Ovo je OCR tekst u Wordu, pa ako netko eli i ima energije za dovesti ovo u red, neka to i napravi. Ima komplet knjiga u PDF-u, pa se tamo moe vidjeti tekst. Ovo je samo za pomoi kod copy-paste teksta koji je OCR-om dobro ispao, pa da se utedi vrijeme tipkanja. Dijelove koji se nemogu proitati treba runo upisati ( prepisati ) iz verzije u pdf-u. Jack

Franchezzo

PUTNIK U SVIJETU DUHOVA - Iz noi u dan " Kao borac, koji se je mnogim putanjama prekalio, - koji se je mnogo borio i koji je izvojevao ono, u to se je nadao -

elim, da brai, koje se bore pokaem put, koji e ih dovesti do pobjede mira i zadovoljstva." Franchezzo Tko je preveo ovo djelo i kada nepoznato Prvi DANI dio TMINE

I.Poglavlje. Hodoastio san u daleku kroz predjele, koji na zemlju zemlji nemaju ni imena ni mjesta. Sada elim da napiem sve ono,to sam doivio i nauio na svojim putovanjima, kako bi oni, iji Je put upravljen prema onoj strani mogli saznati, i ta ih tamo eka. Na zemlji sam u svojem zemaljskom ivljenju ivio kao svi oni, koji idu samo za tim, kako bi sve u najveem etepenu postigli za svoje samo zadovoljenje.Ako ponekad nisam bio ba neprijatan, ako sam bio uvidjavan prema onima, koje sam volio, to Je bilo uvijek uz pomisao, da bi trebalo, da mi i oni sa svoje strane zadovolje i da bih si Ja svojim darovima i svojom naklonou mogao

od njih kupiti ljubav i potovanje . Ovo posljednje,da mi iskazuju potovanje,to Je bila moja ivotna potreba.Ja sam bio kako u tjelesnom tako i u duhovnom smislu vrlo nadaren i ve od najranije mladosti razmaen, pa mi Je pohvala drugih ljudi bila vrlo ugodna. 0 nekoj samoportvovnosti nikad nikakova misao mi nije iskrala u mojoj dui. Izmedju svih ena koje sam ljubio, i to ljubavlju koju ljudi na zemlji 1 esto oznauju kao ljubav, a koja Je ipak samo Jedna strast niska i obina strast izmedju svih tih ena,kaem, koje su od vremena do vremena postigle moju naklonost, nije bila ni jedna,koja bi dovoljno jako teila za mojom viom naravi i koja bi tako jako djelovala,da bih mogao osjetiti, 4to Je prava ljubav i koja bi toliko djelovala,da bih mogao upoznati onaj ideal, za kojim sam potajno eznuo. U svakoj enskoj osobi naao sam neto,to me je razoaralo. One su ljubile mene,kao to sam ja njih ljubio nita vie niti nita manje. Strast, koju sam im pruao postigla je samo to,da sam osjetio to isto i s njihove strane.I tako sam i dalje ivio,nezadovoljan teei za neim,ni sam neznan za im.Nainio sam mnoge greke i izveo san mnoge zablude. Pa ipak,

cvijet jt este leao dc mojih nogu da me hvali,da me naziva dobrim plemenitim i darovitim. Mene su eievililaskali mi to razmaene i voljene dijete deme u drutvu. Lt neto postignen trebalo je same zaeliti,no im sar to postigao,sve 6e je pretvorilo U gorinu. Zatim je dolo vrijeme e kojim ne elim se pozabaviti.Poinio sac naJzlokobniJu pogreku i upropastio sac dva ivota, doim sac. prije znao razoriti samo po Jedan. To nisu bili nikakvi lonii od rua,koje sac nosio,nego sam se osjeao kao da sam sputan eljeznim

lancima,koji me pritiskuju i ranjavaju,dok ih konane nisam raztio i kao slobodan ovjek otiao odanle.i.ao slobodan ? u ne i Kika poslije nisam bio slobodan,jer nika n mogu one pogreke i zablude koje sac poinio,pa ma samo i zt trenutak prestati bilo to za ovoga ivota, bilo to nakon toga ivota, ne mogu prestati da slijede nae tragove,ne mogu prestati a padnu kac teret na naa krila, sve dotle,dok ee Jedan grijeh zt drugim ne

okaje i dok se tako ne izbrie iz nae prolo6ti.Ka sac se konano utvarao,da sam ve siguran o 6valce ljubsvijka' sac ve smatrao,da sac ve sve nauio to ljubav moe da nfui i kada Bar mislio,da sac upoznao sve, to Jedna ena moe da da onda se je dogodile,da sac sreo jednu djevojku. AK I Kako da je opiem ? Oca je bila vi^e nego jedna obina smrtna ena,barem u mojim oima i ja sam je nazvao " dobrin, endjeloc moga ivota." Odmah u prvi as kad sam je upoznao,pao sac

joj do nogu i dao eac joj svu ljubav svoje due ono moje vie Ja ali ljubav koja je jo uvijek bila sebina u poredbi s onom,kakova je ona trebala biti. Ali to je bilo evt,tc sac Ja imao da dam i Ja sam to dao bez sustezanja. Po prvi put sam u svojemu ivotu pomislio na neko drugo lice,a ne satno na sebe. Premda nisac bio podoban,da se dignem do onih istih misli,do onih sjajnih preodbi,koJe su ispunjale njezinu duu,ja ipak hvalic Eogu,tc nikad nisam popustio iskuenju,da nju sebi povuem.-

I tako Je prolazilo vrijeme.U njezinoj slatkoj prisutnosti bio 6ar. kao da 6e grijem na suncu,ojaao sam u jednom svetom miljenju,za koje sam mislio,da me Je zauvijek napustilo. Sanjao sac slatke sne,u kojima eac tic oelobodjen evoj* prolosti,koja me je tako okrutno sputala i vrste rfale i tc upravo sada,kada sam teio za viim stvarima. Kao bih ee or: svojih sanja probudio uvijek sam se pobojavao,da bi me netko drugi mogao oteti moju ljubav. Naalost,moram Bam priznati,da nisam imao nikakov prava,da Ju ma

6amo i Jednom rijei zadrim za sebe. Ah,kakova li se gorina i koja li se bol provlaila mojom duom u one dane. Znao sam,da sam Ja jedini bio tej,koji Je tu o-grau izmeju nas podigao. Osjeao sam,da Ja koji sam ee svojim ivotom okaljao,nisam dostojan,da se Je dotaknem.Kako bih se moga, usuditi,da taj nevini,tako isti ivot privuem uz svoj ? Ponekad bi mi nada aputela,de bi to ipak moglo biti,ali razum Je rekao " ne!" Premda Je prema meni bila tako draga,tako njena, da

sam svaku nevinu tajnu njezine ljubavi mogao pogodi ti, 01 sjeao sam i znao saro ipak,da na zemlji nikad ona nee biti mojom, Njezina istoa i njezina iskrenost,to su bile zapreke izmeju nj< i mene, koje Ja nikad nisam mogao ukloniti. Pokuao sam,da Je ostavim. Uzalul Kao magnet svome polu tako Je ona i mene privlaila tako,da se konano vije i nisam ni borio protiv te svoje odanosti i naklonosti prema njoj. Teio aam jo samo za tim,da uivam u onoj srei,koju mi Je pruala njezina prisutnost sreanfto mi barem

ono veselje i ono sunce njezine prisutnosti nije bilo oduzeto. X onda,iznenada kao tat u noi nadoao Je onaj uasni dan, u koji sam,a da prije toga nisam bio ni opomenut ni upozoren i kada sa stanjem u svojoj dui jo nisam bio posve nacistu,onda mi Je iznenada oduzet ivot i Ja sam pao u onaj ponor,u smrt tijela,koja sve nas eka.ooo Ja nisam znao,da sam umro. Nakon nekoliko sati bolova 1 agonije pao sam u san, u duboki san bez sanja i kad

sam se probudio,naao sam se posve sam u potpunoj tami.liogao sam se podii,mogao sam se pomicati.Sigurno bilo mi Je bolje,ali, gdje sam ? Zato taj mrak ? Zato mi nikakovo svijetlo nisu ostavili ? Podigao sam se,poeo sam pipati,kao to ve u temi ovjek pipe.Ali nikakvo svijetlo nisam mogao nai,nikakav nisam glas mogao primjetiti. Nita drugo tu nije bilo,nego tiine,tama smrti.Zatim sam htio poi naprijed da najem neka vrata.Hogao sam se micati iako polagano i s mukom,pa sam dalje pipao.- Kako.sam dugo tako traio,to neznam I

Kako Je strah i tjeskoba sve vie u meni rasla,inilo mi se,kao da j# to satima trajalo. Osjeao sam da bih morao nai bilo koga ili naii na neki izlaz iz tog prostora. Ali na moje najvee oajanje,inilo mi se kao a nikad neu nii ni na kakva vrata,kao da uope nikad neu udariti o neki zid. Sve Je izgledalo kao samo prostor i tama oko mene.Napokon ovladan od uasa kriknem glasno 1 Ja sw urlao,eli nikakav glas mi nije odgovorio. Ponovno i ponovno sam zazivao,ali uvijek

samo Sutnja,ni Jeke nije bilo da bi moj vlastiti glas doao natrag,pa da bi me bar to ohrabrilo. Sjetio sam se na onu,koju sam ljubio,ali me je obuzela neka plahost,pa sam se bojao,da ovdje spomene-.; njezino ime.Zatim sam mislio ns svoje prijatelje,pa sam ih po imenu dozivao. Ali nijedan mi nije odgovorio.Zar sam u tamnici? Ne,tamnice ima zidove,a na tome mjestu ih nije ni bilo.Da li sam enuo pameu,da li sam poludio,Ste li ? Sebe,svoje tijelo,to sam mogao osjeati,to je bilo ono isto, Da li ba posve isto 1 Ne,nekakva se je promjena

morala 6a sinom dogoditi. Nisam znao kakova,ali meni Je bilo kao da sam ae skupio u sebe i kao da sam se posve iznakazlo. Moje lice kada sam rukom prelazio preko njega,uinilo mi se kao da Je jae,oporije i svakako Izmijenjeno. te bih dao sada za Jedno svijetlo,te bih dao za bilo koga,koji bi mi mogao Sta rei,pa bilo to i ono najgore,Sto se uope moe rei I Zar nee nitko doi 1 Zar sam posve sam ?1 A ona, one moje svijetlo,onaj moj anjer,gdje je one sada ? Prije nego Sto

sam zaspao,one Je bile uz mene, gdje Je sade ? Mozak ml Je govorio,a grlo mi Je htjelo da se raspukne. U sav glas poeo sam ju zvati po imenu,neka bi dola do mene,pa ma to bilo samo jedan jedini put. Imao sam uasan osjeaj,kao da bih je mogao izgubiti,pa sam vikao i vikao za njom kao lud. Tu Je moj glas po prvi put poprimio neki zvuk 1 odjeknuo natrag do mene tim Jezovitim mrakom.Tamo daleko,daleko od mene pojavio se neki mali titraj svjetla slian zvijezdi,koji Je postajao sve vei i vee,koji Je prilazio sve blie i blie,dok se

konano nije prea mnom pojavio kao veliko svjetlo u obliku zvijezde. U toj sam zvijezdi vidio svoju ljubljenu,oi su joj bile zatvorene kao u snu,ali ruke su Joj bile ispruene pram meni,a njezin dragi glas govorio mi Je svojim slatkim zvukom,koji sam tako dobro poznavao." Ah,dragi moj,ljubljeni moj,gdje si ti sada *? Ja ne mogu da te vidim,ujem samo tvoj glas,ujem kako me zove i moje due odgovara tvojoj. Htio sam da ee proturam do nje,eli nisam mogao.Neka nevidljiva sila me

zadravala. inilo mi se,kao da Je tt sila unuter nekoga kruga,koji nisam mogao prijei.U najveoj muci sruim se na pod i zamolim je.neka me vie ne ostavlja.Onda mi se priini, kao da je postala bez svijesti,glava joj se spusti na grudi i o-na odleti kao da Ju neke jake ruke odnose. Pokuao sam da ustanem i da podjem za njom,ali nisam mogao. Bilo mi je kao da me neki teki lanci dre ovdje prikovana i nakon nekoliko uzaludnih pokuaja padnem bez svijesti na pod. Kad sam se opet povratio,bio sam sav

izvan sebe od radosti kad sam vidio,da se Je moje ljubljena vratila. Stajala Je blizu mene i ovaj put Je izgledala upravo tako,kako sam Ju na zemlji poznavao, samo je bile blijeda i tuna,sva odjevene u crno. Zvijezde je nestalo i posvude Je naokolo bio mrak. Ipak to nije bila neka izvana tama, jer se je oko moje ljubljene moglo vidjeti neko slabo blijedo svijetlo, pa sam pri njegovom odbljesku mogao primijetiti,da u rukama dri cvijee bijelo cvijee. Ona se Je prignula nad nekim goljastim niskim humkom

svjee zemlje.Ja sam se 6ve viSe njoj pribliavao,pa sam primjetio,kako ona tiho Je ca,kad je poloila cvijee na onaj niski humak. Ona je tiho govori la:N Ah,dragi moji Ljubljeni moji Zar se niked vie nee meni vra ti ti ? Zar je to mogue,e si mrtav i da si otiao onamo,kamo te moja ljubav ne moe slijediti ? Onako,gdje ne moe uti moj glas? Moj ljubljeni i moj dragi ljubljeni I Zatim Je kleknula,a ja sam se posve njoj pribliio,maker Ju nisam mogao dodirnuti. A kad sam se Ja isto tako spustio na koljena pogled mi Je pao na onaj dugoljasti niski

