Filip Vandenberg - Kolijevka na Nilu

1 EGIPAT U DOBA NEFERTITI I EHNATONA 9Uzleti i padovi dvojnoga kraljevstva - Dinastija majki - Mir kroz bračnu postelju - Slabost prema tuđinkama - Tko je bila Nefertiti? -Nezahvalno nasljedstvo - Još jedan maloljetnik na Horusovome tronu2 AHETATON - SAN I STVARNOST 25Pokopajte nas ovdje... - Grad iz snova - Štovanje prirode kao niz vodilja - Službenik Sunca -"Božji otac" koji će kasnije postati faraon -Trgovanje mladenkom - Tutmozisova radionica otkriva tajnu3 ATON - SUNčEV BOG JEDNOGA JEDINOG NARAŠTAJA 45Bog stvoritelj je bio jedan... - Svećenička moć u sjeni - U susret snu - Onaj koji živi od istine - Postupak s mrtvima nije mijenjan - Nefertiti vodi igru? - Slavljenica Atonu - Zagonetan suvladar4 AMARNSKA UMJETNOST 69Umjetnost raskida dkove - Promjena nije došla naglo - Faraon kao umjetnički predvodnik -Nefertiti izranja iz prošlosti - Uzvišena ljepota kraljice - Umjetnička radionica ili tvornica -Desetljeće i pol čudesnoga stvaralaštva - Grad napušten, umjetnost živi dalje

5 ŽIVOT U AHETATONU 87Bogatstvo donosi ubrzanu inflaciju - Grad Sunca pržen Suncem - Pravo razvijeno, mnoštvo parnica- Promjene zaobišle odijevanje i modu - Skrb za vjeru i umjetnost, država propada - Zanemareni saveznici, neprijatelji napreduju - Vojska preuzima vlast6 SVJETSKA ZBIVANJA U AHETATONSKO DOBA 101Procvat kulturnih veza - Zagonetka hetitskoga uspona i pada - Hetiti jačaju, prijetnja raste -Hetitski rođački krugovi - Narod tisuću bogova?- Povezanost kultura i vjera - Mezopotamijska mješavina7 BRAčNI PRIZORI:NEFERTITI I EHNATON 115Otvoreno iskazivanje kraljevske ljubavi - Još jedna "jaka" majka u igri - Kćeri na tekućoj vrpci, sina nema - Nesretna 13. godina vladavine- Prvi zet postaje i suvladar - Službenik Sunca brisan iz povijesti - Nefertiti nestaje s pozornice8 NASLJEDNICI 129Drugi zet postaje kralj - Povratak starih bogova- Grad Sunca napušten - Jedina neopljačkanagrobnica - Nasilna smrt mladoga vladara, nastupa "Božji "otac" - Vojskovođa na prijestolju -Progon grijeha i istrijebljenje laži - Preustroj države i uprave - Blistava dinastija ugasnula u nemoćiVLADARI U DOBA NEFERTITI I EHNATONA 149

EGIPAT U DOBA NEFERTITI I EHNATONASvakoga jutra, kad se Sunce počelo uzdizati povrh suhoga i neplodnog kamenjara na istočnoj obali Nila*, Egipćanin bi slavio pobjedu svjetla nad mrakom, moć života nad smrću, silu žitnoga sjemena nad zemljom... Bijaše to svakidašnje rođenje Sunčevoga boga Ra* i uskrsnuće boga mrtvih Ozirisa*. Od ranoga povijesnog doba, kad su kod Gize i Abu Roaha faraoni Keops*, Djedefre, Kefren* i Mikerinos* sebi stvarali vječne spomenike u obliku piramida*, kraljevi tog sedammilijun-skoga naroda u plodnoj dolini Nila smatrahu se sinovima tog Sunčevoga boga, vidljivoga upravljača cjelokupnoga života. I u istočnome dijelu svoje prijestolnice Memfis* postaviše mu na jednome zaobljenom brežuljku obelisk* kao sjedište jutarnjega Sunca. Tada, tri tisuće godina prije početka našega računanja vremena, Egipat* se nije zvao tako, Egipćani nisu sebe zvali Egipćanima, svoje božanske kraljeve nisu zvali faraonima*, a dinastije se još uopće nisu spominjale.Uzleti i padovi dvojnoga kraljevstvaPotrajalo je tek nekoliko stotina godina, a moć silnih graditelja piramida počela se polagano osipati, da bi se u 23. st. pr.Kr. raspala ta državna tvorevina,9u čije je stvaranje uloženo toliko napora. Staro kraljevstvo, jedva staro četiri stoljeća, bilo je prošlost. Dvije stotine godina poslije, uspjelo je Mentuhotepu I. iz Tebe* ponovno spojiti ono, što su vjera i politika, zemljopisni položaj i vegetacija, doveli do pucanja po šavovima. Uspostavljena je nova državna tvorevina, u pristupu socijalna, ali bez nekoga posebnog svjetonazora. Bijaše to Srednje kraljevstvo. No daha neće imati dulje od Staroga kraljevstva... I dok se ono prvo zagušilo zbog svoje vjere, ovo drugo se borilo za zrak zbog prekomjernoga činovničkog ustroja.Zaštitnice Gornjega i Donjeg Egipta bile su božice Nehbet i Uadjit, predočene kao sup i zmijaU tom hropcu narodi uz Nil nisu mogli ništa sučeliti navali onih "vladara stranih zemalja", azijskih knezova koje kasnije nazvaše Hiksima*. Tijekom šest naraštaja vladali su na Nilu tuđinski kraljevi, a njihova imena Egipćani gotovo ne mogahu ni izgovoriti... Za prijestolnicu su si u delti Nila podigli grad Avaris*, s bogom Baalom*, kojega su Egipćani zabunom izjednačili sa svojim bogom Setom*, koji donosi nesreću. Neku posebnu svoju kulturu Hiksi nisu imali, a njihovi konji i bojna kola bijahu jedino čemu se Egipćani začudiše.10Dinastija majkiZatim su Tebanci ponovno bili ti, koji su se sučelili s poviješću. Kraljevi s imenima Ahmose, Amenhotep i Tutmozis potjeraše azijske tuđince tamo odakle su došli, te izgradiše i opet novu

državu. Bijaše to Novo kraljevstvo, s Tebom kao prijestolnicom i Amonom* kao glavnim bogom. S Ahmoseom je 1552. pr. Kr. započela 18. vladarska dinastija. Bila je to zasigurno najosebujnija u staroegipatskoj posvijesti, dinastija majki...Kraljevsko ime Tutmozisa III. ispisano hijerogilifima. Imena svojih vladara starovjeki Egipćani pisali su uokvireno.Majke su u daljnja dva i pol stoljeća, naime, igrale ulogu kakva do tada nije bila poznata u kraljevstvu na Nilu. I to ne toliko iz nekih svojih pobuda, nego prinuđene okolnostima i zbivanjima svojega doba. Jer, samo jednome od trinaest kraljeva 18. dinastije, a bio je to Tutmozis I., bijaše omogućeno da na prijestolje stupi kao odrastao čovjek... Svi ostali izgubiše svoje očeve još prije nego prerastaše svoje dječje sandale*. Slijedom božanskoga zakona bijahu ipak obvezni stupiti na Horusovo* prijestolje, pa tako majke malodobnika zapade posebno značenje i uloga. Službeni slavljenički spisi i zapisi zabilježiše velika djela tih dječaka-kraljeva - za upravljačkim veslom^sjajnoga broda, pri lovu na lavove s "lukom najsnažnijega" napetim u ruci... No to dakako bijahu ostvarenja, koja zasigurno ne bi11postigli, koja su više bila tek potajnim snom ponajprije njihovih majki, što su za svoje sinove u dječačkoj dobi upravljale posrćućim brodom. Mladoj je dinastiji neprestance prijetilo izumiranje, pa su na prijestolje dolazili čak i sinovi kraljevskih priležnica, kao što su bili četvorica "Tutmozisoida", kojima uz kolijevku nisu pjevušili o vladarskome žezlu.Kraljevsko ime Hatšepsut, majke Tutmozisa L, ispisnao hijeroglifimaHatšepsut, jedna od kćeri Tutmozisa I., nije još imala ni dvadeset godina, kad se morala udati za svojega mlađeg polubrata Tutmozisa II., kako bi održala dinastiju. A njegove povijesne zasluge sežu tek do "bračnoga izleta" s jednom dvorkinjom, iz kojega je niknuo toliko željno čekan i žuđen muški potomak. Toga nezakonitog sina uzvisio je zatim kao svojega suvladara Tutmozisa III. Hatšepsut je tom živućem dokazu suprugove nevjere tek nerado prepustila obilježja kraljevskoga položaja, a poslije rane smrti svojega supruga nije propuštala ni jednu zgodu da ponizi svojega pastorka. Dva je desetljeća morao čekati na smrt svoje maćehe, a poneki misle da ju je na koncu on i uklonio. U svakome slučaju, trebalo je mnogo napora da mu se poveća ugled, no to mu je zasigurno uspjelo u skoro pedeset godina vladavine. Taj se treći Tutmozis uzdigao do jednoga od najznačajnijih kraljeva starovjekoga Egipta. Pošao je protiv zakletoga, naslije-12đenog neprijatelja - kraljevstva Mitani* - s kojim je ratovao još i utemeljitelj dinastije Ahmose. Poduzeo je još daljnjih šesnaest vojni, koje mu donesoše slavu, a njegovom kraljevstvu podređene zemlje i poslušne im vladare. No sjaj je potrajao kratko, jer je njegov nasljednik Amenhotep II. morao gledati kako se ta pokorena područja ponovno odmeću.Mir kroz bračnu posteljuU to su doba faraoni po prvi put iskušali osnovu, koja je poslije bila toliko puta preslikana u povijesti... Sastojala se u tome, da se oženi kćer svojega najvećeg neprijatelja. Tako je učinio Tutmozis IV, sin Amenhotepa II. Oženio je kraljevnu zemlje Mitani, što se zvala Mutemvija, koja je bila naučena na istočnjački sjaj, pa ga se nije htjela lišiti ni r\a egipatskome dvoru. Njihov sin Amenhotep III. imao je oko deset godina, kad je morao stupiti na prijestolje svojega oca. No pravaLov na ptice u starovjekome Egiptu13Amenhotep III i Teje, roditelji Amenhotepa IV. (Ehnatona); kip od vapnenca visok je sedam metara i nalazi se na zapadnoj obali u Tebiupravljačka kraljevstva bila je ipak Mutemvija... Ona je znala iz vlastitoga iskustva, kako faraon mirne duše može biti slabić, uz uvjet da uz njega bude čvrsta kraljica. I tako je za ženu svojemu najstarijem sinu izabrala snažnu osobnost. Zvala se Teje i jedva da je bila nešto starija od mladoga Amenhotepa III.Premda oboje još bijahu djeca, Teje je ipak već rano razvila častoljublje i želju za miješanje u državne poslove. To je u ostalom bilo i nužno, jer osim jednoga vojnog pohoda upriličenog nekoliko godina poslije vjenčanja, Amenhotep III. je glede vanjskopolitičkih pitanja otpustio uzde. Strani su

