HIFZučenje Kur’ana napamet

Safvet Halilović

Neobično posjećena manifestacija na Internacionalnom

univerzitetu u Novom Pazaru

Broj 109 Godina IX [evval-Zu-l-ka'de 1426. / decembar 2005. Cijena 80 din

SVISVIJET ISLAMA:JET ISLAMA:U napadu na hotele u Ammanu U napadu na hotele u Ammanu

poginuo Akkad - jedan poginuo Akkad - jedan od rijetkih muslimanskih režiseraod rijetkih muslimanskih režisera

Planirano bombardovanje TV El-DžeziraPlanirano bombardovanje TV El-Džezira

Svečano inaugurisani Reisu-l-ulema Svečano inaugurisani Reisu-l-ulema i njegov zamjeniki njegov zamjenik

صو� �إلسال�صو� �إلسال�http://www.glas-islama.comGlasGlas islamaislama

Premijer Koštunica, ministri Ilić i Bubalo posjetili Mešihat

POSJETA VISOKE DRŽAVNE DELEGACIJE NEREDI FRANCUSKIH EMIGRANATA

Francuska - socijalni, ne islamski problem

BiH 2 KM | EU 2.5 € | US 4 $ | CG 1€ | HRK 12.00 | SlT 350 | CHF 4.50 | CAD 4 | AUD 2

Uz ovaj broj Uz ovaj broj Glasa islamaGlasa islama

dinara

1.5 €

MEVLUD-EF. DUDIĆ PRVI MAGISTAR MEVLUD-EF. DUDIĆ PRVI MAGISTAR ISLAMSKIH NAUKA U SANDISLAMSKIH NAUKA U SANDŽAKUŽAKU

Fonet

Restoran posjeduje veliku salu koja može da primi 250 gostiju, kao i dvije bašte i park za djecu.

U dvorištu restorana nalazi se i širok parking prostor.

U restoranu "SAZ" (put U restoranu "SAZ" (put prema Tutinu) možete prema Tutinu) možete

organizovatiorganizovatisvadbe, prezentacije, mevlude, svadbe, prezentacije, mevlude,

bankete, seminare, akike (babine), bankete, seminare, akike (babine), svečane ručkovesvečane ručkove

BEBI OPREMA tel: 0tel: 0220/383-144 Ul. Veljka Vlahovića 18b0/383-144 Ul. Veljka Vlahovića 18bmob: 063/404-139 Novi Pazarmob: 063/404-139 Novi Pazar

e-mail: ujkanovice-mail: ujkanovic@ptt.yu@ptt.yuhhttp://www.ttp://www.ujkaujkanovic.comnovic.com

UJKANOVIĆUJKANOVIĆDOODOO

Restoran "SAZ" u Jerki

Telefoni: Telefoni: 064 120 4440 (Senad)064 120 4440 (Senad)064 163 1735 (Sait)064 163 1735 (Sait)

DECEMBAR 2005.

U Sandžaku se nije ratovalo, ali posljedice rata su prisutne i danas. Tu su nerazriješene i ne procesuirane otmice i ubistva, tu su montira-ni sudski procesi, tu su na hiljade pretučenih koji nisu bili nizašta krivi, tu su paljevine sela i džami-ja. Tu je i ta ksenofobija prema Bošnjacima koja se permanentno servira kroz letke ili ispisivanjem gra-fita poput nedavnih „baj-ramskih“ na jednoj školi u Novom Pazaru.

U zapadnom Sandžaku još uvijek čekaju opusto-šena sela opominjući šalju nam poruke od kojih se iole pametnom Bošnjaku ledi krv u žilama.

Tamo su neki Bošnjaci oteti a njihove porodice su izgubile sva prava od dana otmice. Tamo neki! A živjeli su u istoj državi kao i mi, isti ih je zakon štitio, a mi se opet pona-šamo kao da se to desilo nekome tamo ko nema nikakve veze sa nama. Oni su usred dana izve-deni iz autobusa, odve-deni na stratište i zaklani. Iz ovog se jasno može zaključiti koliko su ostva-rive poruke o klanju koje se u određenim razma-cima redovno serviraju

Bošnjacima u Sandžaku, tek toliko da ne zaborave šta je snašlo neke od njih i šta ih opet može snaći. Suviše je realno da bi se olako moglo preći preko toga.

Jednom se dogodilo, država ćuti, ništa se u međuvremenu nije pro-mijenilo. Samo mi izgle-

da kako vrijeme prolazi sve manje vjerujemo u sve ono što nas je sna-šlo i pored toga što nam se redovno šalju poruke koje nas podsjećaju za prošlost.

Ove poruke imaju i drugi cilj. Treba kod Bošnjaka održati određe-ni nivo straha kako bi nastavili sa iseljavanjem sa svojih ognjišta.

I pored toga što se u Sandžaku dogodio pravi genocid, o Sandžaku nije donijeta ni jedna rezo-lucija. Sandžačko pita-

nje nije tretirano ni na jednom iole ozbiljnijem međunarodnom forumu. Naše interese nema ko da zastupa.

U nekoliko sandžačkih gradova Bošnjaci imaju

većinu u parlamentu, ali ni u jednom nisu uspje-li da izglasaju rezoluciju o Srebrenici. Naši poli-tičari više i ne spominju problem ljudskih prava u Sandžaku, a o nekakvoj vrsti autonomije ne smiju ni pomisliti. Prihvatili su da budemo manjina i ako za to nisu ni od koga

dobili mandat. I međunarodna zaje-

dnica ćuti. Pred među-narodnim tribunalom u Hagu se do sada nije tre-tirao ni jedan zločin poči-njen u Sandžaku. Bošnja-

ci s pravom očekuju i reakciju međunarodne zajednice. Koliko vrijedi Sandžaklija u današnjem međunarodnom pravu?

Nama Bošnjac ima mora biti jasno da se stva-ri ne mijenjaju same od sebe i preko noći. Prvo moramo utuviti sebi u glavu da i mi pripada-mo ljudskom rodu. Pri-padamo onoj vrsti živih stvorenja koja ima pravo na život, pravo na sigur-nost, pravo na obrazova-nje, pravo na rad, pravo da ima privatnu imovinu, pravo na svoju kulturu, vjeru, jezik i da ne nabra-jam dalje. Kad to jednom shvatimo onda ćemo tra-žiti međunarodno prihva-ćene demokratske meha-nizme borbe za svoja prava, kao i ljude koji su dostojni tog zadatka.

Trenutno ne znamo ko su ljudi koji su dostoj-ni da se bore za poli-tičko-pravnu afirmaciju Bošnjaka Sandžaka, ali ako za početak prepozna-mo neke koji za to nisu sposobni ili neće, onda je to svakako korak napri-jed.

Poslovica kaže da i naj-duže putovanje počinje prvim korakom, a mi taj korak nikako da napra-vimo.

L J U D S K A P R A V A U S A N D Ž A K U

Da li je Sandžak i dalje „besudna zemlja“

Može li biti pravde za Bošnjake u Sandžaku ako svi oni zločini ostanu nekažnjeni

Refik SADIKOVIĆ

GRAFITI OSVANULI NA BAJRAM NA ZIDOVIMA ŠKOLA U NOVOM PAZARU I PLJEVLJIMA

NAŠE V IĐENJE 3

DECEMBAR 2005.SLUŽBENI RETROVIZOR4

Predsjednik Vlade Repu-blike Srbije dr. Vojislav Koštunica, u okviru svoje sadržajnije posjete Novom Pazaru, posjetio je u petak 25. novembra 2005. god. Mešihat Islamske zajednice Sandžaka i tom prilikom razgovarao sa muftijom Muamer-ef. Zukorlićem. Premijer je u prostorije Mešihata došao nešto oko

17:30 časova. Na čelu šire Vladine delegacije bili su, pored premijera, i mini-star za privatizaciju Pre-drag Bubalo i ministar za kapitalne investicije Velimir Ilić. Vladinoj delegaciji pri-družio se i gradonačelnik Novog Pazara dr Sulejman Ugljanin sa svojim saradni-cima.

Premijer i Muftija su

r a z g o v a r a l i o dosadašnjoj, kao i o okvirima budu-će saradnje Vlade Republike Srbije i Islamske zajedni-ce Sandžaka. Gla-vni dio sastanka je bio zatvoren za medije.

Premijer i čla-novi Vlade su u okviru svoje posjete obavili razgovore sa pred-stavnicima politi-čkih struktura u Sandžaku. Pred-sjednik Koštuni-ca se sastao sa predsjedni-kom opštine Novi Pazar, sa predstavnicima Skupšti-ne opštine Novi Pazar i sa privrednicima ovog kraja. Nakon toga predsjedenik Vlade je postavio kamen

temeljac za zaobilaznicu oko Novog Pazara u nase-lju Jerka, a zatim je otvo-rio put za Goliju. Premijer je obećao pomoć Vlade za izgradnju zaobilaznice, ali nije rečeno ko će biti sufi-nansijer.

Premijer je još obišao i Petrovu crkvu i manastir Đurđevi stupovi.

Članovi ove visoke delegacije Vlade su obećali značajne investicije u infra-strukturu ovog kraja.

R.S.

P R E D S J E D N I K V L A D E D R . V O J I S L A V K O Š T U N I C A P O S J E T I O N O V I P A Z A R I M E Š I H A T I Z - E S A N D Ž A K A

Da li će Novi Pazar dobiti svoju prvu zaobilaznicu

U okviru svoje posje-te Sandžaku, u utorak 29. novembra 2005. god., ambasadori Holandije i Švicarske u Srbiji i Crnoj Gori, gospoda Barend van der Hajden i Vilhelm Majer, posjetili su Mešihat Islam-ske zajednice Sandžaka, gdje su u jednočasovnom razgovoru sa predsjedni-kom Mešihata, muftijom Muamer ef. Zukorlićem, razmijenili mnoga mišlje-nja.

Interesovanje uvaženih gostiju je bilo uglavnom usmereno na pitanje kakva je i kolika uloga Islamske zajednice u multietničkoj sredini, kakva je Sandžak, u očuvanju mira i stabilno-sti proteklih godina, kao i saradnja sa ostalim vjer-skim zajednicama na tom

i drugim poljima, našta su od muftije Zukorlića dobi-li adekvatne odgovore, u kojima je naglašena bojazan sandžačkih Bošnjaka od naglašenog trenda radikali-zacije u Srbiji i Crnoj Gori, te provokativnih poteza Srpske pravoslavne crkve zadnjih godina, posebno u opštini Prijepolje, o čemu je javnost ranije upoznata.

Visoki diplomate su se takođe interesovali i o potezima aktuelne vlasti na polju povraćaja oduze-te imovine vjerskim zaje-dnicama, kao i donošenja Zakona o položaju istih, našta im je Muftija odgo-vorio da su aktivnosti na rješavanju pomenutih pro-blema pokrenute u perio-du bivše Vlade, premijera Đinđića, te da su trenutno

zamrznute.Takođe, nezaobilazno

pitanje ambasadora je bilo i to kako će se rješenje sta-tusa Kosova i Crne Gore reflektovati na Sandžak i organizaci-ju Islamske zajednice, te kako posta-vljene gra-n ice ut iču na pr iv re -dni, politi-čki, vjerski i drugi život s tanovnika ove regije. Predsjednik Mešihata je naglasio da granice same po sebi psi-hološki utiču

na ljude, što se negativno odražava i na svaku drugu aktivnost, te da međunaro-dna zajednica nije ozbiljno pristupila rješavanju pitanja

Sandžaka, već svojim sim-boličnim projektima vrši kozmetičke intervencije koje dugoročno neće riješi-ti problem.

Muftija primio ambasadore evropskih zemalja

DECEMBAR 2005.

Na sastanku imama održanom 25.10.2005. godine, a na prijedlog gla-vnog imama Medžlisa Islamske zajednice Novi Pazar, donijeta je odluka da se osnuje Fond za stipen-diranje učenika Medrese "Gazi Isa-beg" u Novom Pazaru. Obzirom da je ovo dobrovoljna akcija, istu su

podržali sljedeci imami koji će od mjesečne zarade izdvajati po 10 eura: Hajrudin-ef. Tutić - pred-sjednik Sabora IZ-e Sandžaka i sekretar Med-žlisa, Sead-ef. Š a ć i r o v i ć -

predsjednik Medžli-sa, Mirsad-ef. Beći-rović - glavni imam Medžlisa, Nedžad-ef. Hasanović, Kemal-ef. Jusufović, Nezir-ef. Salihović, Kasim-ef. Dervišević, Hasib-ef. Suljović, Jakub-ef. Leković, Hajrudin-ef. Balić, Irfan-ef.

Bećirović, Enver-ef. Gicić, Admir-ef. Muratović, Izu-din-ef. Eminović, Edin-ef. Mujević, Harun-ef. Bronja, Mustafa-ef. Fetić, Dževad-ef. Zejnelović

Molimo Allaha dž.š. da nagradi sve imame koji su podržali ovu hajirli akciju i da ustaraju na tome.

Mirsad-ef. Bećirović

Živimo u vremenu kada je nauka, a naročito islam-sko znanje, vezano za godi-ne, zbog čega većina dana-šnjih muslimana tvrdi da je kasno za sticanje znanja. Zapravo, mnogi, iako su možda napunili samo tri-desetak godina, govore da je kraj njihovom znanju. Međutim, poznato je da su mnogi velikani postali učenjaci u svojim kasnim

godinama, a kao primjer se može navesti veliki imam Ebu Hanife, čiji mezheb danas slijede mnogi vjer-nici.

Posebna prilika da nauče o islamu, a naročito kur’an-sko pismo, jesu večernje škole koje u zadnje vrijeme bivaju popularne u našem društvu. Uzimajući u obzir da je veći dio džemata odrastao u periodu komu-nizma, svaki imam među svojim aktivnostima treba da uključi i večernju školu.

U džematu Dubovo, kod Tutina, u Nur-džamiji, u mjesecu februaru 2004. godine pokrenuta je jedna takva akcija. Nakon što su

naučili arapsko pismo, pola-znici, bez obzira na starost, odlučili su da nastave uče-nje Kur’ana organizovano u grupi. Među njima se pose-bno može navesti primjer h. Hatidže Hot, koja je u svojoj 58. godini odlično naučila čitati Kur’an, što je dokaz mnogima da onaj ko ima volje i jakog imana sigurno može naučiti da čita Allahove dž.š. riječi i

time stiče sevabe, za koje već svi dobro znamo koliki su.

Posebnu pažnju privlači polaznik večernje škole h. Ćerim Omerović (1930), koji ima punih 75 godi-na. On je za svakog našeg džematliju poučan primjer da se uz volju i iskren nijet naše dragocjeno vrijeme može iskoristiti na ispra-van način, jer poznato je da starije džematlije, nažalost, harče svoje vrijeme igraju-ći se karti i domina, ili u beskorisnim razgovorima, punim ogovaranja. S pra-vom su kahvečajnice posta-le poznate kao ''čekaonice smrti''. U tim istim kahva-

ma muslimani su nekada čitali literaturu i prozvali ih kiraethanama (kuće čita-nja), kao što je slučaj kod Turaka.

Među ženama se istakla Nurija Halilović (1959), koja je, pored toga što radi u Domu zdravlja u Tutinu i što ima troje djece, dokaza-la da nije opravdanje našim majkama i sestrama nika-kvo namirivanje kuće da ne mogu naučiti makar čitanje Kur’ana.

Svoj uspjeh u prvim koracima kiraeta polazni-ci večernje škole okončali su u najodabranijoj noći, u noći Kadra, pred prepunom Nur-džamijom i sa hatme dovom, koju je ovom pri-likom proučio naš cijenje-ni musafir iz Luksembur-ga Šemsudin-ef. Jusufović. Među junacima ove poučne priče, pored gore navede-nih, našli su se i Zekerija Hadžić (1969), Mevljuda Sokolović (1970), Fikret Tutić, Muamer Hadžić (1977), Elvira Sadiković (1979), kao najuspješnija, Asmir Tahirović (1983), Ismail Tahirović (1984), Emir Numanović (1987), Asmir Hot (1988) i Mel-vin Sadiković (1991). Iako između najstarijeg i naj-mlađeg polaznika ima 60 godina, oni su bili primjer poštovanja starijih i uvaža-vanja mlađih.

Svakog ko se trudi na Allahovom dž.š. putu na kraju čeka apsolutni uspjeh. Neka su nam namjera, volja i snaga samo u tom pravcu.

Sead Ibrić

K A K O U S P J E Š N O N A U Č I T I Č I T A T I K U R ’ A N I P O R E D S T A R O S T I ?

Godine nisu prepreka nauci

U organizaciji MOK-a iz Tutina, 12.11.2005. godi-ne, u subotu poslije jacije namaza, u prostoriji sale đačke kuhinje O.Š. ''Rifat Burdžović-Tršo'', održana je tribina ''Emanet vjere''. Prisutnima se obratio teo-log Haris Kalač iz Rožaja. U svom izlaganju efendi-ja Kalač je obradio temu ''Značaj emaneta u cjelini'', navodeći kur'anske ajete koji daju potvrdu tome da je čovjek najsavršenije stvore-nje na Zemlji i da je izabran da ponese bajrak vjere, tj. da bude Božiji namjesnik na Zemlji. Emanet vjere u životima ljudi i njegov

značaj za svakog čovjeka vidljiv je u primjerima koje je izlagač naveo iz hadisa -prakse Muhammeda s.a.v.s., te mnogobrojnih svijetlih primjera iz doba prve gene-racije muslimana poslije Muhammeda s.a.v.s. - tabi-ina i etbeuttabiina, kao i historijskih ličnosti islama, koje nam daju smjernice šta znači emanet vjere i koli-

ku požrtvovanost traži od čovjeka da bi se sprovela Božija riječ na Zemlji. Veli-ku pažnju publike privukli su istiniti primjeri islam-skih velikana, u kojima se jasno vidi da vjernik može biti potpunog imana onda kada sve svoje najdraže, od imetka do djece, bude spre-man da pokloni islamu.

Na kraju svog izlaganja efendija Kalač je dao pose-ban osvrt na emanet rodi-telja prema svojoj djeci, kako i na koji način odgaja-ti svoju djecu koja su nam povjerena kao emanet od Uzvišenog Allaha dž.š.

Naravno, ova tema nije

obrađena slučajno, već je cilj probuditi svijest onih koji govore da su vjerni-ci, da budu na putu isla-ma i poslije mubarek mje-seca ramazana. MOK će, inšallah, i dalje nastaviti sa organizovanjem ovakvih i sličnih predavanja u sklopu svojih aktivnosti koje radi u ime Allaha dž.š., a za dobro svih.

U O R G A N I Z A C I J I M U S L I M A N S K O G O M L A D I N S K O G K L U B A U T U T I N U O D R Ž A N A

T R I B I N A P O D N A Z I V O M

Emanet vjere

Osnovan fond za stipendiranje učenika Medrese

5IZ NAŠIH DŽEMATA

DECEMBAR 2005.6 SLUŽBENI RETROVIZOR

I Misija

' 'I neka među vama bude zajednica koja će širiti dobro a suzbijati zlo, - ti će biti uspješni.'' (Kur'an, 3:104)

I baš kao što je rečeno u Kur'anu Časnom: misi-ja Islamske zajednice je da promovira dobro i suzbija zlo. Jer, nema uzvišenijeg zadatka od toga da čovjek uvećava dobro koje koristi ljudima i suzbija zlo koje šteti ljudima. To nam potvr-đuje Alejhisselamov hadis u kojem se kaže: ''Najbolji ljudi su oni koji koriste lju-dima, a najgori su oni koji ljudima štete.''

Zadaća

''Allah vam zapovije-da da poslove u zajednici povjerite onima koji su vri-jedni povjerenja i da budete pravedni. Allahov savjet je najbolji savjet! Allah doista sve čuje i sve vidi.'' (Kur'an, 4:59)

Onoliko koliko je misija Islamske zajednice univer-zalna u smislu da su svaki musliman i muslimanka, ma gdje bili, dužni širiti dobro i suzbijati zlo, toliko je zadaća Islamske zajedni-ce u Bosni i Hercegovini posebna u smislu njezinog povijesnog iskustva i njezi-nih savremenih potreba.

Pov i j e sno i skustvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je dragocjeno jer se u njemu, kao rijetko gdje, očituje smisao očuva-nja kontinuiteta pamćenja. To nas, doista, obavezuje da cijenimo trud i napor kojeg su uložili naši preci da bismo mi danas znali ko smo i šta smo.

Upravo slijedom tog

povijesnog iskustva Islam-ska zajednica danas ima zadaću da odgovori na iza-zove ovoga vremena i ovoga mjesta, a to je da čuva ema-net islama te da kod musli-

mana razvija 'izzet (čast i ponos) kojeg treba da pre-uzmu oni koji će sutra biti bolji od nas.

Metoda

''Pozivaj ljude u vjeru mudro i lijepim savjetom i razgovaraj s njima na naj-ljepši način. Tvoj Gospodar zna one koji idu krivim i one koji idu pravim putem.'' (Kur'an, 16:125)

U ostvarivanju svoje misije i zadaće Islamska zajednica treba mijenja-ti svoju metodu rada od shvatanja da islam nije profesija već sudbina, do usvajanja načela gdje orga-nizacija Islamske zajednice neće biti mrtva hijerarhija već živa mreža; gdje učinak Islamske zajednice neće biti samo čuvanje zatečenog

već i otkrivanje novog; gdje stil rada Islamske zajednice neće biti rigidan već fleksi-bilan; gdje vodstvo Islamske zajednice neće biti autori-tarno već inspirativno; gdje

status u Islamskoj zajednici neće biti titula i rang već kreativnsot; i gdje prednost neće biti u istovjetnosti već u raznolikosti.

II Prošlost

''Generacijama iz pro-šlosti pripada ono što su same zaradile, a vama pri-pada ono što sami zaradite. Vi niste odgovorni za ono što su oni uradili.'' (Kur'an, 1:141)

Dakle, mi nismo pozva-ni da ispravljamo prošlost, ali jesmo pozvani da radimo za dobru sadašnjost i bolju budućnost. Izgleda da je u tome jedna od najtežih dilema savremenog musli-manskog svijeta - kako se izvući iz oklopa nesavršene prošlosti i krenuti u bolju budućnost. To je moguće

ako shvatimo da je beskori-sno voditi rasprave o tome šta je moglo biti u prošlo-sti, a da je korisno uzeti ono što je poučno iz pro-šlosti, te misliti i govoriti

šta se događa danas i šta bi se moglo dogoditi sutra.

Sadašnjost

''Onaj koji ide pravim putem, čini to za svoje dobro, a onaj koji ide kri-vim putem, čini to na svoju štetu. Niko ne nosi tuđi grijeh. Svako nosi samo svoj grijeh...'' (Kur'an, 17:12)

To je jasna kur'anska poruka - ti nisi odgovoran za tuđi posao, već za svoj. I ti nisi odgovoran za tuđi grijeh, već za svoj. Stoga, neka svako vodi računa o svom poslu, pa će tako pomoći da i drugi urade svoj posao. I neka svako sam sebi pomogne kako bi mogao i drugome pomoći.

Budućnost

''O vjernici, budite svje-

sni Allahove moći i gledajte šta vam se sprema u budu-ćnosti. Još jednom, budite svjesni Allahove moći, jer Alalh je svjestan svega što vi radite.'' (Kur'an, 59:18). ''Tvoja budućnost bit će bolja od tvoje prošlosti.'' (Kur'an, 93:4)

Ideja da je muslimanska budućnost beznadežna te da je, prema tome, nada jedino u muslimanskoj prošlosti kao načinu živo-ta i cilju povijesti - nema osnove u islamu. Ne samo da Uzvišeni Allah poduča-va Poslanika Muhammeda a.s. riječima: ”Tvoja budu-ćnost bit će bolja od tvoje prošlosti“, već nam i zdrav razum govori da ne može-mo mijenjati prošlost, ali da s Božijom pomoći, učeći iz prošlosti, možemo obli-kovati budućnost.

Muslimani ne treba da se plaše razmišljati o svojoj budućnosti, isto kao što ne treba da budu opsjednuti svojom prošlošću. Musli-mani imaju budućnost jer vjeruju u Boga.

III Dom i domovina

''Ljubav prema domovi-ni je dio vjere.'' (Hadis)

Čovjek nema sreće bez doma i nema mira bez domovine. Prema tome, uzeti mu dom znači oteti mu sreću, ukrasti mu domovinu znači ubiti mu mir. Zato, kada se bori za svoj dom, čovjek se bori za svoju sreću kao pravo bez kojeg život nema smisla. Kad se bori za svoju domo-vinu, čovjek se bori za mir kao obavezu za sebe i svoju djecu.

Bosanski muslimani su još uvijek u borbi za svoj dom - sreću i za svoju

R E I S U - L - U L E M A I N J E G O V Z A M J E N I K P O L O Ž I L I S V E Č A N U Z A K L E T V U

Ne treba se bojati države u kojoj su muslimani većina

Zvanično otpočeo drugi sedmogodišnji mandat čelnika IZ-e u BiH. Bosanski muslimani još su u borbi za svoj dom i domovinu, kazao u hutbi dr. Cerić

DECEMBAR 2005. SLUŽBENI RETROVIZOR 7

domovinu - mir, jer im se još uvijek pokušava oteti dom i ukrasti domovina. Naravno, to nije i neće biti moguće. Jer pravo na sreću je Božiji dar kojeg niko ne može oteti, a ljubav prema domovini je dio vjere koju niko ne može pokolebati.

Narod i država

' 'Allahova pomoć je u džematu – zajednici.'' (Hadis)

I kao što čovjek nema sreće bez doma, niti mira bez domovine, tako isto narod nema sigurnosti bez države, niti država može biti bez naroda. Mi smo narod koji ima pravo na državu kao sigurnost opstanka. Mi smo narod koji ima pravo i obavezu, posebno nakon genocida, da se brine o sebi i svom položaju u svijetu.

Oni od nas koji su dobi-li mandat da vode državu moraju biti savjesni i odgo-vorni pred Bogom i naro-dom za svoj rad i moraju opći interes naroda stavi-ti ispred osobnih interesa. Posebno, mora se otvori-ti prostor mladim i spo-sobnim ljudima da državu povedu bržim koracima u opći napredak društva, jer postoje mladi ljudi koji su studirali na različitim uni-verzitetima, kako kod nas tako i u svijetu, kojima treba dati priliku da svoje znanje stave u službu općeg dobra. Treba hrabriti raznolikost u narodu i snažiti djelo-tvornost u državi. Dakle, ne treba da nas zbunjuje raznolikost mišljenja.

Međutim, treba da budemo oprezni da ciljevi jednih u odnosu na druge budu toliko različiti da se ne mogu sresti. Tako nešto, onda, nije raznolikost kao bogatstvo, nego različitost kao prokletstvo koje nas može odvesti krivim putem odakle nema povratka našem željenom jedinstvu. Stoga neka bude raznoli-kosti, ali ne i različitosti koja nas udaljuje jedne od drugih.

Vjera i kultura

''Mudrosti je u vjeri, a snaga u znanju, obrazo-vanju i kulturi.'' (Izreka

mudrog čovjeka)Vjera je Božiji dar iz

kojeg se rađa kultura kao svojevrsna duhovnost naroda. Dakle, kultura se ne poklanja. Ona se rađa i porađa kroz trud odgoja i obrazovanja, kroz duho-vni i inetelektualni napor da se stvari oko nas imenu-ju pravim imenom. Dakle, s vjerom se rađamo, a s kulturom rastemo. Zato je važno da sa vjerom stje-čemo znanje koje će nam omogućiti da živimo život dostojan čovjeka. Farz je obrazovati se isto kao kla-njati i postiti. Farz je ići u školu da bi se naučilo čitati i pisati isto kao što je farz ići u mekteb da bi se nau-čilo klanjati. Prema tome, srcem treba čuvati vjeru, ali umom treba razvijati zna-nje, obrazovanje i kulturu, jer u tome je naša moć da živimo u slobodi.

IV Balkan

Islam je došao u Evro-pu na sličan način kao što su došle i druge vjere - snagom svoga duha i svoje riječi. Nažalost, muslimani na Iberijskom poluotoku nisu preživjeli. Muslimani na Balkanskom poluotoku danas žive u Bosni i Her-cegovini, Albaniji, Kosovu, Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori, Bugarskoj itd. Unatoč vrlo dramatičnoj povijesti, Balkan je sačuvao najgu-šću miješanost vjera, nacija, kultura i jezika. U svemu tome značaj islamske kul-ture je nezaobilazan.

Mi u Bosni i Hercegovi-ni smo svjesni toga i zato, kao Islamska zajednica, prihvatamo svoj dio odgo-vornosti da čuvamo i razvi-jamo duh islamske kulture u kojoj su dijalog i suživot glavne odrednice. Također, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je živo zainte-resirana da se otvore putevi suradnje i solidarnosti sa svim muslimanima koji živi na Balkanu radi općeg mira i napretka.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini svje-sna je svoje središnje uloge i spremna je pružiti pomoć svim muslimanima na Bal-kanu.

Evropa

Naša svijest o tome da pripadamo muslimanima Balkana ne umanjuje našu odlučnost da se uključimo u proces evropskih inte-gracija. Naprotiv, Evropa je naš cilj ne samo zato što je danas prestižno biti u porodici evropskih naroda

i država, već i zato što je Evropa odgovorna za rat i mir u našoj zemlji. Evropa je odgovorna za rat u Bosni i Hercegovini zato što ga nije spriječila na vrijeme i Evropa je ovdje odgovorna za mir, jer ne smije dopu-stiti da se dogodi pono-vo agresija na našu zemlju, odnosno genocid.

Nažalost, kao i do sada, Brisel ima logiku po kojoj one koji su dobri treba pri-tisnuti da budu još bolji, a oni koji su loši treba milovati da ne bi bili loši-ji. Besmisleno je bojati se jake i organizirane države u kojoj su muslimani većina i nakon što su preživjeli genocid u Srebrenici. Pa ko

kome treba da vjeruje? Od nas se očekuje da vjerujemo Evropi koja je dopustila da se dogodi genocid, a Evro-pa ne može da vjeruje nama samo zato što smo musli-mani?!