humak. Groza me zahvati svega,Jer sad sam napokon spo znao,da sam umro i da je to moj grob.Il.Poglevlje. " Mrtav I Mrtav" vikao sam kao divlji.Ali se,to ne moe biti ,mrtvi ne osjeaju vie nita. Oni postaju prah,oni istrunu i sve Je svreno,za njih Je sve izgubljeno. Oni vie nemaju svijesti-nego Jedino, da Je sva ta moja slavna ivotna filozofija jedna zabluda,da je kriva i da duh umrloga ivi i dalje iako se i tijelo raspadne Ja sam rekao,da u smrti kada oje pogledati u oi sa

hra-brou onih, koji nita drugo ne znaju,nego da je smrt potpuno unitenje za njih. Jer tko nam je mogao reci,da li ima neke budunost nakon smrti,de li uope ima Boga ? Zivi to nisu mogli rei,Jer oni samo vjeruju i pretpostevljeju. Nisu mogli rei nita ni mrtvi, Jer ni Jedan od njih jo nije natrag doao,da nam donese vijesti s o*nu stranu.A ja san: tu sada stajao pored svoga groba,pored svoga vlastitog groba i gledao san, kako ga je moja ljubljena kitila cvijeem i sluao sam kako ona me kao mrtvoga

oplakuje.Kada sam onaj tvrdi zemaljski humak izbliza promotrio,postao je pred mojim oima providan i Ja Bam na dnu grobe ugledao lijes sa svojim imenom i datumom moje smrti.Vidio sam kako u njemu lei bijelo,mimo tijelo,koje sam prepoznao kao svoje..Ka svoj uas aam primJetio,a se je to tijelo ve poelo raspadati,pa je za oko to bilo odvratno. Njegova je ljepota nestala,njegovo lice uskoro ve nitko nee prepoznati,a ja,kad sam stajao tu,svjesno gledam na njega,pa

na eebe.Osjeao sam svaki svoj ud,rukom sam prelazio svaku crtu na svome licu,koja mi je bila dobro poznata.Znao sam,da sam umro,pa ipak da Sivim, Mrtvac ivi ali gdje ? U kakvom stanju ? Dok sam tako o tom razmiljao,pogledam opet na svoju ljubljenu,ona ml je dola kao smrtnica i dok tamo kod moga groba klei,mora sigurno jo na zemlji da boravi.Zar mrtvi zemlju uope ne naputaju,nego ostaju blizu mjesta,gdje su na zemlji boravili? Kad su mi se takove i sline misli vrzle po parneti,nastojao sam da ee pribliem njoj,koju

sam toliko ljubio.Ali sam vidio,a mi Je to nemogue.inilo se,kao da Ju neka zapreka opkoljuje i mene od nje zadrava. Na Jednu i na drugu stranu od nje mogao sam se po volji kretati bilo blie,bilo dalje ali nju dodirnuti,to nisam mogao. Sva su moja nastojanja u tome pravcu bila uzaludna. Nato sam Joj stao govoriti i nazvao sam Je po imenu,prlpovjeao sam joj,da sam ovdje,a sam pri svijesti,a sam onaj isti,premda sam umro .Ona kao a nita ne uje,niti kao a vidi. Plakala je tuno 1

tiho,nJeno Je dodirivala cvijee i govorila: kako sam ja cvijee vrlo volio i a u svakako znati,a ih Je one za mene ovamo stavila.Ponovo i ponovo sam joj govorio koliko god sam glasno mogao,ali one me nije ula. Ona Je za moj glae bile gluha,postala Je samo nemirna i prela Je rukom preko ela kao u snu.Zatim Je odavle otila polagano 1 tuno.Svom sam snagom pokuavao a ju slijedim,ali uzalud.Mogao sam se samo nekoliko korake udaljiti od svog groba i od svog tijela.I sada sam primjetio,zato je to tako.Kao neki lanac

iz crne svilene niti,koji kao a nije bio deblji od pauine,drao me je vrsto t* moje tijelo.Nije mi uspjelo,a prekinem tu nit.im sam se kretao,ona bi se rastegle kao guma,ali me Je uvijek povukla natrag.A ta je najgore bilo,- sada sam po*oo osjeati,a Je trulenje moga tijela to se je raspadalo,zahvatilo i moj duh - kao to kad zemaljski dio tijela,koji je otrovan,otruJe i itavo tijelo i mene zahvati novi uas. Uto neki glas nekoga uzvienoga bia poe

da mi iz tmine govori:" Ti si ono tijelo vie volio,nego svoju duu.GledaJ,kako se sada raspada u prah i upoznaj to Je to bilo,to si toliko potovao, tato si se toliko brinuo i o emu si toliko visio. Spoznaj, kako Je to prolazno,kako Je to postalo bezvrijedno i onda pogledaj na svoje duhovno tijelo i promotri,kako li si ga Jako izgladnlo, kako 11 si ga sputao i zanemario,a sve za volju naslade zemaljskoga tijela.Pogledaj,kako je jadna,odvratna i iznakaena postala tvoja ua,oja je ipak besmrtna,boansk

a i vjena." Stao sam da promatram sama sebe. Gledao sam se kao u nekom zrcalu,koje je bilo preda mnom.O strahote I Nije bilo sumnje,a sam bio Ja. Ali kako li sam strano promijenjen sebi izgledao: tako gadan,tako pun svakojakih niskosti,tako odvratan na svakom koraku. Pa i moj stas bio Je izoblien,zaprepastio sam se pred tom svojom pojavom i samo sam si elio,a se zemlja pod mojim nogama otvori i da se od svih oiju za uvijek sakrije.Vie

nikad nisam htio da zovem svoju ljubav,elio sac da nikad vie ona mene ne ugleda.Bolje Je,daleko Je boljega ona samo misli na mene kao na umrloga,koji Je zauvijek otiao od nje. Bolje,da me u svome sjeanju zadri onako,kako sam bio za svoga zemaljskoga ivota,nego a Jedanput sazna,kako Je taj moj pravi*bio odvratan i gaan.-Moj oaj,moje muke bile su neoposive,urlao sam kao divlji, udarao sam sebe,upao sam si kosu,sve to od silovitoga i estokog zaprepatenja nad samim sobom. Onda se Je moja estina i strast

iscrpio i onda sam se i bez osjeaja i bez svijesti opet sruio..... Opet sam se probudio i opet je bila prisutna moja ljubav,kog Ja me Je probudila.Ona Je Jo vie cvijea donijela i govorila mi Je tiho,njene rijei,dok je tako stavljala cvijee po grobu. No sada nisam nastojao da bih se mogao uiniti vidljivim za nju,nego sam se povukao a se sakrijem.Moje srce Je bilo tvrdo pa i prema njoj.Sam sebi sam rekao: M Bolje da ali za onim,koji je od nje o-tlao,nego a zna,a je jo na ivotu." X tako sam Je ostavio a

ode.Jedva to se Je udaljila,ve sam kao mahnit poeo a viem za njom,neka se vrati. Morala Je na bilo koji nain doi do saznanja o mojem stranom poloaju i da mene ostavi samoga na tom mjestu. Ona me nije ula,ali Je osjeala moj zov i Ja sam vidio,kako 0ne iste jeza,kad se je ona primakla blie meni - osjetio sam onu istu osamljenost,kad bi otila. Pokuavao sam,da je natrag dovedem i da je zadrim u svojoj blizini.- Ali sada fcrie nisam vikao za njoE.Saa sam znao,da mrtvi uzalud

se 1e malko udaljila,pa se zauetavila.pa Be napola okrmul,ko W se vratila. Onda je pola opet dalje i ostavila me Je. Jo me je va-tri puta posjetila i svaki put kad Je dola,zahvatila me Je zovu,jer ih ivi ne uju.- Ja sam za itav svijet bio nrtav,a samo sam za sebe i za 6Voju strahovitu sudbinu bio em na ivotu. Sada sam znao to:"Snrt nije nikakav bezkrajni san, nije nikakva mirna zaborav."66 0O0

Bolje, mnogo bolje bi bilo to,kad bi tome bilo tako.I u svome sam oaju molio samo to,neka bi mi bila dana samo ta potpuna zaborav.Ali,dok sam to tako molio,znao sam,da to nikad tako nee biti, jer ovjek je iva dua i dalje ivi,bilo na dobro,bilo na zlo,bilo na radosti bilo na alost. Njegov se zemaljski oblik raspada i postaje pran,ali duh koji je pravi ovjek,ne poznaje raspadanje, ne poznaje zaboravi. Dan za danom - ja sam naime osjeao,de dani prolaze pored mene - budio se je

moj duh sve vie i vie i ja sam dogodjaje svoga ivota gledao sve jasnije i svjetlije i u tjeskobnom,bespomo -nom,beznadnom strahu prignuo sam 6voju glavu,jer sam spoznao,da sad mora biti ve prekasno,da bih ma i samo jedno djelo mogao uiniti, da ne postoji.Ill.Poglavlje. Ja neznam kako Je dugo to stanje trajalo.Meni se je inilo,da je to moralo biti dugo,vrlo dugo. Tako sam tu sjedio,upao u svoje misli bez nae,kad li najednom zaujem onaj ljubezni i njeni

glas 6voje ljubljene. Osjetio sam,kao da me neto tjera, da ustanem i da podjem za glasom,sve dok me ne bi do nje doveo. I kad sam se dao ne to e podjem,ona nit,koja me je tako vrsto drala,poele se Je rastezati i toliko ee ispruila,ali sam ju jedva osjetio,da daje nekt otpor. Sve me je vie onaj glas privlaio i konano najem se u jednoj sobi,koja Je bila poznate mome oku,kako sam usprkos tame mogao razabrati.. To je bio dom moje ljubljene,dok jo nisam bio od nje odijeljen tim

dubokim,stranim ponorom. Sjejela je sa malim stolom,pred sobom je imala arak papira,a u ruci joj je bila olovka. Stalno je ponavljala moje ime i tome je govorila: Nfa^dral prijatelju,ako se mrtvi vraaju,onda doji i pokuaj,nebi li mogao uiniti da napijem nekoliko rijei, samo " da" ili " ne" kao odgovor na moje pitanje." To je bilo po prvi put otkako sam umro,da sam na njezinim usnama mogao vidjeti slabi smijeak i de sam u njezinim dragim oima mogao primjetiti pogled

nade i oekivanja. U tim oima koje su postale tune zbog alosti za mnom. To drago i ojadjano lice bilo je tako blijedo i tako bolno i ja sam preosjetio onu odanu ljubav,koju je meni darovale,a ne koju ja vie nikakova udjela ne mogu i ne smijem imati.I onda sam pored nje ugledao tri druge osobe,koje sam prepoznao kao duhove,ali nikako sline meni. Ti su duhovi bili svi u sjaju i trakame tako,da im ni poglede nisam mogao podnijeti. Moje su me oi pekle kao vatra.- Jedan Je bio

mukarac,velik,mira n dostojanstvena izgleda,koji se je nad njom nadvio,da ju zatiti, kako bi to svakako njezin andjeo uvar uinio.Uz nju stajala dva lijepa,mleda ovjeka,u kojima sam najednom prepoznao njezinu brau,o kojima mi je ona tako esto priale,koji su ve umrli, kad ju Je mladost svim svojim radostima obasipala. Oni su u srcu moje ljubljene ivjeli kake andjeli. Ja sam se prepao,Jer sam osjetio da me gledaju,pa sam nastojao ta svoje izoblieno lice i

svoje tijelo prekrijem crnim ogrtaem,koji sam imao na sebi.Neto se u meni probudi oholost i ja reknem: " Zar me nije ona sama pozvala ? Je sam doao i ona neke bude sudac moje budunosti 1 Zar je to tako sigurno,da ma nita ne mogu uiniti za sebe,da nikakva bol,nikakve kajanja,me kako duboko bilo,zar nikakvo djelo,pa ma kako veliko bilo, zar nikakav in,pa ma kako teak bio,ne moe moju krivnju okajati ? Zar s onu stranu groba uistinu nema nade ?" I onaj glas - onaj

glas,koji sam prije uo na svome grobu -odgovorio mi je: " Sine boli,zar ne zemlji nema nade za one,koji sagrijee ? Zar ne oprosti ak i ovjek grijeniku,koji mu Je zlo uinio,ako on okaje svoj grijeh i zamoli za protenje? Zar,da Je Bog manje milostiv,manje pravedan? Osjea li sada kajanje ? Potrai u svome srcu i pogledaj,da li si to i brizi za sebe ili za one,koje si pozlijedio!" Kad mi Je to rekao uvidio sam,de se nisam ozbiljno pokajao. Je sam samo trpio, Ja sam

ljubio,pa sam samo eznuo.Zatim je govorila moja ljubljene,pa me je molila: Ako sam je tu i ako ja ujem,neke bi ipak pokuao,da joj barem jednu rije njezinom rukom napiem,kako bi ona znale,e li jo ivim i de li ne nju mislim. Bilo mi je keo da e mi srce provaliti u grlo i zaguiti me.Ja sam joj se pribliio kako bih pokuao,ne bih li joj mogao pokrenuti ruku ili barem dotaknuti.Ali veliki Je duh stupio izmeju nas i ja sam morao da uzmaknem. Nato ree oni: " Heci mi ta hoe da joj kae i ja u

njezinom rukom uiniti da napie. Ja to samo njoj za volju inim zbog one ljubavi,koja prema tebi gaji." Zahvati me veliko radosno uzbudjenje kad mi je to duh rekao, da san; htio a mu dohvatim ruku i da mu je poljubim.Ali nita nisam mogao uiniti,kao da mi se ruka oprila na njegovom vatrenom odsjevu. Sada sam se poklonio pred njim,jer sam smatrao,da to mora biti koji andjeo.lioja je dragB ponovno poela govoriti,pa me zapita:" Jesi li

tu,dragi moj prijatelju ?" Ja sam odgovorio " da" - i zatim sam vidio kako je duh svoju ruku poloio na njezinu. Kad je to uinio,njezina je ruka napisala "da".Pomicala se polagano i nesigurno,kao kada dijete ui pisati. Ah,kako li se smijeila I Opet mi Je postavila pitanje i njezina je ruka kao i prije napisala moj odgovor.Pitala me je,da li bi neto mogla za mene uiniti,da li imam kakovu elju,koju bi ona mogla ispuniti . " Ne",odgovorim joj,zasada ne".Ja u

sada otii i neu optereivati svojom prisutnou. Neka nastoji,a me zaboravi. Kada sam to izgovorio,srce mi se napunilo gorinom i srce me ranjavalo.Kako je samo sladak bio njezin odgovor za mene.Kako je to ugodno djelova lo na moju duu kad je rekla: " Nemoj mi tako govoriti,jer Ja bih eljela,da bih uvijek bila tvoja najvjernija i najdraa prijeteljic kao to sam i u prolosti bile.Otkako si umro, moje je jedino nasto janje bilo,da te opet nadjem i da opet s tobom razg6varam."-