narodi upadali u pogranična područja, podređene zemlje i njihovi ''ladari nisu više plaćali danak, zamolbe za potporu su zanemarivane.Svoj jedini vojni pohod protiv Nubije*, susjedne zemlje na jugu, napuhao je prekomjerno, kao što14obznanjuju brojne stele* što ih je posijao uzduž prijeđenoga puta. Jedna od tih stela nađena je kod Asuana*, a na njoj je ovakav zapis:"Godina 5. (vladavine tog kralja, nap. pr.), 3. mjesec aheta* (doba poplave, jesen, nap. pr.), dan 2. pojavi se Njegovo Veličanstvo... kralj Gornjega i Donjeg Egipta, Neb-maat-Re, Nasljednik Raa, Sina Raa Amenhotepa, Vladar Tebe, Miljenik Amonov i Gospodara prijevodnice Hnuma*, kojemu (misli se na kralja, nap. pr.) je darovan život.Dođoše dojaviti Veličanstvu: Otpadnik iz bijednoga Kuša* je u srcu pomislio na "pobunu. Pritom je Veličanstvo bilo čvrsto sve do pobjede i privelo je kraju svoj prvi uspješan vojni pohod. Veličanstvo se okomilo na njih poput naleta sokola, kao Montu* u svojim pojavama. Odvažan bijaše pri ubijanju, klanju i rezanju ruku. Zarobljeno je 30.000 ljudi. No tad jeZabava: prizor iz jedne grobnice u Tebi15pustio od njih koje je želio, kako se ne bi uništilo sjeme bijednoga Kuša. Neprijatelj Ihnj, hvalisavac posred svoje vojske, nije poznavao lava, koji je stupio pred njega, Neb-maat-Rea, divljega lava, čije kandže dograbiše bijedan Kuš i koji zdrobi sve njihove kneževe po dolinama, tako da su jedan za drugim ostajali ležati u svojoj krvi. To učini Sin Raov, Amenhotep, vladar Tebe, gospodar snage s lukom, koji ljubi pobjedu, kojemu su život, trajanje, snaga i zdravlje darovani kao Rau u vječnost."Slabost prema tuđinkamaAmnehotep III. bijaše čovjek sklon užitcima i ljubitelj umjetnosti. Njegovi izvandržavni posjedi su ga zanimali jedino zato, što su tamo žene izgledale drukčije nego na Nilu...Jer, osjećao je slabost prema tuđinkama... U desetoj godini vladavine oženio je jednu kćer mitanijskoga kralja Sutarne. Ona se zvala Giluhepa. Znamo za nadnevak i okolnosti tog vjenčanja, jer o tome izvješćuje zapis urezan na jednome skarabeju*:"Godina 10. pod Veličanstvom Horusom, Jakim Bikom, Amenhotepom, vladarom Tebe, kojem je darovan život. Velika kraljevska supruga Teje, neka živi, ime njenoga oca je Juja, ime njene majke Tuja. čudo, prineseno Njegovome Veličanstvu: Giluhepa, kći kralja u Naharini* Sutarne, zajedno s izabranicama njene Ženske* kuće, 317 žena."Ženska kuća Amenhotepa III. bila je najmanje dvostruko brojnija, pa zato nije nikakvo čudo, što je i onako boležljiv faraon jedva još nalazio vremena za državničke poslove i državne posjete. Uzmemo li zapise očuvane iz tog razdoblja kao mjerodavne i primjerene tadašnjoj stvarnosti, pokazuje se kako su gospodarsko16blagostanje, umjetnost i kultura tijekom njegove tridesetosmogodišnje vladavine zauzimale mnogo cjenjenije mjesto nego vojni pohodi ili sklapanja mira. Kad je pak izdavao spomen-skarabeje, nešto nalik današnjim spomen-kolajnama, odnosno slao izaslanstva u daleke zemlje, tad se radilo o ženama. U jednome ogorčeno-srditom pismu babilonijskome* kralju Kadašmanharbeu žali se ovako:"čini mi se, ti želiš iz vjenčanja svoje kćeri sa mnom (Amenhotep si je poželio jednu babilonijsku kraljevnu, nap. a.) tek izbiti probitak. I ja želim njegovati pobratimstvo s tobom, ali sam srdit na tvoje izaslanike. Oni doista uzimaju bogate darove od mene, no vrativši se u Babilon*, kažu kako nisu ništa dobili. To su činili još za doba tvojega oca, a sad to ponavljaju. Zato im radije neću dati ništa, jer me i onako svaki put prevare."Završivši pismo, ipak je još dopisao: "Ti si mi poslao tek jednu jedinu mjeru ulja na dar." Time misli na skupocjeno mirisno ulje, koje su izaslanici rado darivali dvorskim gospama.Goniči tjeraju stoku17Šutarnin sin Tušrata je također skupo naplatio Amenhotepovu pohotu. Njegova starija sestra Giluhepa bila je udata za faraona od desete godine njegove vladavine, a Tušrata je naučio od

svojega oca kako se faraonu pribavlja kraljevne po najvišoj cijeni. Godinama je Tušrata nudio kralju na Nilu svoju mladu, naočitu kćer Taduhepu... A kad je Amenhotep, prevalivši u međuvremenu četrdesetu i lošega zdravlja, napokon prihvatio ponudu - Mitanac je naveo svoju cijenu: zlata, srebra, bjelokosti koliko želi... No istodobno je ponudio pozornosti vrijedan miraz: konje, kola, oružje, škrinje, odjeću i posuđe...Tko je bila Nefertiti?Djevojka o kojoj bijaše riječ imala je između dvanaest i četrnaest godina. Ta malena Taduhepa, tvrde neki, nije bila nitko drugi do kasnija kraljica Nefertiti*. Prijepor o Nefertitinome podrijetlu još i danas dijeli egiptologe u tri tabora. Jedni smatraju da su joj roditelji bili Eje* i Ti, jer je Eje obnašao naslov "Božji otac", a taj je inače pripadao samo ocu jednoga faraona ili faraonove supruge. No Ti se u zapisima iz tog doba pojavljuje samo kao "Nefertitina odgojiteljica", kao dadilja, no nije jasno rečeno je li bila odgojiteljica Nefertiti ili njene djece. Kao dodatnu mogućnost egiptolozi pretpostavljaju da je Ti možda bila druga Ejeova žena, a Nefertitina prava majka je umrla rano. Druga pak tvrdnja predstavlja Nefertiti kao jednu od kćeri Amenhotepa III. i njegove žene Teje. Time bi doduše bilo pojašnjeno iznimno povjerenje između Teje i Nefertiti, no protiv toga govori jedna važna činjenica: takav rodbinski odnos nije spomenut nigdje u brojnim zapisima i prikazima gdje se one18Staroegipatski vrt prikazan ustaljenim načinom slikanja; crtež je plošan, nema porspektive, te je "razvijen" kao da se vrt doslovce raspao na sve čeitir stranepojavljuju zajedno, a i nigdje se Nefertiti ne spominje kao "kraljevna". Mnogo od toga upućuje na zaključak - a to je ta treća tvrdnja - da je Neferiti došla iz kraljevstva Mitani. Njeno ime, naime, prevedeno znači otprilike "Ljepotica, koja eto dolazi". Zatim je tu njen izgled, svijetla i gotovo europska boja puti. I napokon, pokušaj uvođenja jednobožačke vjere, koji bi se mogao pojasniti kao posljedica razočaranja koje joj je donio odlazak iz zemlje s tisuću bogova u drugu sa stotinu novih.Tu je još i jedna dodatna pojedinost: u Amarni* i kasnije u Tebi pojavljuje se jedna "nasljednica" s tuđinskim imenom Mutnedjmet, koja je u više navrata označena kao Nefertitina sestra. I stalno ju prate, kao što je to bilo uobičajeno na azijskim dvorovima, dvorkinje19patuljastoga rasta. Kasnije se Mutnedjmet spominje kao žena vojskovođe i zatim faraona Horemheba*, a to je zasigurno ta ista Nefertitina sestra, pa je na temelju njene rodbinske povezanosti s kraljevskom lozom (preko Nefertiti) taj čovjek niskoga podrijetla izveo svoje pravo na prijestolje.Ako je dakle Nefertiti doista bila mitanijska kraljevna, oko koje su se Tušrata i Amenhotep godinama cjenkali, tad je došla u Tebu 1366. pr.Kr. No ono što je ugledala pri dolasku, nije baš bila privlačna pojava: Amenhotep III. bio je visok tek 150 centimetara, ćelav unatoč tome što je bio tek na polovici četrdesetih godina, te po svemu sudeći smrtno bolestan čovjek. A zato što mu njegovi osobni liječnici više nisu znali pomoći, dao je dopremiti iz daleke kraljevnine domovine jedan čudotvoran kip božice Ištar*.Nezahvalno nasljedstvoNije poznato je li onemoćali faraon doista i oženio tu mitanijsku kraljevnu, ali vjerojatno jest. činjenica jest da je Neb-maat-Re, tako je glasilo Amenhotepovo krunidbeno ime, umro dvije godine nakon dolaska Taduhepe u palaču Malkata zapadno od Tebe. Pokopan je bio ponešto zabačeno u Dolini kraljeva, a mlađahna mitanijska kraljevna je sa sedamnaest postala udovicom.Nasljedstvo Amenhotepa III. je vrijedno pozornosti, premda ga se ne broji među značajne faraone. Takva ocjena o njemu temelji se na dva razloga. Ponajprije, više od 20 godina je "Velika kraljeva supruga" Teje obilno gurala svoje prste u državne poslove. Ona je bila najviši faraonov savjetnik i čak njegov zastupnik. Primjerice, to potvrđuje i okolnost što se bez ikakvoga ustručavanja dopisivala sa stranim vladarima. Osim200 20 40 m i_i_iKraljevska palača Malkata, što ju je na zapadnoj obali u Tebi sagradio Amenhotep III.

toga je Amenhotep III. imao pokraj sebe niz drugih vrsnih pojedinaca, na čelu s imenjakom, pisarom Amenhotepom zvanim "Sin Hapuov". Faraon ga je postavio za "Predstojnika svih kraljevih građevinskih pothvata", a taj je umješnik zbog svoje velike pameti još i u grčko-rimsko doba bio slavljen kao bog. Mudri pisar Amenhotep podigao je za svojega gospodara hram božanstvima Amonu, Mut i Honsu u Luksoru*, dodao treći pilon* uz Amonov hram u Karnaku*, te na zapadnoj obali u Tebi nagradio "Kuću blagdanskoga veselja". Bila je to nova palača, nedaleko Doline21kraljeva, koja se protezala na 32 hektara, a u obožavanje faraona je unijela nova mjerila. Odatle je prekrasna cesta vodila do samo dva kilometra udaljenoga posmrtnoga hrama Amenhotepa III., "za uvijek i u vječnost". Danas na tu građevinu i Amenhotepa III. podsjećaju samo dva golema faraonova kipa visoka po 20 metara. A ako je Amenhotep III. možda i bio manje sposoban kao političar, kao ljubitelj umjetnosti bio je jedan od najznačajnijih staroegipatskih vladara. I to ne samo zató, jer je izrazito bio sklon veličanstvenome i gorostasnome. Naime, on nije boravio samo u svojoj sjajnoj palači na zapadnoj obali u Tebi, nego i u Memfisu i Faiyumu*, gdje je dao podići nove palače. Ostaci hramova koje je dao graditi Neb-maat-Re nađeni su i u Atribisu*, Bubastisu*, Solebu i na otoku Elefantine*.No bilo je to nezahvalno nasljedstvo, koje je trebao preuzeti njegov sin Amenhotep* IV. Gledano izvana, kraljevstvo je cvjetalo, blagostanje je bilo uočljivo... No to je bilo samo prividno, jer je državni brod u zatišju političke bezidejnosti jedrio još samo s posljednjim snagama. Kraljevstvo je sad trebalo jakoga, iskusnog, vojničkoga vladara... No došao je slabić, sanjar, dijete...Još jedan maloljetnik na Horusovome tronuKao i njegov otac Amenhotep III., te skoro svi prethodnici ove dinastije, bio je i Amenhotep IV. još maloljetan kad se popeo na faraonsko prijestolje. Mutemvija je četiri desetljeća ranije morala držati žezlo svojemu sinu Amenhotepu III. A sad je Teju zapala ta zadaća. I po svemu sudeći, Amenhotep IV. je također bio čovjek koji cijeloga života treba jaku i22Amehotep IV (kasniji Ehnaton) u mladenačkoj dobivodeću osobnost uz sebe. U svakome slučaju, vrlo ga rijetko susrećemo na prikazima samog, jer su najčešće tu Teje i Nefertiti. Ipak, kao što to zahtijevaju ustaljeni običaji, pritom su predočene mnogo manjim likovima od faraona. Teje, zabrinuta za tu pretjerano tijesnu povezanost svojega sina s njom kao majkom, pridružila mu je pri stupanju na prijestolje ili ubrzo nakon toga Nefertiti, koja je unatoč svojoj mladosti imala i iskustva i duha.Amenhotep IV bio je još nedovoljno zreo za stvaranje i razvijanje vlastitih zamisli i osnova, a kamoli da bi ih ostvarivao. Na početku svoje vladavine živio je sa ženom Nefertiti i majkom Teje u jednoj veličanstvenoj23građevini unutar palače Malkata, što ju je podigao njegov otac. Poput oca zvao se Amenhotep (Amon je zadovoljan), no ime koje je uzeo pri krunidbi bilo je Nefer-heperu-Re ili "Ra je savršenoga utjelovljenja". Nefertiti je pak kasnije nosila kraljevsko ime Nefer-neferu-Aton odnosno "Lijepa je ljepota Atonova". To njeno drugo ime također upućuje na novo vjersko usmjerenje.Kraljevsko ime Amenhotepa IV (EhnatonaKraljevsko ime NefertitiVeć godinu dana poslije vjenčanja Nefertiti i Amenhotepa IV. došla je na svijet njihova prva kći Meritaton. Nefertiti je mogla imati najviše devetnaest, njen muž jedva više od četrnaest... Godinu dana poslije stigla je druga kći Maketaton, a još godinu kasnije i treća Anhesenpaton. Bijaše to godina, kad su Nefertiti i Amenhotep IV. odlučili utemeljiti novi glavni grad i prijestolnicu kraljevstva, kako bi učinili kraj mnogoboštvu i nepodnošljivoj podkupljivosti Amonovih svećenika.24AHETATON - SAN I STVARNOSTMoralo je to biti u 5. godini vladavine Amenhotepa IV, 4. dana u 4. mjesecu pereta* (sjetve, tj. zime) ili po našemu računanju u siječnju 1360. pr.Kr. Tad su Nefertiti i Amenhotep IV, ili opisno "velika nasljedna kraljevna u palači, krasotica s pernatom krunom, gospodarica dražesti" i njen

