geolo©ki vodi» kroz park prirode papuk · 7 koje se u potocima nakop i pakao kraj vidovaca nekoÊ...

J. PamiÊ, G. RadoniÊ i G. PaviÊ

GEOLO©KI VODI» KROZ PARK PRIRODE PAPUK

1. Jakob PamiÊ, Hrvatska akademijaznanosti i umjetnosti, Ante KovaËiÊa 5,HR - 10000 Zagreb

2. Goran RadoniÊ i Goran PaviÊPark prirode Papuk, S. RadiÊa 46HR - 34330 Velika------------

Jakob PamiÊ, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, AnteKovaËiÊa 5, HR ‡ 10000 ZagrebGoran RadoniÊ i Goran PaviÊ, Park prirode Papuk, S. RadiÊa 46 HR‡ 34330 Velika

Predgovor1. UVOD2. OP∆I PODACI O PLANINI PAPUK3. PREGLED DOSADA©NJIH GEOLO©KIH ISTRAÆIVANJA4. POLOÆAJ PAPUKA I OKOLNIH PLANINA U ©IROJGEOLO©KOJ GRA–I REGIJE5. OSNOVNA GEOLO©KA OBILJEÆJA PAPUKA5.1. Paleozojske formacije5.1.1. Regionalnometamorfne stijene srednjeg i niskogstupnja metamorfizma5.1.2. Regionalnometamorfne stijene vrlo niskog stupnjametamorfizma5.1.3. Migmatiti5.1.4. Granitoidne stijene5.2. Mezozojske formacije5.2.1. Trijaske formacije5.2.2. Gornjokredne formacije5.3. Tercijarne i kvartarne formacije5.3.1. Tercijarni sedimenti5.3.1.1. Miocinske formacije5.3.1.2 Pliocenske Naslage5.3.2. Kvartarni sedimenti6. GEOLO©KA EVOLUCIJA PAPUKA I OKOLNIH PLANINA7. RUDNE POJAVE I MINERALNE SIROVINE NA PAPUKU8. NAJLJEP©E GEOLO©KE POJAVNOSTI U PARKU PRIRODEPAPUK9. PARK PRIRODE PAPUK KAO GEOPARK10. LITERATURA11. RJE»NIK UPOTRIJEBLJENIH GEOLO©KIH TERMINA

2481315

171818

20

21232525273030303232334048

525462

SSAADDRRÆÆAAJJ

U okviru programa Nacionalne strategije i akcijskog planazaπtite bioloπke i krajobrazne raznolikosti, Hrvatski dræavni saborje, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, donio Zakon oproglaπenju Parka prirode Papuk, po kojem je ova planinasvrstana u porodicu zajedno sa 17 drugih zaπtiÊenih prostora kat-egorije nacionalnih parkova i parkova prirode. Cjelokupni programzaπtite prirode je znanstveno multidisciplinaran, a u njemu i geoz-nanost igra vrlo vaænu ulogu. Prostorni raspored geoloπkih for-macija uvjetuje morfologiju, odnosno reljefne odlike podruËja, tesa svojim raznovrsnim stijenama i mineralima predstavlja supstratza postanak razliËitih tipova tla koji, u konaËnici, rezultiraju ibogatstvom bioloπke raznolikosti. RazliËite geoloπke tvorevinenosioci su razliËitih ruda, mineralnih sirovina te uvjetuju sveobuh-vatnu raznovrsnost okoliπa.

Zbog izuzetne geoloπke raznolikosti, veÊ u poËetnoj faziorganiziranja Parka prirode Papuk, ukazala se potreba da segeoloπkoj znanosti pruæi odgovarajuÊe mjesto. Stoga je ravnateljIvica SamariÊ, sa struËnom sluæbom Parka, pokrenuo zamisao dase u jednom saæetom tekstu prikaæu osnovne geoloπke znaËajkeParka prirode Papuk, odnosno da se objavi Geoloπki vodiË. Tajprikaz je zajedniËki rad i, uz Jakoba PamiÊa, svoj doprinos su dalii Goran RadoniÊ te Goran PaviÊ, geolozi i djelatnici Parka prirodePapuk.

Svaki autor geoloπkog prikaza, pa i ovog popularnog, nemanimalo lak zadatak buduÊi da je naπ osnovni i srednjoπkolski sus-tav obrazovanja u pogledu geoznanosti neprimjeren tako da naπisrednjoπkolsko obrazovani ljudi imaju vrlo oskudno geoloπkoznanje. Pita li se neobrazovanog ili poluobrazovanog Ëovjeka znali razlikovati psa i maËku, jabuku i groæe, hrast i jelu, to Êe pitan-je izazvati Ëuenje! No pita li se obrazovanog, Ëak i fakultetskiobrazovanog Ëovjeka zna li, primjerice, razliku izmeu granita i

44

PPRREEDDGGOOVVOORR

55

andezita, vapnenca i pjeπËenjaka, to Êe izazvati Ëuenje u smis-lu zaπto to uopÊe treba znati.

Zbog naπeg opÊeg nedovoljnog geoloπkog obrazovanja, uovom popularnom prikazu osnovnih geoloπkih obiljeæja Parkaprirode Papuk na kraju je uvrπten rjeËnik osnovnih geoloπkih ter-mina koji bi Ëitatelju trebali pomoÊi da ovaj tekst bude πtorazumljiviji.

Velika, studeni 2003.J. PamiÊ

Kada se govori o Slavoniji, najËeπÊe se pomiπlja na nepregle-dne ravnice i oranice zasijane æitaricama. To je uglavnom toËno,ali u jednom dijelu Slavonije putnik se moæe zapitati nalazi li seu nizinskom panonskom kraju ili u nekom dijelu planinskeHrvatske. Taj dio Slavonije poznat je kao Poæeπtina ili poæeπki kraj.Tu se nalaze najviπe slavonske gore, koje sa svih strana okruæujunisku i plodnu Poæeπku kotlinu.

Dojmove oËaranosti geoloπkim znaËajkama ovoga kraja naj-ljepπe je opisao naπ znameniti putopisac i esejist Matko PeiÊ, kojikaæe: "Neki ne bi mogli povjerovati ako bi im se reklo da se jedanvrh Papuka zove Visoki vrh i da doseæe gotovo devetsto metara!Bilo bi im neshvatljivo da se ovdje, iz ravnice uspravljaju gore kaotimori, kao vrhovi izumrlog miocenskog mora i da se ovdje ËovjekveruÊi se potiplje o okamenjene πkoljke, zvijezde, puæeve i alge.U um im ne ide da za mjeseËine ovdje blista izljev vulkanskogkamenja i sjaje se arhajski gnajsi, tinjËevi πkriljavci, silurske nasla-ge, blista kremenit silit. I ne dolaze k sebi kad im kaæeπ i prstompokaæeπ da je na geoloπkoj karti Hrvatske ovaj poæeπki kraj najcr-veniji, πto znaËi da nije zemljani mekuπac, nego eruptivni kamengranit, bazalt!"

Slavonske planine se u geoloπkom sastavu meusobno razli-kuju: Papuk, Psunj i Krndiju izgrauju uglavnom stare paleozojskestijene, najËeπÊe starosti od 350 do 300 milijuna godina, a pred-stavljene su razliËitim vrstama πkriljavaca i granitoidnim stijenamaπto im je zajedniËko geoloπko obiljeæje. Poæeπku goru i Dilj saËi-njavaju preteæno puno mlae neogenske sedimentne stijene,najËeπÊe starosti od 18 do 2-3 milijuna godina, koje su se taloæi-le u Panonskom bazenu. Uz te mlade tvorevine, na Poæeπkoj gorise pojavljuju i gornjokredne sedimentne i vulkanske stijene, sta-rosti oko 70 milijuna godina, koje izgrauju njezin glavni hrbat naduæini od oko 30 km - to je najveÊe vulkansko tijelo u Hrvatskoj

66

11.. UUVVOODD

77

koje se u potocima Nakop i Pakao kraj Vidovaca nekoÊ znatnoiskoriπtavalo. Neπto manje gornjokredno vulkansko tijelo pojavlju-je se i na Papuku u okolici VoÊina.

U ovom prikazu dat Êe se temeljni i πto je moguÊe popularni-ji, ali znanstveno utemeljeni podaci o geoloπkoj grai podruËjaParka prirode Papuk koji u geoloπkom pogledu predstavlja, zaje-dno s Psunjom i Krndijom, jedinstvenu geoloπku cjelinu izgrae-nu preteæno od starih paleozojskih πkriljavaca i granitoida koje suu podlozi Panonskog bazena nabuπene u preko 400 dubokih naf-tnih buπotina. Zanimljivo je istaknuti da su na prvim austrijskimgeografskim kartama Psunj, Papuk i Krndija bili obuhvaÊeni kaojedan jedinstveni planinski masiv pod nazivom Orljavske planine(“Orljava’s Gebierge”), a svoja su danaπnja imena te planine dobi-le za vrijeme narodnog preporoda, sredinom devetnaestog stolje-Êa.

OOPP∆∆II PPOODDAACCII OOPPLLAANNIINNII PPAAPPUUKK

Park prirode Papuk jedan je od najmlaih parkova priro-de u Hrvatskoj, a zbog svojih prirodnih i kulturno-povijesnih oso-bitosti proglaπen je zaπtiÊenim podruËjem 23. travnja 1999. godi-ne. S povrπinom od 33 600 ha treÊi je po veliËini park prirode uHrvatskoj, a obuhvaÊa gotovo cijelo papuËko i dijelom krndijskopodruËje Poæeπko-slavonske i VirovitiËko-podravske æupanije(sl.1).

88

Slika 1: Geografski poloæaj Parka prirode Papuk

22..

99

Unutar Parka nalaze se tri podruËja viπe zaπtite, a to su:specijalni rezervat πumske vegetacije SekulinaËke planine(praπuma bukve i jele, oaza netaknute prirode), Park-πumaJankovac (gorska dolina okruæena stoljetnom πumom bukve skrπkim fenomenom JankovaËkog slapa) i geoloπki spomenik priro-de Rupnica (stupasto luËenje albitnog riolita, jedinstvena poja-vnost vulkanskih stijena u Hrvatskoj).

U sklopu slavonskog gorja Papuk je najprostranija i najza-nimljivija planina i zajedno s Krndijom oblikuje jedinstvenu relje-fno-pejsaænu cjelinu pribliænog pruæanja zapad ‡ istok.Kao markantne toËke glavnog grebena istiËu se vrhovi ToËak (887m), Papuk (953 m), IvaËka glava (913 m), »eπljakovaËki vis (820m) i Kapovac (792 m), koji ima funkciju vododijelnice sljevova rije-ke Drave (sjever) i Save (jug). Masiv papuËko-krndijskog gorja uParku prirode Papuk hidroloπki je vrlo bogat: preko stotinu poto-ka (Brzaja, Straæemanka, VeliËanka, DuboËanka, Vetovka iKutjevaËka rijeka, VoÊinska rijeka, Vojlovica, KovaËica, Piπtanska iRadlovaËka rijeka i dr.) spuπtaju se padinama planine i Ëine vaæanprirodni segment mnogih ekosustava (sl. 2).

©umske zaje-dnice obuhvaÊaju95% povrπineParka prirodePapuk. Od auto-htonih vrsta uParku prirode pre-vladava bukva(47%), zatim hrastkitnjak (34%), jela(6%), grab (5%) iostale vrste s 8%zas tup l j enos t i .

Unoπenih stranih vrsta ima malo i to su kulture smreke, crnog iobiËnog bora, duglazije, borovca, ariπa i bagrema. Visinska vege-tacijska zonacija poËinje πumskom zajednicom hrasta kitnjaka iobiËnog graba, neπto viπe su gorske bukove πume, slijedi zona

Slika 2: Panoramski snimak sjevernih padina Papuka

bukve i jele te gorskog javora i crnog jasena na najviπim vrhovi-ma. Na juænim padinama dolaze πume hrasta medunca, a uz gor-ske potoke πume crne johe.

FloristiËkisastav Parka priro-de Papuk bogat jei raznolik, πto jeposljedica relje-fnih kontrasta,velike razliËitostigeoloπke grae teraznolikih pedo-loπkih i klimatskihutjecaja. U Parkuprirode PapukbotaniËkom razno-likoπÊu istiËu se gorski predjeli Pliπ-MaliπÊak u juænim dijelovimaPapuka, Petrov vrh na Krndiji te podruËje vrha Papuka s najveÊimudjelom zaπtiÊenih, ugroæenih, osjetljivih i rijetkih vrsta (sl. 3). OdzaπtiÊenih samoniklih biljnih vrsta ovdje rastu: Doronicum orien-tale Hofm. ‡ kavkaski divokozjak, Daphne cneorum L. ‡ crvenilikovac, Lilium martagon L. ‡ ljiljan zlatan, Ilex aquifolium L. ‡boæikovina, Anacamptis pyramidalis L. ‡ vratiæelja, Cephalantheralongifolium ‡ dugolisna naglavica, Platanthera chlorantha ‡ æuÊka-sti vimenjak, Ruscus hypoglossum ‡ mekolisna veprina i dr.PodruËje Parka prirode Papuk, sa svojim geomorfoloπkim, klimat-skim i vegetacijskim obiljeæjima, pruæa izvrsna prirodna staniπtabrojnim æivotinjskim vrstama. Ovdje obitavaju gotovo svi predsta-vnici srednjoeuropske faune. Prije viπe od 200 godina, premazapisima prirodoslovca Taubea, na Papuku su æivjeli medvjedi(Ursus arctos L.), vukovi (Canis lupus L.), risovi (Lynx lynx L.) idabrovi (Castor fiber L.), koji su vremenom nestali. Guste πumePapuka pokazale su se kao idealno staniπte i skloniπte brojnojpopulaciji sisavaca: jelen (Cervus elaphus L.), srna (Capreoluscapreolus L.), divlja svinja (Sus scrofa L.), lisica (Vulpes vulpes L.),kuna zlatica (Martes martes L.), lasica (Mustela nivalis L.), vidra

1100

Slika 3: Tisa (Taxus baccata L.)

1111

(Lutra lutra L.), koja obitava u potoku Brzaji, i mnogi drugi.Posebno je znaËajna populacija netopira (Chiroptera), jer se uponoru Uviraljka od jedanaest odreenih vrsta πiπmiπa na zimova-nju njih πest nalazi na IUCN listi ugroæenih vrsta (sl. 4). Za vode-ni biotop posebno su znaËajne potoËna pastrva (Salmo trutta m.fario L.), potoËni rak (Astacus astacus L.) te gmazovi i vodozemci.Na Papuku je utvreno 75 vrsta ptica (Aves) od kojih samo petnisu zaπtiÊene vrste. Kukci, koji Ëine 70% ukupnog broja æivotinj-skih vrsta, takoer su vrlo brojno zastupljena populacija u Parkuprirode Papuk.