Ja joj odgovorim i kliknem - " To je bila i moja najveSa i najvrua elja." Nato me ona zapita,da li u opet doi do nje,a ja sam rekao,da hou.Ta kuda ne bih za njom poao I ta sve ne bih za nju uinio! Nato rekne onaj svijetli duh,da je danas za veeras dosta.To je takodjer uinio,da joj je ruka napisala,pa joj je kazao, neka ide na poinak. Osjeao sam,kako me privlai grob i moje tijelo na onom tmurnom groblju,ali vie nisam imao onaj jadni osjeaj,da nemam nikakve nade.U mome je srcu iskrsla nada,jer sam

znao,da u je opet bidjeti i a u opet s njom razgovarati.Ali sad sam primjetio.de nisam sam.oba ona duha,njezina bra a slijedila su me i razgovarala sa mnom. Ja neu sve to pisati,to su mi kazali.Dosta je,a se zna, a su mi razjasnili,kako je veliko odstojanje izmeju njihove sestre i mene,pa su me pitali,da li u ja sav njezin mlai ivot za-sjenjivati svojom tamnom prisutnou.Ako ju sada ostavim,ona e me s vremenom

zaboraviti,pa e se sjeBti na mene kao ne jednog dobrog prijatelja.Ovako bi me zadrala u lijepoj uspomeni. Ako Ju uistinu ljubim,onda svakako neu eljeti,da joj cijeli mlai ivot samo zbog sebe uinim samotnim i neutjenim. Ja sam odgovorio,a ju ljubim i da ju nikada ne mogu ostaviti i sama pomisao,da bi je netko drugi mogao isto tako jako ljubiti kao ja,ta mi je misao nesnosna.Zatim su mi govorili o meni i o mojoj prolosti,pa su me zapitali,a li se mogu

uope usuditi i pomisliti na to,da sebe povezem s njezinim istim ivotom,pa bilo to samo i na mistini nain,kao to sam se tome nadao,da u moi tako uiniti,Kako bih smio oekivati,da bi joj i n8kon smrti mogao pripadati? Ona je pridijeljena jednoj istoj sferi,a da se ja do te sfere popnem,to jo za dugo vremena ne bi bilo nikakove nade,Zar ne bi za nju bolje bilo,zar ne bi to bilo plemenitije i bolja ljubav od mene, kad bih $e ostavio,kako bi ona uzmogla mene

zaboraviti i kako bi mogla nai onu sreu,koja joj je u ovom ivotu dosudjena ? Moja bi ju pak ljubav pratila samo mnogim brigama,Oklijevajui sam odgovorio,da me ona ipak ljubi,- " Da" odgovorili su oni,"ona te ljubi onako,kakovu tliku o tebi nosi u svome srcu i kako je u svojoj nevinosti idealizovale tvoju sliku.- A misli li ti,da bi te ona i nadalje ljubila,kada bi znala cijelu tvoju prolost ? Zar se ne bi morala zgranuti i od tebe odvrnuti ? Reci joj istinu, prepusti jojmneka bira

izmeju tebe i svoje slobode. Time e odigrati plemenitiju ulogu, time e vjernije ljubav dokazati,nego da Joj taji,pa nastoji da tekovo bie,kao to si ti,vee uz l nju.Ako ju uistinu ljubi,onda misli na nju i na njezinu 6reu i na onojto joj tu sreu moe donijeti - a ne samo za sebe."* Tu Je sad svaka nada u meni zamrla. Od stida i od prevelike boli sagnem glavu,jer sam uvidio,kako sam nizak i kako sam malo zrio za nju,pa sam kao u kakovom zrcalu gledao,kako

bi se njezin ivot, "' slobodan od mojega mogao razviti. Ona bi mogla biti srenija,ali samo s jednim vrednijim od mene, jer ja bih je svojom ljubavi samo u jad povukao. Po prvi put sam u svome ivotu sreu nekoga drugoga na svoju 6reu stavio. Jer sam ju toliko ljubio i jer sam elio,a bi ona bila srena,rekao sam obojici: " Neka dakle bude tako,recite joj istinu i dopustite mi,da joj samo jednu jedinu Ijubeznu rije smijem za oprotaj kazeti i Ja u otii od nje i neu je vie zasjenjivati svojom sjenom."

Nato smo se vratili i ja sam vidio,kako spava,iscrpljena od brige za mnom.Zamolio sam ih,neka bi mi dopustili,da joj dam samo jedan cjelov,prvi i posljednji,koji bi joj ikada dao. Oni eu me o bili od tog traenje,Jer & je to nemogue,jer bi se ona nit kojom se one jo dri na ivotu prekinula mojim dodirom. Kad su je probudili uinili su,da je njihova priopenja napisala kao i one prije toga,doim sam je stajao pored njih i

sluao keko se njihovim rijeima koje su mi duu poput igele probadale,-moja posljednja nada zauvijek unitava. Ona je pisala kao u snu,dok nije konano itava sramotna povijest mojega ivota bila iskazana. -A je sam imao samo to,da joj kaem,da Je sve izmedju nas svreno i da je ona oslobodjena o moje grijene prisutnosti i moje sebine ljubavi.r Rekao sam .joj s Bogom.- Kao da su kaplje krvi navirale iz moga srca,tako su one rijei na mene djelovale,a kad led pale su na

njezinu duu,pa ju razepele. Stog sam se okrenuo i otiao kako,to ne znam.Ipak,dok sam tako iao,osjetio sam,kako se je ona vrpca koja e je vezala za grob i za moje fiziko tijelo prekinula i Je sam bio oslobojen slobodan,pa sada mogu neutjeen i osamljen lutati kad god mi 6e svidi.A ta se je to dogodilo ? Ah ! Suze zahvalnice mi naviru na oi,dok piem ove rijei ovdje i dok pokuavam da opiem ono to sa- da ima slijediti,kao da u se sad sruiti.Jer ona,koju

smo mi smatrali tako slabom i njenom,ona me je svemonom snagom svoje ljubavi kojoj se nitko ne moe oduprijeti pozivale natrag. One me nikada ne moe ostaviti,kezale je one,dok god je nju ljubim.- Bila tvoja prolost kakove mu drago,pao ti makar i u najdublji ponor pakla - Ja neu prestati da te ljubim i neu prestati da te slijedim. Ja u zahtijevati svoje pravo sve dok ti Bog po milosti svojoj ne oprosti prolost i dok se opet ne uzigne!"Nato sam se sruio i plakao sam kao to to

samo jedan jaki,ofeoli ovjek moe plakati,ije je srce prignjeemo,izmue no i ukrueno.Plakao sam,sve dok me nije neke njene i blega ruka dodirnula i ljubeznim rijeima zaustavila moje suze. I tako sam se opet vratio svojoj ljubavi i kleknuo sam pored nje. Da je dodimula mene,to Joj nije bilo dozvoljeno.Ali joj je onaj mimi,lijepi duh koji Ju je titio dao do znanja,da joj je molitva usliena i da e me ona u stvari dovesti natrag na svijetlo.06tavio sam svoju miljenu,a kada sam

se udaljio vidio sam onoga svijetlog andjele kako nad njom lebdi,da ju ojaa i ujjei nju, koja je opet sa svoje strane meni bila svijetli andjeo. V pratnji onih duhova otiao sam odavle i dao sam se n& put,dok me opet njen glas ne pozove k sebi.Nakon kratkog neprekinutog sna u koji ju je onaj isti duh stavio, moja se je ljubljena probudila drugoge jutre. One najednom ode gonjena nekim nemirom da potrai nekoga ljubeznoga i dobroga ovjeka,kojega je

pronala kada je nastojala oko toga,da naje neki put,kako bi i preko samoga groba mogla doi sa mnom u vezu.itko nije ono o emu su je takozvani spiritualisti izvjestili, bila prevare,onda se je ona nadala, da e se njihovom pomou moi ophoditi sa mnom,pa je sede vojena od onih, koji su Je uvali i nala toga ovjeka. To je bio pozneti medium ze lijeenje,pe je od njega doznala,da bi i ona same mogle da od tih toboe mrtvih takove 1 vijesti mogle i njima predavati,bude li nastavila sa svojim

pokusi- * ma. To sam ja tek kasnije saznao,Tada sam osjeao samo to,kako me ona svojom teko velikom snegom pot6tie,de ojem. Posluap sam njezin zov,pa bih se uskoro tamo naao i kako sam mogao nejasno ra-zebreti nalazio sam se u nekoj maloj sobi.Kaem nejasno sam mogao razabrati,Jer je sve oko mene bilo jo tamno,osim onih mjesta,koje je slabo osvijetljavalo ono svijetlo,slino zvijezdanom,koje Je bilo oko moje ljubljene,pa je svojim odbljeskom osvjetljavale

stvari,koje su bile blizu nje. Ja sam bio kod onoga dobrog ovjeka kojemu je one,kako sam ve rekaootila,pe me je njezin gles dok se je one s njim razgovarala privlaio njoj.Ona mu je ispriala to se prole noi dogodilo, kako me ona jako voli i kako bi cijeli svoj ivot rtvovale,kad bi '* me mogla time utjeiti ili mi pomoi.Onaj joj je ovjek govorio ta- 1 ko lijepe rijei,da sam mu se svim srcem zato zahvalio i joi sada sam mu za to zahvalan.On me je

ispunio nadom i radou.Mojoj regoj ljubljenoj je razjasnio,da e se vela s mojim fizikim tijelom prekinuti i da u biti slobodan,da ju volim i da " e i ona sama smjeti da mi tu ljubav uzvrati.Bolje nego itko drugi ona moe da mi pomogne,jer njezina mi ljubav podaje mnogo vie utje-; I he i nade,nego sve drugo i time mi olakava put do izravnjanje.Ona ima sad najvee pravo,da se meni posveti,moja je ljubav prema njoj i ! bila ista i prava privrnost i nsklonost,a njezina je

ljubav Jaca '" jj i od same smrti,ije Je ograde ona savladala.Taj ovjek je bio pnn ljubavi prema meni,dao mi Je prilike da s njom rezgoveram i da joj rezjesnim mnoge stveri,koje joj pro- 1 I le noi nebih mogao tako razjasniti,kade je moje srce bilo ranjeno * I i puno ponosa. Njegovim posredovanjem bilo mi Je mogue de iznesem '. sve ono to Je mtiglo da izvini moju prolost.On je posredovao,da sam joj mogao rei,da Je ona ze mene bila

prave svetica,de ju ljubim kao' ni za koga jo nisam osjeao.On ju je umirivao i Ja sam mu bio zahvalan za njegovu dobrotu.Puni radosne snage ostavili smo ga konanog ja sam svoju ljubljenu pratio do doma.Kada smo tamo stigli primjetio sam,da su ona obojica brae podigli novu prepreku^kao i drugi duhovi koji su je voljeli podigli su tu novu prepreku.Oko nje je bio neki nevidljivi zid,kroz koji Ja nisam mogao prodrijeti,makar sam ju inae mogao pratiti,ali ipak joj se

ni6am mogao nikako posvema pribliiti. Tad sam navratio do dragog ovjeka,da vidim ne bi li mi mogao pomoi. Uskoro sam se nalbzlo kod njega i dodje mi u svijest,da sam ja tamo prisutan,pa sam primjetio,kako Je on iako ne sve,s ono ipak mnogo toga mogao razumjeti,to sam mu priao.On je shvatio smisao onoga,to sam elio a kaem,pa mi je svata pripovjedao,o emu ne elim da ovdje govorim,jer se to mene tie.On me uvjeravao,da e se sve na dobro okrenuti,budem li

samo htio imati strpljivosti,te mi protumaio,da onu duhovnu prepreku moe moja ljubljena u svako vrijeme raskinuti i a me od njezine ljubavi nita ne moe iskljuiti.Ako ja sada hou da pokuam,kako bih doao naprijed,to bi razmak izmeju moje ljubavi i mene postajao sve manji i konano bi posvema ne stap. Utjeen,ostavio sam napokon svoga prijatelja,pa sam opet lutao kojekuda - to ne znam kuda.0O0 Sada sam postao nekako nejasno

svijestan,da u mojoj blizini ima jo i drugih bia slinih meni i a po tami lutaju,premda sam ih jedva mogao raspoznavati.Osjeao sam se tako osamljen i naputen,da sam pomiljao nato,da se opet vratim svome grobu,jedinom poznatom mjestu,ve Bama ta misao izgledalo mi Je,da me voi natrag i uskoro sam se opet nalazio na tom mjestu.Cvijee to mi ga je moja ljubljena donijela,ve je bilo uvelo,ve dva dana nije bila na mome grobu,otkako je samnom razgo-