Licemjerno je stalno ponavljati: ''Eto vas tamo pa se sami dogovorite'', kad svi znaju da pitanje države Bosne i Hercegovine nije stvar pregovora, već stvar jasnih principa o ljudskim pravima u kojima stoji da svi ljudi - građani imaju pravo na život, vjeru, slobodu, imovinu i čast.

Islamski svijet

Ništa manje važan nije ni odnos islamskog svijeta prema našoj zemlji. Nara-vno, to umnogome ovisi i o odnosu naše države prema islamskom svijetu.

Islamska zajednica će i dalje čuvati i održavati dobre odnose sa islamskim svijetom kao svoje pravo na osjećaj pripadnosti univer-zalnoj zajednici i kao svoju obavezu prema ummetu.

V Nada i strah

''Onaj koji se nada Džen-netu, moguće je da u njega uđe, a onaj kojeg je strah Džehennema, moguće je da ga izbjegne. Onaj koji ima milosti prema ljudima, Allah je milostiv prema njemu.'' (Hadis)

Opravdan je naš strah, jer osjećamo da još uvijek nema dovoljno hrabrosti kod onih koji imaju moć da u našoj zemlji urede odno-se po Božijim i ljudskim zakonima. No, kao i uvijek, kod nas je ipak jača nada u milost Božiju, bez koje mi ovdje ne bismo bili, niti možemo biti. Zato je naša nada u Džennet i strah od Džehennema. Bože, neka nam se ostvari nada Džen-neta i nek nas zaobiđe Dže-hennem.

Trud i rad

''I reci im: Vi radite pa će to što radite vidjeti Allah, Njegov Poslanik i musli-mani. Nakon toga svi ćete biti vraćeni u svijet kojeg niste iskusili i svijet kojeg ste iskusili, gdje ćete biti

obaviješteni o tome šta ste radili.'' (Kur'an, 9:105)

Dakle, naše je da radimo koliko znamo i umijemo, iskreno i predano, a Bog će vrjednovati naš rad, Njegov Poslanik i dobri ljudi.

Zavjet i dova

S imenom Allaha, koji sve čuje i sve vidi, zavjetu-jem se danas da ću, koliko budem mogao, vjerno pro-nositi misiju Islamske zaje-dnice u promicanju dobra i suzbijanju zla, da ću izvrša-vati njezinu zadaću emane-ta islama i 'izzeta muslima-na i da ću provoditi njezine metode dijaloga i lijepog odnosa prema ljudima.

O n a j k o j e m A l l a h pomaže da bude uspješan u obnašanju odgovorne dužnosti, obdari ga savje-tnikom koji ga ispravlja ako pogriješi i podsjeća ga ako zaboravi. A onaj koji nije zaslužio Allahovu pomoć, ima savjetnika koji ne zna ili ne smije da ga ispravi ako pogriješi i ne podsjeća ga ako zaboravi.

Svemogući Allahu, učim Ti dovu da mene i mog zamjenika osnažiš u našem poslu tako da uvijek bude dobronamjernih i hrabrih ljudi koji nam neće dopu-stiti da pogriješimo i koji će nas podsjećati ako zabo-ravimo.

Al l ahu Svezna juć i , pouči nas da znamo razliku između dobra i zla, između lijepog i ružnog, između dobronamjernog i zlona-mjernog govora, između ponosne skromnosti i zlo-ćudne oholosti. Bože, ne daj nam da zaboravimo da su moć i slava prolazna želja, a da su lijepa riječ i dobro djelo trajna sreća.

Milostivi Allahu, ospo-sobi nas da pred slabim budemo ponizni, a pred moćnim uspravni.

Allahu Plemeniti, ople-meni sve ljude vjerom i znanjem u svako vrijeme i u svakom mjestu, tako Ti Tvoje dobrote. Amin!

Gazi Husref-begova džamija, Sarajevo

(Petak, 16. ševval 1426/18. novembar 2005.)

Početak drugog mandata reisu-l-uleme Mustafe-ef. Cerića i njegovog zamjenika hafiza Ismeta-ef. Spahića u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu je obzna-nio predsjednik Sabora Islamske zajednice Husejn Smajlović.Predsjednik Sabora IZ-e prisutnima se obratio prije polaga-nja svečne zakletve ističući da islamski pravni propisi nala-žu da muslimani trebaju imati svoga poglavara koji će rukovoditi njegovim vjerskim poslovima. U svom govoru je, također, objasnio historijat i značaj institucije reisu-l-uleme, koji je u bošnjačku islamsku administraciju došao iz osmanlijskih institucija.

DECEMBAR 2005.INTERVJU8

Na kakve probleme naila-ziš zbog svojih stavova koje javno iznosiš, koji su doi-sta hrabri, posebno kada se tiču srpsko-crnogorske agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima?

TODOROVIĆ: Bilo je reči o tome u mom tekstu o Srebrenici. Preteći pozivi i ostali "dodaci" su rat koji vodi četa ljudi protiv jednog bića koje ne razmišlja kao oni. I dan-danas dobijam te pretnje. Ustvari, rat je izraz nemoći, a kao što se da primetiti - naše druš-tvo je palo na niske grane. Tamo gde bi vas nagradili - ovde bi vas osudili. Ne pišem mnogo. Trudim se da ono što napišem bude i kvalitetno. Moj rad se vezuje za neke stvari šireg značaja. Ja sam svoj put odavno trasirao, postavio sam sebi najteži zadatak (teži i od završetka ško-lovanja, od traženja stana

i od nemaštine), a to je da budem (i istrajem kao) čovek. Hvala Bogu, imam i prijatelje koji mi pomažu da istrajem na tom putu i kojima sam prezahvalan. Preteći poziv i koja "vir-tualna" umrlica sa mojim imenom i islamskim polu-mesecom ne mogu me vra-titi sa ovog puta. Ljudi koji krenu ovim putem odmah postaju omraženi, i to bez razloga. Svojom kosmopo-litskom aktivnošću nikog nisam uvredio. Ako sam im ja jedini problem, onda u redu. Ali, rađaće se i nastu-pati i drugi, slični meni, neki novi klinci koji će biti spremni da rade ovo što i ja. Mada, i danas postoje neki ljudi koji su spremni na ovakve korake. Jedna od takvih je i moja sunaro-dnica, kojom se ponosim, koju cenim i žena čija se radinost poklapa sa mojim - Nataša Kandić, žena koja je prva "uvela" u Srbiji isti-

nu o Srebrenici i Kosovu. I takav entuzijasta lako može postati meta onih koji mrze i beže od istine koja im se servira. Jer, pri-znaćete, istina najviše boli. Ako želite saznati ko je kosmopolita u Srbiji, slo-bodno postavite građanima pitanje: Ko je najomrženiji u vašoj zemlji?

Bošnjaci .net su pro-šle godine pred deveto-godišnjicu genocida u Srebrenici objavili poemu “Bošnjačkim srcima”, koju si posvetio bošnjačkim žrtvama. Nakon objave ona je faktički planula po bosanskim štampanim i elektronskim medijima, na raznim forumima se raspravljalo dugo, očito kao da su čekali da takav glas dođe iz Srbije. Koji je razlog za pisanje ove poeme, odnosno oda-kle si dobio inspiraciju, ako znamo da ste živje-

li u medijskoj režimskoj Miloševićevoj Srbiji?

TODOROVIĆ: Ja sam od svoje osme godine (1993.), kada je u Srbiji bila ona hiperin-flacija, prestao da verujem Miloševiću i njegovoj tele-vijziji, koja je u ono vreme bila jedino sredstvo infor-misanja. Koliko je mojih vršnjaka povređeno tom situacijom, velikim siro-maštvom, gubitkom neka-dašnjeg parametra vredno-sti, sam Bog zna, a čini mi se da posledice još traju. Koliko je građana Srbije povređeno lažima koje je iznosila ta državna televi-zija. Ostali smo uskraćeni za istinu. Još kao dete bio sam veliki jugonostalgičar, uživao sam u reemitovanim emisijama koje su snimane pre ovih ratova, jer u tom vremenu osnivanja "turbo Velike Srbije" ja sebe nisam nalazio. Razna zastrašiva-nja: ko misli drugačije, biće da je ludak, a još ako pro-govori - kažnjen. Jednom rečju, bio sam revoltiran onim što je u Srbiji bio red, a u razvijenim zemljama - prekršaj. To me je i nave-lo da u svojoj 13-oj godi-ni krenem u borbu protiv tadašnjeg režima. To me je navelo i da se zapitam da li su ti bosanski musli-mani i bosanski katolici toliko loši, kako ih prezen-tirala televizija. Kako da im verujem? Niske plate, a oni dovikuju da nikad nismo bili bogatiji (istini za volju, zvučaće parado-ksalno, te '93. mi smo bili država u kojoj su građani bezvredne miljarde bacali u kontejnere ali, ipak, bile su to "milijarde"). Snime po neku snabdevenu pumpu, a ne snime redove za naftu

i švercere. Snime površinu, ne snime dubinu. Nisam im verovao ni po jednom osnovu, tako da sam lako našao način kako pre doći do istine. Svaku saopšte-nu informaciju RTS-a pre-okreneš i dođeš do isti-ne. Kako se pitanje vezuje za nastanak moje poeme, moram reći da poema nije politički produkt, nastao iz revolta prema "miloševi-ćima", već čisto saosećanje. Ta poema nije pisana da bi bila primenjivana na poli-tiku, jer nema ništa gore od pesme koja se upotrebi u ratne i huškačke svrhe. To je bilo čisto saoseća-nje. Ja sam verovao da nisu svi Bošnjaci loši i da u ratu niko nije nevin - puca se na sve strane. Po RTS-u iz 1993. ispade da svi ubijaju osim Srba. Pa dobro, ali gde sve odoše paravojni "dobrovoljci" i obveznici JNA. Sigurno nisu tamo brojali zvezde i čitali Tolstoja, jer su ume-sto knjiga poneli puške. A zbog koga? Na golobradu nejač, nenaoružane i oru-žane, jer oružje ima snagu života u očima onih koji ga ne poseduju. Tako je i bilo, ti prokleti meci i puške okončali su nečije živote, a oni su, pre svega, u prvom redu bili ljudi satkani od emocija, nečiji sinovi. Nije to bio balon u vazduhu koga možeš iglom probu-šiti, svi ljudi su biljke sa dubokim korenima. Ako toj biljki uništiš list, pre-živeće nekako. Ali, ako joj otrgneš pupoljak i isču-paš svaki koren - znaj da si je uništio. Kao takvo, moje saosećanje upakova-no pesmom solidarisalo se, u prvom redu, sa ljudima. Ali, pošto su oni ubijani

I N T E R V I E W : D R A G O L J U B T O D O R O V I Ć , A U T O R I K O S M O P O L I T A I Z S R B I J E

Doći će vrijeme ispostavljanja računa

Kaže da je postao veliki Srbin, baš zbog toga što je ostalim narodima (prvenstveno Bošnjacima) prišao sa ljubavlju. Svjestan da se istina mora istjerati i prihvatiti odgovornost za ono što je činjeno u “ime svih Srba” u svim dijelovima bivše SFRJ, aktivno uzima ulogu u istjerivanju istine.

DRAGOLJUB TODOROVIĆ

Kosmopolita i pacifi-sta, jedan od najmlađih koji je krenuo u obra-čun sa Miloševićevim režimom. Svojoj zemlji poklonio je svoj entu-zijazam u vidu knjige ‘’Privatizacija u Srbiji’’ i borbom za demokra-

tiju. Kaže da je postao veliki Srbin, baš zbog toga što je ostalim narodima (prvenstve-no Bošnjacima) prišao sa ljubavlju. Svjestan da se istina mora istjerati i prihvatiti odgovornost za ono što je činjeno “u ime svih Srba” u svim dijelovima bivše SFRJ, aktivno uzima ulogu u istjerivanju istine. Kao saosjećanje sa žrtvama Srebrenice, napisao je poemu “Bošnjačkim srcima”, koja je možda njegova "lična karta" i potvrda da svi ljudi

nisu isti. U vrijeme Miloševića objavlju-je satirične tekstove, a trenutno radi na istje-rivanju istine sa onim što se za vrijeme geno-cidne agresije dešavalo u Bosni i Hercegovini. Kao kruna svega toga jeste i njegova promoci-ja na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru. Jedan od takvih je i ovaj intervju, jer njegova saradnja sa Bošnjaci.net nije od jučer, naravno na obo-strano zadovoljstvo.

DECEMBAR 2005.

samo zato što su Bošnjaci i što nisu imali čime da se brane, onda je pesma po njima dobila ime, opo-menula buduće naraštaje i osudila sve te puške i metke.

Da li je to glas savjesti Srbije ili je pak to glas s u o s j e ć a n j a m l a d o g kosmopolite prema nedu-žnim žrtvama genocida?

TODOROVIĆ: Kao što sam rekao, razum mi nalaže najtežu ulogu, biti čovek i beskonačno tragati za istinom. I ja sam čovek i svako od nas, igrom sudbi-ne, mogao je biti građanin neke druge Srebrenice, ali opet Srebrenice. Pa dovolj-no govori moje raspolo-ženje, koje je bilo na nuli, kad su se pojavili oni snim-ci koji "štipaju" direktno u srce.

Da li si možda razmi-šljao zašto je došlo do mržnje na prostorima ex-Jugoslavije?

TODOROVIĆ: Još jedno pita-nje kome se ne sme tako lako pristupiti. Ne mrze se svi međusobno. Naprotiv, često ćete naići na one koji su tad i tad posetili Sarajevo i ostali očarani bosanskim sevdahom. Neko će vam reći kako je imao prijatelja Slovenca dok je služio voj-sku i kako mu je ostao u najlepšem sećanju. Ako me pitate za one koji istinski mrze... Tom mržnjom, oni nisu povredili samo svoj rod. Takvi ljudi u stanju su da mrze čitav ljudski rod. Ili da upotrebim onu naro-dnu: Onaj koji do podne mrzi ceo svet, od podne mrzi i sebe. Mržnja povre-đuje ono najlepše u čove-ku. I kad nekom strancu kažete tu reč, zvučaće mu zločesto, kako ti glasovi spojeni u celinu (R,Ž,NJ) ne slute na dobro. A i ti ljudi što su pokazali otvo-renu mržnju prema dru-gim narodima su produkt nečije zlobe i nečijih cilje-va, kome ide u prolog da ovaj "pasivac" mrzi. Rečju: zavadi pa vladaj...

Pa evo, mržnja je ispolje-na kroz progone, logore,

silovanja, čak curica od 7 godina do nena, starica od 77 godina. Gdje je inkubi-ran takav vid mržnje da se odjednom ispolji prema nekome ko je drugačiji, a koji opet nisu davali povoda za tako nešto?

TODOROVIĆ: To je dugo tinjalo u nečijim glavama i samo se čekao čas da se ispolji ta mržnja. Tito je za takve ekstremiste napravio Goli otok, koji ni od kog nije napravio čoveka, već još većeg sadistu koji sanja o tim danama kada će ubi-jati. To nije od juče, pa da se ozbiljno zapitamo šta se to desilo. To je ona "veko-vna zla kob", koju su nam u amanet ostavili preci, kako se mora "osvetiti" Kosovo, konkretno - poraz iz 1389. To nam najbolje ilustruje onaj snimak gde Radovan Karadžić rukom poka-zuje na Sarajevo, rečima (parafraziraću): “Ovo je sve nekada bilo srpsko, došli Turci, ukrali nam ga i mi po svaku cenu mora-mo da ga vratimo.” I uz to, gađa ga granatama. A da ne govorim o opsadi Sarajeva i nedužnim tamo-šnjim civilima. Sarajevo je bila jedna nemoćna dolina. A Bosna je oduvek pripa-dala Bosancima. Greh je kad kažete da je to turska tvorevina, da je to nekada bila srpska manja država i da Bosna pripada sledbe-nicima “Herceg-Bosne”. Bosna je oduvek bila samo svoja i tamošnji narod je živeo u ljubavi, dok nas neko sa vrha nije "podse-tio" da se Srbija prostire do Tokija. Gnusnosti koje ste naveli zaslužuju svačiju osudu. Osudu svakog nor-malnog i savesnog građa-nina, bar.

Da li je vrhunac te mržnje genocid nad desetak hilja-da Bošnjaka Srebrenice, koje su zvjerski poubijali i poklali za samo par dana, ili se pak moglo i može desti i gore?

TODOROVIĆ: Bojim se da se sa Srebrenicom i Dejtonom nije završio rat, jer tinja neko zlo u vazduhu. Ovaj rat je doveo do potpunog istrebljenja, do mešanja sa

strane i, kao takav, seća-nje na njega živeće kao neraščišćen dug. Ovaj rat nije prekinulo pomirenje, već međunardoni pritisak. Bojim se ovog drugog: da se moglo desiti i gore. U prethodnom ratu mržnja je doživela kulminaciju u Srebrenici, što ne znači da je nije bilo u ostalim mesti-ma. Ali, u svom tekstu o Srebrenici objasnio sam zašto je Srebrenica speci-fičnija od ostalih, ne bih da ponavljam.

Da li je srpski narod, odnosno Srbija, svje-sna svega počinjenog u njeno ime i kako se u Srbiji gleda na tužbu Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim sudom za agresiju i genocide, čiji ishod će biti poznat poče-tkom iduće godine?

TODOROVIĆ: Verujte mi da ćete naići na mali broj ljudi u Srbiji koji uopšte zna da BiH pokreće tužbu pro-tiv SCG. Pa, ako je jedan državni organ u Srbiji, poput Državne bezbedno-sti, i samog predsednika Republike, bio umešan u te zločine, sigurno mora-mo snositi odogovornost za ono što su činili u naše ime. Lično, ja sam za to da se osudi svaki zločin i iste-ra pravda, bez obzira da li je to uradio neko iz Srbije ili Hrvatske. Jedno znam: nije se smelo poći tenkovi-ma na nezavisnost Bosne, već ostati u dobrim odno-sima sa našim najdražim i najbližim komšijama. Eto, ta Srbija ostvaruje najveći izvoz u toj Bosni. Ali, sve je drukgačije moglo...

Nakon svega, kako vidi-te budućnost Srbije i svoj život u njoj?

TODOROVIĆ: Za sada ne razmišljam o tome. Neke stvari su se veoma malo promenile, da bi me nagna-le na razmišljanje o lepšoj budućnosti u Srbiji. Srbija, kao i svaka zemlja, imaće budućnost, ali da li ćemo mi imati budućnost u njoj - ne znam! Balkan je tesan za jednog kosmopolitu i paci-fistu. Za sada se ne nazire svetlo sa kraja tunela.

A kakva je onda budu-ćnost nesrpskih naroda u Srbiji?

TODOROVIĆ: Tu i tamo ima po neki incident, koji nije bio širih razmera, ako izuzmemo paljenje dža-mija, koje je bilo upereno protiv Albanaca, ali su na kraju ispaštali muslimani Beograda i Niša, koji su ostali bez svoje svetinje. Moja deviza je da ne živi-mo jedni pored drugih, već jedni sa drugima.

Kakvu bi Srbiju ti želio vidjeti, odnosno kako zamišljaš cijeli regi-on koji je tresao bivši Miloševićev, Bulatovićev i Đukanovioćev režim?

TODOROVIĆ: Realnost i posledice su toliko surovi, tako da bi svako mašta-nje izgledalo kao utopija. Voleo bih da sve zemlje bivše Juge postanu libe-ralne poput Kanade ili Holandije, ali daleko smo mi od toga.

Napisao si jedno značajno djelo o ekonomiji i razvo-ju. Reci nam o čemu se radi i kako je prihvaćeno u Srbiji?

TODOROVIĆ: U pitanju je moj književni debi ‘’Privatizacija u Srbiji’’, iza-šao iz štampe prošle godine u junu. Ja sam knjigu pisao 2002. kada je privtizaci-ja bila aktuelna, ali zbog tehničkih razloga izašla je tek 2004. Te 2004. narod je već bio umoran od praznih obećanja i privatizacije. Sve u svemu, kniga je dobro prihvaćena u Srbiji i šire. Za jednog debitanta koji se sa ogromnim entuzijazmom prepustio tom poduhvatu, mogu biti prezadovoljan postignutim rezultatima. To je nešto najvrednije što sam mogao kao patriota pokloniti svojoj zemlji. U stvaralaštvu sam veliki entuzijasta i često znam pustiti srce da me vodi. Tako je i nastala ova knjiga. Ima u njoj stručne materije, koju sam proučio kako bi knjiga s pravom nosila ime ‘’Privatizacija u Srbiji’’. U noj sam zagovarao zapadni način poslovanja. Tek kada

je kniga izašla iz štampe i kad sam primio prve rea-kcije sa terena, po ko zna koji put "utopio sam se u svoju utopiju" - daleko smo mi od Zapada. Shvatam to po hiljaditi put.

Održao si brojne pro-mocije ove tvoje knji-ge, između ostalog i na Univerzitetu u Novom Pazaru. Kako je to djelo prihvaćeno u Sandžaku?

TODOROVIĆ: Ta promocija u Novom Pazaru je kruna mog dosadašnjeg rada. Tu promociju smatram svojim najvećim uspehom. Nakon svih lutanja, tumaranja, sil-nih tekstova i obraćanja, promocija svojih dela čini-la mi se kao logičan sled događaja. Na promociji na Internacionalnom univer-zitetu u Novom Pazaru, pored pomenute knjige, promovisana je i poema Bošnjačkim srcima, koja je knjigu stavila u drugi plan. I sam sam znao da će to tako biti, ali i knji-ga prvenac je nešto što se mora promovisati i ima svoju težinu. Čini mi se da nikad neću zaboraviti rea-kciju jedne gospođe koja je sa suzama primila poemu Bošnjacima. Takve stvari se ne zaboravljaju. Na pro-mociji je bilo mnogo pose-tilaca, imajući u vidu da sam ja u svakom pogledu bio debitant i da je to bilo vreme Ramazanskog baj-rama. Raduje me podatak da su moj rad i stvaralaštvo udostojila sva eminentna imena Sandžaka. Drugo, Sandžak i Novi Pazar su se tokom svih ovih godina pokazali kao greenfield i mesto u kom nije rizično investirati, pa je možda zbog toga i pala kocka da knjigu sa pesmom promo-višem u Novom Pazaru. Sve u svemu, reakcije su bile pozitivne. Imam infor-maciju da je TV Novi Pazar u više navrata pustala pri-log sa promocije. Bilo je to u januaru ove godine, a i vaš medij je to propratio. Zahvalan svim ljudima koji su mi pomogli u realizaciji ovog projekta.

Razgovarao: Esad Krcić(www.bosnjaci.net)

INTERVJU 9

DECEMBAR 2005.

Na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru odbranjen je u subo-tu 19. novembra 2005. god. prvi magistarski rad. Zvanje magistra nauka stekao je Mevlud Dudić, odbranivši rad na temu ''Nastanak i razvoj Medrese u Novom Pazaru''.

Kandidat je magistarski rad branio pred tročlanom komisijom. Predsjednik komisije bio je prof. dr. Šefik Kurdić, mentor prof. dr. Sait Kačapor – redovni profesor Prištinskog uni-verziteta i član komisije te prof. dr. Sulejman Topoljak – vanredni profesor šeri-

atskog prava na Islamskoj pedagoškoj akademiji u Bihaću i Akademiji islam-skih nauka u Novom Paza-ru. Uz komisiju je bio i generalni sekretar Univer-ziteta Harun Hadžić koji je brinuo da sve bude u skladu sa pravnom regulativom.

Na samom početku je profesor Sait Kačapor u svojstvu mentora pročitao referat o ocjeni urađenog magistarskog rada.

„Kandidat je svoj rad utemeljio na vjerodostoj-nim podacima jer je prven-stveno koristio primarne izvore. Samu obradu rada je utemeljio na deskriptivnoj metodi, historijsko-kom-parativnoj metodi, kao i na kauzalnoj metodi“ – rekao je, između ostalog, prof. Sait Kačapor.

Prof. Sait Kačapor je

naglasio da su svi članovi komisije imali ovaj rad na uvid, da su svi pojedinačno obavili usmene konsulta-cije sa kandidatom, da je komisija u punom sastavu

obavila konsultacije sa kan-didatom i da je referat o ocjeni urađenog rada proi-

zvod svega toga.

Šta sadrži rad?

Rad je urađen na ukupno 245 stranica. Na samom početku nalazi se objašnje-

nje manje poznatih riječi i izraza. Slijedi uvod na uku-pno pet stranica u kojem

N A I N T E R N A C I O N A L N O M U N I V E R Z I T E T U U N O V O M P A Z A R U O D B R A N J E N P R V I M A G I S T A R S K I R A D

Prvi visokostručni kadrovi sa Univerziteta

Rektor univerziteta je rekao da sada možemo da uživamo i u plodovima ove visokoškolske ustanove

10 SANDŽAČKA PANORAMA

DECEMBAR 2005.

autor ukazuje na značaj i aktuelnost ove teme.

„Medresa kao odgoj-no-obrazovna ustanova ima značaj koji prevazila-zi okvire u kojima djeluju ostale odgojno-obrazovne ustanove u bližem i daljem okruženju.“ – kaže autor.

Slijede zatim poglavlja o geografskom i historij-skom položaju Sandžaka, gdje je autor napravio osvrt na više etapa u historiji ove regije.

U drugom poglavlju se govori o dolasku islama na ove prostore. Autor je došao do podataka da su prvi pripadnici islama na ove prostore došli krajem XIV i početkom XV vije-ka.

Treći dio ovog rada je i centralni dio. U njemu se obrađuje sistem obra-

zovanja u Sandžaku kroz historiju. Ovdje je napra-vljen osvrt na to koje su sve škole postojale u Sandžaku u vrijeme Tursko-osman-skog carstva, od mekteba i sibijan mekteba do ruždija i vojnih škola.

Dalje se u radu obrađuje odnos islama prema nauci.

Stara medresa u Novom Pazaru obrađena je u petom poglavlju. Tu se opširno govori o nastanku i radu Medrese pod turskom vla-šću, a zatim o njenom radu između dva svjetska rata i sve do gašenja ove ustanove 1946. godine.

Rad sadrži i poglavlje o profesorima i svršenici-ma ove medrese u vrijeme između dva rata.

Zadnje poglavlje obra-đuje ponovno otavaranje

Medrese u Novom Pazaru, zatim otvaranje odjeljenja Ženske medrese u Novom Pazaru i Rožajama.

U prilozima na kraju rada autor prilaže brojne fotografije i dokumente do kojih je došao.

Kako je tekla odbrana prvog magistarskog rada

Komisija je ocijenila da ovaj rad metodološki i sadržajno zadovoljava kri-terije magistarskog rada.

Z a t i m j e k a n d i d a t podnio ekspoze o urađenoj tezi u kojem je obrazlo-žio svoj rad. Nakon toga kandidat je odgovarao na pitanja komisije.

Kada je završena proce-dura, komisija je donijela odluku da rad zavrjeđuje najvišu ocjenu čime je Uni-verzitet u Novom Pazaru i

zvanično dobio svog prvog magistra nauka.

Odbrani rada prisustvo-vali su predstavnici Rijaseta IZ-e u BiH na čelu sa mr. Muharem-ef. Omerdićem, direktori medresa u Saraje-vu, Tuzli i Mostaru, zatim predstavnici Islamske zaje-dnice iz Makedonije.

Skupu su prisustvova-li i brojni eminentni uni-verzitetski profesori među kojima su i prof. dr. Rasim Muminović i prof. dr. Enes Pelidija sa Sarajevskog uni-verziteta, prof. dr. Čedo-mir Čupić sa Univerziteta u Beogradu i mnogi drugi.

Velika sala Univerziteta bila je prepuna, a mnogo ljudi je ostalo vani. Ovakvo interesovanje za napredak i razvoj nauke na ovom pro-storu moglo bi biti dobar

znak za Bošnjake u San-džaku.

„Proteklih godina smo imali prilike kušati miris uspjeha na Univerzitetu, a od ovog trenutka imamo i ukus toga. Ja sam zahvalan Svevišnjem Bogu što nam je

podario snage i uputio nas da krenemo ovim putem. Molim Njega Uzvišeno-ga da nagradi sve one koji su nosili ovaj projekat, čiji je broj povelik pa ih neću pominjati poimenično.“ – rekao je, između ostalog,

rektor Univerziteta, muftija Muamer-ef. Zukorlić, obra-ćajući se prisutnima nakon što je komisija pročitala odluku o magistraturi.

Nakon završetka odbra-ne za sve prisutne goste priređen je koktel.

Rođen je 21.07.19-66. godine u selu Bioha-ne, opština Tutin, od oca Huseina i majke Muške. Osnovnu školu završio je u svom rodnom mjestu, a ''Alaudin'' medresu u Pri-štini je upisao 1981/82. i završio sa odličnim uspje-hom 1985. godine. Iste godine upisao je Islamski fakultet u Sarajevu koji je uspješno i u roku završio.

U Vojsku Jugoslavi-je otišao je 1989. god., a nakon odsluženja vojnog roka Rijaset Islamske zaje-dnice u Bosni i Hercegovini poslao ga je na specijaliza-ciju u Kairo, na Univerzitet „Al-Azhar“. Po povratku iz Kaira 1991. god. počinje sa radom u Islamskoj zajedni-ci u Tutinu na mjestu vaiza,

gdje je ostao do 1994 . godine . Kao honorarni predavač anga-žovan je u ''Gazi Isa-beg'' medresi u Novom Paza-ru 1992. god. na vjerskoj grupi predmeta: hadi-su, akaidu i fikhu. Od 1994. godine

u Novopazarskoj medre-si je angažovan kao stal-ni profesor, da bi 1995. bio izabran za direktora na kojoj funkciji se i danas nalazi.