Na podruËjuParka prirodePapuk saËuvani suznaËajniji ostacikulturne baπtinevezani za dvapovijesna razdo-blja, pretpovije-sno razdoblje terazdoblje srednjegvijeka. Nedalekood mjesta Kaptolunutar granicaParka prirode

Papuk postoje vrijedna arheoloπka nalaziπta halπtatske kulture,razdoblja starijeg æeljeznog doba, od 8. do 3. stoljeÊa prije Krista.RijeË je o 22 groba (tumula) koji su raeni od lomljenog kamenate prekriveni zemljom tako da su nastala kruæna uzviπenja, odno-sno humci. U grobovima su pronaene keramiËke posude ‡ æaresa spaljenim ostacima pokojnika te kacige, nazuvci, koplja, dije-lovi konjske opreme i drugo. Na prostoru Parka prirode Papuknalaze se ostaci osam srednjovjekovnih gradova. Nedaleko odmjesta Orahovice nalazi se najoËuvaniji i najljepπi stari utvrenigrad ne samo u Slavoniji, veÊ u i cijeloj Hrvatskoj ‡ Ruæica grad(sl. 5). Na planini povrh grada Ruæice nalaze se ostaci Starogagrada za koji se smatra da je stariji od Ruæice, ali o njegovoj povi-jesti se gotovo niπta ne zna. Iznad Slatinskog Drenovca postoje

Slika 4: Mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros (Bechstein, 1800))

1122

Slika 5: Srednjovjekovna fortifikacija Ruæica grad

dosta slabo saËuvani ostaci starog drenovaËkog grada ‡ Klaka,a u blizini Kamenskog VuËjaka nalazi se utvreni grad Kamengradkoji je danas u fazi prirodne destrukcije. Sjeverno od danaπnjegnaselja Velika, na juænom zavrπetku brda Lapjak, nalaze seruπevine VeliËkog grada koji joπ uvijek izaziva divljenje izletnika iplaninara jer do njega vodi oznaËena planinarska staza.Straæemanski grad, Pogana gradina kod Doljanovaca te Gradackod Vetova loπije su saËuvani i gotovo neprimjetni u okoliπu.Nabrojeni srednjovjekovni gradovi smjeπteni su unutar granicaParka prirode Papuk, a u neposrednoj blizini nalazi se joπ niz dru-gih povijesnih graevina: voÊinski stari grad, arheoloπko nalaziπteRudine (utvrena opatija s crkvom sv. Mihovila), kaπtel u Kaptolu,utvrena opatija s crkvom sv. Marije u Kutjevu i manastir sv.Nikole kod Orahovice.

1133

Geoloπka istraæivanja Papuka zapoËela su u drugoj polo-vici devetnaestog stoljeÊa. Prve je podatke dao Slovak Stur(1861/62), no ubrzo nakon njega nastupaju hrvatski geolozi - prvo–uro Pilar (1875), naπ Slavonac iz Slavonskog Broda, inaËe otachrvatske geoznanosti, koji iznosi prve podatke o paleozojskim kri-stalinskim stijenama i smatra da su u geoloπkoj proπlosti izgrai-vale tzv. “Orijentalno kopno”. Potom detaljnije podatke o krista-linskim stijenama daju GorjanoviÊ-Kramberger (1897) i Koch (1908,1919 i 1924). Na kraju tog istraæivaËkog razdoblja puno je uËinioPoljak (1912, 1934, 1939 i 1952), inaËe rodom iz Orahovice, a prvije u starim paleozojskim stijenama naπao fosilne ostatke kojidokumentiraju njihovu starost od oko 430 milijuna godina.U to su doba nastale i prve geoloπke karte slavonskih planina. Utom prvom istraæivaËkom razdoblju izneseni su i prvi petrografskipodaci za granitoidne stijene i razliËite πkriljavce. Sasvim informa-tivne podatke dali su austrijski geolozi Wodiczka (1855) iZsigmondy (1873), a iza njih naπ Slavonac KiπpatiÊ (1891, 1892,1910) udara temelje petrografiji kristalinskih stijena Papuka i okol-nog Psunja. Njegovi geoznanstveni podaci su toliko detaljni da sujoπ i danas sasvim upotrebljivi u novijim geoloπkim istraæivanjima.InaËe je KiπpatiÊ i osnivaË hrvatske petrografije i mineralogije.

Suvremeniji pristupi u geoloπkim istraæivanjima Papuka iokolnih planina pojavljuju se nakon Drugog svjetskog rata. Tu senaroËito istiËe Tajder (1957, 1969, 1970), inaËe Slavonac rodom izVukovara, i njegovi doktorandi: Raffaelli (1965), VragoviÊ (1965),Marci (1968, 1971,1973, 1979) i Marci i Raffaelli (1981), koji su svo-jim rezultatima petrografiju slavonskih kristalinskih stijena dovelina europsku razinu. U to doba Tajder (1956) prvi daje detaljnepetrografske podatke o vulkanskim stijenama iz okolice VoÊina, aneπto kasnije objavljeno je i nekoliko mineraloπkih radova teme-

33..PPRREEGGLLEEDD DDOOSSAADDAA©©NNJJIIHH GGEEOOLLOO©©KKIIHH IISSTTRRAAÆÆIIVVAANNJJAA

PPAAPPUUKKAA

ljenih na suvremenim fizikalno-kemijskim metodama (©ÊavniËar,1965, ©ÊavniËar i ©inkovec, 1963; ©turman, 1965; Slovenec, 1976,1978, 1982, 1984, 1986 i drugi).

U isto to vrijeme zapoËinju vrlo znaËajna geoloπka istraæi-vanja JamiËiÊa (1976, 1979, 1983, 1988), inaËe Slavonca iz Naπica.Osobito je znaËajan njegov doprinos (kao i njegovih suradnika) naizradi vrlo kvalitetne geoloπke karte 1 : 100 000 za listoveOrahovica i Daruvar (JamiËiÊ et al., 1987, 1989) i Naπice (Korolija iJamiËiÊ, 1989), koja obuhvaÊa Psunj, Papuk i Krndiju.

U posljednjih desetak godina je Jakob PamiÊ, inaËePoæeæanin, sam ili sa suradnicima, objavio veÊi broj radova omagmatskim i metamorfnim stijenama s Papuka, Psunja i Krndije,ali i iz nekoliko stotina dubokih naftnih buπotina, i prvi je u naspristupio sistematskom odreivanju njihovih izotopnih (“apsolu-tnih”) starosti (PamiÊ, 1987, 1988, 1989; PamiÊ i JamiËiÊ, 1986,PamiÊ i Marci, 1990; Raffaelli i PamiÊ, 1986; PamiÊ et al., 1984,1988). Sve je svoje rezultate sabrao u monografiji “Hercinske gra-nitne i metamorfne stijene Papuka, Psunja, Krndije i okolne podlo-ge Panonskog bazena u Slavoniji” (PamiÊ, 1991). Neki su njegoviradovi o kristalinskim stijenama slavonskih planina objavljeni i uvodeÊim meunarodnim znanstvenim Ëasopisima (PamiÊ et al.,1995, 1996, 2000, 2002). ZajedniËko obiljeæje svih tih radova je toda se oni temelje na ispitivanju velikog broja uzoraka stijena (oko3100), koji su sakupljeni na povrπini i u oko 400 dubokih naftnihbuπotina kroz suradnju s INA-Naftaplinom. NajveÊi dio raznovrsnihlaboratorijskih ispitivanja obavio se kroz viπegodiπnju kooperati-vnu meudræavnu suradnju s ameriËkim geolozima (US GeologicalSurvey, Kalifornija).

1144

PPOOLLOOÆÆAAJJ PPAAPPUUKKAA IIOOKKOOLLNNIIHH PPLLAANNIINNAA UU

©©IIRROOJJ GGEEOOLLOO©©KKOOJJGGRRAA––II RREEGGIIJJEE

1155

U sveobuhvatnim razmatranjima geoloπkih odnosaZemljine povrπine veÊ duæe vrijeme prevladavaju shvaÊanja da jeona podijeljena na 7-8 velikih ploËa koje plutaju na djelomicerastaljenom stjenovitom materijalu, tzv. astenosferi; ona se nalazina dubinama 50-200 km u kontinentalnim dijelovima Zemlje i nasvega nekoliko kilometara dubine u oceanskim podruËjima.GraniËna podruËja izmeu tih velikih ploËa predstavljaju glavnepotresne (seizmiËke) zone na povrπini Zemlje (PamiÊ, 1994).Juæni dio Panonskog bazena, ukljuËujuÊi Papuk i okolne planine,smjeπten je u dodirnom podruËju dviju velikih ploËa: sjeverna jeEuroazija, u koju su u ovom dijelu Europe ukljuËene IstoËne Alpei Karpati, a juæna je Afrika, u koju su ukljuËeni gorski sustaviJuænih Alpa i Dinarida. Paleozojske kristalinske stijene Papuka iokolnih planina izgrauju najjuænije dijelove euroazijske ploËe,odnosno Karpata. U novije vrijeme se taj juæni dio Karpata nazivaTisija (sl. 6), koja na jugu stoji u kontaktu sa sjevernim Dinaridima(PamiÊ, 1999).

44..

Juæna Tisija (Karpati)

Dinaridi

Zagorska zona

Granica izmedu juæne Tisije i Dinarida

VeÊi rasjedi: JRRDP - juæni rubni rasjed Dravske potoline

JRRSP - juæni rubni rasjed Savske potoline

ZZL - Zagreb-Zemplinski lineament

Preteæno neogenski sedimenti Panonskogbazena

Slika 6: Pregledna geotektonska skica dodirnog podruËja Tisije (Karpata) i sjevernih Dinarida(PamiÊ, 1999)

Veæi rasjed

Prema buπotinskim i geofiziËkim podacima, paleozojskekristalinske stijene juæne Tisije se pod blagim kutom (10-15°) pod-vlaËe pod Dinaride (sl. 7).

Granica izmeu juænog dijela Tisije (Karpata) i najsjeverni-jih Dinarida zaplavljena je neogenskim sedimentima Panonskogbazena, a u podzemlju ide pribliæno linijom: juæni obodiMoslavaËke gore i slavonskih planina.

1166

Slika 7: SeizmiËki profil kontaktnog podruËja Karpata (Tisije) i Dinarida, odnosno Euroazijske iAfriËke ploËe (PamiÊ, 2000)Legenda

1. tercijarni sedimenti Panonskog bazena2. gornjokrednno - donjopaleogenske sedimentne, magmatske i metamorfne stijene3. ofiolitni kompleks (melanæ)4. paleozojske kristalinske stijene Tisije5. rasjed

JJISavska depresija

1

0

4000

2000

3000

1000

2 3 4 5

SSZDilj gora

Priloæena pregledna geoloπka karta Parka prirode Papuka(sl. 8) pokazuje da njegov najveÊi dio izgrauju paleozojske for-macije, a podreeno i mezozojske formacije. Papuk s juæne i sje-verne strane opasuju uske zone izgraene od neogenskih i kvar-tarnih sedimenata Panonskog bazena i Poæeπke kotline.

OOSSNNOOVVNNAA GGEEOOLLOO©©KKAA OOBBIILLJJEEÆÆJJAA PPAAPPUUKKAA 55..

1177Slika 8: Pregledna geoloπka karta Parka prirode Papuk

kvartarni sedimenti

tercijarni sedimenti - pliocen i mlai miocen (pont)

tercijarni sedimenti - stariji miocen (otnang-karpat, baden, sarmat, panon)

gornjogredne vulkanske stijene

trijaske karbonatne stijene

metamorfne stijene vrlo niskog stupnja metamorfizma - RadlovaËka formacija

metamorfne stijene niskog stupnja metamorfizma - Psunjska formacija

metamorfne stijene srednjeg stupnja metamorfizma - Psunjska formacija

amfiboliti

migmatiti

S-graniti

I-graniti

5.1. Paleozojske formacije

One daju osnovno geoloπko obiljeæje Papuku i tu se mogurazlikovati sljedeÊe osnovne jedinice (JamiËiÊ, 1988; PamiÊ 1991):1) regionalnometamorfne stijene srednjeg, niskog i vrlo niskogstupnja metamorfizma,2) migmatiti i 3) granitoidne stijene.

5.1.1. Regionalnometamorfne stijene srednjeg i niskog stupnjametamorfizma (Psunjska formacija)

To su najrasprostranjenije paleozojske stijene slavonskihplanina: na sjevernim obroncima Papuka izgrauje neprekinutuzonu 15 km duæine, koja se proteæe od VoÊina preko Meljana svedo Slatinskog Drenovca, dok se joπ duæa, juæna zona moæe slije-diti u juænim i srediπnjim dijelovima Papuka, od doline Brzaje nazapadu preko Velike, Kiπeljevca i Venja sve do Kutjeva na istoku,odatle se kontinuirano nastavlja u Krndiji (sl. 8). Prvi put te stije-ne detaljno su prouËene u KoturiÊ potoku (Ravna Gora; Raffaelli,1965) izmeu Orljavca i Kamenske, a lijepo su joπ otkrivene u doli-nama Budanice, Vojlovice i KutjevaËke rijeke, a zabiljeæene su i ubrojnim naftnim buπotinama u podlozi Panonskog bazena (primje-rice, buπotina TekiÊ,PamiÊ, 1986).

Sve je te stijeneJamiËiÊ obuhvatio podnazivom Psunjska seri-ja, odnosno formacija.Meu njima preteæugnajs i tinjËev πkrilja-vac, uz podreene amfi-bolite i mramore, kojisu jaËe metamorfozira-ni, te zeleni πkriljavci,filiti, kloritoidni πkriljav-ci i metapjeπËenjaci koji su slabije metamorfozirani (sl. 9).

1188

Slika 9: Izdanci paleozojskih boranih filita i tinjËevihπkriljavaca u dolini Male rijeke kod Vetova

1199

U najniæe metamorfoziranim stijenama sedimentnogpodrijetla naeni su ostaci fosilnih palinomorfa koji dokazujusilursko-devonsku starost ishodnih sedimenata iz kojih su nasta-le ove metamorfne stijene (JeriniÊ et al. 1994).

Izotopna odreivanja tih stijena i njihovih mineralnihsastojina (oko 25 uzoraka) dala su najËeπÊe starosti 376-353,odnosno 337-321 milijuna godina, πto dokazuje da su one nasta-le metamorfnim procesima koji su se odigrali u donjem karbonu.Na 4-5 uzoraka dobivene su i veÊe izotopne starosti 450-720 mili-juna godina (primjerice, na amfibolitima iz kamenoloma Vetovo)(sl. 10), πto je vrlo teπko protumaËiti (PamiÊ et al., 1988)

Ove regionalnometamorfne stijene nastale su metamor-fnim procesima za vrijeme donjokarbonske deformacijske faze izranije stvorenih silurskih i devonskih sedimentnih i podreenihmagmatskih stijena. Na temelju eksperimentalnih podataka moæese procijeniti da su se ti procesi metamorfizma odigravali na dubi-ni 15-20 km pri temperaturama 400-650ºC (PamiÊ, 1991; PamiÊ et al., 2002).

Slika 10: Kamenolom Vetovo, æuÊkasto rastroπeni gnajsovi (gornji dio profila) leæe prekosvjeæih amfibolita (sivkasto)

5.1.2. Regionalnometamorfne stijene vrlo niskog stupnja meta-morfizma (RadlovaËka formacija)

Ove stijene imaju manje rasprostiranje od prethodnih.Zona tih stijena rasprostire se srediπnjim dijelovima Papuka, odVuËjaka u dolini Brzaje na zapadu dalje na istok i presijecajuÊi nje-gov glavni hrbat i spuπta se u dolinu Radlovca na njegovim sje-veroistoËnim obroncima (sl. 8). Izdanke tih stijena nalazimo nabrojnim mjestima, primjerice u dolini potoka Velince u slivuBrzaje, zatim u napuπtenom kamenolomu Tisica u slijevuDuboËanke, u KiπeljavaËkom potoku izmeu Velike i Kaptola, nonaroËito su dobro otkrivene te stijene u dolini Æervanjskog poto-ka kod Orahovice gdje je otvoreno nekoliko kamenoloma. Ovajkompleks stijena u geoloπkoj literaturi naziva se joπ i RadlovaËkaformacija (JamiËiÊ, 1988).RadlovaËku formaciju izgrauju preteæno slejtovi, pjeπËenjaci, fili-ti i kvarciti (sl. 11,12) u kojima se priliËno Ëesto pojavljuju æile ibankovi magmatskih stijena, maksimalne debljine do 100 m,metamorfoziranih dijabaza, rjee gabra (sl. 13).