varala,kao da je zaboravila na tijelo,koje je poivalo u zemlji. To je za mene bilo dobro,pa i ja sam ne bih drugaije elio,a i za nju je to bilo dobro da zaboravi na ljeinu i da misli Jo samo na ivoga duha.- No i to uvelo cvijee je govorilo o njezinoj ljubavi i ja sam pokuao da podignem Jedan cvijet - Jednu bijelu ruu - a ju ponesem sa sobom. Ali mi to nije polo za rukom,niti da je pomaem,ruka mi je prola kroz nju,kao da je to neka slika rue.Kada sam se okrenuo prema prednjoj strani

groba,gdje je stajao bijeli mramorni kri,opazio sam na njemu imena obojice brae moje miljeniI time sam spoznao,ta je ona svojom ljubavi za mene uinila: stavila je moje tijelo a poiva pored onih,koji su joj bili najdrai i najmiliji.Ja sam bio u srcu tako ganut,da sam opet zaplakao i moje su suze pale na moje srce kao rosa i rastopile onu gorinu u njemu.0O0 Osjeao sam se tako osamljen,da sam ustao i opet poao medju one crne sjene,koje su

naokolo lutale.Tek malo njih bi se okrenulo, a me pogledaju.Moda su jedva mogle i gledati,kao to je to kod mene bilo.Najednom prodju mimo mene tri tamneprikaze,izgledal o je,da su dvije ene i jedan mukarac^.Onda su se vratile i pole zemnom. ovjek me se dotakao za rame i zapitao me: " ta' radi tu tako sam ? Sigurno si tek nedavno preao na taj svijet,inae se neT bi tako urio,- Ovdje nema urbe,jer svi mi ovdje znamo,da itavu vjenost

imamo pred sobom i u njoj moemo putovati," Nato se nasmije7 surovo i hladno i to nekim glasom,da sam se sav stresao od jeze,Jedna od ena uhvati me za lijevu ruku,druga za desnu,pa mi ponu govoriti: " Podji s nama,pa emo ti pokazati kako moe uivati ivot,makar si mrtav! Iako nemarna svoga vlastitoga tijela,da se po njemu razveselimo,pa emo si ga za kratko vrijeme posuditi od kojega smrtnika. Podji s nama,pa emo ti dokazati,da jo nije sa svima

radostima kraj." U svojoj osamljenosti bio sam veseo,a sam naao nekoga s kime sam mogao razgovarati.Premda me je sve troje - po mome miljenju,ene jo vie nego onaj muki - vrlo odbijalo, osjeao sam se sklon tome,da prihvatim njihovu pratnju i a poekam,ta e se dogoditi. Upravo tek to Bam nakanio da im se pridruim,a ono kao u velikoj daljini kao na nekon crnom nebu ugledam osvijetljenu sliku duhovnu prikazu svoje iste i slatke ljubavi,kako

objasjava u mra- " nom prostoru.- oi su joj bile zatvorene,upravo onako,kako sam je *j viioj^svojoj prvoj viziji,pa kao to je i onda,tako je i Baa io- ) pruila fuke prema meni,oim me je zvala glasom,kao a je sam glag ' s neba,pa mi je kazivala: " 0,uvaj se I uvaj sel Ne idi s njima. : Oni nisu dobri.Njihov te put moe dovesti samo u propast." Nato vizije nestade,a ja kao da sam se probudio od sne,otresem se od tih triju osoba i odjurim

odavle u tama.- Kako dugo i kako sam daleko putovao,to neznam. Jurei tako,nastojao sam da se oslobodim onih j uspomena,koje su me pritiskivale,pa mi se Je priinjavalo,da mi i-1 tav svemir stoji na raspoloenje za moja putovanja.- , Konano se spustim na tlo,a se odmorim.To mi se je tlo inilo dovoljno vrstim da bih mogao na njemu poivati i dok sam tako sjedio,ugledam kako neko svijetlo titra u tami. Ja podjem prema tome svijetlu i vidim,kako iz jedne

sobe koju sam mogao zamjeivati izlazi veliki val svjetlosti.To je svijetlo posvema zabljetilo moje oi, pa su me tako boljele kao kad bih na zemlji gledao u sunce o podne.Nisam mogao podnijeti tog svijetla i ba sam htio da odem,,kad ujem jedan glas govoriti: " Stani,umorni putnie 1 /Ovdje su ti samo srca puna ljubavi i ruke koje ti hoe pomoi./ Ako hoe da vidi svoju ljubljenu,ons udji ovamo,jer ona je ovdje i ti moe s njom razgovarati." Nato sam osjetio -jer

gledati nisam nita mogao - kako mi neke ruka prevlaci preko glave kabanicu da zastre sjano svijetlo,pa me povede u sobu,gdje sam sjeo na neki visoki stolac.U toj je sobi vladao tako neki blaeni mir,da sam mislio,da sam naao put u nebo.Nakon nekog vremena podignem poglem gore i opazim dvije plemenite,ljubazne ene,koje su mi se priinile kao sami andjeli,pa reknem sam sebi: " Ti si uistinu ve doao blizu neba." - Opet pogledam gorega ovaj put kao da su mi

se oi ojaale,jer sam pored onih lijepih i dobrih ens vidio isprva sam jedva mogao da povjerujem,toH ko sar. bio veseo vidio i svoju ljubljenu,kako je alosna,ali se pak njeno osmjehuje na onu stranu,gdje sam ja sjedio.- Znao sam,da me ona ne moe vidjeti, Jedna od onih ena vidjela je nas oboje,pa je mojoj ljubljenoj opisala mene govorei dubokim i mirnim glasom.inilo se,do Je moja ljubljena bila time zadovoljna,jer je ona potvrdila,to joj je

ova govorila i ta je ve prije ula. Ona Je ovim gospojama govorila,kakovo osobito iskustvo je stekla i kako joj Je taj ogajaj bio kao neki san.- Nastojao sam da ju zovnem,da joj razjasnim,da sam uistinu ovdje prisutan,da jo ivim,da nju jo ljubim i da vjerujem u njezinu ljubav prema meni - ali se nisam mogao niti pomaknuti.Nekakva snaga-arolija je bila i vladala samnom,osjeao sam nekako nejasno e me drala ne mjestu.Razgovarale su one ljubazne dame,pa sam sada znaoe

one nisu bile nikakovi andjeli,jer obje su se nalazile jo u zemaljskim tije- ' lima,a moja ih ljubljena mogla vidjeti i s njime razgovareti.Govorile su mnogo o nei,koje postoji za grijenike kao to sam ja..Onaj glas koji me je pozvao de ujem ovamo,zapitao me Je,da li je elim,da bi jedna od tih dama napisale kakovu poruku od mene. "Da",kliknem ja, po tisuu pute "Da11 I " Rekao sam svojoj ljubljenoj,e jo ivim,de ju ljubim,de nikae ne zaboravi na mene,jer mi je

potrebna sva njezina^^ ijubavjkako bi se mogao odrati a ne klonem,ali de se ne moga uiniti vidljivim njoj One mi je tako slatkim rijeime odgovorila,ali ne elim to ovdje ponoviti,jer su za mene i suvie svete,pa e zauvijek ostati u mome srcu. oOo Vrijeme koje je za ovo doba prolo,bilo je za mene vrijeme dubokog sna.Kad sam izaao iz ove sobe lutao sam,bio sam tako iscrpljen da sam se svalio ne pod i peo u neki

duboki san bez sanja,sve je bila tama.Kako dugo je trajao taj moj san,ja to neznam,nisam imao nita kojim bi mogao raunati vrijeme,osim onaj jad i muku,kojom sam morao prolaziti.Iz tog sna probudio sam se donekle osvjeen i kao da su mi sva ula postala jee nego prije,mogao sam se bre kretati,sva uda su bila jaa i slobodnija i osjetio sam potrebu za jelom,to do sada je bilo posvema nepoznato.Ta potreba za jelom bile

je sve vea i je sam se dao na to,a nedjem neto ze jelo,trebalo je prilino vremena dok < sam naao to bi se moglo jesti.Konano naao sam neki tvrdi kruh,bi-' lo je samo nekoliko korica,ali ja sam ih slatko jeo i poslije toga osjeao sam se sit. * Cvdje bih primjetio,da duhovi jedu duhovni dio vaega jela i asj>ni osjeaju isto tako jaki glad i edj,kao 1 vi na zemlji,ali Kl ne moemo vidjeti svojim fizikim oima ni nae jelo ni

nae pie,ni nae duhovno tijelo.Ipak,to jelo i pie ima ze nas objektivnu realnost Pyanice_isladokusc i osjete ve prije vie potrebu za jelom i piem.' Ja sam se sa tim koricama zaovoljoo,ispoetke su bile odvratne i gadljive,ali nakon nekog kratkog vremena sprijateljio sam se sa time,jer treba se zadovoljiti hranom koja se ima,ba kao i prosjak to dobije. Moje su se misli vratile opet mojoj ljubljenoj,tako sam joS jedanput stupio u onu sobu u kojoj sam posljednji put vidio

nju i one obje dame.Sada sam mogao odmah ui,primila su me dve muke duha,koje ' sam mogao, vrlo slabo vidjeti.inilo mi se,kao da je neka koprema iz- " meju nas,da gledam kroz tu koprenu moju ljubljenu i te ame.Pozveli su me da dam poruku po onoj istoj dami,koja je prije ' pisala.Ja sam nastojao i pokuao da bih sam napisao rijei,ali na moje razoaranje vidio sam a ne ide,ona je na 6ve bila gluha,tako sam morao napustiti tu pomisao i morao prepustiti anama da piu kao i prije.Kada

sam napisao svoju poruku,odmarao sam se neko vrijeme i promatrao slatko lice svoje 1jubljene,kao to sam to inio u one sretne dane.-To moje promatranje prekinuo je jedan od prisutnih duhova, to je bio jedan lijepi mladi,poeo je govoriti mirno i prijateljski prema meni.Ako elim napisati koje rijei,m0ram se prije toga priklju iti bratstvu pokojnike,tamo bih mogeo mnogo toge nauiti,o emu sade nemam ni pojma.Tamo u se osposobiti da budem mogao utjecati na

duh svoje ljubljene i postii 6a budem mogao biti i uz nju,dok je ons jo i u svom fizikom ivotu.Ovaj put kajanja je teak,ree on-vrlo teak.Ima mnogo stepena dok se stigne do cilja,muke i patnje su velike.Ali taj put vodi konano do onaj lijepi sretni kraj,gdje se budem mogao odmarati u blaenstvu o kojemu sada uope ni sanjati ns mogu.On me je uvjerevao Aao ^to je to onaj dobri ovjek na zemlji inio/da e se i ovo moje iznakaeno tijelo koje Je tako plaljivo sakrivam

pre oima svoje ljubljene,izmijeniti kako se i moj duh mijenja,sve dok ne bude postalo lijepo,pa se i njoj nee zamutiti pogled,kad ga bude vidjela.Ako bih,kao to sada i nadalje ostao na zemlji,najvjerojatnije je^a^me privukla ona mjesta,koja su mi pruala takozvane uitke,pa bih u atmosferi ovakovih duhovnih propadanja uskoro posvema izgubio snagu,da noravim u blizini svoje ljubljene.Onda bi i oni,koji je uvaju bili prijriljeni iz obzira prema njoj mene posvema

iskljuili iz njezine blizine.Ako bih se pak s druge strane pridruio onom bratstvu,koje je bratstvo nade i rada,onda e me i tako potpomoi i ja u se oajaati i stei znanje,da u nakon izvjesnog vremena moi da se bez opasnosti vratim ns zemaljsku razinu.Dotle u ja izvojevati dovoljno snage,da se zatitim i da se oduprem napastima.Ja sac te rijei sa divljenjem sluao elei da saznam jo vie o bratstvu,stog sac zamolio duha,neka me k njima povede.On mi

je obeao,a e to uiniti,samo je potrebna samo jedna moja elja i volja da se tamo prebacim. Ako zaeli bilo kada da odanle ode,to moe odmah uini ti,u -vijetu duhova svi su slobodni,svi mogu da idu onamo kako i&elja i strasti voe. Ako uznastoji a se u tebi rode iste i vie elje,to e ti biti i dana sredstva da ih ostvari i primit e toliko snage i pomoi,koliko ti bude potrebno za ono to si nakanio." Ti si jedan od onih,koji nikad nije saznao ta je i koja je snaga u molitvi.Ali

sve se stvari sfcode na nau ozbiljnu molitvu, sve jedno,dali smo mi svljesni svoje ozbiljnosti tj.molitve i elje ili nismo.Sve tvoje elje za dobrim ili zlim jesu kao molitve i zazivaju dobre ili zle sile oko tebe,da te tvoje elje ispune.Kako sam opet postao umoran i iscrpljen duh mi je sevjeto-vao,neka se od svoje ljubljene za neko vrijeme oprostim,objasnio mi tako} budem li ostao neko vrijeme na onom mjestu o kojemu smo razgovarali ,postii u veu snagu i za to

vrijeme,dok ju budem ostavio, odmoriti e se i ona i prikupiti nove snage.Bilo bi takodjer dobro, ako ona nebi tri mjeseca pokuavala pisati,jer se njene meijumisti-ne snage jako iscrpljuju,pa bi ona mnogo oslabila,ako se ne bi odmorila.U drugu ruku,meni bi to vrijeme bilo potrebno,a nauim one barem najjednostavnije i najpotrebnije stvari,koje bi bile potrebne, a bih mogao medijumistiki utjecati na svoju

ljubljenu.Ah I Kako nam je to teko padala oboji ci,da si damo to obeanje ali ona je dobrim primjerom prednjaila i ja nisam mogao drugaije, nego a ju slijedim. Htio sam da i ja budem isto tako jak i strpljiv kao i ona.Zavjetovao sam se,da u sav svoj ivot i sve svoje sile upotrijebiti na to,a ispravim sve svoja poinjena zla. I tako sam za neko vrijeme napustio tu tmurnu zemlju i a se vratim u svijet duhova od kojega sam do sada vidio vrlo malo,a gdje ima a mnogo toga

proivim i da podnesem. Kada sam svojim novim vodiem izlazio iz sobe,okrenuo sam se prema svojoj ljubljenoj i za oprotaj joj mahnuo rukom,zamolio sam sve dobre andjele i Boga,neka nju blagoslovi i neka ju zauvijek primi u svoje okrilje.Posljednje to sam vidio,bile su njene slatke oi,koje su me slijedile izraajem ljubavi i nade.Sjeanje na taj pogled uzdrao me na snazi u mnogim tekim i bolnim asovima,IV.Poglavlje.