Bio je urednik Takvi-ma za 1994. i 1995. god., čiji je izdavač bio Mešihat Islamske zajednice San-džaka, u kome je i sam objavljivao radove. Pored Takvima pisao je za Glas islama, Preporod i Glasnik. Napisao je ''Ilmihal za prvi stupanj'' koji je doživio treće izdanje sa tiražom od po 10.000 primjeraka.

Bio je aktivni učesnik u osnivanju Mešihata IZ-e Sandžaka, a učestvovao je na mnogim konferencijama u zemlji i inostranstvu gdje

je imao i svoja izlaganja, kao na primjer u Sarajevu, Beogradu, Teheranu, Vir-džiniji, Čikagu, Njujorku, Vašingtonu, Libiji, Liba-nonu i drugim mjestima i zamljama. Godine 2004. boravio je na specijalizaciji u Virdžiniji (SAD) iz obla-sti komparativnih religija.

Postdiplomske studije na Internacionalnom uni-verzitetu u Novom Paza-ru upisuje 2003. god. da bi naradne godine prija-vio magistarsku tezu pod naslovom ''Nastanak i razvoj Medrese u Novom Pazaru''.

Kao što je pomenu-to, direktor je ''Gazi Isa-beg'' medrese. Pored toga zamjenik je predsjednika Mešihata IZ-e Sandža-ka i prodekan Akademije islamskih nauka u Novom Pazaru. Član je Vladi-ne Komisije za uvođenje i praćenje vjerske nastave u obrazovni sistem Srbije. Pored maternjeg bosan-skog, govori engleski, arapski i albanski jezik.

Oženjen je i otac je troje djece.

Mr. Mevlud ef. Dudić

Na Internacionalnom univerzitetu je 18. novembra 2005. godine održana pre-zentacija nove knjige Rasima Mumino-vića, profesora Sarajevskog univerziteta. Knjigu pod naslovom ''Hadži Murad i Sandžak'' publici su predstavili prof. dr. Enes Pelidija i prof. dr. Raif Hajdarpa-šić. Riječ je o djelu koje je autor pisao u prekidima skoro trideset godina i koje je sadržinski veoma povezano sa sudbinom i položajem Sandžaka, kako u geograf-skom tako i u historijskom, političkom i kulturološkom smislu.

Tribini je prisustvovao veliki broj gra-

đana Novog Pazara, brojni studenti i njihovi profesori.

Ovo je još jedno u nizu briljantnih djela ovog velikog filozofa. Podsjetimo se još nekih njegovih naslova: Filozofija i praksa, Uvod u filozofiju, Zarobljeni um, Filozofija ideologije I, II, III i IV, Feno-menologija srpske genocidne svijesti, Srbizam i stradalništvo Bošnjaka, Ethos i ljudsko bivstvovanje i druga djela.

Profesor Rasim Muminović redovni je profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje predaje razne filozofske discipline.

Na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru predstavljena knjiga ''Hadži Murad i Sandžak'' profesora Rasima Muminovića

SANDŽAČKA PANORAMA 11

12 DECEMBAR 2005.

Akademija islamskih nauka u Novom Pazaru je konačno zvanično ime visokoškolske islamske obrazovne ustanove, koja već evo četvrtu godine dje-luje na prostoru Sandžaka. Odluka Mešihata Islamske zajednice Sandžaka, koji je osnivač ove obrazovne ustanove, kao i početak nove akademske godine, bio je razlog za održavanje sjednice Nastavno-naučnog vijeća Akademije. Sjednica je održana 19. novembra ove godine. Predsjedavao je dekan Akademije muftija Muamer Zukorlić, a prisu-tni su bili još i prodekan mr. Mevlud-ef. Dudić, kao i svi profesori Akademije.

U daljem toku dekan Zukorlić je izvijestio Vijeće Akademije o odluci Meši-hata sa njegove posljednje održane sjednice, a koja se odnosila na podizanje nivoa studija na Akademiji sa trogodišnjeg na četvo-rogodišnji, a također i pre-imenovanje imena Islam-ske akademije u Akademi-ja islamskih nauka, što je Vijeće jednoglasno i potvr-dilo ovu odluku.

Treba napomenuti da je Akademija od svog osniva-nja bila zamišljena kao dvo-godišnja viša škola i tada se zvala Islamska pedago-

ška akademija, da bi nakon toga bila preimenovana u Islamsku akademiju sa tro-godišnjim studijem.

Ovakva transformacija je uslovila određene korekci-je i nadogradnju nastavnog plana te je iz tog razloga na ovoj sjednici oformljena Komisija za izradu plana u skladu sa ovim promjenama i četvorogodišnjem studiju na Akademiji. Komisiji u sastavu mr. Mevlud Dudić - predsjednik, prof. dr. Sait Kačapor - član i prof. dr. Šefik Kurdić - član, nalože-no je da uz prijedloge svih predmetnih nastavnika za svoj predmet sačini plan u roku od sedam dana. Ovaj plan bi obuhvatio oba smje-ra, teološki i pedagoški. Donijeta je odluka, također, da se na Akademiji angažu-je što veći broj asistenata na kojem god predmetu za to postoji potreba. Na taj način bi se dobila dvostru-ka korist: rasteretili bi se redovni predavači, naročito oni koji dolaze sa strane, a u svakom slučaju to bi bio dobar podstrek mladima za sticanje višeg nivoa obra-zovanja i akademskih zva-nja, dok bi Akademija pra-vila tako sopstveni kadar i polako rješavala problem njihovog nedostatka.

Senad Saračević

S J E D N I C A N A S T A V N O G V I J E Ć A A K A D E M I J E

Četvorogodišnji nivo studijaDana 2. novembra ove

godine, poslije kraće i teške bolesti, preminuo je jedan od istinskih baštinika prošlosti Taslidže, dr. sci. Miodrag Todorov Bojović. Sahrana pokojnika obavlje-na je sutradan uz veliko prisustvo sugrađana, prija-telja i rodbine.

Dr. Bojović je potomak ugledne pljevaljske porodi-ce, koja je pozna-ta po graditeljstvu na širem prosto-ru Sandžaka. Da bi istakli neke od karakteristika ove porodice nužno je ukazati na nekoli-ko stvari.

Pečat orijental-nom graditeljstvu na kraju 19-og i početkom 20-og vijeka dao je nje-gov djed Maksim, čiji su značajniji građevinski zahva-ti prepoznatljivi na manastiru Sv. Tro-jice u Pljevljima, velikoj Mahmud-begovoj džamiji u Prijepolju, manastiru u Pivi i vitkom minaretu Husein-pašine džamije u Pljevlji-ma.

U arhivima Pljevaljskog muftijstva iz 1930. godi-ne postoji podatak da je Vakufska direkcija iz Sko-plja tražila stručno mišljenje Maksima Bojovića o mogu-ćnosti i načinu popravke polusrušene Odobašine džamije u Pljevljima.

Da ne prestaju veze ove porodice sa Husein-paši-nom džamijom potvrđuje i podatak da je Miodragov otac Todor, 1948. godine napravio i postavio nove prozore na Husein-pašinoj džamiji, kao i ostalu sto-lariju. Dr. Miodrag Bojo-vić bi imao običaj da često kaže kako je Husein-pašina džamija njegovo genetsko naslijeđe.

Za cijeli radni vijek, rade-ći na poslovima urbanizma u Beogradu, dr. Bojović nije

zaboravio svoju Taslidžu i Taslidžake, kako je uvijek govorio. Svake godine je za Islamsku zajednicu Pljeva-lja slao dobrovoljni prilog iz Beograda, kao i čestitke povodom Bajrama, a naro-čito je podržavao akcije oko popravki pljevaljskih džamija i nudio stručnu pomoć.

Nakon odlaska u miro-

vinu, vraća se u Pljevlja, gdje nastavlja raditi na zaštiti i očuvanju kultur-nog naslijeđa Pljevalja. Uvijek je sugerisao svojim prijateljima da, kada pomi-nju Pljevlja, pomenu i naziv Taslidža, jer u ovom vre-menu falsifikovanja histo-rije, ovo drugo vrlo važno ime će se zaboraviti. Pored brojnih stručnih radova i studija, cijeli radni vijek je uložio u rad na knjizi ''Pljevlja - stara varoš'', sa mnogo dokumenata i foto-grafija, dosad nepoznatih i manje poznatih. Nije doče-kao izlaženje svog živo-tnog djela, koje je preuzeo podgorički ''Almanah''. Pri-premio je za štampu još jednu knjigu - ''Pljevaljski Bošnjaci/Muslimani u suži-votu'', gdje je na osnovu svojih istraživanja i brojnih anketa praktično preslikao život u Pljevljima, naročito u posljednjoj deceniji. Nje-

govi prijatelji su obećali da će i ova knjiga, koja mu je ostala na radnom stolu dok je radio na dizajnu korica, ugledati svjetlost dana.

Redovno je čitao ''Glas Islama'' i bio čak i njegov dopisnik. Planirao je da za ovaj list napiše feljton u nekoliko nastavaka, veza-no za suživot u Taslidži u prošlosti, kao i o urba-

n o m r a z v i t k u g r a d a . B i o j e vatreni zagovor-nik da se jednoj ulici u Pljevljima da ime Husein-paše Boljanića i tu svoju želju je ostavio kao ema-net svojim sara-dnicima.

Dr. Miodrag Bojović je sahra-njen u porodi-č n o m g r o b l j u kod manastira Sv. Trojice, uz pri-sustvo velikog broja rodbine i prijatelja. U ime prijatelja i pošto-valaca na sahrani

je govorio Murat Boja-džić, gdje je tom prilikom istakao sve pokojnikove zasluge i veliko zalaganje na izgradnji multikultur-nog društva u Pljevljima. U ime porodice, od pokojnika se oprostio Milo Dragaše-vić-Špiro, koji se zahvalio prisutnim sugrađanima na posljednjem ispraćaju svog komšije i prijatelja i istakao ''da će dr. Mišo živjeti ono-liko dugo koliko mi koji ostajemo budemo slijedili njegove ideje i preporuke. Garancija da će živjeti u nama još dugo je i ovoliki broj prisutnih na njegovom posljednjem putovanju...'', između ostalog istakao je Dragašević.

''Nije slučajno što je umro uoči Bajrama'', pro-komentarisao je neko u masi prisutnih, prilikom povratka sa manastirskog groblja.

Jakub-ef. Durgut

Kad Taslidžaci odlaze

Ovih dana, vol jom Allaha dž š. a uz pomoć naših čestitih i plemenitih donatora, ljudi dobre volje, kao i velikim zalaganjem Odbora za izgradnju dža-mije Odbora IZ-e Rožaja, uspjelo se dovršiti i šesto, centralno kube na džamiji "Sulan Murat II" u Roža-jama.

Uz zahvalnost uzviše-nom Allahu, za ovaj uspjeh, pored naših donatora, moramo se zahvaliti našoj braci iz Turske koji su, pri-kupili pomoć u iznosu od 65.000 eura kao donaciju za izgradnju ovog najstarijeg vakufa u Rožajama.

Nadamo se da će ova džamija, uz Božju pomoć, a

i donacijom naših vrijednih džematlija, kako ovdje tako i u dijaspori, za kratko vri-jeme biti u funkciji.

Ovim putem koristimo priliku da pozovemo sve one koji su u materijalnoj mogućnosti da učestvuju u donaciji za završetak ovog velelijepnog vakufa u Roža-jama. Znajući da je vakuf trajna sadaka za donatora, molimo Uzvišenog Rabba i Stvoritelja da bude od pomoći svima nama da u toku naredne godine ovaj objekt bude završen, te da se sa njegovih budućih vitkih munara ezan razlije-že rožajskom dolinom.

Redžep-ef. Murić

Džamija u Rožajama pokrivena

DR. MIODRAG BOJOVIĆ DR. MIODRAG BOJOVIĆ U HUSEIN U HUSEIN PAŠINOJ DŽAMIJIPAŠINOJ DŽAMIJI

SANDŽAČKA PANORAMA

DECEMBAR 2005. 13SVIJET ISLAMA

Pošto, kao što smo već konstatovali, naša vjera sadrži u sebi poziv za sve ljude i odgovor na sve izazove, logično je da ta vjera ili taj poziv ima svoje odlike.

Na tu temu sam prije izvjesnog perioda napis-ao knjigu pod naslovom ''Opšte odlike vjere isla-ma'', u kojoj sam govorio o glavnim odlika naše vjere, prije svega o činjenicama da je božanskog porijekla, puna čovjekoljublja, sveo-buhvatna, srednjeg puta itd.

Za ovaj put ću se zado-voljiti da pojasnim jednu od najbitnijih odlika islamske upute, a to je da je to poziv na slijeđenje Srednjeg puta.

Uputa Srednjeg puta

Ovo je jedina uputa koja ljudima nudi ono što je između pretjerivanja i zastranjivanja u vjeri, to je ono što je Allah dž.š. u Kur'anu nazvao ''Siratul-mustekim'', ajet koji se nalazi u suri Fatiha, koju svaki musliman sva-kodnevno na desetine puta prouči u namazima.

To je pravac, odnosno, put koji se jasno razlikuje od puta ''onih koji su na sebe srdžbu Božiju izaz-vali'' i od puta ''onih koji su zalutali''.

Uputa koja donosi pravedne presude

Uputa koja uspostavlja

pravedan odnos između onoga što je božanskog i onoga što je ljudskog porijekla, onoga što je duhovno i onoga što je racionalno, onoga što je duhovno i onoga što je materijalno, između onosvjetskog i ovosv-jetskog, između prošlosti i budućnosti, onoga što je teorija i onoga što je prak-sa, između prava i obave-za, između statičnosti i dinamičnosti.

Ovom ravnotežom je naš ummet odlikovan u odnosu na ostale narode i to se jasno može uočiti u kur'anskom ajetu, u kojem Uzvišeni Allah dž.š. kaže: ''Mi smo vas učinili ummetom sredine (ravnoteže).''

Ova ravnoteža je lako uočljiva, kako u životu pojedinca, tako i u životu porodice, muslimanske zajednice, kao i u životu muslimanskog ummeta u cjelini.

Uputa nadopunjavanja

Pod pojmom nadopun-javanje ovdje ne mislimo na istu situaciju o kojoj smo maloprije govo-rili kada smo spominjali ravnotežu. Pod ovim poj-mom mislimo da je vjera islam ta koja uspijeva da iz različitih pojava izvuče ono što je najbolje, kako bi se pokazalo da kod svakog ima dobra koje može da ponudi u izgrad-nji boljeg i kvalitetnijeg života na ovom svijetu.

Upotpunjavanje između imana i nauke

M e đ u n a j s v j e t l i j e primjere dopunjavanja možemo uvrstiti odnos vjere islama prema nauci.

Jedna od najvećih odlika islamske upute jeste da vjera i nauka stoje ''rame uz rame'' i ne postoji u

islamskoj civilizaciji prim-jer da se, kao što je to slučaj u drugim civilizaci-jama, desio sukob između vjere i nauke. Imali smo prilike čitati o tom suko-bu koji je za posljedicu imao na hiljade mrtvih učenjaka i mislilaca.

Vjera islam nije protiv nauke i ne sužava prostor za nju, kako misle neki koji o islamu ne znaju ništa.

Vjera islam nije protiv naučnih dostignuća, pogo-tovo ako se ta dostignuća koriste za činjenje dobra, a odvraćanje od zla.

Ono što je uslov koji is lam postavlja pred traženjem znanja jeste da ono bude u skladu s kur'anskim pozivom i prvim ajetom kojeg je Uzvišeni Allah objavio Muhammedu a.s.: ''Čitaj, u ime tvoga Gospodara koji stvara.''

Čitanje je ključ svakog znanja, ali to je znanje koje je u ime Allaha, Gospodara koji je sve stvorio. Na taj način nauka se koristi za dobrobit ljudi, a ne u službi pokoravanja ljudi od strane njima sličnih po porijeklu, tj. drugih ljudi.

To nam se jasno ukazuje kada iz Kur'ana saznajemo za priču o Sulejmanu a.s. kada su mu donijeli prijesto kraljice Belkise. Nije se uzoholio već je kazao sljedeće: ''Ovo je blagodat od Gospodara moga, da bi me iskušao hoću li biti zahvalan ili ću biti nevjernik...'' (Neml, 40)

Naše kulturno naslijeđe: iman i nauka

Pod okriljem ovakve ideologije zasnovane na temeljima imana musli-mani su u naslijeđe cije-lom čovječanstvu ostavili brojne prijevode kapital-

nih djela, pogotovo djela antičkih filozofa.

U vrijeme kada je u Evropi v ladao mrak neznanja, u islamskim centrima - Bagdadu, Kairu, Kordobi, postojali su univerziteti na kojima su znanje izučavali musli-mani, ali i mnogi nemus-limani koji su izbjegli sa Zapada pred plamenom inkvizicije.

Islamska kultura se je odlikovala svojom najvažnijom odlikom .Bila je oslonjena na Božansku uputu.

Islamska tradicija je bila puna čovjekoljublja, čija je glavna preokupacija bila da čovjeka učini sret-nim, da mu čini konstant-no dobro, da ga vodi ka dobru i ovoga i budućeg svijeta.

Čak su to i sami nemusli-mani iz tog perioda mora-li priznati. Gustaf Lubon je rekao: ''Svijet do tada nije poznavao pravedniji i milostiviji narod i vlada-vinu do Arapa, odnosno muslimana.''

Islamska civilizacija se temeljila i na moralu. U njenom učenju moral je neodvojiv od nauke i vjere. Niti je ekonomija bila lišena morala, niti je politika bila lišena mora-la, niti je rat bio odvojen od morala.

Smatram da ummet koji je bio kadar napraviti takvu civilizaciju, također je kadar to i danas učiniti. Da uzme od zapadne kul-ture ono što je dobro, posebno iz domena naučnih i tehnoloških dostignuća, adminis-trativne organizacije i sistema, ali tome da doda sistem vrijednosti vjere islama, moral, oslanjan-je na Božansku uputu, da uredi zakone po Božanskom šerijatu, kao i

da ostavi razumu da don-osi idžtihadom odgovore na nove izazove vremena i prostora.

Na taj način naša i zapad-na civilizacija bi dopuni-li jedna drugu, jer kada se napravi spoj između duhovnog i materijalnog, ovosvjatskog i onosv-jetskog, napravi veza između napretka i mora-la, spoj između nauke i morala, bit će to siguran garant opstanka i izlaska čovječanstva iz krize u kojoj se sada nalazi.

Činjenice govore da svi ljudi u cijelom svijetu vape za takvim projektom.

Završna poruka

Ovakav islam kojeg želimo ponuditi svim lju-dima je garant prosper-iteta.

Ovaj ummet treba da preuzme inicijativu u prvom redu vlastitim primjerom, jer nelogično je tražiti od nekog ko nije musliman da živi po isl-amu ako hoće uspjeh, a sami mi muslimani nismo spremni da prihvatimo islam kao svoj program života.

Na nama je nakon toga da islam predstavimo u pravom svjetlu, putem pisanih i elektronskih medija. Posebno je to danas olakšano postojan-jem interneta, gdje smo u situaciji da komunici-ramo bez ikakve cen-zure sa ljudima u svim dijelovima svijeta i ponu-dimo im pravu sliku o islamu koja se u potpu-nosti razlikuje od one koju im nude neprijatelji islama ili pojedine mus-limanske grupe koje, u nedostatku elementarnog znanja o svojoj vjeri, istoj nanose ogromne štetne posljedice.

Da Allah dž.š. bude zadovo l j an s a ov im skromnim doprinosom na ovu temu.

Ostaje samo islam da odigra ulogu spasioca čovječanstva (IV)

Prijevod sa arapskog jezika:

Admir Muratović, Edis Ujkanović,

Edin Mujović

Dr. Jusuf EL-KARADAVI

DECEMBAR 2005.

PITANJE: Da li je doz-voljeno da muž da krv svojoj suprugi i obrnuto, da li se između davaoca i primaoca krvi uspostavlja neki oblik srodstva?

ODGOVOR: Davanje krvi je humani gest, koji omogućava primaocu da njegov orga-nizam nastavi normalno funkcionisanje i normalan život. Iz tog razloga je davan-je krvi vjerom dozvoljeno, pa čak i preporučeno svakome ko je u mogućnosti i kome se davanje neće negativno odra-ziti na sopstveno zdravlje.

Što se tiče uspostavljanja rodbinskih veza između dava-oca i primaoca krvi i zabrana koje iz toga proističu, one se ne uspostavljaju, osim pri-jateljstva, što je normalno za ove prilike, a nije ni to neo-phodno, jer srodstvo može biti iz tri razloga:

- krvno srodstvo, to jest srodstvo onih koji su porodično vezani, npr: roditelji, njihova djeca i osta-lo njihovo potomstvo, braća, sestre, daidže, amidže, tetke itd.,

- srodstvo po mlijeku (po dojenju), a ono nastupa ukoliko dijete u periodu do njegove druge godine podoji mlijeko od određene žene, koja mu tim činom postaje majka po mlijeku, i tom djete-tu su svi njeni rođaci rodbina, a njeni potomci braća i ses-tre,

- srodstvo po tazbinstvu,

koje nastupa sklapanujem braka, a obuhvata: majku supruge, sestre itd.

Ukoliko su supružnici iste krvne grupe, što se rijetko događa, oni mogu dati jedno drugom krv, a to davanje neće uzrokovati uspostavljanje rodbinske veze među njima.

Dakle, srodstvo po krvi ne nastupa davanjem krvi onima koji su iste krvne grupe, već nastupa rođenjem.

PITANJE: Da li je doz-voljeno davanje zekata i sadekatu-l-fitra za izgradnju džamija?

ODGOVOR: Ovo je pitanje koje se vrlo često postavlja, pogotovo se ono aktueli-zuje u mjesecu ramazanu. Na njega smo odgovarali i ranije, ali ćemo opet ponoviti: džamije trebaju biti pravljene iz drugih sredstava, a ne od zekata i sadekatu-l-fitra, jer kategorija ''na Božijem putu'', koja se spominje kao jedna od osam kategorija koje se finansiraju iz sredstava saku-pljenih od ova dva davanja, obuhvata aktivne oblike borbe na Božijem putu, a ne izgradnju.

Dozvoljava se samo u izuzetnim prilikama suprotno postupanje, to jest finansir-anje izgradnje od zekata, a to je situacija kada nema nije-dan drugi način da se džamija podigne, a nju je potrebno izgraditi, jer dotično mjesto u kojem muslimani žive nema džamiju.

Mnogima je, nažalost, dovoljno da čuju ovo „doz-voljeno u izuzetnim situaci-jama" kako bi opravdali svoj postupak tvrdnjom da je baš taj njihov slučaj izuzetan i da nema drugih izvora finanasir-anja za izgradnju. Međutim, Allah dž.š. je Taj koji najbolje zna da li su iscrpljeni svi mogući izvori ili nisu i koliko

je truda uloženo da se do takvih izvora dođe, tako da onaj koji samo riječima tvrdi i opravdava ulaganje sredstava od zekata i sadekatu-l-fitra u ovu svrhu, a želja mu je opstrukcija aktivnosti koje se preduzimaju od strane nadležnih oragana Islam-ske zajednice, mora znati da zekat i sadekatu-l-fitr nisu ispunjeni ukoliko nisu nami-jenjeni njihovoj pravoj svrsi, odnosno pravoj namjeni, tako da dovodi u pitanje njihovu ispravnost, onima koji sred-

stva izdvajaju, s jedne strane, a sa druge strane doprinosi širenju nereda i haosa, kada je u pitanju institucionalno predstavljanje vjere, te kršenje Allahovog dž.š. imperativa o poslušnosti Gospodaru, Nje-govom Poslaniku i vođama!

PITANJE: Da li je doz-voljeno činjenje mesha po svim vrstama čarapa?

ODGOVOR: Jedna od olakšica koju je Uzvišeni Allah dao ummetu Muham-eda a.s. jeste mesh po mest-

vama, a mestve su vrsta obuće koja je napravljena od kože ili nekog drugog materijala koji ne propušta vodu.

Što se tiče mogućnosti mesha po čarapama, islamska ulema ima različite stavove. Imam ebu Hanife i njegovi istomišljenici smatraju da nije dozvoljeno činiti mesh po svim vrstama čarapa, već da je mesh dozvoljen samo po debelim čarapama, kao što su debele vunene čarape, a takođe uslovljava da je njihov donji dio obložen kožom. U

ovom slučaju ovakva čarapa ispunjava uslove koji su post-avljeni za mestve tako da ih može zamijeniti.

Ima onih koji dozvolja-vaju mesh po svim vrstama čarapa i to opravdavaju tvrd-njom da je svrha čarape ista kao i mestve, to jest zaštita od hladnoće, tako da je dozvolje-no činiti mesh po njima. Oni takođe navode trvdnju da je imam Ebu Hanife odustao od svog mišljenja i da je pred kraj svog života činio mesh po običnim čarapama. Međutim, čak i ukoliko prihvatimo da je imam Ebu Hanife to učinio,

nezaobilazna je situacija u kojoj je to učinio, jer se radilo o stanju iznemoglosti zbog bolesti, a poznato je da tego-ba iziskuje olakšanje, tako da ova tvrdnja ne utiče na stav Imama Ebu Hanife o zabrani mesha po običnim čarapama u normalnim okolnostima.

PITANJE: Da li žena može biti imam?

ODGOVOR: Da bi jedna osoba bila imam neophod-no je da se ispuni nekoliko uvjeta, od kojih je i to da bude muško, ukoliko se radi o muškom džematu.

Shodno tome, žena ne može biti imam muškarcu ili muškarcima, bez obzira da li se radi o obaveznim ili dobro-voljnim namazima, i to je stav uleme sva četiri mezheba.

Što se tiče imameta žene kada je u pitanju ženski džemat, imam Ebu Hanife smatra da je mekruhi tahri-men, pokuđeno i blisko haramu, da žena predvodi i ženski džemat, jer ženama nije propisan ezan za namaz, a ezan je poziv u džemat, što znači da one ne mogu biti imami.

Dio islamske uleme smatra da ukoliko se radi o džematu koji je sastavljen samo od žena onda ga može pred-voditi jedna od njih, ali neće istupati ispred njih onako kako to radi imam muškarac, već će namaz obaviti zajedno sa njima u safu. Kao dokaz navode hadis, kojeg preno-si Darekutni, u kojem je Muhamed a.s dozvolio Umi Vereki da predvodi ženski džemat u njenoj kući.

Rešad-ef. PLOJOVIĆ

Da li se davanjem krvi uspostavlja neka rodbinska veza

Va{a pisma {aljite na:pisma@glas-islama.com,

fetve@islamskazajednica.org ili vps@verat.net

ISLAM U DRUŠTVU (F IKH)14

DECEMBAR 2005.

Prije trinaest godina su oteti, a zatim u Višegradu ubijeni Sjeverinci Mehmed Šebo, Zafer Hadžić, Meda Hadžić, Medredin Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić, Midhad Softić, Muja Alihodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Mustafa Bajramović, Hajrudin Saj-tarević, Esad Džihić, Saba-hudin Ćatović, Ramahu-din Ćatović, Idriz Gibović i Melvida Koldžić, jedina žena među njima. Oteti Sjeverinci i devet otmičara su prošli kroz dva kontrol-na punkta Vojske Jugosla-vije i MUP-a Srbije, imali su i nekoliko kvarova na kamionu, ali sve to nije bilo dovoljno da se nađe neko i da spasi nevine ljude.

S l ike d iv l janja nad Bošnjacima bile su izložene na dva panoa na ulazu u salu Doma kulture ''Pivo Karamatijević'' u Priboju. Na njima su se mogla vidje-ti spaljena sela Kukurovi-ći, Milanovići, Batkovići, Slavotići, Prelac, Sočice i Voskovina. Tu su i slike iz

okoline Pljevalja: Bukovica, Planjsko, Raščići. Na slika-ma se prepoznaju ruševi-ne kuća, slomljene minare džamija, zgarišta pomoćnih zgrada. Tu je i piramida

zahrđalih konzervi koje su ostavili rezervisti Vojske Jugoslavije, a koji su ovdje boravili valjda na ratnom

zadatku. Ali, tamo nije bilo rata, za rat je, kažu, potre-bno dvoje.

U Priboju je 22. okto-bra 2005. godine održana komemorativna sjednica

povodom trinaestogodi-šnjice od otmice, muče-nja i likvidacije 17 građana Bošnjaka iz autobusa koji

je saobraćao prema Priboju u mjestu Sjeverin na granici prema BiH.

Skup su organizovali NVO ''Građanska akcija za ljudska prava'' iz Priboja i

Sandžački odbor za zašti-tu ljudskih prava iz Novog Pazara uz pomoć Njemačke ambasade u Beogradu.

U Sali je bilo prisutno oko 200 ljudi, ali nije primi-jećen niko od predstavnika lokalnih vlasti Priboja. Iz Priboja je, inače, bilo malo ljudi.

Na skupu su govorili Behudin Hodžić - pred-stavnik porodica, Njema-čki konzul u SCG Bernard Hauer, Aida Polimac - dire-ktor lokalne nevladine orga-nizacije ''Građanska akcija za ljudska prava'', Semiha Kačar iz Sandžačkog odbo-ra za ljudska prava iz Novog Pazara, beogradski advo-kat Dragoljub Todorović, koordinator beogradskih ''Žena u crnom'' Staša Zajo-vić i predstavnik Fonda za humanitarno pravo iz Beo-grada.

“Njemačka je sudila svojim zločincima i zato je ona danas demokratsko društvo.” – rekao je, izme-đu ostalog, Bernard Hauer, njemački konzul.

