nego bilo koji sjajni praktičar časnog umijećadetekcije.

Što se gostiju ffolkesovih tiče, nakon što su se odmorili u sobama nekihčetrdeset pet minuta, sada su opet udobno sjedili pokraj kamina, sve višezaokupljeni,kakojezvučalo,vlastitimmonotonimstvarima.“Ah,tuste,Farrare.Jelisveuredudolje?”

“Da, gospođo ffolkes.Čini se da se posluga prilično dobro drži s obziromnasve.”

“Sobziromna?”“Sobziromnastanjeukakvomsubilikadjetijelopronađeno.”“Oh.Oh,da.Da,naravno.Bilisuuzrujani,zarne?”U glasuMary ffolkes bilo je nešto neprirodno.Od svega je najviše sličila na

postarijeg leptira, ako semože reći da takvo stvorenjepostoji, jer je oduvijekbilaplahaizbrkanažena,uvijekustrahuodpukovnikovih“raspoloženja”, tihglasnihiprečesto javnihprovalanjegoveslavnevatrenečudi.Akose ičegauživotubojala,ondajetobila“scena”,iakobiseunjezinuslučajutakva“scena”moglasvestinateknekolikopovišenihglasovazastolomuzvečeru.Nosadadokjegovorila,promukliizgovorukombinacijisneobičnimoklijevanjemupućivaojedajepodmnogovećimstresom.

Stajalajeblizuvisokihstaklenihvrata,zamjetnoodvojenaodsvojihprijatelja,ačak i sudaljenogakraja sobemoglo sevidjeti da seuzrujano igra jednomod resakojesuobrubljivaleteškenavučenezavjese.Nosvakomalo,kadjemisliladanitkonegledaunjezinusmjeru,malobi razmaknulazavjese ibacilapoglednavrištine.Tada bi ih jednako brzo navukla i ponovno se, s hrabrim smiješkom na usnama,veselookrenula-malopreviševeselo-premaostalima.

Zatrenutakjeponovnoprogovorila.“Oprostite,Farrare,znatelislučajno...?”počelajepitanje.“Da,gospođoffolkes?”“Znatelislučajnojelisemojsuprugvratio?”“Uh,ne.”“Ah.Hvalavamsvejedno.”Tadaje,pravećisedasenečeganaknadnosjetila,dodala:“Oh,i,Farrare...”“Da?”“Jestelimislili-oprostite-alijestelimislilirećidasenijevratioilistemislili

daneznatejelisevratio?”“Pa,možda sepresvlači, naravno, ali nijevjerojatnoda jemogaoući, adaga

nitkonečuje.KadjesTobermoryjemito.A,znate,način-pa,načinnakojiuvijekzalupivratima.”

“Da,da,naravno.Upravuste,naravno.Bašsamglupa.”A ipak nije mogla, ovoga puta ne toliko potajice, ne razmaknuti zavjese još

jednomizagledatiseupustikrajolikkojiseprotezaoodkuće.Bilo je teškopovjerovatidanitkonijeprimijetiopostupnupromjenuunjezinu

držanju, da nitko drugi nije naslutio histeriju zaključanu u njoj poput duha usvjetiljci.Aliipak,čakinavrhuncukrize,činisedanormalnaljudskabićanetrebajugotovonikakavizgovordasevrateusvojeprirodnostanjeobuzetostisobom,očemusvjedočeidjelićirazgovorakojisulebdjelisalonomiizkojihsemoglozaključitidasuse,unedostatkunečegaočemutrebahitnoraspravljatiilinekezajedničkeodlukekoju treba donijeti, gosti ffolkesovih zahvalno vratili u svoju svakodnevnu rutinu

prijeubojstva.Vikarinjegovaženanaprimjerbilisuzaokupljeniprivatnimrazgovorom.Tko

zna,moždasuraspravljalikakoćesesuočitisbudućnošćuusjenikojusudogađajiuposljednja dvadeset četiri sata bacili na njihov ugled. Ili sumožda samo zabadalimentalneigleuzamišljenulutkustrašnegospođeDeCazalis.

Dvije zle vještice sWest Enda Cora Rutherford i EvadneMount dobro su sezabavljale rugajući se pretenzijama zajedničkih poznanika u isprepletenimsvjetovima kazališta i književnosti. S vremena na vrijeme nešto iz jednog od njihprodornobisezačulousredopćegbrbljanja-“Da,biojebrz,malikržljavac,ali jasamjošbržezavršilasnjim”(tojebilaspisateljica)-“Njezinavlastitakosa?Nebašvjerojatno!Potomekakojeizgledala,tonijeninjezinaperika”(tojebilaglumica)-i uslijedio bi slap tihih hi-hi iz ustaĆoreRutherford i gromoglasnih ha-ha iz ustaEvadneMount.

BilisutuiRolfeovi.Sjedilisujednopokrajdrugognatrosjedunajbližekaminu,pokraj zbirke izrezbarenih drvenih figurica u četvrtini prirodne veličine, a sve suprikazivalecrncesfesovimaiplutenimšeširima-poštari,šefovikolodvoraiostaliradnici. Te je figurice pukovnik donio kući s jednog od svojih afričkih putovanja.Kada nije odsutno dodirivao jednu od tih neobičnih statua kao da pozdravljaizaslanstvo Pigmejaca, Henry Rolfe čvrsto je stezao ruku svoje žene u svojoj, amoglosevidjetidaonaprinosiprstoku-zarjeuistinubrisalasuzu?

Njihovoočiglednopomirenjeznačilojedajetragedijaukućiffolkesovihimalabarem jednu pozitivnu posljedicu. Paradoksalno je spasila brak koji je mogaoumrijetidaRaymondGentrynijeumro.ZaRolfeovejeriječ“nježno”mnogogodinaznačila nešto slično riječima “sirovo” i “povrijeđeno”. Sada se činilo da zaistapostojišansadabiopetmoglaznačiti“blago”i“romantično”.

Jedna pozitivna posljedica - ili dvije? Jer, zadnje, ali ne i najmanje važno,dolazimo do para mladih ljubavnika. Selina i Don ugnijezdili su se na manjemtrosjedu.Iiakosušaputali,ilisumislilidašapućujersukomuniciralinajezikukojije bio previše intiman da bi se govorio glasno, zbog toga što su gotovo svi tihorazgovarali,bilojenemogućenečutištogovore.

“Oh,Done,dragi”,reklajeSelinazagledavšisestakonepodijeljenompažnjomudubineočijumladogaAmerikancadajeizgledalokaodaihonmorazatvoritiilisemaknuti iz njezinavidnogpolja, “jesam li bila strašnookrutnaprema tebi?Nisamhtjela,zbiljanisam.Samo-pretpostavljamdasamdopustiladasezaneseni.”

ČakiakojeDonslušaosvakuriječkojujeprozborila,poonomeštojerekao,bilojeočitodajeregistriraosamojednujedinuriječ.

“Selino”,prošaptaoje,“nazvalasime“Dragi?Da,jesam.Smetalitito?”“Smeta?Pitašmesmetalimi?Draga,draga,dragaSelina,smetalobimijedino

damenezovešdragim!Odsad ću očekivati da svaka rečenica koju mi kažeš, svako pitanje koje mi

postavišzavrširiječjudragi!NećubitizadovoljansamosDon.Zapravo,višenikadaneželimčutidaponovnoizgovorišmojeime.Odsadnadaljeimamsamojednoime-dragi.”

Selinasenasmijala,visokim,veselim,zveckavimsmijehom,poputnekoga tkose glasno smiješi. To je bilo prvi put da se nasmijala otkada je pronađeno tijelo.Moždačakiprviputotkadjestiglakući.

“Zbilja,Done-mislim,dragi!Dragi!-kakosirječitpostao.”“Sadmiserugaš.”“Ne,ne,uopćesenerugam.Mislimdajetobiomalipoetskigovor.”“Oh,akoćešmeprihvatiti,Selina,morašmeprihvatitionakvogkakavjesam.Ne

zavaravamsedasamnekipjesnik.”“Dragi, prestani se podcjenjivati.Moja - pa,moja zatreskanost, valjda to tako

moramnazvati, uRaya - tunijebila riječonjemu, znaš - dabudem iskrena, višeuopćenisamsigurnadamisesviđao-negojetobiosvijetkojijeonpredstavljao.”

Pogledalajepolukrugkojisučiniligostinjezinihroditelja.“Vidiš iz kakvog miljea dolazim. Obožavam ih sve. Mamu i tatu najviše,

naravno,alijednakotakoiEvieiĆoruivikaraiCynthijui...masvisuonistrašnodragiisve,alitolikosustariji,tolikosređenijiodmene.Počelasamseosjećatikaozatvorenicauovojkući.Žudjelasamzaživotomiiskustvomipustolovinom,aRaymijeotvoriovrata,vratausvjetoveokojimasamznalasamoizknjigaičasopisaifilmova.”

“Shvaćaš,draga”,rekaojeDon,komičnosvečanusvojemumladenačkomžaru,“datijanemoguotvorititavrata.Menisuzatvorenajednakokaoštosubilaitebi.Akad vidim kakav učinak imaju na tebe - kao to što rabiš riječ ‘milje’, to je takorejmondovskariječ!-namjeravamihdržatizatvorenima.”

“Shvaćamto.Izbogtogatevolim,aneusprkostome.Tomorašshvatiti.”“Oh,znamdasambezbojan,pomalošablonskilik.”“Očemupričaš?TiimaštoneOnoga.”“Onoga?štojeOno?”“ZarnisičitaoElinorGlyn?”“Pa,ne,ja“Što?NikadanisipročitaoOno?Tojemoderniklasik.”“Jabašinisamknjiškitip,znaš,Selino.”“Onoznačiseksipil,tinečuvenidragi!”Donovesuseočiotvoriletakoširokokaodaćeprogutaticijelividljivisvijet.“Ludo!Ti-timislišdaimamseksipila?”“Kažemti,tonetoga,tiklipane,tiludi,divniklipane!”Svejetobiloprevišezanjega.“O-joj - o-joj”, promucao je, preplavljen brzinom kojom se njegova sreća

mijenjala. “A ja sam uvijek mislio da sam samo, znaš, visok i taman i

jednodimenzionalan.JediniizgovorbiomijedametakvogastvoriomojTvorac.”“Iobaviojesjajanposao.On”,ponovilaje,prijenegoštojevragoljastododala,

“iliOna.”“Ona?”veselojeponovioDonzanjom.“ŽenskiBog,ha?Trebamlishvatitida

toznačidasipostala-kakoihonozovu?”“Kakozovukoga?”“Znaš,onerospijekojeselancimavežuzavrataParlamentaimašukišobranima

pozrakuiproglašavajuženskuemancipaciju?”“Feministice?”“Feministice,da!Dakletisisadafeministica,jeli?”“Tojenamenidaznam,a

natebidaotkriješ”,reklajeSelinasnestašnimosmijehomnausnama.“Panebrini,uskoroćuteizliječitiodtebudalaštine.Samoćejednaosobanositi

hlačeunašembraku,ajatiobećavamdatonećebitiženica!”“Ali,Done,ženevećimajupravoglasa.”“Neumojojkući!Osimtogatisiprevišelijepadabibilafeministica.”“Oh,tiblesane,tidragi,tislatki,slatkiljepotane!”smijuljilaseSelina.“Nisam

znaladamožešbititakoenergičan.”“Ludo!”povikaojeDonponovno.No ovoga je puta zbilja povikao, zbog čega su svi u sobi prekinuli svoje

razgovoreizbunjenoseokrenulipremanjemu.Pocrveniojedokorijenakose.“Oprostite,japočeojeposramljeno.Nonijeuspiodovršitiispriku.OdjednomjeMaryffolkespokrajstaklenihvrata

prekrilalicerukamaipočelaglasnoridati.Svisusepogledali—štojesamojošjedannačindasekažedanitkonijeznao

kamopogledati.Selinajeprvareagirala.Pojurilajepremavratima,azanjomjeustopuišaodr.

Rolfe.“Mama,štoje?”viknulaje.“Štotije?”DokjujeSelinagrlila,Maryffolkespokušalajeprozboriti,alidjelojojsetijelo

tresloodplača.“Hajde, hajde, Mary, draga”, mrmljao je dr. Rolfe svojim milozvučnim

liječničkimglasom,vještootkopčavajućibrošCairngormkojijepridržavaoovratniknjezinehaljineodtafta,“morašostatismirena.”

Zaštitničkijojobgrlivširamena,tihoješapnuoSelini:“Idemojeodvestidotrosjeda.Moraprilećinanekolikominuta.Bojimsedaje

ovoštosedogodilojednostavnobiloprevišezanju.Mogaosampretpostavitidaćejojnaprezanješkoditi.Nijevišemladakaonekada.Njezinosrce,znaš...”

Zajednojepridržavajući,krenulisuprekosobe.Nonapolaputapukovnikovasežena smirila i pokušala odmaknuti pramenove kose koji su joj padali po čelu,

nervoznitikkojijebiopoznatsvimakojisujedobroznali.“Hvalavam,aliuistinusamdobro”,promrmljalajejedvačujno.“Oprostitemi,

molimvas,štosamtakvaludica.”Kadsustiglidotrosjeda,Selinaježurnopodignulajastučićinaslonilamajčinu

glavunanjega,dokjojjeRolfepodignuonogeiizuocipele.“Jesi li sada bolje?” upitala je Selina, uznemireno promatrajući crveno lice

oblivenosuzama.“Mnogobolje,hvala.Bitćemidobro.Samodadođemdodaha.”Dok jegotovopotajicepritiskaozapešćesvojepacijenticekakobi joj izmjerio

puls, Rolfe je rekao: “Draga Mary, mogu li pitati je li nešto - hoću reći, neštospecifično-izazvaloovajmalinapadaj?”

“Toje-pa,iskrenorečeno,tojezbogRogera.Takosamzabrinuta.”“Zabrinuta,mama?”upitalajeSelinazbunjeno.“Kakotomisliš?”UodgovoruMaryffolkesmogaosezačutineuobičajeniprizvukogorčenosti.“Vidite-vinisteprimijetili.Svisteponovnopostalitolikozaokupljenivlastitim

stvarima.Azaštoinebiste?Nemoguvaskrivitizbogtoga.Aličinisedanitkoodvasnjeprimijetioda jeRogervaniveć jakodugo-zbiljamnogoduženegošto jedobrozanjega,pogotovopoovakvomvremenu.Ponovnojepočeopadatisnijeg,itojako.Jasamrođenadabrinem,znam,ali...Oprostitemištosamtakobudalasta!”

Trubshawe jeodmahbacioprodornipoglednaveliki satudrvenomormariću.Bilojejedaničetrdeset.

“Ukolikojetočnosatiizašao?”upitaojeMaryffolkes.“Upravojeotomeriječ”,promrmljalajebrišućisuzečipkastimrupčićemkojije

izvuklaizrukavavestenakopčanje-vestice,kakojujeuvijeknazivala.“Upravojeto toliko frustriraj uče.Ne znam. Jednosta vno ne znam.Roger je samo otišao najednuodsvojihšetnja.Šećejednomdnevnocijelisvojživot.Osim-osimštomisečinidajeovogaputavanimnogoduženegoobično.Sigurnasamdasebrinembezrazloga,alimiženeimamoinstinkte,znate...”

“Jeliitkoprimijetioukolikojesatipukovnikizašao?”“Pa,gospodine-”“Molim,Farrare?”“Sjećatese,želiojedanetkoodedoljeiprovjerikakojeslužinčad?”“Da?”“Pa,najednomodkuhinjskihzidovajevelikiizbojak,iakostanetepokrajnjega

islušatečavrljanjeodozdo-”“Da,da,nastavite.”“Pa, onda možete vidjeti ako netko izlazi iz kuće. I nakon otprilike petnaest

minutapukovnik jeprošaopokrajprozora, ravnoporedčileanskogbora, avašpasTobermoryklipsao je zanjim - i, premakuhinjskomsatu,bilo je točnodvanaest idvadeset.”

“Dvanaestidvadeset,ha?”Trubshawejenatrenutakzastaodarazmisli.“Tobiznačilodajenavrištiniznatnoduljeodsata.”

PonovnoseokrenuopremaMaryffolkes.“Žaomije,gospođoffolkes,alirazumjetćetedameninisupoznatenavikevašeg

suprugaupogledušetnje.Jeli touobičajenovrijemekojeprovodiušetnji?Ilije topredugo?Recite.”

“Oh,inspektore,zbiljanemogureći.Očito,nikadaminijepalonapametmjeritikoliko traje jedna od Rogerovih šetnji. Što da kažem? Jednostavno u kostimaosjećamdagapredugonema.”

“Hajde,Mary”,veselo joj je reklaEvadneMount, “zbiljabrinešni zbogčega,znaš.SigurnasamdaRogerdugo,žustrohodakakobirazbistrioglavui,povrhtoga,uživausvakojblaženojminuti.Jednakotakovjerujemdaćeumrijetiodsmijehakadčujekakosibilazabrinuta.Gotovodagavećmogučutikakosesmije.”

“Jednom se gospođica Mount i ja slažemo u nečem”, smireno je kimnuoTrubshawe. “Savršeno je razumljivo zašto ste svi podložni svakakvim vrstamanemira s obzirom na sve što se ovdje posljednjih dana događalo. A vi vjerojatnomislitedavamjesuprugvaniduženegoobičnoizjednostavnograzlogaštogledatevanitražitega.Nemojtezaboravitičajnikizposlovice?”Maryffolkeszatreptalajeočima.

“Čajnikizposlovice?”“Mislim,otomeštosedogađakadgagledateičekatedavodazavri”,objasnio

jeTrubshawe.“Oh,da.Naravno.Kadtotakokažete...”sumnjičavojedodala.“Nosadkadjetorečeno”,nastavioje,“voliobihvasumiriti.Stogapredlažem

sljedeće.Malagrupanasmuškaraca-vi,Done,akomože,Farrarija-Rolfemožeostati tuzaslučajdagaponovnozatrebate,gospođoffolkes-uzetćebaklje i izaćipotražiti pukovnika. Farrar bi trebao znati u kojem smjeru najčešće šeće, pa sampriličnosigurandaćemogasusrestikakosevraća,amoždaćevećbitinaprilazukadotvorimovrata.Nijevažno-baremćeteznatidavišenijesamvani.Kakovamtozvuči?”

“Oh, hvala vam, inspektore”, rekla je Mary ffolkes i blijedo se nasmiješila.“Znamdadižempanikubezpotrebe,ali-da,bilabihvamsilnozahvalna.”

“Dobro,dobro”,odvratiojeTrubshawe,“hoćemoliondakrenuti,ljudi-Done,Farrare?”

“Idemsvama”,izjavilajeEvadneMount.Višiinspektorodmahjeodbaciotajprijedlog.“Nedolaziuobzir,gospođiceMount.Tojemuškiposao,avašejemjestotus

ostalimdamama.”“Etovasopet!Svesutogluposti.Jasammuškokolikoivi,Trubshawe.Osim

togatunemamštoraditi

Cora bi mogla pričati svoje priče putnicima u autobusu koji vozi premaClephamuinebiosjetilarazliku.Ne,ne,ne,možeteraditištohoćete,alijaidemsvama.”