O starostiRadlovaËke formacijepostoje razliËita miπlje-nja. Prvo je Poljak(1952) u njoj naπaosilurske fosile, nokasnije su u tim istimstijenama pronaeni idonjokarbonski fosili(BrkiÊ et al., 1974). Unovije su vrijeme u sti-jenama RadlovaËke for-macije odreeni paleo-floristiËki nalazi (JeriniÊet al., 1994) koji dokazuju da je ona nastajala u rasponu od silu-ra do donjeg karbona. Na prateÊim dijabazima je odreena uskla-ena izotopna ("apsolutna") starost 416-319 milijuna godina

2200

Slika 11: Vertikalno i lateralno izmjenjivanje slojevasvjeæih metapjeπËenjaka (æuÊkasto) i troπnih slejtova (sivo)iz RadlovaËke formacije - izvoriπte Æervanjskog potoka

2211

(PamiÊ, 1991).I ove metamorfne

stijene su nastale za vrije-me donjokarbonske defor-macijske faze iz ishodiπnihmagmatskih i sedimentnihstijena. Prema prisutnostinekih karakteristiËnihminerala RadlovaËka for-macija je morala biti meta-morfozirana na dubini odcca 15 km pri temperaturi300-700°C (PamiÊ, 1991).

5.1.3. Migmatiti

Migmatiti su, posvojem postanku, neobi-Ëne stijene koje nastajudjelomiËnim pretaljivanjemregionalnometamorfnihπkriljavaca (uglavnomgnajsova) sedimentnogpodrijetla. Izgraeni su odsvijetlih vrpci, koje sunastale pretaljivanjemdijelova ishodiπnog gnaj-sa, i od tamnih vrpci izgra-enih od æeljezovito-magnezijskih minerala kojipredstavljaju nerastaljenipreostatak od ishodiπnihparagnajsova (sl. 14).Po kemijskom sastavuodgovaraju granitima skojima su, u pravilu, i pro-

Slika 14: Rastroπeni vrpËasti migmatiti sa æilom grani-ta (gore desno) - gornji tok potoka Vojlovice

Slika 12: Polegla rasjednuta bora u RadlovaËkoj formaci-ji; troπni su slejtovi i metapjeπËenjaci (ljubiËasto), a svjeæisu dijabazi (sivozeleni) - donji tok Æervanjskog potoka

Slika 13: PloËasto-slojevito (donji dio slike) i bankovi-to (gornji dio slike) luËenje u dijabazima RadlovaËkeformacije - srediπnji tok Æervanjskog potoka

storno udruæeni. Prvi ih je u srediπnjem Papuku identificiraoVragoviÊ (1965) dok je Raffaelli (1965) dokazao da se migmatitis t v a r a j upostupno izokolnih podin-skih regional-nometamor -fnih πkriljava-ca (sl. 15).

-----Migmatitiimaju velikorasprostiranjena Papukugdje se javlja-ju u dvjemarazdvojenimzonama. Sjeverna veÊa zona, duæine 25 km, proteæe se juæno odVoÊina, prema vrhu ToËak, te ka istoku preko ZveËeva sve doJankovca pa i dalje na istok sve do Orahovice. Profili sa svjeæimmigmatitima otvoreni su u dolini Brzaje te, osobito u okoliciJankovca; poznati JankovaËki slap lociran je na migmatitima.

Dvije znatno kraÊe migmatitne zone rasprostiru se u kraj-njim jugozapadnim dijelovima Parka prirode Papuk, u dolinamaKrajËinovice i ©amanovice (desne pritoke Brzaje) koje se isklinja-vaju na zapad u Ravnoj gori (sl. 8).

Na desetak uzoraka iz tog podruËja odreene su izotopne("apsolutne") starosti koje se najËeπÊe kolebaju u rasponu 336-324 milijuna godina (PamiÊ et al., 1988). Radi se o donjokarbon-skim starostima koje su potpuno usklaene s izotopnim starosti-ma prikazanih regionalnometamorfnih stijena (Psunjska formaci-ja), πto dokazuje da su ta dva kompleksa rezultat istovremenih imeusobno povezanih geodinamskih procesa.

2222

Slika 15: VrpËasta tekstura migmatita - potok Brzaja

2233

5.1.4. Granitoidne stijene

One zauzimaju manju povrπinu od prikazanih regionalno-metamorfnih πkriljavaca i migmatita. Genetski se razlikuju dvijegrupe: S-graniti i I-graniti. Uz njih se dosta Ëesto javljaju i metar-ske æile pegmatita.S-graniti, koji imaju puno veÊe rasprostiranje, izgrauju jezgruPapuka (sl. 8), gdje su prostorno udruæeni s migmatitima, i obu-hvaÊaju ukupnu povrπinu od oko 100 km2, a najveÊi je ZveËevaËkipluton povrπine oko 20 km2 (sl. 16).

Mnogo veÊe masetih granita javljaju se uzapadnom dijeluPapuka u Ravnoj gori.Izgraeni su od razliËi-tih strukturnih varijete-ta granita; nekad su tomala æilna tijela centi-metarsko-metarskihdebljina.

Radiometrijska odre-ivanja na papuËkim S-

granitima dala su izotopne ("apsolutne") starosti od 317 i 314milijuna godina. SliËne izotopne starosti dobile su se na S-grani-tima iz nekoliko dubokih naftnih buπotina koje se javljaju u podlo-zi Panonskog bazena (Lanphere i PamiÊ, 1992).

Za te granite se smatra da su nastali kristalizacijom odmagmi proizaπlih parcijalnim taljenjem okolnih regionalnometa-morfnih πkriljavaca, preteæno gnajsova, koji su sedimentnog podri-jetla. Dakle, S-granitne taljevine su nastale pretaljivanjem sedime-nata, uglavnom glinovito-pjeskovitog sastava, kako je to i ekspe-rimentalno dokumentirano (PamiÊ, 1991).

I-graniti zauzimaju mnogo manje povrπine od S-granita;javljaju se kao mala tijela hektometarsko-kilometarskih duæina,koja probijaju jaËe metamorfozirane stijene Psunjske formacije.Izgrauju ih razliËiti oblici granitoida, uz dosta Ëesto prisutne bazi-

Slika 16: Izdanak S-granita ZveËevaËkog plutona

Ënije magmatske stije-ne. Za razliku od S-gra-nita, I-graniti su Ëestotektonski zdrobljeni idjelomice rekristalizira-ni i preπli su u gnajso-ve (sl. 17).

Radiometrijskamjerenja na I-granitimadala su izotopne("apsolutne") starosti339-321 milijun godina,πto u stratigrafskoj ljestvici odgovara donjem karbonu. I-graniti, sprateÊim baziËnijim stijenama, kristalizirali su iz magmatskih talje-vina koje vuku svoje podrijetlo iz velikih dubina, odnosno iz gor-njeg plaπta (PamiÊ, 1991).

Pegmatiti su æilne krupnozrnate stijene granitnog sastava,koje probijaju migmatite, S-granite i I-granite. Te su æile duæinedesetak ili viπe metara,obiËno metarskihdebljina. Kvarc, feld-spat i tinjac, koji izgra-uju pegmatite, sucentimetarskih dimen-zija, a uz njih se pone-kad znaju javiti i vrlorijetki minerali i vrlovaæne rude. Naæalost,papuËki graniti u tompogledu dosad nisusistematski istraæivani(sl. 18).

2244

Slika 17: Izdanak I-granita u napuπtenom kamenolomuiznad Kutjeva

Slika 18: Detalj pegmatita sa izdanka iz potoka Vojlovice

5.2. Mezozojske formacije

One zauzimaju znatno manje rasprostiranje od prikazanihpaleozojskih formacija, kako na povrπini tako i u podloziPanonskog bazena. One su na Papuku predstavljene trijaskim ikrednim tvorevinama (sl. 8).

5.2.1. Trijaske formacije

One se javljaju u dvije odvojene zone koje izgrauju glavni hrbatPapuka; svaka je duæine oko 15 km, a promjenjive su πirine.Zapadna se pruæa od VuËjaka i Brzaje na zapadu sve do izvoriπtaKiπeljevca na istoku; udvojena je s ukupnom πirinom od oko 6 kmte izgrauje dijelove glavnog hrpta Papuka. IstoËna zona, koja seproteæe juæno od Orahovice, dugaËka je 8-9 km, a πirine je 3-4 km. Trijaske stijene pripadaju donjem i srednjem trijasu.Donjotrijaske formacije su otkrivene u bazi mlaih karbonatnih sti-jena; lijepo su otkrivene u okolici Velike i u izvoriπnom dijeluKutjevaËke rijeke (sl. 19).

2255

Slika 19: Donjotrijaski ploËasti kvarcni pjeπËenjaci u zasjeku ceste u blizini izvoriπta KutjevaËke rijeke

One su izgraene preteæno od fosilonosnih kvarcnihpjeπËenjaka, πejlova islejtova koji su obiËnojasno πkriljavi.Srednjotrijaske formaci-je imaju znatno veÊerasprostiranje oddonjotrijaskih; najboljesu otkrivane na gla-vnom prijevoju Papukana cesti Kutjevo-Orahovica unapuπtenom kamenolo-mu Petrov vrh te nacesti koja ide ispodglavnog vrha Papuka(sl. 20).

Srednjotrijaskeformacije izgraene susamo od karbonatnihstijena: obiËno se uprofilu izmjenjuju sloje-vi fosilonosnih dolomi-ta (sl. 21), dolomitnihvapnenaca i vapnena-ca, Ëesto su tektonskizdrobljeni i breËasti. Utim je stijenama, u istoËnoj orahovaËkoj trijaskoj zoni, nedavnoutvrena πpilja sa stalaktitima i stalagmitima, a u dolini potokaVeliËanke se veÊ godinama iskoriπtavaju.

2266

Slika 20: Izmjenjivanje ploËasto-slojevitih trijaskih vapne-naca (æuÊkasto) i dolomita (bjeliËasto) - najniæi tokVeliËanke sjeverno od Velike

Slika 21: Algalni dolomit, kamenolom VeliËanka

5.2.2. Gornjokredne formacije

One takoer imaju malo rasprostiranje, i to u najsjeverni-jim dijelovima Parka prirode Papuk u neposrednoj okolici VoÊina ijuæno od njega (sl. 8), gdje su dosta dobro otkrivene na duæini 6-7 km. U πiroj okolici VoÊina javljaju se decimetarsko-metarske

manje æile bazalta.Sasvim se podreenojavljaju i fosilonosnigornjokredni sedimenti.

Vulkanske stijene sumnogo rasprostranjeni-je od sedimentnih. Radise o tektonskom fra-gmentu jednog velikogpodmorskog vulkan-skog izljeva debljineoko 1000 m i sloæenogsastava i koji je tekton-ski uklijeπten u paleo-zojsku Psunjsku forma-ciju, migmatite i S-gra-nite.

Njega ilustrira prilo-æeni geoloπki stup, sni-mljen u gornjim tokovi-ma Jovanovice (sl. 22)na kojem se vidi da jeovaj izljev izgraen odnekoliko razdvojenih

tijela riolita i bazalta kaorezultat polifazne vulkan-ske aktivnosti; oni sunegdje razdvojeni debe-lim paketima piroklasti-Ënih stijena, koji surezultat eksplozivne vul-

2277

Slika 22: Geoloπki stupovi u gornjokrednom vulkanskomtijelu u okolici VoÊina (PamiÊ, 1991)Legenda:

1. bazalti i metabazalti2.alkalijsko-feldspatski rioliti3. bazaltni tufovi4. vulkanske breËe i aglomerati5. æile a) granitporfira b) dijabaza6. migmatiti7. amfiboliti8. pokriveno

A

B

1

2

3

4

5

6

7

8

kanske aktivnosti. Uvulkanitima se na poje-dinim mjestima nailazina decimetarsko-metar-ske uklopke okolnihpaleozojskih πkriljava-ca, migmatita i S-grani-ta koje je magma pro-bila i zahvatila na putuprema povrπini. (Tajder,1956; PamiÊ, 1991).

Na nekolikouzoraka vulkanita odre-ena je izotopna ("apsolutna") starost preteæno od 73 do 62 mili-juna godina πto odgovara gornjoj kredi. Iste gornjokredne starostisu odreene i na vulkanitima identiËnog sastava, koji su probije-

ni u podlozi neogen-skih sedimenata uokolnim neogenskims e d i m e n t i m aPanonskog bazena sje-verno od VoÊina.Vulkanske stijenevoÊinske vulkanskemase karakterizirarazvijeno stupasto luËe-nje koje se lijepo vidina zaπtiÊenom spome-niku prirode na juænomulazu u VoÊin (sl. 23).

Gornjokredni bazaltise u okolici VoÊinaËesto javljaju kao deci-metarsko-metarske æileu okolnim πkriljavcimaPsunjske formacije, S-

2288

Slika 23: Rupnica - detalj koji pokazuje stupasto luËenje ugornjokrednim vulkanitima

Slika 24: Metarska æila gornjokrednog bazalta koja probijapaleozojske migmatite - napuπteni kamenolom Treπnjevica na

cesti VoÊin - ZveËavo

2299

granitima i migmatitima, πto je lijepo otkriveno u napuπtenomkamenolomu Treπnjevica na cesti od ZveËeva za VoÊin (sl. 24).

Sedimentne stijene se javljaju sasvim podreeno. Jednamala masa gornjokrednih masivnih vapnenaca javlja se sjevernood voÊinskog vulkanskog tijela, u kojem se vrlo rijetko javljajuproslojci crvenih fosilifernih gornjokrednih πejlova, a rijetko ipaketi roænjaka. To ujedno predstavlja dokaz za gornjokrednugeoloπku starost voÊinske vulkanske aktivnosti, πto je usklaenos navedenim podacima izotopne starosti.

Dakle, vulkanske i sedimentne stijene okolice VoÊina pred-stavljaju gornjokrednu vulkanogeno-sedimentnu formaciju. Onapo svojim osnovnim geoloπkim i petrografskim obiljeæjima moæepozitivno biti u suodnosu s gornjokrednom vulkanogeno-sedimen-tnom formacijom susjedne Poæeπke gore. Ta vulkanogeno-sedi-mentna formacija oba podruËja svojim ukupnim obiljeæjima odu-dara od svih stjenovitih kompleksa juæne Tisije, odnosno Karpata.One predstavljaju tektonske fragmente sjevernih Dinarida koji suu toku pliocena (5--4 milijuna godina) navuËeni na juæni rub Tisije,kako to dokazuju terenski i seizmiËki podaci te rezultati paleoma-gnetnih mjerenja (Márton et al., 2002).