suprug "Miljenik Atonov, gospodar obaju zemalja, Sin Raov, Koji živi od istine" - napustili dotadašnju prijestolnicu Tebu. Pošli su nizvodno put Sjevera, tražeći mjesto za nov glavni grad i sjedište kraljevstva.Velik staroegipatski brod za prijevoz teretaNašli su ga na pol put^i do Memfisa, zaustavivši se na istočnoj obali Nila, sučelice postojećemu gradu Hemenu (Hermopolis). Poslije brižljivo pripravljenoga25obreda, kralj i kraljica s tri kamena stupa označiše područje približno dugo deset i široko četiri kilometra... A na žrtveniku što ga sami podigoše, priniješe kao žrtvu kruh, pivo, goveda, telad, ptice, vino, voće, kad i svježu vodu.Zatim je faraon pred svojim dvorjanima, činovnicima i vojskovođama - koji su pred njim na trbusima ležali u pustinjskome pijesku - govorio o svojim veličajnim zamislima:Pokopajte nas ovdje...Pogledajte, Aton je poželio ovaj grad Ahetaton*. On mu treba biti spomenikom u trajnu vječnost... Sagradit ću Ahetaton Atonu, mojemu ocu, upravo ovdje na ovome mjestu... I neka mi kraljica ne kaže: " Pogledaj, postoji ljepše mjesto za Ahetaton, na nekome drugom mjestu" - jer bih je tad poslušao. Umrem li za milijun godina u nekome gradu sjeverno, južno, zapadno ili istočno, neka me donesu i pokopaju u Ahetatonu. Umre U pak Velika kraljeva supruga Nefertiti u nekome gradu sjeverno, južno, zapadno ili istočno, neka ju donesu i pokopaju u Ahetatonu. Kad umre kraljevna Meritaton, neka je također donesu i pokopaju ovdje. I neka se uz to napravi pokapalište za bika Mnevisa*, u gorju na istočnome rubu Ahetatona i neka tamo bude pokopan. Neka se također u istočnome gorju naprave grobnice za najveće božje oce, Atonove službenike, kao i za sve činovnike i sve građane u istočnim brdima..."Zelja mu, međutim, nije ispunjena. Nije pokopan u Ahetatonu. Jedina od njegove obitelji je tu svoje posljednje počivalište našla jedna njegova rano umrla kćer...26Grad iz snovaTom svetkovinom, koju tako dobro poznajemo zahvaljujući zapisu s prve granične stele, započeo je golem građevinski pothvat. Bio je to prvi takav zahvat u povijesti čovječanstva, te je još i danas na granici čuda, kako je uopće bilo moguće za ne više od dvije godine podići iz pustinjskoga tla čitav jedan grad i istodobno prijestolnicu jednoga svjetskog kraljevstva? I kako bijaše moguće, u tome kratkom roku stvoriti opskrbne i popratne uređaje, putove, ulice, urediti luku, podići proizvodnju i proizvodne pogone, te na zapadnoj nilskoj obali stvoriti plodna polja... Grad za sebe, bijaše vrhunsko dostignuće - kako po zamisli, tako i po izvedbi. Danas se to područje zove Teli el-Amarna, te se često po tom imenu i naziva to kratkotrajno povijesno razdoblje staroegipatskoga kraljevstva. Amarnsko razdoblje, amarnska umjetnost...Pogled na današnju Tel el-Amamu, gdje nekoć bijaše Ahetaton27Nekadašnji Ahetaton (tloris). Grad je ležao na istočnoj obali Nila, na riječnom zavoju i doista je podignut iz pustinje. Prije nego je faraon Amenhotep IV (Ehnaton) došao ovamo, tu nije bilo ničega osim nešto malo plodne zemlje. Dolazak kraljevske ekspedicije izazvao je zato veliko čuđenje seljaka koji su obrađivali okolna polja, osobito na zapadnoj obali... Područje grada bilo je omeđeno stelama, a Ehnaton je bio osobno nazočan njihovome postavljanju. Te su stele vrijedan izvor povijesnih podataka28Rekonstrukcija središta Ahetatona; u sredini je most kojim se iz kraljeve palače stizalo u prijestolnu dvoranu. Na mostu je bio tzv. "Prozor pojavljivanja" na kojem sefaraon pojavljivao, a odatle je i dijelio darove podanicima.Središte Ahetatona, tog grada iz snova, protezalo se uz veličanstvenu aveniju položenu u smjeru sjever-jug. Jezgra grada bila je kraljevska palača, lagane i zračne izvedbe, s mnogo stupovlja i privlačnih dvorišta. Ali, sve je tu građeno nepečfcnim opekama od nilskoga mulja, od temelja do zidina i stupovlja... Sve su građevine bile nanizane po strogome, službenom

29Pregledan tloris središta Ahetatona: 1. Prijestolna dvorana; 2. Velika dvorana sa stupovljem; 3. Skladišta; 4. Južna Ženska kuća; 5. Prozor pojavljivanja; 6. Dvorište; 7. Sjeverna Ženska kuća; 8. Vrtovi; 9. Most; 10. Kraljevska ulica; 11. Žrtvenik; 12. Svetište; 13. Hramska skladišta; 14. Jezero; 15. Kraljeva palača; 16. Vrt; 17. Skladišta; 18. Jezero; 19. Pismohrana; 20. Kuća svetkovina; 21. Žrtvenici; 22. Gematon (dvorana sa stupovljem); 23. Veliki hram; 24. Dvorište za klanje životinja, 25. Stela; 26. Dvorana u kojoj su primani darovi stranih zemalja i vladara; 27. Svetište; 28. Pinhasijeva kuća. Cijeli je grad isplaniran i tek zatim građen, po čemu je bio jedinstven u ono doba, a istodobno je i pnn tako sagrađen na svijetu. Dakako, osim toga urednog središta, imao je i pregrada za manje otmjene stanovnike...30Ahetaton - ostaci temelja Sjeverne palačeredoslijedu. Sukladno dostojanstvu i položaju, oko kraljeve palače nanizaše se kuće plemenitih velikodostojnika, dvorjana i činovnika, vidljivo odvojeno od gornjega građanskog sloja i gotovo nedostupno običnome pučanstvu.Pučanstvo Ahetatona je ipak svakoga dana moglo vidjeti svojega kralja i lijepu Nefertiti... I to kad bi oboje odlazili iz palače prema vladarskoj dvorani, pa bi na putu do tamo poprijeko prelazili preko visokoga mosta iznad Kraljevske ulice. Taj je nadkriveni most imao otvor, zvan "Prozorom* pojave". Na tom prozoru, za koji znamo kako je izgledao zahvaljujući zidnim duborezima po grobnicama u Ahetatonu, kraljevski se par pokazivao svakoga jutra, zajedno s djecom, kako bi primili izraze štovanja svojega pučanstva. Zatim bi se otputili u prijestolnu dvoranu, okruženu moćnim stupovljem.Na taj način kraljevski« par nije morao izlaziti iz palače na svojemu putu u prijestolnu dvoranu, premda se ta nalazila na drugoj strani ulice.31VOstatci pečene keramike iz Ahetatona, s karakterističnim motivima iz prirode: cvijeće najrazličitijih vrsta, ptice, životinje, zelenilo, trska...32Štovanje prirode kao nit vodiljaOdmah uz palaču uzdizao se hram, zasigurno namijenjen jedino pobožnostima vladarskoga para. Jer, veliki hram u Ahetatonu, "dom mojega oca Atona, koji želim podići na ovome mjestu u Ahetatonu", bio je udaljen oko 300 metara. Taj je hram imao opseg veći od dva kilometra, a unutar svojih zidina krio je više svetišta. Ta pak nisu bila nadkrivena, u znak iskrenoga štovanja Sunca kao jedinoga boga, te su kao takva trebala biti obasjana sunčevim zracima do najudaljenijega kutka. Vjernike koji bi dolazili u posjet dočekivala je "Kuća slavlja", pa bi se tek tad mogli okrenuti prema golemoj dvorani sa stupovljem Gematon. Zatim su morali proći dug put do stražnjega dijela hramskoga područja, gdje je bio žrtvenik za životinje. Unutar zidina koje su okruživale hramsko područje bila je i prijemna dvorana, u kojoj su Amenhotep IV. i Nefertiti u određeno doba primali darove stranih naroda.Središnja palača u Ahetatonu (tloris)Sjeverno i južno su se iz pustinjskoga pijeska uzdizale dvije daljnje palače. Dok je južna bila ponajprije sjedište državne vlasti, onu sjevernu se može nazvati raskošnim ljetnikovcem. Sa svojim branjevinama za životinje i krletkama za ptice bila je nalik zoološkome vrtu, a jezerca s cvijećem i staklenici stvarali su ugođaj botaničkoga vrta.Kamo bi se god pogledalo, priroda je bila uzor i veličanstven poticaj, ona je prožimala cijeli grad, vladala graditeljstvom i umjetnošću. Upravo u umjetnosti je priroda postala ono najvažnije, kako u kiparstvu tako i u slikarstvu, u štovanju i u pjesništvu. Dvadesetšest grobova, nađenih u Ahetatonu, svjedoče upravo o takvome shvaćanju života, koje je po prvi put u povijesti čovječanstva ovdje pokušavalo naći put "povratka prirodi".Službenik SuncaU 5. godini svoje vladavine promijenio je Amenhotep IV. svoje ime u Ehnaton* (Službenik

Atonov). A u 6. godini vladavine je nova prijestolnica Ahetaton, barem33VOdmah uz palaču uzdizao se hram, zasigurno namijenjen jedino pobožnostima vladarskoga para. Jer, veliki hram u Ahetatonu, "dom mojega oca Atona, koji želim podići na ovome mjestu u Ahetatonu", bio je udaljen oko 300 metara. Taj je hram imao opseg veći od dva kilometra, a unutar svojih zidina krio je više svetišta. Ta pak nisu bila nadkrivena, u znak iskrenoga štovanja Sunca kao jedinoga boga, te su kao takva trebala biti obasjana sunčevim zracima do najudaljenijega kutka. Vjernike koji bi dolazili u posjet dočekivala je "Kuća slavlja", pa bi se tek tad mogli okrenuti prema golemoj dvorani sa stupovljem Gematon. Zatim su morali proći dug put do stražnjega dijela hramskoga područja, gdje je bio žrtvenik za životinje. Unutar zidina koje su okruživale hramsko područje bila je i prijemna dvorana, u kojoj su Amenhotep IV. i Nefertiti u određeno doba primali darove stranih naroda.Ostatci pečene keramike iz Ahetatona, s karakterističnim motivima iz prirode: cvijeće najrazličitijih vrsta, ptice, životinje, zelenilo, trska...32Štovanje prirode kao nit vodiljaSredišnja palača u Ahetatonu (tloris)Sjeverno i južno su se iz pustinjskoga pijeska uzdizale dvije daljnje palače. Dok je južna bila ponajprije sjedište državne vlasti, onu sjevernu se može nazvati raskošnim ljetnikovcem. Sa svojim branjevinama za životinje i krletkama za ptice bila je nalik zoološkome vrtu, a jezerca s cvijećem i staklenici stvarali su ugođaj botaničkoga vrta.Kamo bi se god pogledalo, priroda je bila uzor i veličanstven poticaj, ona je prožimala cijeli grad, vladala graditeljstvom i umjetnošću. Upravo u umjetnosti je priroda postala ono najvažnije, kako u kiparstvu tako i u slikarstvu, u štovanju i u pjesništvu. Dvadesetšest grobova, nađenih u Ahetatonu, svjedoče upravo o takvome shvaćanju života, koje je po prvi put u povijesti čovječanstva ovdje pokušavalo naći put "povratka prirodi".Službenik SuncaU 5. godini svoje vladavine promijenio je Amenhotep IV. svoje ime u Ehnaton* (Službenik Atonov). A u 6. godini vladavine je nova prijestolnica Ahetaton, barem33Ahetaton: Sjeverna palača (tloris)njen središnji dio, bio dovršen i time "useljiv" za Ehnatona i Nefertiti. Prema procjenama, na izgradnji Ahetatona radilo je oko stotinu tisuća graditelja, umjetnika i radnika... Kraljevski je par u to doba imao već tri kćeri, a sreća obitelji činila se toliko potpunom, da su otvoreno objavili, kako nikad više ne žele napustiti taj grad. Gdje se god za to ukazala prigoda, Ehnaton i Nefertiti bi se dali prikazati sa svojim kćerima: na zidovima, u grobnicama, na kućnim svetištima... I uvijek pod zaštitničkim rukama Atonovim, a faraon je uporno i odlučno tvrdio kako je Atonov prorok.34Ahetaton: kuća glavnoga državnoga namjesnika Nahta (tloris)"Božji otac" koji će kasnije postati faraonIstraživanja o tom razdoblju temelje se poglavito na četiri izvora. Prvo su granične stele, kojih je Ehnaton podigao tri u 4. godini svoje vladavine, te još jedanaest u 6. godini vladavine. U 8. i 12. godini vladavine ih je dao uskladiti unošenjem dopuna. Ti su zapisi neuobičajeno obimni. Nezaobilazna podloga za sastavljanje ljetopisa o Ahetatonu su zatim brojni zapisi na vrčevima, nađeni na području grada, točnije bilješke o svježini i roku trajnosti pojedinih namirnica i napitaka. A budući da starovjeki Egipćani uopće nisu brojali godine u neprekinutome nizu, već samo kao godine vladavine trenutačno vladajućega faraona, pa su pri smjeni na prijestolju uvijek iznova započinjali od prve, možemo s velikom vjerojatnošću odrediti godine Ehnatonove vladavine i smjestiti ih u povijesno okružje. Nije nađen ni jedan zapis s vrčeva koji bi navodio godinu vladavine iznad 17. Jednako bitne podatke i činjenice pružaju i isklesani duborezi u grobnicama Ahetatona, premda su neke ostale nedovršene, dio ih ni do danas nije mogao