Itojeiučinila.

DVANAESTOPOGLAVLJE

Krajolik je izgledao čak i manje privlačno nego kada je pukovnik izašao ušetnju. Zapravo, izgledalo je kao da je Bog uzeo golemu gumicu za brisanje iizbrisao horizont kao na tamnoj ploči - ili bijeloj ploči. Sada je ponovno jakosniježilo,ijedinizvukkojisemogaočuti,osimcviležavjetrakojijejenjavao,bilaješkripasnijegapodnogama.Noipak,ništanijemoglomanjepodsjećatinaBožićodsablasnenetaknutevrištinetogajutra.Njezinabjelinabilajebjelinasmrti,abljedilostrašnobljediloleša.

Čaknibakljekojesubacaležutusjenusvimanastopalaosvjetljivalesusamogolučinjenicudanijebiloničegaštobiosvijetlile.Gotovosemogloočekivatidaćeoči neke divlje životinje koja zarobljena trepće pod njihovom svjetlošću - ali ne.Ništa.Takveživotinjenijebilonavidiku.

Niti je - a to je bila pomisao koja je, nesumnjivo, pala na pamet svima uspasilačkojekipi, iakonitkonijepokazaonimalospremnostida to izraziriječima-pukovnik bio igdje na vidiku. Nakon samo nekoliko minuta pokazalo se da suTrubshaweove utješne riječiMary ffolkes na odlasku, da će možda sresti njezinamužakakosevraćapoprilazupremakući,bilebeznadnooptimistične.Teksuispodčileanskog bora ugledali jasne tragove Rogera ffolkesa, a malo dalje od njihTobermoryjeve.Notamojebiosamoniztragovakojisuvodiliujednomsmjeru-odkuće.

Višijeinspektornaposljetkuprekinuotišinu.“Postajelivamhladno,gospođiceMount?”Spisateljicajenasebiimalaneurednikaputodtvidakojisuizjelimoljciikojijevidioiboljedane,debelivunenišalomotannekolikoputaokovrataitrorogimornarskišeširkojijepostaonjezinzaštitniznakulondonskomeknjiževnomkrugu.Ta ju jeodjećazasigurno štitilaod ledenehladnoće, ali je zbognjezabrinjavajućepodsjećalanaluđakinjekojesemoguvidjetikakoprodajukutiješibicaispredpostajeCharingCross.Inijejubašbilobrigazbogtoga.

“Uopće ne, uopće ne!” protestirala je prigušenim glasom, još uvijek dovoljnoglasnimdaodjekneprekovrištine.“Javolimhladnoću.”

“Volitehladnoću?”“Čulisteme.I,molimvas,nemojtemiuputitisvisokajedanodsvojihpogleda

nevjericenakojesmosesvinavikli.Znamdasamspisateljicaizbogtoga,zanekogapoputvas,ekscentrik.Aliimanaspunokojijednostavnomrzimosunce,kojimrzimobitinatopljeniznojem.Da,znojem.Nazivamtoznojem,zatoštotoijest.Neznamzavas,glavniinspektore,alijaseznojim.Janeperspiriram.”

“Dakle,dakle,dakle.Istinajeonoštokažu.Ništaniječudnijeodljudi.”

Don,umotanukaputodrakuna,kojijeizazvaomanjusenzacijukadajestigaonaimanjeffolkesovih,zbunjenoseokrenuopremaglavnominspektoru.

“Oprostite,nisamtorazumio-toštosteupravorekli.”“Štosamupravorekao?Ah,da,naravno.Pa,nečudimsedanisterazumjeli.To

je stara engleska izreka.Možete se kladiti da potječe još odChaucera, kao sve testareizreke,pačakioneproste.‘Ništaniječudnijeodljudi’-toznačidanasvijetunemaničegčudnijegodsamihljudi.”

“Oh, razumijem. Mislite, kao što gospođica Mount više voli hladnoću odtopline?”

“Takoje.Osobnovolimsunce.Sasvojomgospođompočivalaumiru-išaosamsvakogakolovozauTorbayskamp-kućicom.”

“Oh,da,ijatakođer.Ali,znate,jasamizKalifornije.”“Kalifornije?Manemojte?”“Da.IzLosAngelesa.Lijepigradić.Punnasadanarančiifilmskihstudija.Jeste

liikadabilitamo?”“Najdalje što sambio jestDieppe. Jednodnevni izlet.Nisam shvatio oko čega

dižutolikustrku.”“Vi,gospođiceMount?”upitaojeDon.“Evadne,dušo.ZovimeEvadne.”“Evadne.”“Tonijebilotakoteško,zarne?”reklajeljubazno.“Štobiželioznati?”“LosAngeles.Jesteliikadabilitamo?”“Ne,nisam.Iakosam,igromslučaja,radnjujednogsvogkrimićasmjestilatamo.

Izvukla sam sve potrebne informacije čitajući Dashiella Hammetta. Jesu li vampoznatenjegovepriče?Nisumibašpovolji,kaoštosemogloočekivati,alipoznajeonoočempiše.”

Stanka koja je uslijedila manje je bila uzrokovana time što se Dan nije želioraspitatiozapletudotičnogakrimića,aviše timešto je ionakoočekivaodaćečutisažetak,tražioontoiline.

Nobaremjednomsažetaknijeuslijedio,pajenaposljetkurekao:“Zanimalobimečutiočemuseradilo.Uvašemkrimiću,mislim.”“Pa-a, ne znam”, odvratila mu je Evadne Mount i bacila pogled na višeg

inspektora.“ImamdojamdanašprijateljizScotlandYardasmatradapomalokvarimstilsvakiputkadpričamosvomradu.”

“Oh,molimvas.Neobraćajtepažnjunamene”, rekao jeTrubshaweudarajućirukamaurukavicamajednomodrugudokjehodaoposnijegu.“Dosadniste.Osimtogabržećenamproćivrijeme.”

“Imate pravo”, rekla je i više je nije trebalo nagovarati. “Pa, knjiga se zvalaUbojstvo na zidu, a glavni lik bila je postarija, šašava filmska glumica koja setemeljila na ThediBari - sjećate se, zvijezda filmaAFool ThereWas? - pa, ti se

nećeš sjećati, Done, nisi ni približno dovoljno star za to, ali ona je sigurnoprouzročiladainspektorovomuževnomladosrcebržezakucajednomilidvaput.”

“Sigurno vam nije bilo lako stvoriti nijemi lik”, primijetio je Trubshawe, nezaostajućizanjom.

“Tafilmskaglumica”,nastavilajeodbijajućizagristiudicukojujoj jedobacio,“živi samotnjački u silno oronuloj vili na Bel Airu, a jedino joj je društvoinkontinentni pekinezer.Kako više nemože podnijeti vlastito tjelesno propadanje,dala jeokrenuti svaogledalaukućipremazidu ičak imaspremačicu,kakvumiuEngleskojzovemodvorkinja,kojasvakidandolazičistitinamještajalineonakokaoštomislite.Zapravo,spremačičinjeposaonanijetidodatnuprašinunasvakusjajnupovršinukojabimoglaprikazatiodraznjezineposlodavke.

Noiakonemaniprebijenognovčića,itovećjakodugo,općejepoznatitračuHollywooduda postoji jedna dragocjenost koju nije nikada založila, a to je slavnirubinkojijojjeprijemnogogodinapokloniomaharadžaodUdaipura.

Tada, jednoga jutra, spremačica pronađe njezino okrutno umoreno truplo.Odmahnazovepoliciju,kojaneuspijepronaćini tragarubinu,a jedini tragkojibiimmogaootkritiidentitetubojicejesuslovaLAPDkojajeglumicauspjelanažvrljatinaziduspavaćesobevlastitomkrvljuprijenegoštojeumrla.

Naravno, posumnja se da je pokušala ‘uprijeti prstom’, kako bi to Hammettrekao, na nekog člana policije Los Angelesa - znate, LAPD. No onda se pojaviAlexisBaddeley.Njuškajućiuokolonasvojnepopravljivinačin,protumačitačetirislovakaopokušajumirućeženedanapišeriječ‘lapdog’inaposljetkupronalazirubinsakrivenujeftinombrošupričvršćenomnaogrlicunjezinogpsićaPekea.”

“Opa,tojezbiljapametno”,rekaojeDon.“Voliobihtopročitati.”Trubshawejeskupiorukeipuhnuounjih.“Ja nikakone vidim svrhuu tome”, rekao je. “Sadkadvam je servirala cijeli

zapletnapladnju.”“Ne tako brzo, viši inspektore”, frknula je Evadne Mount nosom,

razuvjeravajućiga.“Uočitćetedanisamodalaidentitetpravogubojice.”“Pih,toinijenekamozgalica.Očitojetospremačica.”Spisateljicajetrijumfalnouzviknula.“Hah!Računalasamdaćečitateljipomislitiupravoto!Zapravo,pokažesedaje

ubojica ipak policajac, ‘korumpirani drot’, kako to Jenkiji kažu. To je dvostrukiobrat,znate.SlovaLAPDznačeupravoonoštosusvi ispočetkamislilidaznače inemajunikakvevezesPekeom.Uraljamasmrti filmskaglumicauistinupokušavapriopćiti tkojenjezinubojica.NoiakojeAlexisBaddeleyukrivuupogledutoga,ipakjenakrajuupravu!Eh,Trubshawe,štokažetenato?Trubshawe?Slušateli?”

Iznenađena što ne dobiva nikakav odgovor, odjednom je primijetila da je višiinspektor zaostao nekoliko koraka za njom prije nego što je stao. S rukom iznadobrva, čineći jednaku malodušnu gestu kao i pukovnik nepuni sat prije njega,

pokušavaojerazaznatineštoilinekogaudaljiniispredsebe.Među njih se uvukla zlokobna tišina. Svi su se uprezali kako bi vidjeli što je

privuklo pozornost glavnog inspektora. Isprva nije bilo ničega. A onda, međunemirnomigromsjena,tamniiamorfnioblik,poputhrpeodjećenemarnoodbačenena pod, uzdizao se iz snijega. I čim su oči razabrale njegov obris, odmah ih jeprivukladruga,manjahrpatekkojimetardalje.

“Mašto-?”rekaojeTrubshaweskidajućikapuskariranimuzorkomičešućisepoglavi.

“Dakle”,reklajeEvadneMount,“ja-jasamsigurna-”Progutavšiostatakrečenice,uzviknulaje:“VelikiScott-Moncrieff!”“Što?Što je?”povikao jepolicajac.“Mojvidnijeonošto jenekadbio -ovih

danamoratćupljunutilovuzanaočale-abakljamibliještiuoči.”EvadneMountodlučilaješutjetinekolikomučnihsekunda.Aonda:“Trubshawe”, rekla je naposljetku, “ne mogu vidjeti što je veća hrpa, iako”,

mrkojedodala,“mogupretpostaviti.Alibojimse,jakosebojim,dajemanjahrpadajetoTobermory.”

Usnamatakostežućiluludajujegotovopregrizao,Trubshawejekrenuo,napolahodajući,napolatrčeći,premadvjemazlokobnimsjenama.

Tobermoryjevotijelobilojeprvokojejeokupalasvjetlostnjegovebaklje.Pasjeležao postrance i damu njuška nije bila prekrivena pjenom, prsni koš smrskan, atočkicekrvividljivenabjelinisnijega,moglosepomislitidaspava.Nonijespavao,biojemrtav.Paipak,dahživotanapustiomujetijelonedavno,itakožurnodasumunozdrve,iakovišenisudrhtale,jošbilevlažne.

NitkosenijeusudionagađatištoTrubshaweosjećagledajućisvogmrtvogdruga.Naposljetkujeokrenuobakljupremavećojoddvijubezobličnihhrpa.Naravno,nijebilosumnjeuidentitettijela.Biojeto,kaoštosusviznalidaćebiti,pukovnik.

“Oh,Isuse”,prošaptaojeDon.“Tojezbiljapodlo!”zgranulaseEvadneMount.“RayGentrybioještetočina-

aliRoger?ZaštobiitkoželioubitiRogera?”Višiinspektornijegubiovrijemenaizražavanjetugeilignjeva.Nagnuosenad

tijelokaoterijerispredštakornjakaispustioglavupostrancenapukovnikovaprsa.Atadaje,podignuvšipogledpremalicimakojasugaokružila,uzviknuo:

“Živje!Jošježiv!”IsprvasečinilodajepukovnikmrtavkaoiTobermory.Nokadmujesvjetlost

obasjalalice,obasumusekapkapočelatrzati-neovisnojedanodrugome,štojebiočudan i prilično strašan prizor - i svakih pet sekunda ili tu negdje jedno ili drugorameslabašnobimugrčevitozadrhtalo.

“Štomusedogađa?”“Mislim da je u nekoj vrsti kome, Farrare - možda je pretrpio unutarnje

krvarenje - nije nemoguće ni da je imao infarkt.Rolfe ćemoći postaviti ispravnu

dijagnozu.Ali svakako je živ.Pogledajte.”Policajac jekažiprstompokazaokrvaviraspornapukovnikovukaputu.“Ubojica jeočitociljaousrce,ali,vidite,metak jeotišaoprevisoko,krozrameiondavan.”

Brzo pregledavši okolnu pustaru, promrsio je: “Nema smisla tražiti metak poovakvomvremenu.Ilitragove.Odavnoihjeprekriosnijeg.”

Još je jednom pogledao čovjeka u nesvijesti. “Nisam liječnik”, rekao je, “alisvojedobnosamsemoraobavitimnogimljudimakojisubilipogođeniiuvjerensamdagasemožespasiti.”

“Alištoćemoučiniti?”upitaojeDon.“Zarnekažuuvijekdasenesmijemicatiranjenika?”

“Da,takokažu,alimenemanjebrinerana,kojasečinipriličnopovršinskom,avišemogućapsihološkareakcija.Ne,nikakonepreporučujemdagaostavimotunatlu dok netko od nas otrči u kuću po Rolfea. U ovom slučaju nemamo izbora.Moramogaodnijetiukuću.”

“Da,upravuste,naravno.”DonjeistogtrenaskinuokaputodrakunairekaoTrubshaweu:“Evo.Možemogastavitiuovo.Znate,kaonanosila?”“Pa-a, na sebi imate prilično tanak pulover. Zar se ne bojite da ćete se

smrznuti?”“Nebrinitezamene,bitćemidobro.”“Dobarmomak”,rekaojeTrubshawesodobravanjem.“Imateonoštotreba.”TadajeEvadneMountprogovorila.“ATobermory?”“Znam,znam...Notrenutnojejedinovažnodopremitipukovnikakući.Nemojte

misliti da samzaboravio starogaTobera.Nisam i nikadaneću.Ali zasad ćemogamorati napustiti. Vratit ću se kasnije i - pa, sigurno ću ga dostojno pokopati. Nohvalavamštostepitali.”“Zaštoupucatijadnuslijepuživotinju?”upitaojeDon.“Tojejednostavnoludost.”

Ponovno je Trubshawe pogledao beživotnog stvora koji je jednombio njegovnajvjerniji, a na kraju i najbolji prijatelj, i na nekoliko trenutaka njegovuprirodnuflegmatičnostzamijeniojestvarniivrlovidljivosjećaj.

“Ne,sinko,štogoddajebilo,tonijebilaludost”,tihojeodgovorio.“Toberjemoždabioslijep,alikažudapreostaliosjetislijepca-pogotovoosjetnjuha-postanuizoštreni zbog gubitka vida, a mislim da je to jednako točno i za pse. Možda itočnije.Tobermoryjebiosvjedok,nijemisvjedok,izatogasemoraloušutkati.Psi,pačakislijepipsi,znajuštojeispravno,aštonije,ijednakotakosjećajusetkojeučinioneštoispravno,atkoneštopogrešno.Uvijekbilajaoirežaonaubojicunakontoga.”

“Inspektore,nebimimoglobitivišežaonegoštojest.”“Hvala, ali sad nije vrijeme za osjećaje. Sada, ljudi”, rekao je procjenjujući

kolikosusnažni,“akoprihvatimoDonovprijedlogiupotrijebimonjegovkaputkaonosila,mislimdamožemodopremitipukovnikakući,adamusestanjenepogorša.Farrare,pomozitemidagaokrenem-nježno,nježnoiuspjetćemo-nježno,kažem.Done,viizgledatekaonajsnažnijiodnastrojice,pazaštonebisteuhvatilikaputnadrugomkraju?Takoje-dobro,dobro-nopazitedagane ljuljatepreviše.Tonijemrežazaljuljanje.Farrare,viijauhvatitćemoovajkraj.”

“Aštojesamnom?”upitalajeEvadneMount.“Štojamoguučiniti?”“Vi?Vićetenambitivodič.Zbiljatrebamovodiča,panekavamiumiočibudu

usredotočeninaputprednama.Evo-uzmiteimojubakljuuzsvoju,paihusmjeritepremanogama.Akoprimijetitebilokakvuizbočinu,ilikvrguilineravninu,biloštona što bismo morali pripaziti, skrenite kuda treba i mi ćemo vas slijediti.Razumijete?”

“Razumijem.”“Dakle.Sviznajuštoimječiniti?Dobro.Jen-dva-trisvizajedno!”Tada,mahnuvširukom,poputstrojovođeteretnogvlaka,povikaoje:“Voditenas,

EvadneMount!”I tako je tužna mala povorka krenula na polagani i svečani put kroz vrištinu

prekrivenusnijegom.

TRINAESTOPOGLAVLJE

Čini se da jeMary ffolkes odlučila ignorirati preporuku dr. Rolfea da ostaneležati dok se članovi potrage ne vrate. Ili ju je vjerojatnije, poznavajući je, uposljednjemtrenutkualarmiraoSelininpovik-onajenamajčinzahtjevstalapokrajstaklenih vrata kako bi što je prije moguće spazila pukovnikov povratak - pa jeskočilanebiliotkrilaštogajeprouzročilo.Štogoddajebilo,jadnaježenamoralaposvjedočiti pogrebnom prizoru u kojem joj muža nose preko vriština naimproviziranimnosilima ikako jepretpostavilada senajgoredogodilo,kao što tovoljenineizbježnočine,jednostavnoseonesvijestila.Jerkadasupukovnikanapokonunijeliusalonipoložilinjegovokomatoznotijelonatrosjed,Rolfejojjevećpružaomirišljavesoli.

Shvativšidajeništanećepodićinanogetakobrzoiučinkovitokaosaznanjedastanjenjezinamužanijebeznadnokaoštojemislila,TrubshawejegotovoodgurnuoRolfeaodnjekakobijojpreniodobruvijest.