5.3 Tercijarno-kvartarni sedimenti

Sjeverno i juæno od Parka prirode Papuk prostire se zara-vnjeni teren izgraen od tercijarnih i kvartarnih sedimenata. Tajsjeverni zaravnjen teren ustvari predstavlja najjuæniji dio Dravskepotoline, dok onaj juæni odgovara sjevernim dijelovima Poæeπkedoline, a oba ta terena imaju uglavnom identiËna geoloπka obilje-æja. Za razliku od prikazanih paleozojskih i mezozojskih terena,ove tercijarno-kvartarne terene izgrauju znatno mlae geoloπkeformacije izgraene od nevezanih i slabovezanih klastiËnih, prete-æno glinovito-pjeskovitih sedimenata.

5.3.1. Tercijarni sedimenti

Oni izgrauju najveÊi dio ovih ravniËarskih terena, no pre-teæno su vezani za podzemlje Panonskog bazena, a samo manjimdijelom u breæuljkastim krajevima izbijaju na povrπinu. Oni sejavljaju u vidu uskih zona duæ sjeverne i juæne granice Parka pri-rode Papuk (sl. 8), a posebno je vidljiv i dokumentiran razvoj ovihnaslaga u okolici VoÊina te Slatinskog Drenovca, a neπto viπereduciran oko Velike te Kutjeva. Najstarije naslage tercijara, pale-ogensko razdoblje, nisu odgovarajuÊe dokumentirane na podruËjuSlavonije tako da se pitanje evolucije Panonskog bazena unutarParatetisa moæe valjano pratiti tek od razdoblja neogena, odno-sno njegovog najstarijeg dijela - miocena.

5.3.1.1. Miocenske formacije

U najniæim dijelovima ove formacije, razdoblju otnang-kar-pata, naslage imaju najpotpuniji razvoj na Poæeπkoj gori, od tran-sgresivnih breËa, konglomerata preko pjeπËenjaka, πljunaka, pije-saka, glina, ugljevitih glina i slojeva smeeg ugljena (©parica etal., 1980b), dok su ograniËeno razvijene na sjevernim dijelovimaPapuka. U srediπnjem dijelu Papuka kod ZveËeva nalaze se osta-ci transgresivnih naslaga ovog geoloπkog razdoblja. Na juænimpadinama Papuka kod Poljanske razvijen je specifiËni slijed nasla-ga, paleontoloπki zanimljivih pjeskovito-vapnenaËkih pelita s kara-kteristiËnom makrofaunom (BrkiÊ, 1979). U viπim dijelovima sedi-

3300

3311

mentnog kompleksa kar-pata, u tankoploËastim dolaminiranim pjeskovitimlaporima, zabiljeæena jebrojna, dobro oËuvanafosilna flora koja premasvojim obiljeæjima upuÊujeda je u tom razdoblju vla-dala suptropska klima (sl.25).

Takoer tu dolazetufovi i tufiti (litificirani vul-

kanski pepeo) koji svjedoËe o vulkanizmu ovog razdoblja.Kontinentalne sedimente s interstratificiranim ugljenonosnim slo-jevima nalazimo nedaleko granice Parka prirode Papuk na juænimpadinama Krndije, gdje su takoer znanstveno obraene i vulkan-ske stijene - trahiandeziti iz ovog razdoblja (PamiÊ et al., 1992/93).Sedimentne naslage Badena kontinuirano se nastavljaju naotnanπko-karpatske, a na Papuku su veÊe mase razvijene na pote-zu Kamenska-VuËjak i Kamenska-Poljanska-Straæeman-Velika,neπto reduciranije kod VoÊina. U badenu je na prostranom podru-Ëju Panonskog bazena bila marinska, preteæno karbonatna sedi-mentacija s bogatstvom flore i faune, ali s brojnim razliËitim faci-jesima od grebenskih sa πkoljkaπima, briozoima, koraljima i jeæin-cima do deltnih konglomerata (sl. 26). Na podruËju slavonskihplanina zastupljen je i Ëest facijes litotamnijskog vapnenca, aËesto i tufova te vulkanskih stijena radiometrijski odreenih izrazdoblja badena.

Na badenskim sedimentima kontinuirano dolaze naslagesarmata, zastupljene laporima, pjeπËenjacima i laporovitimvapnencima, πto je dokaz da se u ovom razdoblju morskepovrπine smanjuju prekidom veze izmeu Paratetisa i Mediterana,a slanost mora postupno opada. Na sjevernim rubnim podruËjimaParka prirode Papuk, u okolici VoÊina i Puπine saËuvane su ovenaslage, iako su reducirane erozijskim procesima. U obodnim podruËjima slavonskih planina naslage panonanajËeπÊe su razdvojene na stariji panon (Croatica naslage) i mlaipanon (Banatica naslage). Obiljeæava ih slatkovodna sedimentaci-

Slika 25: Ostaci paleoflore u tankoploËastimpjeskovitim laporima - okolica Gornjih Vrhovaca

ja zastupljena glinovitimvapnencima i laporima, skarakteristiËnim repernimfosilima. Ove naslage sutakoer dosta reducirane inalazimo ih u sjevernimpredjelima Papuka (okolicaVoÊina).

U razdoblju pontaizraæeno je daljnje okopnja-vanje pa prevladavaju gli-noviti lapori, pjeskovitilapori i pijesci. Na naslagama panona dolaze najstarije pontskenaslage, Abichi naslage nastale u brakiËnim uvjetima sedimentaci-je, a na njima dolaze Romboidea naslage u koje su na podruËjujuænog dijela Papuka i Krndije obiljeæene i veÊim pjeπËanim tijeli-ma ‡ VraniÊ pijesci i Mokreπ. Takoer se manja pjeπËana tijelamogu pratiti kod Poljanske, Straæemana i Velike. Naslage pontamogu se takoer naÊi i na sjevernim obodima Papuka od VoÊinapa sve do Orahovice, a znaËajnija tijela pijesaka nalazimo neπtodalje od granica Parka oko Markovca.

5.3.1.2. Pliocenske naslage

Ovi sedimenti pripadaju daciju i romaniju, odnosnoPaludinskim naslagama. U pliocenu zapoËinju zavrπne faze izdiza-nja kristalinskih masiva i suæenje sedimentacijskog prostora pa setaloæenje odvijalo u jezerskoj sredini. Naslage se sastoje od silto-znih glina, pijesaka, πljunaka i slojeva lignita. Iako su prostornoreducirane, ipak ih nalazimo i na juænim padinama Papuka.

5.3.2. Kvartarni sedimentiU razdoblju od prije 1,8 milijuna godina do danas taloæili

su se kvartarni sedimenti. Oni pokrivaju puno veÊe povrπine odtercijarnih sedimenata te se u najniæim dijelovima sastoje od pije-ska i πljunka, dok su mlai dijelovi predstavljeni rijeËnim sedimen-tima, organogeno-barskim sedimentima, a na juænom podnoæjuPapuka nevezanim padinskim deluvijalno-proluvijalnim sedimentima.

3322

Slika 26: Fosilni ostaci iz plitkog, toplog badenskogmora - RadovanaËki paπnjak

3333

Planina Papuk s okolnim Psunjem i Krndijom ugeoloπkom pogledu predstavlja jedinstven orografski sustav ukojem prevladavaju paleozojski πkriljavci, migmatiti i granitoidnestijene. Te iste stijene, zajedno s podreenim mezozojskim stije-nama, izgrauju podlogu Panonskog bazena.

Izdizanje paleozojskog metamorfno-migmatitno-granitnogkompleksa vezano je za geodinamiËku evoluciju Panonskogbazena koja je zapoËela u najstarijem geoloπkom razdoblju mio-cena (prije 18-19 milijuna godina). Tada je zapoËelo i izdizanje togpaleozojskog kompleksa, no on je kasnije ponovo zaplavljen takoda se njegovo glavno i definitivno izdizanje, s amplitudom od oko1000 m, odvijalo u pliocenu (prije 5-3 milijuna godina). Njegovosmjeπtavanje uvjetovali su rasjedni tektonski procesi i to osobitooni koji su se odigravali duæ Juænog rubnog rasjeda Dravske poto-line i Sjevernog rubnog rasjeda Savske potoline, koji se podudaras granicom izmeu Dinarida i juæne Tisije, odnosno Karpata.Dakle, smjeπtanje Papuka, Psunja i Krndije u danaπnji strukturniplan juænih dijelova Panonskog bazena rezultat je najmlaihneogenskih tektonskih pokreta (PamiÊ, 1991).

Geoloπki sastav Papuka s okolnim Psunjem i KrndijomupuÊuje na zakljuËak da je taj teren imao vrlo sloæenu, odnosnoviπefaznu geoloπku evoluciju koja je zapoËela prije oko 435 mili-juna godina i traje sve do danaπnjeg dana. Tu evoluciju u njezi-nom prvom razdoblju treba svakako vezati s geoloπkom evoluci-jom Karpata, kako to dokazuje prevladavanje paleozojskih meta-morfno-migmatitno-granitnih formacija identiËnih onim iz Karpata.

Prema geofiziËkim, a i nekim drugim geoloπkim podacima,Tisija predstavlja kontinentalni fragment koji se krajem gornje jure(prije 140-130 milijuna godina) odvojio (odlomio) od Karpata(Márton, 2000). Naime, u to geoloπko doba su se odigravalisnaæni tektonski procesi globalnog karaktera koji su doveli do

GGEEOOLLOO©©KKAA EEVVOOLLUUCCIIJJAAPPAAPPUUKKAA II OOKKOOLLNNIIHH

PPLLAANNIINNAA 66..

reorganizacije ploËa i preraspodjele u prostornim odnosima kon-tinenata i oceana. Ti grandiozni tektonski pokreti omoguÊili su dase tisijski fragment Karpata kretao prema jugu (oko 400 km) tetako dobio svoj danaπnji geografski poloæaj.

No to ujednoznaËi da paleozojskeformacije Papuka sokolnim Psunjem iKrndijom nisu nasta-jale na svojimdanaπnjim geograf-skim koordinatama,veÊ 400-500 km sjev-ernije. U paleozojskodoba srediπnja i sjev-erna Europa bile suprekrivene ogromnimoceanom, tzv.Paleotetisom koji jebio obrubljen velikimk o n t i n e n t a l n i mmasama (ploËama): na sjeveru je to bila Laurazija, a na juguGondvana (sl. 27).

U tom Paleotetisu se za vrijeme silura i devona (prije 430-355 milijuna godina) vrπilo taloæenje preteæno pjeskovito-glinovi-tih, a manje vapnenaËkih sedimenata, uz povremeno izlijevanjebazaltnih lava. Takvi su uvjeti vladali u Paleotetisu sve do donjegkarbona (prije 350-320 milijuna godina) kada su se zbili snaænitektonski procesi globalnog karaktera koji dovode do oblikovanjapaleozojskih ulanËanih gorskih sustava, tzv. Variscida. Zbog pos-tupnog pribliæavanja Laurazije i Gondvane dolazi do postupnogsuæavanja oceanskog prostora Paleotetisa, a na kraju i do nji-hovog izravnog suËeljavanja (kolizije) πto se odraæava u oro-genetskim pokretima, odnosno dolazi do nastanka variscijskihulanËanih gorskih sustava. Pri tom suËeljavanju paleozojski sedi-menti Paratetisa tonu u smjeru sjevera i podvlaËe se (subducira-

3344

Slika 27: Poloæaj Paleotetisa za vrijeme devona

3355

ju) pod kontinentalni blok Laurazije, dakle dolaze na velikedubine u uvjete visokog tlaka i temperature. Time su stvoreni iuvjeti za metamorfne procese ranije nastalih pjeskovito-glinovitihsedimenata.

Pjeskovito-glinoviti sedimenti Paleotetisa se metamorfozi-raju u slejtove, filite, tinjËaste πkriljavce i gnajsove, vapnenci umramore, a bazaltne lave u amfibolite. Na taj je naËin nastala tzv.Psunjska formacija slavonskih planina koja je izgraena od nave-denih metamorfnih stijena.

Za vrijeme subdukcije i suËeljavanja (kolizije) Laurazije iGondvane u pojedinim dijelovima unutraπnjosti Zemlje, gdje seodigravaju metamorfni procesi, vladaju poviπene temperature πtouzrokuje da su se gnajsovi i tinjËevi πkriljavci Psunjske formacijepoËeli taliti. No to taljenje nije bilo potpuno, veÊ samo djelo-miËno, πto dovodi do nastanka migmatitnih vrpËasto-leÊastih sti-jena granitnog sastava. Njihove svijetle vrpce su nastale kristal-izacijom iz nastale taljevine, a tamne su izgraene od nerastal-jenih minerala ishodiπnih πkriljavaca.

Na joπ veÊim dubinama u zoni suËeljavanja Laurazije iGondvane dolazi do potpunog taljenja stijena Psunjske formacijenastalih uglavnom od pjeskovito-glinovitih ishodiπnih sedimenata.Novonastale magmatske taljevine hlaenjem daju S-granite (SoznaËava sedimente). Ovo nisu neke geoloπke πpekulacije, jer seu laboratorijskim uvjetima potpuno pouzdano dokazalo da segranitne magme mogu eksperimentalno proizvesti iz pjeskovito-glinovitih sedimenata, odnosno gnajsova i tinjËevih πkriljavaca.

KoliËinski podreeniji I-graniti, koje nalazimo kao malatijela u πkriljavcima Psunjske formacije, imaju drugaËiju evoluciju.Oni su nastali iz “pravih” magmi koje vuku svoje podrijetlo iz joπveÊih dubina, iz gornjeg plaπta. Velika tektonska zdrobljenost I-granita je najvjerojatnije rezultat donjokarbonske kolizije, πtoupuÊuje na pretpostavku da su neπto stariji od S-granita koji sunastali za vrijeme variscijske kolizije.

Pegmatitne æile su najmlae stijene slavonskog paleozo-jskog kompleksa. One su nastale iz posljednjih lakohlapljivihostataka granitnih taljevina i jedne i druge genetske skupine. Zatoih i nalazimo kao æilna tijela koja probijaju granite i okolne

migmatite. No jedan njihov dio, moæda i veÊi, mogao je nastatii mnogo kasnije kada su povrπinske otopine obogaÊenelakohlapljivim sastojcima cirkulirale kroz granite i migmatite i prit-om otapale mineralne sastojine i koje su iz njih kristalizirale unovim uvjetima.

Nakon nastanka paleozojskih (variscijskih) ulanËanihgorskih sustava, koje je definitivno zavrπilo u gornjem karbonu idonjem permu (prije 290-280 milijuna godina), u danaπnjoj Europinastupa relativno kratkotrajna kopnena faza. Nakon toga se napaleozojskoj podlozi odigravaju sloæeni procesi nastanka riftovakoji predstavljajupoËetnu fazu ustvaranju novogmezozojskog oceanatzv. Tetisa (Neotetisa)(sl. 28). U toj fazinastanka riftovanajprije se u rela-tivno suæenom pros-toru Tetisa taloæepjeskovito-glinovitisedimenti kojima jeizvoriπno podruËjepredstavljao veÊutvreni paleozojskikompleks. PoËetkomsrednjeg trijasadolazi do bitnihpromjena u uvjetima taloæenja ‡ oblikuje se velika karbonatnaplatforma koja je odvojena od okolnih paleozojskih terena i nanjoj se u plitkovodnim uvjetima taloæe vapnenci, dolomitni vap-nenci i dolomiti. Takav sedimentacijski reæim trajao je na karbon-atnoj platformi sve do srednjih dijelova gornjeg trijasa, kadazapoËinje otvaranje oceanskog dijela Tetisa.