U svijetu duhova ima svakakvih osobitih mjesta,svakakvih divnih vidjenja i mnogo drutava za pomaganje duho,,is pokojnicima.Nikad nisam tako neobino vidio,kao ono oporavilite,to ga je voflilo "Bratstv nade" i kamo su me sada doveli.Kako sam bio slab u svim svojim duhovnim sposobnostima,nije mi bilo mogue,da stvari tono raspoznajem,niti mi je bilo mogue rei,emu je to mjesto nalik.Ja sam bio kao ovjek koji je posve gluh,nijem i slij ep.Kada sam bio u drutvu s

drugima,jedva sam mogao da ta ujem i da ta vidim,ili a uinim,a bi me i oni razumjeli.Iako sam i bio neto podoban a malo vidim,to mi je bilo samo toliko,kao da sam u nekoj tamnoj prostoriji u kojoj samo slabo svijetlo tinja,i koje je toliko jako,da mi pokae kamo idem.Na zemlji to nisam tako osjeao,jer sam ondje iako je sve bilo zaogrnuto tamom,ipak dosta vidio i uo,pa mi je okolina mogla doi u svijest.Jo dok sam se penjao do te neznatne visine,na kojoj je to mjesto

iznad zemlje bilo," nastao je neki osjeaj u meni,kao da je sve otsutno.inilo mi se,kao a postoje samo najgrublji ovoji moga uha.Za mene koji sam sunce i svijetlo toliko volio,taj je period tame bio i previe straan,pa ne elim a ga ponovo dozivam u pamet. Ja sam iz zemlje gdje je sve samo sunce i sjaj,gdje su boje tako bogate i raznovrsne,gdje je nebo tako isto,gdje su cvijee i krajevi tako divni - i ja sam volio svijetlo i toplinu i glazbu neizrecivo - ovdje otkako sac

umro,uvijek samo tama,hladnoa,mrak i to tako strahoviti, jezoviti mrak,koji me je ovijao poput neke crne kabanice,od koje se ni sam mogao osloboditi- i to je pritiskivalo moj duh kao nita na svijet Na zemlji sam bio ohol i nadut,potekao sam iz naroda,koji,nije bio navikao,da pred ikim savije iju,krv ponosnog plemstva tekla je ! u mojiK ilama.Po svojoj majci bio sam u rodu s velikim linostima, ! ija je tatina kraljevstvima po volji upravljala.-A sad'? - Najnii

najneznatniji,nejbijed niji prosjak sa ulice noge oinskog grada bio 1 je vei i sreniji od mene,- On je imao barem sunca i svjeeg zraka, oim ja sam bio nalik onom nejbijednijem prepelici i zatvoreniku u tamnici.Da me nije podravala misao na moju zvijezdu nade,na moga anjele,na ono moje svijetlo i na njezinu ljubnv - ja bih morao propasti u barnadje i oaj. Ali kad sam si u pamet dozvao njezin njeni osmijeh i one slatke rijei,koje mi je onda kazala,tada je opet oivjela u meni

hrabrost,pe sar. nastojao,da budem strpljiv i jak.To je sve bilo za mene potrebno,jer sada je poelo razdoblje muke i borbe.o emu bih u-zalud nastojao,da to kome posvema jasno prikazem. Ovo mjesto na kojem sam se nalazio ve svojim mrkim i mranim obrisima bilo je slino nekom golemom zatvoru,kasnije sam primjetio da je to velike zgrada iz tamno sivog kamena,pa Je mojim oima izgledao tako tvrd kao zemaljski kamen.Ta zgrade je

imele dugakih hodnika mnogo i prostranih soba i dvorana,a uz njih su se prikljuile bezbrojne male elije se slabim svijetlom i slsbo opremljene.Svaki duh ovdje je imao samo ono,to je zasluio svojim zemaljskim ivotima.Nekoji ni' su imeli nite drugo,nego samo neki mali leaj ne kojemu su boravili, leali i trpjeli,jer ovdje su trpjeli svi. To je bila kua mukotrplja u kojoj sam se i ja nalazio.Ali to je bila i kua nade,jer svi su teili naprijed,prema svjetlu,svaki je

zakroio nogom na najniu stepenicu na ljestvame nae,po kojoj e s vremenom dosei do neba i raja.U mojoj maloj sobici nalazila se postelja,stol i stolac,drugo nita,Vrijeme sam provodio u miru i razmiljanju ili sam se ophodio s onima,koji su ve kao i Ja postali neto jai,pa su mogli prisustvovati predavanjima,koja su se za nas odravala u velikoj dvorani.Ta predavanje bila su veoma prodorne prirode.Ta predavanja su bila u obliku pri8,ali tako

sastavljena,e se je vidjelo,kako im je svrhe ta,a svaki od nas sebi dozove u svijest ono,to je zapravo u-inio nepravo. Namjera tih predavanja je t8,a sa stajalita nepristranoga posmatrae nama i svime drugima prikae,kako bismo potpunoma razumjeli itav doseg naih djela,te a nam pokae,gdje i ta smo pogrijeili za volju svoje elje za uivanjem i tako drage due uvukli u propast.Od mnogih stvari koje smo poinili samo zato,jer su i drugi tako inili,ili zato,to smo smatreli,a imamo

pravo na to,sade nam je i druga strana toge bile iznijete pred oi. A to nam je bilo iznije to po onime,koji su u izvjesnom stepenu postali naor. rtvom. A takcdjer i po onima,kod kojih be i nismo bili odgovorni za njihov sluaj ,nego su oni bili rtve socijalnoga sustava,koji je bio zato pro-nadjen i podravan,de zadovoljava nama i sebinim eljama"naim" .Ne mogu potanko iznositi ta sva predavanja,ali oni koji pozna-; ju pokverenost velikih gradove na

zemlji,mogu s* i sami doarati.Pred tim prikazivanjime i poukama naih vlastitih slabosti,pala je sva ta drutvena opsjene zemaljskog ivota.Zabrinuta i zastddjena srca morali smo se vraati u svoje elije de razmiljamo o svojoj prolosti kao i o tome,kako emo svoje pogreke okajati u budunosti.Veliko nam je olakanje bilo dano i time,to su nam u isto vrijeme kad su nas upozoravali na nae pogreke i ne njihove zle posljedice,pokazivali i put kako emo ih ispraviti i kako emo

svoju lou ud savladati.- Pouavali su nas u tome,a bismo svoje grijehe mogli okajati i na taj nain to bismo druge zatiivali od toga,da ne padnu rtvom zlu,kojemu smo mi podlegli. Tim poukama je bila namjera,a nas istovremeno priprema za na slijedei stepen razvijanja. A togima biti u tome,to e nas poslati na zemlju,pa da nevidjeni i nepoznati pomaemo smrtnicima,koji se bore sa zemaljskim iskuenjima. Kade nismo prisustvovali kod preevenje,mogli

smo se slobodno kretati,kamo smo htjeli,To je bilo doputeno samo onima od nas,koji su bili dovoljno jaki,da su se mogli slobodno kretati.Neki,koji su ostavili svoje drage prijatelje na zemlji,dali su se na to,da ih posjete i da svoje drage i mile uzmognu barem vidjeti,iako oni njih ne mogu.Ali su nas pri tome i uvijek opominjali,neka se pri iskuenjima ne zadravamo na zemlji,jer mnogima bi to moglo biti vrlo teko odvratiti se i susdrati se.Najjaima izmedju nas,koji su imali

potrebne sposobnosti, bilo je naredjeno da magnetiziramo one,koji su najslabiji izmedju nas.esto je bilo takovih,koji su svoju iootnu snagu toliko rasipa-vali za svog zemaljskog ivota,da su sada bili strano iscrpljeni. Zbog te njihove iscrpljenosti i jada nije se moglo s njima nita u-initi,nego e ostenu leeti u svojim elijama,a dotle bi im drugi duhovi magnetiziranjem olakali njihovo stanje.Ovdje treba da vam prikazem udnovati nain lijeenja,koji

se upotrebijave u ovoj kui nade. Eilo je naprednijih duhova,koji su eljeli i koji su imali naklonost da postanu prirodni lijenici.oni su lijeili u zajednici s drugim inteligencijama iz raznih razina razvitka ove najbijenije i najbolesnije,koji su ovdje trpjeli.To su tako redili,da su uzeli svoj magnetizam *ao i snage drugih,koje su mogli ze te svrhe upotrebiti,pa su tako muke tih ljudi,jadnih duhova ublaavali u njihovoj nutrini.Kako se je njihovo duhovno tijelo sve vie razvijalo,to su se

i boli sve vise smanjivali,pa su tokom vremena postali i sami toliko e--oeorni,de su mogli i druge koji su trpjeli magnetizirati i takc im povren.enc olakavati boli. I.'ije mi mogue,a po ."-vi tene opier tc mjesto i njegove stanovnlke.- , i r misli ti,a opet pri potpunoj svijesti o onome," tc se oko njege zbiva, - 155 Iz tor ."tanji sam se,e koje je trajalo uckoliko

tjedan'.probudio tek otte,kada sam se potpuno oporavio od posljedica svojih putovanje u oni; mranim : zin ; a,Prvn misao mi j< bila,da po;jctii svoju ljubljenu i da vitlo, Cli :.ctPkov..!>iac ecr Jo Eilo bi bolje,de ei me tamo stavio,Jt sac sebi nikako ne mogu pomoit tebi bi dobro colojkaa bi sam bio,octa vi me tu e ti idi dalje eam." Glas mu Jt bio tako beznadan,ali Ja ga nisam mogao ostaviti, osokolio sac se 1 rekao mu,nkt se vrste uhvati ta menes a Ja sam sa uhvatio jedno rukom za posljednju gredu,onda sac uine veliki skok,se letie sac ee svoti estinoc nad ponorom,a co* se priinile kao a letim na drugu stranu,da u Ju dosei - i to ri Je uspjelo.-

kadt at. se okrenuo natrag da vidim kakovoj opasnosti sem izbjegao uskliknam zaujenojjer nigdje nije bilo nikakovt rupe nt mostu. Sost je bic tako dobro usuvsic,a nije mogao liti bolje,a pored mene nije . tajac- neki slabi starac,nego ste: Ahrlnzimsn i smij tule as,to se Ja tuko ucUm. On stavi ruku na moje rsae i ree: " French*zz,siae eojito je bilo malo iskuenje,a ee vidi,da li bi ti mogao uzeti na se be taj teret tekoga starca i to onda kada su mogunosti st tvoje spasenje vrlo neznatne. A sada te preputam

tvom pcsljednjec iskuenju, a uzmogne* sac prosuditi i pozn&ti prsvu narav tvoginepovjerenja i sumsijiisr:ja,Ia3Je si nekada gojio.- Zdravo 1 Sretan uspjeh " Oa st Jt okrenuo i odmah nestao,a Ja sac se uputio e podjem dolje onoc rugoc ubokoe dolinom koja se Je preda mnom pruale,Tt se dolina protezala iznadju dva brijega,t svela sa je iJdlina ssglenih prikaze" - u zraku se lebdjeli veliki stupovi sive pcrojpccictli se ovamo-onamc i puzali

us stijenu brda. Pri tome su se pretvarale u neke tajanstvene sablasno prikaze 1 letjele su oko mene, dok sac tako hodao. Ste sac dublje prodire u tu provaliju prikaze su postajale eve gue i eve jasnije,izgledale su kao iva bie. znao sac cV au to proizvodi mojih cisli st mojeg zemaljskog ivote,- no u vukovac obliku,koji J bio posvema nalik nt ivi i tvarni lik,sve su te prikaze bile sline sablasnim dubvime ir moje prolosti,pa au se uzdizale na-duEJDOB i optuivale me.OslojsJenoetjkoju aac znao pokazivati,sumnje kojt

sac znao hraniti,pa zle i nimalo svete dali,koje sac znao gojiti sve to kao da st je sada ovdje sebrelo oke menc,pt d prijete,rugaju mi st zbog moje prolosti i strahovito me gre,ciku ni pod ui i pof ut velikih taltst tame sudaraju se n& mojom glavom..kako au semo uuan&nakasnt i srdit*, bila ta bie i Takova su bile moja misli,to su bila tt tuhovnt. utjelovljenja svega nogu,to sac nekada zlo uradio - 166 Ti jatovi ti megleni duhovi - mrani

namrteni i zavodljivi - sada su tu iskoili preda ete i pokazivali mi,to sem ne dnu srca stvarno bio.Tako malo &'=c vjerovao u dobrotu svojih blinjih,tako malo pO~ vjerenja imao sac u njih. Kada sac se tako u svima osjea,kao da sac prevaren, znao sac se prenaglo istrati i kazati: svi ljudi 1 sve ene eu lazovi.Je sam ih grdio zbog njihov* slabosti 1 ludosti, jer sac mislio,a je to uvijek i svagdje jedna te ista pripovjest, sve je samo jedne gorine 1 razoaranje.I teko eu nestajale te tvorevine mojih misli jedna za drugom i sada

kade sac pokuao da se s njima pograbim u kotac,sada je izgledalo, da c one Bene nadvladati,kao da e me zaguiti. Svega su ae ovile velikim maglevitle talaima svojih sablasnih oblike. Uzalud sac pokuavao a ih odbijem od sebe,da ih ae oslobodim,- sve vie su se gomilale i posvema su se zatvorile upravo onako,kao sto me je nekad mrzovolja i sumnjienje znalo zaokupiti.- Spopao me je ua* 1 po ec sem se hrvati ee svakom pojedinom prikazom,keo da je ivo stvorenje koje

namjerava a me uniti. Najedanput ugledam,kako se prea mnom otvorila duboka Brana pukotina prema kojoj su ne te prikaza gonile,to je bio neki ponor u kojeg moram propasti,ne budem li se mo ga osloboditi tih sablasti.- Ra lud sac se hrva i borio e njima, ne one su ipak zatvorile krug oko mene 1 pri slijevale me korak po k rak a se podec do onoga ponore.-U smrtnom 6traku poviknem iza gla sa za pomo.Trgnem evoje ruke napred,zgrabim najbliu sablast i zavi tltc. ju svom snagom o sebe.Snani oblak sumnje se u-koleba i

raepa-ne,ka da ga Je vjetar odunuo,s Ja sac sav iscrpljen pao na zemlju. Pao sam u nesvjast - dok sem teko leao javi se kratak,ali divan san Uislio sam,kao da je dola uoje ljubljena do mene 1 rastjerala eve te odvratne prikaze mojih misli - kao da je kleknule pored mene,poi gla mi glsvu a Je poloi na svoje krilo,kao to majka stavlja evo je dijete u krilo - a se na njemu odmorlm.To sem sjeao kako su me njene ruke zagrlile i kako me ste u.- Neto je sac nestao i ja sam stvarno zaspao.-