Pred Okružnim sudom u Beogradu 15. jula ove

T R I N A E S T G O D I N A O D Z L O Č I N A U S J E V E R I N U

Iz oružanog u administrativni genocid„Pored činjenice da svi neposredni izvršioci zločina nisu optuženi, evidentno je da suđenja za otmicu u Sjeverinu nisu dala odgovor na pitanje ko je bio organizator, ko je bio nalogodavac ovog zločina i nisu dala odgovor na pitanje celokupnog konteksta zločina…“

U selu Ravni, mjesna zajednica Bukovica u opštini Pljevlja, od posljedica batinanja od strane naoružanih lica u vojnim uniformama umro je 16.02.1993. god. Latif Bungur. Nje-govi posmrtni ostaci sahranjeni su tek krajem oktobra 1993. godine na pljevaljskom groblju jer se ranije nije moglo ući u ovo selo. Ulazak nije bio dozvoljen čak ni Misiji KEBS-a za Sandžak.

Dana 18.02.1993. god. u selu Kukurovići, pribojska opština, ubijena su tri lica bošnja-čke nacionalnosti i zapaljeno je devet kuća istog dana. Ubijeni su Bulut Huzeir, Husović Mušan i Sarač Sadeta.

U reonu Bukovice je izvršen genocid nad bošnjačkim narodom. U pljevaljskoj opštini, duž granice sa Bosnom duge 140 km, gdje se nalazi 39 sela, ubijeno je 6 ljudi, 11 je oteto pa razmijenjeno, spaljene su džamije, spaljene su škole, pretučeni su ljudi, a to su sve radili rezervisti JNA.

U pljevaljskom selu Boščinovići, u napadu

na kombi-vozilo, 17.05.1993. god. ranjena su četiri radnika bošnjačke nacionalnosti.

Ramo Dervoz ubijen je u Sjeverinu jednog avgustovskog dana 1992. dok je čekao autobus na relaciji Priboj – Rudo.

Lukač Muzafera iz Bukovice je jedan od „oslobodioca“ 16. juna natjerao da legne na put koji je održavao, a zatim mu iz automatske puške ispalio tri rafala u glavu.

Masovni požari i bombaški napadi na kuće i lokale Bošnjaka u Pljevljima i Priboju, kao i napadi na Bošnjake po selima Bukovice u vrijeme strahovlade narodnog poslanika Milke Čeke Dačevića, pokrenuli su novi talas iselja-vanja.

U sklopu sveopšteg zastrašivanja Bošnjaka u Sandžaku dogodile su se i otmice: Mioča kod Sjeverina, 22. oktobra 1992. godine, oteto je 17 lica; Bukovica, 16. februara 1993. godine, oteto 11 lica i 27. februara 1993. godine oteto je u Štrpcima 19 lica. Za otete u Sjeverinu i Štrpcima se zna da su ubijeni u Višegradu u

hotelu Vilina vlas na obali Drine.Više desetina hiljada građana Sandžaka je

prošlo kroz policijske torture, kroz takozvane informativne razgovore, ponajviše u opština-ma Sjenica, Tutin, Novi Pazar, Rožaje i Bijelo Polje.

U Sjenici je oduzeto 2.000 cijevi, a nijedna krivična prijava nije podnijeta, jer sve je to namještaljka.

Jednog potpuno slijepog čovjeka u Bijelom Polju proglasili su za snajperistu, a u policiji nisu vjerovali ljekarskim uvjerenjima.

Policija je 1993. u Novom Pazaru privodila i djecu iz školskih klupa, kafića, sa ulica, iz kuća. Bilo je to dan nakon utakmice Novi Pazar – Arkanova Priština. Dječaci su u novo-pazarskom MUP-u tučeni i maltretirani.

Ove detalje iznijela je na tribini Semi-ha Kačar, predsjednik Sandžačkog odbora za ljudska prava.

R.S.

Neke činjenice o zločinima u Sandžaku

Trinaest godina nakon zločina, istine nema na vidiku

(nastavak na sljedećoj strani)

SANDŽAČKA PANORAMA 15

DECEMBAR 2005.

Arafat ipak otrovan

Kada smo prošle godi-ne pisali u Glasu islama o smrti dugogodišnjeg lidera Palestinaca, Jasera Arafata, spomenuli smo da posto-je određene sumnje da je Arafat otrovan. To ovih dana dobija svoj epilog.

Bivši predsjednik Pale-stine umro je od otrova ubrizganog injekcijom u uho, izjavio je palestinski zvaničnik Ahmed Abdur-Rahman za arapski list ''Al-Kuds al Arabi'', koji se izdaje u Londonu.

Uvjeren da je Arafat ubijen, vođa Fataha Faruk Kadumi nedavno je najavio da će zatražiti od Savjeta bezbjednosti UN-a da for-mira komisiju za istragu njegove smrti, sličnu onoj koja istražuje pogibiju biv-šeg libanskog premijera Refika Haririja.

Izrael, sa svoje strane, negira optužbe o umiješa-nosti u smrt palestinskog vođe.

Tvrdnja da je Arafat otrovan ubodom u uho podsjeća na neuspio poku-šaj ubistva političkog lide-ra Hamasa, Halida Meš'ala, u Ammanu 1997. godine.

Njemu su agenti Mosa-da ubrizgali otrov u uho, ali je prežvio, a napadači su uhvaćeni. Taj incident je umnogome narušio odno-

se između Jordana i Izraela i primorao izraelsku stra-nu da oslobodi duhovnog vođu Hamasa, rahmetli šejha Ahmeda Jasina, u zamjenu za puštanje svojih agenata. (Tanjug)

Nađeni dokazi o novoj torturi u Iraku

Iračka islamska partija,

najveća politička organiza-cija sunitskih muslimana, zahtijeva međunarodnu istragu o zlostavljanju 173 zatvorenika iz svojih redo-va, koje su uhapsile iračke

snage bezbjednosti.Ovi ljudi su, izgladneli

i sa očiglednim tragovima mučenja, pronađeni u ame-ričkom prepadu na zgradu u vlasništvu Ministarstva unutrašnjih poslova.

Iračka policija se sada suočava sa ozbiljnim optu-žbama za sistematsko zlo-stavljanje i mučenje pri-tvorenika i smaknuće bez sudske presude. Izvještaj humanitarne organizacije ''Hjuman rajts voč'', podni-jet početkom godine, kaže da u metode državnih snaga spadaju premlaćiva-nje kablovima, dugotraj-no vešanje zatvorenika za zglobove i elektro-šokovi na osetljivim dijelovima tijela.

Amerika razarala hemijskim oružjem

''Faludža – prikriveni masakr'', dokumentarni je film italijanske produkci-je, koji nudi zastrašujuće

dokaze o tome kako su američke trupe nekontro-lisano zasipale ovaj grad opasnim hemijskim oru-žjem tokom teške ofan-zive, prošlog novembra u Iraku.

SVIJET ISLAMA16

godine za ratni zločin nad Sjeverincima osuđeni su na po 20 godina zatvora pri-padnici ''Osvetnika'' Dra-gutin Dragićević, a u odsu-stvu Milan Lukić i Oliver Krsmanović, dok je Đorđe

Šević dobio 15 godina zatvora. Lukić je početkom avgusta ove godine uha-pšen u Argentini i izručen Haškom tribunalu. Lukić je u Hagu optužen za zlo-čine protiv čovječnosti - ubistvo 150 ljudi i stotine zločina u opštini Višegrad. Bio je uhapšen i zbog otmi-ce u Štrpcima 1993. godine, ali ga je RS oslobodila zbog nedostatka dokaza. Prijavu prebivališta Lukić je imao u Beogradu. Krsmanović i dalje bježi.

Beogradski sud je oci-jenio da su osuđeni pri-padali paravojnoj formaci-ji, a ne Vojsci Republike Srpske, koja je, kao što je potvrđeno u Hagu, bila pod komandom Beograda. Međutim, dvije nevladine organizacije iz Beograda - Fond za humanitarno pravo i Inicijativa mladih za ljudska prava, saopštili su da je na osnovu svjedoče-nja nekadašnjeg načelnika štaba Višegradske brigade Luke Dragićevića "jasno da se radilo o pripadnicima Višegradske brigade Vojske RS".

U Beogradu se svih ovih godina odugovlačilo

sa suđenjima za događaje u Sandžaku, dugo vremena nije ništa činjeno na tome da se istraži ko je sve uče-stvovao u otmicama, čak ni na suđenju to pitanje nije istraženo. Porodice čiji su članovi oteti nemaju nika-kav status, a za to niko

u ovoj državi ne pokazuje interesovanje. Time se nad ovim porodicama čini novi permanentni zločin. Advo-kati koji su zastupali poro-dice čiji su članovi oteti kažu da se suđenje pretvo-rilo u “pravu farsu”.

Na komemorativnoj sjednici je zatraženo da se istraže zločini i da se zlo-činci izvedu pred lice pra-vde, a da se porodicama isplati odšteta kako bi se bar djelimično zadovolji-la pravda, kako bi drža-va pokazala da preuzima odgovornost za ono što je počinjeno na njenoj terito-riji i da vodi brigu o svojim građanima.

Kako Bošnjaci danas gledaju na ove zločine?

Bošnjaci su u međuvre-menu uspjeli da se domo-gnu značajnih pozicija u vlasti, čak i u Beogradu, ali su doživjeli jedan specifičan vid afazije koji se ispoljava samo kada su u pitanju tor-ture prema Bošnjacima u Sandžaku. Niko ni da spo-mene genocid nad Bošnja-cima u Sandžaku. A ono što se devedesetih godina prošlog vijeka događalo u

ovdje jeste pravi genocid.Izgleda da mi Bošnjaci

nismo u stanju da shvatimo svu ozbiljnost onoga što nam se dogodilo. Većina ljudi je skoro nezaintereso-vano prolazila pored slika izloženih u holu Doma kulture. Neshvatljivo je na

kakve se sve prizore čovjek može navići, a nekad smo se grozili sličnih užasnih stvari koje smo gledali na TV ekranima. Danas nas začudi samo na trenutak po koja izjava "naših političkih predstavnika" koji su nam ''riješili'' sva politička pita-nja tako da danas imamo ''najbolji'' položaj u regionu pa i šire, u čitavoj Evropi valjda.

Sa tribine održane u Pri-boju 22. oktobra 2005. godi-ne, komemoracija Sjeverin-cima otetim iz autobusa, čuli su se sasvim suprotni stavovi od stavova političa-ra. Više govornika je pono-vilo stav da se u Sandžaku ništa nije promijenilo od vremena najžešćih tortura, ubistava, otmica, paljevi-na… Niko od onih koji su onda terorisali Bošnjake ni dan-danas nije smijenjen i za sve što se nekad dogodi-lo postoje svi uslovi da se i danas ponovi.

U međuvremenu je broj Bošnjaka u Pljevljima, Pri-boju, Prijepolju i Novoj Varoši skoro prepolovljen.

R.S.

(nastavak sa prethodne strane)

RAMIZ ĆATOVIĆ DRŽI SLIKE SVOJA DVA SINA, KOJE SU MU KIDNAPOVALI 1992.

DECEMBAR 2005.

Prikazan je ove sedmice u udarnom terminu jutar-nih vijesti, na satelitskom programu TV RAI.

Film je sačinjen od dokumentarnih video sni-maka, fotografija i svje-dočenja bivših američkih boraca, očevidaca i građana Faludže. Oni se prisjećaju kako je vojska SAD nemi-lice koristila bombe od bijelog fosfora i u noćnim napadima razarala privatne kuće i nerijetko ubijala i ranjavala žene i djecu.

Zabilježene su riječi bivšeg pripadnika armije SAD: ''Vidio sam spaljena tijela žena i djece. Fosfor, kada eksplodira, pretvara se u oblak i ko god se zate-kne čak i na 150 metara dalje – izgubljen je.''

Italijanski film tvrdi da je ovo opasno hemijsko oružje svjesno upotreblja-vano na potpuno nezako-nit način, što je zvanična Amerika u prvom trenutku negirala, da bi kasnije pri-znala da se to naoružanje koristilo samo u napadima na ''teroriste''.

Fosforne bombe su bez ikakvog uzdržavanja i diskriminacije bacane na gradove i civilne ciljeve, i to u ogromnim količina-ma. Prizori noćnog poko-lja civilnog stanovništva, zatečenog u snu, zastra-šujući su, prenosi ruski list ''Pravda''.

Film počinje arhivskim snimkom američkog vojni-ka kako u Vijetnamu kori-sti napalm bombu, još od tih vremena ozloglašenu zbog jezive razorne moći. Italijanski autori optužuju Amerikance da su u Falu-dži upotrebljavali MK77, jedan oblik napalma, i ubili mnoge civile, a kod preži-vjelih ostavili dramatične zdravstvene posljedice.

I bijeli fosfor i napalm zabranjeni su po konven-ciji UN. U filmu se više puta nagovještavalo kako je Amerika, inače potpisnik Konvencije o hemijskom oružju, uporno pokušavala da uništi ovaj dokumentar-ni materijal.

TV premijera je, vjero-

vatno, ni malo slučajno, ''pala'' jedan dan poslije dolaska iračkog predsje-dnika Talibanija u zvani-čnu posjetu Rimu, ali i na

prvu godišnjicu invazije na Faludžu, kada je bez krova nad glavom ostalo 300.000. građana.

Neuspješan pokušaj

nacionalnog izmirenja Iračana

Pod pokroviteljstvom Arapske lige u Kairu je polovinom novembra odra-žana konferencija čiji je cilj bio nacionalno pomirenje Iračana.

Na skupu su, pored

predstavnika arapskih zemalja i iračkih vlasti, učestvovali i predstavnici sve tri grupacije: sunija, šija i Kurda.

Nakon izlaganja svih zainteresovanih strana nije se došlo do pomaka u izna-laženju rješenja za njihove probleme.

Najveći problem je izgleda što su se predsta-vnici šijskih i kurdskih Ira-čana očigledno saživjeli sa okupatorom, pa ne misle da Irak treba osloboditi i napraviti cjelovitu i jedin-stvenu državu, poručuju sunijski predstavnici.

Egipatska avio-kompa-nija ''Masr li Tajran''

otpustila svoju radnicu – pilota zbog hidžaba

Egipatska avio-kompa-nija ''Masr li Tajran'' otpu-stila je iz službe bivšu miss Egipta, zbog toga što je obukla hidžab.

Ova priča vraća nas u 1989. godinu kada je Nurin Salim postala miss Egipta, te na taj način dobila prili-ku da Egipat predstavlja na takmičenju za miss svijeta u Londonu.

Ona je odbila učešće na miss svijeta u Londonu zbog toga što je morala da se svlači u kupaći kostim. Kasnije, te godine, otišla je u Mekku gdje je izvršila obavezu hadždža.

Poslije toga odlazi u SAD gdje upisuje kurs lete-nja, te nakon što je položi-la letački ispit vraća se u Egipat gdje nakon izvje-snog perioda postaje pilot najpoznatije avio-kompa-nije u Egiptu.

Nakon prvog leta za ovu kompaniju obratio mi se jedan od zvanični-ka ''Masr li Tajran'', kazavši mi da moram da skinem hidžab ako želim da i dalje radim za njih.

Borba ove hrabre i nada-sve uspješne muslimanke, kojoj je njena vjera najva-žnija stvar na svijetu, i dalje traje, jer vlasnici kompani-je i dalje ustrajavaju u svo-

joj nakani da joj zabrane rad, protiveći se zvaničnoj fetvi broj 1175 iz 2001. godine koju je izdao egi-patski muftija Nasr Ferid Vasil, tražeći preko toga da ona njima plati 45 hiljada dolara na ime neispunjenih obaveza iz ugovora.

Amerika planirala bombardovanje Al-

Džezire

Kako prenosi Dejli Mirror, novine koje izla-ze u Engleskoj, američki predsjednik Džordž Buš, u razgovoru sa britanskim premijerom Toni Blerom,

kazao mu je da planira da bombarduje sjedište katar-ske TV stanice Al-Džezi-re.

U sjedištu Al-Džezire u Dewhi zahtijevaju od ame-ričkih i britanskih vlasti da pojasne, odnosno pokrenu istragu i utvrde da li su zai-sta postojali takvi planovi ili se radi o pokušaju priti-ska na slobodu medija.

U Ugandi osnovan prvi šerijatski sud u historiji te zemlje

Asocijacija islamskih

organizacija koje djeluju u Ugandi u saopštenju za javnost objavila je da je u ovoj afričkoj zemlji po prvi put u njenoj historiji osnova šerijatski sud.

Kako je saopšteno, ovaj sud će rješavati pitanja iz domena porodičnog prava,

kao što su pitanje braka, razvoda braka i druga pita-nja koja su jasno definisana vjerom i kojih su se musli-mani dužni držati. Kako je izjavio jedan od glavnih ljudi u islamskoj zajedni-ci Ugande, šejh Selman Katitu, ovo je prvi korak na putu poboljšanja cjelo-kupne situacije u kojoj se nalaze muslimani Ugande.

Islamska partija Malezije poziva na nacionalni dijalog

Islamska partija Male-zije uputila je poziv svim političkim partijama u zemlji da pristupe nacio-nalnom dijalogu kako bi iznašli konstruktivno rje-šenje za nagomilane pro-bleme koji pogađaju ovu muslimansku zemlju, koja je po mnogo čemu primjer ostalim muslimanima kako treba raditi. Jedna od tema o kojoj bi se moglo razgo-varati je i projekat savre-menog islamskog rješenja za te nagomilane proble-me.

Ono o čemu se mora povesti dijalog jeste proje-kat modernog islama, koji zastupa vladajuća partija, koja pokušava izmijeniti određene vjerske postula-te. To je apsolutno nepri-hvatljivo! Jedno od pitanja oko kojih se sukobljavaju vladajuća partija i Islamska partija Malezije jeste pita-nje žene u islamu.

Uređuje:Admir Muratović

SVIJET ISLAMA 17

Muftija sandžačkiučestvovao na međunarodnom

kolokvijumu u BiH

U saradnji sa ogran-kom Fondacije Konrad Adenauer u Sarajevu, Abrahamski forum Inter-nacionalnog vijeća kršća-nja i jevreja (ICCJ) orga-nizovao je međunarodni kolokvijum o temi Vizija pravednog društva, koji je održan od 13. do 16. novembra u Sarajevu. Ovo savjetovanje je okupilo stručnjake i vodeće lično-sti iz evropskih zemalja (naročito Jugoistočne Evrope) i zemalja Bliskog Istoka. Predstavnici tri monoteističke vjere svoje diskusije fokusirali su na strahovima, očekivanjima i mogućnostima zajedni-čkog života u globalizira-nom svijetu sa jevrejskog, kršćanskog i musliman-skog stajališta.

Pokrovitelj ovog kolo-kvijuma je Ministarstvo unutrašnjih polsova Save-zne Republike Njemačke i Pakt stabilnosti za Jugo-istočnu Evropu. Predsje-dnik Mešihata Islamske zajednice Sandžaka mufti-ja Muamer ef. Zukorlić govorio je o temi Živjeti zajedno – učenje iz isku-stva drugih.

DECEMBAR 2005.

Islamska zajednica u Crnoj Gori, Odbor Islamske zaje-dnice Ulcinj, organizovao je naučni skup posvećen 150. godišnjici rođenja zna-menitog alima, poete i pio-nira albanske književnosti Hafiz Ali Riza Ulćinakua. Simpozijum je održan 05.11.2005. godine (3. dana Ramzanaskog bajra-ma) u sali Skupštine opštine Ulcinj. Skupu s u p r i s u s t v o v a l i , pored organizato-ra, i predsjednik SO Ulcinj gospodin Fuad Nimani, ministar za manjine u Vladi Crne Gore, gospodin Gzim Hajdinaga, eminetni naučnici iz Tirane, Skadra i Ulcinja te brojni imami i pros-vjetni radnici s juga Crne Gore. Program Simpozijuma se odvi-jao u dvije seanse. Prvom je rukovodio Gani Karamanaga, predsje-dnik Odbora IZ-e Ulcinj, Redžep Lika, glavni imam za područje Ulcinja i teolog Baškim Bajraktari, skadar-ski muftija. Na prvoj seansi su učestvovali:

- R e d ž e p - e f . L i k a : ''Edukativne Poslanikove vrijednosti u Mevludu Hafiz Ali Ulćinakua''.

- Bledar Komini, pred-stavnik tiranskog muftije: ''Hafiz Ali Ulćinaku - lin-gvist, jezikoslovac i neu-morni učitelj''.

- Dr. Hajro Ulćinaku: ''Ali Riza Ulćinaku i njego-vo djelo''.

- Dr. Rušdi Ušaku: ''Etimologija i semantika pojedinih albanskih bro-darsko-pomorskih termina

u Rječniku Hafiz Ali Riza Ulćinakua''.

Nakon kraće diskusije prisutnih, počela je druga seansa simpozjuma u režiji Rifata Jusufija, imama iz Ulcinja, Rušdija Ušakua iz Ulcinja i Šefika Osmanija iz Tirane. Za ovu seansu podneseni su eferati:

- Suad-ef. Ukošata : ' ' Č i t a n k a h a f i z A l i Ulćinakua''.

- Akademik prof. dr. Šefik Osmani: ''Ali Ulćinaku - učitelj, hafiz, lingvista''.

- D r . M a k s u t Hadžibrahimi: ''Probiranje iz života i djela pedago-ško-prosvjetnog rada isla-ma u Ulcinju u svjetlu djela Hafiz Alija''.

Puna sala SO Ulcinj sa interesovanjem je pratila izlaganja predavača i iz sva-kog se moglo nešto novo saznati o djelu i životu tog velikana, koji se rodio u ovom gradu prije 150 godi-na.

Tog dana je promovisana solidno opremljena knji-ga ''Hafiz Ali Ulćinaku -

život i djelo'', autora Faika Ljuljija i Islama Dizdarija u izdanju LOGOSA – Fokus, Priština, 2005., na 450 stra-nica.

Dakle, hafiz Ali Riza Ulćinaku je rođen 1853. god. u Ulcinju. Njegov otac Usta Ali bio je graditelj plovnih objekata, nastanjen

pored Male plaže, blizu džamije ''Marinara'' (sruše-na tridesetih godina pro-šlog vijeka nalogom tada-šnje strahovlade Kraljevine Jugoslavije).

U drugoj polovini XIX vijeka u Ulcinju je postoja-lo više mekteba i medresa, alima, muderrisa kao i tale-be (učenika) željnih nauke. Hafiz Ali, nakon mekteba, pohađao je medresu sre-dnjeg obrazovnog ranga i, kako stoji u njegovoj bio-grafiji, stigao je do kita-ba ''Fenar''. Učio je pred poznatim alimom u ono doba Salih-ef. Hulijem, koji je kasnije imenovan za prvog muftiju crnogorskih muslimana. Hafiz Ali je uz svog učitelja Hulija bio učesnik u odbrani Ulcinja.

Nije se mirio sa okupa-cijom Ulcinja od strane Knjaževine Crne Gore, pa sa stotinu drugih porodi-ca napušta Ulcinj i seli se u Skadar. Tamo nastavlja svoje studije u drugoj fazi medrese. U njegovoj auto-biografiji se navodi da je u Sadarskoj medresi stekao

idžazetna-mu (diplo-mu) u kojoj stoji: ''Moj j e z i k j e a l b a n s k i , a govorim arapski, tur-ski i alban-ski.''

U e m i -grac i j i se prvo posve-

tio okončanju svoga rada na prijevodu Mevluda na albanski jezik čuvenog tur-skog pjesnika Sulejmana Čelebije iz Burse. Putovao je u Istanbul radi štampanja istog i po povratku Mevlud nailazi na otpor pojedinih alima jer su ga smatrali novotarijom (bidatom) te je jedno vrijeme bio zabra-njen. Međutim, vremenom Mevlud dobija svoje brojne pristalice, kako po selima tako i u gradovima, kada se postepeno uvodi u tradiciju

u raznim prilikama. Prijevod Mevluda hfz. Ali

Riza je obimniji od pri-jevoda Mevluda od Saliha Gaševića i Tahira Popove. U Mevludu se u stihovima opisuje i smrt Allahovog Poslanika s.a.w.s., dova, noć u kaburu, hašr, pred-znaci Kijameta, Džennet i Džehennem te imanski i islamski šarti. Kao pre-dgovor Mevludu preveo je ''Huda Rabbi'' (Uputa mog Gospodara), djelo zname-nitog turskog naučnika i filozofa Haki Erzuruna. Mevlud je pisan arap-skim pismom sa hereketi-ma – ilhamijado pismom. Dugo vremena Mevlud je bio jedina knjiga na alban-skom jeziku koju su razu-

mjele šire mase muslimana albanskog jezičkog podru-čja. Osim Mevluda, on je autor čitanke na albanskom jeziku, ilmihala i rječnika tursko-albanski i albansko-turski.

Prvo je službovao kao imam u Skadru, a zatim u gradu Lješ, gdje je unapri-jeđen u muftiju tog podru-čja. Umro je 1913. godine. Rahmetullahi alejhi rahme-ten vasiah!

Šaćir-ef. Smailović

S I M P O Z I J U M " H A F I Z A L I U L Ć I N A K U – Ž I V O T I D J E L O "

Hafiz, alim i borac za slobodu svog rodnog Ulcinja

Dugo vremena Mevlud koji je preveo Hafiz Ali Ulćinaku bio je jedina knjiga na albanskom jeziku koju su razumjele šire mase muslimana albanskog jezičkog područja

IZ NAŠIH DŽEMATA18

DECEMBAR 2005.

Neposredno ispod vrela rijeke Ibar, zakačen o Zla-tni krš, skoro naslonjen na planinu Hajlu, prostire se džemat Koljeno, ukra-šen prelijepom džamijom. Tu, na poziv imama Ernad ef. Husovića i uglednog džematlije Etka Bralića, u petak 25. ramazana 1426.

h.g. okupismo se na iftaru u kući tog dobrog domaćina na kome su posebni musa-firi bili službenici i saradni-ci Mešihata IZ-e Sandžaka: Muhamed-ef. Fetić, Musa Sanin i Enes Hasanović.

Uz lijepi muhabet, dok smo iščekivali iftar, imali smo prilike čuti dosta pre-lijepih pouka i poruka od uvaženih musafira. Pošto nam je Musa Sanin prou-čio iftarski ezan, zaokružili smo sofru punu iftarskih jemeka, kako je to običaj i tradicija džematlija ovog džemata. Iftarismo uz lijepi muhabet i eglenu. Hurme, šerbet, razni kolači, kuhani krompir, sir, pršuta, voće i drugi nimeti bili su namije-njeni za predjelo.

Klanjali smo akšam u kući domaćina, a potom nastavili sa iftarom od supe do hošafa.

Jaciju namaz nam je kla-njao Muhamed-efendija, a teraviju Musa, da bi potom imam ovog džemata Ernad-efendija ustao i poselamio sve prisustne, a u ime dže-mata i svoje lično ime pose-bno poselamio musafire iz Novog Pazara h. Muha-meda ef. Fetića, sekretera vjersko-prosvetne službe koji je tom prilikom još i

rekao da je Muhamed-ef. domaćin a ne musafir, te da su džemat Koljeno i Medlis IZ Rožaje izgubili učenog imama, mualima i hatiba koji je svoji radom i zalaga-njem učinio da čitav Med-žlis žali za njegovim odla-skom, što se može i jako osjetiti. Musa Sanin, kojeg

je Ernad-efen-dija predsta-vio kao daiju i promotera I z d a v a č k e d j e l a t n o s t i ''El-Kelimeh'' M e š i h a t a Islamske zaje-dnice Sandža-ka u Novom Pazaru, obra-

tio se džematu sa vazu-nasihatom. U tom vazu je dotakao sve važne tačke života i rada muslimana u svakodnevnom životu, u ramazanu i van njega, a zatim je predstavio i naj-novija izdanja ''El-Kelimeh'' i p o t a k a o mnoge od nas da se družimo sa Kur'anom, i s l a m s k o m k n j i g o m i Glasom isla-ma.

U ime dže-mata i lično, Ernad-efendija se na kraju zahvalio musafirima i sara-dnicima našeg Mešihata na zijaretu i poželio im svako dobro u životu i radu, a nas džematlije pozvao da riječi vazu-nasihata, kojeg smo imali prilike slušati, primi-jenimo u svakodnevmom životu jer se to i odnosilo na nas pojedinačno i poro-dično.

Iskoristili smo priliku da upoznamo musafire da je izgradnja naše džamije bila u teškim okolnostima od 1992. do 1995. god., ali uz upornost uglednih džematlija kao što su bili: Hadžika Dedeić, Ćazim

Mujević i Husein Bralić, koji su sada rahmetlije, da im se Allah smiluje i uvr-sti ih u oproštene robove, te posebno vakifa rahme-tli Nazifa Dedeića, koji je darovao plac za džamiju, ona je uspješno dovršena i predata Odboru Islamske zajednice Rožaje.

Kao što je bio vakif mnogobrojnim džamijama, tako je i našoj džamiji zna-čajna sredstva priložio h. Smail Đačić, koji je pooda-vno iselio u Tursku..

Ono što je krasilo i krasi ovaj džemat jeste sloga i bratski odnosi koji se uvi-jek jačaju u mubarek dani-ma ramazana. Još nešto što nas čini ponosnim jeste to da je rahmetli Abdulkerim-ef. Dedeić, dugogodišnji imam džamije Sultan Murat II u Rožajama, ostavio jak pečat u svome selu, pa smo uvijek bili svjesni i ponosni

svoje vjere dinu-l-islama.

Vjerujemo da se hair dove naših čestitih očeva i djedova i danas reflektuje na nas pa je u ovom džema-tu već 25 preduzetnika koji uspješno posluju i uvijek su nosioci dobrih akcija, kao što su izgradnja mostova, puteva i vodovoda, što ola-kšava život vjernika. Zato smo se na kraju ovog našeg lijepog druženja sjetili dovom i naših merhuma, moleći Njega Uzvišenoga da im se smiluje i uvede ih u Džennet, a nas uputi na put islama i učvrsti u traj-nom slijeđenju Kur'ana.