35biti povijesno razjašnjen, a sve su stoljećima bile stalnim plijenom pljačkaša grobova i starina. Daleko najcjelovitija i najsjajnije izgrađena je grobnica Ejea, "Božjega oca", "Nositelja lepeze kralju s desna", " Predstojnika svih kraljevih konja"... On u svojoj grobnici ovako poručuje. "Ja sam uistinu pravednik, oslobođen zla. Moje se ime vezuje uz palaču zbogEje proslavlja primitak odličja (počasnoga zlata)moje korisnosti kralju, kao i mojega slušanja njegove vjere, provođenja njegovih zakona, nemijenjanja riječi i nevrijeđanja bića".Istraživači koji Ejea smatraju Nefertitinim ocem, mogu se bolje uputiti upravo u grobnici "Božjega oca", gdje jedini dovršen zidni duborez prikazuje upravo podjelu počasnoga zlata Ejeu i njegovoj ženi Ti, koje im uručuje faraon. Obratimo li pozornost na to, s koliko je vidljivoga isticanja i značenja Ehnaton dao prikazati svoju majku Teje u grobnicama, kao i dvorskoga upravitelja Huja, tad se osobito ističe beznačajnost i sićušnost likova Ejea i njegove žene Ti u Ejeovoj grobnici.Takvo predočivanje navodnih Nefertitinih roditelja bilo bi krajnje neprimjereno, pa zapravo govori protiv pretpostavke da je Eje bio kraljičin otac. Grobnice dvorskih i gradskih velikodostojnika - kao što su bili37predstojnik Ženske kuće Meriere, nositelj lepeze Ahmose, veliki svećenik Meriere, predstojnik žitosprema Pihasi, vrhovni podrumar Pannefer, zapovjednik redarstva Mahu, tajnik Naht, namjesnik Nefer-heperu-Hereseheper, tajnik May, pisar Ani ili vojni zapovjednik Pa-aten-emhaba -prenose nam povijesne činjenice, ali i daju uvid u cjelokupan grad Ahetaton, njegove hramove, palače, skladišta... Tako je britansko Društvo za istraživanje Egipta moglo, na temelju otkopanih temelja ranijih zidina i drugih nalaza sastaviti tloris čitavih dijelova grada.Ono što osobito pada u oči glede 26 grobnica u Ahetatonu je upravo ganutljivo nastojanje njihovih vlasnika da se prikažu što je moguće bliskijima Ehnatonu i Nefertiti, te to i predoče na klesarijama, slikama i si.38Obiteljski prizor. Ehnaton i Nefertiti s tri svoje kćeriU središtu vjerskoga razmišljanja više nije Oziris, kao što je to slučaj u tebanskim grobovima, nego kraljevska obitelj. I uvijek iznova je dočarana prizorima iz obiteljskoga i privatnog života... No od tih grobnica kao da su tek dvije doista i poslužile svrsi. U jednu je bio pokopan ćelav, bezub i prastar pisar Ani, a u kraljevsku grobnicu rano umrla druga Nefertitina kći Maketaton. U svim ostalim grobnicama ne može se naći nikakvoga traga koji bi uputio na zaključak da je u njima netko našao posljednji počinak. Znači li to, da su u trinaestgodišnjoj povijesti tog grada umrle tek dvije važnije osobe? Ili su žitelji Ahetatona, prepuštajući svoj grad pustinji, ponijeli, sa sobom čak i mrtve? To je jedno od mnogih pitanja, na koja još nije nađen odgovor.39Trgovanje mladenkomNajvažniji izvor za istraživanja o Ahetatonu i tom razdoblju je arheološka slučajnost, a to je otkriće pismohrane glinenih pločica. Godine 1887. jedna je seljanka iz obližnjega sela Et-Till kopala prašinu od ranijih nepečenih opeka, jer se nilski mulj uporabljen za njihovu izradu, još i dan danas uzima kao umjetno gnojivo bogato dušikom. Uzimajući tu prašinu, našla je više stotina pločica s neobičnim ispisanim znacima. Takvi zapisi, a nije bila riječ o hijeroglifima*, bijahu razlogom što u prvo vrijeme tom obimnom nalazu nije posvećivana gotovo nikakva pozornost. I to premda je nekoliko takvih pločica govoto odmah ponuđeno na tržištu starina... Kad je nalaz napokon prepoznat kao klinasto pismo, a sadržaj kao prijepiska ahetatonske uprave za vanjske poslove sastavljena na babilonijskome jeziku, oko 150 pločica bilo je u berlinskom i londonskomMjesto na kojem je stajala ahetatonska pismohrana; jedva se još naziru temelji... Tu su nađene glinene pločice diplomatske prepiske40Glinena pločica; jedna od fftfi'mnogih nađenih u ruševinama ahetatonske pismohrane.

muzeju, a samo 50-ak ih je ostalo u Kairu. Svaka od tih pločica je poruka kraljeva iz Babilona, Mitanija, Asirije* i zemlje Hati*, poslana Amenhotepu III. i njegovoj ženi Teje odnosno Amenhotepu IV. i njegovoj ženi Nefertiti. Pločice su otkrivene u faraonovoj pisarnici, te su kasnije sustavno iskapane. Osim jedne na huritskome* i dvije na hetitskome*, sve su ostale napisane na akadskome*. Jezik pritom ipak nije ujednačen, jer pošiljatelji i primatelji najčešće nisu živjeli na područjima gdje se govorilo akadski, pa su s tim stranim jezikom imali zamjetne poteškoće. No najteže je bilo egipatskim pisarima...Jedina od tih poruka koja nosi nadnevak je ona mitanijskoga kralja Tušrate, upućena Amenhotepu III. U njoj Tušrata izvješćuje egipatskoga vladara, da je stupio na prijestolje naslijedivši svojega ubijenog brata Artasumaru. Iz nastavka, pisma može se zaključiti, kako Amenhotep III. koji je već oženio jednu mitanijsku kraljevnu (i to onu spomenutu Giluhepu), sada želi još41Vrč u kakvima su čuvane namirnice u starovjekome Egiptu. Zapis o sadržaju vrča i trajnosti hrane u njemujednu mitanijsku kraljevsku kćer. Amenhotep III. je poslao u Mitani svojega izaslanika Manea, koji je kod Tušrate trebao procijeniti željenu kraljevnu... Mane se nedvojbeno oduševio, jer se iz Mitanija vratio s izaslanikom po imenu Kelia, koji se trebao dogovoriti o cijeni za mladenku.U nastavku prijepiske Tušrata se gotovo ni najmanje ne suzdržava iznijeti svoje želje, a ponajprije želi dobiti za svoju kćer zlata... Želi zlata, kako bi svojemu djedu podigao grobni spomenik. Prvoj faraonovoj pošiljci mitanijski je vladar prigovorio da je drugorazredna, na što je uslijedila živahna razmjena međunarodnih poruka. Potrajalo je to najmanje dvije godine, sve dok na koncu nije u Egipat krenula golema povorka s mladenkom...Uz nju je poslano i popratno pismo, u kojemu stoji: "Moj brat (misli se na faraona, nap. p.) isprosio je suprugu, ja sam mu je dao, a ona je otputovala k mojemu bratu. Kad stigne, moj će brat shvatiti mudrost, kojom mi je ona darovana..." I zatim se u tom pismu spominje po prvi put i kraljevnino ime. Zove se Taduhepa.42Kraljica majka Teje u posjetu kod sina u Ahetatonu. Gozbu također obasjavaju svenazočni Atonovi zraci...Popis darova, koje je ta lijepa mitanijska kraljevna nosila kao putnu prtljagu, toliko je obiman da je pločica morala biti veća od svih ostalih isprava u ahetatonskoj pismohrani... Tu je nabrojeno više od 300 imena muškoga i ženskog osoblja, među kojima dvije dadilje, deset osobnih slugu, pa 30 sobarica i 100 dvorkinja.Poslije smrti Amenhotepa III. se Tušrata žali, u nastavljenoj razmjeni poruka, kako mu nisu poslani oni obećani zlatni kipovi. I budući da je stari vladar (Amenhotep III.) umro, napominje pritom, sad je obveza njegovoga nasljednika ispuniti te ranije preuzete obveze.A kao što neki istraživači tvrde, upravo je Amenhotep IV. na koncu oženio tu lijepu Mitanijku, koja je bila poslana njegovome ocu, uz» pretpostavku da ona doista jest kasnija Ehnatonova žena i kraljica Nefertiti. U svakome slučaju, njihov će brak proći uzlet, ali i pad...43Tutmozisova radionica otkriva tajnuOtkriće pismohrane glinenih pločica dalo je poticaj za daljnja istraživanja toga zagonetnog pustinjskog grada. Francuz Bouriant i Englez Sir Flinders Petrie započeli su koncem 19. st. prva znanstvena istraživanja tog područja. A početkom 20. st. bitanski istraživač Norman de Garis Davies pročuo se precrtavanjem grobnih prizora i graničnih stela iz Ahetatona, po prvi put prenijevši širem krugu znanstvenika u cijelome svijetu podlogu za podrobna ispitivanja i razmatranja. Godine 1907. uključilo se i Njemačko istočnjačko društvo. Široko poduzetim iskapanjima i izmjerama su ljudi poput Hermanna Rankea, Paula Timmea i Ludwiga Borchardta postavili pretpostavke za konačno "ponovno otkriće" Ahetatona. Posljednji od te trojice bijaše čovjek kojemu se sudbila osobito bogato nasmiješila, darujući mu da upravo on ostvari nedvojbeno najveće arheološko otkriće stoljeća. Kad su 6. prosinca 1912.Borchardt i njegovi radnici otkopavali radionicu višega kipara Tutmozisa, naiđoše na glavu tj.