“Gospođoffolkes,čujetelime?Kažem,čujetelime?Gospođoffolkes?”Napola podižući kapke, pokazujući oči mutne od šoka i tuge, Mary ffolkes

zagledalaseunjegovogruboispremnolice.“Roger?Jeli...?”“Ne,gospođoffolkes.Nijemrtav,akostemetomislilipitati.Nećuvamtajiti.U

priličnojelošemstanju.Alinijemrtavinećeumrijeti.”Učinakjebiotrenutačan.Očisujojodjednomponovnoizgledaleživima,kaoda

joj je strujni val povratio energiju, pa je čak pokušala sjesti, iako ju je policajacnježnospriječioutome.

“Znači,bitćeopetdobro?”promrmljalaje.“Da,gospođo ffolkes, bit ćedobro”, odgovorio jeTrubshawe i nagnuo senad

nju, pripalivši lulu prvi put koliko se itkomogao prisjetiti. Duboko je udahnuo iizdahnuo dim sa zadovoljstvom utoliko većim što je toliko dugo odgađano. “Zatosamhtio biti siguranda ćete i vi biti dobro - zbognjega.Sada će vas trebati višenegoikada.”

“Alinerazumijem.Kažetemidajeulošemstanju.Štomusedogodilo?Štosetamovanidogodilo?”

Zabrinutost ispisananaTrubshaweovu licunesumnjivo jeodražavalaunutarnjidijalog koji je vodio sa samim sobom. Treba li joj reći ili ne? Ima li ta dobra,jednostavna,bogobojaznaženatjelesneimentalnesnagedasaznaštojeuzrokovalopukovnikovostanje?Ilibizamirnjezinedušebiloboljeprikrivatiodnje(nokolikodugo?)činjenicudaježeljanepoznatogpojedincadaseriješinjezinamužauistinu

ponukalatuosobudapodninajgoriodsvihzločina?Riskiraoje.“Pa,gospođoffolkes,jednakojetakomojanesretnadužnostobavijestitivas—

alitočinimzatoštoslutimdastedovoljnosnažnaženadatočujete—dajenetkopokušaoubitipukovnika.”

Maryffolkesnaglojesjela.TolikonaglodajujeCynthiaWattis,kojajebrisalaprijateljičinočelorupčićem,moralazadržati.

“Što?NetkojehtioubitiRogera?Oh,ne,ne,ne!Tojenemoguće.Sigurnostesezabunili.”

“Nažalost,nisam.Tonijebionesretnislučaj.Netkojepucaounjega.”“OmojBože!”“Na sreću, napadač nije bio tako dobar strijelac kao što je mislio. Ili je

udaljenostbilaprevelika.Ilijemoždabiloprevišemračnonavrištinamadabimogaodobronaciljati.Usvakomslučaju,metakjeprošaokrozramevašegamužai,hvalaBogu,nemaočitihznakovadajenanesenatrajnaozljeda.”

“Ali moramo ga odvesti liječniku! Odmah!” “Zaboravljate, gospođo ffolkes.Liječnikjemeđunama,doktorRolfe.Onjesadsvašimmužemisiguransamdaćeznatištotrebaučiniti.”

TijekomtogarazgovoraliječnikjeuistinupregledavaojošuvijekonesviještenaRogeraffolkesa,prislonivšiuhouznjegovaprsa,kaoštojetoTrubshawevećučinio,iu istomuvrijememjerećipuls.Kadjeustanoviodijagnozu,prešaojesobuistaopokrajvišeginspektora.

“Pa?”upitaojeTrubshawe.“Pa”, odgovorio je Rolfe, “čak iako nijedan od važnih organa nije dotaknut,

doživio je strašan šok. Čovjek njegovih godina, znate... Ali, Mary, dopusti da teuvjerim.Rogerjebio-mislim,jest-jakkaobiki-kaoštoznaš,jasamuništioživotzbogjedneglupe,tragičnepogreške,alisadatiobećavam,apsolutnoobećavam,daćeseizvući.”

“Hvalanebesimanatome!Ihvalavama,višiinspektore,ivamaostalima,Done,Farrare,Evie,štostegadonijelinatragkmenizdravogičitavog.Pa,barem”-samonatrenutaknjezinujezabrinutostublažiojedanodnjezinihpoluosmijehakojimasenapolaispričava,jedinihosmijehakojesi jeikadadopuštala-“akovećnezdravogkaoštobimogaobiti,ondabaremčitavog.Bitćuvamzauvijekzahvalna.”

“O,Mary”,povikalajeCynthiaWattis,“kakosisilnohrabraiodbijašseslomiti!Alitisioduvijekbilatakvaosoba.”

“Nezavaravajse,Cyn”,odgovorilajepukovnikovažena.“Jasamsve,samonehrabra.Iskrenorečeno,zapravoplačemupotocima.Akonemožetevidjetisuze,tojezatoštosamdavno,jakodavnonaučilakakousmjeritisuzedatekuunutarobraza.Tojeumjetnostkojumiženemoramosavladati.”

“Draga moja”, rekla je Evadne Mount, “po menije plakanje iznutra prava

definicijahrabrosti!”Tada se spisateljica okrenula prema višem inspektoru i, kao umjetnica brze

promjene,odmahpromijenilaistilitemu.“Čujte, Trubshawe”, zagrmjela je, “kako ovdje nisam potrebna, bi li vam

smetalo da skoknem u svoju sobu preodjenuti se? Prehladit ću se nasmrt ako neodjenemnekutopluodjeću.”

“Ne,ne-samoidite.Uzmitevremenakolikovamtreba”,bezbrižnojeodgovorioviši inspektor, s nemalim olakšanjem što će biti oslobođen, makar nakratko,sputavajućeprisutnostitebriljantne,noizazovnesuparnice.

“Recitemi,doktore”,upitaojetada,“štoćemoučinitispukovnikom?Smijemoligaprebacitiunjegovkrevet?Mislim,doknamvrijemenedopustidagaodvezemoubolnicu.”

“Svakakobimibilodraževidjetigaupravomkrevetuakojetomoguće.Mary”,obratio se Rolfe pukovnikovoj ženi, “pretpostavljam da je u vašoj spavaćoj sobiupaljenavatra?”

“Oh, da. Sada bi već trebalo biti ugodno toplo.” “Onda predlažem da gaodnesemogore,razodjenemoistavimoukrevet.Nakonštogazaliječim,datćumuinjekcijuodkojebitrebaospavati.Sadmutrebamirimnogoneprekinutogsna.”

Trubshawejeznačajnopogledaodoktora.“Injekcijukažete,Rolfe?”“Takoje.”“Kakvutočnovrstuinjekcije?”“Oh,maludozumorfija.Uvijekgaimamkodsebe.Posvejebezopasan.Samo

dovoljnoda-”NoprijenegoštojeRolfeuspiorećijošjednuriječ,viši inspektorpretvorioje

njegovu nedovršenu izjavu u nedovršeno pitanje. Promjena se odnosila samo naintonaciju,alijeznačenjebiloradikalnodrugačije.“Samodovoljnoda...?”

Rolfesevidljivorazljutio.“Samo dovoljno da ga uspava na nekoliko sati, to sam htio reći.Ali gledajte,

Trubshawe,zaštomipostavljatetakvapitanja?Štotoinsinuirate?”“Zarneštoinsinuiram?”“Tako bih rekao. Rekao bih da insinuirate da nisam kompetentan liječiti

Rogera.”“Nikako.Vjerujemuvašeliječničkesposobnostikaoisvidrugi.”“A što onda znači ovo neopravdano ispitivanje mojih metoda i - i, posebno,

lijekakojiželimdati?”Prviputotkadjestigaoukućuffolkesovih,činilosedačovjekizScotlandYarda

nema prikladan odgovor.Dva ili tri puta povukao je dim iz lule prije nego što jeodgovorio.

“Rolfe”, rekao je pažljivim tonom, “ja sam tu, kao što znate, u neslužbenom

svojstvu.Tusam,uosnovi,zatoštostetozatražiliodmene.Dapače,vistetajkojijedošao pomene.Koliko godmoja istragamorala biti neslužbenom, od samog sampočetkaustrajaonatomeda,akoćeseuopćeprovoditi,budeprovedenauskladus-pa,sonimštovolimsmatratidrevnompraksomkojaseprimjenjujeuYardu.

Daklečinjenicaje-činjenicakojustesvimoraliprihvatiti-dastegotovosvivipotencijalni osumnjičeni za ubojstvo Raymonda Gentryja. U svjetlu onoga što seupravodogodiloslučajjedobioposvenovudimenziju,itotakvučijuvažnostnitkoodvas,izgleda,jošnijeshvatio.”

“Novudimenziju?”upitalajeCoraRutherford.“Pa,gospođice,samorazmisliteo tome.Kakose,kolikomogupretpostaviti,napadnapukovnikadogodiokadastesvi bili u svojim sobama - i da, ne morate me podsjećati, posve dobro znam da,koliko god to vrijedilo, vi bračni parovi možete i nesumnjivo hoćete jamčiti oprisutnosti svog bračnog druga tijekom tog razdoblja no kako se, kao što kažem,napad dogodio kad ste svi bili izvan vidnog polja, onda vas se svemora smatratiosumnjičenimazapokušajubojstvaRogeraffolkesa.”“Alitojebesmisleno,upravobesmisleno! ” eksplodirao je Rolfe. “Što to vi sugerirate? Da se netko od nasodgegaogoreusobu,aondaseponovnoiskraoizkućeusredsnježneolujeipucaoupukovnika?”

“Netko, doktore,netko je pucao u pukovnika. Sigurno ćete se složiti da je tomoraobitiistinetko,istivraškipametannetko,tkojepucaouRaymondaGentryjauzaključanojtavanskojprostoriji?”

Kako nitko nije imao neki uvjerljivi protuargument, shvatio je njihovu šutnjukaoznakdaseslažuinastavio:

“Sad-dasevratimonaonoštotrebaučinitiupogledupukovnikovogtrenutnogstanja.Imamovas,Rolfe, jednogodpotencijalnihsumnjivaca-niviše,ali jednakotako nimanje i od koga drugog u ovoj sobi - imamo vas kojimi govorite, posvehladnokrvno, da biste voljeli da ga se odnese u njegovu sobu, gdje ćete mu datiinjekciju. To, naravno, zvuči vrlo ispravno i prikladno, osim što, kao što morateuvidjeti,menibašinijepreporučljivo,čakniuovakoiznimnimokolnostima,pustitidajedanodosumnjičenihuslučajuubojstvaubrizganepoznatutvarutijelojedneodubojičinih žrtava. Pogotovo jer će prvo pitanje koje ću željeti postaviti pukovnikukad povrati svijest, naravno, biti je li vidio i, još važnije, je li prepoznao svognapadača.

Odgovorite mi, doktore”, rekao je zapovjednički. “Prema vašem mišljenjuprofesionalcausvojempodručju,kaoštosamjausvojem,jesamlinerazuman?”

Isprva se činilo da će se Rolfe pobuniti. No kada je progovorio, učinio je tosvojimuobičajenimhladnim,mirnimglasom.

“Ne,Trubshawe,nistenerazumni,osimujednojstvari.”“Akojajeto?”“Osim što ste upravo opisali osobu koja je ubila Gentryja i - moramo

pretpostaviti-jednakotakopokušalaubitiRogerakaovraškipametnuosobu.Toeno?“Točno.”“Onda, pitam ja vas, koliko bi bilo pametno od mene objaviti svima vama -

uključujućiumirovljenogdetektivaScotlandYarda—daćudatiRogerubezopasnuinjekciju, a onda mu zapravo dati smrtonosnu? Da se išta dogodi pukovniku,zasigurnotouviđate,umjestofinog,sočnognizasumnjivacaimalibistesamojednogmojumalenkost.”

“Upravotako”,složioseTrubshawe,“upravotako.Upravosamočekivaodaćetetoreći.Itojenačinargumentiranjakodkojegmesamojednomuči.

Kakoosobnonisammedicinar,nikadanebihmogaodokazati-dokazati,doktoreRolfe,jerkadseradiozakonu,sumnjabezdokazanijeništa-dajetakvainjekcijauistinuuzrokovala -pa, recimo,prividni infarktkojembipukovnikkasnijemogaopodleći.

Daje fatalni infarkt ishod, to bi, naravno, izgledalo jako loše za vas. Ali,ponavljam,osobnoneznamdovoljnootimstvarimadabihbiosigurandasetakavučinakmože sigurno i nesumnjivopripisati tomuzroku. I iskreno, nebih sevolionaći u takvom položaju, iako sam ovdje neslužbeno. Moja se dužnost nijepromijenila, i bio bih nemaran u obavljanju te dužnosti kad bih vam jednostavnorekaoda,samoizvolite,dajtemuinjekciju,učiniteonoštosmatratenajboljim.Žaomije,alimorateuvidjetiukakvomsepoložajunalazim.”

Rolfe jenekolikominutarazmišljaoo tome,pogledaopukovnika,koji je ležaonakaučunesvjestanraspravekojasevodilaokonjega,aondaseponovnoobratiovišeminspektoru.

“Da,sve to imasmisla.Ali i jasenalazimunezgodnompoložaju.Kakvegodbilevašesumnjeibojazni,Trubshawe,jaznamštojeispravnozamogpacijenta,aRogerjevećmnogogodinamojpacijent,anevaš.Onmora—ponavljam,mora—odmah dobiti morfij. Ako ga ne dobije, ne mogu odgovarati za posljedice. Unajboljemslučaju,možedoćidoopasnodugotrajnereakcijenafiziološkiipsihološkišokkojijepretrpio.”OkrenuosepremaMaryffolkes,kojajepažljivopratiladebatu.

“Mary,draga”,rekaoje,“stavitćuodlukuutvojeruke.”“Mojeruke?”“Pitanjeje-vjeruješlimi?”“Vjerujemliti?Pa,ja...panaravno...Naravnodativjerujem,Henry.Znašdaje

tako.”“Ne”,rekaojeRolfeneočekivano.“Ne?Aliupravosamreklada.”“Ne,Mary, bojim se da u ovom slučaju takva vrsta pristojnog odobravanja s

kojimseoklijevanijedovoljna.”“Oh, jao, zašto sve mora biti tako složeno?” “Odgovori mi da ili ne,Mary”,

rekaojeRolfe.“VjeruješlimitolikodadamRogeruinjekcijukojamu,uvjerensam,

trebaakoželimospriječitinepovoljnumetaboličkureakciju?”Iako je pogled koji mu je uputila Mary ffolkes, pogled koji je bio plod

dugogodišnjeg prijateljstva, već nečujno odgovorio na pitanje, jednako je takoodgovorilaiglasom,kojijetrebaorastjeratisvakudaljnjusumnju:

“Da,naravnodativjerujem,Henry.Molimte,posvetiRogerupunupažnju.”DokjojjeMadgeRolfediskretnostezalazapešćeuznakzahvale,pukovnikova

seženasadaobratilaTrubshaweu:“Viši inspektore, razumijem vaš oprez - uistinu, zahvalna sam na tome - ali

poznajemHenryjaRolfeamnogogodinaikaoliječnikaikaoprijatelja inimaloneoklijevam povjeriti svog supruga njegovoj brizi. Molim vas da mu dopustite danastavi.”

Policajacjeznaodajeporažen.“Vrlodobro,gospođoffolkes,uovomćuvasslučajuposlušati.Tojeprotivsvih

mojihprofesionalnihinstinkta,alinekabudetako.Zdravljevašegmužamorabitinaprvommjestu.”

“Dakle”,rekaojetadaRolfeu,“sadkadjetoriješenoštotrebaučiniti?”“Prvo”,rekaojeRolfe,“jednaodvasženatrebaprokuhativodu-itodostanje!

”“Prokuhati vodu?” uzviknula je Cora Rutherford. “Znaš, Henry, često sam se

pitalazašto,bezobzirana tokakva jebolest,vi liječniciuvijek inzistirateda trebaprokuhativodu.Što,zaimesvijeta,snjomradite?”

“Oh,zaboga!”povikaojerazdraženiRolfe.“Zarnemožetejednostavnoučinitionoštovamsekažeiprestatipostavljatiimbecilnapitanja!”

Okrenuosepremasvojojženi.“Madge?Natebemoguračunati,zarne?Pa,vrućavoda-odmah.”TadaTrubshaweu:“MimuškarcimoramoumeđuvremenudopremitiRogeradonjegovogkreveta.

MoždamiviiDonmožetepomoćidagaodnesemouspavaćusobu.”“Dobro.Krenimo,Done.”Maryffolkesnastojalajeustatinanoge.“Ne, ne”, rekao je Trubshawe mašući prstom, “ovoga puta, gospođo ffolkes,

slijeditemojeupute.Doživjelistešok,znate,itrebavamodmorakolikoipukovniku.I-pa,sadvamitomogureći-moratćuinzistiratinajošnečemu.”

“Plašiteme,gospodineTrubshawe”,reklajeMaryffolkesslabašno.“Nemarazlogazato.Sveštosammisliorećibilojeda,kadudobnosmjestimo

vašegamuža, kaddobije, hm, napitak za spavanje, koji bi ga trebaouspavati na -kolikodugo,Rolfe?”

“Oh,dobrihpetilišestsati.”“Kadzaspi,moratćuinzistiratidasevrataspavaćesobezaključaju.”“Zbilja,inspektore”,rekaojevikar,“tosečinipriličnodrastičnommjerom.Jeli

tozbiljapotrebno?”“Mislimdajest”,odgovoriojeTrubshawe.“Naposljetku,svisujošuvijekosumnjičeni,anetkojejedanputpokušaoubitipukovnikaijednostavnonevjerujemdabinjegovasobatrebalaostatiotvorenasvimakojiunjuželeući.”

“Ali”, povikala jeMary ffolkes, “zaključati jadnogRogera!Kako strašno!Štoakoseprobudiiotkrijedanemožeotključativrata?”

“Imališansedaseprobudiranije,Rolfe?”“Nikakve.”LiječnikjeuzeoMaryinurukuusvoju.“I u tome ćeš mi morati vjerovati, draga Mary. Jamčim da će Roger čvrsto

spavati nekoliko sati. Ali ako si zbilja zabrinuta, Trubshawe i ja obići ćemo gasvakihpola satakakobismo seuvjerili da je svekako treba. Iskreno rečeno, to jenepotrebnamjeraopreza,aliakotipomaže,bitćenamdragoučinitito.Idemosad,Trubshawe,Done,odnesimogauspavaćusobu.”“Doktore?”

“Da?”“Trebalijošneštoučiniti?”“Akozbiljaželitebitiodkoristi,Farrare,moglibisteotićidoljeukuhinjuireći

gospođiVarleydapripreminekumesnujuhuzaMary.”“Mesnujuhu?”“Da.Slabozačinjenuijakovruću.”“Uredu.”“Farrare?”“Da,višiinspektore?”“Mislimdanebibilokorisnodaposlugadoznaštoseupravodogodilo.Kakose

drugi zločin dogodio tako brzo nakon prvoga, postoji rizik da se zbilja prepadnu.Sadanamnajmanjetrebajatošmrcavih,cendravih,imbecilnihsluškinjakojeprijetedavanjemotkaza.”“Razumijem,gospodine.Neću spomenutiništa štonebi trebaliznati.”

“Dobro.Pa,dečki,idemo.Iponovno-dobro,Rolfe?operativnariječjenježno.”

