Istraživački rad za natjecanje iz biologije

oţujak, 2014.

Fabijan Čakanić, 8.b

Damjan Korak, 8 b

Mentor:

NATAŠA KLETEĈKI

FLORA SPRUDOVA RIJEKE

SAVE U OKOLICI ZAGREBA

OŠ Bogumila Tonija, Samobor

Ivana Perkovca 90, 10 430 Samobor

os.b.toni@gmail.com

01-3360-151

Zagrebaĉka ţupanija

Pregledano

2

Istraživački rad za natjecanje iz biologije

oţujak, 2014.

8. razred

8. razred

FLORA SPRUDOVA

RIJEKE SAVE U

OKOLICI ZAGREBA

3

SADRŢAJ

1. UVOD……………………………………………………………………………....4

2. OBRAZLOŢENJE TEME………………………………………………………...11

3. MATERIJAL I METODE RADA………………………………………………...12

4. REZULTATI………………………………………………………………………14

5. RASPRAVA………………………………………………………………………22

6. ZAKLJUĈCI……………………………………………………………………....24

7. SAŢETAK……………………………………………………………………..…. 25

8. POPIS LITERATURE…………………………………………………………….26

4

1. UVOD

1.1. Zemljopisne značajke istraživanog područja

Klima

Podruĉje Samobora i Zagreba ima umjereno toplu, vlaţnu klimu s toplim ljetima i hladnim

zimama (po Köppenovoj podjeli tip (Cfb)). Srednja temperatura najtoplijeg mjeseca niţa je od

220C, a najhladnijeg oko 0

0C (Penzar i Penzar, 1982). Godišnje termiĉke amplitude iznose

preko 200C (Sl.1.). Reljef istraţivanog podruĉja utjeĉe na koliĉinu padalina, jer se porastom

nadmorske visine povećava i godišnja koliĉina padalina, te i na smjerove vjetrova.

Cfwbx´́

REPUBLIKA HRVATSKADRŢAVNI HIDROMETEOROLOŠKI ZAVODZAGREB, GRIĈ 3

Cfsax´́

Cfsbx´́

Cfsbx´́

Csbx´́

Cfsax´́

Csax´́

Csa

Csax´́

C - umjereno topla kišna klimaD - snjeţno-šumska klimafw - nema suhog razdoblja, a mjesec s najmanje oborina je u hladnom djelu godin e (XI-III)fs - nema suhog razdoblja, a mjesec s najmanje oborina je u toplom dijelu godin e (IV-IX)s - suho razdoblje je u toplom dijelu godinex´́ - dva maksimuma oborinea - srednja temperatura najtoplijeg mjeseca je viša od 22 0C, a više od 4 mjeseca u godini ima srednju temperaturu višu od 10 0Cb - srednja temperatura najtoplijeg mjeseca je niţa od 22 0C, a više od 4 mjeseca u godini ima srednju temperaturu višu od 10 0C

Slika 1. Köppenova klasifikacija klime (Penzar i Penzar, 1982)

Većina vjetrova puše iz smjera juga, jugozapada i zapada (Šugar, 1972).

Rijeka Sava

Biljke smo sakupljali na rijeĉnim sprudovima Save, nakupinama pijeska i ostalog sedementa

uz rijeĉni tok. Sprudovi mogu biti potpuno potopljeni ili izdignuti iznad razine vode

(http://hr.wikipedia.org/wiki/Sprud).

5

Sava je jedna od tri najdulje rijeke u Hrvatskoj. Nastaje spajanjem Save Dolinke i Save

Bohinjke u blizini Lancova u Sloveniji, a utjeĉe u Dunav u Beogradu. Jednim dijelom ĉini

rijeĉnu granicu izmeĊu Hrvatske i Bosne i Hercegovine, potom izmeĊu Bosne i Hercegovine i

Srbije. Duţina rijeke Save je 945 km. Plovna je tek od Siska. Što znaĉi da u Zagrebu nije

plovna, ali nije niti pitka zbog razvijene industrije i otpadnih voda, koje se ne proĉišćuju

(http://www.novi-zagreb.info/zagreb/rijeka-sava/).

1.2. Biologija biljnih vrsta

Prije samog istraţivanja biljnog svijeta upoznali smo se sa osnovama botanike. Grane

biologije ĉiji su predmet prouĉavanja biljke.

Kako bi se lakše snalazili pri opisivanju vrsta, znanstvenici su srodne skupine biljaka ujedinili

u više ili niţe sistematske jedinice. Tako rod obuhvaća srodne vrste, porodice srodne rodove

dok red objedinjuje srodne porodice. Redovi se svrstavaju u podrazrede, razrede, pododjeljke

i odjeljke.