poprsje koje će postati jedno od najpoznatijih i najglasovitijih umjetničkih djela u svijetu. To je djelo koje odstupa od uobičajene umjetnosti starovjekoga Egipta, no to ga možda čini još dragocjenijim: glava Nefertiti.Glava-poprsje Nefertiti, kipić čudesne ljepote, djelo kipara Tutmozisa u Ahetatonu. Našao ga je 1912. Ludwig Borchardt443ATON - BOG JEDNOGA JEDINOG NARAŠTAJAPrvi bogovi koje su štovali starovjeki Egipćani bijahu mačke, krave i ovnovi. Dakle, kućne životinje, koje su voljeli i istodobno ih se bojali, zbog njihove nijemosti. To bijaše u predpovijesno doba. Kasnije, kad se nomadi iz Nilske doline pretvoriše u stalne naseljenike i seljake, čiji je život ovisio o prirodnim silama, bogovi se uspeše na nebo i poprimiše obličja Sunca, Mjeseca i zvijezda. U njihovome liku izmiješaše se ljudsko i životinjsko.Bog stvoritelj je bio jedan...Još davno se pučanstvu uz Nil postavilo praiskonsko pitanje o podrijetlu i početku svijeta, a odgovor je bio smišljanje boga po imenu Atum (Svemogući). Bijaše to božanstvo koje je stvorilo samo sebe i istodobno samooplodno kako bi od njega nastao velik božanski rod u kojem ne bi bilo previše nepoćudnih rodbinskih povezanosti.Protivnost života i smrti, postanka i prolaznosti, pitanja su što na staroegipatski način mišljenja djelovahu stvarajući blistava dostignuća uma. Ni jedan narod u svjetskoj povijesti nije posvećivao štovanju smrti i mrtvih toliku pozornost i predanost, pa su tako slikovitiV45Narmerova paleta - jedan od najstarijih sačuvanih zapisa iz razdoblja stare egipatske države. Pločica prikazuje kralja Narmera, za kojeg se pretpostavlja da je upravo on bio ilegendarni Menes, utemeljitelj ujedinjenoga egipatskog kraljevstva, prvi faraon I. dinastije (3163-3113 pr.Kr.). Na glavi nosi bijelu krunu Gornjega Egipta, a bojnom toljagom umlaćuje neprijatelja (libijski poglavica Waši?), koji je bespomoćan klonuo pred njegovom božanskom snagom. Narmera prati perač nogu - lik lijevo, na posebnoj crti i mnogo manji, kako to i doliči jednome slugi u nazočnosti božanskog faraona... Rogate glave na vrhu pripadaju božici Hator, a žrtvovanje promatra bog neba Horus (ptica desno). Dva lika u dnu su pali Azijati u smrtnome hropcu...46RaPtah AnubisTotOziris Izida Hator AmonPoznatiji staroegipatski bogoviprikazi smrti i života postali prvi značajni i općenito prihvaćeni božanski likovi. Tu je ponajprije Oziris, koji je umro i zatim uskrsnuo, a Egipćani su vjerovali i nadali se dijeliti njegovu sudbinu. A zatim i Ra, darivatelj plodnosti i života, kojemu se moljahu sa zahvalnošću i ljubavlju. Ra, odnosno Sunce, u prvo je vrijeme bio prikazivan likom sokola (Horus*) koji kruži nebom, a postupno je dobio čovječji lik s Horusovom glavom okrunjenom sunčevim krugom. Dodatno ime tog Raa glasi Ra-Harahti* (Ra-Horus oba svjetla), a početkom Srednjega kraljevstva upijao47je sve više mjesnih bogova, pri čemu je spajanje s tebanskim bogom Amonom bilo najznačajnije i s najvećim posljedicama.Amon (Skriveni) bio je od prve polovice 11. dinastije štovan u Tebi kao veliko obredno božanstvo. Prikazivan je kao ljudski lik s visokom pernatom krunom dopunjenom sunčevim krugom. Povezivanje s Raom učinilo ga je kraljem bogova, a ponajviše je bio štovan na tri mjesta unutar starovjeke Tebe: u hramskome gradu Karnaku, faraonskome naselju Luksoru i dijelu grada na zapadnoj obali Nila (danas Medinet Habu). Tu se razvilo moćno svećenstvo, poseban svećenički

stalež, koji je dodatno proširio štovanje Amona, uvodio sve više svetkovina i tražio sve veće pravo suodlučivanja u svjetovnim pitanjima. A svjetovni i svećenički položaji sve su češće povezivani i spajani u istim osobama.Svećenička moć u sjeniAmenhotep IV. i Nefertiti su djelovanje svećenika pratili s nepovjerenjem, pa čak možda i sa strahom, da bi duhovnici mogli govoriti i nastupiti protiv vladarskoga para. Jer, najviši Amonovi službenici upinjalisvećenici suu svečanim zgodamaodijevali leopardovokrzno i kožeegipatskiStaro-48Raznolike odore staroegipatskih svećenikasu svim snagama i moćima da uvedu potpuno vjersku državu. S nevjerojatnom istančanošću znali su provoditi svjetovne nakane i odluke. Kad bi u nekoj službenoj javnoj prigodi, obrijanih glava i polunagi, odjeveni tek u leopardovo krzno, po dvadesetorica vukli svoj božji kip u posvećenoj brodici zaogrnutoj zastorima, znalo bi se dogoditi "božansko čudo". Kao slučajno, brodica bi "zastala" na nekome određenom mjestu ili pred nekom određenom osobom, što bi .se pojašnjavalo kao Amonov znak. Postoje nagovještaji da je za 18. dinastije uz pomoć takvoga "proročanstva" biran faraonov nasljednik, te je zatim taj izbor i službeno bio potvrđen.činjenica jest, došlo «je do napetosti između kraljevskoga para na jednoj strani i "Vratara nebesa" odnosno Velikoga svećenika Amonovog, zajedno s49njegovim prorocima i ostalim svećeničkim velikodostojnicima. Niz vjerskih i svjetovnih razloga potaknulo je mladoga Amenhotepa IV. da kao prvi staroegipatski kralj osobno preuzme jedan svećenički položaj. Bio je to naslov Velikoga svećenika Ra-Harahtijevog. Iz toga je nastao i poticaj za potpunim preuzimanjem vlasti, no taj slabašan faraon to dakako nije mogao ostvariti. Trebala mu je potpora njegove majke Teje i njegove žene Nefertiti.U susret snuPolazište ovih zbivanja dakle nije bila neka korjenita vjerska promjena, nego jačanje vladarske kuće. Faraon postaje ravan bogovima, pa se na kućnim svetištima, žrtvenicima i stelama vidi Ehnatona i lijepu Nefertiti kao oca i majku, kako prinose žrtvu i mole se Ra-Harahtiju. No on sad više nije predočen u čovječjemu liku sa sokolovom glavom, već kao prispodoba svojega izvornoga značenja. A to je Sunčev krug, nazvan sada Aton. I jedini ustupak u odnosu na stare i poprilično neobične bogove, mješavinu ljudskih i životinjskih likova s pridruženim simbolima, su zrakaste ruke Atonove, koje završavaju šakama dugih prstiju, te kralju i kraljici pred nosom drže znak života ank*, koji daruje životni dah. Združenost kralja i boga podvlači i zmija ureus*, pradavan znak faraonske moći, koji se sad pridružuje Sunčevome krugu koji postade prispodoba božanstva.Zašto su Nefertiti i Ehnaton napustili Tebu odnosno Memfis, gdje su boravili tijekom prvih godina vladavine? Na to se potanje ne može odgovoriti jednoznačno i potpuno. Može se pretpostaviti da su time htjeli izbjeći još tvrđe sučeljanje s Amonovim svećenicima. No to preseljenje, povezano s gradnjom nove prijestolnice, nije bilo od početka zamišljeno i pripravljano, nego je50Ehnaton i Neferiti s kćerima; prizor sa žrtvenika u jednoj ahetatonskoj kućidošlo kao posljedica nekoga silovitog događaja ili neočekivanoga razvoja. To je gotovo sasvim sigurno, jer su Ehnaton i Nefertiti prvih godina svoje vladavine započeli gradnju golemoga Atonovog hrama u Karnaku. Nikakvi zapisi ni predaje ne izvješćuju o njegovome dovršenju ili izgledu, pa tek, pokušaji obnove s kamenjem iz devetoga i drugoga pilona hrama u Karnaku obećavaju možda i pobliže odgovore na brojna otvorena pitanja.51

Onaj koji živi od istineVjerski sukobi između Amona i Atona bijahu tijekom prvih godina tek mudroslovno-povijesni prijepor. No iz toga se razvio otvoren rat, koji je izbio najkasnije u doba dovršenja nove prijestolnice Ahetatona. Bilo je to 1355. pr.Kr. Ehnaton je svojemu rođenom i krunidbenom imenu dodao još "Koji živi od istine", a njegovi su dvorjani prisizali: "Ne činim ništa što Njegovo Veličanstvo mrzi, gadim se laži u mojemuAmenhotep IV. Ehnaton: velik kip nađen u ruševinama hrama u Karnaku. Faraon na glavi ima bijelu krunu, a prikazan je pretjerano izobličeno, u duhu nove umjetnosti, sa širokim bokovima, izduljenoga lica, ženskastoga lika i si. (lijevo). Glava istoga kipa, pogled sa strane (dolje)52Amenhotep IV Ehnaton: poprsje također nađeno u ruševinama hrama u Kamaku. Ovdje kralj ima na glavi povez nemestijelu, jer je ona odvratna kralju. Donijeh istinu pred Njegovo Veličanstvo, jer sam znao, on živi od nje."Nisu to bili samo osobni i karakterni razlozi, koji su Amenhotepa IV naveli da postane opsjednut istinom. Dosadili su mu i vjerojatno se čak zgadili svi ti silni slučajevi podkupljivosti i sablazni, koji bi izbijali u javnost, gdje bi god Amonovi svećenici imali svoje prste u igri. Srdžba mladoga vladarskog para zato nije bila usmjerena općenito protiv starih vjerskih običaja i navada, nego protiv štovanja Amona, koji je u Tebi tjerao čudne poslove. Sad, kad je Ahetaton postao novo vjersko središte, od mirotvornoga boga Ra-Harahtija i njegovih povučenih proroka nastadoše vjerski zanesenjaci i žestoki djelatnici. Gdje 4)i god postojalo Amonovo ime, moralo je ono biti izbrisano, zaboravljeno za sva vremena i u vječnost. čak je i množina riječi "bogovi"53bila strogo zabranjena, jednako kako i riječ "majka" jer se slično pisala hijeroglifima (znak supa) kao i ime božice Mut*, Amonove supruge. Začuđujuće je, te istodobno govori o odjeku novoga vjeroučenja među pučanstvom, što se tisućljećima staro mnogoboštvo u Egiptu okrenulo prema jednoboštvu toliko brzo, tijekom jednoga jedinog desetljeća."Kad stupih na prijestolje", izvješćuje nekoliko godina kasnije faraon Tut-ank-Amon, "hramovi od Elefantine na Jugu do delte na sjeveru bijahu napušteni, a svetišta propala. Božji domovi su izgledali kao da u njima nije nitko obitavao, njihovi hramovi postadoše šetalištima. Stari bogovi okrenuše leđa našoj zemlji."54Postupak s mrtvima nije mijenjanPrekinuvši sa starim vjerskim običajima, Ehnaton je odstupio s položaja "Prvoga svećenika Ra-Harahtija" i na to mjesto postavio Velikog svećenika, dodijelivši mu naslov "Najveći među viditeljima". Time je bio otvoren put za nov svećenički stalež. No nedodirnut je ostao najvažniji egipatski obred, a to je pokapanje preminulih. Pa premda se u posmrtnim zapisima više nije spominjalo boga Ozirisa, mrtvi su ipak pripremani za vječan život po istome postupku. Kao i tisućljećima prije toga, dobivali su i dalje u grob jela i pića, te raznovrstan pribor za onostrani život. Ni obred žrtvovanja se gotovo uopće nije promijenio. Prinošenje životinja, pića i jela kao žrtvi ostalo je isto kao i za ranijih naraštaja, a jedinu novost predstavljalo je polaganje stručaka cvijeća na žrtvenik.Izrađivači kraljevskih lijesova na poslu: prikaz iz jedne grobnice kod Tebe. Postupak opremanja preminulih za vječan život bio je vrlo složen i uključivao je brojne postupke. Ponajprije je truplo trebalo obraditi tako da se spriječi raspadanje, a zatim je ono bilo omatano u povoje, opremano raznim zaštitinim amuletima, te pohranjeno u nekoliko kovčega koji su smještani jedan u drugog. Uz to je slijedila i bogata oprema zajedno s grobnim darovima55Nefertiti vodi igru?Kad bi faraon govorio, a sad se više nije zvao Amenhotep IV. nego Ehnaton, izjašnjavao se kao prorok, a njegove su riječi bile poput vjerskoga zakona. Sasvim sigurno ni Nefertiti nije bila isključena iz tog odlučivanja, jer nije bilo gotovo ni jednoga službenog povoda, gdje ona nije bila

nazočna.Nova vjera bila je zajedničko djelo mladoga vladarskog para, no tko je pritom davao poticaj i vodio cjelokupnu zamisao, teško je danas reći.Nalazi iz Atonovoga hrama u Karnaku, kojega se obnavlja, brojnim pojedinostima ukazuju da je to možda bila baš Nefertiti. Ona je posvuda uz svojega supruga, u svim službenim prigodama...Posjet Ehnatonove majke Teje svojemu sinu i njegovoj lijepoj ženi u Ahetatonu, ukazuje na zaključak da je Kraljica majka bila barem naklonjena toj novoj vjeri u Atona.Nefertiti: kip koji je također izradio glasovit ahetatonski kipar Tutmozis. Kraljica je prikazana obnaženom...56Slavljenica AtonuKao Atonov prorok dao je Ehnaton svojemu pučanstvu vjeroispovijest, koja je istodobno bila bajka i smjerokaz. U ahetatonskim grobovima nađene su zapisane dvije svečane pjesme posvećene Atonu. Jedna je kratka i ponovljena u više inačica, a velika je iz groba "Božjega oca" Ejea.Nježno pjesništvo, nadahnuto životnom radošću, koje se poglavito bavi neprestanom mijenom prirode i Sunca, zamjetno je oprečna ranijoj i uobičajenoj staroegipatskoj literaturi opterećenoj tajanstvenom i mnogima već nerazumljivom predajom.Velika svečana pjesma AtonuTvoj izlazak na obzorju je divan,Ti živi Atone, koji si prvi živio!Kad se uzdižeš na istočnome rubu neba,Svaku zemlju ispunjaš svojom ljepotom.Jer ti si lijep, velik i blistav.Visoko si povrh zemlje:Tvoji zraci grle sve zemlje,Da, upravo sve što si stvorio.Ti si Ra, te si ih sve zasužnjio,Okivajući ih svojom ljubavlju.Premda si daleko,Tvoji zraci dopiru do Zemlje,Premda si gore visoko,Tvoje su stope dan!NoćKad zadeš na zapadnome rubu neba,Svijet tad ostaje u tami*Kao da je sve mrtvo.Oni spavaju u svojim odajama,57Jedna od graničnih stela u Ahetatonu, uklesana u stijenu: kraljevski par s kćerima prikazanje udvojeno. Dakako, veličaju Atona, koji zracima što završavaju dlanovima dotiče sve i svakoga...Glave su im zamotane,Nosevi začepljeni,Te ni jedan ne vidi ikoga drugog.Pokradena su im sva njihova dobra,Sto im leži ispod glava,A da to ni ne znaju.Svaki lav izlazi iz svoje špilje,Sve zmije ubadaju.Tama vlada, svijet šuti.Jer onaj koji ih je stvorio,Na nebu je pošao na počinak.58