Dakle, najrasprostranjenije paleozojske metamorfno-migmatitno-granitne stijene i podreeniji trijaski sedimentiPapuka i okolnog Psunja nisu nastali na mjestu gdje se danas

3366

Slika 28: Poloæaj Tetisa (Neotetisa) za vrijeme gornje krede

3377

nalaze, veÊ nekoliko stotina kilometara sjevernije u podruËjudanaπnjih Karpata. Tek su mnogo kasnije, u gornjoj juri (prije 140-130 milijuna godina), otkinute od matiËnih Karpata i kao konti-nentalni fragment Tisija premjeπtene na jug i tako su zadobile svojdanaπnji poloæaj.

Bitno drugaËiji geoloπki procesi odigravaju se u podruËjuslavonskih planina u tercijarnom periodu poËevπi s eocenom (prije50-40 milijuna godina). Naime, tada tereni juæne Tisije (Karpata)dolaze u izravni dodir sa sjevernim Dinaridima, tako da nastupanjihovo meudjelovanje; u srednjem eocenu formacije dinaridskogTetisa se jednim dijelom podvlaËe pod juænu Tisiju (subduciraju),a veÊi se dio s njom suËeljava (kolidira). To dovodi do tektonskihdeformacija, odnosno orogenetskih pokreta i do stvaranjaulanËanog gorskog sustava Dinarida i do njihovog izdizanja(okopnjavanja). Dakle, u to geoloπko doba joπ nije postojaoPanonski bazen.

Nakon toga, u oligocenu (prije 35-25 milijuna godina)dolazi duæ kontakta juæne Tisije i tek izdignutih sjevernih Dinaridado velikih rasjednih pokreta koji uzrokuju nastanak veÊih ili man-jih, izduæenih meusobno razdvojenih bazena u kojima se vrπimorska do slatkovodna sedimentacija, lokalno uz jaku vulkanskuaktivnost. Te oligocenske vulkanogeno-sedimentne tvorevinerijetko se nalaze na povrπini, a ËeπÊe su u podlozi Panonskogbazena, kako je to dokazano dubokim naftnim buπotinama. Onenam zapravo ukazuju na zaËetke postanka Panonskog bazena(PamiÊ,1999).

Nakon toga, poËetkom miocena (prije 19-18 milijuna godi-na) u terenima danaπnje Slavonije dolazi do dramatiËnihgeoloπkih promjena koje dovode do poËetne faze stvaranjaPanonskog bazena (Royden et al., 1983). Te promjene bile su uvje-tovane izdizanjem gornjeg plaπta iz velikih dubina Zemlje na rela-tivno plitku razinu od oko 25 km. Izdizanje gornjeg plaπta dovo-di do istanjivanja krovinske kontinentalne kore πto uzrokuje da unjezinom pripovrπinskom dijelu dolazi do πirenja, pucanja i ras-jedanja, a osobito su izraæeni rasjedi pruæanja ZSZ-JJJ duæ kojihdolazi do spuπtanja stjenovitih blokova i nastanka potolina kojese postupno πire. U samom poËetku evolucije Panonskog bazena

(prije 18-17milijuna god-ina) u njimase odvijakontinental-na sedi-mentacija, akasnije, us r e d n j e mm i o c e n u(prije 16-14milijuna god-ina) dolazido nadiranjamora ukojem se taloæe klastiËni i karbonatni sedimenti, uz intenzivansinsedimentacijski vulkanizam (sl. 29).

Krajem srednjeg i poËetkom gornjeg miocena zapoËinje pos-tupno oslaivanje Panonskog bazena, kada se zavrπava posljedn-ja vulkanska aktivnost (prije 10-8 milijuna godina). Nakon toga, upliocenu (prije 5-2 milijuna godina), zapoËinje definitivno zapun-javanje Panonskog bazena u potpuno slatkovodnim uvjetima itada su nataloæene debele mase pijeska i lapora koje su nastaletroπenjem veÊ znatno izdignutog paleozojskog metamorfno-migmatitno-granitnog kompleksa s trijaskim formacijama.

Na kraju tog razdoblja, dakle uglavnom u kasnijem pliocenu,dolazi u podruËju sjevernih Dinarida i juæne Tisije, koja je veÊuglavnom pokrivena neogenskim sedimentima Panonskogbazena, do vrlo snaænih tektonskih pokreta. Oni uvjetuju da sesjeverni Dinaridi pod blagim kutom postupno navlaËe na juænuTisiju, odnosno Panonski bazen. Tim navlaËnim procesima supojedini veÊi fragmenti otkinuti iz najsjevernijih dijelova Dinarida,premjeπteni u smjeru sjevera i navuËeni na neogenske sedimentejuænog dijela Panonskog bazena. Samo tako se mogu objasnitipojave gornjokrednih vulkanogeno-sedimentnih formacija okoliceVoÊina i naroËito susjedne Poæeπke gore, gdje je njihov navlaËnikarakter preko neogenskih sedimenata vrlo lijepo saËuvan. Velike

3388

Slika 29: Pozicija Panonskog bazena u πiroj regiji

3399

mase tih gornjokrednih vulkanogeno-sedimentnih formacijatipiËne su za najsjevernije dijelove Dinarida (tzv. Savsko-vardars-ka zona ‡ PamiÊ, 2002).

Ove gornjokredne vulkanogeno-sedimentne formacije pred-stavljaju jedine fragmente Dinarida koji su saËuvani u danaπnjojstrukturi juæne Tisije, odnosno Karpata, a koji su navlaËno prekrilineogenske sedimente Panonskog bazena. Pored navedenih teren-skih odnosa, ovo objaπnjenje dopunjuju geofiziËki podaci kojidokazuju navlaËnu prirodu Dinarida preko juæne Tisije kao isjeveroistoËnu pliocensku rotaciju pojedinih neogenskih blokova(sl. 7).

S pliocenskim tektonskim pokretima (otprilike prije 2 milijunagodina) πire podruËje Parka prirode Papuk uglavnom dobiva svojdanaπnji izgled. Tada, i poËetkom kvartara, posljednji snaæniji ras-jedi dovode do zavrπnog izdizanja Papuka, Krndije i Psunja, dokse ravniËarski tereni Dravske potoline i Poæeπke doline spuπtaju iu njima se taloæe debele naslage rijeËnog πljunka, pijeska i gline.U ranijem kvartaru su se zbile velike klimatske promjene izahlaenje i u tim ravniËarskim terenima dolazi do nagomilavanjavjetrom prenoπenog prapora (lesa) i maksimalnog zaravnjivanjaterena. Krajem kvartara ponovo nastupa toplija klima i troπenjemi sedimentacijom nastaju uglavnom rijeËni, lokalno i barski sedi-menti.

No u cijelom razdoblju kvartara Papuk, Krndija i Psunj i daljenastavljaju svoje izdizanje, a Poæeπka dolina i Dravska potolinasvoje spuπtanje, no u odnosu na mlai neogen, sada su tigeoloπki procesi znatno manjeg intenziteta. Radi se omilimetarskim iznosima kretanja koja se mogu utvrditi preciznimgeodetskim mjerenjima.

Rezultat sloæenosti geoloπke grae Papuka i ostalihslavonskih planina je raznovrsnost rudnih pojava i potencijalnihmineralnih sirovina. Rudarenje u ovim krajevima ima dosta jakutradiciju i seæe u najstariju povijest. U proπlosti je vrπena eksploat-acija razliËith vrsta mineralnih sirovina ovisno o potrebama, dokdanas prevladava eksploatacija tehniËkog graevnog kamena ikvarcnih pijesaka.

Uranske rude su se intenzivno istraæivale osamdesetihgodina proπlog stoljeÊa povrπinskim radovima i buπenjem. One suvezane za paleozojske formacije Papuka, Krndije i Psunja iuglavnom su koncentrirane u RadlovaËkoj formaciji silurske dodonjokarbonske starosti, i to u njezinim dijelovima izgraenimuglavnom od metamorfoziranih pjeπËenjaka (Braun et al., 1983;MarkoviÊ, 2002).

Rudne pojave su sekundarnog podrijetla i nastale sutroπenjem ranije postojeÊih uranonosnih minerala i stijena. One sumeusobno nepovezane, intenzitet mineralizacije je dosta prom-jenljiv i vezan je uglavnom na slojeve pjeπËenjaka centimetarsko-decimetarskih debljina.

Na Papuku i Krndiji su se uranske pojave istraæivale uKaptolaËkom potoku, Smrdljivcu i Cipalovcu i njihovim pritocima,gdje su zabiljeæeni poviπeni sadræaji urana; najbolje pojave susadræavale oko 1500 grama/tona, a u susjednim povrπinskimanomalijama su mnogo niæi. Najviπi sadræaj urana od 1479 gramana tonu zabiljeæen je u Smrdljivom potoku juæno od ViljevaËkekose ‡ tu je u zoni dugaËkoj preko 1 km zabiljeæeno Ëak 7 uran-skih anomalija s poviπenim sadræajem urana.

Manje uranske pojave nalaze se, uglavnom u identiËnimuvjetima, i na Psunju. Najbolje su u Remetskoj rijeci gdje je izve-deno i 10 buπotina, od kojih su 3 bile pozitivne, no s malimsadræajem urana 100-300 grama/tona.

4400

77.. RRUUDDNNEE PPOOJJAAVVEE II MMIINNEERRAALLNNEE SSIIRROOVVIINNEE NNAAPPAAPPUUKKUU

4411

Cjelokupna geoloπka istraæivanja pokazala su da se radi odosta velikoj masi uranske rude, no prosjeËni sadræaji urana naistraæivanim lokalitetima su preniski da bi eksploatacija uranamogla biti isplativa prema danaπnjoj svjetskoj cijeni urana.

Pegmatiti se javljaju u æilama do 8 m debljine, ali i u gnjez-dastim i nepravilnim tijelima. Oni su izgraeni od centimetarskivelikih zrna kvarca, feldspata, muskovita, rjee biotita, te sasvimpodreenog granata i turmalina, tako da se ti navedeni mineralimogu lako eksploatirati. InaËe pegmatiti sadræe, pored navedenihminerala, manje koliËine rijetkih i dragocjenih minerala, no naπislavonski pegmatiti nisu se u tom pogledu dosad sistematski ispi-tivali. Pegmatiti se javljaju u migmatitima, granitima, a rijetko i uamfibolitima. NajveÊi broj pegmatitnih æila nalazi se na Papuku(Budanica, Vojlovica, Brzaja). U razdoblju 1963/64 detaljno suistraæivani, a djelomice i eksploatirani, pegmatiti u podruËju

Debeljak-ToËak-Bilo-Lom. Tu se vadiomuskovit koji se koris-tio kao elektroizolacijs-ki materijal (sl. 30), tefeldspat za keramiËkuproizvodnju; na –uki-noj kosi se iz pegmati-ta nekad vadio kvarcza tadaπnju industrijustakla. Debelih peg-matitnih æila ima i uokolici VoÊina (lokalitet

LjutoË). Sasvim je sigurno da pegmatiti slavonskih planina imajupotencijala za buduÊa detaljna geoloπka istraæivanja.

Kvarcne æile i kvarciti se takoer javljaju u slavonskimplaninama, i to najËeπÊe u Psunjskoj formaciji. Radi se o Ëistimkvarcnim æilama i takva sirovina ima veliku upotrebnu vrijednostu staklarskoj i keramiËkoj industriji, kao i u proizvodnji ferolegu-ra. Naæalost, dosad kvarcne æile nisu sistematski istraæivane usmislu ekonomskog potencijala (JurkoviÊ, 1962; MarkoviÊ, 2002).

Slika 30: Muskovit

Velike pojave kvarcnih æilanalaze se na grebenu Papuka iznadizvoriπta Velike rijeke u kojoj jesmjeπten vetovaËki kamenolomamfibolita. Taj je teren djelomiceraskrivan i æile kvarca metarskihdebljina mogu se pratiti na duæini odnekoliko desetaka metara. Kvarcitisu razvijeni kao slojevi, skladovi iliveÊa rudna tijela. Pukotine ukvarcitima su ispunjene brojnimsekundarnim æicama Ëistog kvarca(sl. 31).

NajznaËajnija nalaziπta kvarcita nalaze se u srediπnjem iistoËnom dijelu Papuka. U srediπnjem dijelu najvaænija su dvalokaliteta: Koπted i Radovanka. Zone kvarcita nalaze se u izmjenis proslojcima filita. Sadræaj SiO2 rudnih tijela kvarcita kreÊe se od92,16 do 96,76%, a u prateÊim πkriljavim metapjeπËenjacima i fil-itima od 80 do 90%. Druga veÊa zona kvarcita na Papuku ispreki-dano se proteæe od brda Kapavac preko Petrovog vrha do GornjeMotiËine. Kvarciti se ovdje nalaze u niskometamorfnoj seriji kvar-cnih i filitiËnih stijena. Sadræaj SiO2 dosta varira i neπto je niæinego u srediπnjem dijelu Papuka, a kreÊe se od 86,64 do 93,87 %.

Grafitne pojave veÊ duæe vrijeme su poznate u slavonskimplaninama (KiπpatiÊ i TuÊan, 1914; ©inkovec, 1963; MarkoviÊ,2002), no manje na samom Papuku, gdje su vezane zaRadlovaËku formaciju. Na podruËju juænog Papuka postoje brojnepojave grafita i grafitiËnih πkriljavaca, a znaËajniji su Remetskarijeka, Mala rijeka (Vetovo) te Kaptol u kojem je vrπena eksploat-acija ove mineralne sirovine (sl. 32).

Na lokalitetu Kaptol neposredno prije Drugog svjetskograta zapoËeli su prvi rudarski radovi u dolini Bistra potoka, no tek1958. godine po prvi put su odreene rudne rezerve grafita B i C1kategorije. Sadræaj ugljika u grafitnoj rudi kretao se izmeu 41 i47%, tako da je za ekonomski znaËajnije koliËine rude neophodan

4422

Slika 31: Kristali kvarca

4433

bio proces flotacije. Posljednji podatak o aktivnosti rudnika dati-ra iz 1971. godine, a preostale rezerve procijenjene su na oko5000 tona. ZnaËajne su pojave grafita iznad kamenoloma amfi-bolita Vetovo (Mala Rijeka) te Remetske rijeke sjeverno odKutjeva, gdje se moæe kontinuirano pratiti rudno tijelo s visokimsadræajem C (60%) u duæini od 300 m. Mnogo su veÊe i znaËajni-je pojave grafita na Psunju, u njegovim sjeverozapadnim dijelovi-ma, gdje je bio i otvoren rudnik Brusnik. Tu se ruda javlja u zelen-im πkriljavcima u zoni dugaËkoj 40-70 m, i debljine 0,8-2 m.Rudnik je bio u proizvodnji od 1946. do 1963. i u tom je razdobljuproizveo 10 000 tona grafita s 35-88% ugljika, prosjek 55%. NaPsunju se grafit joπ javlja u podruËju Raπaπka-Omanovac te u zoniSivornica-Brezovo polje.

U rasipnim leæiπtima, koja se javljaju obiËno u rijeËnim ipotoËnim sedimentima, nalaze se pojave zlata i nekih drugihveoma rijetkih i dragocjenih minerala. Zlato se spominje od dav-nine na Papuku (KiπpatiÊ i TuÊan, 1914), no oËito je da se ne radio ekonomskim koncentracijama. Tako je zlato pronaeno unanosu Brzaje i njezine pritoke ©amanovice, zatim u Vojlovici i u

nekim drugim potoci-ma. PoveÊane koliËinerijetkih mineralamonacita i cirkonapronaene su urijeËnim i potoËnimnanosima zapadnogPapuka (Ravna gora).