Pola sataposlije,nakonšto jepukovnikova ranaprevijena,nakonšto jedobioinjekciju imirno zaspao, EvadneMount, koja je sišla iz svoje sobe, iskoristila jeznačajnu šutnju kako bi zaokupila pozornost svih trima riječima. Trima latinskimriječima.

“Luxfactaest.”“Aštobi,zaimesvijeta,totrebaloznačiti?”upitalajeCoraRutherford.“Lmxfactaest?Tvojlatinskinijedorastaotome,Cora?”

“Pustitimojlatinski.Samoodgovorinapitanje.”“Toznači‘Stvarjerasvijetljena.’IzKraljaEdipa.Sofoklo,znaš.”“Hvala,draga.Alida,znamtkojenapisaoKraljaEdipa.”“Ah,zarsizaboraviladasamjatopreradila?Sazlokobnimrezultatima!Bilaje

tomojaprvadrama,Edipprotivkralja, ipokušalasamponovnoprepričatimitkaokonvencionalnusudskudramu.BraniteljjebioTirezija,slijepiprorok-imalasamuvidu Maxa Carradosa, znaš, slijepog detektiva Ernesta Bramaha? Ne? U svakomslučaju,onjedokazao,isključivodedukcijom,daje‘Edipovslučaj’,kakosenazivaucijelojdrami,zapravoizopačenjepravde.

Presudniobrat,vidite,biojetajdasuEdipusmjestilipolitičkineprijatelji,kojinisusamoproširiliglasinudajeJokastabilanjegovamajkanegosuisamiubiliLaja,njegovognavodnogoca.TadasunamjestilinekognaivnogdvojnikadagaEdipubijekadasesusretnunaraskršćuDaulijaiDelfa.

Pa, kakav fijasko, kakva katastrofa, kakva hrpa konjskog dreka! Svi su nosilimaske, a da sam imala imalo pameti, i ja bih stavilamasku! Jadna ‘Boo’ Laye -Evelyn Laye, znate, izvrsna u intimnim, humorističnim revijama, ali se, tipično,zamišlja kao veliku dramsku glumicu - zašto se ne bi držali talenta koji imaju? -dakleBooLayejeglumilaJokastu-rimujesesbedasta,našalilasamse!-ikadnasjepublikaizviždalakadsespustiozastor,sirotasmušenadragamislilajedaželedase ona sama nakloni. Mislila sam da ću umrijeti! ” “Ali zašto”, nije odustajalaglumica,“zaštojestvarrasvijetljena,kaoštosisegnomskiizrazila?”Spisateljicasenaglouozbiljila.

“Zašto?”upitalaje.“Rećićuvamzašto.Zahvaljujućislučajnojprimjedbikojasezačulauovojsobiprijenepunadvasata,upalilamisesvjećicausvezamućenijemstarommozguividjelasam-vidjelakaodamijemunjaosvijetlila—štosetočnoovdjedogađalouposljednjihtridesetšestsati.”

Nastalajetišinadoksusviupijalituzapanjujućuizjavu.Tada je viši inspektor, koji je ponovno pućkao kamiš svoje nezapaljene lule,

rekao:“Dajte da ispravno shvatim. Kako ne bi bilo mogućnosti da govorimo o

različitimstvarima,pretpostavljamdagovoriteoGentryjevomubojstvu?”“Takoje.”“Kaoipokušajuubojstvapukovnika?”“I o tome. Zapravo, pokušaj Rogerovog ubojstva pružio mi je posljednji dio

slagalice.Ogromnidio.Sadznamcijelizaplet.”“Cijelizaplet,kažete?”“Čakiobrate.Jer,osimakonegriješim,baškaoikodmojeedipovskepriče,i

ovdjepostojipresudniobrat.Dostasamnjuškalaokolo,višenegoitkoodvasslutii,kaoštokažem,sadamogusvimavamaizložiticijelislučaj.”

“Gledajte,gospođiceMount”,progunđaojeTrubshawe,“akouistinuraspolažete

određenimčinjenicamailiteorijama-otojstvari,činjenicamailiteorijamaokojimabismotrebalibitiobaviješteni,posebnoja,hajdedaihčujemo.Bezdaljnjegprtljanja,molim.Premavašemmišljenju-ponavljam,premavašemmišljenju, jer tojesamomišljenje - i opet ponavljam, s drukčijim, no jednako bitnim naglaskom, premavašem mišljenju, jer je ono samo vaše - tko je ubio Raymonda Gentryja i tko jepokušaoubitipukovnika?”

“Oprostitemi,Trubshawe,alijošnisamspremnarećivamto.”“Što!”“Oh, samomepustitedaobjasnim. Jane izazivambez razloga, znate.To ima

vezesrazlikomizmeđuonogaštosemoženazvatiiznošenjemiizlaganjem.Zarneshvaćate, da hrabro izjavim tko je, po meni, to učinio, to bi bilo kao da učiteljmatematike izneseproblemsvojimučenicima,azatim imodmahda rješenje,noumeđuvremenu im ne izloži poveznice putem kojih je do tog rješenja došao,poveznice koje bi tim učenicima omogućile da shvate zašto je to jedino mogućerješenje.

Želim da razumijete zašto osoba koja je, kako vjerujem, ubila Gentryja ipokušalaubitiRogeramožebitisamotaosobainitkodrugi-akakobihtoučinila,moramispričaticijelupričuonakopostupnokaoštosamjeisamashvatila.”

“Pa-pa,uredu”,odvratiojojjeTrubshawe,iznenađujućenaklono,“valjdajetodovoljnopošteno.Alikadanamnamjeravatetoispričati?”

“Oh, sada. Odmah. Istog trena. Ali željela bih da se ponovno svi okupimo uknjižnici.Kriminalacse,takokažu,uvijekvraćanamjestozločina.Pazaštoseondanebi idetektivka -akosi smijemlaskati i takosenazvati - sadavratilanamjestoistrage?”

Nekolikotrenutakanitkonijeprogovorio.Nekiodprisutnihočitosumislilidajespisateljicunapokonnapustiloonomalorazumaštojejošimala.Štosetičeostalih,iako to nitko ne bi priznao, čak ni sebi, možda ih je na čudan način privlačilamogućnost da napokon sudjeluju u pravoj probi posljednjeg - točnije,pretposljednjeg-poglavljaklasičnogakrimića.

Tadajenapokonvišiinspektorodgovorionaprijedlog.“Čini se da ste zaboravili jednu stvar”, rekao je. “Ja još nisamokončao svoju

istragu.”“Da, jeste”, odgovorilamu je EvadneMount. “Sve ste nas ispitali. Sve, osim

Mary, ali pretpostavljam da nemožete sumnjati da je ona pokušala ubiti vlastitogmuža.”

“Ne,ukrivuste.”“Što!”uzviknulajezgranutaMaryffolkes.“Molimvas,gospođoffolkes,pogrešnostemeshvatili.Htiosamrećidanisam

ispitaonikogaodposluge-”Spisateljicajeotpuhnula.

“Govoreći kao netko tko je upravo odgonetnuo zagonetku”, rekla je nehajno,“moguvasbezoklijevanjauvjeritidasadanebibilonikakvekoristiod ispitivanjaposluge.”

“Pa-a”, rekao je Trubshawe, još uvijek sumnjičavo, “ako uistinu vjerujete daposjedujetečinjenice...?”

“Zapravo,nevjerujem”,uslijediojesamouvjereniodgovor.“Jatoznam.”

ČETRNAESTOPOGLAVLJE

Uknjižnici seEvadneMountokrenulapremaokupljenomdruštvu,doksusvi,pa čak i Trubshawe, koji je još uvijek pučkao svoju davno ugaslu lulu, čekali dapočne iznositi svoje dokaze.No kad je napokon progovorila, ono što je rekla nijebiloonoštojeitkoodnjihočekivaočuti.

Okrenula se prema doktorovoj ženi, koja je odmatala novu kutiju cigareta, iupitala:“Moguližicati,Madge?”

MadgeRolfezabuljilaseunju.“Što?”“Moguliužicatijednuodtvojihnikotinskihlizalica?”“Jednuodmojih...?”“Tvojihcigareta,draga,tvojihcigareta.”“Nisamznaladapušiš.”“Nepušim”,odgovorilajespisateljica.Otvorila ja kutiju koja joj je dobačena u krilo i izvukla cigaretu. Tada je,

pripaljujućiipovlačećionoštojesilnopodsjećalonapočetničkidim,počela.“Morate mi oprostiti što c'u započeti osobnom opaskom”, rekla je spokojnim

tonomosobekojanimalonemarihoćelijojbitioproštenoilineće.“Aliakopostojijednastvarnasvijetuzakojusilaskamdajeznamdobroraditi,ondajetoispričatipriču,iakonitkonemaništaprotiv,voljelabihovuiznimnupričuispričativlastitimriječima,vlastitimritmomibezispuštanjavlastitih-rijetkih-pogrešnihprosudbi.

Tojezbiljabilonajčudnijeiskustvomojegaživota,iskustvoukojembih,danijeuključivalodvaokrutnazločina,odkojihjejedanpočinjenprotivbliskogprijatelja,mogla čak i uživati. Samo zamislite! Tu smo mi, grupa sumnjivaca okupljena uknjižnicikakobismočulizaštojeikakopočinjenoubojstvo!Tojescenakojusamnapisala tolikoputausvojimromanima.Pa ipak,dami je itkoodvas rekaodaćujednogadananesamoprisustvovatitakvojsceninegozapravoiigratiuloguglavnogdetektiva,odgovorilabihvamdavamtrebapregledatiglavu!

Naravno”,nastavila jegledajući sve svoje slušatelje jednogpo jednogkakobibilasigurnadajojsvipoklanjajuonolikopozornostikolikojemisliladazaslužuje,“kaoimojafikcionalnadetektivkaAlexisBaddeley,ijasamsamoamaterka.I,kaošto vas ne trebam podsjećati, Alexis nikada nije rješavala ubojstvo u zaključanojsobi.Želimdamojikrimićibaremjednomnogomostanunačvrstomtlu.

Nikada nisam imala posla smetodama ubojstva koje uključuju užad i ljestve,koloturnikeiključevekojiseizvlačekrozključanicenitimakojenekakouspijevajusameizgorjeti, iliukojimasežrtvaubojstvapronađeprobodenausredpustinjebez

otisaka stopalaupijeskuubilokojem smjeru, ili visi s daskena tavanubez tragastolcailistolailibilokakvogkomadanamještajanakojisemoglapopeti,pačaknivlažnogtraganapodukojibiuputionatodajeubojicaupotrijebiokomadledakojiseumeđuvremenuotopio.Nemoguupotrijebititakvetrikove.Zamenejetoprevišezapetljano,daposudimpukovnikovuzgodnuriječ.

Uostalom, JohnDicksonCarr već je osvojio to specifično tržište, a ja kažem,akojenetkonepobjediv,zaštosetruditipobijeditiga?

Oprostite, malo sam se zanijela, i znam da svi mislite da sam grozna staraženska,alidoćićudopoante.Ato jedasmosvibili tolikohipnotiziranimetodomRaymondovog ubojstva - metodom za koju nitko od nas nije ni sanjao da možepostojatiizvanknjige-dajednostavnonismovidjelikrupniplan.

Ubojstvauzaključanimsobama,znate,sličnasuzavršnicamaušahu.Podtimemislimdaonoliko sličepravimubojstvima, ubojstvimakoja stvarni ljudi počineustvarnomsvijetu,kolikoizavršniceuilustriranimčasopisima-znate,kraljipješakprotivnezaštićenoglovcadomataupetpoteza-pa,onolikokolikotakvezavršnicesličepravimstrategijamaikonfiguracijamaustvarnojšahovskojpartiji.Tojeneštošto jemoj dragi prijateljGilbert uvijek razumio, i zato je genij bez premcakakavjest.”

Po blijedim izrazima koji su s jednog lica prelazili na drugo kao zaraznozijevanje,bilo je jasnodanitkoneznaokojemGilbertuonapriča.Akako jebilojednakoočitodatonitkoneželireći,objasnilaje:

“Gilbert Chesterton. Njegove priče o ocu Brownu tako su jedinstvene upravozato što jesu završnice i ne pretvaraju se da su išta drugo. Budući da ograničavasvojepametnemalepričenadvanaeststranica,nemoraartikuliratizamršenizapletkakav pisac poputmene treba kako bi opravdao rasplet. A njegovi čitatelji imajuzadovoljavajući dojamda ih se vodi ravnodovrhunca cijelogdugačkogkrimića -jedinog dijela, budimo iskreni, koji ih zbilja zanima - a ne moraju se mučiti sazamornimrazvojemradnje.”

“Poanta,gospođiceMount”,rekaojeTrubshawe,“poanta!”“Kao što sam već mnogo puta rekla u ovoj kući”, nastavila je, napadno

ignorirajućinjegovuupadicu,“akozbiljaželiteubitinekogaiizvućisenekažnjeno,ondatoučinite.Učinitetotakodagurnetesvojužrtvusliticeiligaubodeteuleđaumrklojnoćiizakopatenožpoddrvo,bilokojedrvo,jednoodtisućudrva.Nemojtezaboraviti nositi rukavice i pobrinite se da ne ostavite nikakve inkriminiraj učetragovesvojeprisutnosti. Iznadsvega, izbjegavajtekompliciranestvari.Nekabudejednostavno,dosadnoisavršeno.Moždajeprevišejednostavno,dosadnoisavršenozanas,piscekrimića,alipočiniteljtakvogzločinaimanajvećešanseizvućise.”

“Svejetojakopoučno,siguransam”,Trubshawejujeponovnoprekinuoglasomkojijeujednobioiblagigrub.“Alikadasmosesložiliokupitiuknjižnici,tonismoučinili kako bismo čuli vaša mišljenja o razlici između stvarnih i fikcionalnih

ubojstava -mišljenja koja ste, kao što ste i sami priznali, izrekli većmnogo puta.Kamototočnovodi?”

EvadneMountsenamrštila.“Naučite biti strpljivi sa mnom, viši inspektore”, ozbiljno mu je odgovorila.

“Doćićudotoga.Uvijekdođem.”Ponovnojepovukladimcigarete,ovogaputasamouvjerenije.“Itakosmosenašli-jasamsenašla-suočenisdvaubojstvakojasuseznatno

razlikovala po metodi. Jedno je bilo, kako bi viši inspektor rekao, ‘fikcionalno’ubojstvo, koje je očito počinio netko tko je pročitao mnogo krimića - iako,ponavljam, nijedan moj. A drugo je bi lo ‘stvarno’ ubojstvo, pokušaj stvarnogubojstva,onakvogubojstvakakvasesvakodnevnodogađajuustvarnomsvijetu.

Za prvo ubojstvo, Raymonda Gentryja, bilo je gotovo previše motiva. OsimSeline, svi iz našegdruštvancapotajno su, a u nekim slučajevimanimalopotajno,osjetiliolakšanještojejednomzauvijekizbačenizborbe.

Ipočetnapogreškakojusamučinilabilajetaštosamuvjerilasamusebedasečakiutakoširokomiraznolikomnizuosumnjičenihmorajuodreditirazlike.GotovosvismobilimetaGentryjevihzlobnihocrnjivanja.(Bilojeiznimakaiuskoroćudoćidotoga.)Baremuteorijitojenaznačivalodasmogotovosviimalidobarrazlogdagaželimovidjetimrtva.Noipak,ponavljam, isprvamisečinilodapostoje,premamojemviđenju,dvijekategorijeosumnjičenih.

SjednesustranebilionikojimabibilokatastrofalnodaseRaymondovaotkrićaobjaveuTrombonu.Coranaprimjer.Kaoštonamjesamaiskrenorekla,njezinabikarijera bila uništena da su se, umjesto samo glasina, pojavili napisi o njezinojovisnostio...o,recimo,određenimsupstancama.

Hajde,hajde,Cora,nemorašmetakoružnogledati,mislimdaznamštobižarkoželjelaodgovoriti naovo.Da, posve je tako, postojao je još jedan sumnjivac, a tosambilaja.Mojeknjige,priznajembezsrama,imajumnoštvočitatelja,iiakosusveoubojstvima i pohlepi imržnji i osveti, one supriličnootmjenaprozakoju čitajuotmjeni ljudi. Da ti moji otmjeni čitatelji odjednom saznaju da - pa, radije ću toprešutjeti, jer svi to ionako već znate omeni - ali, da,mogu zamisliti kako bi toutjecalonaprodajumojihknjiga.”

Nakonštosehrabrouhvatilaukoštacsvlastitimgrijesima izprošlosti,bila jespremnabacitiseopetuborbu.

“Nobilojeionihkojise,bezobziranatokolikoimjebiloneugodnoujavnostičutionoštosunekadbileprivatneprljavštine,ipaknisumoralibojatiTrombona.Ti,Cleme,naprimjer.

Istina je, na nesreću, da si bio neiskren u pogledu činjenica o svojem ratnomiskustvu,iovojenesumnjivoBožićkojićešželjetizaboraviti,kaoštoćešželjetiidagasvimizaboravimo.Paipak,samsi,akosedobrosjećam,priznaoda,bezobziranatokolikojenastranoRaymondGentryuživaoukapanjusvogaotrova,žutitisak

nikada neće ni najmanje mariti zbog nedužnih ili malo manje nedužnih lažisvećenikakojiiznimnoskromnoživiuDartmooru.

Onda dolazimo do naših prijatelja Rolfeovih. Sigurno nijednom od vas nijemoglobitiugodnovidjetikakonestajusilnegodinepretvaranjadaseneobaziretenašaputanja o tome što se točno dogodilo izmeđuMadge i nekog ljigavog žigola uMonte Carlu ili kako je Henry zaribao ono što je trebala biti rutinska operacija,okončavši takonesamobebinživotnegoisvojukarijeru.Nijemoglobitiugodno,kažem,vidjetidasesvivašipokušajidasačuvateobrazrušeujednompotezuzbogGentryjevogzlobnog jezika.No,kao iWattisi,nikadanistebilidovoljno istaknuti,panisadanistedovoljnoistaknutidabistezanimalionakveljudekojičitajusmećepoputTrombona.”

AkosudosadsviprisutnimanjeilivišebezpritužbislušalikakoEvadneMountizlaže svoj slučaj, više nisu bili spokojni u pogledu ideje da su najsramotniječinjeniceiznjihovihživotapostaleopćepoznate.Svakiputkadjespomenulanjihovaimena,zastalibiizačuobiseuzdah,auslučajugospođeWattisiprigušenasuza.Aliargumentjetakolucidnoizložendausprkosobnovljenimponiženjimakojejedonionisu osjećali da im je dužnost, nego gotovo zadovoljstvo još jednom to saslušati.Nadalje,napetost,kojajebilatakosilnatijekomprethodnihtridesetšestsati,moralajenekakopopustiti,anekavrstapopuštanjabilo jeonošto jeEvadnepolaganoalisigurnogovorilaostalimgostima.