Biljne vrste koje smo prikupljali tijekom svog istraţivanja pripadaju stablašicama. Stablašice

se dijele na tri velike skupine, tj. tri odjeljka:

1. MAHOVINE

2. PAPRATNJAĈE

3. SJEMENJAĈE (golosjemenjaĉe i kritosjemenjaĉe), dok se kritosjemenjaĉe se dijele na

dva razreda (Pavletić, 1997):

1. razred - DVOSUPNICE

2. razred - JEDNOSUPNICE

Imena koje su dobila ta dva biljna razreda oznaĉavaju svojstvo po kojima ih moţemo

razlikovati. Biljke s dvije supke su dvosupnice, a s jednom supkom u sjemenci su

jednosupnice.

6

Supke imaju prehrambenu ulogu pri klijanju mlade biljke.

Slika 2. Razlike izmeĎu jednosupnica i dvosupnica (Pavletić, 1997)

IzmeĊu dvosupnica i jednosupnica postoje i druge razlike, a vrlo znaĉajna razlika je u graĊi

korjena (Sl.2). Dvosupnice imaju pravi korjen koji se grana u sve manje ogranke, a

jednosupnice čupavo korjenje. U dvosupnica su ţile lista razgranate i meĊusobno mreţasto

isprepletene, a kod jednosupnica su prugasto rasporeĊene, bez mreţaste povezanosti. Postoje i

razlike u graĎi cvijeta (Sl.2) jednosupnica i dvosupnica (Pavletić, Primc-Habdija, 1999).

1.3. Životni oblici biljnih vrsta

Prilikom analize neke flore, provodi se i analiza ţivotnih oblika biljaka odnosno analiza

izgleda, poloţaja i naĉina zaštite trajnih pupova tijekom nepovoljnih godišnjih doba (Denffer i

Ziegler 1982). Ţivotni su oblici nastali tijekom razvoja biljnog svijeta kao prilagodba

razliĉitim ekološkim prilikama na Zemlji (Sl.3). Klasificirali su ih razliĉiti autori. Kad je rijeĉ

o stablašicama najĉešće se primjenjuje sustav ţivotnih oblika što ga je poĉetkom prošlog

stoljeća predloţio danski botaniĉar Raunkiaer (Graĉanin i Ilijanić, 1977).

Tako razlikujemo sljedeće ţivotne oblike:

7

A (Hydrophyt) - biljka koja ţivi u vodi, ĉiji pupovi za prezimljavanje obiĉno leţe pod

vodom

C (Chamaephyt) - pupovi kao kod "Z" prezimljavaju većinom iznad tla, te su zaštićeni

snijegom. Zeljaste biljke bez odrvenjelih dijelova.

G (Geophyt) - nepovoljno doba preţive podzemno u obliku lukovice, gomolja,

Slika 3. Životni oblici biljaka (Ilijanić, 1977)

a-jorgovan, fenerofit; b i c, hamefit, vrisak i zimzelen; d i e, hemikriptofit, trputac i

vlasulja; geofiti: baloĉe i petrov kriţ; terofit, mak

H (Hemikryptophyt) - trajne biljke s pupovima neposredno pri samoj površini tla, podanka,

rizoma ili podzemnih vrijeţa skrivenim odnosno poluskrivenim u suhom lišću, prizemnim

rozetama ili busenima,

N (Nanophanerophyt) - drvenaste biljke visoke 0,5 do 5 m, grmovi koji zimi gube listove ili

iglice

P (Phanerophyt) - drvenaste biljke više od 5 m, koje preko zime gube listove ili iglice,

T (Therophyt) - jednogodišnje biljke koje nepovoljno doba godine preţive u obliku sjemenke

ili spore

Z (Chamaephyt) - grmići s pupovima iznad tla, odrvenjeli dijelovi visoki do 0,5 m

8

li (Liane) - naslanja se na druge biljke, korijenje ima u tlu

ep (Epiphyt) - raste na organima ţivih biljaka koji se nalaze iznad zemlje

hp (poluparazit) - ţivi na raĉun ţivih biljaka, no ima zelene listove

vp (parazit) - kao "hp" ali bez lišća

1.4. Klasifikacija alohtonih biljnih vrsta

Zanimalo nas je naseljavaju li i alohtone biljne vrste rijeĉne sprudove. Prije pisanja našeg

istraţivaĉkog rada nauĉili smo i potpuno znaĉenje pojmova: autohtone, alohtone i kriptogene

biljne vrste.

Autohtone su se biljne vrste na nekom podruĉju razvile pod utjecajem prirodnih ĉimbenika i

to je podruĉje ujedno podruĉje njihove prirodne rasprostranjenosti.

Alohtone je biljne vrste ĉovjek prenio izvan podruĉja njihove prirodne rasprostranjenosti.

Ĉovjek ih unosi namjerno (npr. ukrasne, medonosne, jestive i zaĉinske biljke) ili nenamjerano

na razliĉite naĉine i u brojnim materijalima (sjeme, ambalaţa, vuna, koţa, juţno voće,

razliĉite sirovine..) (Hulina, 1998). Zbog naĉina širenja njihova su prva staništa najĉešće

ţeljezniĉka ĉvorišta, luke, skladišta, parkirališta, rubovi prometnica, putevi, meĊe, rubovi

parcela odakle se šire u okolna staništa.