Zaim Mujević

Jedan iftar u džematu Koljeno - Medžlis IZ-e Rožaje

U malom gradiću, Kirchheimu, nedaleko od Stuttgarta, oblast Baden Wuttemberg, već deset godina postoji bošnjački džemat. Na mjestu pred-sjednika Islamske zajednice nalazi se Enes Seferović. Odbor Islamske zajednice sačinjavaju većinom mladi-ći. Džemat je u prvo vrijeme bio samo punkt (mjesto) gdje su se klanjale teravije i održavala vjerska pouka. Od 1994. godine u ovom džematu dužnost stalnog imama obavlja Pašo-ef. Fetić, koji je, također, koor-dinator Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj za oblast Baden Wuttemberg. Džamijske prostorije nala-ze se u Dettingenu (oblast Kirchheima), koje su od samog početka iznajmljene pod zakup.

U Islamskoj zajedni-ci Kirchheim Teck broj registrovanih članova i broj redovnih džematli-ja je na zavidnom nivou. Mektebska nastava se odr-žava subotom i nedjeljom. Odziv djece je veoma veli-ki, tako da se često orga-nizuju razna takmičenja i natjecanja iz oblasti islam-ske nauke i sporta.

Ramazanske aktivnosti

Ove godine, po prvi put, tokom mjeseca ramazana, iz "Gazi Isa-beg" medrese pozvali su učenika četvrtog razreda Salahudina Fetića, u svojstvu ramazanskog softe, koji je ujedno bio ramazanski imam u mjestu Uhingen, a koji je punkt džemata Kirchheim.

Ramazanski dani uop-šte u dijaspori su mnogo više posebniji od drugih dana u odnosu na naše kra-jeve.

Nezaobilazno je napo-menuti zijarete hfz. Husejna Čajlakovića ispred Islamske

zajednice Stuttgart, zatim posjetu mr. Ahmeda Ali-bašića ispred Rijaseta IZ-e u BiH i posjetu poznatog književnika, koji je napisao roman ''Gazi Husref-beg'', kojeg je ovom prilikom promovisao.

Džemat Kirchheim, i ranije, kada nije imao stal-nog imama, poznat je po svojoj humanosti i poma-ganju islama, još za vrijeme rata u BiH. Također, tokom ovog ramazana, izvršene su mnoge akcije potpoma-ganja muslimana i islama širom svijeta, da Božija riječ bude gornja.

Tu su na prvom mje-stu mnogobrojne sergije za pomoć pakistanskom muslimanskom stanovniš-tvu, koje se nalazi u teškoj situaciji nakon zemljotresa koji su ih nedavno pogodi-li. Zatim stipendiranja veli-kog broja učenika medresa i fakulteta, koji su u teškoj materijalnoj situaciji, a obratili su se za pomoć humanim Bošnjacima u dijaspori.

Tu su, također, razne akcije prikupljanja sredsta-va za izgradnju džamija u BiH i Sandžaku, zatim za kupovinu prostorija za dža-mijske potrebe bošnjačkih džemata u Njemačkoj. Kao što sam napomenuo, ovaj džemat se i ovom pozivu odazvao na veoma dosto-janstven način, iako su i sami u velikoj akciji priku-pljanja novca za kupovi-nu džamijskih prostorija u Kirchheimu.

Dragi Bog zna koliko je dobra ovaj džemat učinio, koliko je humanosti poka-zao od samog svog osni-vanja. Bog će im sevabom platiti, a mi im dobro zabo-raviti nećemo. Na nama je da uzvratimo.

S.F.

Ramazanski dani u Kirchheim Tecku

19IZ NAŠIH DŽEMATA

DECEMBAR 2005.

Nema sumnje da je maso-vno ubistvo 11. septembra bilo prekretnica u diskur-su novije politike. Od pada komunizma samo je kultura demokratije i njenog velikog brata kapitalizma ostala da se širi po planeti – barem je tako sa zapadne tačke gle-dišta. Političkom rivalstvu je ponestalo rivala, političkoj diskusiji je ponestalo suparni-ka. Kultura demokratije, koja je po definiciji bez alterna-tive, sada je i sama posta-la totalitarna. Trijumf takve demokratije bio bi osiguran na početku 21. vijeka, da nisu nastali novi, ali veoma real-ni, oponenti: arhaične horde terorista, mase siromašnih, anti-globalisti i poneki nacio-nalni despot.

Ipak, taj pretpostavljeni model uspjeha demokratije i kapitalizma je danas pre-dmet značajnih sumnji, čak i na Zapadu. I dok islamski svijet juri u kasino-kapitali-zam, ovdje na Zapadu mnogi se osvrću na tamniju stranu sistema. Na stranu zamke poput IMF-a (Međunarodni Monetarni Fond) i WTO-a (Svjetske Trgovinske Organi-zacije), novo i fundamentalno pitanje se postavilo: šta bi se dogodilo kada bi kapitalizam, koji ekonomski obuhvata demokratiju, prodro u politi-čke institucije toliko duboko da mu ni njegova politička forma ne bi osiguravala demo-kratske korekcije? Problem, stoga, nije u demokratiji, već u radikalno netolerantnom kapitalizmu. Već sada može-mo reći da svi veći konflikti nisu uzrokovani ''sukobom civilizacija'' već ekonomskim poremećajima. Šta ako u, ne tako dalekoj, budućnosti glo-balnom kapitalizmu ne bude potrebna demokratija.

Njemački filozof Peter

Sloterdjik opisuje pritisak za promjene kao čisto iznu-đivanje od strane globalnog kapitalizma protiv nacional-no orijentisanih demokrati-ja. Sloterdjik vjeruje da je u ''suštinskom svijetu kapitali-

zma'' čak i sloboda (koju sa njegove tačke gledišta može spasiti samo nerealno jedin-stvo asketizma i demokratije) predmet za diskusiju. Mane-varski prostor za slobodu, kaže dalje Sloterdjik, se sma-njuje i ono što se nama dešava nije ništa drugo do tranzi-cija u post-liberalnu formu: „Imamo izbor između dikta-ture stranke kao u Kini, dikta-ture države kao u Sovjetskom

Savezu, diktature izbora kao u SAD i konačno diktature medija kao u Berluskonije-voj Italiji. Berluskonizam je evropski test balon novog neo-autoritarnog doba.“

Danas je profesija ''vje-

rovanje u demokratiju'' klju-čna u odgovoru na pitanje: „Koji vid demokratije?“ Ali prevladavajuća površna deba-ta nema vremena za takva pitanja. Mi muslimani smo, iako u obavezi da pokorno prihvatimo demokratske vrijednosti, ti koji postavlja-ju to pitanje. Koliko vrijede ljudska prava bez građanskih prava? Šta danas znači glo-balna demokratija? Je li Kina

demokratska? Ili je Kina nova država kapitalističke ideolo-gije sa nesputanom slobo-

dom za kapital i vladom koja je na sebe preuzela prlja-vi posao nadziranja radnika, kako kaže slovenački filozof Slavoj Zizek. Zizek takođe prepoznaje i postepenu eroziju demokratske forme u tom nesumnjivom modelu - Zapa-du. On preispituje stvarne mogućnosti političkog učešća, uspoređujući ih sa „zatvori vrata“ dugmetom na liftu. Sudjelovanje postaje apstraktno, bez efe-kata. Politički ori-jentisanom čovjeku sudjelovanje postaje

skoro iluzorno. Naravno, Zemlja je još

uvijek većinom nenastanjeno mjesto i u poređenju sa veli-kim dijelom naše planete život između Berlina i Baden Bade-na je relativno prijatan. Ali ova prijatnost može prevariti. Izbjeglička drama Melile je pokazala da nova podjela u svijetu ne leži u kulturi. Ona razdvaja bogate od siroma-

šnih. Materijalno govoreći mi Nijemci još uvijek živimo u materijalno bezbjednoj zoni.

Uspostavljanje logora na granicama našeg bogatog društva i nastanak nove političke figure Homo Sacera, kojem nije ostalo ništa osim tijela, je greška modernizma u našem globalnom poretku stva-ri. Naše korporacije plja-čkaju po Africi, a one ne uspostavljaju Nomos (red). U našem odnosu prema Jugu se otkriva jaz između prava koje kršćanstvo polaže nad Evropom i njene stvarne politike.

U islamskom svi-jetu je uveliko poznato da je polje politike rascijepano raznim kontradiktornostima. U arapskom svijetu, ruko-vođenom despotima i zama-skiranim diktaturama, mase se nadaju da će demokrati-ja donijeti građanska prava i pravednu podjelu prospe-riteta. Zekat, koji je princip pravedne raspodjele prosperi-teta unutar islama, je u islam-skom svijetu degradiran do politički beznačajnog rituala. I pored toga muslimanski intelektualci ostaju neodlučni pred licemjernim pitanjem postavljenim islamskim naci-jama – jesu li oni sposobni za demokratiju? – jer svi vrlo dobro znaju da bi teško i jedan despot ostao na vlasti duže od jednog dana kada ne bi bilo podrške Zapada. Naše blagostanje zavisi u velikoj mjeri od svakodnevnih borbi za udio u oskudnim resursi-ma. Šta bi se dogodilo kada bi demokratski izabrana vlada u Rijadu ili Tripoliju prodavala naftu trećoj strani?

Toliko hvaljeno pros-vjetljenje, na koje smo tako ponosni ovdje na Zapadu, opstaje na zaobilaženju eko-

I S L A M I M O D E R N A P O L I T I K A

Jesu li na pomolu neo-autoritarni režimi?

Političke posljedice terorizma su posebno razarajuće za zajednicu muslimana, ali i za nemuslimane

Abu Bakr RIEGER

20 ISLAM U VREMENU

DECEMBAR 2005.

nomskog područja. Mi još uvijek vjerujemo u beskona-čan razvitak, u smanjenje brda dugova i naše prirodno pravo da uzimamo svjetske resurse. Magično umnožavanje novca pripada apsurdnom aspektu kapitalističke religije. Ipak, granice bogatstva nisu još uvijek dostignute, te se stoga vraća dobra stara geopolitika. Više se ne borimo za živo-tni prostor, već za gorivo za naše automobile. Za zapadne demokratije problem je sada kako ''ozakoniti'' njihovu glad za novim resursima. Ono što je zanimljivo u svemu ovome je da su osnovna načela demo-kratije namjerno previdjela pravo ljudi na samoopredje-ljenje – jedini legitimni princip demokratije ustvari.

Analiza terorizma danas pokazuje da on kao fenomen ne samo da pospješuje Glo-balnu Sigurnosnu Državu, već on daje legitimnost neo-phodnosti globalne imperije. Džon Grej smatra teror/Al-Kaidu za propratni simptom globalizacije i sasvim moder-nu pojavu. Oni su žalosna djeca modernizacije; musli-mani koji nikada nisu pozna-vali džamiju, halal trgovinu i zekat u svom odgojnom kontekstu i koji su sada pri-padnici revolucionarnih ''Šok trupa'' (jedan od Sejd Kutbo-vih modernističkih termina). Zizeku njihova samoubistva više liče na djela nekoga ko je u sumnji, ko jednostavno mora znati ono što ne zna i duhovno ne može da doživi: postoji li još jedna soba iza vrata. U svom briljantnom djelu ''Dobrodošli u Pustinju Stvarnosti'', Zizek kaže da kao modernističku ideologiju oni žele kapitalizam bez kapita-lizma. Imaginarnu zemlju pravovjerja, bez ekonomskih alternativa, ali sa pokrivenim ženama i bez alkohola. No, čak i teroristima je dolar naj-cjenjenija kulturna imovina.

U liberalizmu spremnost da se pogine zarad političkog cilja je nezamisliva, stoga u političkoj teoriji i sistemu vri-jednosti terorista ili bombaš samoubica je politička figura bez apsolutno ikakve vrije-dnosti. Nije čak ni neprijatelj, on nema vrijednost i budući da nije čovjek on je, načelno, životinja. Kavez, logor i povo-

dac su razumne civilizacijske protiv-mjere. Svirepi činovi terora sami po sebi slijede nei-zbježnu bio-političku logiku: počinilac koristi svoje tijelo, ali ne i vjeru, protiv protivnika kojeg zamišlja kao neuporedi-vo jačeg. Njemu nije preostalo ništa osim tijela i u suprotno-sti sa Objavom on konačno skrnavi samo postojanje koje ga je trebalo prenijeti na Slje-deći Svijet. Sve je loše što se loše svrši.

Političke posljedice tero-rizma su posebno razarajuće za zajednicu muslimana, ali i za nemuslimane. Dovoljno je sagledati očigledno slabljenje veoma važnog anti-globaliza-cijskog pokreta, koji je okri-jepio političku debatu. Kao muslimani mi nećemo prosto oplakivati površinski gubitak imidža. Ta čežnja za prizna-njem, koja se može primijetiti kod današnjih muslimanskih funkcionera, je sekularna akti-vnost. Ipak, ona ne odstranjuje poteškoće. Bezgranični politi-čki termin ''islamista'' je nara-vno grubo uprošćavanje i kao i sva druga uprošćavanja to je samo uvod u progon kojeg se treba iskreno bojati – na stra-nu sada tipična i nedokučiva njemačka nesposobnost da poštuje vjerski život i običaje. Politički promatrač će, takođe, primijetiti da je termin rasi-zam tiho uklonjen iz debata. Ali od svega toga je žalosnija činjenica da je pod oblakom terorizma i sam islam postao teško prepoznatljiv. U javnoj areni, kada se zatraži savjet o islamu, kao da jedino posto-je bradati fundamentalizam i banalni ezoterizam. U bilo kojem slučaju islam gubi svoj kredibilitet kao realan način života.

Optuživanje vjere je sada poprimilo šokantne razmjere. Sa strane muslimana potrebna je kritika islamskog moder-nizma, ali kritika koja vodi u islam, a ne iz islama. Ključne tačke su: islam nije ni ideo-logija, nije ni totalitarni način života. On nije, kao obrazac za življenje, sistem sa totali-tarnim ambicijama. Islamska misao živi u autonomiji sop-stvene terminologije. Čak i bez ukrašenog govora tole-rancije islam je poštovao dru-gačije načine života u svojoj blizini već stotinama godina.

Nebo nad Pribojem, gra-dom nekadašnje idile, bilo je sivo u tmurno. Ljudi su spu-štenim pogledom ispraćali svoje komšije, ćutanjem sau-čestvovali u ublažavanju bola i tuge. Nad Pribojem, koji je ovoga dana imao samo jednu dimenziju: tugu, bol i vapaj za istinom i osudom. Brda oko Priboja bila su namrgođena i nadula, a sitna hladna kiša se miješala sa suzama onih što ovdje imaju onoga koga nemaju i ne znaju zašto ga nemaju. Ljudi u mimohodu uginju ramenima. Uspomene naviru i od samog pogleda na

one zahrđale šine, na harabat voznu stanicu. Vozovi rijetko prolaze i niko im ne maše sa prozora. Oni koji imaju dušu više ne haju za vozove, jer u fatamorgani tuge vide baš onu kompoziciju kojom su otišli u smrt, ljudi, radnici, samo zbog toga što je neko imao životinjski nagon da se osveti onima što baš ništa nisu krivi. Onima što nose drugačije ime.

Pruga Beograd-Bar, neka-dašnji ponos i čast ljudima da se ovim vozom prevoze, ovog dana nije podrhtavala. Drhta-la su samo srca onih koji su ovog datuma, prije trinaest godina, posljednji put izjutra ispratili svoje sinove, očeve i muževe da zarade koru hljeba i da se vrate svojoj djeci.

Da li su svoju djecu imali i dželati? Pogled i misli odlu-

tali su u prazno, prema krivu-davom Limu, koji ništa nije kriv.

Kakve li ironije da se zlo-čin desio istog datuma, samo dva mjeseca ranije nego je proglašen "Dan armije", koji smo pola vijeka slavili kao ponos zajedničke borbe pro-tiv fašizma i zločina. Ispod svakog službenog akta pisali smo ono "Smrt fašizmu", dok se era još goreg fašizma pri-micala. Ali kada nekadašnji oslobodioci postanu zločinci - to je više od zločina. To je nauk za nauku koja se zove vojna doktrina.

Šta će o ovom i mno-gim drugim danima zločina

biti zapisano u historiji ako je budu pisali zločinci?

U tamnoj dvorani Doma kulture u Priboju ulazi-li su gosti, prijatelji pravde i neprijatelji fašizma, ljudi koji imaju ljudska srca, koji su još jednom nakon trinaest godi-na željeli da kažu nešto o zlo-činu. Ali, zločin je dokazan, a kazna nije stigla dželate. I nije bilo potrebno dokazivati istinu. Bilo je više nego tužno slušati kako se jedna kvazi-demokratska država brine da sakrije zločin, da sakrije sramotu i stid, da zaštiti zlo-čince.

U mukloj tišini, gledajući ispred sebe, govorili su svoje poeme junaci ove priče. Pred njihovim pogledima sjedili su roditelji, braća, sestre i djeca onih što čekaju pravdu od nepravednih.

Govorila je svoju poemu Semiha Kačar, predsjednik Sandžačkog odbora za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Pri-čala je o Štrpcima, Sjeverinu, Bukovici, Kukurovićima, ali i o mnogim drugim zločinima nad Bošnjacima Sandžaka. Prozivala je melanholičnim glasom sve aktere i datume koji moraju biti upisani na stranicama tužne historije. Jer, kako piše u porukama organizacije "Žene u crnom", zaborav zločina je zločin. Kako ne spomenuti kaziva-nja Dragoljuba Todorovića, junaka ove priče, pravnika humaniste, koji jasno i bez ikakvog ustezanja proziva

saučesnike zločina, one koji sjede u najdebljim foteljama državnih insti-tucija i vlasti.

Mrak se spuštao pri-bojskom dolinom. Sivilo na licima ljudi što nijemo stoje s pogledom u hladni Lim. Talasi odnose cvijeće bačeno u znaku počasti onima što su nevini pali, a ne zna im se ni groba ni traga. Lim će odnijeti cvijeće prema Drini, ali ne može pomilovati obraze šehida, ne može ugasiti bol i tugu.

Najčešći glasovi koje smo čuli su: ''Hvala vam

što ste došli da bar jedan dan vidimo prijatelje, ljude dobre volje i velike hrabrosti.'' Odzvanjale su poruke: ''Da se ovo više nikada ne dogo-di i nikada ne zaboravi i ne ponovi.''

Nas iz metropole Sandža-ka čekao je isti put preko gudura. Prošao je dan drugo-vanja sa tugom bez odgovora kada će porodice ubijenih, protjeranih i zlostavljanih stići do pravde? Kada će bar ostvariti penzije za radnike koji su na putu do fabrike izgubili život?

Ko su ljudi koji "ne znaju" šta se to dogodilo prije trina-est godina? Kako su imena koja su obišla svijet nestala sa spiskova i radnih kabineta?

Pribojska pruga ipak ide prema Evropi...

Dan stida i sramoteIbro MEHMEDOVIĆ

ISLAM U VREMENU 21

DECEMBAR 2005.IZ NAŠIH DŽEMATA22

Sredinom XVIII vijeka, carskim ukazom sultana Osmana III, postavljen je za agu Pribojskog agaluka Hasan, sin Mustafin. Nema drugih bližih podataka o tome ko je bio taj čovjek, osim onih iz njegove vaku-fname iz čijeg teksta se može razumjeti da je bio ugledan i bogat. Hasan-aga je bio darežljiv čovjek koji je dobar dio svog imetka, materijalnog bogatstva, uložio za unaprjeđenje i izgradnju Priboja. Azab-aga Hasan, u svoje vrijeme bez premca po moći i bogatstvu u pribojskom kraju, jedan dio svog imetka uvakufio je 1758. godine gradu čiji je bio starješina.

Prema Hasan-aginoj vakufhami, dobra koja je on uvakufio sastojala su se u slijedećem: džamija, mekteb, skele preko Lima u Priboju i Boranovićima i han. Upravu, nadzor i kontrolu vakufom i njego-vim poslovanjem obavljali su: mutevelija, hasbi-nazir i kadija. Poslije Hasan-agi-nog preseljenja na Ahiret, mutevelija vakufa bio je njegov najstariji sin Ferhat, znači direktni muški poto-mak, a u vakufnami stoji da će ta dužnost prelaziti dalje na njegovo potomstvo, s koljena na koljeno.

Nema pisanih tragova, ali najvjerovatnije da je prva džamija u Priboju sagrađe-na počekom druge polovi-ne XVI vijeka, prije nego što je Sinan-beg Boljanić podigao karavan-saraj i most na Limu, a stradala za vrijeme rusko-austrijsko-turskog rata od 1737. do 1739. godine.

Dolaskom u Priboj na pomenutu funkciju, Hasan-aga prvo podiže mesdžid, a zatim se ubrzo dograđuje minaret, dotjeruju ostali detalji i ukrašavanja speci-

fična za džamiju, tako da je predstavljala najreprezenta-tivniji objekt u mjestu.

U publikaciji "Priboj na Limu pod osmanlijskom vlašću 1418-1912.'', Alija Bejtić je objavio Hasan-aginu vakufnamu, odno-sno prijepis Hasan-agine vakumame, koji je septem-bra 1940. godine napravio rahmetli Kasim-ef. Hadžić sa izvornog dokumenta koji se tada čuvao u Vakuf-sko-mearifskom povje-reništvu_u Priboju. Kako kaže Bejtić, originalni tekst Hasan-agine vakufhame ispisan je turskim jezikom u šezdeset osam redaka, na debljem komadu papira veličine 84 x 26,5 cm.

Legalizovana je i tako posta la punopravnom javnim dokumentom l. zul-kade 1171. godine po Hid-žri, odnosno 7. jula 1758. godine po gregorijanskom kalendaru u Novoj Varo-ši, sjedištu kadiluka Stari Vlah, u čijem sastavu je bio i Priboj. Legalizaciju je izvršio kadija Muhamed. Imena dvanaest svjedoka, među kojima su bili ugle-dnici iz Nove Varoši, Pri-boja, Rudog i Međuriječja kod Priboja, zapisana su na kraju vakufname. Tokom prvog srpskog ustanka 1804-1813, Karađorđevi ustanici su 1806. godine spalili Priboj, a zatim 1809. godine i drugi put. U tim paljevinama nestali su ne samo stambeni objekti, već i gotovo svi objekti javne arhitekture, tako da su stradali džamija i mekteb. Nakon ovih događaja oporavak Priboja je tekao veoma sporo tako da su džamija, mekteb i vakufski han na svoje obnavljanje poprilično pričekali.

Na novo stradanje Pri-boja nije se čekalo dugo. Podizanjem bosansko-her-

cegovačkog ustanka 1875. godine, a zatim i srpsko-turskog rata 1876-1878, koji su bili praćeni velikim paljenjem i rušenjem, ni ovaj put džamija nije bila pošteđena. Zajedno sa Pri-bojom, 1875. godine spa-lile su je čete kojima je komandovao pop Žarko Lješević. Na ruševinama zapaljenje džamije podi-že se nova 1883. godine. Novac za obnovu obezbi-jedio je istaknuti Pljevljak Mahmut-beg Bajrović i građani svojim prilozima. Dimenzije džamije su bile 12 x 10 metara i zidana je lomljenim kamenom u tehnici trpanca s krečnim malterom i pi jeskom. Debljina spoljnih zidova je bila 80 cm. Pokrivena je borovom daskom na podla-čak, s minaretom koji je bio drveni. Vrata i prozori zidani su lučno od tesanog kamena, ali je u njih ubače-na stolarija pravougaonog oblika. Popatošena je boro-vim podnicama, a plafon je bio od borovih šašovaca.

Prva rekonstrukcija ove džamije izvršena je 1937. godine sredstvima iz vaku-fa i prilozima građana. Krov je pokriven crijepom, a drveni minaret zamije-njen novim, s osnovom od

tesanog kamena, domaćeg zelenkastog gabra, a ostali dio od sige.

Slijedeća temeljna rekon-strukcija džamije izvršena je 1982. godine, kojom je rukovodio Odbor Islam-ske zajednice Priboj. Od prethodnog objekta ostao je samo minaret, a sve je drugo uklonjeno. Sredstva su prikupljana dobrovolj-nim prilozima vjernika, gra-đana, pojedinih preduzeća i ustanova iz Priboja, a bilo je i priloga sa strane. Pro-jekt nove džamije radio je Širbeg Zaimović iz Kaknja, Bosna i Hercegovina. Pro-jektnu dokumentaciju ura-dio je Zavod za urbanizam iz Priboja. Kamen teme-ljac postavio je Avdi-beg Smailbegović, jedan od direktnih potomaka prvog vakifa džamije Hasan-age. Dimenzije nove džamije su 18 x 10,80 metara. Zidana je opekom koju pojačavaju stubovi od armiranog beto-na. Centralni dio objekta zasvođen je prostranom kupolom, sa još šest manjih kupola, tri na molitvenom prostoru iznad magfila i tri na ulaznom trijemu. Pre-krivena je bakarnim limom, fasada je urađena od bijelog teraplasta - gletovanog, a prozori pogledom iz vana

su lučnog oblika zastaklje-ni kopilit staklom. Ulaz u džamiju vodi kroz lijep i prostoran trijem, čiji strop je ukrašen kur'anskim aje-tima ispisanim kaligrafskim pismom. Umjetnički dio posla, ispisivanje citata iz Kur'ana, bilo je povjereno akademskom slikaru Meli Ženku iz Gostivara. Gla-vni izvođač radova bio je Hafiz Zukorlić; molersko-farbarske radove izvršili su Branko i Boško Jankovski iz Ohrida; Spasoje Jan-kovski je uradio mihrab, a mimber i ćurs Vejsil Zuli iz Gostivara. Centralni prostor džamije osvjetljava reprezentativni luster. Dža-mija se zagrijeva centralnim grejanjem čije instalacije su postavljenje i u pod obje-kta. Grijanje je instalirano decembra 1995. godine. U krugu (haremu) džamije nalazi se stambeno-poslo-vna zgrada Medžlisa Islam-ske zajednice Priboj sa lije-po uređenim dvorištem u kome dominira šadrvan.

Molimo Allaha dž.š. da nam pomogne u podizanju i održavanju Allahovih kuća - džamija i da nagradi one koji ih održavaju i čuvaju te podari svako dobro njima i njihovim porodicama.

Enes-ef. Svraka

H A S A N - A G I N A D Ž A M I J A U P R I B O J U

Pribojski vakif i vakufnamaVakufnama ja legalizovana i tako postala punopravni javni dokument l. zul-kade 1171. godine po Hidžri, odnosno 7. jula 1758. godine po gregorijanskom kalendaru u Novoj Varoši, sjedištu kadiluka Stari Vlah, u čijem sastavu je bio i Priboj

Mali veliki vakifi u PribojuErhan Čorbo, Pribojac, studirao u prelijepoj Konji u Turskoj, boravi i radi u

Sarajevu, jedan od mlađih džematlija, obezbijedio je donaciju u iznosu od 600 eura za nabavku računara za potrebe Medžlisa Islamske zajednice Priboj i na takav način doprinio kvalitetnijem funkcionisanju Islamske zajednice.

Red je da istaknemo i značajnu donaciju od strane Bunjo Muhameda, rodom iz Priboja, a već trideset i više godina Sarajlija, vlasnika privatne firme i zastupnika prodaje Reno vozila. Naime, Muhamed je, dolazeći u svoj grad i džamiju, primijetio jednu od potreba i namjenski za instaliranje klima uređaja u džamiji u Starom gradu donirao 10.000 konvertibilnih maraka, što je svakako za naše prilike nesvakidašnji događaj, vrijedan pažnje, a Muhamed je obećao da to nije sve i da će biti još pomoći za održavanje Allahovih kuća.

Završit ćemo kao što smo i počeli – Kur'anom: ''Nećete postići dobročinstvo sve dok ne podijelite od onoga što i sami volite, a što god vi podijelite Allah, sigurno za to zna.'' (Ali Imran, 92)

DECEMBAR 2005.

Ipak, kako to mnogi smatraju, radi se ovdje o očitoj islamofobiji i klasi-čnim napadima i optužba-ma militanata, koji islam, u svojoj osnovi, smatra-ju misionarskim i osvaja-čkim.

Drugo medijsko lice, ogorčeni protivnik Tarika Ramadana, jeste američki profesor Daniel Pajps, koga mnogi smatraju šefom militantne islamofobije u Americi. Njegov politički angažman je otvoreno pro-izraelski. Stoga je Pajpsu i sama pomisao da bi se

mogao suočiti na ameri-čkoj medijskoj sceni sa jednim od najvećih, kako ga mnogi smatraju, islam-skih mislilaca današnjice, apsolutno neprihvatljiva.

Interesantno je istaći da Graham Fuler, bivši član direkcije CIA-e i stručnjak za islamska politička pita-nja, smatra da pro-likud-ske organizacije u Americi (Likud - partija na vlasti u Izraelu) žele zatrti put svakoj osobi sposobnoj da Amerikancima na prihva-tljiv i odgovarajući način otvoreno i jasno govori o muslimanima, te o pitanju Palestine. Za njih je antise-mit svaka osoba koja kriti-kuje vlasti u Izraelu.

S tim u vezi, postoji sumnja da je poništavanje Ramadanove boravišne vize za ulazak u Ameriku

inicirano od strane jevrej-skog lobija.

Drugi intelektualaci su manje militantni naspram Ramadana, kao francuski filozof Bernard-Anri Levi, ali on ga, ipak, naziva ''pre-predenim intelektualcem, šampionom svih kategorija u dvosmislenom govoru''.

No, napomenimo da izvjestan broj novinara i intelektualaca podržava Ramadana, kao što je novi-nar Alen Greš, urednik lista ''Le monde diploma-tique'' (Diplomatski svi-jet) ili Ksavier Ternisien, novinar koji uređuje rubri-

ku islama u novinama ''Le monde'' (Svijet).

Konačno, bilo da ga smatraju pobožnim ili pak zaostalim muslimanom, iskrenim idealistom, ideo-logom i ''islamskim refor-matorom'' ili opasnim isla-mistom, jedno je sigurno - pojava, djelo i ideje Tarika Ramadana su imali i imat će zasigurno značajan uti-caj na savremeni civilizacij-ski dijalog između Zapada i islama.