Dan i čovjekRasvijetli se sva zemlja,Kad izlaziš na obzorju.Tama je prognana,Kad uputiš svoje zrake.Obje zemlje svakoga dana slave svetkovinu,Budne i stojeći na nogama,Jer si ih ti uspravio.Umivaju se i uzimaju svoju odjeću,Ruke im se uzdižu u molitvi,Kad se ti pojavljuješ.Svi ljudi rade svoj posao.Dan i životinje i biljkeSve su životinje zadovoljne svojim pašnjacima,Sva stabla i biljke cvjetaju,Ptice lepršaju povrh svoji ritova,A krila im se uzdižu u molitvi tebi.Sve ovce cupkaju na svojim nogama,Sve ptice, sve što leprša -Oni žive kad izađeš povrh njih.Dan i vodaBrodovi putuju uz struju i niz nju,Svaka je cesta otvorena,Zato jer ti svijetliš.Ribe u rijeci skaču pred tobom,A tvoji zraci su usred velikoga mora.Stvaranje čovjekaTi si taj, koji dječaka stvaraš u ženi, Koji je sjeme stvorio u muškarcu. Koji sinu daruješ život u tijelu njegove majke.Koji ga umiruje,Kako ne bi plakao,Ti dadiljo majčinske ljubavi.Onaj si koji dah daje,Kako bi oživio sve što je stvorio!Kad izlazi (dijete) iz tijela,Tad mu otvaraš usta neka govori,Stvaraš mu sve, što mu treba.Stvaranje životinjaPile već pijuče u svojoj ljusci, U njoj mu već daruješ dah, Kako bi ga oživio. Učinio si ga savršenim, kao bi mogao probiti ljusku, Pa izlazi iz jajeta, kako bi pijukalo koliko god može. Trči uokolo na svojim nogama, čim izađe iz jajeta.Cjelokupno stvaranjeKoliko su raznovrsna tvoja djela,O ti jedini Bože, čiju moć nema nitko drugi.Ona nam je skrivena,Ti si stvorio svijet prema svojoj želji,Dok si još bio sam:Ljude, sve životinje velike i malene,Sve što postoji na svijetu,Sto kroči na svojim nogama.Sve što je visoko gore,Sto leti pomoću krila.

Zemlje Siriju i Nubiju i zemlju Egipat.Svakoga ti postavljaš na njegovo mjesto,Te im daješ što trebaju.Svatko ima svoj posjed,60Prizori veličanja Atona - u kojima osobnosudjeluje kralj s kraljicom, njihovomdjecom, velikodostojnicima... -bili su česti posvuda po AhetatonuA dani su im odbrojani. Usta im govore različite jezike, A i njihovi likovi i put su različiti... Da, ti razlikuješ ljude.Navodnjavanje zemljeStvorio si Nil u podzemnome svijetu, Izveo si ga na površinu prema svojoj želji, Kako bi održao ljude na životu, kakvima si ih napravio,^ Ti, njihov jedini gospodar!Ti danje Sunce, koje ulivaš stravu dalekim zemljama,61Ulaz u svetište Velikoga Atonovog hrama u Ahetatonu (rekonstrukcija )Ti si i njima udahnuo život.Postavio si jedan Nil na nebo,Kako bi za njih rosio odozgor,Udarajući valovima po brdima poput mora,Te im navodnio polja u njihovim gradovima.Koliko su veličajne tvoje zamisli,Ti gospodaru vječnosti!Nil na nebu je za strane zemlje,Kao i za divljač u pustinji,Koja hodi na svojim nogama.No (stvaran) Nil izvire za Egipat,Pa tako tvoji zraci hrane svaki vrt,Kad se uzdižeš,Oni žive i rastu za tebe.Godišnja dobaTi si napravio godišnja doba,Kako bi stvorio sva svoja djela.Zimu neka ih hladi, a isto tako i vrućinu.62Veliki Atonov hram u Ahetatonu; rekonstrukcijaTi si napravio daleko nebo, Kako bi izlazio na njemu. Te gledao sve što si stvorio, Dok si bio sam,Blistajući svojim likom kao živući Aton,Dok svićeš, sjajiš,Odlazeći i vraćajući se ponovno.Ljepota svjetlaTi si stvorio milijun likova, Iz sebe samoga.U gradovima, selima i zaselcima,63na cestama ili na rijekama.Sve oči vide te pred sobom,Dok si Sunce tijekom svakoga dana,Povrh zemlje.Aton i kraljTi si u mojemu srcu,Nema nikoga drugog, tko bi te poznavao,Osim tvojega sina Ehnatona.

Ti si ga posvetio u svoje zamisliI u svoju snagu.Svijet je u tvojoj ruci,Kakvim si ga napravio.Kad se pojaviš, oni (ljudi) žive,Zađeš li, oni umiru.Jer ti si sam životna dob, te se živi kroz tebe.Sve oči gledaju tvoju ljepotu,Dok ne zađeš.Svi poslovi se prekidaju,Glava Nefertiti, od žutoga kvarcita.Nedovršen rad,iskopana je u Memfisu 1915. g.Kad nestaneš na Zapadu.Kad se pak uzdižeš, oni se pripravljaju,kako bi rasli za kralja.Otkako si utemeljio Zemlju,Ti si ih podigao,Podigao si ih za svojega sina,Koji je proistekao iz tebe,Kralja koji živi od istine.Gospodara obiju zemalja,Nefer-heperu-Rea, Ua-en-Raa,Sina Raovog, koji živi od istine,Gospodara krune Ehnatona, čiji je život dug.(I za) Veliku kraljevu suprugu,Gospodaricu obiju zemalja, koju on ljubi,Nefer-neferu-Aton, koja živi za uvijek i u vječnost.Zagonetan suvladarZapisi navode godinu 17. kao posljednju Ehnatonove vladavine. I premda je još kao mladić dao neka se u istočnim brdima na rubu Ahetatona počne klesati njegova kraljevska grobnica, nije tamo pokopan. U Ahetatonu i po cijelome Egiptu zavladao je strašan metež.Usmjeravanje misaonih i materijalnih ulaganja na jedno maleno područje, iscijedilo je ostatak kraljevstva i među pučanstvom prouzročilo preokret u razmišljanju, koji je izgleda i Ehnatona pri koncu života nagnao da i sam počne dvojiti o svojemu vjeronauku.Na prijestolju ga je trebao naslijediti Semenhkare, najneobičniji lik toga razdoblja bogatog neskladom i preokretima. Ehnaton ga je nekoliko godina prije smrti uzdigao na položaj suvladara, budući da je oženio njegovu kćer Meritaton. No on je odlučno odbacio vjeru u Atona i u 3. godini vladavine započeo si graditi grobnicu u Tebi, staroj prijestolnici i sjedištuGlava kralja, za koju se predpostavlja da je lik Semehkarea. Nađena je u radionici kipara Tutmozisa u Ahetatonu- 66Meritaten, kći Ehnatonova, udala se za Semenhkarea i time postalakraljica istodobno s majkomNefertiti. Naime, Ehnaton je Semehkarea uzeo za suvladara, ali ga ovaj nije nadziviovelikoga boga Amona. O Semenhkareovim nakanama izvješćuje jedan natpis u grobu 139, u kojem je bio pokopan Amonov svećenik Pairi.U te tri godine Semenhkareove vladavine ubraja se i suvladarstvo s Ehnatonom, pa je mladi suvladar zapravo umro iste godine kad i Ehnaton, ali prije njega. Tako je novoustoličena mlada kraljica Meritaton, kao Velika kraljevska supruga obnašala taj naslov istodobno s majkom Nefertiti. No njen uzlet nije dugo potrajao...Poslije smrti Semenhkarea i ubrzo zatim i Ehnatona, odgovornost za budućnost vjerovanja u Atona

kao jednoga boga, pala na Nefertitina pleća. No njena moć i utjecaj već su bili opali zbog razmirica i neslaganja sa suprugom. Usamljena u svojoj Sjevernoj palači, kraljica Nefertiti više nije mogla preuzeti ulogu vodeće osobe, koju je mlada vjera i te kako nužno trebala. ,Time je Atonov brod naišao na nemirne vode, koje će ga ubrzo i progutati...67Krunidba Amenhotepa IV (kasnijega Ehnatona); zidni prikaz iz grobnice Ramosea u TebiRešetanje i spremanje žita u starovjekome Egiptu; prizor naslikan u jednoj grobnici. Žetva u starovjekome Egiptu bila je posebna svečanost, jer su plodonosne vode Nila tu zemlju činile žitnicom, pa je cjelokupna država ovisila o poljoprivrednim prinosima68AMARNSKA UMJETNOSTPrvi staroegipatski kraljevi iz 1. i 2. dinastije, iz razdoblja prije gradnje piramida, kad su po prvi put odlučili o svojim djelima i slavi ostaviti traga budućim naraštajima, postupili su skromno. Povjerili su umješnim i darovitim ljudima neka im naprave pločice, na kojima su ovi srazmjerno jednostavnim sredstvima pokušali ovjekovječiti misli i podatke različitim znakovljem. A kao znakove rabili su pojedinosti iz svoje životne okolice. Bila su to razna oruđa i naprave, domaće životinje i ptice, Sunce i Mjesec itd. Ruke i noge crtali su kao znak za "dati", "uzeti" i "ići". Imena bogova i sveti znakovi bili su pritom istaknuti, već prema svojemu značenju. To je slikovno pismo kasnije u grčko doba nazvano hijeroglifima, no s njim je istodobno rođena i staroegipatska umjetnost. Ljudi koji su se isticali svojim umijećem i spretnošću, te su istodobno imali osjećaj za lijepo i skladno, bili su pozvani neka prikažu ono što je poznato. Umjetnost starovjekih Egipćana je u prvo vrijeme zapravo bila isključivo primijenjena. Ono što je po mastabama* i posmrtnim hramovima stršalo između znakova slikovnog pisma, nije bilo ukras ili nekakav sjaj, nego više predočivanje i poruka kasnijim promatračima, ali i magijski cilj samome sebi. Bilo je to zadržavanje i ovjekovječivanje trenutka,* slika nekoga stanja, ponos zbog vlastitoga stvaranja, koje je klesanjem ili slikanjem trebalo biti zadržano i pohranjeno za vječnost.69Umjetnost raskida okoveTisućljeće i pol postojala su nepisana pravila i čak zakoni umjetničkoga stvaranja. Bogovi i ljudi, prikazivani na plošan način, morali su imati sva znakovita obilježja. To je vodilo do neobičnosti, primjerice da je na istome liku trup prikazan sprijeda, a glava i noge sa strane. Jer, ako je Egipćanin išta mrzio i pribojavao se toga, onda je riječ o sakaćenju. To je išlo toliko daleko, da su zastrašujući znakovi slikovnoga pisma i općenito takvi simboli bili jednostavno odbacivani. Ili, pri postupku pripremanja pokojnika za vječnost, posebni su liječnici uklanjali utrobu, a zatim bi ih čekao pripravljen i razrađen obred, pri kojem bi bili potjerani i gađani kamenjem. Umjetnost je bila ukočena i podvrgnuta krutim zakonima nadređenosti. Tako je o značaju i ugledu onoga što se klesalo ili crtalo, ovisilaAmenhotep IV. Ehnaton: model glave nađen u ruševinama radionice kipara Tutmozisa u Ahetatonu.Amenhotep IV Ehnaton:poprsje iz Ahetatona. Kralj na glavi nosi modru krununjegova veličina. Što je značenje bilo veće, to je taj dio na prikazu bio veći i obrnuto. Zato je faraon prikazan uvijek nadčovječanski visok, a njegovi neprijatelji poput patuljaka. To je vrijedilo čak i za članove njegove najuže obitelji, pa supruga i djeca često ne sežu faraonu ni do koljena... Prolazile su dinastije, dok takva umjetnost "opisivanja" nije prerasla u povijesnu dokumentaciju.Tijekom prvoga međurazdoblja, koje zahvaća 7-10. dinastiju, odvajajući Staro kraljevstvo od Srednjega kraljevstva, stilizirano i idealizirano prikazivanje čovjeka odražava stvarnu ljudsku pojavu na umjetničkim djelima. Umjetnost je otkrila stvarnost, pa je idealizirani prikaz počeo ustupati pred individualiziranim. Hiksi, taj pustinjski narod koji nije znao za umjetnost, provalio je u71Egipat u 17. st. pr.Kr. Vladali su iz delte stotinjak godina, te premda nisu imali vlastitih umjetničkih zamisli, osjetno su utjecali na umjetničko stvaralaštvo naroda uz Nil. Iz tog su razdoblja zamjetljivi