Za kriptogene biljne vrste nije poznato jesu li na nekom podruĉju prisutne zbog utjecaja

ĉovjeka ili su autohtone. Razvrstavanjem kriptogena flora postaje autohtona ili alohtona

Alohtone biljne vrste pripadaju jednoj od slijedećih kategorija:

1.1. Biljke izvan kulture su alohtone biljne vrste koje mogu biti porijeklom od

kultiviranih biljnih vrsta i posljedica su nenamjernog unosa ili se mogu pojavljivati u

kulturi i posljedica su namjernog unosa. Dijele na povremene i naturalizirane.

Naturalizirane alohtone biljke mogu, kao i autohtone biljke, biti invazivne i ne-

invazivne.

9

1.2. Biljke u kulturi su namjerno unesene alohtone biljke i to za potrebe uzgoja,

istraţivanja i sl. Za navedene biljke nije zabiljeţeno preţivljavanje izvan kulture

(staklenici, vrtovi, poljoprivredne površine.....) (Mitić i sur., 2008).

Alohtone biljne vrste prema razdoblju prisutnosti na nekom podruĉju moţemo podijeliti na

arheofite i neofite. Arheofiti su alohtone vrste unesene na podruĉje Hrvatske od poĉetka

razvoja neolitiĉke poljoprivrede do kraja srednjeg vijeka (pribliţno do otkrića Amerike), a

neofiti od kraja srednjeg vijeka do danas. Arheofiti i neofiti danas su sastavni dio Hrvatske

flore. Sve alohtone biljne vrste imaju veće šanse za uspješno nastanjivanje i razvoj na onim

podruĉjima koja su klimom i prirodnim uvjetima sliĉnija njihovom autohtonom staništu

(Sl.4).

Slika 4. Prijedlog za podjelu alohtone (strane) flore Hrvatske, uključen u bazu

podataka Flora Croatica Database, modul ''Alohtone biljke'' (Mitić i sur., 2008)

Podaci o alohtonim biljnim vrstama mogu se naći u FCD-u (Flora Croatica Database), bazi

podataka biljnih vrsta RH. (http://hirc.botanic.hr/fcd/InvazivneVrste/)

10

1.5. OdreĎivanje biljno-geografske pripadnosti alohtonih biljnih vrsta istraživanog

područja

Na osnovi biljno-geografske analize najlakše se moţe ustanoviti podrijetlo alohtonih biljaka.

U literaturi smo pronašli podatak kako se meĊu neofitima Europe brojnošću istiĉu oni koji

potiĉu iz Sjeverne ili Juţne Amerike, a nazivamo ih amerikanofiti. Njihov se broj osobito

povećao nakon Drugog svjetskog rata. MeĊu najvaţnijim primjerima neofita iz

sjevernoameriĉkog podruĉja su: pelinolisni limundţik (Ambrosia artemisiifolia L.), amorfa

(Amorpha fruticosa L.), hudoljetnica (Erigeron annuus L.), proso (Panicum capillare L.). Iz

Juţne Amerike došle su konice (Galisnoga parviflora Cav i Galisnoga ciliata (Rafin) Blake)

(Hulina, 1998). Udio neofita koje su u Europu uneseni iz Azije u odnosu prema

amerikanofitima je manji iako se ovi neofiti brzo šire npr. sjetveni ravan (Chrysanthemum

segatum L.), šapika (Heracleum mantegazzianum), rejnutria (Reynoutria japonica Houtt.),

ţljezdasti nedirak (Impatiens glandulifera Royle), sirak (Sorghum bicolor (L.) Moench).

Biologija alohtonih vrsta (Sl. 5., Sl. 6.) veliki je izazov botaniĉara, ali i prilog poznavanju

kako areala tako i biološko-ekoloških mogućnosti biljaka (Hulina, 1998).

foto: N. Kleteĉki foto: N. Kleteĉki

Slika 5. Čičoka Slika 6. Rajčica

11

2. OBRAZLOŽENJE TEME

Samobor i Zaprešić dva su gradića udaljena samo 9,6 kilometara zraĉnom linijom. MeĊutim,

izmeĊu njih protjeĉe rijeka Sava te je automobilom, prateći cestu preko Podsuseda, potrebno

prijeći ĉak 25,2 kilometra. Na izbornoj nastavi biologije prošle smo godine usporeĊivali

rasprostranjenost boţikovine i tise u vrtovima i parkovima ta dva grada te se ĉesto vozili

skelom kako bismo skratili put. Vozeći se uz Savu, primijetili smo pješĉane sprudove i

vegetaciju na njima. Tada smo si postavili pitanje: „Koliko zapravo Sava razdvaja, a koliko

spaja Samobor i Zaprešić?“

Zato smo odluĉili istraţiti vegetaciju sprudova na rijeci Savi. Prouĉavajući literaturu saznali

smo kako su takva staništa u Europi danas vrlo rijetka, ĉesto zaštićena, te nam je to dalo još

više poleta za rad.