Od ostalih ruda naPapuku se spominjurijetke pojave olovnerude sjeverno odVelike, no one nemaju

nikakav ekonomski znaËaj. U KiπeljevaËkom potoku istoËno odVelike jedno veÊe tijelo I-granita probija vapnence Psunjske for-macije koje je granitna magma u dodirnom podruËju promijenilau mramore (©turman, 1965, PamiÊ, 1991). U tako izmijenjenimmramorima (zovu ih skarnovima) u svijetu se inaËe pojavljuju æel-

Slika 32: Grafitit sa lokaliteta Kaptol

jezne rude. No ovdje u tom smislu nisu vrπena nikakva geoloπkaistraæivanja.

ZnaËajne koliËine razliËitih vrsta stijena povoljnih obiljeæja zaupotrebu u graditeljstvu bile su osnova razvoja eksploatacije iproizvodnje tehniËko-graevnog kamena (sl. 33).Postoje mnogobrojni starikopovi u kojima se nekoÊvrπila eksploatacija i touglavnom neorganizirano zapojedinaËne potrebe, a samonekoliko kamenoloma bilo je1946. godine organizirano uZemaljsko poduzeÊe za isko-riπtavanje kamena u Slavoniji(skraÊeno ZEMPIK), sasjediπtem u Poæegi. Trenutnona prostoru Parka prirodePapuk postoji deveteksploatacijskih polja odkojih su Ëetiri aktivna, a poveliËini se istiËu kamenolomiVeliËanka (dolomiti), Vetovo(amfiboliti), Hercegovac-Orahovica (dolomit) teBrenzberg-ToËak (dijabaz) koji zajedno imaju ukupnu proizvodnjupreko 1 000 000 m3 tehniËko-graevnog kamena. Postoje i brojninapuπteni kamenolomi, primjerice kamenolom dijabaza Tisica udolini DuboËanke.

Do 1979. godine postojala su miπljenja kako na podruËjuslavonskog gorja nema pogodnih leæiπta za eksploataciju arhitek-tonsko-graevnog kamena. Teza je bila potkrijepljena argumenti-ma da su stijene jako tektonski raspucale te nemaju potrebnublokovitost, a takoer da nisu poznati razliËiti oblici dovoljnodekorativnih, odnosno estetski atraktivnih vrsta stijena. No daljn-ja geoloπka istraæivanja izdvojila su na podruËju naπe æupanije

4444

Slika 33: TehniËko-graevni kamen - aregatne frak-cije

4455

nekoliko vrlo zanimljivih i perspektivnih lokacija arhitektonsko-graevnog kamena, koje su vezane za paleozojske granitne imigmatitne formacije Psunja, Papuka i Krndije.

Na podruËju zapadnog Papuka 80-ih godina izdvojena superspektivna leæiπta »eπljakovci i Jankovac, na kojima su raenadetaljna istraæivanja, ali i probna eksploatacija. U leæiπtu»eπljakovci zastupljeni su krupnozrnati graniti, migmatiti i sitnozr-nati graniti kontaktne zone. Iz krupnozrnatog granita izvaen jeblok za probno rezanje i poliranje (sl. 34), a na sajmu arhitekton-sko-graevnog kamena u Veroni potvrena je njegova dekora-tivnost, gdje je svrstan u srednju klasu granita u uvjetima svjetskeproizvodnje granita. Radovi su obustavljeni zbog znatnijih krovin-skih naslaga kvarcita Ëije bi uklanjanje bitno poskupilo eksploat-aciju. U leæiπtu Jankovac-Radetina vaeni su pokusni blokovi sti-jenske mase odreene kao migmatit. Analizirani uzorci upuÊuju naizuzetna svojstva kamena. SliËnog rezanog i poliranog kamena na

træiπtu nema, a prodajuse crvenkasti i smeioblici migmatita izBrazila. Radovi naovom lokalitetu su seugasili prvenstvenozbog blizine zaπtiÊenePark-πume Jankovac.

U podruËjusrediπnjeg i jugoza-padnog Papuka izdvo-jilo se nekoliko per-spektivnih lokalitetaa r h i t e k t o n s k o -graevnog kamena. Nalokalitetu VuËjakKamenski nalazimo

srednjozrnate blokovite granite koji neobiËno podsjeÊaju najablaniËki granit ugraivan na brojnim objektima diljem Hrvatske.PodruËje Metla-KoturaËki potok izgraeno je od krupnozrnatogokcastog granita, a dobio je i komercijalno ime Zebrato. Raena

Slika 34: Arhitektonsko-graevni kamen - ploËa granita salokaliteta Mladi gaj na Papuku

je i probna eksploatacija, no dolaskom ratnog vihora u ove kra-jeve radovi su prestali. U dolini Pakre odreena je jedna od deko-rativno najatraktivnijih vrsta granitnih stijena koja po strukturno-teksturnim osobitostima podsjeÊa na Ëeπki granit kojim jepoploËen Trg banaJosipa JelaËiÊa uZagrebu.

Leæiπta kvarcnihpijesaka na oboduPapuka genetski suvezana za neogenskuevoluciju Panonskogbazena, kada su bilinajpovoljniji uvjeti zasedimentaciju i akumu-laciju pijeska. U bliziniovog podruËja izdvaja-ju se dva leæiπta kvarcnog pijeska koja su bila u eksploataciji:VraniÊ i Mokreπ (sl. 35). Kvarcni pijesak iz leæiπta VraniÊ povre-meno se joπ uvijek koristi za potrebe lipiËke staklane, dok pijesakiz Mokreπa, zbog znatnog udjela glinovitih Ëestica, nije doæivioindustrijsku primjenu (Krkalo, 1998).

Pojave tufa i tufita vezane su za vulkanske aktivnosti koje suse odigravale tijekommiocena, tako da senaslage tufa nalazei n t e r s t r a t i f i c i r a n eunutar marinskih sedi-menata otnanπko-karpatske i badenskestarosti. Tufovi i tufitise zbog svojihpucolanskih svojstavaeksploatiraju u leæiπtuPoljanska (sl. 36), nasamom juænom rubu

4466

Slika 35: Kvarcna konkrecija iz pjeπËanog tijela salokaliteta VraniÊ

Slika 36: Tufit iz povrπinskog kopa Poljanska

4477

Parka prirode Papuk za potrebe cementare u Naπicama, gdje seu procesu proizvodnje koriste kao korekcijska komponentaosnovne karbonatne sirovine i kao dodatak cementnom klinkeru.ZnaËajno je spomenuti prisutnost analcima u tufitu koji pripadaskupini minerala-zeolita, a za koji postoji veliko znanstveno iprivredno zanimanje (©ÊavniËar et al., 1983). Zeoliti se mogu koris-titi kao ionski izmjenjivaËi, katalizatori pri preradi nafte, zatim kaokomponente umjetnih gnojiva, dodaci æivotinjskoj hrani, punila uindustriji papira i dr. ZnaËajne koncentracije analcima upuÊuju dabi se trebalo ispitati tehnoloπka svojstva, odnosno upotrebljivostovog zeolita kao nove nemetalne sirovine. Osim u leæiπtuPoljanska, neπto veÊe pojave tufa i tufita nalaze se u Radovancimai Dolcu.

Iako su geoloπke osobitosti Papuka brojne i imaju svojuznanstvenu, odgojno-obrazovnu i estetsku vrijednost, za sadabismo posebno izdvojili Ëetiri lokaliteta, odnosno pojave u Parkuprirode.

Posebnu geoloπku specifiËnost predstavlja prvi geoloπkispomenik prirode u Hrvatskoj - Rupnica (sl. 37). Proglaπen jezaπtiÊenim 1948. godine, a povrπina geolokaliteta iznosi 10 km2.Lokalitet je tematski vezan za morfoloπka obiljeæja vulkanskih sti-jena ‡ radi se o stupastom luËenju albitnog riolita koje je pre-disponirano pukotinama koje su nastale prilikom hlaenja lave udodiru s morskom vodom. Napredovanjem hlaenja pukotinski

4488

88.. NNAAJJLLJJEEPP©©EE GGEEOOLLOO©©KKEEPPOOJJAAVVNNOOSSTTII UU PPAARRKKUUPPRRIIRROODDEE PPAAPPUUKK

Slika 37: ZaπtiÊeni geoloπki spomenik prirode Rupnica

4499

sustavi stvaraju pravilne Ëetverostrane i πesterostrane priz-matske stupove koji su lijepo razvijeni i vidljivi na lokalitetuRupnica. Nastanak ove pojavnosti vulkanskih stijena vezan je zageoloπko razdoblje gornje krede kada su magmatski procesi bilivrlo aktivni s obzirom na tektonske pomake na sjevernom rubuTetisa, πto je i odreeno geoloπkim istraæivanjima i izotopnimodreivanjem starosti vulkanita (PamiÊ,1991). U RepubliciHrvatskoj ovakva lijepo izraæena morfoloπka obiljeæja vulkanskihstijena nisu poznata pa je stoga i vrijednost ovog lokalitetaizuzetna. SliËnu pojavu, ali tek jedva zamjetnu, nalazimo u mio-censkim andezitima u napuπtenom kamenolomu Torine na Krndiji,a u svijetu su takve pojave dobro poznate u Ëeπkom sredogorju,na lokalitetu Giant’s Causeway u Sjevernoj Irskoj, u vulkanskimstijenama Yellowstonea te u miocenskim vulkanitima na NovomZelandu.

Pojava termalnih izvora u dolini potoka DuboËanke kraj Velikerezultat su sloæenih geoloπkih odnosa paleozojskih stijena i tri-jaskog karbonatnog kompleksa. Naime, voda izvire u rasjednutomtrijaskom dolomitu koji predstavlja kolektor-stijenu, u blizini rever-sno navuËenih paleozojskih stijena kao nepropusne barijere.Temperatura vode iz dvaju izvora i naknadno izvedene buπotineispod planinarskog doma Lapjak (kota 295 m.n.m.) iznosi oko26°C, a koristi se za punjenje bazena u zdravstveno-rekreacijskomcentru. Temperatura vode izvora u blizini zgrade ©umarskog fakul-teta (kota 500 m.n.m.) iznosi 16°C i subtermalnog je karaktera.Prema kemijskom sastavu termalne su vode magnezijsko-hidrokarbonatnog karaktera. Ukupna mineralizacija kreÊe se urasponu 300-400 mg/l πto ukazuje na Ëinjenicu da je kretanjevode kroz pukotine relativno brzo i onemoguÊuje obogaÊenje min-eralnim komponentama. Voda je pH vrijednosti 7,5 neutralno doblago baziËna, a pokazuje i nekoliko puta veÊu radioaktivnost odobiËnih prirodnih voda, πto je posljedica obogaÊenja ionima bari-ja, olova i stroncija pri prolasku u blizini paleozojskih stijena upodzemlju. Ovakva pojava termalne vode zabiljeæena je i u okoli-ci Orahovice (predio Toplice) gdje je vezana za reversne rasjede uzsjeverozapadni rub Krndije. Istraænim buπenjem (dubine 40-60 m)u podlozi miocenskih lapora nabuπene su trijaske karbonatne

naslage iz kojih dotjeËe voda temperature 23°C i kemijskog sas-tava sliËnog kod veliËkih izvora.

U trijaskim karbonatnim stijenama koje tvore vrπnedijelove Papuka, a koje su taloæene prije otprilike 200 milijunagodina, nastala je erozijskim procesima πpilja u zavrπnoj tekton-skoj fazi oblikovanja Papuka i slavonskog gorja, tzv. Antina πpilja.»esto su ovakve πpilje u raz-doblju pleistocena kao nas-tambe koristile razne æivotinje(πpiljski medvjed ‡ Ursusspelaeus, πpiljska pantera ‡Panthera spelaea i sl). Tako jeu taloæinama πpilja Vindije,Veternice, CerovaËkih peÊina,naen veÊi broj fosilnih nalazaraznih æivotinja pa postojimoguÊnost da se paleonto-loπki nalazi kriju i u ovoj πpilji.Takoer postoji moguÊnost dau vrπnom dijelu taloæina pos-toje i arheoloπki nalazi, πto Êeutvrditi daljnja struËna istraæi-vanja. InaËe je πpilja bogatabrojnim ukrasima, stalaktitimai stalagmitima koji su i dalje u postupku stvaranja (sl. 38). Njihovaposebnost i vrijednost je i u Ëinjenici da se lokalitet nalazi u srcuSlavonije (“æitnici Hrvatske”), a ne u tipiËnim krπkim podruËjimaHrvatske.

Posebno zanimljive su hidrogeoloπke pojave podruËjaPark-πume Jankovca. Na dodiru vodopropusnih karbonatnih stije-na i vodonepropusne podloge paleozojskih migmatita nastali subrojni izvori, od kojih je najljepπi izvor JankovaËkog potoka uπpilji. Desecima tisuÊa godina voda obogaÊena hidrokarbonatomprolaskom kroz vapnenaËki kompleks, uz pomoÊ mahovinasedrotvoraca, oblikovala je na kraju JankovaËke doline 40-metarsku sedrenu barijeru, pojavu toliko karakteristiËnu zaPlitviËka jezera te slapove Krke (sl. 39).

5500

Slika 38: Detalj iz Antine spilje

5511

Slika 39: Sedrena barijera jankovaËkog slapa Skakavac

UNESCO Geoparkovi predstavljaju novu inicijativu zazaπtitu i odræivi razvoj Zemljine baπtine. Poznavanje i poπtivanjenaπe geoloπke baπtine kljuËni su za holistiËki pristup koji je nuæanza odræivi razvoj nekog podruËja. Povijest naπe «plave planetefl iSunËevog sustava zapoËela je prije 4,5 milijardi godina, a povijestorganskog æivota stara je oko 3 milijarde godina te se moæe prati-ti preko fosila πirom planete. Konvencija o Svjetskoj baπtini (WHC)upravo to æeli naglasiti stavljajuÊi najistaknutije i reprezentativnegeoloπke lokalitete na UNESCO-ov popis svjetske baπtine.

Od 582 lokaliteta na popisu UNESCO-e baπtine samo 3% suvaæni geoloπki fenomeni. Kao logiËno proπirenje lokaliteta napopisu svjetske baπtine, UNESCO planira pokrenuti geoparkove ucilju jaËanja meunarodne svijesti o lokalitetima geobaπtine.Oznaka «UNESCO-Geoparkfl postati Êe sinonim za zaπtitu okoliπai regionalni razvoj, a dvadesetak podruËja svake godine Êe primi-ti ovo «odlikovanjefl sve dok ne bude diljem svijeta osnovano500 geoparkova. Projekt Geoparkovi djelovati Êe uz bok UNESCO-vog Centra za svjetsku baπtinu i organizacije MAB (»ovjek i bios-fera).

UNESCO-ov geopark obuhvaÊat Êe jedan ili viπe lokalitetaznanstvene vaænosti za geologiju regije, kao i ekologiju, arhe-ologiju i kulturu. Imat Êe plan upravljanja koji podupire odræivigeoturizam i druπtveno-gospodarski razvitak te osigurati daljnjeznanstveno prouËavanje geoloπkih vrijednosti. Takoer Êe biti dioglobalne mreæe koja iskazuje najbolje rezultate u oËuvanjuZemljine baπtine i integriranje oËuvanja u strategiju odræivograzvoja.