azijski utjecaji, a u umjetnosti se pojaviše konji i bojna kola, ono što su osvajači donijeli sa sobom.Promjena nije došla nagloPozabavimo se barem letimično umjetnošću tog razdoblja. Za vladavine Hatšepsut, Tutmozisa III. i Amenhotepa II. uočljiva je izvjesna jednostavnost sadržaja i izvedbe umjetničkih djela. Za Tutmozisa IV. i osobito za Amenhotepa III. nastupa pak svojevrstan zamah, koji vodi stvarnijem i prirodnijem stilu, opuštenijem i bogatijem pojedinostima, koji se čak poigrava i do tada nepoznatom perspektivom. Bio je to vedar uvod u amarnsku umjetnost, kako se danas u svijetu naziva11Stup u obliku lopoča (lijevo) iz Tebe i stup u obliku papirusa (desno) izAhetatona. L_72¦JffF"Skica za budući crtež, izrađena na komadiću pežene gline. Takvih je primjeraka nađeno mnogo u Ahetatonu.umjetničko poglavlje koje je sobom donio izlet egipatske povijesti u Ahetaton, grad iz bajke. Amenhotep III. je najviše volio biti osobno prikazivan, no nije tražio da se išta na njegovome liku uljepšava. Na većini kipova je njegov usaljen trbuh jasno predočen, sve do granica karikature, čime se izražavanje bliži onome iz amarnske umjetnosti. A taj je velikoga faraona prikazivao izduljenoga, s kruškolikim licem, kojim vlada predugačak nos. Oči su mu krajnje skošene, a vjeđe napol sklopljene. Usta, nabrana i skoro srcolika, pojedinost su do tada gotovo nepoznata u staroegipatskoj umjetnosti.Taj ahetatonski prevrat na polju umjetnosti, kao ni onaj u vjerskome pogledu, nije bio posljedica nekakvoga brižljivog planiranja. Prije bi se moglo reći, bila je to krajnja točka svojevrsnoga razvoja, koji je tek trebao faraonov poticaj i potporu, da bi postao novim zakonom. Tako umjetnost za prvih godina vladavine Amenhotepa IV. pokazuje još uvijek izražena obilježja uobičajenoga i usvojenoga pristupa. Kao primjere za to, spominje se grobnice uglednika iz tog razdoblja, među kojima su najznačajnije dvije, državnoga namjesnika Ramosea i nadglednika radova Pannefera. Ramose je umro rano, a Pannefer je još sudjelovao u gradnji Ahetatona. Njihove grobnice u Tebi ostadoše nedovršene. Za vladavine Amenhotepa IV. su u ustaljenome stilu izvedeni i radovi na Amonovome hramu u Karnaku, hramu Amenhotepa III. u Solebu, kao i stela u Geb el-73Silsile. No tad, negdje u drugoj ili trećoj godini vladavine Amenhotepa IV-Ehnatona zamjetljiv je svojevrstan prijelom, koji je vodio k izražajnome pretjerivanju.Faraon kao umjetnički predvodnikFaraon je u tom umjetničkome smjeru istodobno subjekt i objekt. "Upute za rad dobio sam osobno od kralja", kaže kipar i graditelj Bak. Izgled i građa onoga što se pojavljuje na prikazima povodi se za neobičnim izgledom ćudljivoga i čak neuravnoteženoga faraona. Njegov izgled je kao po programu uzdignut do uzora, ali je istodobno pretjerano naglašen u tomKralj koji ljubi dijete - do ahetatonske umjetničke škole gotovo nezamisliv prizor u staroegipatskoj umjetnosti. Nedovren kipić predočava Ehnatona kako ljubi kćer, najvjerojatnije Meritaton.74Prizori iz jedne ženske kuće u Ahetatonu. Dva čuvara sjede na oba ulaza, kroz koje se stiže u odaje za boravak. Iza tih prostorija su spavaće sobe. U sredini gore vide se dvije djevojke kako si češljaju kosu, a prema duljini vlasi može se zaključiti da su Sirijkeizobličavanju. čak se i lijepa Nefertiti mora podvrgnuti toj promjeni i zakonu, pa ona i kraljevne primjerice dobivaju prenaglašen zatiljni dio glave. I upravo taj prizor Ehnatona, Nefertiti i njihovih kćeri postaju glavna tema koja se neprestance ponavlja, kao svojevrstan zaštitni znak tog aumjetničkog razdoblja. Obiteljski prizori, koji su do tada bili potpuno nepoznati - kao primjerice kad kralj ljubi« jednu kćer, Nefertiti doji dijete ili obitelj objeduje - potiču zaključak o savršenoj sreći, čije ostvarenje obećava vjera u Atona.75Glede načina rada umjetnika, zamjetni su ovdje utjecaji kretske i mikenske umjetnosti. To je

ponajprije dočaravanje trenutka, do tada nepoznato oslikavanje pokreta i istodobno nježno divljenje prirodi. Tuga i bol, životna radost i sreća, jasni su i zamjetljivi iz držanja i kretnji, dok su ispušteni bilo kakva simetrija i vezanost za neku os, što su bile značajke i naglasak predamarnskoga razdoblja. Svi obrisi su slobodni i pokretni, što osobito ističu naglašeno izduženi udovi.Za razliku od plošnoga načina klesanja i slikanja, koji je doživio takvu naglu promjenu, kiparstvo se u Ahetatonu nije uspjelo osloboditi te posljednje povezanosti s materijalnim. Ovdje se iskazivanje kretnje ograničilo76na glavu, koja sjedi na ustaljeno ukočenome i simetrično isklesanome tijelu. Svjesno ili nesvjesno je taj nedostatak prekriven prikazivanjem skupina likova, koje trebaju dati privid opuštenosti i prirodnosti. No svejedno, dok se u plošnome prikazu nedvojbeno može govoriti o osobenome stilu, kiparstvo amarnskoga razdoblja jedva da je postiglo neki ujednačen izraz. Kolika je samo razlika u umjetničkoj izvedbi dva golema Ehnatonova kipa u Atonovome hramu u Karnaku i realističnih poprsja Nefertiti odnosno likova kraljevni iz Amarne! Zbijen vremenski okvir amarnske umjetnosti zasigurno nije omogućio potpuno usklađivanje i ujednačavanje stila pojedinih umjetničkih radionica u Ahetatonu.Nefertiti izranja iz prošlostiJoš od 19. st. su arheolozi u Amarni otkrivali različite kiparske radionice. Ludwig Borchardt je tako 25. studenoga 1912., netom započevši nova iskapanja, već prvoga dana naišao na jedan malen i nedovršen kipić kralja kako ljubi dijete. Bio je to prvi nalaz koji je upućivao da je nađena nova kiparska radionica. Nezgrapan i neuobličen nazire se ovdje Ehnaton od vapnenca, dok na krilu drži i miluje jednu od kćerkica. Deset dana radili su Borchardt i njegovi kopači razgrćući jednu veliku kiparsku radionicu s pripadajućim stanom i spavaonicom za učenike. Ispod krhotina i dijelova umjetnina, nađena je međutim polovica nekog poklopca od bjelokosti, ali je na njemu bio "trag da je pripadao višemu kiparu Tutmozisu. A upravo je on bio najznačajniji umjetnik amarnskoga razdoblja...Tako je 6. prosinca 1912. potpuno otkopana odaja za modeliranje velikoga kipara. Bio je to jedan od onih zvjezdanih dana arheologije, koji nastupa možda77Ostatci temelja radionice "Kraljevoga miljenika", kipara Tutmozisa u Ahetatonu. Njegovo je djelo jedinstven kipić Nefertiti, jedne od najglasovitijih svjetskih umjetnina svihvremenasamo jedanput tijekom cijeloga stoljeća. Borchardt o tome izvješćuje u svojemu dnevniku: "Ako bih htio ovaj nalaz opisivati onako kako se do njega, došlo, s neredom, iznenađenjima, nadama i uz to malenim razočaranjima, čitatelj bi se također zbunio. Jednako kao što smo i mi bili zbunjeni, dok smo popisivali nađeno u odaji za modeliranje, jedva uspijevajući zapisati što je otkopano, prije nego bi daljnja dva nalaza stigla na mjerenje i preuzimanje..."Ako su kopači bili oduševljeni nalazom jednoga razbijenog Ehnatonovog poprsja, do prave provale radosti došlo je kad su u kutu odaje 19, približno u visini koljena iznad razine poda, naišli na potpuno očuvan vrat ženskoga poprsja, što je uspravno virio iz pijeska. Oprezno, golim rukama, oslobodio je Borchardt ostatak glave. I napokon je u rukama držao "najživahnije od svih staroegipatskih umjetničkih djela". Nalaz je bio78neoštećen, osim ušiju, te je manjkala staklovina desnoga oka, kao i ureus na modrom pokrivalu koje je resilo kraljičinu glavu. Tako je 6. prosinca 1912. bio dan "ponovnoga rođenja" prelijepe Nefertiti.Nefertitino poprsje, nekoliko tjedana poslije potajno dopremljeno u Berlin, tek je desetak godina iza toga javno pokazano u prijestolnici njemačkoga carstva. No ubrzo je postalo jedno od najpoznatijih umjetničkih djela svjetske povijesti i lik koji simbolizira starovjeki Egipat. To je primjer, kako nešto neuobičajeno može postati upravo svojom suprotnošću... Nefertitino poprsje kao umjetnina nikako nije uobičajeno ostvarenje starovjekoga Egipta, pa čak ni umjetnosti koja je tijekom kratkoga razdoblja zavladala u Ahetatonu... To je djelo nešto jedinstveno, pa ga upravo ta okolnost, a ne njegova dražesna ljepota, čini toliko neobično vrijednom. Ako pak povjesničar umjetnosti u 48 cm