Kad sam se povratio k svijesti jo uvijek sac leao u toj kotlinimagle su se razila i vrijeme soje ogorenosti sumnje Je prolo.Poivao sam na nekom leaju mekanoj zelenoj ledini pri izlazu iz ponora.Preda mnom se pruale livada,kojom prolazio potok mro bistrom voom poput kristala.Ustao eam 1 poao pored zavoja tog potoke,tako stigao de kog prekrasnog luga - izmedju drvea i st&bala ugleda eam bistro jezero,e ne povrine plivale su voene ru5e.rue,a posred luga izviralo je vilinsko vrelo.-Njegova se voda razlijevale u sitne kapljice,pa je

izgledalo kao itav pregrt dragulja, koji su romonili u providnu vodu.Drvee se nedvijalo sa svojim granama nad potokom i pri tom pravilo svod,a izmeju granja mogao sam vi-jeti modro nebo.Pristupio sam blie,da se odmorim i da ee na vrelu okrijepim.Uto mi pridje neka krasna nimfa u zelenoj koprenastoj halji ni,a oko glave imala vijenac iz vodenih rua - da mi bude na pomo i.-To je bila uvarica vrela,a dunost*^ bila da njeguje i okrepljuje putnike,kao to sam ja." Na zemlji sam ivjela u umi" ree

one,a ovdje u carstvu duhova nala sam ovaj dom okruen umama,koje tako voobskrbila me jelom i piem,a poto sam se neko vrijeme odmarao pokae mi iroku stBukoja je medju drveen vodila do nekog oporavilita,gdje mogu da se izvjesno vrijeme odmorim.Zahvalio sare 3t srdano i oprostio od tog umiljatog duha.Poao sam puten koji mi je pokazala i uskoro sam stigao do neke velike zgrade,koja je bila obrasla brljanom i orlovim noktima.Na toj zgradi

bilo Je mnogo prozora,a vra ta su bila irom otvorena,kao da eli svakog pozvati unutra,a prilazi lo se na velika eljezna vrata u vrtu,koji Je bio oko kue.-Na vratima su bile ptice i cvijee tako nainjene kaomive kao da se na tim vratima odmaraju. Dok sam tsko pred vratima stajao i promatrao ih,ona su se sama od^be otvorila kao nekom arolijom i uao san u kuu.-Tu su preda me doli razliiti duhovi u bijelim odijelima i zaelili mi dobrodolicu,odveli me u neku udobnu sobu sa ijeg sam prozora mogao gledati na livadu i na ljupko

vilinsko drvee i predloili mi,da se odmorim.im sam se probudio primjetio sam,da je moje hodoasniko odijelo nestalo,a umjesto njega tu Je bilo moje svjetlo sivo odijelo, samo to je sada na njemu bic rub iz trostrukih posve bijelih trakova Tome sam se vrlo poveselio i odmah obukao sa zadovoljstvom. Siao sam da je bijela boja znak mojeg napredovanja - u duhovnom cvijetu bijela boja znai istou i blaenstvo,doim cmo oznauje protivno od toga. Odmah zatim poveli su

me u neku veliku prijatnu sobu,gdje je bilo izvjestan broj duhova,koji su isto tako bili odjeveni kao i Ja. lieju njima sam prepoznao na svoju radost i onu enu sa djetetom, kojoj san pomogao u oncj"olini kajanje" i suze".-Sada je mnogo njenije gledala na svoje dijete i srdano me Je pozdravila i zahvalila za meju pono.Kali ni se popeo na koljena i ugodio se srjestio,ba ka i djece na zemlji. Pred nas su postavili obilni ruak,plodove,peciva i isto vino iz zemlje duhova, brat koji je pretejedao zaelio nam je Boji Blagoslov -

zahvalili se Bogu n* okrijepi njegovih darova, ^tiru smo se oprostili jedan o drugoga i spremili smo se da se vratimo svojim domovima.28. Poglavlje lleni nije bilo odredjeno ostati u zemlji sumraka - moj novi dom nalazio 6e u okrugu " Zemlje Zore" gdje su me odveli moji prijatelji tamo. Taj kraj leao Je s onu stranu Jezera mira i s onu stranu brda,odakle se pomaljalo svijetlo dana.To svjetlo u zemlji sumraka nikada ne postaje jasnije ni svjetlije,ali zato u Zemlji zore,to svjetlo dolazi svojom ljepotom i sjajem o potpunog svog izraaja.Ta zemlje

leala je na suprotnoj strani o onog gorskog lanca, iza kojega lei " Dolina kajanja." U Zemlji zore naao sam kuicu koju mogu nazvati svojom,jer sam Ju zasluio, uvjek sam elio,da bi imao svoj vlastiti dom,pa mi jt ta mala kuica premda vrlo Jednostavna bila veoma draga,to Je bilo mimo i bezbrino mjesto.Sa svih strana,osim sprijeda okrueval* $6 zeleni breuljci,koji su se sprijeda otvarali,pa se moglo gledati na taleoaste zelene prekrasne lugove.U blizini moga doma nije bilo nikakvog drvea,niti grmlje,niti cvijea,na kojim bi se

oko moglo od moriti,Jer moja cjele nisu Jo donijele nikakova cvijeta.Tu su se ovijali orlovi nokti oko malenog predvorja i slali miris svoga cvijea u moju sobu,-to je bio dar moje ljubljene i to Je oznaavalo, koliko Je ona uznapredovale svojim vlastitim i istim slatkim mislima ljubavi,kojima je okruavala moj dom,kako bih Ja uvijek imao vijesti o njezinoj neprekinutoj ljubavi i vjernosti.U mojoj kuici bile eu samo dvije male prostorije,Jedna je sluila za primanje mojih prijatelja i za uenje,a druga za spavanje.Tu sam se mogao

odmarati,kada sam se vraao umoran sa svoga rada u zemlji.U toj sobici bila je slika moje ljubljene,okruena ruama kao i sva moja blaga.Nebo vani Je sjalo istom vedrinom,a moje' oi koje su bile umorne od gledanja,stalno bi pogledavali prema nebu. Plekana zelena tratina,pa miomiris orlovih nokti,priinjao mi se tako divan i umiljat,a me Je svega proimao osjeaj zahvalnosti,Jer sam se na svojim dalekim putovanjima toliko premorio. Neki njeni glas i prijateljske ruka probudili su me iz mog sanjarenja i kada sam

pogledao,vidio sam pred sobom svoge oca. Ah koje veselje i srea! 1 to jo vie,to me je on zamolio neka pojem s njim na zemlju i neka taj svoj dom u viziji pokaem njoj,svojoj zvijezdi vodilji! Kako li samo 6retne asove mogu proivljavati kada pomiljali na ovaj svoj prvi dom u zemlji duhova.Pomisao,a sam ga sam ja zasluio ispunila ne je ponosom,moja sadanja sfera daleko je ljepa u svakom pogledu,osjeao sem takovo veselje i sreu,kao u onaj trenutak,kada mi je Kuice bila predana u

moje vlasnitvo. Dok sam se bavio da drugima pomaem nauio sam konano jednu stvar- koja hi je do tada bila strahovito teka - da neprijateljima potpuno opratam,ne samo a nu nita ne elimo to bi moglo nanijeti mu zlo,bol,nego da mu ak i dobrim vraamo - a od srca vraamo zlo dobrim. To me je stajalo teke borbe,da ee odreknem elje > za osvetom,nego a se odreknem ak i te elje,da bi ga stigla kazna, koja ga ide,to me je tako duboko pozlijedio. Bilo je teko ovako^oj osobi da iskaem dobro svojom vlastitom

dobrom voljom.Dok sam sve tako na zemlji radio,esto sam puta dolazio onoj osobi,koju eam smatrao da je uzrok svemu mojem zlu,stajao sem pored nje nezapaen i neprimje. en.Tek moja prisutno znala je dozveti u pamet tome ovjeku,a me se sjeti,svaki put eam primjetio,de su misli u mojega neprijatelja bile isto tako ogorene kao u meni.Od ljubavi nije ae moglo,ama nita zamjetiti,svaki put sem mogao vidjeti slike iz neeg zajednikog ivota a crne sjene nae mrnje potamnjivale bi te 6like,kaljale bi ih i prevlalle bi se preko njih kao olujni oblaci na ljetnom nebu. U ja-

snijem evjetlu svojeg duhovnog znanje primjetio sam u emu sb bile moje pogreke,jo mnogo jasnije vidio sam pogreke svog neprijatelja Sa ovakovih posjete vraao bi ee u svoju kuicu shrvan kajanjem i mukama, os jecao sam ogorenje i zlovolju prema onomu,iji je ivot bio povezan sa mojim eamo jadom i nesreama.Jednog dana kada sam tako stajao pored toge smrtnika,dodje nd o evijesti neki novi osjeaj kajanja i eaaljenja,jer je i on bio u evojoj dui shrvan,jer je i on

osjeao grinju savjesti i kajanje obzirom na nau prolost. U tome ovjeku probudila se nova elja,koja je sade drukije strujala prema meni i tako melo po malo doli do boljeg miljenje jedan o drugome i tako eu se nai duhovni odnosi ' -'I tek vrlo melo poboljali,no ipak je to bio prvi plod mojih nastojanje i naprezanja a savladam svoje vlastito ogorenje - tu se poela mek Sati i teliti tvra zidina mrnje koja je postojale iznedju nae.P'o-sle toga pruila mi se prilike,a tom ovjeku budem ne pomoi,a mu uinim neko dobro,upravo onda kada Bam mu

mogao nakoditi.Sada tek sam bio u stanju a savladam svoje ogorenje i e tu priluku upotrebim.Tako Je bila moja ruka,keja je digla a unietava i proklinje-' ta ruka eae Je pruale pomo - moj neprijatelj nije znao a sem ja bio onaj koji mu je pomogao i a sam bio prisutan kod njega,ali je ipak osjeao da je mrnja izmedju nas zamrla tako je dolo o toga,da smo jean drugome oprostili i time je bila raskinuta ona spona koja je na zemaljski ivot tuko dugo drala povezane.Ja sam znao,da tako

dugo,dok bude onaj ovjek na zemlji ivio,a se nai putevi nee ukrtavati. Ko to je sirurno - nai e se duhovi jo jedanput saetati,kaa e smrt prerezati nit njegovog zemaljskog ivota,keko biemo jedan drugome zamolili za oprotenje,Tek onda e se konano razrijeiti sve veze izmedju nes i onda e svaki od nas prei na onu sferu,koja mu je odredjena. Velika i trajna su djelovanja kada djelujemo ljubavlju ne duha.Dugo,dugo kada je ve zemaljski ivot proao,jo dugo nae veu naa djelovanja.Bilo je mnogo duhova ^ojime

ni eam bio vezan medju sobnom ljubavlju,nego medju sobnom mr29.Poglavlje. Tek kada sem konano nauio savladati same sebe,tek onda kao a se Je moj duh oslobodio velikog tekog tereta,koji Je pritiskivao na mene,tek onda sam ponovnim merom prionuo opet e prouavam caretvo duhova i sve njegove odnose. U ono vrijeme sto sam susretao na svojim putovanjima svog prijatelja Haseina,koji mi je pomagao,a sam mogao

razumjevati mnoge etvari,koje su mi za mog zemaljskog ivota bile zamrene.- .. Mi emo se znali u mojoj sobi mnogo razgovarati,pa sem ga zamolio,neka mi neto vie ispripovjea o sferama i njihovom odnosu prema zemlji." Izraz sfera upotrebljava se za oznaku ove tvorevine duhovne materije,koja je neko strujala iz planete,iz nae zemlje,pa se je pomalo zgusnule.Ta zgusnuta materija je kao neki privjesak nae zemlje,kao to Je to kod svakog drugog planeta u svemiru.No taj izraz "sfera" upotrebljava i za one vee i snanije struje misli, koje

protjeu itavim svemirom.I tako moemo govoriti o dvjema vrstama sfera: jedna je u izvjesnom stepenu iz finije materije,ta je orefijena kao boravite za duhove koji eu se uzdigli iz krute materije na zemlji i individualizirali.Ona je razdijeljena na odjele'i okrugeapa Je nalik prekama na ljestvama,po kojima etanovnici tih sfera se duhovno razvijaju i moralno napreduju.Druga vrsta tih sfere Je fluialne priroe,njesini sastavni jelovi nisu tako vrsto povezani 1 ta vrsta ne pripada