A n a l i z i r a n e i d e j e kompatibilnosti islama s modernim vremenom, te učešća muslimana u evrop-skim društvenim tokovima bit će i dalje aktuelne. Nji-hova primjena prvenstve-no će zavisiti od spremno-sti zapadnih muslimanskih manjina za potvrđivanjem vlastitog identiteta i spo-

sobnosti afirmacije u zapa-dnom društvu. Jer, jedna ličnost, ma koliko krea-tivna i snažna mogla biti, nije u mogućnosti sabrati dovoljno energije da pro-mijeni ljude i društvene uslove. Ramadanova hari-zma nije dovoljna da bi i njegove ideje imale poziti-van reformistički odjek.

Nadalje, Ramadanov društveni angažman će zavisiti i od samog stava zapadnog društva prema islamu: da li svakog anga-žovanog muslimanskog intelektualca treba smatra-ti ''opasnim islamistom'' i treba li se na islam uvijek gledati kroz prizmu vjer-skog ekstremizma i tero-rizma?

Da je Tarik Ramadan ''budućnost islama'', Ber-nard-Anri Levi smatra ''užasnom prognozom'' , ali ipak priznaje da ''ništa u onome što piše i govori (Ramadan) ne ukazuje na suprotno!''.

Bibliografija :

1. Esposito, John L., Islamska prijetnja, mit ili stvarnost?, Selsebil, Živi-nice, 2001.

2. Karić, Enes, Tuma-čenje Kur’ana i ideologije XX stoljeća, Bemust, Sara-jevo, 2002.

3. Nasr, Seyyed Hos-sein. Tradicionalni islam u modernom svijetu, El-Kalem, Sarajevo, 1994.

4. Ramadan, Tariq. Biti evropski musliman, Udruženje ilmijje Islamske zajednice u BiH, Sarajevo, 2002.

5. Ramadan, Tariq. Islam, le face à face des civilisations, Editions Taw-hid, Lyon, 1996.

6. Le nouvel obser-vateur: Les nouveaux pen-seurs de l’islam, specijal-no izdanje april/maj 2004.

Integracija bez asimilacije (III)Predmet našeg rada je ugledni švicarski filozof, Tarik Ramadan, koji je kroz svoje harizmatične nastupe za kratko vrijeme postao ideal za jedne i javni neprijatelj broj jedan za druge.

KRAJ

Lamija HADŽIMURTEZIĆ

ISLAM U EVROPI 23

TARIK RAMADAN U DRUŠTVU SA SOLOMONOM I DANNEELSOM

Argentina je, nakon Brazila, zemlja sa najve-ćim brojem muslimana u Latinskoj Americi. Pro-cjenjuje se da u Argentini živi oko 700.000 muslima-na ili nešto manje od 2% (1,85%) ukupne popula-cije.

Porijeklo: Većina argen-tinskih muslimana potom-

ci su sirijskih i libanskih emigranata koji su dose-lili u Argentinu od 1850. godine naovamo.

M e z h e b s k a p r i p a -dnost: Ogromna većina muslimanske populacije u Argentini su sunije, dok su samo jedna desetina šije. U ovaj procenat ulazi i nezna-tan broj alevija i druza.

Povijest: Trajnije dose-l javanje muslimana u Argentini. Muslimani, uglavnom sirijski i libanski emigranti, počeli su pristi-zati u Argentinu prije više od jednog vijeka, ali je nji-hov dolazak u većem broju zabilježen tek u periodu

između dva svjetska rata.

Vjersko organiziranje

Lokalne islamske orga-nizacije. Od ranih sedam-desetih godina, kada je u Buenos Airesu osovan Islamski centar, a kasnije izgrađena džamija, argen-tinski muslimani su počeli

otvorenije ispolja-vati svoj islamski identitet. Izgrađeno je najviše u Buenos Airesu i Cordobi. U Buenos Airesu je nedavno, uz pomoć Saudijske Arabije, sagrađena i najveća džamija i islamski centar u Latinskoj Americi - Islamski centar ''Kralj Fahd'', u sklopu kojeg se nalazi džamija kapa-citeta 1.000 klanjača, škola, umjetničke galerije, smještaj za učenike i studen-te, kulturni centar,

sportski tereni, ugostitelj-ski objekt, te stanovi za dvojicu imama i vlastiti podzemni parking.

U Buenos Airesu već djeluje islamska škola u kojoj nekoliko stotina dječaka i djevojčica stiču islamsko obrazovanje. Arapski jezik se predaje na Salvador University of Buenos Aires i na Cor-doba University. Kur'an je preveden i u Argentini te štampan na španskom jeziku.

Esad Kolašinac

ArgentinaLIČNA KARTA

Službeni naziv: Republika ArgentinaGlavni grad: Buenos AiresPovršina: 2.766.890 km2Broj stanovnika: 38.740.807 (2003)Religija: muslimani 2%, katolici 92%,

protestanti 2%, Jevreji 2%, ostali 2%

DECEMBAR 2005.

Između perioda prve objave Kur’ana Poslaniku Muhammedu i kasnijeg perioda u Mekki, gdje mu je Uzvišeni Gospodar naredio da obznani poru-ku, postojala je jedna pauza, često nazivana ''fatrah'', koja je, prema Ibn Sa`du, trajala tri godi-ne. Nakon ovog perioda Poslanik Muhammed je otpočeo sa javnim propo-vijedanjem, a kasnije je čak obilazio i velike arabljan-ske sajmove kakav je bio onaj u Ukazu - godišnji događaj, koji je trajao dva-deset dana, tokom koga je bilo i dosta zabave. Modni trendovi ustanovljeni na tom mjestu su kopirani širom Arabije na isti način kako se to čini sa modnim trendovima iz Londona, New Yorka ili Pariza, kada se imitiraju širom dana-šnjeg svijeta.

Hamais Aš-Šaki, sre-dnjevjekovni pravnik, uviđa da za svako vremen-sko razdoblje postoje oso-bene norme. Na primjer, munjevito širenje islama kao vjere, koji je osvajao srca i umove ljudi, bilo je rezultat uspješnih meto-da tog vremena. Islam ima potrebu da ljudima bude prenijet na najvje-štiji mogući način, kroz medije koje oni razmiju i u kontekstu vremena u kojem oni žive.

Kroz svoju histori-ju, najprije kroz primjer Poslanika, a onda i primjer obnovitelja vjere, musli-mani su se okoristili čisto-

tom islama. Priroda njiho-ve propovijedi je omogu-ćavala umu da razmišlja, ljudima da se razvijaju, a između vjere i svakog aspekta naše Bogom dane prirode stvarala je harmoniju.

Povratak u sadašnjost

U petak, 11. n o v e m b r a , novinske agen-cije su objavile da je od zado-bi jenih rana usljed terori-stičkih napa-da na hotele u Amanu, u lokalnoj bol-n i c i , u 7 0 . godini živo-ta, preminuo i jedan od najpoznatijih arapskih i muslimanskih režisera Mustafa Al-Akad. Za one koji se ne sjeća-ju imena, Mustafa Akad je režiser ''Poruke'' (Pod zastavom Muhammeda) i ''Pustinjskog lava'', dva velika filma koja su ga promovisala u međunaro-dno priznatog režisera.

Akad je 1976. realizo-vao film ''Poruka'', sa bri-ljantnim Entoni Kvinom u glavnoj ulozi, sa kojim je po prvi put svijetu oda-slana poruka islama kroz upotrebu najnaprednijih tehnologija i korišćenjem najpopularnijeg medija naše generacije - televizi-je. "Sam režiser je rekao da mu je bio prvenstveni

cilj približiti prve godine islama i misije Poslanika Muhameda a.s. zapadnoj publici u njima prilago-đenom mediju. Međutim,

s v o j e v r e -m e n o j e film postao pravi kul-turni feno-men koji je počeo poprimati vjerski karakter, jer se prikazi-vao u džamijama i postao sastavno pomagalo u vje-ronaučnim procesima." Ostala je zagonetka zašto je prikazivanje ''Poruke'' bilo zabranjeno u egi-patskim bioskopima i na zvaničnim TV kanalima u nekoliko zemalja, uprkos činjenici da je uspješno prikazivana diljem svije-ta. Nedoumica je još veća kada u obzir uzmemo da je Al-Azhar, egipatska najveća vjerska institucija, odobrila njegovo prikazi-

vanje.

Vještina komunikaci-je je učiniti informaciju poznatom. Arapska riječ ''da`wa'', često prevođe-na kao “pozivanje ljudi u vjeru,” dobar je pri-mjer komunikacije. Njen semantički korijen obu-hvata i značenje pozivanja nekoga na jelo, čime infor-macija nije samo proslije-đena, već i oblikovana na jedan otvoren, prijateljski i ljubazan način. U tom

kontekstu, A k a d j e sa svojim filmovima bio na čelu svoje bran-še, odaši-ljući poru-ku islama m n o g i m m u s l i -m a n i m a i n e m u -s l i m a n i -ma širom s v i j e t a . Z a p r a v o ,

njegov metod nije bio daleko od načina kako je to učinjeno u ranom peri-odu islama.

Saladin u akadijanskoj perspektivi

Akad je pričao o mno-gim projektima za koje se nadao da će ih ostvariti u budućnosti. Jedan od njih je i film o Salahudinu Ejubiji za koji, dobro je poznato, tokom proteklih dvadeset godina nije uspio pronaći finansijera, upr-kos činjenici da je poznati

glumac Šon Koneri izra-zio želju da igra u njemu. Scenarij je uveliko bio spreman.

Saladinov lik je, prema njegovom mišljenju, tre-bao biti prezentovan vanj-skom svijetu kroz veliku produkciju koja se obraća nearapskim gledaocima jezikom koji oni razumiju i koji bi bio interpreti-ran od strane glumaca i glumica koji su im dobro poznati. Takav film bi mogao postići očekava-ne efekte jer bi iskrista-lizirao svoju poruku na način sa kojim se strana audijencija može poveza-ti. Tvrdio je da sadašnji arapski ''status quo'' jako podsjeća na uslove za vri-jeme Saladina. Arapi su u to vrijeme bili razjedinje-ni i u međusobnoj borbi. Saladin je bio taj koji ih je ujedinio, pročistio njihove režime i porazio krstaše. ''Kroz moj film želim da pošaljem poruku da nam je potreban jedan takav čovjek, ili da bar slijedimo njegove strategije u cilju suočavanja sa današnjim izazovima i nadvladamo one koji su nam u zasjedi. Saladinova biografija nije ništa drugo nego savre-mena projekcija današnjih događaja. Palestina iz nje-govih dana je i Palestina današnjice.''

Takođe, njegova želja da napravi ovaj film poticala je iz problema koji istra-java - Jerusalema. Snažno se borio protiv slike uvri-ježene na Zapadu da je u

P O G I N U O R E Ž I S E R M U S T A F A A L - A K A D

Nije uspio snimiti film o Salahudinu

Mustafa Akad je režiser ''Poruke'' (Pod zastavom Muhammeda) i ''Pustinjskog lava'', dva velika filma koja su ga promovisala u međunarodno priznatog režisera

SVIJET ISLAMA24

DECEMBAR 2005.

Palestini posrijedi sukob Jevreja i muslimana. Jedan drugi film, ' 'Svećenik Kabuši'', trebao je prići konfliktu iz novog ugla, tj. prikazati ga kao sukob između cionista i arap-skih kršćana i muslima-na. Takav prilaz bi mogao ostvariti uticaj na zapa-dnjačku percepciju ovog problema.

On objašnjava da je njegova glavna nakana u njegovim budućim pro-jektima bila da baci svje-tlo na arapsko historij-sko naslijeđe. “U svjetlu neopravdanih optužbi za terorizam upućenih prema arapskom svijetu, Saladin je, iz moje per-spektive, najpogodniji lik koji bi se Zapadu pred-stavio kao naš portparol. Ima li barbarskijeg pri-mjera religijskog terori-zma od primjera srednje-vjekovnih krstaša kojima se Saladin suprotstavio? Međutim, niko ne optu-žuje kršćanstvo za pojavu terorizma.”

... i još mnogo toga

Proučavao je arapsko-islamsku civilizaciju u svrhu produbljavanja svog osjećaja samopu-zdanja i svjesnosti da su muslimani vodili svijet dok su Zapad nastanjivale grupe barbarskih pleme-na. "Naučio sam da smo bili mnogo napredniji u mnogim oblastima znanja dok su oni bili duboko u neznanju i nazadnosti. To su te teme koje sam oduvi-jek nastojao vizualizovati pomoću velikog ekrana: opisujući dane kada smo upravljali Andaluzijom, podučavajući barbarske i neznalačke Evropljane nauci astronomije i medi-cine i pomažući im da i svoju nogu stave na lje-stve civilizacije.”

Mustafa Akad je imao još mnogo ideja u svojoj glavi. Tokom rata u Bosni, pomišljao je na pravlje-nje filma o konfliktu koji bi bio naslovljen ''Wa-Mu`tasamah'', koji bi se ticao halife koji je poveo

rat zbog samo jedne žene koja se nalazila u nepri-jateljskom zatočeništvu. Onda se neko vrijeme bavio idejom o snimanju filma o Jerusalemu, kao i portretu Muhammeda Šamila, čečenskog imama i sufije, koji je poveo narod u džihad protiv ruskih careva.

Bio je zainteresovan i za scenarij koji je bio zasnovan na historijskom dokumentu objavljenom u britanskom Sunday Timesu. U njemu se priča o delegaciji koju je poslao Kralj Engleske John III muslimanskom halifi u Cordobi, predlažući da Englezi prihvate islam, plaćaju džizju halifi i pri-hvate muslimanski patro-nat. Ovaj se događaj desio 1213. godine.

Put u Ameriku

A k a d j e sa priziva-njem dragih u s p o m e n a pričao svoju priču o tome kako je kao mladić od dvadesetak godina kre-nuo put Los Angelesa gdje već bio pri-mljen na poznati UCLA univerzitet. Posebno je dirljiv dio kada ga je otac, koji ga je odgajao na prin-cipima samopuzadanja, ispraćao i, stavljajući mu u jedan džep 200 dolara a u drugi džep primjerak Časnog Kur’ana, rekao: ''Ovo je sve što mogu da ti dam.'' Govorio je kako je uvijek bio ponosan na svoga oca koji mu je ipak dao najvažnije stvari u životu: odgojio ga da bude moralno i religiozno zreo i odgovoran.

Toga je postao svjestan tek kasnije u Americi, kada je nakon brzog oslo-bađanja od kompleksa inferiornosti, koji su pred-stavljali jedini problem, doživio transformaciju u svom načinu razmišljanja, a svoj kulturni milje počeo

samopouzdano koristiti kao prednost. Shvatio je da razlike između njega i studenata sa Zapada nikad nije ni bilo, kao i to da ih je svojom moral-nom snagom mogao čak i nadmašiti.

“Kao filmski režiser sam naoružan svojim arap-sko-islamskim zaleđem, na koji se pozivam i koji mi obezbjeđuje kreativni

kapac i te t , koji mi je opet pomo-gao da nau-čim da upra-vljam tajna-ma sedme umjetnosti i a m e r i -čke filmske

scene koja dominira na međunarodnom planu. Zahvala pripada Allahu, uspio sam da nametnem svoje umjetničko pri-sustvo jer sam ovladao jezikom i instrumentima kinematografije. Vjerujem da se ovo prepoznalo u ''Poruci'' i ''Pustinjskom lavu''. ''Poruka'' je upo-znala zapadno društvo sa istinskom islamskom vje-rom, dok je ''Pustinjski lav'' vrlo kredibilno refle-ktovao trenutnu tragičnu situaciju u Palestini!”

No sve to ne bi bilo dovoljno da nije bilo veoma napornog rada. Neprestano je radio da bi na kraju stekao poštovanje kolega i publike. Isticao je da vas drugi neće poštova-ti dok ne budete poštovali sami sebe. U Holivudu su svi znali da umije požnjeti

dobar profit i napraviti za publiku privlačne filmo-ve. To je razlog da su sve producentske kuće tražile njegovo iskustvo i pro-fesionalizam. Universal Studios ga je pozvao da režira serijal ''Noć vješti-ca'', koji već ima osam nastavaka.

Bio je snažnog uvjerenja da internacionalni i zapa-dni film ni najmanje ne

zasjenjuje arapski u indi-vidualnom kreativnom kapacitetu. Oni su samo napredniji u tehničkom i ekonomskom smislu, kao i u mehanizmima kinema-tografske produkcije.

Odnos muslimana prema medijskom ratu

Bio je veliki kritizer arapskih režima koji troše milijarde dolara za kupo-vinu tenkova i borbenih aviona iz kojih se goto-vo nikad ni jedan jedini metak ne ispali na nepri-jatelja, dok bi i samo 10 procenata od tog novca, prema njegovim riječima, bilo više nego dovoljno da se napravi čudo jer rat danas nije ništa drugo nego medijski rat.

Njegova poruka u vre-menu kada su cionisti-stički mediji uspjeli da kršćanstvo i judaizam usmjere protiv islama je bila: “Mora se, dakle, pri-premiti jedna informaci-ona, ciljana poruka, pri čemu se posebno treba imati na umu da američko društvo ne navija u prin-cipu ni za jednu stranu već prima informacije iz

medija i prema njima i daje svoj odgovor.”

Akad potvrđuje da veli-ke televizijske mreže u Sjedinjenim Državama, kakve su CNN, Fox ili CBS, nisu ništa drugo do robne tvrtke i od suštin-ske je važnosti da ozbilj-no porazmislimo o tome kako možemo doći do takvih kuća. “Arapski problem sa drugima nije ništa drugo nego infor-macioni problem.”

Sudbina

Akad nam je ispričao šta je arapski i muslimanski problem sa drugima. No, njegova sudbina i tragična smrt su htjeli da se posta-vi još jedno pitanje: šta je muslimanski problem sa samima sobom. Kako je samo apsurdno onda da je jedan takav prono-sitelj ideje islama izgu-bio svoj život od strane novih haridžija koji tvrde da djeluju u ime istog. No, mi znamo da je nje-gova poruka sigurno jača, jasnija i tačnija od poruke onih koji su ga ubili.

Režiser Mustafa al-Akad je bio ovaploće-nje prenositelja poruke. Kao što se kaže u hadisu Poslanika Muhammeda, doći će vrijeme kada će islam biti dostupan u sva-koj kući. Mustafa Akad je svojim radom upravo napravio taj veliki korak naprijed učinivši islam dostupnim svakome. Od Poslanika Muhammeda, koji je donio poruku, preko pisara koji su je zapisali, preko učenjaka koji su je odašiljali, preko režisera koji su je vizuali-zovali, pa sve do budućih predvodnika u komuni-kacijama koji će poruku učiniti dostupnom sva-kom u svakom trenutku - Mustafa Akad je sigurno jedna od važnih karika u ovom lancu.

Neka mu se Uzvišeni Allah smiluje, a nas uputi na pravi put. Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun.

E.N.

Mustafa Akad i Mustafa Akad i Entomi Kvin na snimanju Entomi Kvin na snimanju filmafilma

SVIJET ISLAMA 25

DECEMBAR 2005.

Halima Bumedjen Teri, poslanik u francuskom Senatu, smatra da oštre sigurnosne mjere koje pre-duzimaju francuske vlasti u cilju zaustavljanja doselje-nika, koji protestuju zbog svog lošeg društvenog stanja, otkrivaju "koloni-zatorsku pozadinu" i neće dovesti do rješenja krize. Ona naglašava da jedini izlaz mora biti zasnovan na "društvenoj pravdi i jedna-kosti među svim Francu-zima."

Ona posebne kritike upućuje na odluku o policij-skom času u mjestima gdje su se desili neredi doselje-nika posljednjih sedmica. Halima, koja je poslanik Stranke zelenih, dodaje da "uspostavlja-nje policijskog časa ima osnovu u kolonijalizmu koji izgrednike smatra nefrancu-zima." Dodaje da je "apsurdno to što očevi i dje-dovi ovih ljutitih momaka, koji žive u predgrađima Pariza, već pede-set godina trpe iste stvari i slične kampanje."

Halima Bume-djen, vladin ana-litičar, ovu krizu ocjenjuje kao veoma lošu. Država misli samo o sigurnosti i veoma surovo postupa sa stanovnicima predgra-đa. Šalje na njih policiju i suzavac. Koristi se noćnim prepadima umjesto proce-durama koje bi koristile i pomagale zajednicama iz tih predgrađa, zatim obe-zbjeđivanjem posla omla-dini i prestankom poniža-vanja tog segmenta francu-

skog društva.Ona upozorava da se

nasilje može vratiti u sva-kom trenutku i da će pred-građa nastaviti da žive na ivici vulkana sve dok država ne preduzme konkretne i korjenite promjene.

Francuska parlamen-tarka smatra da sve dok postoji nezaposlenost i diskriminacija na poslu i kod dijeljenja stanova, opa-snost od ovakvog stanja još uvijek postoji. Ona osuđuje riječi Nikola Sarkozija koji je stanovnike predgrađa nazvao ološem: "Ove riječi kriju u sebi veliku količi-nu mržnje i diskriminacije prema mladim ljudima koji

se u osnovi osjećaju poni-ženim."

Širak: Otrov diskrimi-nacije

U svom prvom obraća-nju Francuzima oko ovih događanja, Širak je rekao da nasilje u predgrađima francuskih gradova govori o "krizi identiteta". Ovo je najveće nasilje u zadnjih 40 godina. "Naš odgovor na ovu krizu će biti odlučan i pravedan, uz poštovanje

tekovina Francuske", ista-kao je Širak 14. novembra u obraćanju koje su TV i radio-stanice prenosile uživo. "Slučaj je prepušten pravosuđu koje će rasvije-tliti sve činjenice i neće biti popuštanja", rekao je Širak i dodao da se "zakon ne može kršiti bez kazne."

Francuska vlada je u ponedjeljak, 14. novembra,

odlučila produžiti policijski čas u naredna tri mjeseca. Uprkos stišavanju nasilja u predgrađima Pariza, nemi-ri su nastavljeni na drugim mjestima, naročito u Lionu i Tuluzu.

Deportacija stranaca

Sa druge strane vodi se oštra rasprava oko odlu-ke ministra unutrašnjih poslova Nikola Sarkozija o deportaciji stranaca koji su učestvovali u nemirima, a

koji, prema ovom ministru, broje 120 ljudi. Neki od njih imaju dozvolu stalnog boravka u Francuskoj.

Do 14. novembra broj uhapšenih je 2.767 osoba. Protiv 375 osoba doneše-ne su zatvorske presude do jedne godine.

Prema podacima fran-cuskog Ministarstva pravde uhapšeno je 107 malolje-

t n i k a . I z tog razlo-ga vlasti su z a b r a n i l e k r e t a n j e u nekol i -ko grado-va. U tim m j e s t i m a maloljetni-ci ne smiju n a p u š t a -ti stanove bez pratnje

odraslih osoba.Kao rezultat oštrih

osuda od strane francuskog javnog mnijenja i predsta-vnika mnogih stranaka, francuski mediji su primi-jetili da se francuski mini-star Nikola Sarkozi kreće u neuobičajeno pojačanoj pratnji. Nijednom novi-naru nije bilo dozvoljeno da mu se približi nakon sastanka Vijeća ministara u ponedjeljak, što je ranije bilo normalno.

Pariz negira učešće islamista u nemirima

Francuska obavještajna služba negira učešće islam-skih aktivista u nemirima i paljenju dobara u nekim siromašnim francuskim naseljima u toku tri sedmi-ce. U tim mjestima većinu predstavljaju doseljenici iz Afrike i arapskog Magreba.

Pjer du Boski, pred-sjednik Obavještajne slu-žbe unutrašnjih poslova Francuske izjavio je 23. novembra na kanalu RTL da "nije zabilježen nika-kav uticaj radikalnog isla-ma na tok ovih događaja", dodajući da "se moraju tražiti drugi uzroci kako bi se razumjelo ono što se dešava."

Boski napominje da su neki islamisti, koje oni prate, blagonaklono gle-dali na ove događaje, ali da

nisu učestvovali u njima.

Zlonamjerno miješanje

Delil Ebu Bekr, pred-sjednik Islamske zajednice u Francuskoj, upozorava na pokušaje nekih ljudi da uvuku islam u nemire koji su pratili neka francuska predgrađa od 27. oktobra: "Miješanje islama sa ovim događajima predstavlja zlo-čin. Islam je tokom svoje duge historije trpio štetu od terora i rušenja. Naša vjera propagira vrijednosti tolerancije." On je odbio prijedlog da islamske insti-tucije izdaju fetvu o zabra-ni spaljivanja automobila, autobusa i ustanova. Po njegovim riječima, "takva fetva bi potvrdila sumnju i optužbe da muslimani stoje iza ovog nasilja. To bi samo povećalo nedoumicu oko veze islama s rušilaštvom."

(Islam Online)

R E A K C I J E M U S L I M A N S K I H I N S T I T U C I J A I P O J E D I N A C A

Islam ne stoji iza nemira u Francuskoj

SVIJET26

DECEMBAR 2005.

Ogromna džamija za 40.000 vjernika bit će izgrađena nakon iskaza-ne volje islamskih orga-nizacija Velike Britanije u blizini novog olimpijskog prostora u Istočnom Lon-donu. Cjelokupni mu-slimanski kompleks gra-đevina koji će ukupno imati mje-sta za negdje oko 70.000 osoba, treba da bude za-vršen i spre-man za otvo-renje do po-četka Olim-pijskih igara, ako se sve bude odvijalo prema planovima global-no aktivne da'vetske orga-nizacije Tabligi Džemat. Građevina je predviđe-na za smještaj muslimana tokom Olimpiskih igara a potom kao glavno sjedi-šte ove organizacije. Za-htjevi za građevinske do-zvole već su podneseni kod lokalnih vlasti kako izvještava britanski časo-pis "The Sunday Times".

Džamija će prema ve-ličini prostora za vjernike biti daleko najveće mje-sto u Velikoj Britaniji i

jedno od najvećih u Evro-pi. Radi poređenja, Pe-trova katedrala u Rimu može pružiti prostor za oko 60.000 vjernika. Po-znati arhitekt Ali Mange-ra već je napravio proje-kat za ovo građevinu, već detaljno isplaniran, koja

će biti postavljena na mje-sto jedne već postojeće džamije - na otprilike 500 metara od novog olimpij-skog centra. On planira futuristički dizajn sa tur-binama na vjetar umje-sto tradicionalnih mina-reta i transparentni-pro-vidini krov umjesto tra-dicionalnih kupola. Kom-pleks, koji će prema pro-cjenama koštati otprilike oko 150 miliona eura, ta-kođer će sadržavati i vrt, školu, biblioteku i pro-store za smještaj posje-tilaca. "To će biti više od džamije. Cjelokupna ideja

u pozadini svega jeste da konstrukcija sugeriše pre-vazilaženje granica", kaže Mangera.

Organizacija Tabligi Džemat nije sasvim ne-problematična. Nakon te-rorističkih napada 11 se-ptembra 2001. ona je do-

spjela u fokus interesova-nja zapadnih sigurnosnih agencija i dovedena je u vezu sa te-rorističkom o r g a n i z a -c i j o m A l -Kaida kao i sa jednim od

napadača u julskom na-padu u Londonu. Prema časopisu "Sunday Times" Bavaria za tri člana ove organizacije jse tvrdi da su trebali biti deportovani jer je dokazano da podr-žavaju islamski ekstremi-zam. Organizacija koja je svojevremeno osnovana u Indiji naziva samu sebe nepolitičkom organizaci-jom koja se fokusira na humanitarni rad.

www.n-tv.de Prevod s njemačkog:

Edo Krajinić

Preminuli američki pisac Džejms Boldvin ve-liki dio svog života pro-veo je na jugu Francu-ske. Krajem sedamdese-tih odlučio je vratiti se u Ameriku. Kada ga je pri-jatelj upitao šta je uzrok tog iznenadnog povratka, najznačajniji predstavnik američkih crnaca je rekao: "Osjećam da je problem diskriminacije u Ameri-ci došao do faze rješenja i završetka, dok je taj pro-blem u Evropi došao tek do tačke pojavljivanja i za-pleta."

Sva Boldvinova djela govore o ovom proble-mu o životu u Harlemu, o njegovoj porodici i braći koji pate od siromaštva. Pisac je, nakon siroma-šnog života u samoj Fran-cuskoj, uspio da izgradi svoj dom u naselju boga-tih u San Pol du Fasu, da-leko od rasne diskrimina-cije. Tu je napisao "Niko ne zna moje ime", kao i neke od najboljih opusa o životu Afroamerikanaca.

Boldvinov prijatelj se sjetio riječi ovog pisca gle-dajući u pariška predgrađa progutana u gustom dimu.

Naselja emigranata Arapa, crnaca i drugih postala su poprište najveće pobune još od studentskih prote-sta iz 1968. godine.

Međutim, studentski pokret je imao svoje ci-ljeve i planove. Imao je i vođe i uporišta. Protesti emigranata su započeli je-dnim apsurdnim događa-jem – obračunom policije sa dilerima droge u kvartu San Denis.

Mnogi su očekivali da će zabrana nošenja hidža-ba u javnim institucija-ma Francuske dovesti do bunta islamista. Kao što ćemo vidjeti, francuska obavještajna služba, iako budno prati islamske akti-viste, nije našla nijedan dokaz o njihovoj uključe-nosti u neredima. Čaša je, naime, prelila na drugoj strani. Pet do šest milio-na ljudi, Arapa i muslima-na, deset posto stanovniš-tva živjelo je u ekonom-skoj izolaciji u francuskim predgrađima. Oni su do-živjeli ono što su Arturo-vi crnci već "preležali" u Americi.

Ovi protesti će doka-zati Francuzima – a s time i svim Evropljanima da je

vrijeme da mu-slimani (koji čak i nisu to-liko privrže-ni svojoj vjeri) moraju dobiti jednaka prava budući da su to sada francu-ski državljani sa malo druga-čijim imenima, koji u većini ne znaju nije-dan drugi jezik osim francu-skog.