“Mogli stedaklepretpostaviti,kaoštosam to isprva i jaučinila”,nastavila je,“da smo jedina dva legitimna sumnjivca Cora i ja. Tko bi, naposljetku, počinioubojstvo samo zato što će se stara izlizana prljavština ponovno pročuti u selu sastotinjakstanovnika?

Pa,mojodgovornatobiobi-gotovosvatko!Oh,vidjelasamvamužasuočimakadjeGentrypočeoispaljivatiotrovnestrelice,nesamoužasnegoiubojitumržnju!I uskoro sam shvatila koliko sambila u krivu kad sampretpostavila da žudnja zaosvetommorabitirazmjernastupnjuizloženosti.

Iskreno, bila je to pogreška koju ja od svih ljudi nikada nisam smjela učiniti.AkosamsmjestilaradnjunekolikoknjigauselagrofovijaokoLondona, to jezatoštoonanudepiscimakrimićaplodnije tlozaubojstvonegonajzloglasnijeuličiceuLimehouseu!Želiteznatikakouistinuizgledanajdubljaizopačenost?RećiĆUvam.Ima slikovite kućice sa slamnatim krovovima i stare čajane i ženske institute ikonzervativnuudrugu ivrtne rasprodaje i narodneplesovena seoskom travnjaku idobrotvornesajmoveuvrtovimažupnihdvorova-”

“Mahajde,Evadne”,odbaciojetovikarbuntovno,“zbiljapretjeruješ...”“Ponovnomi ježao,stariprijatelju,alibojimseda je tokaljuža.Teškoćeš to

povjerovati,aliimalasamjednuilidvijelošekritike-bilajejednauDailyClarionukojunećutakobrzozaboraviti”,zarežalajepokazujućilažnezubesličneočnjacima,“pa ipak, nijednom nijedan kritičar nije kritizirao moje knjige zato što prikazuju

previšetamnuizloćudnuslikuseoskogživota.A tu je i pošta obožavatelja. Većinu pisama ne pišu kupci knjiga, koji očito

vjeruju da nakon što su platili knjigu nemaju daljnjih obveza prema autoru, negočitateljiuselimakojinabavljajumojekrimićeulokalnimknjižnicama.Trebalabihtidati da pročitaš njihova pisma. Sjećam se jednoga. Napisala ga je stara dama iznekog idiličnog seoceta u Cotswoldsu i priopćila mi da sumnja da mjesnamedicinskasestrapolaganotrujenjezinogmužainvalida,anjezinaoptužbatemeljilasenatomeštojeslučajnovidjelakakojadnaženaposuđujeDokazpudinga,kojiimaidentičnupremisu.Bilojejošjedno,odnekogatkojepročitaoTempiranjegulaša itkojebiouvjerendajetopročitaoiželjezničar,jerjenjegovaženanestala,navodnoje pobjegla s prodavačem ugljena, ali moja obožavateljica bila je bolje upućena iznaladaihjeonobojepokopaoispodukrasnogkamenjanaželjezničkojpostaji.

UDetektivskomklubujednomsmoskovaliimezatakvuvrstusablasnogsela-MayhemParva.E,paozbiljnosumnjamdapostoji ijednoselouzelenoj iugodnojzemljiEngleskojkojenijepotencijalniMayhemParva!

Dakle, vikare, ne pretjerujem. Uzimam tvoj slučaj samo kao opći primjer,razumiješ,alivjerujemdasvećenikmirnenaravi,aznamdasititakav,jednakotakomože počiniti ubojstvo kako bi spriječio da mu ime bude okaljano na mjesnombanketuBritanskelegijekaoštobigafilmskazvijezdapočiniladasenebinašlananaslovnojstranicinekogtračerskoglistakojiseprodajeucijelojzemlji.

Atojeznačilo,naravno,dasamseopetnašlanasamompočetku.Moralasamrazmotritisveprisutnekaopotencijalneosumnjičene.

Asadaštosetičeiznimki.TujebilaSelina,prijesvih,jedinakojajeoplakivalaRaymondovusmrt.Moždajesadaprogledala-nemojmozaboravitisvađunatavanualimislimdanitkoodnasnesumnjauosjećajekojejeprijegajilapremanjemu.Njusamodmahotpisala.Činilomisedaganikakonijemoglaubiti.

Niti je tomogla, izjavljujem touvjerenadaminitkonećeproturječiti, njezinamajka. Ne kažem to samo zato što je ona jedna od mojih najstarijih, najdražih inajboljihprijateljica,negozatoštoznamdanijeustanjuubitinimuhu.Svakakonijeustanjunauditimuhitakodajedovabiuzaključanusobu,ubijeiondauspijeizaćiizzaključanesobe,adaneotvoriniprozornivrata!”

Očimakojesusecaklilepogledalajesvojeslušatelje.“Zasigurno, kad se uzme u obzir neobična sličnost između Raymondovog

ubojstva i ubojstava koja se rutinski događaju u krimićima, sama činjenica da suSelinainjezinamajkanajmanjevjerojatniosumnjičenimoždajeprouzročiladanekiod vas privatno pomisle da jemožda ipak jedna od njih kriva.Ali ne i ja. Što semeneticalo,onesuzaistabilenajmanjevjerojatnisumnjivci.

A sada Donald. Drukčiji slučaj, Donald. Istina, koliko itko od nas zna, unjegovomemladom životu nema tajni. No ovdje se pojaviomnogo tradicionalnijimotiv.Ljubomora.DonjebiozaljubljenuSelinu-jošjezaljubljenuSelinu-ibioje

vidljivoljubomorannasvojegsuparnika.Svisesjećamokakosusegotovopotukli.Nismo zaboravili ni da jeDon zaprijetioGentryju da će ga ubiti. ‘Ubit ću te,

svinjo,kunemseda ću teubiti!’Svi smoga čuli kako izvikuje te riječi.Čak iakosmosuosjećalisnjimigovorilisidasutosamoriječi,činjenicaje,kaoštonasjevišiinspektorpodsjetio,dasezakleodaćeokončatiživotnekogatkojeuistinukasnijeubijenmetkomusrce.

OndajejadniRogerpogođenisvesumojesjajneteorijepropale.Činilosedauopćenemamotivazanjegovoubojstvo.”

Smjestilaseudobnijeustolcu.“U krimiću, naravno, postojao bi barem jedan očigledni motiv - da je Roger

otkrionekiključni tragzaotkrivanje identitetaRaymondovogubojice,pajemoraobitiubijenkakonebipodijeliosvojesaznanjesvlastima.Aliokolnostiovogslučajabilesutolikoposebne.Zatošto jeHenrypredložiodasvibudemoprisutni tijekomispitivanja višeg inspektora, sve što je rečeno o događajima koji su vodili doGentryjevog ubojstva rečeno je u prisutnosti svih. Ne mogu se sjetiti nijednogtrenutkaprijenjegovešetnjekadajepukovnikbionasamosnekimodnasikadajemogaorećineštoštobiubojicustavilonakušnju.

Da,tujeonihdvadesetakminutakojejeproveosMary,kadasmosesvipovukliu sobekakobismosepreodjenuli iosvježili.Ali zbiljanemislimda ina trenutaktrebamo pomisliti da je svojoj ženi odao neki optužujući dokaz, pa da je njegovavlastitaženaposlijeosjećaladagazbogtogamoraubiti.”

Užasnutaštojetakvastrašnapomisaouopćepalanapametnjezinojprijateljici,pamakarinatrenutak,Maryffolkespogledalajujeiznenađenoiprijekorno.

“Zbilja,Evie”,povikalaje,“kakosimoglatakvoštopomisliti!”“Hajde, hajde,Mary, dušo”, odvratila joj je spisateljica umirujuće, “rekla sam

upravosuprotno.Reklasamdatonisampomislila.Većsamrekladanesumnjamutebe. Samo postavljam hipoteze, provjeravam jednu mogućnost za drugom, bezobziranatokakonevjerojatnebile.”

Sgadljivom je grimasomugasila napola popušenu cigaretu u pepeljari kaodagazikukca,aondapromrmljala“Neznamštovidišunjima”premaMadgeRolfeteponovnonastavilatamogdjejestala.

“Dakle, kako je za prvo ubojstvo bilo previše motiva, a za drugo naizglednijedan,bilasamsmetena.Itadasamodlučilaupotrijebitisvoje‘malesivestanice’ako mogu ukrasti ideju jedne od svojih takozvanih suparnica - primijeniti svoje‘male sive stanice’ na metode oba ubojstva, u nadi da će mi one nešto reći opsihologijiubojice.

Upogleduprveodtedvijemetode,zaključanesobe,svismopretpostaviliisto,atko nam jemogao zamjeriti? Svi smo uzeli zdravo za gotovo da je Raymondovoubojstvo isplanirano do posljednjeg detalja. A to je, s obzirom na to koliko jenevjerojatnozvučalo,bilaopravdanapretpostavkasnašestrane.

Noodjednommijepalonapametdajepostojaojedandetaljutomubojstvukojije mogao biti izmijenjen u bilo kojem trenutku, čak i u posljednjoj minuti, a danimaloneugrozicijeludijaboličnushemu.Identitetžrtve.”

Kako je govorila bez prestanka,morala je duboko udahnuti i dok je to činilamoglo se čuti kako Trubshawe glasno razmišlja: “Hm, da, mislim da počinjemshvaćatinaštociljate.”

NoutojkasnojfazipostupkaEvadneMountnijebilaraspoloženadijelitisvjetlapozorniceniskim.Nastavilajejošenergičnijenegoprije:

“Drugapretpostavkakojusmosvistvorilibilajedajedrugoubojstvo,izvedenotako grubo i nezgrapno, bilo smišljeno naknadno, ili barem da ga ubojica nijeprvotnoplanirao.Svismopretpostavili,drugimriječima,dajepucanjupukovnikanavrištinamabionepredviđenaposljedicapucnjanaGentryjanatavanu.

A tada mi je sinulo. Pomislila sam - a što ako je Gentryjevo ubojstvo, a nepukovnikovo,bilosmišljenonaknadno?”

Sadajecijelaknjižnicaeksplodirala.“Oh,tojesmiješno!”“Dakle,zbilja!Kadjezločintakopomnoisplaniran!”“Ovajput,Evie,otišlasipredaleko!”“Cijelovrijemegovorimdajebiloapsurdno—”“Oh, samome saslušajte, hoćete li!” ušutkala ih je sve jednim povikom, kao

dijetekojeugasisvesvijećenarođendanskojtortiujednomdahu.“Gledajte,svivi.Samopretpostavite,raspraveradi,dajenamjeranekogauovoj

kući bila ubiti Raymonda Gentryja. Pa, uspio je u tome, zar ne? Izvukao senekažnjeno. Raymond je bio ubijen, a nitko od nas, ne isključujući ni višeginspektora, nije imao pojma tko ga je ubio. Zločinac - mislim da ću njega ili,naravno,njuodsadnazivatiX-om-daklezločinacXuspiojeuonomeštoježeliopostići.

Zaštojeondapokušaoubitipukovnika?Tonijelogično.Pogotovojer,svićetese složiti, zar ne, pukovnik nije dao nikakvu primjedbu zbog koje bi X mogaoodlučitidaionmoraumrijeti.Istina,pukovnikjepronašaoRaymondovotijelo.AliiDonjebiotamo,anitkonijepokušaoubitinjega.

Što se tiče idejeda tadva zločinamoždauopćenisupovezana, pa,mislimdanitkoodnastonijeozbiljnorazmotrio.Znamdaslučajnostipostoje-danepostoje,nebismoimali riječzanjih-alizbilja jepreviše tražitiodzakonavjerojatnostidadva muškarca budu ustrijeljena, ne više od milje udaljeni jedan od drugoga, unekolikosatirazmaka,adaihubijurazličitiubojicesposverazličitimmotivima!

Pa zašto je netko dakle pucao u pukovnika? Što sam više razmišljala o tomemisteriju, težemi je bilo smisliti neki logični razlog zašto bi Raymondov ubojicaželioposlijeubitiRogera.UistovrijemepostupnosampočelauviđatidajepostojaobaremjedanrazlogzbogkojegbiRogerovubojicamogaobitiuiskušenjudaubije

Raymondaunaprijed.Ukratko,počelasamsepitatinijeliRoger,aneRaymond,odpočetkabioX-ovameta.”

Dalaimjenekolikotrenutakadaupijutajnovi,uznemirujućiobratupriči.“Tujemojusumnjuzapravoojačalastranicasbilješkamakojujevišiinspektor

pronašao u džepu Gentryjevog kućnog ogrtača, bilješkama koje su, sjećate se,natipkanenapukovnikovompisaćemstroju.

Svi su pretpostavili da te bilješke pokazuju, izvan svake sumnje, da smo sesuočilisucjenjivačem.Nokakosamjaautoricakrimića,odsamogpočetkanijemese dojmio trag koji je tako nonšalantno ostavljen da ga policija pronađe. da jeRaymonduistinuplaniraoucjenjivatisvenas,bilišetaopokućisdokazomsvojeglopovluka kojimu viri nadohvat ruke iz džepa kućnog ogrtača? I je li zbilja bilonužnozapisatitakooskudnebilješkenapisačemstroju?Povrhtoga,naRogerovompisaćem stroju? Valjda bi bilo jednostavnije i sigurnije zapisati ih rukom? Osim,naravno,atojebiloključno,osimakonistebilizabrinutidabisevašrukopismogaoidentificirati.Razmišljalasamotomeotkadsusetebilješkeprviputpojavile.

TadanamjeTrubshawedaodaihsvipogledamo.Možda se sjećate dame nakon što sam ih nekoliko puta pročitala nešto dugo

mučilo,itodaneštonijebiloonakvokakvojetrebalobiti.Ondasamodjednom-zahvaljujućiDonu-shvatilaočemujeriječ.Shvatilasam

dajeubilješkamabiloneštoštojepotvrdiloonouštosamsvevišesumnjaladatebilješkezapravonijenatipkaoGentry.”

“Štostevidjeli?”upitaojeTrubshawe.“Što sam vidjela? Da budem apsolutno doslovna, ono što nisam vidjela

usmjerilomeupravomsmjeru.”“Oh, dobro, gospođiceMount”, rekao je policajac, umorno uzdahnuvši poput

roditeljakojiposljednjiputpristajeugoditidjetetu.“Igratću.Štonistevidjeli?”“Nisamuvidjela”,reklajeEvadneMount.Višiseinspektorzabuljiounju.“Štotočnomislitestomgrotesknomizjavom?”zarežaoje.“Oprostite”, rekla je spisateljica, “to sepokazalamojahirovita strana.Pokušat

ću jedržati podkontro lom.Mislila sam”, rekla jeozbiljnije, “danisamvidjelau.Slovou.”

Svisujezbunjenopogledali.“Sjećate se tih bilježaka. Nisu bile stenografske, nego neka vrsta novinarske

telegrafske komunikacije. Prepoznajem stil jer su me intervjuirali mnogo, mnogoputau životu, a jedanput ili dvaputbacila sampoglednabilješkenovinarakoji jerazgovaraosamnom.

Pa, razmotrite što je pisalo o Madge. Ako se sjećate, pisalo je ‘MR’ - očitoMadge Rolfe - onda crta - onda riječi (ispustit ću besramni pridjev, koji nijerelevantan za ono o čemu govorim) - a onda riječi ‘ponašanje uMC’ - ‘MC’ je,

naravno,kraticazaMonteCarlo.Ondamijenapokonsinulodajeriječ‘ponašanje’(misbehavior) napisana bez slovau. To sammislila kad sam rekla dame ono štonisamvidjelauRaymondovimbilješkamanavelodadokučimistinu.Nisamvidjelaslovou.”

Sadasegotovosmiješilavlastitojlukavosti.“Vrloječestapogrešnapredodžbadabitineosjetljivnaneštoznačidanevidiš

nešto što ti je pred nosom.No ponekad, znate, to znači vidjeti nešto što vamnijeprednosom.Svismovidjelislovoujersmosviočekivalidaćemogavidjeti,atekkad je Selini trebalo onako dugo da izađe iz sobe pa sam čula Dona kako kaže‘Svima si nam nedostajala u knjižnici’ - nedostajala u nedostaje ul - tada samnapokonshvatilaštomemučilo.

Nokadsamtoshvatila,odmahsamuvidjelaštotoznači.Takoriječ‘ponašanje’pišu Amerikanci, bez slova u. Iako je bio gad, Raymond Gentry također je bio inovinar, i riječi sumu bile oruđe zanata.Menije bilo nezamislivo da bi on ikadapogrešnonapisaoriječnatajnačin.

Oni među vama koji su vidjeli moj kazališni komadPogrešno stanje znat ćekolikojezikinjegovapogrešnauporabamogubitivažniukrimiću.Akosesjećate,žrtva ubojstva je učitelj, čije su posljednje riječi, nakon što popije viski i sodu sarsenom,‘Alitojebilopogrešnostanje...’Sadasvi,prirodno,pretpostavedajeonošto ga je iznenadilo bilo stanje govornika čiji je glas čuo. SamoAlexis Baddeleyshvatidajeon,kaoučiteljengleskog,zapravoaludiraonanjegovugramatiku.

Dokjedržaožrtvunarukama,govornikjepovikao:‘Bože,otrovalisuga!’PravibiEnglezupotrijebiopasiv,trpnostanje-‘otrovanje’-aonjerabioaktiv,čimejepokazaodanijepraviEnglez,štosepretvaraodajest,idajenaposljetkuiubojica.”

Uslijedilajekratkatišina.Tadaje,odsvihljudi,bašDonprogovorio-Don,kojijošnijeprozborionislovo,čaknikadajeEvadneMountpodsjetilasvenanjegovuprijetnju da će ubiti Raymonda Gentryja. Zbog čega je sada, kad je odlučioprogovoriti, njegov glas, gotovo neprepoznatljivo hrapav od kivnosti, odjeknuo utišinikaopucanjizpuške.

“Da,ubojica.Poputmene,mislite?”Spisateljicasezagledalaunjega.Nanjegovusečelustvorilamrežaodmrljica

kojesunastalezbognervoznogznojenja.“Štotogovoriš,Done?”“Mahajde,gospođo,znatešto-”“Evadne”,reklajespisateljicanježno,“Evadne.”“Evadne...”Kako nije bio pri sebi, izgovorio je njezino ime tako nespretno kao da je to

posebnoteškariječkojalomijezik.“Nemorateporicatištomislite,štosvivimislite.SamojeAmerikanacmogao

napisatitebilješke,ajasamjediniAmerikanactu.”“DragiDone,nitkonemislidasiihtinapisao!”povikalajeSelina,privrženomu

stegnuvši bedro. “Reci mu, Evadne. Reci Donu da ne sumnjaš u njega.” “Oh,sumnja”,rekaojeonmrzovoljno.“Svivisumnjate.Vidimvamtonalicima.”

“Done?”reklajeEvadneMount.“Da?”“Čitašlikrimiće?”“Što?”“Čitašlikrimiće?”“Ma ne”, odgovorio je nakon nekoliko sekunda. “Iskreno, ne podnosim ih.