Park prirode Papuk dosadaπnjim, a vjerujemo i buduÊim,znanstvenim dokazima o geoloπkoj vrijednosti ovog podruËja spravom pretendira u skoroj buduÊnosti pridruæivanje obitelji geop-arkova pod pokroviteljstvom UNESCO-a.

5522

99.. PPAARRKK PPRRIIRROODDEE PPAAPPUUKKKKAAOO GGEEOOPPAARRKK

Braun K., Draves J., SlaviÊ V., Crnogoj S., ValkoviÊ V., MakjaniÊ J., 1983.Pojave mineralizacije urana na Papuku i Krndiji. Geol. vjesnik 36:111-115.

BrkiÊ M., JamiËiÊ D., PantiÊ N., 1974. Karbonske naslage na Papuku(sjeveroistoËna Hrvatska). Geol. vjesnik 27:53-58.

GorjanoviÊ-Kramberger D., 1897. Geologija okolice Kutjeva. Rad Jugosl.Akad. znan., 131:10-29.

JamiËiÊ D., 1976. Structural fabric of the metamorphosed rocks of Mt.Krndija and the eastern part of Mt. Papuk. Bull. Sci., A 21 (1/2):2-3.

JamiËiÊ D., 1979. Dvostruko boranje u jednom dijelu metamorfnih stijenaPapuka i Krndije. Geol. vjesnik 31:355-358.

JamiËiÊ D., 1983. Strukturni sklop metamorfnih stijena Krndije i juænihpadina Papuka. Geol. vjesnik 36:51-72.

JamiËiÊ D., 1988. Strukturni sklop slavonskih planina. Neobjav. disertaci-ja, SveuË. u Zagrebu, 152 p.

JamiËiÊ D, BrkiÊ M, Crnko J, VragoviÊ M., 1987. TumaË za Osnovnugeoloπku kartu 1:100.000, list Orahovica. Sav. geol. zavod Beograd, 72p.

JamiËiÊ D, VragoviÊ M, MatiËec D., 1989. TumaË za Osnovnu geoloπkukartu 1:100.000, list Daruvar. Sav. geol. zavod Beograd, 55 p.

JeriniÊ G, PamiÊ J, Sremac J, ©paniÊ D., 1994. First palinological data andorganic petrographic data on very low-grade metamorphic rocks inSlavonian Mountains (North Croatia). Geol. Croatica 47:149-155.

JurkoviÊ I., 1962. Rezultati nauËnih istraæivanja rudnih leæiπta u NRHrvatskoj Geol. vjesnik 15 (1): 249-294.

5544

1100.. LLIITTEERRAATTUURRAA

5555

KiπpatiÊ M., 1891. Kloritoidni πkriljavac iz Psunja. Rad Jugosl. akad.znan., 104:3-8.

KiπpatiÊ M., 1892. Prilog geoloπkom poznavanju Psunja. Rad Jugosl.akad. znan., 109:1-57.

KiπpatiÊ M., 1910. Disthen, Sillimanit ‡ und Staurolitführende Schiefer ausdem Krndija ‡Gebirge in Kroatian. Centalbl. Mineral., 5:578-586.

KiπpatiÊ M, TuÊan F., 1914. Slike iz rudstva. Novo popr. izd. MaticaHrvatska, Zagreb, 384 p.

Koch F., 1908. Geologijska pregledna karta Kraljevine Hrvatske iSlavonije, list Daruvar s tumaËem. Kralj. hrv-slov-dalm zem. vlada: 6,Zagreb.

Koch F., 1919. Grundlinien der Geologie von West- Slavonicum. Glasn.Hrv. prir. druπ., 31 (2):217-136.

Koch F., 1924. Geotektonische Beobachtungen im Alpino-DinarischenGrenzgebite. Zbor. rad. J. CvijiÊu: 341-358, Beograd.

Korolija B, JamiËiÊ D., 1989. TumaË za Osnovnu geoloπku kartu 1:100.000,list Naπice. Sav. geol. zav. Beograd, 40 p.

Lanphere M, PamiÊ J., 1992. K-Ar and Rb-Sr ages of Alpine granite-meta-morphic complexes in the northwestern Dinarides and the southwesternpart of the Pannonian Basin in northern Croatia. Acta Geologica 22: 97-111.

Marci V., 1968. Utvrivanje porijekla anklava gnajsa Papuka na osnovisadræaja mikroelemenata. Geol. vjesnik 21:273-280.

Marci V., 1971. Metasomatski procesi u kontaktnim zonama granita iamfibolita na podruËju Donje Raπaπke, Psunj. Geol. vjesnik 24:123-131.

Marci V., 1973.Geneza granitnih stijena Psunja. Acta Geologica 7:195-231.

Marci V, 1979. Niskometamorfne mineralne asocijacije sjeverozapadnogdijela Psunja. Geol. vjesnik 28:217-242.

Marci V., Raffaelli P., 1981. Kemijske karakteristike amfibolskih stijenasjeverozapadnog dijela Psunja. Geol. vjesnik 33:133-144.

Márton E., 2000. The Tisza Megatectonic unit in the light of paleomag-netic data, Acta Geol. Hungarica 43:329-343.

Márton E, PaveliÊ D, TomljenoviÊ B, AvaniÊ R, PamiÊ J, Marton P., (2002)In the wake of a counterclockwise rotating Adriatic microplate: Neogenepaleomagnetic results from northen Croatia. Intern. J. Earth Sci., 91:514-523.

PamiÊ J., 1986. Metamorfiti temeljnog gorja Panonskog bazena u Savsko-dravskom meurjeËju na osnovi podataka naftnih buπotina. XI. Kong.geol. Jugosl., 2:259-272, Tara.

PamiÊ J., 1987. Pojave kordijerita, andaluzita i margarita u metamorfnimstijenama Psunja u Slavoniji. Geol. vjesnik 40:139-147.

PamiÊ J., 1988. Stijene granit-granodioritne asocijacije Krndije u Slavoniji(sjeverna Hrvatska). Rad Jugosl. akad. znan., 441 (23): 97-114.

PamiÊ J., 1989. Hercynian and Alpine granitic-metamorphic complexes ofthe adjoning area of the Dinarides and Pannonian Basin in Yugoslavia asrelated to geodynamics. Geol. Carpathica 40(3):259-280.

PamiÊ J., 1991. Hercinske granitne i metamorfne stijene Papuka, Psunja,Krndije i okolne podloge Panonskog bazena u Slavoniji (sjevernaHrvatska) Monogr., Geologija 34:81-253.

PamiÊ J., 1991. Gornjokredne bazaltoidne i piroklastiËne stijene izvoÊinske vulkanske mase na Papuku (Slavonija). Geol. vjesnik 44:161-172.

PamiÊ J., 1999. Kristalinska podloga juænih dijelova Panonskog bazena-temeljena na povrπinskim i buπotinskim podacima. Nafta 50(9):291-310.

PamiÊ J, JamiËiÊ D., 1986. Metabasic intrusive rocks from the PaleozoicRadlovac complex of Mt. Papuk in Slavonija (northen Croatia). Rad Jugos.akad. znan., 424 (21):97-127.

5566

5577

PamiÊ J, Marci V., 1990. Petrologija amfibolitskih stijena slavonskihplanina (sjeverna Hrvatska). Geol. vjesnik 43:121-133.

PamiÊ J, JamiËiÊ D., Crnko J., 1984. BaziËne i intermedijerne magmatskestijena iz metamorfita srediπnjih dijelova Psunja u Slavoniji. Geol. vjes-nik 37:127-144.

PamiÊ J, Lanphere M, Mc Kee E., 1988. Radiometric ages of metamorphicand associated igneous rocks of the Slavonian Mountains in southernpart of the Pannonian Basin. Acta Geologica 18:13-39.

PamiÊ J, Lelkes-Felvary Gy, Raffaelli P., 1988. Andalusite-bearing schistsfrom southwestern parts of Mt. Papuk in Slavonija (northen Croatia)Geol. vjesnik 41:145-157.

PamiÊ J, Lanphere M, Belak M., 1996. Hercynian I-type and S-type grani-toids from the Slavonian mountains (southern Pannonian Basin, north-ern Croatia). N. Jhb. Mineral. Abh., 171:155-186.

PamiÊ J, GuπiÊ I, Jelaska V., 1998. Geodynamic evolution of the centraland northwestern Dinarides. Tectonophysics 297:251-268.

PamiÊ J, Balen D, Tibljaπ D., 2002. Petrology and geochemistry oforthoamphibolites from the Variscan metamorphic sequences of theSouth Tisia in Croatia - an overview with geodynamic interpretation. Int.J. Earth Sci., 91:787-798

Pilar Gj., 1874. O slavonskoj Podravini, –akovπtini i Dilj gori u geognos-tiËkom pogledu. Nar. novine 40:141.

PaveliÊ D., 1998. Taloæna evolucija slatkovodnog donjeg i srednjeg mio-cena sjeverne Hrvatske na temelju analize facijesa. Neobj. disertacijaSveuË. u Zagrebu, 149 p.

Poljak J., 1912. Prethodni izvjeπtaj o geologijskom snimanju u opsegu lis-tova Orahovica-BeniËanci i Naπice-Kutjevo 1:75.000. Vijesti Geol. povj.kralj. Hrv. i Slav. 2:20-28.

Poljak J., 1934. TumaË za geoloπku kartu Orahovica-BeniËanci 1:75.000.Povr. izd. Geol. inst. kralj. Jugosl., :3-15.

Poljak J., 1939. Izvjeπtaj o geoloπkom snimanju lista Slatina-VoÊin1:25.000 Godiπ. Geol. inst. kralj. Jugosl.,:89-92.

Poljak J, 1952. Predpaleozojske i paleozojske naslage Papuka i Krndije.Geol. vjesnik 2/4:63-82.

Raffaelli P., 1965. Metamorfizam paleozojskih pelitskih πkriljavaca upodruËju Ravne gore. Geol. vjesnik 18 (1):61-111.

Raffaelli P, PamiÊ J., 1986. Petrokemijsko razmatranje predalpinskih imladoalpinskih granitnih masa dodirnog podruËja sjevernih Dinarida iPanonskog bazena. XI. Kongr. geol. Jugosl., 2:293-305, Tara.

Slovenec D., 1976. Izmjene biotita u pegmatitu potoka Brzaja na Papukuu uvjetima povrπinskog troπenja Geol. vjesnik 29:243-267.

Slovenec D., 1978. MoguÊnost koriπtenja biotita kao indikatora genezegranito-metamorfnih stijena Papuka. Geol. vjesnik 30(2):251-257.

Slovenac D., 1982. Kemijski sastav biotita, granita i amfibola kao pokaza-telj temperatura formiranja granito-metamorfnih stijena Papuka. Geol.vjesnik 35:133-152.

Slovenac D., 1984. Raspodjela politipova biotita i muskovita po grupa-ma stijena Papuka. Ref. 1. Jugosl. simp. Jugosl. asoc. mineral.,:307-314,Beograd.

Slovenec D., 1986. Nalazi pirofilita, paragonita, margarita i glaukonita ustijenama slavonskih planina. Geol. vjesnik 39:61-74.

Stur D., 1861/62. Sitzung vom 3 December 1861. (Geologische Karte vonWest-Slavonien). Jahrb. Geol. Reichsan., 12:115-118.

©ÊavniËar S., 1965. TermiËke, strukturne i kemijske karakteristike kloritas Papuka. Geol. vjesnik 18(2):269-280.

©ÊavniËar S, ©inkovec B., 1963. Talk-kloritni πkriljci na istoËnim obronci-ma Psunja. Geol. vjesnik 17:119-134.

©turman B., 1965. Titanit iz potoka Kiπeljevac u juænom dijelu Papuka.Geol. vjesnik 18(1):38-39.

5588

5599

Tajder M., 1956. Albitski efuzivi okolice VoÊina i njihova geneza. ActaGeologica 1:35-48.

Tajder M., 1957. Petrografsko istraæivanje zapadnog Papuka. LjetopisJugosl. akad. znan., 62:316-322.

Tajder M., 1969. Geneza blastoporfirnog epidot-amfibolita na podruËjuOmanovca u Psunju, Acta Geologica 6:5-16.

Tajder M., 1969a. Magmatizam i metamorfizam planinskog podruËjaPapuk-Psunj. Geol. vjesnik 22:469-476.

Tajder M., 1970. Noviji pogledi sastava i geneze eruptiva i metamorfitapapuËko-psunjskog gorja (Slavonija). Zbor. rad. 1. znan. skupa Slavonijei Baranje 107-126, Vinkovci.

VragoviÊ M., 1965. Graniti i gnajsi Papuka. Neobj. disert. SveuË. uZagrebu, 232 p.

VragoviÊ M., 1965. Prilog poznavanju petrografskog sustava granitoidnihterena Papuka. Acta Geologica 4:327-332.

VragoviÊ M., 1969. Granat-biotitski amfibolit iz potoka Brzaje (Papuk).Zbor. rad. Rud.-geol-naftnog fak., 129-132.

VragoviÊ M, Majer V., 1980. Prilozi poznavanja metamorfnih stijenaZagrebaËke gore, MoslavaËke gore i Papuka (Hrvatska, Jugoslavija). Geol.vjesnik 31:295-308.

Wodiczka F., 1855. Sitzungen der KK. Geologischen Reichsantalt. Sitzungam 6. November 1855. Jahrb. Geol. Reichsan., 6(4) Verh 858.

Zsigmondy W., 1873. Mitteilungen über Borthermen zu Harkany auf derMargarethinsel nächst Ofen und zu Lipik und den Borthermen zu Alcsut.Pest.