Postavili smo ciljeve našeg istraţivanja:

prikupiti biljne vrste na sprudovima rijeke Save u dijelu toka kod Samobora

prikupljene biljke vrste odrediti (determinirati),

odrediti ţivotne oblike prikupljenih biljnih vrsta

odrediti pripadaju li prikupljene biljne vrste autohtonoj ili alohtonoj flori

odrediti biljno-geografsku pripadnost alohtonih biljnih vrsta istraţivanog podruĉja.

usporediti sliĉnost sprudova obale Save po po prisutnosti biljnim vrstama.

Dobivene rezultate prezentirati ćemo ostalim uĉenicima naše škole kao izbornu temu u 7.

razredu. Nadamo se da će naši rezultati dopuniti dosadašnja istraţivanja i pomoći zaštiti ovih

vaţnih staništa.

12

3. MATERIJAL I METODE RADA

Područje istraživanja

Za podruĉje svoga istraţivanja odabrali smo tri spruda na Savi:

1) sprud Save na granici Hrvatska - Slovenija (Sl.7.)

2) sprud Save kod sela Otok (Sl.8.)

3) sprud Save kod mosta Jankomir (Sl.9.)

foto: N. Kleteĉki foto: N. Kleteĉki

Slika 7. Sprud Save na granici Slika 8. Sprud kod sela Otok

Hrvatska-Slovenija

foto: N. Kleteĉki foto: N. Kleteĉki Slika 9. Sprud Save kod mosta Jankomir Slika 10. Rad na terenu

13

Rad na terenu

Biljke smo prikupljati tijekom ljeta i jeseni 2013. godine. Rad na terenu (Sl.10.) sastojao se

od prikupljanja biljaka. Prikupljene biljke ulagali smo u novinski papir i prešali pod

opterećenjem dok se nisu potpuno osušile. Osušene smo biljke uloţili u herbar, svaku s

odgovarajućom herbarskom etiketom na kojoj je napisano ime vrste, nalazište, stanište i

nadnevak ubiranja te tko je biljku sakupio i odredio.

Rad u laboratoriju

Rad u laboratoriju sastojao se od odreĊivanja (determinacije) biljaka koje nismo odredili još

na terenu. Biljke u suhom stanju odreĊivali smo pomoću lupe. Koristili smo sljedeću

literaturu: Javorka-Csapodi (1991), Domac (1994), Rothmaler (2000).

Metoda obrade podataka

Sabranu floru podvrgnuli smo sljedećim analizama:

2.1. Taksonomskoj analizi flore

2.2. Analizi pripadnost zabiljeţenih biljnih vrsta odreĊenom staništu

2.3. Analizi ţivotnih oblika zabiljeţenih biljnih vrsta

2.4. Analizi pripadnosti zabiljeţenih vrsta alohtonim biljnim vrstama

2.5. Analizirati biljno-geografsku pripadnost alohtonih biljnih vrsta istraţivanog podruĉja.

2.6. Analizi sliĉnost u broju biljnih vrsta prema tipu staništa (Sörensenov koeficijent

sliĉnosti)

S = 2c x 100 c –broj zajedniĉkih vrsta na 2 staništa

a + b a - ukupan broj vrsta na 1. staništu; b- ukupan broj vrsta na 2. staništu

14

4. REZULTATI

4.1. Taksonomska analiza flore

U svom popisu koristile smo se iskljuĉivo hrvatskim i latinskim nazivima, usklaĊenim prema

Domcu (1994) i navedeni su latinski i hrvatski nazivi svojti.

Odjeljak: SPERMATOPHYTA

Razred: Dycotyledoneae, dvosupnice

1. Porodica: Amaranthaceae, šćirovi

Amaranthus retroflexus L., oštrodlaki šćir

2. Porodica: Asteraceae, glavoĉike

Ambrosia artemisifolia L., pelinolisni limundţik

Anthemis sp., jarmen

Artemisia sp., pelin

Galisnoga parviflora Cav., sitna konica

Erigeron annus (L.) Pers. L., hudoljetnica

Helianthus tuberosus L., gomoljasi suncokret

Hypochoeris glabra L., jastrebnjak

Solidago canadensis L., gustocvjetna hudoljetnica

Xanthium sp., dikica

Tanacetum vulgare L., obiĉni vratić

3. Porodica: Balsaminaceae, nedirci

Impatiens glandulifera L., ţljezdasti nedirak

4. Porodica: Brasicaceae, kupusnjaĉe, krstašice

Rorippa sp., grbak

5. Porodica: Chenopodiaceae, lobode

Chenopodium sp., loboda

6. Porodica: Convolvulceae, slakovi

Convolvulus sp., slak

7. Porodica: Euphorbiaceae, mljeĉika

Euphorbia sp., mlječika

8. Porodica: Plantaginaceae, trputci

Plantago maior L., veliki trputac

Plantago lanceolata L., suliĉasti trputac

15

9. Porodica: Polygonaceae, dvornici

Polygonum minus Huds, mali dvornik

Polygonum persicaria L., pjegavi dvornik

Rumex sp.