R A S N A D I S K R I M I N A C I J A K U C A N A V R A T A S T A R O G K O N T I N E N T A

Emigranti – socijalniproblem Evrope

KOLUMNA

Fahrudin Smailović

DJEVOJČICE od Iraka pa sve do Maro-ka lude su za Fullom, lu-tkom koja liči na Barbie, ali je odjevena kao musli-manka. "Barbie" u crnom hidžabu, nema izražene grudi, crne je kose, nosi naušnice, ali ne i minice ili uske pantalonice kao njezina zapadna verzi-ja. Fulla, inače krea-cija sirijske kompa-nije NewBoy De-sign Studia, dola-zi u posebnom izdanju za namaz u k o j e m dolazi sedža-da i bi-

jeli ogrtač. U planu su "učiteljica Fulla" i "liječni-ca Fulla". S njezinim ime-nom pro-d a j e se

gotovo sve, od bicikala, preko CD playera pa sve do odjeće. Fulla se proi-zvodi u Kini, a u poslje-dnje dvije godine proda-no je preko 1,5 miliju-na lutki. Djevojčice su za

njom lude, a roditelji ih rado kupuju zbog toga što ističe musli-manske vrijednosti.

Index.hr

Djeca siromašnog njujorškog Harlema

Planovi za Olimpijadu 2012 - Džamija za 40.000 vjernika

MUSLIMANSKA BARBIKA

27SVIJET ISLAMA

DECEMBAR 2005.

Nada u lijep kraj i strah od lošeg završetka

Čovječe, pripremi dobro ili nešto drugo, ali znaj i upamti - naći ćeš pred Alla-hom (na Sudnjem danu) ono što si pripremio. Isto tako, odgodi što god želiš, ali znaj da nema povratka, iako će čovjek moliti da bude vra-ćen na ovaj svijet. Rekao je Uzvišeni: �� و� �ل�م� م� ه� د� ح� � ا� ج� � ���� تى ﴿ح�ل� م� �ع� ي ل ل�ع� * ��و ع� ج� ��� ! �� ا"� ق�ة$ ل�م� ك� ا ��نه� ال ك� ت� ك� ت�ر� ا ف�يم� ا ال�ح0 ص�

ا﴾ ه� ائ�ل� و� ق� ه�''Kada nekom od njih smrt

dođe, on uzvikne: 'Gospo-daru, povrati me da učinim kakvo dobro u onome što sam ostavio!' Nikada! To su riječi koje će on uzalud govo-riti.''

Poznati učenjak Katade, tumačeći ovaj ajet, rekao je: ''Tako mi Allaha, jedina će mu želja biti da se vrati kako bi bio pokoran Allahu.'' Razmi-slite zato o želji nemarnoga koja će se roditi kod njega nakon odlaska sa ovoga svije-ta i radite shodno tome kako ne biste žaljenjem ispunili svoje vrijeme na Ahiretu.

Znaj da je obaveza otići sa ovoga svijeta izgovaraju-ći Kelimei-šehadet (La ilahe illallah – Ne postoji niko ko zaslužuje da se obožava osim Allaha), svjedočiti tev-hid (jednoću Allaha dž.š.), potvrđujući tako da je Allah dž.š. jedini dostojan obo-žavanja i robovanja, a to je i svrha stvaranja svih ljudi. Kaže Allah Uzvišeni: ��ال �إلنــس� �9 ن �ل�ج� ت� ق� ل� خ� ا م� �9﴿

﴾ ��9 د� ب� ل�ي�ع�''A ljude i džine stvorio

sam samo da Meni robuju.''

Mnogi će pomisliti: ''Lako ću ja izgovoriti na samrti La ilahe illallah.'' Da li će to, zai-sta, biti tako? Ko ustraje u svojoj nepokornosti, izbje-gavanju Kur'ana, nemarnosti prema sunnetu Resulullaha s.a.v.s., zaboravljanju Allaho-vih propisa, ko nije na dunja-luku živio sa La ilahe illallah, ko svoje postupke nije uskla-đivao sa onim što od njega zahtijeva La ilahe illallah, uistinu će teško izgovoriti ove riječi u trnucima smrti. Zbog toga strah od lošeg završetka kida srca onih koji znaju šta to znači, a nada u Alla-hovu milost, koja je veli-ka, široka i duboka budi nadu i želju za pokornošću u čovjeko-voj duši.

Mnogo je primjera i slučajeva lošeg zavr-šetka ljudi koji su pozi-vani da izgo-vore šehadet u posljednjim trenucima njihovih života. Prenosi se da je jedan od ljudi umirao, pa mu je reče-no: ''Reci: La ilahe illallah!'' On uzviknu: 'Ne vjerujem ni u jednu riječ od La ilahe illal-lah!'' Drugi je u istom stanju, na samrti, govorio: 'Kasno je za mene da to izgovaram.'' Također, navodi se primjer čovjeka koji je na samrti trpio teške bolove i muke. Govo-rio je u tim trenucima: ''Isku-šao me je Allah raznim isku-šenjima i da mi je želio dati Džennet - zašto bi mi davao sada ovakve muke?'' Ovo su

živa upozorenja za one koji su pretjerali u griješenju i udaljavanju od Allaha dž.š.. Uistinu će smrtni čas nali-kovati životu čovjekovom. Riječi kojima se služio i koje je za života koristio i izgova-rao, izgovarat će i na samrti. Prenosi se da je jedan trgovac na samrti govorio: ''Tri i po, četiri i po.'' S tim riječima je i napustio ovaj svijet. Pijanac je izgovarao: ''Popij, napij se!'' Tako je i umro.

To su bile riječi koje su, u svome zaboravu na Allaha i Njegovu vjeru, najčešće u

životu koristili, pa je njihova smrt bila samo slika njihovih života. Tako neće biti samo sa onima koji se pokaju i nakon toga Allahu istinski povrate, zatim se okite dobrim djeli-ma, a Uzvišeni Allah zna ko zaslužuje uputu na Pravi put. Takvima će Allah dodijeliti obilje Svoje milosti.

Pogledajmo sada dva pri-mjera iz savremenog doba koji oslikavaju nasilje i kraj nasilnika. Nasilnici, u ovom slučaju, bili su ljudi sa lijepim muslimanskim imenima, ali sa srcima okorjelih zlikovaca. Zvali su se Hamza el Besi-

juni i Salah Nasr, a bili su pripadnici egipatske vojske u vrijeme Džemala Abdunna-sera. Činili su velika zlodjela i nasilje Allahovim robovima i daijama (misionarima) koji su pozivali ljude u Allahovu vjeru i usmjeravali na Pravi put. Prvospomenuti Hamza, mučio je Allahove robo-ve (muslimane), pa kada bi oni molili Allaha za pomoć, govorio je: ''Gdje je vaš Bog da ga stavim u okove?'' Salah Nasr je sklapao brakove sa ženama koje su već bile udate (ove žene su bile u zatvo-

rima, izlo-žene stra-h o v i t i m torturama bez prava g l a s a ) . Kako su skonča l a ova dvoji-ca silnika? H a m z a je, vozeći se kolima iz Ka i ra prema Ale-ksandriji, imao sudar udarivši u

kamion koji je prevozio gvo-žđe. Njegovo tijelo je osta-lo raskomadano gvožđem kojim je prijetio Allahu dž.š.. Spasioci su ga morali izvlačiti u komadima.

Salah Nasr je bio pogo-đen sa više od deset teških hroničnih bolesti! Živio je tako nekoliko godina u oča-janju ne mogavši se izliječiti, sve dok nije umro kao zatvo-renik, bačen u tamnicu od strane onih kojima je, prije toga, vjerno služio. Allah dž.š. pušta nasilnike do odre-đenog vremena, a onda ih žestoko kažnjava!

Kakve li razlike između ove smrti i ovakvog kraja i kraja i smrti mladića koji se pokajao, pao Allahu na sed-ždu, krenuo Pravim putem i postao primjer muslimana, Allahovog roba. Kada je umi-rao, kada je ispuštao svoju plemenitu dušu podigao je kažiprst uvis i izgovarao: ''La ilahe illallah'', sve dok mu duša nije otišla ka Allahu. Ili primjer mladića koji se pokajao za zlo i grijehe koje je činio, a zatim postao poko-ran Allahov dž.š. rob i pri-mjer muslimana. Klanjao bi redovno ikindiju u džamiji, a zatim odlazio kući na ručak. Nakon toga, vraćao bi se u džamiju i vrijeme do akšama provodio u zikru, spominja-nju Allaha dž.š. i sjećanju na Njega i Njegove blagodati. Jednom prilikom, džematlije su ga, pred akšam namaz, zatekle na sedždi. Proučen je ezan, a on je i dalje bio na sed-ždi. Proučen je ikamet, nakon toga, a on se nije pomjerao sa sedžde. Kada mu je prišao njegov otac i prodrmao ga, on se prevrnuo na bok. Bio je mrtav. Allah ga je, Uzvišeni, usmrtio na sedždi. Postoji li mu'min, musliman, vjernik, koji ne bi poželio ovakvu smrt? Smrt na sedždi. Rekao je Allah Uzvišeni: ''Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo iz lakomislenosti i koji se ubrzo pokaju, njima će Allah oprostiti. A Allah sve zna i Mudar je. Uzaludno je kajanje onih koji čine hrđava djela, a koji, kad se nekom od njih približi smrt, govore: 'Sad se, zaista, kajem!''

Uzvišeni kaže: م ث� لله� � ا ن� ب �� و� ل� ا ق� ين� لذ� � � ��﴿ �ال ة� ئ�ك� ال� �ل�م� م� ي�ه� ل� ع� �" ن�ز ت� ت� و� ام� ت�ق� �س�

N A D A U L I J E P K R A J I S T R A H O D L O Š E G Z A V R Š E T K A

Robovanje Allahu dž.š. – jedini cilj vjernika

''Onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije ostanu pri tome - dolaze meleki: 'Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na Ahiretu; u njemu (Džennetu) ćete imati sve što vam duše požele, šta god zatražite – imat ćete, bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je Milostiv.'' (Fussilet, 30-32)

Sanin MUSA

HUTBA28

DECEMBAR 2005.

O V R I J E D N O S T I N A G R A D A I P O L O Ž A J U I S K R E N I H K O D A L L A H A D Ž . Š .

Iskrenost u islamu„Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato se klanjaj samo Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu!“

(Ez-Zumer, 2-3.)

HUTBA 29

Uzvišeni Allah � kaže:

ين� ل�ص� خ� �9 �لله� م� د� ب� �9 ��ال ل�ي�ع� ر� م� � ا م� �9﴿ا�﴾ ن�ف� ين� ح� ه� �لد ل�

„A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjer-ni, vjeru ispovijedaju.“

Tj. naređeno vam je da robujete i ibadet činite samo Allahu, iskreno Mu vjeru ispovijedajući. Uzvi-šeni Allah � kaže:

ا ل�ص0 خ� د� �لله� م� ب� �ع� ��� �� ر� م� � ل� ��ني ﴿ق�﴾� ين� ه� �لد ل

„Reci: Meni se naređu-je da se klanjam Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru.“

Također kaže:

د� ب� اع� ق ف� ت�ا!� ب�ال�ح� ي�ك� �ل�ك� ا ��ل� ن� ل� ا �نز� ﴿��نين� ه� �لد �ال� ل�ل� ين� ه� �لد ا ل ل�ص0 خ� �لله� م�

ال�ص� ﴾ �ل�خ�„Mi ti, doista, objavlju-

jemo Knjigu, pravu istinu, zato se klanjaj samo Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Iskreno ispovijeda-nje vjere dug je Allahu!“

Pogledaj ovu izvanre-dnu kur’ansku konstrukci-ju! Kome će, ako ne Allahu, čovjek iskreno ispovijedati vjeru i iskreno ibadet čini-ti?!

ال�ص� ﴾ ين� �ل�خ� ه� �لد �ال� ل�ل﴿„Iskreno ispovijedanje

vjere dug je Allahu!“

Kada su u pitanju vje-rovjesnici, pogledaj kako ih Uzvišeni Allah � hvali govoreći o njima:

P ر� ك� �� Qة ال�ص� ب�خ� م ن�اه� ل�ص� خ� � نا ��﴿﴾� ��� �لد

„Mi ih posebno obdari-smo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet.“

Iz riječi Uzvišenog �, koje govori o Jusufu u, primjećujemo da se Jusuf u spasio od nemora-

la isključivo iskrenošću. Uzvišeni Allah � kaže:

�� ال ل�و� ا ب�ه� م ه� �9 ب�ه� ت� م ه� د� ق� ل� �9﴿ �R ر� ل�ن�ص� ل�ك� ذ� ك� ــه� ب �� ��ا ه� ر� ب� P � �ن�ا �Sب�ا ع� م�ن� ��نه� ا� ش� ح� �ل�ف� �9 و�� �لس ن�ه� ع�

﴾� ين� ل�ص� خ� �ل�م�„I ona je bila poželjela

njega, a i on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao - tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on, uistinu, bio Naš iskreni rob.“

Da nije bio iskren Alla-hov rob ne bi se spasio od nemorala. Mladićima koji govore da su svakodnevno suočeni sa iskušenjima i da ih neke osobe svakodne-vno pozivaju na nemoral, da rade na lošim mjesti-ma i sl., poručujemo: Učite se od Jusufa u i iskreno predajte srce Allahu, cjelo-kupan svoj život predajte Allahu. Ako tako postupiš, dragi brate, Allah � će te sačuvati i od tebe otkloniti zlo, kao što ga je otklo-nio od svoga vjerovjesnika Jusufa u:

ا� ش� ح� �ل�ف� و�� �9 ن�ه� �لس ر��R ع� ل�ك� ل�ن�ص� ذ� ﴿ك�﴾� ين� ل�ص� خ� ن�ا �ل�م� �Sب�ا ��نه� م�ن� ع�

„Tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on, uistinu, bio Naš iskreni rob.“

Musa u je samo preko iskrenosti došao do stepena do kojeg je došao. Uzvišeni Allah � kaže:

��ا ك� ��نه� ى وس� م� ت�ا!� �ل�ك� ف�ي ر� ك� ��� �9﴿﴾��Vب�ي وال0 ن س� �� ��ا ك� ا �9 ل�ص0 خ� م�

„I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovje-snik.“

Čudnije od svega ovoga je da Iblis može ovladati svim ljudima, osim iskre-nima. Iblis nije u stanju da se primakne iskrenima. Sa mnogim od nas šejtan može raditi šta hoće. Jedi-

no iskreni se može spasiti od šejtanove blizine i uti-caja. Iblis, kao što o tome govori Uzvišeni Allah �, kaže:

��ل�ــى ــي ن� ــر� ــظ� ن ــأ� ف� ! �� ــــا"� ﴿ق�م�ن� ــك� ن ــإ� ف� ا"� �ق� ��ث�و ب�ع� ي� �[ ــو� ي�ــت� ق� ــو� ل� � �[ ــو� ي� ل�ى ��� ين� ر� نظ� ل�م� �م� نه� ي� و� غ� � أل� ت�ك� ز ب�ع� ف� ا"� �ق� و]� ل� ع� �ل�م�م� ن�ه� م� � �Sــا ــب� ع� ���ال ــن� ــي ــع� ــم� �ج�

﴾� ين� ل�ص� خ� �ل�م�„''Gospodaru moj!'' -

reče on – ''daj mi vremena do dana kada će oni oživlje-ni biti!'' ''Dajem ti'' - reče On – ''do dana već određe-nog.'' ''E, tako mi dostojan-stva Tvoga,'' - reče - ''sigur-no ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih, među njima, robova iskrenih!''“

Sam Iblis govori: ''Doi-sta ću ih sve na stranputicu zavesti, osim jedne grupe!'' Koja je to grupa? ''Osim robova Tvojih iskrenih'' Srazmjerno tvojoj iskreno-sti, srazmjerno nemoći šej-tana da utiče na tebe, sraz-mjerno tvom namazu kojeg obavljaš radi Allaha, sraz-mjerno iskrenom odnosu tvog srca prema Allahu, šejtan će biti od tebe uda-ljen. Znaj da je njemu put ka tebi blokiran i da on nije sposoban napadati te:

� �Sا ب� ع� ���ال ين� ع� م� �ج� م� نه� ي� و� غ� أل� �9﴿﴾� ين� ل�ص� خ� م� �ل�م� ن�ه� م�

„Sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih, među njima, robo-va iskrenih!“

Iskrenost je i uslov ispravnosti pokajanja lice-mjera i licemjerki. Uzvišeni Allah � kaže:

ل� ف� س� �أل� � �� �لد ف�ي اف�ق�ين� ن� �ل�م� ���﴿����ال ير0 ن�ص� م� ل�ه� د� ت�ج� ل�ن �9 ا�� �لن م�ن� و�� م� ت�ص� �ع� �9 و�� ح� ل� �ص� �9 و�� اب� ت� ين� �لذ�ل�ـئ�ك� �9 أ� ف� ل�له� م� ين�ه� �S و�� ل�ص� �خ� �9 ب�الله�

﴾ ن�ين� م� ؤ� ع� �ل�م� م�„Licemjeri će na samom

dnu Džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći; ali oni koji se pokaju i poprave

i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskre-no ispolje, bit će s vjerni-cima.“

Kada svoju vjeru iskre-no ispovijedaju Allahu - bit će sa vjernicima. Zbog toga ćeš, dragi brate, vidjeti da čovjek u polovini obre-da hadža izgovara telbiju. Šta govori: Odazivam Ti se Allahu, odazivam - on proklamuje svoju iskrenost - odazivam Ti se, Ti nemaš partnera, odazivam Ti se! Ako bi pokušali izbrojati koliko čovjek puta izgovori ovu dovu ili riječi upuće-ne Allahu došli bi do cifre koja prelazi hiljade. Kao da čovjek ove riječi ponavlja dok ne ubije licemjerstvo u svome srcu i u njemu usadi iskrenost. Jedan tabi’in je toliko izgovarao telbiju da mu je promukao glas. Nakon toga je rekao: „Odazivam Ti se, Gospo-daru, i kada bi nestalo lice-mjerja.“ Ako je bilo imalo licemjerstva, nestalo ga je. Kao da govori: Allahu, odstrani širk iz moga srca; Allahu, odstrani ostatke licemjerstva iz moga srca. Ovo su neki aspekti hadža i umre. Kao da je njihov veli-ki cilj iskreno ispovijedanje Allahu �.

N a j v e l i č a n s t v e n i -ja kur’anska sura, koja je jednaka trećini Kur’ana, nosi naslov Iskrenost:

﴾� د$ و� �لله� �ح� ل� ه� ﴿ق�„Reci: On je Allah -

Jedan!“

Zbog ovoga je ova sura nazvata ovim imenom - Iskrenost, jer ako sprove-deš ovo što je u ovoj suri bit ćeš iskren.

﴾... د$ ﴿...�لله� �ح�„On je Allah - Jedan!“

Amr HALID

ة� ن ب�ال�ج� �9 ر� ب�ش� � �9 ن�و� ز� ت�ح� ال� �9 و� اف� ت�خ�م� ك� �dل�ي�ا �9� ن� 9�� * ن�ح� د� م� ت�وع� نت� ت�ي ك� �لم� ل�ك� �9 �e ر� �آلخ� ف�ي �9 ن�ي�ا �لد �eا ي� �ل�ح� ف�ي ا ا م� م� ف�يه� ل�ك� م� �9 ك� س� ي �نف� ت�ه� ا ت�ش� ا م� ف�يه�

﴾ Qيم ح� � Q�و ف� ن� غ� ال0 م ز� و�� * ن� ع� ت�د''Onima koji govore:

'Gospodar naš je Allah', pa poslije ostanu pri tome - dolaze meleki: 'Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obe-ćan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na Ahiretu; u njemu (Džen-netu) ćete imati sve što vam duše požele, šta god zatražite – imat ćete, bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je Milostiv.''

Kada je umirao velikan ovog ummeta, Omer b. Abdulaziz, naredio je svima da izađu iz sobe. Čuli su ga, nakon toga, kako govori: ''Dobro došla ova lica koja nisu lica ljudi niti džina'', a zatim je proučio kur'anski ajet: ''Taj drugi svijet dat ćemo onima koji se ne ohole i koji nered na Zemlji ne čine. Sre-tan kraj pripada bogoboja-znima.''

I zaista, sretan kraj i lijep završetak pripast će onima koji dobra djela čine, a zla se klone. To su bogobojazni.

Pripovijeda uvaženi islam-ski učenjak, Selman el Avde: ''Sjećam se svog savremenika koji je proveo život poziva-jući ljude Allahu dž.š.. Jedne godine, nakon obavljene umre, obolio je i ostao ležati u bolnici. Smrt mu se pribli-žavala i kada je osjetio poslje-dnje trenutke tražio je da mu se donese Kur'an. Nakon što je proučio odlomak iz Alla-hove knjige, stavio je Mushaf na svoja prsa, zatvorio oči, a zatim predao dušu svome Stvoritelju. Nadam se da je ovakav njegov završetak iša-ret koji ukazuje samo na hajr.'' Je li došlo vrijeme da se pro-budimo? Allah Uzvišeni čeka na naše pokajanje (teobu). Ali dokle...?

Nada u dug život mnoge je zavarala, srca im lancima privezala, pokajanje (teobu) im odgodila, pa ih je smrt nespremne zatekla. Alla-ha Uzvišenog molimo da ne budemo od takvih, a da budemo od robova Njegovih bogobojaznih, sa kojima je On zadovoljan. Nastavit će se

DECEMBAR 2005.

Kad je dobri i tragični Musa Ćazim Ćatić htio da ocijeni pjesništvo turskog pjesnika Fuzulije rekao je, otprilike, da je načelo pje-snikovog djela da bude ogle-dalo stoljeća kojem pjesnik pripada. Ova mi se Ćatiće-va misao nekako nameće, baš sada, pri pogledu na Azemovićevo književno djelo, najprije zbog toga što primjećujemo da opus ovog književnika u potpu-nosti odslikava vrijeme u kom je pisao i u kojem piše, ali i da je, kao kod rije-tko koga, kod Azemovića opus veoma raznovrstan u pogledu književnih formi i, što je najvažnije, kvalitati-vnih oscilacija, koje su kod turskog pjesnika vidljive, kod našeg ih pisca nema, ne samo unutar pojedinih knjiga nego i u cjeloku-pnom opusu koji, uzgred rečeno, nije mali (preko 25 objavljenih knjiga).

Svakako, zanimajući se svojom književnošću za jedan duži vremenski period, a koji je obilovao kompleksnim društveno-političkim previranjima, neminovno su se u Aze-movićevom opusu akumu-lirala dešavanja i društve-ni procesi ne jednog nego više vijekova, gdje se autor postavio kao romantični racionalist, kako u jednoj svojoj mudroj knjizi reče za Sartra Ajris Mardok, prije svega što je sve iz okruženja, Rožaja i oko-line, posmatrao s mjerom i postavio po mjeri real-nog stanja naroda kome i sam pripada, prostorno i vremenski. To je, vjerova-tno, plodnog književnika opredijelilo da se okrene svim književnim formama, da bi lakše ubaštinio kom-pleksnost trajanja Bošnjaka koji su tretirani na svom trnovitom opstajanju razli-čito, počev od poturica, te nacionalne grupe ili skupi-ne, da bi danas, konačno, imali status naroda (nacio-nalne manjine). I sve u vre-menima kad su prestajale

jedne vrijednosti, a druge nisu stizale da ih zamijene. (Vidjet ćemo da se i Šemsi-paša trudi da zadrži kara-kteristike vremena koje ga je od bosonogog čobančeta iz Biševa načinilo moćni-kom, premda je to vrijeme već davno zaboravljeno.)

Globalno, Azemović potvrđuje da je njegov miroljubivi i humani narod (kao što je, uostalom, i sam humanist) iz čeljusti zlovre-mlja golim šakama branio babovinu, tradiciju, religiju, jezik, književnost, muzi-ku, čovječnost, mudrost... Nešto od prirodnih stihija, nešto od nedobronamjer-nih ljudi.

Umijećem i odgovor-nošću s kojom je sve to književno oblikovao, uznio se Azemović do najvećih vrijednosti bošnjačke knji-ževnosti i kulturnog djelo-vanja, a bez namjere da išta favorizuje bezrazložno u korist svojih, a na štetu bilo koga, što se sretalo i sreće kod mnogih pisaca, i ne samo bošnjačkih. Time je marljivi i daroviti rožajski pregalac sebi odredio viso-ko mjesto u literaturi kao piscu, kulturologu i huma-nisti te, baš radi toga, kada ko od poznavalaca knjiže-vnosti nabraja makar pet imena književnika Bošnja-ka iz Sandžaka - jedano je od njih Zaim Azemović.

Započeo je zbirkom pri-povjedaka daleke 1972., pa nastavio sa nekoliko pje-sničkih zbirki, onda, opet, sa zbirkama pripovjedaka, prozom o šejhu Muha-medu Užičaninu, o Bajra-mu Hodžiću, studijom o razvoju školstva u rožaj-skom kraju kao neposredni poslenik u obrazovanju, studijom o kulturnoj bašti-ni Bošnjaka rožajskog kraja, putopisom, prepjevom značajnog rukopisa pjesa-ma o Stvoritelju, brojnim monografijama i sakuplja-čkim radom na narodnim umotvorinama, predanjima i mudrostima, Azemović se ovih dana javlja i kao

romansijer historijskim romanom ''Šemsi-pašina balkanska sudbina", a nago-vještavajući još dva romana u štampi.

Istina, zadnjih desetak godina u sandžačkoj knji-ževnosti više je knjiga nego književnosti (ne znam valja li to?) ali, na radost svih nas, katkad se kao bljesak

jave pisci kojima vjeruje-mo, koji nas svojim knji-gama obavežu da čitamo. Evo, Zaim Azemović nam nudi roman ''Šemsi-pašina balkanska sudbina", koji ćemo, svakako, čitati. I mi, obični čitaoci, a i oni koji-ma je čitanje zanat, bolje reći zanimanje.

No, i uprkos spisatelj-skoj ekspanziji na ovim prostorima, priznat ćemo da knjige kritički čitaju tek nekoliko bošnjačkih imena, uglavnom pisci (Alija Džo-gović, Ismet Rebronja, Samir Hanuša, Sait Šabotić, Husein Bašić, Fehim Kaje-vić, Safet Hadrović - Vrbi-čki, Redžep Škrijelj, Omer Turković...) a da, pak, nemamo niti jedno profe-sionalno pero u književnoj esejistici i kritici, mada se mnogi time bave, ali i oni čije recenzije i prikazi ne

idu dalje od nespretnosti i nepismenosti do polupi-smenosti, te će i Azemovi-ćeva knjiga malo čekati na ozbiljnu, potpunu i sveobu-hvatnu valorizaciju. A to se događalo i drugim dobrim knjigama (lično mislim da ni ''Crnoturci" Huseina Bašića još uvijek nisu kni-ževno-kritički pročitani, i ne samo "Crnoturci" ). Stoga i Azemovićevoj knji-zi valja radi toga preskočiti granicu, ovu sandžačku.

Prihvatajući se Azemo-vićeve knjige (autor je bješe poslao na moju adresu), romana tamno sive korice na kojoj je, u istom tonu, svečano uokviren lik zna-menitog Biševca, učinilo mi se da ta boja sasvim odgovara mom zasjenče-nom znanju o ovom juna-ku i dijelu historije kojoj je pripadao. Pozavidio sam autoru kada sam knjigu otpočeo da čitam - vidim proza pisana manirom izu-zetno zrelog pisca u koga se Azemović odavno usta-menio, rečenicom školski čistom i osmišljenom, bez ikakvih eksperimentisanja koje mogu da izmame sva-čije pero da isklizne. Histo-rijsko vrijeme obuhvaćeno u knjizi podsjećalo me je na zakorovljenu i zapuštenu njivu koju je vješta i vrije-dna ruka oziratila i pretvo-rila u pitomu i osunčanu oranicu... Radi se o kraju XIX i početku XX vijeka (sultan Hamidova moć je na zalasku, a samim tim i Šemsi-paše Biševca, a počet će Ataturkova parlamen-tarna demokratija, u kojoj Šemsi-paša, ostajući doslje-dan svom idealu, biva žrtva mladoturaka). U tom je, dakle, razdoblju smještena storija o Šemsi-paši i onima koji su živjeli oko njega i uz njega, te, konačno, i njego-va tragika.

Roman je ispričan kroz osam naslova (poglavlja), a metodom kakve obično srećemo kod iskusnih pisa-ca. Naime, storiju kroz svoje bilješke o Šemsi-paši

(koje kani nekad staviti i u knjigu) saznajemo posre-dno, od pisara (ađutanta) mu Sulejmana: ''Ne znam šta je slavnoga Šemsi-pašu, Bošnjaka, Sandžakli-ju, rođenog u Biševu, kod Rožaja, potaklo da mene, poručnika Sulejmana, uzme za pisara. Tek evo skoro je deset godina kako ovog sijedog pašu, kome su Turci dali nadimak Eriš - onaj koji svuda brzo stiže, pratim iz bitke u bitku po balkan-skim ratištima, više za sebe bilježim sve što sam vidio, čuo i svjedok bio dok sam znamenitog pašu u vojeva-nju pratio."

Ovako Azemović zapo-činje roman. Pa, šta bismo za boljeg svjedoka osim piščeva govora - radi se o knjizi osvjedočenog i isku-snog prozaiste, koji, kako smo već rekli, ni ovog puta nije napuštao oproba-ni manir pripovijedanja, a koji je znao da građu ane-gdotskog tipa i dokumen-tarnu građu vješto spoji u romaneskno štivo. Premda svako od nas pamti kra-tke, istrgane detalje poput one o Šemsi-pašinoj halvi, te brojne druge, tek čita-njem romana shvatamo da su to samo sitni detalji iz kompleksnog života jedne krupne historijske ličnosti koju je pisac opisao, kako i Džogović u recenziji reče, odmjereno, bez crno-bije-log kontrasta.