Alpinski orogenetski ciklus genetski je vezan za evoluciju mezozojskogTetiskog oceana u kojem su se za vrijeme mezozoika (prije 270 do 45milijuna godina) taloæile pjeskovito-glinovito-vapnenaËke stijene uz sud-jelovanje sinsedimentacijskog magmatizma. SuËeljavanjem euroazijske iafriËke ploËe dolazi u starijem tercijaru do intenzivnih tektonskih defor-macija i izdizanja Alpsko-himalajskog pojasa.Amfibolit je metamorfna stijena u kojoj su bijeli feldspat i tamni amfiboldva najkarakteristiËnija mineralna sastojka. Nastaju metamorfizmom izmagmatskih i sedimentnih stijena.Astenosfera je zona u unutraπnjosti Zemlje u kojoj se vrπi djelomiËno tal-jenje stijena, dakle zona u kojoj u gornjem plaπtu nastaju magme (napovrπini su to lave). U kontinentalnim podruËjima se nalazi na dubina-ma od 50 do 200 km a u oceanskim prostorima svega na nekoliko kilo-metara ispod dna oceana. Bazalt je tamna vulkanska stijena u kojoj su karakteristiËni minerali bijelifeldspat i tamni piroksem.Devon (prije 410-355 milijuna godina) je paleozojska perioda.Dijabaz je pripovrπinska magmatska stijena u kojoj, kao i u bazaltu, kaobitni minerali dolaze bijeli feldspat i tamni piroksen.Dinaridi predstavljaju ulanËani gorski sustav koji je preteæno izgraen odkarbonatnih stijena (tzv. Vanjski Dinaridi) te klastiËnih sedimenata i mag-matskih stijena preteæno mezozojske starosti (tzv. Unutarnji Dinaridi).Dinaridi se na sjeverozapadu nastavljaju u Alpe, na jugoistoku uHelenide, a sjeverni kontakt s Karpatima pokriven je tercijarnim sedi-mentima Panonskog bazena. Svi su ti gorski sustavi ukljuËeni u Alpsko-himalajski pojas.Euroazija je kontinentalni blok (ploËa) koja se za vrijeme mezozoikanalazila sjeverno od Tetiskog oceana.Feldspati (glinenci) predstavljaju najrasprostranjeniju skupinu minerala ukontinentalnoj kori u kojoj su zastupljeni sa 62%. Po kemijskom sastavusu to kalcijsko-natrijsko-kalijski alumosilikati i u stijenama su u pravilubijele boje.Filit je πkriljava metamorfna stijena koja nastaje iz glinovitih sedimenatapa je jako sitnozrnata. Bitni minerali su kvarc i bijeli tinjci.Formacija predstavlja skupinu stijena sa svojim specifiËnim geoloπkim

6600

1111..RRIIJJEE»»NNIIKK UUPPOOTTRREE--BBLLJJEENNIIOOGG GGEEOOLLOO©©KKOOGGNNAAZZIIVVLLJJAA

6611

obiljeæjima koja su rezultat razliËitih uvjeta nastanka.Fosili su izumrli ostaci organizama. Osobito su vaæni tzv. vodeÊi fosili naosnovi kojih se odreuje geoloπka starost stijena i stratigrafska razdio-ba geoloπkih formacija. Gabro je dubinska (plutonska) magmatska stijena izgraena najviπe odbijeloga feldspata i tamnog piroksena, jednako kao bazalt i dijabaz.Geokemija je geoznanstvena disciplina koja se bavi kemijskim sastavomminerala i stijena te kemijskim procesima koji dovode do njihovogpostanka.Geoloπka starost stijena se odreuje na osnovi vodeÊih fosila (vidipriloæenu tablicu).Glina je finodispergirana sedimentna stijena veliËine zrna 0,001 mm imanje, u mineralnom sastavu joj prevladavaju glinoviti minerali, kvarc ibijeli tinjac.Gnajs je najrasprostranjenija metamorfna stijena u Ëijem su sastavu bitnisastojci kvarc, feldspat i tinjac. Nastaju metamorfizmom iz granitnih ipjeskovito-glinovitih stijena (pjeπËenjaka i glina).Gondvana je kontinentalni blok (ploËa) koja se za vrijeme paleozoikanalazila juæno od oceanskog podruËja Paleotetisa; relikt joj je danaπnjaAfrika.Gornji plaπt predstavlja najveÊu lupinu u unutraπnjosti Zemlje koja jeizgraena od ultramafitnih stijena u kojima prevladavaju æeljezno-mag-nezijski minerali. Seæe do dubine od 700 km, a preko njega leæi konti-nentalna kora. Gornju granicu gornjeg plaπta i kontinentalne kore prvi jedefinirao naπ geoznanstvenik Andrija MohoroviËiÊ pri izuËavanju jednogpotresa iz okolice Karlovca. Po njemu se u cjelokupnoj svjetskog geoz-nanosti ta granica oznaËava kao Moho-diskontinuitet.Granit je dubinska magmatska stijena u kojoj su kvarc, feldspat i tinjacnajkarakteristiËniji mineralni sastojci.Hercinski (variscijski) orogenetski ciklus genetski je vezan za evolucijupaleozojskog oceana Paleotetisa u kojem su se za vrijeme silura, devonai donjeg karbona taloæile pjeskovito-glinovito-vapnenaËke stijene, uzsudjelovanje sinsedimentacijskog magmatizma; krajem donjeg karbonadolazi do suËeljavanja (kolizije) sjeverne ploËe Laurazije i juæne ploËeGondvane, πto se oËituje u tektonskim deformacijama i metamorfizmu te,u krajnjoj liniji, do izdizanja variscijskih gorskih sustava.Izotopna ("apsolutna") starost, za razliku od geoloπke (stratigrafske)starosti, izraæava se u godinama koje se izraËunavaju iz raspadanjaradioaktivnih elemenata. Danas se najËeπÊe upotrebljavaju metode K-Ar,Ar-Ar i Rb-Sr. ObiËno se izraæava u milijunima godina.Juæne Alpe izgrauju juæni dio Alpa, a predstavljaju kontinuirani

sjeverozapadni produæetak Vanjskih Dinarida.Karbon (prije 355-295 milijuna godina) je period gornjeg paleozoika.Karpati predstavljaju ulanËani gorski sustav koji je izgraen preteæno odpaleozojskih i mezozojskih formacija. Na jugu graniËi sa sjevernimDinaridima, na zapadu se nastavlja na IstoËne Alpe, a na jugoistoku naBalkan.KlastiËni sedimenti nastaju mehaniËkim troπenjem, usitnjavanjem, a poveliËini zrna se dijele na πljunkovite (> 2mm), pjeskovite (2-0,02 mm),siltne (0,02-0,001 mm) i glinovite (< 0,001 mm).Konglomerat je klastiËna sedimentna stijena nastala oËvrπÊivanjem πljun-ka.Kontinentalan kora je povrπinski dio Zemlje izgraen preteæno od meta-morfnih stijena i granita. Ispod nje se nalazi gornji plaπt, tzv.MohoroviËiÊev diskontinuitet.Kreda (prije 135-65 milijuna godina) predstavlja najmlai period mezo-zoika. Kristalinske stijene obuhvaÊaju skupno sve magmatske i visokometa-morfne stijene.Kristalasti πkriljavci su metamorfne stijene; imaju πkriljavu teksturu kojase ogleda u paralelnom slaganju minerala, obiËno se oznaËava kao foli-jacija. Troπenjem daju iverje i πkriljeKvarc (kremen) je SiO2 ‡ mineral, sudjeluje u grai Zemljine kore s 12%.Kvarcit je metamorfna stijena izgraena preteæno od minerala kvarca, anastaje prekristalizacijom iz Ëistih pjeπËenjaka.Kvartar (prije 1,8 milijuna godina do danas) je najmlai period kenozo-jske ere.Lapor je glina koja sadræi promjenjive koliËine minerala kalcita (CaCO3 ).Laurazija je kontinentalni blok (ploËa) koja se za vrijeme paleozoikanalazila sjeverno od Paleotetiskog oceana.Magma (na povrπini je to lava) je uæarena silikatna taljevina koja nasta-je najËeπÊe taljenjem ultramafitnih stijena gornjeg plaπta (astenosfera).Magmatske stijene se dijele po naËinu pojavljivanja na dubinske (npr.granit, gabro) i povrπinske (npr. bazalt).Metamorfizam je fiziËki i kemijski proces izmjene ranije postojeÊih mag-matskih i sedimentnih stijena kada dospiju u unutraπnjost Zemlje uuvjete poviπenog tlaka (do cca 30 km dubine) i temperature (do cca700ºC). Globalni procesi metamorfizma su vezani za zavrπne deformaci-jske procese (= orogeneza) koji dovode do postanka ulanËanih gorskihsustava.Mezozoik (prije 250-65 milijuna godina) predstavlja srednju geoloπku erukoja ukljuËuje periode trijas, juru i kredu.

6622

6633

Migmatiti su mijeπane vrpËaste stijene u kojima su svijetle kvarcno-feldspatske vrpce nastale kristalizacijom iz taljevine nastale taljenjemgnajsa, dok su tamne vrpce izgraene od nerastaljenih feromagnezijskihminerala ishodiπnog gnajsa.Mineral je osnovni sastojak stijena koji je u kemijskom pogleduhomogeno, obiËno anorgansko tijelo. S druge strane, stijene predstavl-jaju smjesu, odnosno nakupinu minerala.Miocen (prije 23,5 do 5,3 milijuna godina) predstavlja epohu neogena.Neogen (prije 23,5 do 1,75 milijuna godina) je geoloπki period kenozoi-ka koji obuhvaÊa dvije epohe: miocen i pliocen.Oligocen (prije 33,7-22,5 milijuna godina) je najmlaa epoha tercijarakoja je ukljuËena u najmlau kenozojsku eru (tzv. paleogen).Orogenetski pokreti su posljedica sloæenih i veoma snaænih, uglavnomhorizontalnih tektonskih pokreta koji se odigravaju u zavrπnoj fazi geo-dinamskih ciklusa kao rezultat suËeljavanja (kolizije) ploËa, a rezultirajuu nastanku ulanËanih gorskih sustava (orogenetskih pojaseva), prim-jerice variscijskog (paleozoik) i alpinskog (mezozoik-paleogen).Paleotetis je bio veliki svjetski ocean, duæine preko 8000 km, koji je pos-tojao za vrijeme paleozojske ere. Nalazio se izmeu dvaju ogromnih kon-tinentalnih blokova (ploËa): na sjeveru je to bila Laurazija, a na juguGondvana.Palinomorfe su siÊuπni fosilni ostaci mikroflore i jednostaniËnih organi-zama. Panonski bazen je dio Paratetisa, odnosno reliktnog oceana koji jezaostao od mezozojskog Tetisa nakon tercijarnih orogenetskih pokreta,a koji su doveli do nastanka i izdizanja Dinarida te okolnih Helenida,Alpa i Karpata. On pokriva povrπinu od oko 150 000 km2 , a njegovijuæni dijelovi (Savsko-dravsko meurjeËje i Bosanska Posavina) pokriva-ju oko 30% njegove povrπine. Panonski bazen je nastao u razdoblju odmiocena do zakljuËno pliocena (prije 19 do 1,8 milijuna godina).Pegmatiti su æilne magmatske stijene granitnog sastava u kojima sunajËeπÊi minerali kvarc, feldspat i tinjac. Mogu sadræavati (u jako malimkoliËinama) i vrlo rijetke i dragocjene minerale.Petrografija je jedna od najvaænijih geoloπkih disciplina koja prouËavastijene. One se dijele na: 1) magmatske stijene koje nastaju kristalizaci-jom iz magme ili lave, 2) sedimentne (taloæne) stijene koje nastaju napovrπini sloæenim procesima troπenja, prijenosa, taloæenja i oËvrπÊivanja,te 3) metamorfne stijene koje nastaju na raËun ranije postojeÊih mag-matskih i sedimentnih stijena procesima metamorfizma u unutraπnjostiZemlje pri poveÊanom tlaku i temperaturi.PiroklastiËne stijene nastaju pri eksplozivnim fazama vulkanske djelat-

nosti. Taloæe se oko kontinentalnih i podmorskih vulkanaPjeπËenjak je vezana sedimentna stijena koja nastaje oËvrπÊivanjempijeska.Platforma (karbonatna) je zaravnjeni dio oceana koji se razvija na njezi-nom rubu gdje se odvija plitkomorska karbonatna sedimentacija.Prapor (les) je nevezana kvartarna sedimentna stijena u kojoj prevla-davaju sitna zrna pijeska (kvarc), glinovite Ëestice i kalcit. Jako surasprostranjeni u pojedinim dijelovima Savsko-dravskog meurjeËja.Rasjed je tektonski oblik koji nastaje rasjedanjem, dakle uglavnom ver-tikalnim i horizontalnim kretanjem blokova stijena.Regionalni metamorfizam se odigrava u ogromnim podruËjima (regijama)u unutraπnjosti Zemlje gdje vladaju poviπena temperatura i jednostranitlak πto dovodi do nastanka uglavnom πkriljavih metamorfnih stijena.ObiËno se odigrava pri suËeljavanju (koliziji) ploËa.Rift je veliki rasjed koji seæe duboko u unutraπnjost Zemlje sve do gorn-jeg plaπta. Riftovi su obiËno dovodni kanali za kretanje magme.Riolit je povrπinska (vulkanska) stijena istog mineralnog sastava kao igranit.Savsko-dravsko meurjeËje obuhvaÊa juæni dio Panonskog bazenaizmeu rijeke Drave na sjeveru i rijeke Save na jugu.Sedimentne (taloæne) stijene zauzimaju najveÊi dio povrπine Zemlje. Onese dijele na mehaniËke (klastiËne) sedimente, koji nastaju taloæenjemzdrobljenog materijala razliËite veliËine zrna (πljunak-pijesak-glina), zatimna kemijske sedimente, koji nastaju iz otopina, primjerice neki karbon-ati (bigar), i organogeni sedimenti, koji nastaju posredstvom organizama‡ veÊina vapnenaca.Silur (prije 435 do 410 milijuna godina) je period paleozojske ere.Slejt je glinovita πkriljava stijena koja nastaje pri najniæem regionalnommetamorfizmu.Stijena je nakupina (agregat) jednog ili viπe minerala, dakle predstavljasmjesu.Stratigrafija je najvaænija geoloπka disciplina koja prouËava starostZemlje, odnosno stijena na temelju karakteristiËnih vodeÊih fosila (viditablicu na kraju knjige).©ejl je oËvrsla glinovita stijena.©kriljavci su najrasprostranjenije metamorfne stijene koje nastaju region-alnim metamorfizmom pri poviπenoj temperaturi i poviπenom, najËeπÊejednostranom tlaku iz ranije postojeÊih magmatskih i sedimentnih stije-na. Zbog toga se odlikuju πkriljavoπÊu koja se ogleda u tome da su mumineralni sastojci poslagani paralelno. Zbog toga se pri udarcu ilitroπenju lako raspadaju u iverje i πkrilje.

6644

6655

Tektonika je jedna od najvaænijih geoloπkih disciplina koja prouËavaprostorni raspored stjenovitih masa. Tektonski pokreti su horizontalni(tangencijalni) i dovode do stvaranja bora te vertikalni pri kojima nasta-ju rasjedi.Tercijar je najmlaa geoloπka epoha, traje od unatrag 65 milijuna godi-na do danas.Tetis je bio svjetski ocean, duæine oko 10 000 km, koji je pokrivaopovrπinu Zemlje u razdoblju od mlaeg perma do starijeg tercijara (od270 do 46 milijuna godina). Sjeverno od njega protezao se veliki konti-nentalni blok ‡ Euroazija, a juæno Afrika.Tinjac je alkalijsko-feromagnezijski listiÊavi alumosilikat koji je Ëest sas-tojak stijena, osobito granita i kristalastih πkriljavaca.Tisija je veliki tektonski fragment koji se u gornjoj juri odvojio odEuroazije i premjestio u smjeru juga, gdje graniËi sa sjevernimDinaridima, na zapadu s velikim popreËnim rasjedom Zagreb-Zemplin, ana sjeveru i jugu s ulanËanim gorskim sustavom Karpata.Trijas (prije 250 do 203 milijuna godina) je najstariji period mezozojskeere.Tuf je piroklastiËna stijena, najËeπÊe iste veliËine zrna kao i pijesak (od2 do 0.02 mm).Ultramafiti su tamne stijene izgraene samo od æeljezno-magnezijskihminerala (najËeπÊe olivin i piroksen). Oni izgrauju najveÊi dio Zemljineunutraπnjosti, odnosno gornji plaπt.Vapnenac je sedimentna karbonatna stijena u kojoj je kalcit bitan min-eral (CaCO3). »esto je udruæen s dolomitom (CaMg(CO3) 2).Vulkani su mjesta na povrπini Zemlje i dnu mora na kojima izbija uæare-na lava iz koje nastaju vulkanske stijene.Zeleni πkriljavac (grinπist) je niskometamorfni kristalasti πkriljavac.

geolo©ki vodi» kroz park prirode papuk · 7 koje se u potocima nakop i pakao kraj vidovaca nekoÊ...

Documents