10. Porodica: Salicaceae, vrba

Salix sp., vrba

11. Porodica: Simaroubaceae, pajaseni

Ailanthus altissima (Mill.) Swingle, pajasen

12. Porodica: Solanaceae, pomoćnica

Solanum lycopersicum L., rajĉica

13. Porodica: Urticaceae, koprive

Urtica dioica L., dvodomna kopriva

Tablica 1 - Zastupljenost pojedinih taksonomskih kategorija na istraživanom području

ODJELJAK

RAZRED

BROJ

PORODICA

BROJ

RODOVA

BROJ

VRSTA

dvosupnice 13 23 16

sjemenjače jednosupnice 0 0 0

UKUPNO 13 23 15

Iz tablice 1 vidljivo je kako sakupljene biljne vrste pripadaju odjeljku sjemenjaĉa, razredu

dvosupnica, a svrstali smo ih unutar 13 porodica i 23 roda. Dio zabiljeţenih svojti, njih 9,

odredili samo samo do roda.

4.2. Analizi pripadnost zabilježenih biljnih vrsta odreĎenom staništu

U tablici 2 prikazan je popis sakupljenih biljnih vrsta prema staništima. Iz tablice (Tabl.2) i

slike (Sl.11) vidi se da se brojnošću svojti istiĉe sprud kod mosta Jankomir, dok je najmanji

broj svojti zabiljeţen na sprudu Save na granici Hrvatska-Slovenija.

Tablica 2. - Broj biljnih vrsta po staništima

Naziv spruda Broj vrsta

sprud Save na granici Hrvatska-Slovenija 8

sprud Save kod sela Otok 10

sprud Save kod mosta Jankomir 19

16

Slika 11. Brojnost zabilježenih biljnih vrsta prema staništima

Iz slike 11. je vidljivo je kako je ukupno 51% svojti zabiljeţeno kod spruda na mostu

Jankomir, 27% kod spruda kod sela Otok, a kod spruda na granici Hrvatske i Slovenije

zabiljeţeno ih je 22%. Tablica 3. prikazuje pripadnost zabiljeţenih biljnih vrsta/svojti

odreĊenom staništu.

22%

27%

51% granica

selo Otok

most Jankomir

17

Tablica 3. Pripadnost zabilježenih biljnih vrsta/svojti prema staništima

Popis vrsta/broj vrsta sprud Save na

granici Hrvatska-

Slovenija

sprud Save kod

sela Otok

sprud Save kod

mosta Jankomir

Ailanthus altissima (Mill.) Swingle,

pajasen

- - +

Amaranthus retroflexus L. + - +

Ambrosia artemisifolia L. + - +

Artemisia sp. + - -

Anthemis sp. - - +

Chenopodium sp. + + +

Convolvulus sp. - - +

Erigeron annus (L.) Pers. L. - - +

Euphorbia sp. - -- +

Galisnoga parviflora Cav. - - +

Helianthus tuberosus L. - + +

Hypochoeris glabra L. - + -

Impatiens glandulifera L. - - +

Plantago maior L. - + -

Plantago lanceolata L. - + -

Polygonum minus Huds + + -

Polygonum persicaria L. - + +

Rorippa sp. + - +

Rumex sp. - + +

Salix sp. + + +

Solanum lycopersicum L. - - +

Solidago canadensis L. - - +

Tanacetum vulgare L. - - +

Urtica dioica L. + + -

Xanthium sp. - - +

4.3. Analizi životnih oblika zabilježenih biljnih vrsta

U tablici 4 prikazani su ţivotni oblici zabiljeţenih vrsta, vidljivo je da se brojnošću vrste

istiĉu terofiti (T) (Tabl.4 i Sl.12).

18

Tablica 4. Životni oblici zabilježenih biljnih vrsta

Popis vrsta Životni oblik

Ailanthus altissima (Mill.) Swingle, pajasen P

Amaranthus retroflexus L. T

Ambrosia artemisifolia L. T

Artemisia sp. nepoznato

Anthemis sp. nepoznato

Chenopodium sp. nepoznato

Convolvulus sp. nepoznato

Erigeron annus (L.) Pers. L. T

Euphorbia sp. T

Galisnoga parviflora Cav. T

Helianthus tuberosus L. G

Hypochoeris glabra L. T

Impatiens glandulifera L. T

Plantago maior L. T

Plantago lanceolata L. T

Polygonum minus Huds T

Polygonum persicaria L. T

Rorippa sp. nepoznato

Rumex sp. G,H

Salix sp. N,P

Solanum lycopersicum L. T

Solidago canadensis L. H

Tanacetum vulgare L. H

Urtica dioica L. T

Xanthium sp. nepoznato

Slika 12. Analiza životnih oblika

0

2

4

6

8

10

12

T G, H N, P G H P nepoznat

o

Skup1 12 1 1 1 2 1 7

bro

j vrs

ta

19

4.4. Analizi pripadnosti zabilježenih vrsta alohtonim biljnim vrstama

Tablica 5. Analizi pripadnosti zabilježenih vrsta alohtonim biljnim vrstama

Iz tablice (Tabl. 5) je vidljivo kako unutar zabiljeţenih svojti alohtonim biljnim vrstama