Mislim,kogabrigatkojeubio-”“Dobro,dobro”,prekinulagajespisateljicarazdražljivo.“Objasniosiočemuje

riječ.”“Oprostite,alipitaliste”,rekaojeDon.Atadaje,moždaohrabrenspoznajomda

je pronašao pukotinu u njezinu dotad nepobjedivu oklopu, dodao: “A zašto ste topitali?Očemujeturiječ?”

“Riječ jeo sljedećem.Da jesi čitateljkrimića,znaobidovoljnodamaloboljerazmisliš prije nego što optužiš mene da optužujem tebe. A da si malo boljerazmislio, brzo bi shvatio da nisi jedini osumnjičeni samo zato što si jediniAmerikanac.”

“Nerazumijemvas.Kakoto?”“Pa,Coranaprimjer-”“Znaš,dragaEvie”,otegnutojereklaCora,“bilobistrašno,strašnoljubaznoda

baremjedanputjanisamprva‘naprimjer’kojatipadnenapamet.”“Kad je riječ o zločinima, Ćoro, svi se moramo naviknuti biti ‘na primjer’.

Uostalom,kaoštosamupravohtjelareći,nakonštojeosvojilaLondonukazališnojverzijiTajnezelenogpingvina,Ćoru jeugrabio -mislimdase takokaže -ugrabioMetro-Goldwyn-MayerisljedećedvijegodineživjelajeuHollywoodu.Nanesreću,kaoštonas jeRaymondsa svojomuobičajenom ljubaznošćupodsjetio,nije sebašpokazala doraslom situaciji” - tu je podigla desnu ruku kao prometnik kako bispriječilaprijateljicudajeponovnoprekineugovoru,štojeposveočitonamjeravala.

“No čak iako stvari nisu ispale baš zadovoljavajuće za nju”, nastavila je,“tijekomtedvijegodinemoglaseposvenaviknutidapišekaoJenkiji.

OndasutuRolfeovi,kojisunekolikomjeseciživjeliuKanadiprijenegoštoihjeHenryjeva nedaća u operacijskoj dvorani dovela natrag u dobru staru EngleskuprekoRivijere. Ispravitemeakogriješim, ali uvijek sammisliladaKanađanipišukaoAmerikanci,anekaoBritanci.”

“Anemožemo”,reklaje,“akoćemobitiposvelogični,isključitiniClema.”“Mene?”uskliknuojevikar.“Alija-jauživotunisambiouAmerici!”“Ne, Cleme, ali priznao si da ne znaš pravilno pisati ni za lijek. Pa, nije

nemoguće, sigurna sam da ćete se složiti, da je riječmisbehaviour bila pogrešnonapisanajednostavnozatoštojujenapisaonetkotkoneznakakojetrebanapisati.

Dakle,dragiDone,kaoštovidiš-nedostatakslovaunesmanjujebašdrastičnobroj osumnjičenih.” “Stani samo jednuvražjuminutu,Evie! ” odjednom je nanjupovikalaCoraRutherford.“Voljelabihdanasprestaneštretiratikaolikoveujednomod svojih jeftinih romančića! Menije u Hollywoodu išlo dobro, jako dobro, jakopristojno - što ja to govorim, više nego pristojno, mnogo više nego pristojno!GlumilasamuNašimkćerimaplesačicamasJoanCrawfordiuPosljednjojgospođiCheyneyskrasnom,krasnomNormomShearer.”

“Da,Ćoro,znamdajesi.Samosamhtjelareći“Uostalom,tkokažedasamanisinapisala te bilješke?Tkokažedanisi namjernonapisalamisbehavior bezu, samokako bi nas navela na krivi trag? Tvoji plošni likovi stalno se služe takvimtrikovima!”

“Bravo,Ćoro!”uzviknulajespisateljicaizapljeskalarukama.“Čestitam!”“Čestitaš?” oprezno je ponovila glumica. Zašto uvijek postanem pomalo

sumnjičavakadanetkopoputtebečestitanekomepoputmene?”“Nebitrebala.Mislilasamtoiskreno.Zatoštosiupravu.Moglasamtoučiniti.

Nisam, naravno, nisam učinila ništa slično. Ali, da, kako sam to mogla učiniti,ostajemjednaodosumnjičenih.”

“Dobro, dame”, rekao jeTrubshawe.Sad kad ste obje rekle ono što ste imalerećimožemolisevratitinatemu?”

“Svakako,višiinspektore,svakako”,EvadneMountsložilasetakodobrohotnodajetomoglobitiruganje,alijejednakotakomoglobitiiiskreno.

“Gdjesamstala?Oh,da.PodmetanjelažnihbilješkiuRaymondovdžepnijemisamopotvrdilodajeucijelojstvarineštobiloiznimnosumnjivo,negomeijošvišeuvjerilodajepraviX-ovciljbilapukovnikovasmrt.

Tadamijenapokonsinulo.Vjerovala sam da jeX-ov plan cijelo vrijeme bio ubiti pukovnika tako da ga

namamina tavan i tamoustrijeli. I proveobi taj plandaSelinanije, u zadnji čas,pozvalakućitoljudskosmeće—oprostimi,draga“,nježnojereklaSeliniffolkes,„“alimislimdaznašdajetobio—ljudskosmećekojeje,natunašunezaboravnostrašnubožićnuvečeruspjelousamonekolikosatiokrenutisveukućiprotivsebe.

Pa,svismoželjeliubitiRaymonda-znamdajajesam-no,unekodobavečeri,X jemorao shvatiti da samo on ima ne samo jedan već dva razloga da ga ubije.Nemojte zaboraviti - ako sam u pravu, već je isplanirao pukovnikovu smrt doposljednjegdetalja.Ališto,zamišljamdasijetakorekao,akozamijenimžrtve?ŠtoakoubijemRaymondaumjesto pukovnika? Ili radije, što akoubijemRaymonda, atekondapukovnika?

Nesamodabipolicijapretpostaviladajeprvoodtadvaubojstva,Raymondovo,biloistotakoprvoudubljemsmislu,značajnijeubojstvo,onokojejeuistinubitno,ono na koje će se istraga usredotočiti; našem je ubojici ‘presudni faktor’, kako sekaže,moralobititoštoćeRaymondovoubojstvojednakotakoproizvestiicijeliniz

potencijalnih osumnjičenih - osumnjičenih imotiva - za razliku od pukovnikovogubojstva,zakojebivjerojatnopostojaosamojedanosumnjičeniisamojedanmotiv.”

Nije bilo upitno, a ona je to znala, da je Evadne Mount dovela sve svojeslušatelje tamo kamo je htjela.Doslovno su upijali svaku njezinu riječ, zarobljeninjezinomosobnošću,inebibilaljudskobićedabaremmalonijelikovala.

“Pomislitesamo”,reklaje,slaboprikrivajućisamodopadnost,“X,čijijekrajnjiciljubitipukovnika,odlučujeprvopočinitijošjednoubojstvo,ubojstvosnamjeromdamaknesjenusumnjesasebeibaci jenašestposvenovihosumnjičenih,kojisugotovo svi ima motiv da ubiju Raymonda Gentryja. Osumnjičene, mogu dodati,toliko klasične, toliko tradicionalne, da su svi mogli izaći iz tipičnoga krimića izMayhemParve,iliućiravnounjega.

SamopokušajtezamislitikakoXlikujekadamuseukažetakosavršenazbirkavarki.Spisateljica,Glumica,Doktor,DoktorovaŽena,koja,naravno, imaProšlost.Vikar,kojijednakotakoimaProšlost.Ili,nasvojunesreću,nemaProšlost.Pukovnik,PukovnikovaŽena.Inapokon,nasamomzačelju,RomantičniMladiUdvarač,kojije,kaoisviRomantičniUdvarači,ludozaljubljenuPukovnikovuKćer.

I, da, kažem varke i mislim varke. Jer, bojim se, upravo su to i bile - čisteobmane,jednakonevažnezaonoštoseuistinudogađalokaoijedanodonihposvebesmislenihtlocrtanakojimanekiodmojihsuparnikainzistirajunapočetkusvojihkrimićainakojesamonajnaivnijičitateljibacepogled.”

EvadneMountzastalajenadjelićsekundekakobiopetdošladodaha.“Nousprkostome”,nastavilaje,“kolikosamgodbilauvjerenadasamnatragu

istini, znala samda senemogunadatidaće semoja slutnjapokazati značajnijomako je ne budem mogla potkrijepiti stvarnim dokazima. I tada sam odlučilapreusmjerititemoždanetakomalesivestanicenaproblemkojinasjesvemučioodsamogpočetka-natokakojeGentryjevoubojstvomoglobitipočinjenonanačinnakojijepočinjeno.

UŠupljemčovjekuJohnDicksonCarrzapravoprekidanaracijuromanakakobisvojim čitateljima održao predavanje o osnovnim kategorijama ubojstava uzaključanim sobama. Kako se nisammogla prisjetiti koje su to točno, došla sampotražiti tu knjigu u ovu knjižnicu. Roger, na nesreću, nikada nije bio poklonikdetektivskih romana i osim kompletne zbirke mojih uradaka, koje sam mu svepoklonila i koje, sigurna sam, nije pročitao, nije bilo ničega. Nije bilo DicksonaCarra, ni Dorothy Sayers, ni Tonyja Berkeleyja, ni Ronnieja Knoxa, ni MargeryAllingham,niNgaioMarsh,čaknitiConanaDoylea!Zbilja,zbiljaskandalozno!

Razbijala sam i razbijala glavu, no u jedinim dvjema pričama sa zaključanimsobamakojihsamsemoglasjetiti,Tajnivelikogluka IsraelaZangwillaiTajnižutesobeGastonaLerouxa,koristiseistitrik-itada,tektada,prijenegoštojeitkodrugistigao,probodesežrtva,kojajedotogtrenutkabilaživa.

Pa,tomiuopćenijebiloodpomoći.Rogerjeuistinuupaonatavan,aliDonje

biosnjim.Obojicasuvidjela isto iosimako,priličnomalovjerojatno,nisubiliudosluhu-što,usput,značibitiudosluhu?-nijedanodnjihnijemogaoubitiGentryjanalicumjesta.

Noodlučilasamnedopustitidameneobičneokolnostizločinaodvedunakriviput.Čovjekjeležaomrtavuzaključanojsobi.Nijebiločarolije,nivudua,nihokus-pokusauvezi s tim.Stvar semoralaobaviti i stoga semoralamoći riješiti. Jedininačin da to razriješim, shvatila sam, bio je pozabaviti se njuškanjem po mjestuzločina.

Sjetit ćete se, ranije sam pitala višeg inspektoramogu li otići u svoju sobu iskinutimokruodjeću,nozapravosamseprvoodšuljalanatavan.”

Onogatrenutkakadjedalaovodrskopriznanje,nitkonijemogaoodoljetidanepogleda Trubshawea, koji je očito bio rastrgan između divljenja deduktivnimsposobnostima svoje suparnice i ljutnje što nije marila za jedno od najosnovnijihpravilavođenjabilokojekazneneistrage.

“Gospođice Mount”, rekao je kimajući u nevjerici, “zbilja sam priličnouznemirenštočujemdatakvošto izjavljujete.Vrlodobroznatedasvedokmjesnapolicijanedođeiprovedepropisnuforenzičnuistragunitko,čakniautorneznamibrigamekolikouspješnica,nemadopuštenjeućiututavanskuprostoriju.”

“Znalasamto”,mirnojeuzvratila,“iispričavamse.UsprkosjavnojlegendidasamVojvotkinjaZločina,iznimnosamplašljivakadjeriječokršenjuzakona.

Nobojala sam sedaprije nego što policija dođe - a uz snježnumećavu i sveostalonitkoodnasneznakadćetobiti-netkolakomoženeovlaštenodiratitavan.Upamtite,bilasamuvjerenadajemeđunamaubojica.Štoćespriječitinjegailinjudaiskoristinekiprekidupostupku,baškaoštosamja toučinila, i iskradesegorekakobiuklonionekidotadskrivenidokaz?”

“Što!Dakle,ja...”Trubshawejeprasnuo.“Znači,priznajetedastevitoučinili?”“Nepriznajemništaslično.Nisamuklonilanijednustvarizteprostorije.Mislila

sam reći samo da lakoća s kojom sam ja - nedužna stranka, uvjeravam vas - sjednakomlakoćomskojomsamušlaiizašlamogaojetoučinitiiubojica.”

“Odustajem! ” bespomoćno je uzviknuo viši inspektor. “Mogu li barempretpostavitidanisteništadirali?”

“Ne-e-e”,odgovorilajespisateljica.Plahojedodala:“Nebašpuno.”“Nebašpuno!”“Oh,neuzbuđujtese,Trubshawe.Kadčujeteštosamotkrila,složitćetesedase

isplatilo.”Okrenulasepremacijelomdruštvu.“Jedna stvar koju su svi rekli o toj tavanskoj prostoriji bila je da je prazna.

Praznaprostorija, tako jerekaopukovnik, tako jerekaoDon, takosureklisvi.Alionauopćenijebilaprazna,nikakonijebilanenamještena.Unjojjebiodrvenistolsdvije ladice, klimavi uspravni stolac - obični stolac sa sjedalom od trske zbog

kakvogauvijekpomislimnaVanGogha-iizlizanastarafotelja.Imalajeiprozorivratairešetkenaprozoruiključubravi.Paiakojebilapriličnosiromašna-ajošjezlokobnije djelovala,mogu vam reći, zbog prisutnostiGentryjevogmrtvog tijela -jošjebilonečegazapodzub.

Atameprostorijazbiljazabrinjavala!Pregledalasamapsolutnosveunjoj,čakistvarizakojesammisliladanisuvrijednepregleda.

Prvosam,pomnijenegoštosamtomoglajutros,pregledalapod,ijošjedanputuočilakakoječistzaprostorijukojasenavodnonijekoristilamjesecima.Sjećatese,Trubshawe,dajetobilomaločudonakojesamvampokušalaskrenutipozornost?

Ondasampregledalasamavratakakobihvidjelajesulisemoglaskinutisašarkii nakon ubojstva ponovno postaviti. No to je, uskoro sam shvatila, bilo posvenepraktično.Čakiakosuvratanapolavisjelasašarki,zahvaljujućiudruženojsnaziDonaipukovnika,bilojeočitodanisunikadabilamicana.

Tadasampregledalarešetkenaprozorimadavidimjesulionebilemicane.Tonijebiloupitno.Bile suobloženehrđom, i toobje. Iskreno sumnjamda ih je itkodirnuootkadasupostavljene.

Tada sam pregledala stol. Čista nula. Ništa ni u jednoj ladici. Bez skrivenihpregradica. Bio je to obični drveni stol, ogreben i okrhnut, poput tisuća drugihstolovautisućudrugihsoba.

Tada,baškadsamsespremalakrenuti,sjelasamnafoteljukakobihodmorilanoge-iondamepogodilo,doslovnomepogodilo!”zagrmjelajeteisprepadalasveprisutnesvojimgrohotnimsmijehom.

“Govoritelinam”,upitaojevišiinspektor,“daznatekakojezločinpočinjen?”“Nesamokakojepočinjennegoitkogajepočinio.Uovomslučaju,akoznate

kako, onda znate i tko.” “Pa, za ime svijeta, hoćeš li onda reći i nama ostalima!”MadgeRolfegotovojezaurlalananju.“Zaštonasmorašovakodražiti?Tojezbiljanepodnošljivo!” “Oprosti, Madge”, odvratila je spisateljica. “Toliko sam senaviknula, kao pisac krimića, razvlačiti napetost da sada to činim zapravo. Vidiš,došlismodoonihstranicakrimićanakojimaječitatelj,nadamse,većnapetipostajenervozan.Napokon,uložio jemnogovremena i energijeu zaplet i jednostavnoncmože podnijeti pomisao da će kraj biti razočaravajući, bilo zato što nije dovoljnopametan ili zato što je previše pametan. U isto vrijememora se podsjećati da nesmijedopustitidamuokoodlutapredaleko,kakonebislučajnovidio imeubojiceprijenegoštodođedorečeniceukojojgadetektivotkriva.

Zapravo”, sanjivo je razrađivala svoju omiljenu temu, nesvjesna bolnenestrpljivostisvojihslušatelja,“kakobismogajošdužedržalinaiglama,znalasamreorganiziratioznakestranicastiskarima.Tojeizluđivalomojeizdavače,nojabihdodala samo nekoliko odjeljaka tu ili obrisala nekoliko redaka tamo, samo da biobjava detektiva ‘A ubojica je...’ bila na samom dnu stranice, pa čitatelj moraokrenutistranicuprijenegoštosazna,navrhusljedeće,tkojezapravoubojica.

Ali, znate, onda izlaze nova izdanja - moje se knjige općenito objavljuju umnogoizdanja-iizvorniprijelompropadne-isvemojevrijemeitrud

“Kunemse”,prosiktalajeCoraRutherford,“kunemsebesmrtnomdušomsvojedrage staremame da ako ne nastaviš, EvadneMount, u ovoj će kući doći do jošjednog ubojstva! A kako sam sigurna da će me Trubshawe podržati, nijedna meporotanikadanećeosuditi!”

“Vrlodobro,aliinzistiramdamepustitedanastavimnasvojneponovljivinačin.Vratite se na rane sate današnjeg jutra. S nekakvim izgovorom, vjerojatno ga

mameći slasnim tračem, X dovabi Gentryja na tavan i izbliza ga pogađa u srce.Pukovnik,kojipunikadu,čujepucanj,kao i svimi,nakonvriskaodkojegse ledikrvu žilama.Dok se penje kakobi istražio što se dogodilo, susrećeDona, čija jespavaćasobanajbližastepenicama.Kakojesobazaključana-ito,bizarno,iznutra-nekovrijemestojepredvratimainisusigurništoimječiniti.Tadapukovnikopazidakrvkapastavananazavojstubišta.Tadashvatedamorajuući.

Ramenima pritišću vrata, i naposljetku ih uspiju otvoriti - i prvo što vide jestRaymondovomrtvotijelo. Iakoužasnutizbogprizora leša,dovoljnosupribranidadobropregledajucijeluprostoriju.Ništa.Iliradije,nitko.Tojevrlomalaprostorijaukojojjejakomalonamještaja,iobojicasekunudaunjojnijebilonikoga.Jesamliupravu,Done?”

“Da,bašjetakobilo.”“Paštočinesljedeće?Kakomogučutidasesviukućibude,ikakosuobojica

odlučnadaspriječeda'SelinavidiRaymondovotijelo,pohitajunatragdoljeuhodnik,gdje smo svi isteturali u kućnim ogrtačima pitajući se što se događa. Tada jepukovnik,kaoštosesvisjećate,objaviostrašnuvijestSeliništojenježnijemogao.

To se, svi ćete se složiti, događalo na hodniku. No što se u međuvremenudogađalonatavanu?

Posljednji vas put pozivam da razmotrite prizor. Pukovnik iDon vratili su sedolje.Vratatavananapolavisesašarki.Raymondovotijelojošjenaguranonavrataiiznjegajošistječekrv.Jedinisudrugipredmetiuprostorijistol,stolacifotelja.”