nikojemu" zasebnom planetarnom ili sunanom sustavu,nego je bezgranian,kao to je i eam svemir bezgranian.Te sfere valja zamisliti tako,kao da su one emanacija izvjesnoga sredita,oko kojeg se itavo to SVE okree.I ta emanacija struji dalje u krugovima,koji se sve vie i dalje kreu i odmiu.Ono je sredite,kae ee,neposredna okolina onoga najviega bia iz kojega ti.valovi misli izviru.Koa e nam to biti jasnije,ako si to zamislimo ovako: postoji ' jedan sredinji izvor iz kojege struje sve intelektualne

sposobnosti. Isto tako iz njega neprekidno struje sve duevne sposobnosti keo bitni sastavni djelovi normalnog duha i onda t= strujanju oznaavaju 'l krugove,otsjeke ili sfere filozofije,umjesto glazbe knjievnosti Itd. Dodue,openito obiaj je tej,a se ti 3ounski tulasi misli nazivaju sferama, KL slita da je ispravnijc,ako te valove misli zamiljamo kao krugove ili okruge.Ove intelektualne okruge moemo usporediti su velikim tokoviraa zamuSnjucimu,koji stavljaju u pokret sva

one male kotaie i spirale u svakomu sunanom sustavu U svemiru.A ono veliko sredite djeluje,a se svi ti tokovi stalno okreu." -" u duhovnom svijetu samo oni ostaju zauvijek zajedno,koji se u svemu potpuno slau - ako nekoje duhove i povezu rodbinske veze ili neke njenija sjeanju,ali ih ne vee nikakav zajedniki vez,tad su cvekovi vezovi uvijek serac prolazni.Jer svakog duha povue ona jaku magnetske snaga,koja u sklou podruve sfere i krugove,one se takav duh mora vraati svojoj vlastitoj cferi i svojem krugu. Dah koji pripada sferi glazbe ili filozofije

privlae drugi duhovi,koji imaju sline naklonosti i koji su na istom stepenu razvitku,kao i on.Ko ako se on u glazbi ili u filezefiji razvije dc viogs stepena,to mu ne daje mogunost dt zauzme i neki vii stepen nu morelnoj i planetarnoj sferi,ako Ju svojim morelnira razvitkom nije postigao.Sredinja suncu svakog pojedinog neizmjernoga okrugu nu mentulnoj sferi svijetle kac sjajni magneti.Oni su slini velikim prizmama,koje se ruure u nebeskim vatrene istoe i istine i na eve strune rasprostire ju

velianstvene zrake spoznaje.- U tim zrakama se skupljaju mnoine duhova,koji nustcje,u nu njihovim ognjenim oltarima zapale svoje svijetiljke. U onim zrukuma se,koje dopiru do zemlje iste i ne-' prekidane,u njime se nelazt klice istine. Ta Istina osvijetljava duh ljudi u svim periodima povijesti svijeta i razvija velike bregove za-lluda i tame na tisue komada,upravo tako,kao kad 6jajnu munja razvali granitnu peinu i blj tevo svjetlo Bojeg sunca zusije u dubine." " One fluiine sfere,koje su sastavljene iz esencije misli

i duha,mogu se. nazvati " univerzalne sfere". Sfere finije materije" koje proizlazi iz produhovljene materije iz svakoga pojedinog planetu,zovu se "Planetarne sfere".A one sfere,koje lee s onu stranu un csjzcvu se " nematerijalne",posve duhovne sfere 1 Ka ovim "nematerijalnim duhovnim " sferama stanuju duhovi koji su najdulje napredovali a oni se naleze najblie onoj sredinjoj sili,to jest,onom presjajrioti izvoru svoga ivota." j* " A kako bi mi mogao

prikazati postanak nekoga planeta i njegovih sfere ?" " Moemo kazati,da Je neki planet ze-poeo nastaje,ti u ono vrijeme,kada se izdvojio iz sunce kao svojega rcditelja,r. obliku ognjene maglovite mase. U tome stanju on je naroito snaan magnet,koji'' privlai sve one sitne ijelie matera je,koju ispunja itav eterini prostor.Uzelo se,da eter nema nikakvih materijalnih atoma,kac uto 'su oni,to lete atmosferom planete. Ali to je neispravna pretpoetsvke.u" stvari,atomi materije su sastavljeni iz jo sitnijih ijelie.oni su jedan

preme drugom u razmjeru kao zemlja prema suncu. Karajesto,da ti dijelii budu privlanom enegem planeta privueni u takove atome.,kakova su po svojoj veliini oni,koji po zemljinoj atmosferi lete kao sunev prah,oni se raspadaju i raspreni lete svukuda svemirskim prostorom. Me samo de. time postaju nevidljivi za tjelesne oko ovjeka,ne-go se ne mogu ni otkriti obinim kenijskim sredstvima,koja smrtnicima stoje na raspoloenJu.Oni su stvarno eterizovani i njihovi ee krup niji

elementi mijeaju sa izvjesnom koliinom duhovne esencije,pa se tako pretvaraju u duhovnu materiju prvoga stepena. Uarene mase planetarnog embrija privlai atome,pa se oni skupe tako tijesno,a pri tome oni finiji elementi budu istisnuti. Ti se finiji elementi onda i povuku u prostor,oim oni vrsti i krupniji ostaju i stvaraju kamenje i tako dalje. Stalno privlaenje novih atoma kao i to,to na taj nain nastaje i neumitno se veoma poveava pritisak,to eve ima za posljedini,da se atomi zguavuju u vrstu mesu." Atomi traju vjeno i

oni sa ne mogu razoriti isto tako kao i svi ostali elementi iz kojih je univerzum sastavljen.Jedan ih planet usisava o drugoga,pa opet ih odbacuje,a to zavisi o razliitim stadijima,kojima planeti prolaze za vrijeme svojega postojanja i razvijanja.30.Poglavlje . ..." " Atomi materije se mogu openito podijeliti u tri razreda^ od kojih se opet svaki razred moe dijeliti na beskonano mnogo ste-peni gustoe. Prema tome,do kojega stepena je gustoe atom dopro,prska tome moe on doi do svojega izraaja. Ta tri

glavnu razreda,mogu se nazvati ovako: zemaljske ili planetarna materija, duhovne materija ili materija koja ovija duh i koju ovjekove oko ne vidi i duhovna esencija. Tu duhovnu esencija je tuko profinjenu,da ju se ne moe opisati.od zemaljske materije je najnii najkmtiji oblik Odo stanje materije koje Je izmedju kamenja i biljaka Je tekui-na,u tekuini eu sadrani vii djelii koji eu u rastopljenom stanju,a u tekuini takodjer su i razliiti plinovi ili drugi kemijski elementi u obliku pare.To su razliita agregatna stanja.

onaj iz kojega su sastavljene minerali,kamenje,zeml ja i td. Materije u tome'o-bliku izbacuje se u atmosferu i opet se usisavc,pa se pretvara u biij ke i tako dalje,prirodnim procesora,koji Je stalan i na svakome mjestu Drugi stepen zemaljske materije Je onaj,koji se nalazi u biljnom ili vegeta'bilncm ivotu,taj ivot ee kremi krutom materijom povezanom sa tekuinom.I tako dolazirc do beskonanih etepc-nb zemaljske materije,eve e one najvie koaplikovane kao to

Je: meso,kostimiice.Bilo da ta materija ovija duh kojega ovjeka ,bilo da ovija duh koje ivotinje,ona ipak jo pripada najveem stepenu zemaljske materije i na' tome najviem stepenu zemaljskoraaterij&lnog razvitka sadri u sebi sve elemente niih stepena.Drugi ili duhovni oblik materije je onaj,koji je nastao kako sam rekao,eteriziranjem zemaljskoga oblike materije,to je vii stepi razvitka zemaljskog oblika materije. Duhovna esencija Je onaj prin-

cip,koji daje ivot jednoj i drugoj materiji,To je Boanska iskra", bez koje one dvije vrste materije ne mogu postojati.Za ona oba prva razreda materija postoji kao zakon,moraju ukljuiti,oviti u sebi onej vii duhovni princip,inae gube kohezionu ili privlanu snagu, pa oe onda opet raspadaju na svoje praelemente.Duhovna materija Je jedina materi ja,koja posjeduje trajnu isto vjetnost.To Je cnaj previ Ego kojeg nikoja snage ne moe raskinuti ni unititi,niti mu moe oduzeti njegov Je.To je onaj

previ ivot,' koji moe a poe duu niim oblicima materije i kao takav preinau-je nie oblike materije i utiskuje 6voj znak istevjetnosti," Duhovna esencija se nalazi u svakom ivotnom tipu,pa i u'' biljci i mineralu.ivotinje pak oivljava embrionalna duhovna i duevna esencija.ovjek Je najvii tip svega to ivi u materiji na' zsrlji.Po svome neumrlom duhu on je podoban e ee razvije o nejvis ga cblikfc.U tome stanju kade dopre dc najvieg oblika,on ee tada ria> lai na nematerijalnoj

duhovnoj sferi e onu stranu sunca evoje plar nete."Kako mi tvrdimo,a ee duh nalazi kako u onom visokom tako i u onom niekom,to se nekoji smrtnik neke ne udi,kade mu kaemo,da'u duhovnom svijetu postoje biljke i cvijee,peine i pustinje,ivotinje I ptice.One tu ive u svojemu produhovljenom ili razvijenom eta nju i one su u toliko eterirljc u koliko eu vie uznapredovale.Sve je to u skladu se zekonom,koji isto tako upravlja razvitkom ovjeka,kao najveim tipom ,kao to upravlja

razvitkom onoga najnieg oblika duhovne materije.Kada biljka umre ili kada ee stenec-kamer raspane u prah ili se pretvori u plin,one malena koliina duhovne materije,koja nalazila u njime-,uje u duhovni pvijet.Te ee duhovna materija tu upotrebi na najnioj duhovnoj sferi,coim onej dio materije,koji je najgrublji,abBorbira zemlje i ostaje na njoj." U najranijim periodima ivota nekoga planete,kao to je naa zemlja,gotove i nema sfera.No malo po malo duhovna se

esencija,bitna sr,bitne esencija ia zemlje izluuje.lime nastaju strujanja,kojima ee stvaraju one zesebne tvorevine i zasebni obli ci,koje mi naziveano glavnim sferama.Te sfere svojim donjim dijelom,iljatim krajem pokazuju prema Zemlji,a prene gere bivaju ire do velikih razmjera u elip tinom obliku." Ovdje treba spomenuti to,da su u onom prvome stadiju zemljicom bili kako vegetabllni,tako i ivotinjski i ovjeji oblici u duhovnom svijetu jo kruti i neizjelani.Nije ne njima bilo ni profinje

nosti,ni ljepote,kako ee to tek poslije napretkom i razvitkom planeta moe razabrati.Tokom vremena vegetacija ee je mi jer. jela,mi jenjale eu se i ivotinje,ljudske su ee rase usavravale,e tc Je poveavalo kakvou eroenacije,koja je stalno strujala od Zemlje i time profinjova-le sfere i pridonosila tome,da bu ee stvarale nove i vie sfere.Analognokako je tekao razvitak na Zemlji,tako su ee redale i sfere, koje oznaevju duhovni svijet i tako su nastala mnogobrojna ojelenja i

pododjelenja i to teko,da one donje sfere,koje su blizu Zemlje slu-e kao boravite onim duhovnim biimajkoje jo na uzdama dre izopaene poude i strasti,sve dotle,dok im ne doje vrijeme a ee vinu u n-jblie vie odjelenje ili efere." U izvjesnim stadijima razvi tka,keda su se intelektualne i sebine naklonosti u ovjeku jae is zvile,nego moralan i nesebina svojstva,u to vrijeme eu se nie sfere mnogo jee raavile i nadmaile su vie efere. Te periode moemo nazvati tamno dobe evjetske povijesti. Tada je

vladalo potlaivanje,okrutnost i pohlepa nad ov jeanstvom'.'-Vjeni zakon po kojem se razvitak sviju stvari razvije na vie,nakon odredjenog vremena djeluje tako,a i vie i nie sfere poeta ju jednake prema rasprostranjenju i broju.- Tae dodju sile Dobra i Zla u ravnoteu - taj period znei meridijan,kulminaciju ,najviu visinu planetarnog ivota. Zatim slijedi vrijeme,u koje se ta slika b-krene uslijed toga,to ee ovjeenstvo nkZa. malo po malo oplemenjuje Tada

nie sfere izezavaju i nesteju,doin ee vie sfere vie i vie proiruju prema onom najviem,dok konano ne dodje do togc,a ostane semo najvia sfera,na planetu vie nitko ne stanuje i eam planet nema vie nijednog djelie duhovne esencije.00o Iza toge budu oni duhovni stanovnici na onom najviem svijetu, koji jo ima onu najfiniju materiju povueni u jo beskonane vie sfere,koje su jo vie bez materije i koje su sasvim duhovne,a nalaze se s onu stranu ranca.Taraoj_^

e_jifcl^ duhovi,a planeti na ko.iima su ti duhovi nekad stanovali,posvema su ve izumrli.Medju duhovima nestaje i svake razlike i svake osobine' nacionalnosti i rase.To sve prelazi u osjeaj univerzalnog Jedinstva. " Ovi procesi razvitka nastaju tako polagano i tako neprimjetno i traju itave periode i eone vremene,dok sc priblie svome zavretku,a se ljudskom razumu stvarno nc sr.lje zamjeriti,to ne moe shvaati sve te bezbrojne promjene,koje se pri tome moraju deavati. ivot planeta nije kod