Nema sumnje, sam naslov romana sugeriše da se radi o ličnosti čiji se život veže za ne mali Balkan i, naravno, društveno-politi-čke prilike u njemu, na koje je glavni junak uticao, a bio rastrgan i kao vojskovođa i kao čovjek.

Ipak, ostavimo da Aze-movićev roman sveobuhva-tnije vrednuju vještiji od mene, a i na više prosto-ra nego što je ovdje naša namjera. Zasad, roman pre-poručujemo čitalaštvu od srca. Srećno i Azemoviću i knjizi.

Redžep Nurović

I Z Š T A M P E J E I Z A Š A O R O M A N " Š E M S I - P A Š I N A B A L K A N S K A S U D B I N A " S A N D Ž A Č K O G K N J I Ž E V N I K A Z A I M A A Z E M O V I Ć A

Roman sa dna pamćenjaPriča o Šemsi-paši Biševcu o kojem smo ponešto slušali od naših djedova, o njegovom junaštvu i sudbini

Zaim Azemović: ''Šemsi-pašina bal-kanska sudbina", historijski roman, izdavač Udruženje k n j i ž e v n i k a i umjetnika - Rožaje, 2005.

30 ČITAONICA

DECEMBAR 2005.

Prije svoje smrti, Aristo-tel je nasljednicima ostavio jedan savjet i naredio da se to ispiše na zidovima njegove akademije. Drugi veliki ljudi, i prije i poslije njega, davali su isti savjet. Savjet je bio: “O čovječe, upoznaj sebe!”

Svrha savjeta je bila i ostala da ukaže na potrebu spo-znaje sopstvene ličnosti, da trebamo otkriti i kultivisati one sposobnosti kojima smo obdareni u svrhu prodiranja u realnost stvari, i konačno, da trebamo steći znanje o Bogu. Ali koliko je na svijetu takvih koji će obratiti pažnju na ovaj problem danas? Jeste da ljudi posjećuju džamije, ali je njihov pristup najčešće formalan i ritualan. Da li oni postižu cilj zbog kojeg je ibadet i konstituisan? Ima li ljudi koji su sebe posvetili ovom problemu?

Dragi čitaoče! Prema važnosti koju stvari zau-zimaju u ljudskom životu, određuje se i važnost nje-govog znanja o tim istim stvarima, kao što i vrijednost onoga ko posjeduje to znanje mora biti stepenovana prema tome. Slično tome, ako je čovjek superioran u odnosu na sva stvorenja, važnost i status znanja koje se odnosi na njega, kao i posjednika tog znanja, moraju biti pro-cijenjeni u skladu sa tim.

Postoje dva gledišta na znanje o čovjeku. Jedno gle-dište je fizičko i upućuje na njegovu fizičku konstituciju, ishranu i abnormalnosti koje ponekad postanu karakteri-stika njegove tjelesne građe. Iz ove posljednje stavke proizišla je medicina. Oni koji sebe posvete ovoj nauci zovemo ljekarima. Nema sumnje da je vještina liječenja ljudi plemenita nauka i rangi-rana visoko po važnosti, kao što i oni koji joj se posvete

zaslužuju veliko poštovanje ukoliko je njihova pobuda plemenite naravi.

Međutim, ovdje se javlja jedno pitanje: “Da li je čovjek samo jedna masa kostiju i mesa?” Ako jeste tako, pa i mrtav čovjek posjeduje i meso i kosti, ali mi to zove-mo mrtvim tijelom, tj. sma-tramo to ostatkom čovjeka. Naša prva pomisao u vezi mrtvog ljudskog tijela tjera nas da osjećamo da je u njemu bilo nešto suštinsko, a što više nije tu. To nešto jeste život i mi smo sigur-ni da samo m e s o i kosti ne čine čovje-ka, već sve to mora biti spoje-no zajedno sa živo-tom.

Sada, šta je život? Kada izgo-varamo ovu riječ, suočeni smo sa brojnim koncepcija-ma i činjenica je da mi, upr-kos našim silnim naučnim istraživanjima, imamo, za sada, samo propala istraživa-nja “stvarnosti života”. Riječ “duša” je samo imenica. Šta duša, zapravo, jeste i kako je definisati - naučni svijet još uvijek nije uspio da nam kaže. Naši veliki naučnici su ćutljivi kada je ovaj problem u pitanju. Oni se, da tako kažemo, ili igraju sa vanj-skim stvarima i ne obraćaju pažnju na osnovnu stvar-nost uopšte, ili pak obraćaju pažnju, ali tada sebe nađu nekompetentnim po ovom pitanju.

Huxley, koji uživa pose-ban status na planu nauke i filozofije, jasnim riječima priznaje: “U vezi duše mi

ne možemo reći bilo šta više osim da je to ime jednog pretpostavljenog stanja.” Možemo se sada zapitati: ako pravimo grešku u otkri-vanju naše sopstvene stvar-nosti korišćenjem empirij-skih sredstava, dakle naših osjetila, i ako se osjećamo zadovoljnim uprkos tom neuspjehu, možemo li za sebe reći da smo vjerni priro-dnoj čežnji za znanjem koja postoji u nama? Ova čežnja traži od nas da ne ograniča-

vamo naše napore na sušto korišćenje samo nekih sred-stava, već da uposlimo sva raspoloživa sredstva. Jer, bez tog osnovnog znanja, daleko smo od toga da možemo smatrati sebe, a i naše znanje, savršenim.

Ako idemo dalje nailazimo na sljedeći problem, koji jeste problem poznavanja velikog “izvora života” ili, jezikom g. Olivera Lodgea, problem poznavanja Nepoznatog. To je tačka gdje se naučni-ci i filozofi, poslije njihovog napornog istraživanja uzro-čnih veza, zaustavljaju i što su oni, najbolje što su mogli, opisali kao Uzrok svih uzro-ka ili Primarni Intelekt.

Činjenica je da postoje brojni univerziteti u svijetu. Oni imaju zasebne fakultete za izučavanje različitih pre-

dmeta, poput historije, geo-grafije, fizike, hemije, mate-matike, i tako dalje. Oni imaju zasebne laboratorije za naučna istraživanja. Ali, ima li ijednog takvog uni-verziteta, ili koledža ili škole gdje bi čovjek mogao dobiti pristojno znanje o stvarnosti njegovog “Unutrašnjeg Ja”, ili o “Velikoj Realnosti” koja prožima cijeli svemir? Kako se kapije ovog znanja mogu otvoriti? Gdje možemo pro-naći Stazu prema ovom Zna-

nju? Dopustite

da kažem, p o t p u n o ubijeđen, da postoji samo jedna insti-tucija gdje se ovo znanje može dobiti, a to je Insti-tucija Obja-vljene Reli-gije.

Informaci-ja koja nam je pružena tamo nije

zasnovana na hiru ili fantaziji, na nagađanju ili pretpostavci, niti na čulnoj percepciji ili logičkoj dedukciji. Ne, ta Staza Znanja je sasvim dru-gačija. To je staza neposre-dnog opažanja. Znanje pote-klo od “Velike Realnosti” i spušteno na ljudsko srce na poseban duhovni način. Mi, naravno, imamo pravo da sudimo našim razumom i ocijenimo da li je to puka "dogma" i "tajna", ili pak nešto realno i istinito, kad god se neko pojavi sa tvr-dnjom da je nešto takvo pri-mio neposredno od Boga.

Međutim, prije nego prihvate to, moj čitaoci bi sigurno voljeli znati priro-du Vahja (Objave) i Ilhama (Nadahnuća). Oni bi treba-li da razumiju da to nisu sinonimi za sujevjerje, već da

je to nešto opipljivo i real-no. Oni bi, nadalje, trebali upoznati kriterijum prema kojem bi ocijenili istinitost izvjesnih tvrdnji u pogledu Objave. Onda, oni bi voljeli znati da li se Objava odnosi samo na "apstraktne stvari", ili se, takođe, može odnositi i na naš praktični život, te shodno tome doprinijeti i našem praktičnom blagosta-nju. Ako je to tako, neopho-dno je skrenuti pažnju na to i preduzeti praktične korake za sticanje takvog znanja. Sticanje tog znanja će nadalje iziskivati potpuno i iscrpno Uputstvo.

Do sada smo pokušavali da ponovo nađemo “zabora-vljenu Stazu Znanja”. Sada bi trebali da uronimo u prirodu Božanske Objave i Duho-vnog Opažanja, te da ispita-mo puteve i sredstva koja se odnose na njih.

Mi smo obdareni različi-tim organima u svrhu upo-znavanja materijalnih stvari i svaki od ovih organa ima posebnu funkciju. U pogle-du ovih organa fiziolozi su se suočili sa životno bitnim pitanjem. Naime, da li su oni samomotivišući, ili pak predstavljaju samo posredni-ke nekoj snazi koja djeluje u pozadini.

Ako posmatramo ove organe možemo vidjeti da oni imaju različite funkcije koje su raspodijeljene među njima. Svaki organ ponaosob vrši samo funkcije za koje je namijenjen i ova “specijaliza-cija funkcija” se nalazi u tako strogoj formi da ako neki organ bude prisiljen na izvr-šavanje neke funkcije za koju on nije namijenjen, ne samo da neće uspijeti u tome, nego će vrlo brzo ostati defor-misan. Tako, jezik kuša i ne gleda, oči gledaju i ne mirišu, uši slušaju i ne govore, šake

Z A B O R A V L J E N I P U T D O Z N A N J A ( I I ) - D I M E N Z I J E N A M A Z A

Koliko čovjek poznaje samog sebe“Da li je čovjek samo jedna masa kostiju i mesa?” Ako jeste tako, pa i mrtav čovjek posjeduje i meso i kosti, ali mi to zovemo mrtvim tijelom, tj. smatramo to ostatkom čovjeka

Muhammed Abdu’l-Alim Siddik

FELJTON

Nastavit će se

31

DECEMBAR 2005.

Maturidi je svoj sistem uglavnom izgradio na dva osnovna principa, Božija transcendentnost - nena-likovanje stvorenom i Božija mudrost. Transcen-dencija znači da se Matu-ridi suprotstavlja svakom obliku poređenja Boga sa stvorenim ili davanja Bogu osobina stvorenog - antro-pomorfizam, bez nijekanja Božijih svojstava. Izrazi Kur'ana, čije bukvalno zna-čenje upućuje na antropo-morfizam, će se ili tumačiti u skladu sa jasnim nedvo-smislenim ajetima tumače-njem koje prihvata arapski jezik i shodno Božijem jedinstvu ili će se, pak, nji-hovo značenje prepustiti Božijem znanju.

Kad se radi o principu Božanske mudrosti Matu-ridi pokušava da riješi spor između suprotstavljenih stavova determinista (dže-brija) i muatezilija i da čovjeku obezbijedi odre-đeni stepen slobode bez da zaniječe apsolutnu Božan-sku Volju i Moć. Mudrost znači postavljanje stvari na njihovo pravo mjesto tako da Božanska mudrost objedinjuje pravdu, milost i dobrotu. Bog posjeduje apsolutnu Moć i to znači da ta Moć nije sputana ničim osim Božijom vlasti-tom mudrošću. Maturidi koristi ovaj princip, s jedne strane, da odbaci muatezi-lijsku doktrinu da je Bog prinuđen raditi ono što je čovjeku bolje, a s druge strane da odbaci stanovi-šte da Bog može ljudima staviti u dužnost ono što oni nisu u stanju izvršiti. Nije u skladu s Božanskom mudrošću, koja obuhvata kako pravdu tako i milost, da se traži od čovjeka da izvrši ono što je izvan nje-

gove moći, kao na primjer narediti nekome ko nema ruku da ispruži svoje ruke.

Isto tako bilo bi nepra-vedno ako bi Bog vjernike kažnjavao vječno u Dže-hennemu ili nagrađivao vje-čno nevjernike u Dennetu. On se u ovim pitanjima složio sa muatezilijama, za razliku od tradicionalista, ali se strogo suprotstavio muatezilijama u njiho-voj doktrini da Bog mora raditi ono što je bolje za čovjeka. Ova muatezilijska teza postavlja Boga u poziciju u kojoj je prinuđen učini-ti određeno djelo u određenom trenutku u korist određene osobe, a niječe Mu slobodu djelovanja. Ona samo dokazu-je pravo čovjeka u odnosu na Boga, a ne unutrašnju vrijednost samog djela koju Božanska mudrost uzima u obzir. Vise od toga, ova teza ne može dati riješe-nje niti objašnjenje postojanja zla. Matu-ridi zato stoji na stanovištu da se Božanska mudrost ne sastoji iz toga da Bog čini ono što je najbolje za odre-đenu osobu, već da čini djelo shodno vlastitoj Volji postavljajući svaku stvar na svoje mjesto.

Nakon ovog kratkog izlaganja navodimo malo detaljniju analizu Maturi-dijevih stavova po pitanju nekih najvažnijih teoloških problema.

Odnos između Boga i čovjeka

U svom Kitabu-l-Tev-hidu i Tevilatu-l-Kur'an, Maturidi se bavi opširno različitim aspektima ovog

obuhvatnog problema govoreći o Volji, Moći, Stvaranju, Božijoj mudro-sti i postojanju zla u svi-jetu. Tome treba dodati i ljudsku slobodu, vjersko zaduživanje, odgovornost itd.

Maturidi opovrgava sta-vove džebrija i muatezilija u ovim pitanjima, ali se u stanovitim tačkama razila-zi i sa Esarijem. Odbacuju-

ći apsolutni determinizam i prisilu džebrija, on tvrdi da odnos između Boga i čovjeka ne treba posmatra-ti kao odnos između Boga i ostatka fizičkog svijeta. Bog je čovjeku podario razum, sposobnost razli-kovanja dobra i zla te slo-bodu mišljenja, osjećanja, volje i donošenja zaklju-čaka. Zatim je poslao vje-rovjesnike i objavio Knjige kao uputu čovjeku. Čovjek naginje onome zašta misli da mu donosi korist i kloni se onoga zašta misli da mu nanosi štetu, odabirući jednu od dvije alternati-ve na osnovu suda svoga vlastitog razuma, istovre-meno osjećajući u svemu tome svoju vlastitu odgo-

vornost za djelo koje je počinio. Svijest o slobodi koja se nalazi kod čovjeka, naglašava Maturidi, jedna je realnost čije nijekanje vodi nijekanju cjelokupnog ljudskog znanja i iskustva.

Citirajući kur'anske ajete, Maturidi ukazuje da Bog ljudska djela pripisuje čovjeku i da će čovjek odgo-varati za njih. Sve to jasno ukazuje da je Bog čovje-

ka darovao slobodom izbora i moći nužnoj za izvršenje djela. Nijekanje te slobode bi značilo da je Bog u cjelosti odgovoran za sva ljudska djela i da će ljude na Sudnjem danu kažnjavati ne za njihova djela, već za Svoja vlastita. Ovo je jasno proturječje, jer Bog je Sebe opisao u Kur'anu kao Najmu-drijeg, Najpravednijeg i Najmilostivijeg.

O s t a j e p i t a n j e kako ljudska sloboda može biti dovedena u sklad sa kur'anskom koncepcijom sveobu-hvatne Božije volje,

moći, vječne odredbe i Božijeg autorstva svih ljudskih djela? Ukratko, Maturidijevo objašnjenje je kako slijedi. Stvaranje pri-pada samo Bogu i nikom drugom. Pod stvaranjem se misli na izvođenje nečega iz nepostojanja u posto-janje od strane Onoga ko posjeduje apsolutnu moć i znanje o svim detalji-ma vezanim za datu stvar ili djelo. Pošto čovjek ne zna sve okolnosti, uzro-ke, uslove ili pak posljedice određenog djela i uz to ne posjeduje moć stvara-nja, one ne može smatrati stvoriteljem svojih djela.

Sad kada je dokazano da je Bog stvoritelj svih ljud-skih djela, nužno iz toga

slijedi da su ona proizašla iz Njegovog htijenja pošto Božijem djelovanju nužno prethodi Božija volja. Prema tome, ništa se ne može desiti bez ili protivno Božijoj volji. Međutim, iako je uslov ljudskih djela Božije htijenje i iako ih On stvara, On nije podložan ukoru niti je odgovoran za ta djela jer je Božija volja određena Božijim znanjem i On stvara određeno djelo onda kad čovjek na osnovu slobodne upotrebe vlasti-tog razuma izabere i naumi da učini to djelo. Zato Bog hoće da se određeno djelo, dobro ili loše, desi za koje On zna da će ga čovjek iza-brati i kad se čovjek odlu-či da ga izvrši, Bog stvori to djelo čovjeku, bilo ono dobro ili loše. Iz ovog je jasno da Božije htijenje ili stvaranje lošeg djela nije u sukobu sa Njegovom mudrošću i dobrotom. Bog dopuša da se zlo djelo desi jer On želi da određena osoba postupi po vlastitom izboru, ali pošto je Mudar i Pravedan On uvijek strogo zabranjuje izbor zla. Tako, iako je griješenje sho-dno Njegovoj Volji, ono nikad nije shodno Njego-voj naredbi, zadovoljstvu, želji ili uputi. Prema tome, grijeh po Maturidiju nije suprotstavljanje Božijoj volji, već suprotstavljanje Božijem zakonu, nare-dbi, uputi, zadovoljstvu i želji. Osnova čovjekovog zaduženja i odgovornosti (teklif) Maturidi uči da se ne sastoji u tome da čovjek posjeduje moć stvaranja djela već u njegovoj slobo-di izbora (ihtijar) i slobodi izvršenja i sticanja zasluge određenog djela (iktisab) i to je ono što ga čini odgo-vornim.

Osvrt na maturidijsko-hanefijsku školu u akaidu (IV)

Adnan KOZARČANIN

FELJTON32

Nastavit će se...

DECEMBAR 2005. RUBRIKA

Uz januarski broj

Glasa islama potražite knjigu

Mu'džize Vjerovjesnika

Autor: Abdulmun'im el-Hašimi

Cijena: 450 din

Informacije na tel: 064 16 222 84, i 020 334 020

"El-Kelimeh", izdava-čka kuća Mešihata Islam-ske zajednice Sandža-ka, sve više postaje pre-poznatljiva po izdava-čkoj aktivnosti u regionu. Opus objavljenih knjiga, CD-ova, DVD-a, kaseta i ostalog materijala dose-že, uistinu, zavidan nivo, o čemu bi mogle da po-zavide i starije izdavačke kuće.

Posljednja dva izdanja svrstala su ovu izdavačku kuću u red respektabilnih izdavačkih kuća. Naime, radi se o dva izvanredna projekta, koja su čitaoci s nestrpljenjem očekiva-li, a to su: ''Zbirka Vjero-vjesnikovih dova i zikro-va'', na arapskom jeziku, poznata kao ''El-Ezkar'' velikog islamskog pisca i hafiza hadisa En-Nevevi-ja i ''Na putu ka Allahu'', islamskog genija Ibnu-l-Kajjima el-Dževzijje, čijih nekoliko izvanredno za-

nimljivih djela je upravo prevela i objavila ova izda-vačka kuća.

Uz to, "El-Kelimeh" je uobičajila, uz štampanje svojih izdanja, otkupljiva-nje značajnih knjiga, kako bi zadovoljila potrebe i aspiracije brojnih čitala-ca. Tako je ovoga mubarek ramazana otkupila jedan dio tiraža knjige ''Islamski

bonton'', prof. dr. Šefika Kurdića, od Islamske pe-dagoške akademije u Ze-nici, koja je izdavač ovog vrijednog djela, koje pred-stavlja, mogli bismo slo-bodno konstatovati, malu enciklopediju ponašanja jednog vjernika u različi-tom životnim situacijama.

Uz menadžera ove izda-vačke kuće, Sanina Muse, "El-Kelimeh" povremeno angažuje i nekoga od po-znatih alima, koji još po-jačaju efekat njenih pro-motivnih skupova. Evo već drugi ramazan angažovan je poznati bosanskoherce-govački intelektualac i da'i-ja prof. dr. Šefik Kurdić, profesor na Islamskoj pe-dagoškoj akademiji u Zeni-ci, Bihaću i Novom Pazaru, kao i na postdiplomskom studiju Internacionalnog univerziteta u Novom Pa-zaru te autor brojnih knji-ga i tekstova.

Malik-ef. Nurović, di-

rektor "El-Kelimeh", za-jedno sa gostom iz BiH, prof. dr. Šefikom Kurdi-ćem, zijaretio je, promo-višući najnovija izdanja, brojne džemate u Sandža-ku, Crnoj Gori i Kosovu. Ovog ramazana obišli su slijedeće džemate: Arap, Paričku i Svojbor džamiju u Novom Pazaru, Tutin, Sjenicu, Bijelo Polje, Ra-sovo, Gudinje, Podgoricu, Tuzi, Bar, Ulcinj, Berane, Arbanu, Gornje Ljubinje, Mareš-džamiju i Gradski mesdžid na području Pri-zrena, kao i na području Dragaša, u Domu kulture, te džemat Kukuljane.

U ovim džematima sa-činjen je izuzetno sretan spoj između usmene i pi-sane riječi. Naime, prof. dr. Šefik Kurdić je svojim nadahnutim predavanjima napajao uši i duše džema-tlija, a Malik-ef. Nurović je prezentacijom najnovi-jih izdanja ove kuće napa-jao oči i srca prisutnih.

Uz to, predstavnici "El-Kelimeh" su gostova-li na NT-radiju u Tutinu i Radio Astri u Prizrenu, kao i na Plavskoj televizi-ji, prezentirajući široj čita-lačkoj publici svoja najno-vija izdanja.

Obilazeći ova mjesta bilo je primjetno zado-voljstvo džematlija ova-kvom vrstom posjete i

Ramazanske aktivnosti Izdavačke

kuće el-Kelimeh

izuzetno gostoprimstvo imama i čitave Islamske zajednice u svim mjesti-ma koja je ova delegacija zijaretila. Ovom prilikom ističimo neobičan trud hadži Ragiba Balje iz Pri-zrena i njegovo izuzetno gostoprimstvo.

Nadati se da će ova-

kvih zijareta ove izda-vačke kuće biti sve više, kako bi se Allahova riječ i islamska misao što više približila našem čitaocu.

Hasredin NUROVIĆ i Mirsad NIŠIĆ

Izuzetno posjećena ramazanska predavanja dr. Šefika Kurdića

33

DECEMBAR 2005.

Va{a pisma {a l j i te na adresu: Ul . 1 . maj 70b, 36300 Novi Pazar, I nternet : p isma@glas- is lama.com

List za vjeru, društvo i kulturu I Z D A V A Č : Izdavačka ustanova El-Kelimeh, Novi Pazar. Glavni i odgovorni urednik: Fahrudin SMAILOVIĆ.

Zamjenik glavnog i odgovornog urednika: Enver UJKANOVIĆ. Novinar: Refik SADIKOVIĆ. Marketing: Šerif MARUKIĆ. Lektura: Samir ŠKRIJELJ. Design: Mujahid Hirsch. Prijelom: Edin NIKŠIĆ. REDAKCIJA: Džemaludin LATIĆ, Bekir MAKIĆ, Esad KOLAŠINAC, Jakub LEKOVIĆ, Admir MURATOVIĆ, Ismet NUHAMBAŠIĆ, Rešad PLOJOVIĆ, Sead IBRIĆ, Nedžad HASANOVIĆ. KOMPJUTERSKA PRIPREMA: GLAS ISLAMA DISTRIBUCIJA: Malik NUROVIĆ TAMPA: GRAFOKARTON, Prijepolje. Adresa Redakcije: Ul. 1. maj 70b 36300 Novi Pazar, tel/fax: (381) 20 334020 Žiro račun: 160-15374-29 K O N T A K T I : Glavni urednik: fahrudin@glas-islama.com Novinar u redakciji: refik@glas-islama.com Ostali kontakti: redakcija@glas-islama.com Internet adresa: www.glas-islama.com Rješenjem od 12.12.1996. g. GLAS ISLAMA je re gistrovan kod Ministarstva za informacije Republike Srbije pod registarskim brojem 2281. Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju

Redakcija Glasa islama odgovorna je samo za stavnove iznesene u rubrici "Naše viđenje". Za stavove u ostalim

prilozima odgovorni su potpisani autori.

INTERNACIONALNI UNIVERZITET U NOVOM PAZARU

KONKURSZA UPIS KANDIDATA NA

MULTIDISCIPLINARNE I INTERDISCIPLINARNEPOSTDIPLOMSKE - MAGISTARSKE STUDIJE

ZA AKADEMSKU 2005/06. GODINU

S M J E R O V I:I. Fakultet humanističkih nauka1. Studije anglo-amerikanistike,2. Studije islamistike,3. Studije pedagogije,4. Studije psihologije,5. Studije sociologije,6. Studije turkologije,7. Studije srpskog / bosanskog jezika i književnosti,8. Studije dizajna i likovne umjetnosti,9. Studije politikologije,10. Studije žurnalistike, 11. Studije međunarodnih odnosa i diplomatije.

II. Pravni fakultet:1.Studije krivičnog prava,2. Studije građanskog prava,3. Studije ustavnog prava i političkog sistema,4. Studije prava Evropske unije i međunarodnog biznis prava,5. Studije međunarodnog prava,6. Studije kriminalistike.

III. Fakultet za menadžment i poslovnu ekonomiju:1. Studije poslovne ekonomije,2. Studije marketing menadžmenta,3. Studije menadžmenta vjerskih organizacija i4. Studije monetarnog, bankarskog i finansijskog menadžmenta.

IV. Fakultet za informatiku i informacione tehnologije:1. Studije informatike,2. Studije informacionih tehnologija,3. Studije poslovne informatike, 4. Studije računarskog dizajna,5. Elektoronsko poslovanje,6. Menadžment informaciono-komunikacionih tehnologija.

Po završetku studija kandidati stiču akademski naziv magistra odgovarajućih nauka.Prijave slati na adresu:

Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru, Centru za postdiplomske studijeUl. Dimitrija Tucovia bb 36.000 Novi Pazar

Dodatne informacije na tel/fax: 020/ 316–634, 318–068, ili e-mail: univernp@verat.net

Islamska zajednica Sandžaka

Medžlis IZ-e Prijepolje

raspisuje

KONKURSza imama, hatiba i muallima u džematu Luke. Kandidat treba da ispunjava sljedeće uslove:

1. da je završio jednu od pri-znatih medresa,

2. da nema smetnji za posta-vljenje od strane Mešihata IZ-e Sandžaka,

3. da je, po mogućnosti, fami-lijaran i da ima radnog isku-stva.

Džemat je druge kategorije i udaljen je od grada 3 km. Stan nije obezibijeđen, a plata je po pravilniku Medžlisa IZ-e Prijepolje.

Prijave slati na adresu Medžlisa IZ-e Prijepolje, ul. Valterova 32, 31300 Prijepolje ili na tele-fon (033) 714-490. Konkurs ostaje otvoren do popune radnog mjesta.

Medžlis IZ-e Prijepolje

KONKURSI34

preduzeće za preradu, ugradnju, promet mermera i izgradnju nadgrobnih spomenikaNovi Pazar, Selakovac Dubrovačka 416 bb

tel: +381 20 315 100tel: +381 20 315 100mob. +381 63 8 464 981mob. +381 63 8 464 981

MRAMORKompletna izrada i ugradnja nišana u skladu s muslimanskim običajimaKompletna izrada i ugradnja nišana u skladu s muslimanskim običajima

•GINEKOLOGIJA•HIRURGIJA•INTERNA MEDICINA•ENDOSKOPIJA•LABORATORIJA•ULTRAZVUK•RENTGEN

ZDRAVLJE NA POKLON

36300 Novi PazarUl. Sutjeska 9

marovac@verat.nettel/fax: 020/389-700

DARUJTE KURBANDARUJTE KURBANUČENICIMA MEDRESE I UČENICIMA MEDRESE I

UGROŽENIM PORODICAMAUGROŽENIM PORODICAMA

I OVE GODINE MEŠIHAT ISLAMSKE ZAJEDNICE I OVE GODINE MEŠIHAT ISLAMSKE ZAJEDNICE SANDŽAKA ORGANIZUJE AKCIJU KLANJA SANDŽAKA ORGANIZUJE AKCIJU KLANJA KURBANA ZA POTREBE ISHRANE UČENIKA KURBANA ZA POTREBE ISHRANE UČENIKA

"GAZI ISA-BEG" MEDRESE U NOVOM PAZARU, "GAZI ISA-BEG" MEDRESE U NOVOM PAZARU, KAO I UGROŽENIH PORODICA I POJEDINACA KAO I UGROŽENIH PORODICA I POJEDINACA

ŠIROM SANDŽAKAŠIROM SANDŽAKA

UPLATE ĆE SE VRŠITI U PROSTORIJAMA MEŠIHATA UPLATE ĆE SE VRŠITI U PROSTORIJAMA MEŠIHATA U NOVOM PAZARU KAO I U SVIM MEDŽLISIMA U NOVOM PAZARU KAO I U SVIM MEDŽLISIMA ISLAMSKE ZAJEDNICE SANDŽAKA.ISLAMSKE ZAJEDNICE SANDŽAKA.KRAJNJI ROK ZA UPLATU JE 06.01.2005. GODINE.KRAJNJI ROK ZA UPLATU JE 06.01.2005. GODINE.SVE DODATNE INFORMACIJE MOŽETE DOBITI SVE DODATNE INFORMACIJE MOŽETE DOBITI U PROSTORIJAMA MEŠIHATA ILI NA TELEFON U PROSTORIJAMA MEŠIHATA ILI NA TELEFON

020 315 452020 315 452

"MI SMO TI, UISTINU, MNOGO DOBRO DALI, ZATO SE GOSPODARU SVOME MOLI I KURBAN KOLJI, ONAJ KOJI TEBE

MRZI SIGURNO ĆE ON BEZ POMENA OSTATI." (KUR'AN)