Glasjojsesniziodopromuklogšapta.“Usuđujem se sugerirati da je nakon toga - ako to mogu tako reći— fotelja

odjednomustalanastražnjenoge.”Sviuknjižniciuzdahnulisuuistitren.Bilojetokaodajegovorilaukurzivu,

gotovokaodasumogliosjetitikakosuimsenaježilivratovi,kaodasuitedlačiceukurzivu.

Što se višeg inspektora Trubshawea tiče, promatrao je spisateljicu s čudnimizrazomnalicu,kojijepokazivaodajenjegovaljutnjazbognjezinihneortodoksnihmetoda, kao i zbog preobilja riječi kojima ih je izlagala, sada prepustila mjestobezgraničnomdivljenjupremarezultatimakojejeostvarila.

“Nemislite...?”rekaoje.

“Mislim”,odgovorilajemirno.“Ubojicasesakrioufotelji.NesumnjivojezatoGentryjevotijelonaslonjenonavrata-kakobibilojoštežeprovalitiunutra,takodaXsteknejošnekolikodragocjenihsekundidasesakrije.

Zgrbljenu fotelji, nakon što jevećubio,X je, razumijete, aneRaymond,bioodgovoranzavrisakodkojegseledikrvužilamakojismočuli.Dabiplanupalio,ubojicajemoraoodmahusmjeritinašupozornostnazločin.

Atada,čimjezrakbiočist,jersuRogeriDonotišlistavanaobavijestitinasštosuvidjeli,onje-iliona,opetponavljam-brzoitihoispuzaoizfotelje,vratiosvenamjesto,prešaoprekoGentryjevogtijelaispustioseuhodnik.

Sobziromnaurnebeskojijevladaoutomhodniku,bilajedječjaigraneopaženosepridružitiostalima.Etvoilal”

Uslijedilajenajkraćamogućastanka.AtadajeTrubshaweponovnoprogovorio.“Možemo li znati”,upitao je, “kakostedošlido toguistinumoramreći -vrlo

uvjerljivogzaključka?”“Lako”, rekla je Evadne Mount. “Rekla sam vam da sam sjela na fotelju.

Jednako sam vam tako rekla da me pogodila. Čak sam dodala, da bih što višepomogla,riječ‘doslovno’.

Činjenicajedajekadsamsjeladonjidiofoteljeodmahpopustiopodamnom-tolikodamijestražnjicaudarilaupodsramotnosnažnimtreskom.Noiakosamsezbiljaosjećalakaojakoglupastaraženska,jersuminogeučarapamazarezalezrakpoput škara, znala sam da sam pronašla rješenje. I kad sam se uspjela podići,proučilasamunutrašnjostfotelje.Kaoštosamiočekivala,cijelajefoteljaizdubljenatakodaunju,kaoumonstruoznurukavicu,možestatisklupčanoljudskotijelo.Itoje,shvatilasam,načinimjestoprikrivanjaubojstva.”

“Vrlovješto”,mrmljaojevišiinspektor.“Vrlo,vrlovješto.”“Mislite linaX-azatošto jesmislio takvumetodu”,upitala jeEvadneMount,

“ilinameneštosamjeotkrila?”Trubshawesenasmiješio.“Oboje,mislim.Alisamomalo”,dodaoje, jersedosjetionečegnovog.“Rekli

stedasteonogtrenutkakadasteznalikakojepočinjeno,znali i tkoga jepočinio.Štostepodtimemislili?”

“Oh, inspektore, sad steme razočarali. Zbilja sam vjerovala da ćete barem vishvatitinajvažnijuimplikacijumogaotkrića.”

“Pa”, odgovorio je, “valjda sam glup - ja jesam umirovljen, znate - ali neshvaćam.”

Utišinikojajeuslijedilaodjeknuojejasnimladiglas.“Mislimdajashvaćam”,reklajeSelina.“Pa zašto onda ne podijeliš svoje misli s nama, draga?” rekla je spisateljica

dobrodušno.“Pa-a...meniseovakočini.Mi-mislim,maminoitatinodruštvo-mismostigli

prije samodva dana, aRay,Don i ja stigli smoposljednji.Ako je ono što kažetetočno,nitkoodnasnemožebitiubojica, jernitkoodnasnije imaonivremenanimogućnostizdupstifoteljuilištogodjeubojicaučiniosnjom.”

EvadneMountširokojojsenasmiješilasazadovoljnimizrazomučiteljicekojačestitaposebnopametnojučenici.

“Točno otprve, Selina!” povikala je. “Da, to je apsolutno točno. Kad samshvatila kako je Gentryjevo ubojstvo nevjerojatno dobro pripremljeno, koliko jeunaprijedsmišljeno,znalasamdanitkoodvas-trebalabihrednitkoodnas-nijemogaopočinitizločin.

Ne,jedinaosobakojajetomoglaučinitijestnetkotkojevećbiotu.Netkotkoječuo ividio sve,a ipaknije rekaoništa iligotovoništa.Netko tko je sadameđunama,aliipaknijemeđunama.Netkotkojeprisutan,alitakođerinevidljiv.”

Očisujojsesuzileizasvjetlucavihnaočala.Tada,glasomkojisemožeopisatisamokaosablasnotih,izjavilaje:

“Znatetkoste.Zaštosamineprogovorite?”

Kadsamčuotopitanje,odlučiosam,neoklijevajućinitrenutka,učinitionoštoje tražila. Jer sam shvaćao - mislim da sam shvaćao otkad nisam uspio ubitipukovnika-dajezamenesvegotovo.

PETNAESTOPOGLAVLJE

“Farrare?”Maryffolkesnapolaješapnula,anapolavrisnula.Nevjerojatno je kako se smiješno osjećate kad stojite pred grupom ljudi, ljudi

kojeosobnopoznajete,stežeteurukamarevolveriprisiliteseuzviknuti“Rukeuvis!” ili neku sličnu otrcanu frazu kao da ste u trećerazrednoj predstavi ili filmu.Odtrenutka kad sam ustao sa stolca u knjižnici, jedva sam se suzdržavao da se nepočnemsmijuljiti.

Maryffolkesnastavilajebuljitiumeneunevjerici,rukesujojsetrzale,akapcinervoznotreptali.

“Ti,Farrare?TisipokušaoubitiRogera?”Više nisam imao nikakvog razloga tajiti. Bilo mi je neizmjerno olakšanje

napokonmoćiprogovoriti.Bilo jedobroponovnogovoritiuprvom licu.Akosamrekao tako malo toga tijekom posljednjih dvanaest sati, to nije bilo zato što samšutljivpoprirodi,negozatoštosammoraobitiiznimnooprezankakosenebihodao.

“Da,gospođoffolkes”,odgovoriosam,“jasampokušaoubitiRogera.”Nastojaosamodržatiglasštomirnijim.“Vidite”,objasniosam,“prednostmojegpoložajauvašemkućanstvubila je ta

štosuakonisambionakatusvipretpostavljalidasamuprizemljuiobratno.Takodanikome nisam zbilja nedostajao. Kad me vaš muž poslao dolje da vidim što sedogađa u kuhinji, zadržao sam se desetakminuta, stojeći pokraj velikog prozora ipravećisedaslušamrazgovorposluge.Tadasamvidiodapukovnikprolazipokrajčileanskogbora.Iskraosamse izkuće,sustigaoga,ustrijelio ivratioseprijenegoštojeitko,goreilidolje,imaovremenaprimijetitidamenema.”

SadasamseobratioTrubshaweu.“Zbiljami ježao, starče, zbogTobermoryja, ali sami ste shvatilidamunisam

mogaodopustitidaživi.Kadjepukovnikpao,počeojetakozavijati...”“Alinerazumijem”,reklajeMaryffolkes.“Nerazumijem.”JadnaženakojanijeshvaćalapogledalajeuSelinu,uEvadneMount,uRolfea,

u svakoga osim u mene, čini se, kao da se rješenje zagonetke može odraziti nanjihovim licimaumjestonamojemu.Podsjetilamenagošćunavečerikoja jedinanije“skužila”prostivickojemsesvismijukaoludi,pasenadadaćeakodovoljnodugogledaunjihoveočinaposljetkuionashvatiti.

“Rogerijauvijeksmobilitolikoljubazniprematebi.Nikada,nikadatenismotretiralikaojednogodslugu.Biosigotovopoputsinakojeganikadanismoimali.”

To je bila scena koje sam se bojao. Pukovnik je zaslužio umrijeti, u tome senikadanisampokolebao,alinjegovaženazbiljanijezaslužilasaznatizašto.

“Čudno je”, odgovorio samgotovo sjetno, iako sam još čvrstodržao revolver.“Kažu da je osveta jelo koje je najbolje jesti hladno.Nisambaš siguran.Bio samgladanosveteotkadsamodrastao,godinuzagodinom,takodasumiponekadslinedoslovno curile pri pomisli da ću je utjerati. Pa ipak, sada, godinamakasnije, kadsamjeutjerao,manjeiliviše,nemogutvrditida-dasamsepogostionjomeonolikokolikosamočekivao.Inemislimtosamozatoštonisamuspioubitipukovnika.

Gospođo ffolkes, što samduže radio za vašegamuža, starimi je postajao svedraži, i sve sam se višemorao podsjećati da je on čovjek kojimi je nanio velikunepravduprijetolikogodina.Čakmijeteškopožalitištoganisamubio.Aakovamje to teško povjerovati, nemojte zaboraviti da imam set rezervnih ključeva za svavrata u kući.Bez poteškoća sam semogao ušuljati u njegovu sobu i dokrajčiti gaprijenego štobudeuprilici ispričatiTrubshaweunekolikozanimljivih činjenicaosvojemživotuuAmerici,kojebidovelepolicijuravnodomene.Paipaksamodlučiodatonećuučiniti.”

“ŠtosetičeRaymondaGentryja”,dodaosam,“pa, tojedrugapriča.Nitkomenećeuvjeritidanisamsvijetuučiniousluguuklonivšigasnjega.”

Mogaosamvidjetidavišiinspektorpostajenestrpljivdamiizrecitirauobičajenupjesmicuo tomekakonisamobvezandatibilokakvuizjavu,alisveštokažempa,znateostatak.Aliodlučiosamprvorećištoimam.Želiosamdamesečuje.Predugosamšutio.

No slučajno nas je obojicu pretekla Evadne Mount. “Dakle, mladiću, imateglas”,reklaje,“ilijeposeizražavate.Znate,promatramvasvećnekovrijeme.Nisambašodmahnapočetkushvatiladastevitoučiniliilibiloštoslično.Jednostavnostemiseučinili-pa,zapravopriličnofascinantni.”

“Ja?Fascinantan?”Nećuporećidasambiopolaskan.“Zašto?”“Vi ste netko koga nikada nisammislila da ću sresti. Savršeni čovjek za sve

poslove.Uvijekstetukadvastrebajuinikadanistetukadvasnetrebaju.Svugdje,aipaknigdje,prisutan,no ipakanoniman,sveznajući,a ipaknevidljiv.Pazitenasveštosedogađa,sveštosekaže iučini,kaodasvesnimate,bilježite,pohranjujeteuum.Vašeočinikadanisususreleočinikogaodnasigotovonikadanisteprogovorili- a čak i kad jeste, osim ako nisam u krivu, nikada u prvom licu. Ništa nistepropuštaliiništanistepridonijeli.Praktičkinikadanisteinterveniraliiapsolutnosenikadanisteupletali.Aštosetičevaših-uzdužnopoštovanje-posvebezličnihcrtalica,ijošbezličnijeodjeće,pa,tovasječinilo,kakokažem,gotovonevidljivim.Dasenebojimdaćurazbjesnitivikara,bilabihuiskušenjuusporeditivassBogom.”

“PoputBoga,nijanikadanisamlagao”,rekaosam.“Mahajde”,promrmljalajeona.“Sigurnobaremjedanput?”

“Jedanput?”“O svojem prezimenu.Kako vam jemotiv bila osveta, a kako osveta, ako se

možeravnatipremamojemiskustvu,nužnouvjetujenekioblikprijevare,kladilabih

sedavamprezimenijeFarrar.”Bila je nevjerojatna.Morao sam joj se nasmiješiti. “Bravo, gospođiceMount.

Ne,nijeFarrar.”“Možemoliznatikojeje?”“Želimdaznatekojeje.Inačebionoštosamučiniopostalobesmisleno.”Dubokosamudahnuo.“Zovem se Murgatroyd. Roger Murgatroyd.” Mary ffolkes zaprepašteno me

pogledala.“Roger?Pa,ivisezoveteRogerkaoi...kaoiRoger...”“Dobiosamimeponjemu.Vašmužjebio—mislim,onje-mojkum.”“Dobilisteimeponjemu?Paipakste...”Zarilajeliceurukeipočelagrčevitojecati.Njojsečinilodajemojpokušajda

ubijemnekogatkoimaistoimekaoijauistinugnusanzločin.Akakosamjepočeoiskreno žaliti, nisam je želio podsjetiti da, iako me možda tretirao kao sina,pukovnikunikadanijepalonapametoslovitimeikakodrukčijenegomojim-lažnimprezimenom.Ilipokazatiinajmanjezanimanjezamojuobiteljilipodrijetlo,štomije,naravno,odgovaralokaonjegovubudućemubojici-ilionometkoćegapokušatiubiti-ali,nemoguporeći,silnomevrijeđalokaočovjeka.

“Ne”,nastaviosam,“mojeprezimenijeFarrar.Noniprezimevašegmužanijeffolkes,apukovnikjeonolikokolikojevikarbiovojnikapelan.”

Trubshawejesadavišenegoikadaosjećaodamujedužnostpovratitiautoritetkojimujepripadaoukaznenompredmetu.

“Gledajte, Murgatroyde”, rekao mi je glasom, kako se nadao, neopisivorazumnogbritanskogpredstavnikavlasti,“sigurnomožemorazgovaratioovomebezpištolja - koji je, pretpostavljam, oružje kojim je počinjeno ubojstvo. Ne idetenikamosnjim,zarne,pagamožeteispustiti.”

“Ne slažem se”, odgovorio sam. “Ne trenutno. Ne dok ne odlučim što ćuučiniti.”

“Slušajte”,nastavioje,“nećuvrijeđativašuinteligencijupretvarajućisedanistegotovi. Ja to znam i vi to znate.Ali premanačinunakoji govorite, neodajetemidojam -pa, rođenogubojice.Pakoja jeondakorist ponašati sekaoda jeste?Ha?Nisamliupravu?”Spustiosampoglednanabijenipištolj.

“Znate li zaštonećuspustitipištolj?”upitaosamnakonnekogvremena.“Zatoštomionjamčidaćetemesaslušatibezprekidanja.Djelujepoputmikrofona.Osimšto,umjestodapojačamojglas,silivasdautišatesvojeglasove.

Dakle zasad ću nastaviti govoriti preko njega i preporučujem vam da sviostanetesjeditinasvojimmjestimainemičetesevišenegoštomorate.”

“Bilasamupravu!”kliknulajeEvadneMount.“Govoritiprekopištolja-zbiljasevještoizražavate.Mladiću,moglistebitipisac.”

“Hvala.Zapravo,jajesampisac.Ilirecimodasambiopisac.”“Tkostevi,RogereMurgatroyde?”

Maryffolkesispalilajetopitanjebezupozorenja,nosadaibeztragauzbuđenjauglasu.

“Pomoći ću vam, gospođo ffolkes”, odgovorio sam. “Moj je otac bio MilesMurgatroyd.Značilivamištatoime?”

“Pa,ne”,odgovorilaje,ponovnozbunjena.“Ja-bojimsedanikadanisamčulatoime.Tojevrloneobično,vrloosebujnoime.Sigurnasamdabihgaupamtiladasamgačula.”

Shvatiosamdajojvjerujem.“Neiznenađujeme.Onoštovammoramispričatidogodilosejako,jakodavno.

Vijošnistenisrelisamozvanogpukovnika.”“Samozvanog...”počelaje.Tadajojseglasizgubioiopetjekolebljivozašutjela.“Nema pristojnog načina da to kažem, gospođo ffolkes.Morate znati da je u

svojimmlađimdanimavašmužbioonoštozovuprofesionalnivaralica.”“Tojelaž!”vrisnulajeSelina.“Zaomije,gospođiceSelino”,rekaosamštosamnježnijemogaojermijeona

uvijekbiladraga.“AlitojeBožjaistina,kunemse.PravoimevašegocanijeRogerffolkes,negoRogerKydd.Započeojesvojukarijeru,akojetopravariječ, igrajućidomino za novac na željezničkoj liniji od Londona do Brightona. Tada jeuznapredovaodoprevarestriškoljkenašetalištuBornemouth,akadgajemojotacupoznao, upravo je bio odgulio dvije godine zatvora zbog krivotvorenja čekova -ironično je što ih je proveouDartmooru - i sastavljaokraj s krajempokušavajućiisprazniti džepove dendija koji su čekali taksi pred Ritzom. Moj je otac stao naPiccadillyju kako bi zapalio svoju Woodbine, posegnuo je rukom u džep tražećišibicuiuhvatioKyddovurukuudžepu.Umjestodagapredapoliciji,mojotac,kojijebiopomalolakovjeran,odlučiogajeuzetipodsvoje.

Sjetite se”, rekao sam višem inspektoru, “kada ste vi i pukovnik nasamorazgovaraliuovojprostoriji,spomenuojedauovojkućipostojitajniprolaz.Pa,jasamse,zapravo,sakriounjemuikadsamčuodagovorioonomečimesebavioumladostiikadasamshvatiodaćevamotkritisvojepravoimesmjestasamistrčaoiztajnog prolaza u hodnik i prekinuo ga pokucavši na vrata. Srećom, već sam bioodjeven,kaoiostalaposluga,pasenisammoraoićipresvućiusvojusobu.

Želio sam ga privremeno ušutkati prije nego što dobijem prigodu ušutkati gajednomzauvijek.AkoScotlandYardikadasaznatkojeonzapravo,najlakšastvarnasvijetubilabi imotkritinjegovuvezusMilesomMurgatroydom,a ja to,naravno,nisammogaodopustiti.

Vidite”, nastavio sam, “nakon što su njih dvojica uspjela izgladiti neugodnostoko toga što je Roger Kydd pokušao isprazniti mom ocu džepove, moj je otacodlučioudružiti se snjim,pa su zajednonapustiliBritanijukakobi seobogatili uAmerici.Petgodina tražili suzlatopo rudnicimaAljaske,petdugih, teškihgodinatijekom kojih su živjeli od slanine i prženoga graha, i tijekom kojih su postali

najboljiprijatelji.Naravno,kadsemojotacoženio,Kyddmujebiokum.Inaravno,kadsamsejarodio,postaojemojkrsnikum.

Ionda,baškadsečinilodajenapokonsvekakotreba,svejezapravokrenulopozlu.”