pripada njih 7. Svojtama koje smo odredili samo do roda nismo mogli utvrditi pripadaju ili

ne, alohtonim vrstama i uz njih smo u tablicu stavili znak ?.

4.5. Analizirati biljno-geografsku pripadnost (porijeklo) alohtonih biljnih vrsta

istraživanog područja

Iz slike (Sl.13) i tablice (tabl. 6) je vidljivo kako unutar zabiljeţenih alohtonih biljnih vrsta

većina njih potjeĉe iz Amerike. Kada smo rezultate izrazili postotkom (Sl.13) uoĉili smo kako

Popis vrsta Alohtona vrsta +/-

Ailanthus altissima (Mill.) Swingle, pajasen +

Amaranthus retroflexus L. +

Ambrosia artemisifolia L. +

Artemisia sp. ?

Anthemis sp. ?

Chenopodium sp. ?

Convolvulus sp. ?

Erigeron annus (L.) Pers. L. +

Euphorbia sp. ?

Galisnoga parviflora Cav. +

Helianthus tuberosus L. +

Hypochoeris glabra L. -

Impatiens glandulifera L. +

Plantago maior L. -

Plantago lanceolata L. -

Polygonum minus Huds -

Polygonum persicaria L. -

Rorippa sp. ?

Rumex sp. ?

Salix sp. ?

Solanum lycopersicum L. -

Solidago canadensis L. -

Tanacetum vulgare L. -

Urtica dioica L. -

Xanthium sp. ?

UKUPNO 7

20

u ukupnom broju zabiljeţenih svojti 16% biljnih vrsta vuĉe podrijetlo iz Amerike, a 6% iz

Azije.

Tablica 6. Analizi podrijetla zabilježenih alohtonih biljnih vrsta

Popis vrsta Porijeklo

Ailanthus altissima (Mill.) Swingle, pajasen As

Amaranthus retroflexus L. Am

Ambrosia artemisifolia L. Am

Artemisia sp. -

Anthemis sp. -

Chenopodium sp. -

Convolvulus sp. -

Erigeron annus (L.) Pers. L. Am

Euphorbia sp. -

Galisnoga parviflora Cav. Am

Helianthus tuberosus L. Am

Hypochoeris glabra L. -

Impatiens glandulifera L. As

Plantago maior L. -

Plantago lanceolata L. -

Polygonum minus Huds -

Polygonum persicaria L. -

Rorippa sp. -

Rumex sp. -

Salix sp. --

Solanum lycopersicum L. -

Solidago canadensis L. -

Tanacetum vulgare L. -

Urtica dioica L. -

Xanthium sp. -

UKUPNO Am As

5 2

21

Slika 13. Analizi podrijetla zabilježenih alohtonih biljnih vrsta

4.5. Analizi sličnost u broju biljnih vrsta prema tipu staništa (Sörensenov koeficijent

sličnosti)

Analizom sliĉnosti utvrdili smo kako je najveća sliĉnost izmeĊu spruda Save kod sela Otok i

spruda Save kod granice sa Slovenijom i iznosi 27,78%, dok je najmanja sliĉnost uoĉena

izmeĊu spruda Save kod mosta Jankomir i spruda Save kod granice sa Slovenijom i iznosi 18,

52% (tabl. 7).

Tablica 7. Sličnost meĎu staništima

sprud Save na

granici Hrvatska-

Slovenija

sprud Save kod

sela Otok

sprud Save kod mosta

Jankomir

sprud Save na

granici Hrvatska-

Slovenija

- 27,78% 18,52%

sprud Save kod

sela Otok

- - 20,69%

sprud Save kod

mosta Jankomir

- - -

16%

6%

78%

Am As ukupan broj svojti

22

5. RASPRAVA

Istraţivanjem flore rijeĉnih sprudova proveli smo na tri odvojena spruda Save i to: sprud Save

na granici Hrvatska-Slovenija, sprud Save kod sela Otok i sprud Save kod mosta Jankomir.

Zabiljeţili smo ukupno 25 biljnih svojti (Tabl. 3), 16 smo ih odredili do vrste, a devet do roda.

Njihov najveći broj zabiljeţen je na sprudu Save kod mosta Jankomir, a najmanji broj na

granici Hrvatska-Slovenija (Tabl. 2, Sl.11). Razlog takovog rasporeda brojnosti vidimo u

tome što je sprud Save kod mosta Jankomir najveći i rijetko potopljen, dok su na sprudu Save

na granici sa Slovenijom u vrijeme našeg istraţivanje bile vidljive vodoprivredne intervencije.