svih jedan te isti.To odrejuje poloaj i ve* liine sunanog sustave,kao i to,kako sunani sustav na njih djeluje. U glavnom,ipak kod svih sluajeva biva to najenako i to tako,kao to ni materija iz koje je svaki planet sastavljen,ne pokazuje nikakove drugaije kenijske sastojke,kojih u veoj ili manjoj mjeri ne bi bilo na svakome planetu.Moemo prema tome u kakovim se stanjima planeti oko nas sa^ nalaze zakljuiti,kakova jcmogla biti povijest nae Zem lje.To moemo zakljuiti ne

samo to se vize tie prolosti,nego to se tie onoga,to bi se sa Zemljom jo imalo deavati." " Ako budemo jedanput kako ti kae premjeteni u onaj nematerijalni posvema duhovni svijet,s onu stranu Sunca,dali e onda i naa individualnost kao duha,naa duhovna individualnost posvema nestati, po svem a uroniti ? " - " Ne,sigurno neJ Individualnost je svakog duha nerazozlva. Ona Je dodue samo jedna malene jedinka u monom oceanu

duhovnog ivota,ali to je ipak jedna jedinka za sebe,jer osobnost Je svakoga pojedinoga bia stvarno njegov figo.Upravo ta njegova individualnost, ta injenice,da se duh ne moe razdvojiti ili razoriti,jest ono,na emu poiva njegova besmrtnost.-To je eve zapravo ona,to ga pravi razliitim od svake druge materije,pa je tako to i tee razjasniti' ili poblie oznaiti.- Ti ci postao elanom naeg Bratstva Nae,no ti zato ipak zadrava svoju individualnost,a tako je to i s duhom o vjenosti i za sva vremena,bez obzire na to,pod kojim se

uslovima" razvija i kroz koje okolnosti mora proi. Zamisli neko tijelo,koje je tako lagano,a eterizirani plin prema njemu znai teinu,ali to tijelo ima takovu kohezionu snagu,koja nea,da se njegovi sastavni* djedovi razrijee. Njegova otporne snaga je tako velikaobzirom prema svim zemaljskim i duhovnim oblicima meterije,da dodje kao ocjelna motka prema oblaku pare.- Zamisli sve to,pa e ti biti jasno,kako duh moe prolaziti kroz vrsta vrzt-i i zidove,kako neki vii duh od tebe uae posve lak: proi kroz ove zidove iz

duhovne materije,koja jc oke nas.to je neki duh vlat- oslobodjcn grublje materije,to se" manje moe neki elemenat vezati i u toliko v*e su njegove sposobnosti. Jer to nije taj ruh,kcji je sputan u stelji ili n* efereesa.nego nje-jjjv svoj.Zidovi zemaljskih kua toni ne daju nikakav otpor, ne znao nikakvu zapreku i ti norer po volji ulaziti i izlazi ti.Ti sada moe isto tako knez njih prolaziti,ka to Jt nekad tvoje zemaljsko tijelo mogle prolaziti kroz naglu.Gustoa magle mogla ti je biti neugodna, sli ti nije mogle zaprijeiti

prolazi.ti.Jo vie,ka': si prolazio magloe,iza tebe nije ostalo trik okov clcbcno mjesto-,koje bi moglo pokazati,na kejercu ci rjestu proao. To je bilo zbog toge,te su ce elementi iz kojifc Je magla bile saotevlJene,brze oret skupiliipa nisi moga prisjetiti n- kojem su se mjesta rt.znaknuli.To isto se dogaja, kada duhovi prolaze kroz zbiljska vrate ili zidove.Zemaljcki atomi, iz kojih su sastavljena vrsta i zidovi zatvaraju ce n&kcn naega prolaza jo2 nrnogo fcr2ene rcagla na

zorniji.Potpuno te razumijem, Bko dakle svaki tip ima svoju vlastitu duhovnu esenciju,svoju posvema odre oj onu individualnost ili samosvojstvo, onda oc svakako nee slagati s onime,koji vjeruju u to,a ee duh neke ivotinje niega reda ssoSe preobraziti u duha ovjeka ili ct ratno.Svakako ne.Mi smatramo,dt duh rvekoga pojedinoga tipa moe dostii najvii stepen razvitka u svojoj vlastitoj vrsti.tak Je ovjeji duh najvii tip od svih,to onda jedino

on moe postii i najve i stepen razvitkb,nfcine onaj stepen na kejemu su nejpreniji dubovi koje rd. nazivamo anjelina. Andjeli su oni duhovi,koji su se podigli iz najniega stepena ljudskog planetarnog ivota,kroz sve planetarne efere i koji au doprli do nebeskih sfere n&rgs sunanog sustava,t to jc za nas nebo nad nebesima.To nebo sunanog sustava Je tako daleko u tveme razvitku pr*sja nebu planetsrn* sfere,kao to ee odnosi sunce

prema planetu.Mi vjerujemo,a e se duh razvijati i uzdizati U Spiralama,koje postaje svu vee i vee,eve dok ne stignu d onoga,te mi oznaavamo ka sredite univerzume. Neemo li mi onda,kada bodeno postigli i vrhunac naeg rentojenja otkriti,f Je i to sam jedna prolazna teka,koja se krne oke nekoga Jo veeg sredite,t ti Ja ne nogu rei.Kako Ja osjeam,mi emo dopire ti od jednoga sredita o drugoga i kod svakoga emo izvjesno vrijeme proboraviti - pa makar to bilo i na milionc

godine - dok nas opet naa elja i nastojanje ne potjere de trainc Jc ne^to vie. Sto ee vie zadubi juj eno u tome u neke bf-stlorne BpekuleciJ,to vie nem tc priinjt monijim beskone-ni^lm.Kake s** o* nenr- ni poetka ni svretka ? Kekc tsceoe smatrati,e emo ikada noi sebi r*initi Jasnu predodbu o naravi i svoj-ctvime onorfe najviega Pia,kojega mi smatramo svemoguia Upravljaem ftvega - mi koji

ne moemo ni a pojmim,ni a shvaa potpuno ni veliinu onoga to je On stvorio ?" Hckce drugom prilikom zasolio su: Ifc.sei.nt. za objanjenje o poja-vjk, piriti zrna,koji upravo s.us ljude na zemlji uzbudjuje i koji ne veoma zanima. ha roi to me js zanimalo eno Sto se odnosi na Baterija-lizaciju o kojima sac elio da znam sto je vie mogue. Hasein mi ja odgovorio: " ponajprije bik elio,da ti iznesem punu vrijednost o atomskoj teoriji,koji ljudi u najnovije vrijeme na

ztsilji prouavaju i koja potpomau, da sc na najjednostavniji i na najpametniji nain moe objasniti prodiranje materije kroz materiju. Koo biti ne odmet to, u interesu onih,koji tom predmetu nisu posvetili ba mnogo panje,a koji ele,da bi se to pitanje obradilo u najjednostavnijem obliku,ovima a kaem, kako sam ve i spomenuo,da su sastavci tako maleni,da je ak i ona prainica koja leti zrakom i koju prostim okom mi ne zapalame i koja sea zabljesne kad na nju padne suneva zraka,pa Ju

rasvijetli i ta prainica je sastavljena iz bezbroj sitnih djelia. Tim djeliima vlada onaj iati zakon privlaenja i odbijanjekoji vlada i veim tijelima. akovi, poznevejui taj zakon mogu upotrebljavati tc atome prt pojavama, koje istraivai piriti ima nazivaju "materijaliracija". Duhovi koji ele da Be manifestiraju na ovaj nain,tc jest a oe materijaliziraju prikupljaju te atome iz atmosfere, grah je pun takovih atoma, a u njemu sc nalaze i takovi atomi,koje struje iz ljudi i ena,kuda se skupljaju u spiritistike kru-

gove.- Duhovi te ateme svojom voljom oblikuju u onaj oblik,koji je 1-mulo njihovo zemaljsko tijelo,a izvjesnom kemijskom supotsncn,st ju sva bia vie manje posjeuju,dre te atome na okupu.kada bi kemiari sa zemlji toliko uznapredovali u nauci koliko je zato potrebno,oni bi tu supsttneu mogli izvaditi iz svib ivih bie u pri redi,pa hi je mogli i po volji upotrebljavati. Ta supstanet iliesencija je stvarno onaj misteriozni ivotni eliksir,kal da se ta esencija izvadi i

kako a se u pipljivom obliku pohrani,to je ono,to su mudraci sviju vremena i sviju zemalja nastojali da otkriju. Ko te Je supetanca tako fina i tako eterins prirode da zeceljski kemiari do danas nisu mogli pronai nikakav kemijski proces,kojim bi tu esenciju mogli staviti u takovo stanje,pomou kojega bi se ona dale istraiti. Uski uenjaci su Je priznali 1 nazvali ja magnetina aura.- oo te aure je u esenciji samo jedan elemenet i tc- onaj,koji Je ponajvie eterian.Taj eltaent sadrava u sebi i suneve zrake,koje daju ivot. Ko gdje je

taj kemiar,koji e sunaevo zrJce rastaviti na sastavne djelove i spremiti ih u boce ? koji e kemiar izdvojiti izmtdju tih zrake upravo onu,koja Je najosjstljivi-Ja i najfinija ? To znanje posjeduje samo najnapredniji euhovijzs pa' ( jednoga dana kada svijet bude uznapredovao u kemiji doi do poznajeTak* zu upczn-'li i elektricitet i sline sile,to su pron-lasd koj bi se u prijanja doba smatrali udacima.to ee tiefi*5ME?"bih primjetiti htio,da kod

spiritistikih sjednica razliite aure onih koji rSudjeluju utjeu isto tako na materijali za ci ju kao i aura samoga mc-ija. Ponekad se kemijski elementi iz aure pojedinog koji sudjeljuje ne p*nlJSaju i ne spajaju ae sa e-lementime ostalih prisutnih,pa taj nedostatak prijol a uope dodje do materi jelizovanje. U posve vanrednim sluajevima protivne sile rade tako snano Jedna protiv druge i tako silno odbijaju prikupljene atome,da to dovodi dc duhovne eksplozije,koje atome rastjera ke Sto 1 dinamit razvali vrsti zld.-

Ovaj otpor nema nita vez sa moralnim stanjem odnosne osobe kao i se njezinim duhovnim naziranjflm.obje osobe mogu biti u svakom poglodu cijenjene i ozbiljne.B one aesmiju nikada sjediti u istom krugu ili ne smiju doi u magnetsku vezujer se njihove aure ne mogu nikada pomijeati,- pe iz toga onda nastane ope razoaranje.Svaki za sebe moe ipak da postigne zadovoljavajue rezultate,koje ne bi nikada mogli postii pri zajednikim pokuajima.-

" Kod takozvanih fizikalnih medija kod kojih sc izvode posve fizikalni fenomeni,kao pokretanje stolova,iznoenje glazbenih instrumenata po zraku i sline stvari - kod ovakovih medija je naroit ova esencija,koja Je za tikove radnje podesna,ali ta esencija Je previe gruba a bi se mogla upotrebiti za materijalizeciju,- tu se trai Iz-vjeaai profinjeni stepen te esencije.Razlika Je u dobroti tih esencije slina onoj,koja Je izmedju surovog alkohole i onog apsolutnog alkohola. Pri pravom materijalizovanom

mediju,ta je esencija vie deetiliz&vsna,vie profinjena i proiena,pa u koliko je ona iea u toliko e i savrniJa hiti mate rijalizacija.-" Eekoji mediji podesni su kako za fizikalne manifestacije tako i za materijulizacije,premt tome,da li izvjesni spiritistiki krug daje prednost fizikalnim fenom* nime vize,nogo ma te rij ali zaci J ama, prema tome se upravljaju i a te li j ali zovenj e ponekad posvema iezavaju. zabluda je,ako netko misli,da se pri pravim meteri Jeli ze vanjijaa samo dvojnik

sedijumov trenutno preoblikuju u lik preminulog prijatelja ili a uvijek same ona strujanja pri satnika moraju proizvesti duhovne likove.Teke neto moe samo onda biti,ako s bilo kojeg razioga nema one zasebne esencije* ili pak,ako duhovi ne znaju a se poslue esencijom,koja postoji u prisutnima.U tome sluaju,ako duh nezna esencijom sluiti,atomi pridravaju lik onoga ili onih od kojih lb je duh uzoojjer on ae umijt kako bi u tu esenciju utisnuo svoj lik kao u kakav vosak.Jer i votani lik dok se ne prelije u neki novi oblik zadri 6voj

prijanji izgled.Dokle duh ima u dovoljnoj koliini onu naroitu e-senciju.to on moe uvijek da se u prikupljene atome uzdri na okupu prilino dugo.Na taj nain on ih stavi u takovo stanje u kojem onda ti atomi poprime njegov lik i tako njega prikau kao osobu.Ako duh nema te esencije u dovoljnoj koliini,onda izgubi vlast jo prije nego taj proces obavi tj.prije nego atomi poprime njegov lik,pa se on prema tome moe pokazati samo nepotpuno ili se uope ne moe pokazati Ovaj primjer neka objasni poblie- ako

uzme u fiziko tije lo kuhano mesobilje ili tekuinu,sve elemente u onom pripremljenom stanju,kako ih tvoje fiziko tijelo treba za svoju obnovu,to ti procesom probave pretvara te supstance u sastavni dio zemaljskog ovoja tvoga duha." Dakle,na isti nain duh preuzima ve pripremljene atome koje od sebe daju medij i prisutni pri materijalistikoj sjednici.Sada nastaje umjetniki proces probave i to izvanredno brzo i duh pretvara te atome u pokriva ili ovoj /materijalni/u koji on onda utisne svoj

lik,koji bucfe^fli manje savren,ve prema tome,kojom snagom taj duh raspolae." Pri tome duh preuzima svaki atom ovjejeg tijela koji se