“Štomislitepodtim?”upitaojeTrubshawe.“Mislim da su moj otac i ‘pukovnik’ - valjda će biti jednostavnije ako ga

nastavimtakozvati-mojotacipukovniknaposljetkusuuspjeliupotrazi.PronašlisudubokislojzlataudolininasjeverozapaduAljaske.Sjećamsesvojemajkekakogrčevitodržitelegramurukamaivičemidaćemobitibogati!

Osim štonismouzeli uobzir pukovnikovuprijetvornost i pohlepu.Žaomi je,jako mi je žao, gospođo ffolkes gospođice Selino - ali kunem se grobom svojeblaženemajkedavamgovorimpravuistinu.Samočetrdesetosamsatinakonprvogtelegramaprimilismoidrugi.Pokazalosedajemojotacpaouguduruislomiovrat.

Možda je to bio nesretni slučaj, a možda i nije. Do današnjega dana nisamsaznaoinikoganeoptužujem.OnoštoznamjestdajedoksuMilesaMurgatroydaprebacivali u prljavi bolnički šator blizu Nomea, koji je vrvio od gamadi, RogerKydd već podnio zahtjev da se upiše kao jedini vlasnik parcele. Tada je prodaoparcelunekojvelikojrudarskojekipi,uzeonovacinestaoslicazemlje.”

“Štojetvojotactadaučinio?”upitalajeSelina.Zastaosamnatrenutakprijenegoštosamponovnoprogovorio.“Što je tada učinio?Umro je.Nije umro zbog toga štomu je kralježnica bila

slomljena,negozatoštomujeduhbioslomljen.Oh,nijeonbioodjučer.Putovaojesvijetomgotovočetvrtstoljećaiznaojekakavjesvijetikakvisuljudikojiunjemužive.Alionipukovnikpostalisunerazdvojni.Togajeubilo.”

“Aonda...?”upitalajeEvadneMount.“Mojamajkaučinilaještojemoglakakobidobilasvojaprava-našaprava.Ali

otkrilajedauSjedinjenimAmeričkimDržavamaakonematenovac,ondanemateniprava.Tamosupravaneštoštosekupuje,inisujeftina.

Pa, kako se udala ‘ispod svoje klase’, grozne li fraze, njezin ju je zadrti otac,baptističkipastor,razbaštinio,imoralamesamaothraniti.VezlaježenskekošuljeutvornicikojaeksploatiraradnikeuFriscudoknijeobnevidjela.Onda,kadtovišenijemogla raditi, prala je rublje drugih ljudi.Onda, kad više nijemogla ni to, završilismouubožnici.Amorateznati,u tovrijemeuKalifornijiubožnicanijebilasamometafora.Tamosmouistinuživjelitrigodine.Doknijeumrla.

Menesustrpaliusirotište.Pobjegaosampasumevratili,pobjegaosamdrugiputivišesenitkonijepotrudiopronaćime.Itakosambazaodiljemzemlje.Radiosam kao tesar u pilani u Omahi, potpisao sam da ću odslužiti neko vrijeme natankeru kod Meksičkog zaljeva, posluživao hranu u jeftinom restoranu u FortWorthu,bioprofesionalnivaralicanakartamana riječnombrodunaMississippiju.Štogodvampadnenapamet,jasamtoradio.

Napokonsamnašaoposaokaoglumaciotišaonaturnejupomalimmjestimasmelićima - za vas, to sumelodrame. Zbog nacionalnosti svojega ocamogao samoponašatisnobovskibritanskinaglasak,pasumidavaliulogeBritanaca.

A onda se sve raspalo, jer je voditelj kazališta pobjegao s mladomprijestupnicom-zajednosasvomzaradom-iopetsamostaobezposla.Itakosamse počeo voziti na teretnim vlakovima. I tijekom tih vrelih noći pod zvijezdamapočeosampričatidrugimskitnicamapričeozlatnojgroznicikojemijeotacispričao,ionisuihgutaliigovorilimidabihihtrebaozapisati.

Jednusamizapisaote jeprodaojeftinomčasopisuzvaoseTheArgosy.Dobiosam dvadeset dolara za nju i ta novčanica od dvadeset dolara učinilame piscem.Trebao sam je sačuvati i uokviriti, ali bilami je potrebnada se prehranimdoknenapišemsljedeću.

Naposljetkusamiscrpiozalihutatinihpriča,pasammoraoizmislitinekesvoje,nootkriosamdasamiutomedobar.Dobarupisanjudetektivskihpričakojesubilepopularne,o ljudimakojiprimajumito,okockarima,ucjenjivačima,plesačicama ifanatičnim,prevarantskimkučkamakojesutvrdekaonoktikojenikadaneprestajulakirati.Dalekopretvrdokuhanozavas”,dodaosamobraćajućiseEvadneMount.

“Hm, da”, odgovorila je, “ja pripadam onome što bi vama slični vjerojatnonazvalislinavamekokuhanaškola.Aliznate,gospodine...gospodineMurgatroyde,kadmislimnatokakosteubiliRaymonda, teškomi jepovjerovatidanikadanistepokušalinapisatikrimićsazaključanomsobom.”

“Zanimljivo da to kažete. Mogao sam oponašati svaki stil, i jednom sam,zapravo,imaoidejuzapričusazaključanomsobomsasvimuobičajenimdodacima.No nijedan od šund-časopisa nije ju htio kupiti. Mislili su da je prefina, previšeengleska.Onisu tražiligrube,opakestvaripreuzete izravnoiznovinskihnaslova iredovazabesplatneobroke.Dotogvremenavećsampostaoprofesionalac.Štogodsu željeli, davao sam im. Tada, kad sam napokon počeo zarađivati pravu lovu,unajmiosamprivatnogdetektiva,Pinkertonovogagenta,daotkriještosedogodilosRogeromKyddom.SumnjaosamdasevratiouEngleskusplijenomkojijesakrio,anisamsemogaonadatidaćugasamuspjetipronaći.

Nekosamvrijememisliodasambacionovacuvjetar, jednostavnogabaciouzahod.Nonakoncu jemojčovjekzbiljadoniorezultate. Izvijestiomeda jeKyddkupio to ‘zdanje’, mislim da vi to tako kažete, u Dartmooru i da se nazivapukovnikomffolkesom.Ito,molimvas,sdvamala/.

Da je još uvijek bio u Americi, mislim da bih se osvetio na američki način.Ustrijelio bih ga u nekoj uličici i završio s time. Ali kada sam shvatio da sepreobrazio u engleskog džentlmena, e pa, onda sam odlučio pokazati vamaBritancimada imi Jenkiji jednako takomožemopočiniti - kako ste vi to nazvali,gospođiceMount?UbojstvouMayhemParvi?Odlučiosamprovjeritisvojzapletsazaključanomsobomustvarnomesvijetu.Sviđalamiseironijatoga,jeronsetoliko

trudioponovnobitipraviEnglez.Doplovio sam brodom Aquitania i odmah unajmio sobu u konačištu The

HeavenlyHounduPostbridgeu.Većinuvečeri pukovnikbipopiovrčpiva ili tri ubaruibezproblemapočeosamčavrljatisnjim,pogotovokadjesaznaodadijelimostrast prema filateliji.Doveome u kuću nekoliko puta dami pokaže svoju zbirkumaraka,aostalojebilolako.Tražiojenekogatkoćemuvoditiimanje,ajasammurekaodatražimposao,itakomezaposlio.Tojebiloprijegotovočetirigodine.”

“Zaštostečekalitolikodugodaseosvetite?”upitaojeTrubshawe.“Tečetirigodinetrebalesubitimojalibi.”“Vašalibi?”“Znao sam da kad ubijem pukovnika na tavanu neću imati pravi alibi, pa ću

postati prvoosumnjičeni. No mislio sam da, ako gospođa ffolkes kaže policiji daradimzanjezinogmužavećčetirigodine,toćepomoćidabudemmanjesumnjiv.

Jednakotakoshvatiosamdamitrebavremenadapopravimfotelju.Itako,prijenego što samkrenuou akciju, strpljivo samčekao jer samznaokakobimi zbiljaoštra zima - zima o kakvoj su mi ffolkesovi priča onakva u kojoj bi kuća bilaizolirana, papolicija nebimogladoći njuškati tri do četiri dana, dalavremenadatakodobropopravimfoteljudanitkonikadanebisaznaodajujenetkodirao.Ali,naravno,nisamračunaonaumirovljenog inspektoraScotlandYardakoji živi samonekolikomiljaodnas.”

Dodao sam - “skrušeno” je prilog koji bih upotrijebio da je to bila jedna odmojih priča: “Niti sam računao na to da će među gostima biti Njezina VisostVojvotkinjaodZločina.”

Tadasamizveopodrugljivimalinaklon-ponovnoskrušeno-usmjeruEvadneMount.

“Hvalavam,mladiću”, rekla je i uzvratilanaklonom. “Daklemoje izlaganjeotomekakosteizaštopočinilidvazločinabilojetočno?”

“Ha!Točno nije prava riječ”, odgovorio sam smijući se neveselo. “Bilomi jepomalo jezivoslušatikakopričatepriču,mojupriču,slušatikakojepričatekaodaste je saminapisali, a ja sam samo lik u jednoj odvašihknjiga.Nisammogaonedivitisetomekakosteuočilidanedostajeslovouuriječimisbehaviour.Notojebilaglupapogreška.”

“Uistinujebila”,složilase.“Ali,znate,jauvijekkažemdanajpametnijizločincičine najgluplje pogreške. Čak bih mogla posuditi vašu za svoj sljedeći roman.Malobrojničitateljikojitomoguuočiti,kakovikažete,pretpostavitćedajeriječotipfeleru.Samoneboznadadanastogaimaipreviše.

U svakom slučaju”, nastavila je, “lijepo je shvatiti da usred tragedije mojiinstinkti ostajunetaknuti.” “Pa -moždamanjenego štomislite”, rekao sam. “Da?Zaštotokažete?”

“Samo zbog toga što je jedina stvar koju, izgleda, niste shvatili vaša

odgovornostzaubojstvoRaymondaGentryja.”“Mojaodgovornost!Mojaodgovornost!Pa,ja-nikadanisamčulatakvu“Da,vašaodgovornost.Bilisteapsolutnoupravukadastereklidajepukovnik

biožrtvakojusamprvotnoodabraozasvojzločinuzaključanojsobi.Jednakotako,točno ste pogodili da sam, nakon što je gospođica Selina u zadnji čas stigla sGentryjem,odabraoumjestotogaubitinjega-obećaosamdaćumudatinekulažnuprljavu priču o pukovniku i nagovorio ga da se nađemo na tavanu prije nego štoostaliukućiustanu.Ibilisteupravuupogledutogazaštosampromijenioplanovekakobipostojaocijeliniznovihosumnjičenihimotiva.”

OkrenuosamsepremaTrubshaweu.“Bili ste zbunjeni, sjećate se, kada niste pronašli oružje kojim je počinjeno

ubojstvonatavanu?Onoštonisterazumjelijesttodasamnamjernoodniopištoljsasobom-izjednostavnograzlogaštonisamželiodasepomislidajeGentryjevasmrtsamoubojstvo.Kakobimojplanuspio,tojemoraloizgledatikaoonoštojeibilo:ubojstvo.Samojanisamsmioizgledatikaopočinitelj.

Aono štovi niste razumjeli”,ponovno samseokrenuopremaEvadneMount,“jestda,akosamodlučiozamijenitižrtve,tojedjelomičnobilozatoštosamstalnoiznovaslušaokakoiznositekolikojesigurnijeiučinkovitijeubitinekogatakodagajednostavnoustrijeliteiliprobodeteiondazakopatenožilipištolj.Štosteonorekli?Izbjegavajte složene stvari?Pa, vi ste stručnjakinja.Pa sam tako i učinio.Odlučiosam izbjegavati složene stvari i samo ustrijeliti pukovnika dok bude šetaoTobermoryja,jadnogstarogTobermoryja,navrištinama.”

Potresena obratom događaja, Evadne Mount, barem jedanput, ostala je bezteksta.UmjestonjeprogovorilajeSelinaffolkes.

“Alizarnevidiš,Evie”,reklaje,“toznačidasitispasilatatiživot!”“Eh?Štoto-?”Prekinuosamje.“GospođicaSelinagovoriistinu”,rekaosam.“Dasamsedržaoprvotnogplana,

zasigurnobihuspioubitipukovnikanatavanu,baškaoštosamuspioubitiGentryjatamo.Alivašesuteorijeodgovornezamojupromjenuplanai,kaoštosepokazalo,zbog tih teorija uprskao sam pukovnikovo ubojstvo. Jer, znate, draga gospođiceMount, te vaše teorije, te fine teorije Vojvotkinje Zločina? Iskreno, očajne su.Pokušajtesamiiotkritćetekaoštosamijaotkriodanijelakopočinitiubojstvokojejejednostavno,dosadnoisavršeno.”

Spisateljicaseodmahrazvedrila.“Pa,hvalaBogunatome!”uzviknulaje.“Daklečinisedasam,baškaoiAlexis

Baddeley,upravučakiondakadasamukrivu!Vjerujem,Trubshawe,datonećetezaboravitiakoikadaponovnoudružimosnageudrugomslučaju.”

Tiho,iakoposvevidljivomrmljajući“Božesačuvaj!”,višiseinspektornagnuoiobratiomisenajstaloženijimglasom.

“Murgatroyde, znate lida ste timešto steubiliGentryja,makakobezvrijednaosobabio,prouzročilitodaseposumnjananizposvenedužnihljudi?”

“Da”,odgovoriosam,“aličinjenicadasugotovosviimalimotivznačidajebilomalovjerojatnodaćebilokojiosumnjičenibitiuhićen.Jasamzamjeraopukovniku.Nisamželiodaitkodrugistrada.”

“No jeste lipomislilinaovo?da je sve ispalo onakokako stehtjeli,da ste seuspjeli izvući,nitkonikadanebi znao.Mislim,nitkonikadanebi znaokoji jeodffolkesovihgostijupraviubojica.Sjenabiostalanadsvimanjima.Zauvijek...'’’’

Slegnuosamramenima.“Ljudi zaboravljaju - brže nego što mislite. I bio sam spreman vjerovati u

englesko pravo.Koliko razumijem, u vašempravnom sustavu ne postoji pogrešnaprimjenaprava.”

“U tome ste u pravu”, složio seTrubshawe. “No što je bilo sGentryjem?Štovamjeonikadaučinio?”“Gentry?Zaslužiojeto.Nimalonežalim.”

“Pa,žaomije,aliuovojzemljineprihvaćamodaljudiuzimajuzakonusvojeruke.Ubili ste jednog čovjeka i pokušali ubiti drugoga.Morate platiti za to.” “Neslažemse.Zarstezaboravilidasamjanaoružan,aviniste?”

“Slušajteme,čovječe.Očitonistebudala.Morateznatidastegotovi.Nemožetenas sve pobiti, a bilo bi besmisleno pokušati pobjeći preko vriština po ovakvomvremenu.”

Uslijedilajestankatijekomkojenijedanodnasdvojicenijeprozborio.“Pobjeći ću”, uzvratio sam glasom koji je čak i meni zvučao čudno. “Ali ne

prekovriština.”Čvršćesamstegnuodržakpištolja.Doksamtočinio,čuosamkakoEvadneMountviče:“Zaustavitega!Zaustavite

ga!Ubitćese!”Kakvažena.Opetjebilaupravu.

~~~KRAJ

Filmski kritičar, prevoditelj i cijenjeni prozaist Gilbert Adair rođen je 1944. uEdinburghu. U bogatoj bibliografiji tog škotskog književnika ističe se njegovprijevodPerecova romanaLaDisparition (Nestanak) iz 1969. u kojemu francuskiromanopisac sklon eksperimentu dosljedno izbjegava samoglasnik e (uzgred,najčešći u francuskome jeziku). Za majstorski prijevod toga romana na engleskiAdair je nagrađen prevodilačkom nagradom Scott Moncrieff, a ništa manje ukulturnom i tekstualnom smislu nije vrijedan ni njegov prijevod pisamaFran^oisaTruffauta.Takođerjeautornizavrlozanimljivihesejističkihdjela,međukojimasusvakakonajpoznatijinasloviHollywood'sVietnam(HollywoodskiVijetnam,1981.)iThePostmodernistAlwaysRingsTivice(Postmodernistuvijekzvonidvaput,1992.).ValjaistaknutiibiografijudječakakojijenadahnuoThomasaMannadanapišeSmrtu Veneciji, koju je Adair objavio 2001. pod naslovom The Real Tadzio (StvarniTadzio). O autorovoj poetičkoj širini i njegovu zaigranom pristupu književnostisvjedoči ipa rodijaPopeoveherojsko-komičnepoemeOtmicauvojka, remek-djeladruštvene satire. U njegovu proznom opusu, koji zasad broji desetak naslova inačelno se može definirati u okvirima postmodernističke poetike, nalaze sesvojevrsninastavciklasikadječjeknjiževnostiAlicethroughtheNeedle'sEye(Alisauušiciigle,1984.)iPeterPanandtheOnlyChildern(PetarPanijedinci,1987.),aliiromaniHolyInnocents(1988.,nagrađennagradomzaprviroman),LoveandDeathonLongIsland (Ljubav i smrtnaLongIslandu,1990.) teClosedBook (Zatvorenaknjiga,1999.).Uposljednjesevrijemeintenzivnozanimazaformukriminalističkogromana i mogućnosti njezina preoblikovanja. U tom je smislu nadasve zapaženatrilogijakojučineTheActofRogerMurgatroyd(ČinRogeraMurgatroyda,2006.),AMysteriousAffairofStyle (Zagonetni događaj u Styleu, 2007.) teAndThenThereWasNoOne, romanionekonvencionalnoj is tražitelj iciEvadneMount.U trilogijiautor stupau zanimljiv i nadasve složendijalog s opusomAgatheChristie, na štoupućujuvećinaslovispomenutihdjela.

Notes[1] Staroenglesko prezime; udvojeni suglasnik istovrijedan je velikome početnom slovu te znači da je

prezimeugledno,(op.ur.).

[2]UVelikojBritaniji“javnaškola”(publicschool)zapravo jeprivatnaškola internatskog tipazakojuseplaćaškolarina,(op.prev.)

[3]Gentry”značivlastelailizemljoposjednici,(op.prev.)

[4]Gentile”značinežidoviligoj.(op.prev.)

[5]TheRiteofSpring (Posvećenje proljeća) - čuveni balet IgoraStravinskog;TheRustle of Spring (Šumproljeća)-popularnaklavirskaskladbanorveškogskladateljaChristianaSindinga.(op.prev.)

[6]Uizvorniku:REV-WARCR+EM-COCA+LESHR-DEADBABYMR-SORDIDMISBEHAVIORINMC

[7]Svećeničkoskrovište(uizvornikuPriest'sHole)-tajnaprostorijaunekimengleskimkućamaizgrađenakaoskrovištezarimokatoličkesvećenikeuvrijemeprogonau16.i17.stoljeću,(op.prev.)

[8]Uizvorniku“Dutchcourage”-kolokvijalniizrazkojioznačujehrabrostzadobivenupićem.(op.ur.)