Taksonomskom analizom (Tabl.1) utvrdili smo kako sve zabiljeţene svojte pripadaju razredu

dvosupnica, a nalaze se unutar 13 porodica i 23 roda. Najveći broj zabiljeţenih vrsta pripada

porodici Asteracea. Vrste koje smo odredili do roda nisu imale sve biljne dijelove.

Analizom ţivotnih oblika zabiljeţenih biljnih vrsta uoĉili smo da prevladavaju terofiti

(Tabl.4) i slike (Sl.12). Iz tablice (Tabl. 5) je vidljivo kako se brojnošću vrsta istiĉu autohtone

biljne vrste iako je i broj alohtonih vrsta znatan u ukupnom broju vrsta. Terofiti i

hemikriptofiti su se pokazali ţivotnim oblicima koji su najprilagodljiviji na nove ţivotne

uvjete i time postali uspješne alohtone biljke u Hrvatskoj (Dobrović i sur. 2006) i Europi

(Pyšek, 2003). Upravo unutar porodice Asteraceae zabiljeţili smo dva najraširenija ţivotna

oblika neke od njezinih vrsta su terofiti, a neke hemikriptofiti, znaĉi, ili biljke koje stvaraju

veliku koliĉinu sitnih otpornih sjemenki ili pak preţivljavaju u obliku površinskih busenova i

rozeta i lako se razmnoţavaju vegetativno (Denffer i Ziegler, 1982). Analizom podrijetla

alohtonih biljnih vrsta utvrdili smo da ih većima potjeĉe iz Amerike (Tabl. 6 i Sl. 13.) njih

pet od sedam alohtonih vrsta. Rezultati statistiĉke analize, tj. izraĉunavanja Sörensenovog

koeficijenta sliĉnosti pokazali kako je najveća sliĉnost izmeĊu spruda Save kod sela Otok i

spruda Save kod granice sa Slovenijom i iznosi 27,78%, dok je najmanja sliĉnost uoĉena

izmeĊu spruda Save kod mosta Jankomir i spruda Save kod granice sa Slovenijom i iznosi 18,

23

52% (Tabl. 7). Dva spruda koja pokazuju najveću sliĉnost meĊusobno su sliĉna po svom

poloţaju, manja su i bliţa obali. Na svim istraţivanim staništima susretali smo se s svojtama

kojima odgovaraju staništa s dosta dušikovih spojeva npr. kopriva (Urtica dioica L.), divlji

pelin (Artemisia vulgaris L.), širokolisni trputac (Plantago maior L.), lobode

(Chenopodium spp.), šćirevi (Amaranthus spp.) (Alegro, 2011). MeĊu alohtonim vrstama

jedina je drvenasta vrsta pajasen (Ailanthus altissima (Mill.) Swingle). Ova je vrsta pripadnik

porodice Simaroubaceae (pajaseni). Brzo rastuće je stablo podrijetlom iz sušnih i toplih

predjela Kine, visine do 35 i promjera debla do 1 (1, 5) m. Iznimno je oportunistiĉka,

agresivna i prilagodljiva vrsta koja raste na razliĉitim tipovima tala. Zbog brzog rasta, širenja

korjenovim izdancima (pojavljuju se i na 20 m udaljenosti od matiĉnog stabla) te luĉenja

alelopatskih kemijskih spojeva kojima potiskuje druge vrste, danas se smatra jednom od

najinvazivnijih vrsta stabala na svijetu (Novak i Kravaršĉan, 2011).

Našim smo istraţivanjem ţeljeli zabiljeţiti floru na sprudovima Save okolice

Zagreba, osebnosti te flore, te sliĉnost u sastavu flore izmeĊu istraţivanih sprudova. Planirali

smo svoje istraţivanje provesti i tijekom proljeća 2014. g., no svi su sprudovi do vremena

odrţavanja natjecanja bili potopljeni. Kako bi se postigao cjeloviti uvid u floru ovakvih

prostora potrebno je provesti duţe istraţivanje, prikupiti biljne vrste u svim njihovim

razvojnim stadijima, ĉime bi nam bila olakšana determinacija, te povećao broj zabiljeţenih

vrsta.

24

6. ZAKLJUČCI

Tijekom svojih istraţivanja došli smo do slijedećih zakljuĉaka:

1. Njihov najveći broj svojti zabiljeţen je na sprudu Save kod mosta Jankomir, a najmanji

broj na granici Hrvatska-Slovenija.

2. Taksonomskom smo analizom utvrdili kako sve zabiljeţene svojte pripadaju razredu

dvosupnica, a nalaze se unutar 13 porodica i 23 roda. Najveći broj zabiljeţenih vrsta

pripada porodici Asteracea.

3. Analizom ţivotni oblici zabiljeţenih biljnih vrsta uoĉili smo da prevladavaju terofiti.

4. Analizom jesu li vrste autohtone ili alohtonih utvrdili smo da dominiraju autohtone biljne

vrste sa znatnim udjelom alohtonih vrsta.

5. Većina alohtonih biljnih vrsta vuĉe svoje podrijetlo iz Amarike.

6. Analizom sliĉnosti utvrdili smo kako je najveća sliĉnost izmeĊu spruda Save kod sela Otok

i spruda Save kod granice sa Slovenijom i iznosi 27,78%.

25

7. SAŽETAK

Tijekom ljeta i jesni 2013.g. proveli smo istraţivanje flore rijeĉnih sprudov Save okolice

Zagreba i to na tri odvojena spruda: sprud Save na granici Hrvatska-Slovenija, sprud Save

kod sela Otok i sprud Save kod mosta Jankomir. Zabiljeţili smo ukupno 25 biljnih svojti.

Njihov najveći broj zabiljeţen je na sprudu Save kod mosta Jankomir, a najmanji na granici

Hrvatska-Slovenija. Analizom rezultata smo utvrdili kako unutar zabiljeţenih svojti

prevladavaju terofiti i dominiraju autohtone vrste sa znatnim udjelom alohtonih vrsta. MeĊu

alohtonim vrstama prevladavaju one porijeklom iz Amarike. Najveća sliĉnost utvrĊena

izmeĊu spruda Save kod sela Otok i spruda Save kod granice sa Slovenijom i iznosi 27,78%.

26

8. POPIS LITERATURE

DENFFER D., ZIENGLER H. 1982. Udţbenik botanike za visoke škole. Morfologija i

fiziologija. Školska knjiga. Zagreb, 210-211.

DOMAC R. 1994. Mala flora Hrvatske i susjednih podruĉja. Školska knjiga, Zagreb.

DOBROVIĆ I., BORŠIĆ I., MILOVIĆ M., BOGDANOVIĆ S., CIGIĆ P., REŠETNIK I.,

NIKOLIĆ T., MITIĆ B. (2006) Invazivne vrste u Hrvatskoj - preliminarni izvještaj. U

Besendorfer V, Klobuĉar G I V , (ur.): 9. hrvatski biološki kongres s meĊunarodnim

sudjelovanjem, Rovinj, Zbornik saţetaka, 146-147.

GRAĈANIN M., ILIJANIĆ Lj. 1977. Uvod u ekologiju bilja, Školska knjiga, Zagreb.

HULINA N. 1998. Korovi. Školska knjiga, Zagreb.

JAVORKA - CSAPODI 1991. Iconographia florae partis Austro-orientalis akademiai kiado,

Budapest.

PAVLETIĆ Z. 1997. Biologija 2 : Prokarioti, gljive i biljke, Profil International, Zagreb.

PAVLETIĆ Z., PRIMC-HABDIJA B. 1999. Ţivi svijet, Profil International, Zagreb.

MITIĆ B., BORŠIĆ I., DUJMOVIĆ I., BOGDANOVIĆ S., MILOVIĆ M., CIGIĆ P.,

REŠETNIK I. & NIKOLIĆ T. (2008) Alohtona flora Hrvatske: prijedlozi terminoloških

standarda, kriteriji, te baza podataka. Natura Croatica. Vol.17, No. 2, 73-90

PENZAR B., PENZAR I. 1982. Prikaz godišnjeg hoda oborina u Hrvatskoj pomoću

Köppenove sheme, Radovi 17 - 18: 3 - 9

PYŠEK P. 2003. How reliable are data on Alien species in Flora Europaea? Flora 198: 499

507.

ROTHMALER W. 1995. Eskursionsflora von Deutschland 3. Gustav Fisher Verlag Jena,

Stuttgart

ŠUGAR I. 1972. Biljni svijet Samoborskog gorja. Disertacija. Zagreb, 170 - 214.

27

IZVORI MREŢNE (INTERNETSKE STRANICE:

ALEGRO A., anonimus, Vegetacija Hrvatske, 2011-3-15-5947916-2009-12-7-5331263-

vegetacijahrvatske.doc, Pristupljeno 7.3.2014.

Anonymus, sprudovi, geografski pojmovi, http://hr.wikipedia.org/wiki/Sprud, Pristupljeno

7.3.2014.

Anonymus, sava, Novi Zagreb info, http://www.novi-zagreb.info/zagreb/rijeka-sava/.

Pristupljeno 8.3.2014.

NIKOLIĆ T (ur) (2008) Flora Croatica baza podataka / Flora Croatica Database. On – Line

URL: http://hirc.botanic.hr/fcd. Botaniĉki zavod, Prirodoslovno - matematiĉki fakultet,

Sveuĉilište u Zagrebu

NOVAK N., KRAVARŠĈAN M., Hrĉak.hr, http://bib.irb.hr/prikazi-

rad?lang=en&rad=632071. Pristupljeno 8.3.2014.