visokom Nefertitinom poprsju nalazi ustupak dobu u kojemu je nastala, tad je to obrada materijala. Kip je napravljen od bijeloga vapnenca koji lagano vuče na sivo, kamen nije pretvrd, te je ponajprije na gornjemu i donjem dijelu kraljičinoga tuljastog pokrivala na glavi obilno podlagan i ispunjavan sadrom. Taj nanos sadre je nedvojbeno stavljan radi održavanja ravnoteže, kako bi jako povišen zatiljni dio s pokrivalom za glavu postao lakšim, čime se sprječava prevrtanje poprsja prema natrag.Uzvišena ljepota kraljiceS umjetničkoga polazišta se taj kip zapravo ne može smatrati "završnim djelom", nego tek kao uspio predložak odnosno uzorak.*Kao što je stoljećima bilo uobičajeno, glava je strogo usmjerena prema naprijed.79Najizraženiju kretnju pokazuje dug vrat, koji kao da se malo povija pod težinom visoke glave. Stilizirano lice zrači iz dvije zrcalno jednake polovice strogost, mirnoću i sklad. Nos, gledan sa strane, nije potpuno ravan, što odgovara i današnjem uzoru uzvišene ljepote. Jasno izbočene jagodične kosti čine da obrazi izgledaju uskima, a strogo pravilna plosnata brada djeluje istureno. Usta su opuštena, bez zamjetnoga osjećaja u kutovima i lagano napućenih usnica. Način na koji su iscrtane bademolike Nefertitine oči, ne može se drukčije ocijeniti nego istančanim. Jednostavno podcrtane vjeđe, gdje je potez nešto dublje spušten prema unutarnjemu dijelu oka, odaju dojam da su potpuno ravno položene oči ipak malo skošene. U vanjskim kutcima očiju, crte s gornje i donje vjeđe spajaju se u jednu, no ta odstupa od staroga egipatskog običaja i nije široko produljena, nego se gubi u crti ne debljoj od vlasi. Za amarnsku umjetnost znakovito, najčešće neisticanje donjih vjeđa, zamjetljivo je i ovdje. Jako zacrnjene obrve ne ravnaju se točno prema građi čela, nego više teku usporedno s crtom izvučenom na gornjoj vjeđi i time ističu veličinu očiju. Unatoč predanim Borchardtovim naporima, uložak lijevoga oka od brdskoga ledca nije nađen, pa se može pretpostaviti kako nije bio ni predviđen. Ono što najviše začuđuje posjetitelja, neprestana je živahnost i život, kojima zrači to umjetničko djelo zahvaljujući svijetlocrvenoj boji puti, postignutoj sitno nanesenim crvenilom dobivenim od željeznoga oksida i pomiješanim s finim kalcitnim brašnom. Okolnost što ramena djeluju kao da su postolje, te nedostatak lijevoga oka, upućuju na to da ova Nefertitina glava zapravo nije bila namijenjena nasađivanju na neki njen kip od drugoga tvoriva, premda je taj način izrade kipova u ahetatonskom razdoblju bio razvijen do savršenstva. Djelo je najvjerojatnije bilo tek predložak ili uzorak za daljnji rad...80U stijenama na rubu Ahetatona uklesan je plan grada, a uz to i likovi kraljevske obitelji (gore)Prikaz jedne bogato uređene kuće u -.J* Ahetatonu, 'Sjj gradu iz snova... ,::':¦:;¦.;•;[»«» Bio ie jS poput " ¦* nestvarne priče, sna koji je kratko»'i*.lil- ••Ml1ubrzo ugasnuo u pustinj-skome pijesku..Glava jedne od Ehnatonovih kćeri; pogled sprijeda i iz poluprofila; zanimljiva je izduljenost stražnjega dijela glave.. Rad kipara Tutmozisa u kvarcitu; danas u Kairskome muzejuPosuda namijenjena pohrani ženskih sredstava za uljepšavanje (gore)Kraljevna Meritaton, jedna od Ehnatonovih kćeri prinosi Atonu stručak cvijeća kao žrtvu (lijevo)a u obliku ribe, anu mirisa; nalaz iz s (gore)Umjetnička radionica ili "tvornica"Prisjetimo se one malene, 10 cm visoke glave ostarjele kraljice-majke Teje. Ta je napravljena od tisovine i zatim urešena nalijepljenim platnom, biserima, zlatnim limom i crnim drvetom, kako bi se dobio što stvarniji dojam. Ta je glava zasigurno bila dio koji je nataknut na kip napravljen od drugoga tvoriva. No to nije slučaj s 23 glave od sadre, nalik posmrtnim obrazinama, koje je Borchardt također pronašao u radionici umješnika Tutmozisa.Ta umjetnost koja rabi sadru je ahetatonska osebujnost, teži realnosti prikaza i služi se izradom odljevaka. Tako su izrađeni savršeni odljevci osobito uspjelih kipova, što pokazuju tri kraljevske

glave u berlinskome muzeju. Na njima su upadljivo istaknute i uzdignute očne šupljine i obrve, kao i na jednome kipu gdje su ti umetci još manjkali.Glava kraljevne Meritaton od žutoga kvarcita. Nalaz je također iz ruševina radionice kipara Tutmozisa.81Glava jo jedne kraljevnetakođet od žutoga kvarcita. I ovaj nalaz jeiz ruševina radionice kipara Tutmozisa, ali se ne zna koja je to Ehnatonova kći...Ahetatonske glave od sadre spadaju sve redom u kasniji, umjereniji način prikazivanja, koji s onim ranijim pretjerivanjem i karikiranjem nemaju doista više ništa zajedničkoga. Te sadrene glave služile su umjetniku kao predložak, na njima se radilo i nerijetko su rabljene pri vježbanju učenika velikoga kipara Tutmozisa. Danas se smatra sigurnim, da su odljevci tih ahetatonskih glava uzimani i živima i mrtvima.Glava koja se nalazi u Berlinu, a pripisuje se Ejeu, ima jasne crte lica umornoga i starog čovjeka, ali to nikako ne može biti njegova posmrtna obrazina. Jer, ova je glava nađena u Amarni, a znamo da je Eje naslijedio na prijestolju Tut-ank-Amona i boravio u Tebi.Okolnost da su u Tutmozisovoj radionici pronađene samo glave, također upućuje na zaključak, da su pojedini dijelovi kipova rađeni od različitih tvoriva i u82raznim radionicama, pa su zatim sastavljani. To nije ni najmanje neobično, jer različiti materijali zahtijevaju različit pribor i prikladne načine obradbe.Desetljeće i pol čudesnoga stvaralaštvaPremda je toj novoj umjetnosti u Ahetatonu bilo darovano tek desetljeće i pol da se razvije, u tom se kratkom razdoblju u umjetničkome smislu zbilo više nego ranije ili kasnije tijekom čitavih stoljeća. Wolfgang Helck i Eberhard Otto su pokušali amarnsku umjetnost podijeliti na pojedina podrazdoblja...1. Vrlo kratko prijelazno razdoblje od uvriježenoga načina izražavanja na amarnsku umjetnost. Izlučen božji lik je već uveden, a kod prikazivanja kralja napušteno je dotadašnje uljepšavanje u korist prividno prirodnoga predočavanja.2. Krajnji amarnski način izražavanja, približno do polovice razdoblja Ehnatonove vladavine. Obilježava ga potpuno nov kraljev lik, koji prevladava u svim prikazima. Trebao bi biti oslobođen svih uljepšavanja i podvrgnut stvarnosti. Pritom je dolazilo do pretjerivanja i izobličavanja. Nesigurnost i kolebanje mogu se zamijetiti u traženju nekoga povezujućeg oslonca.3. Sredinom razdoblja kraljeve vladavine javlja se ublažavanje onoga stila obilježenog krajnostima, pri čemu se potpuno uklanjaju nesigurnosti i kolebanja, ponajprije u prikazivanju kraljevoga lika. čitav niz radova spada u to prijelazno razdoblje između dva načina rada.4. U poznijim godinama ahetatonskoga razdoblja prevladava naglašeno "me*kši" stil, no ne može ga se nikako pojasniti društvenim zbivanjima, premda je kralj83navodno pristao na ustupke tradicionalistima. Stječe se dojam o umjetmčkome nadovezivanju na predahetatonsko razdoblje, ali bez preuzimanja njegove opuštenosti. Više su zadržane bitne tekovine ahetatonske umjetnosti, pa djela zreloga ahetatonskoga razdoblja nose jasne znakove naturalizma.Grad napušten, umjetnost živi daljeNapuštanjem Amarne je povijest toga grada završila, ali ne i njegove umjetnosti. Tut-ank-Aton stupio je na prijestolje kao sljedeći zet Ehnatonov, jer je kao i Semenhkare oženio jednu od šest faraonovih kćeri (Anhesenpaton). No netom je stupio na vlast, naglo je napustio Ahetaton i otišao u Memfis, kako bi obnovio vladavinu starih bogova... Usput je promijenio i ime, jer je rođen tijekom Ehnatonove vladavine i tako dobio ime u kojem je dio bio "Aton", što je sad postalo "Amon", odnosno cijelo ime Tut-ank-Amon... Napokon je morao pozvati i umjetnike, koji su u iskrenome zanosu u Ahetatonu stvarali povijest umjetnosti.Kraljevsko ime Tut-ank-Amona ispisano hijeroglifima

Ostatci i nalazi iz razdoblja koje je uslijedilo poslije napuštanja prijestolnice u pustinji doista su oskudni, te poglavito potječu iz Memfisa, iz Horemhebove grobnice, no ponajviše iz grobnice Tut-ank-Amona... Nju je koncem 1922. otkrio Britanac Howard Carter. U grobnici je nađeno mnoštvo zavjetnih darova i opreme, čitavo84blago koje je još na sebi nosilo ime Atonovo. I to premda je Tut-ank-Amon umro devet godina poslije Ehnatona. Možda je upitno, potječu li ti grobni darovi iz Ahetatona ili su pak napravljeni kasnije... No nedvojbeno jest, kako jedna drvena škrinja nađena u tom grobu, na kojoj je mladi faraon prikazan pri lovu, nosi znakovita obilježja stvaranja upravo toga izopćenog razdoblja Ahetatona.Usporedan prikaz predočava razliku između izbočenoga (lijevo) i upuštenoga (desno) klesanjaProtivnici vjerskih promjena i uvođenja jednobožačke vjere pobjednički su slavili, a odraz toga vidljiv je i u umjetnosti... Upušteno klesanje nestaje i ustupa mjesto izbočenome, Aton iščezava i vraća se Oziris. Unatoč tome, mnoga umjetnička djela faraona 19. dinastije, koja tek dolazi, bila bi nezamisliva bez Ehnatonovoga svjetonazora. Dovoljno je spomenuti živahne prizore ramesidskih bitaka, gdje je središnji lik faraon koji se bori, odnosno prikazivanje poniznoga štovanja bogova ili raznih obreda. Bez ahetatonske umjetnosti, točnije cjelokupnoga doprinosa tog razdoblja, staroegipatska umjetnost ne samo što bi bila siromašnija, nego bi bila drukčija.Cjelovito uzevši, to je razdoblje staroegipatske povijesti nalik pravoj kolijevki suvremenih čovjekovih ideja i dostignuća, što će tek mnogo kasnije postati njegovom trajnom tekovinom. Jer, u toj kolijevki na Nilu zanjihala se vjera u jednoga boga, sloboda umjetničkoga stvaranja, smisleno veličanje prirod« kao čovjekovoga okoliša i niz drugih vrijednosti, koje su i danas niti vodilje suvremene uljudbe. Nevolja Ehnatona i amarnskoga85razdoblja bijaše jedino, što su se pojavili prerano i s jedne strane ostali neshvaćenima, dok su s druge istodobno navukli otvoreno neprijateljstvo onih koji su u starovjekome Egiptu čuvali svoje povlastice i tradiciju.Posvećena brodica za ophodnje u čast bogova. U takvim su brodicama svećenici nosili božji kip, zakriven od nepoćudnih pogleda zavjesama86V

ŽIVOT U AHETATONUAhetaton, ta veličanstvena, jedinstvena, umjetno stvorena prijestolnica u pustinji, rasla je brzo poput predgrađa nekoga suvremenog grada našega doba, neobuzdano i bezobzirno. Središte Ahetatona je bilo u naprijed smišljeno i zacrtano, te izvedeno prema tim osnovama - i bilo je nalik gradu iz snova. No rubna područja grada su se jedva razlikovala od predgrađa drugih gradova što su rasli stoljećima... Jer, ni u Ahetatonu društvo nije bilo bez razlika i staleža. I ovdje je društveni raspon sezao od svećenika i dvorskih velikodostojnika na vrhu, do pomoćnih radnika i robova koji su činili dno ljestvice.Robove u smislu gospodarove vlasti nad životom i smrti starovjeki Egipćani doduše nisu poznavali, ali društvene su razlike postojale i bile vrlo krute. "Nikad nisam kovao spletke iz častohleplja", stoji u 125. poglavlju Egipatske knjige mrtvih, "sluge nisam zlostavljao, bogove nisam nikad vrijeđao, potrebitima nisam uskratio hrane..."Bogatstvo donosi ubrzanu inflacijuRadna snaga je na tržištu ipak uzimana kao roba. Snažan muškarac vrijedi<j je dvostruko od mršave djevojke. Dnevni učinak jedne tkalje odgovarao je četvrtini vrijednosti jedne krave, dok je pomoćni radnik87Staroegipatski pekari na posluprivrijedio na dan tek osminu krave. Iz ovoga se vidi, rad i usluge bili su visoko cijenjeni, čak i više nego danas.

Pojam "novac" bio je u doba Ehnatona i Nefertiti nepoznat. Trgovalo se zamjenom, a nagrada i plaća namirivani su prirodnim dobrima, odjećom, pomastima, žitu... No kao protuvrijednost davalo se i zemlju, radnu snagu i počasne naslove. Još u Starome kraljevstvu postojala je vrijednosna jedinica šat*, koja je odgovarala vrijednosti 7,6 grama zlata. U Novome kraljevstvu šat je preračunat na težinu u srebru, a 12 šata iznosilo je 1 deben*. Za robinju se moralo odvojiti najmanje 7 debena. Gospodarsko čudo tijekom 18. dinastije prouzročilo je neizmjeran skok cijena. Za jednostavnu halju moralo se u Nefertitino doba platiti više od 70 DM (280 kn), veo je stajao 90 DM (blizu 360 kn) a vrčić s mirisom najmanje 200 DM (blizu 800 kn). Razlog za taj razvoj inflacije bijaše obilje zlata, koje su faraoni doslovce zgrnuli. "Zlata ima u Egiptu poput pijeska", piše u jednome od pisama nađenih u Ahetatonu. Ponajviše su ga slale podložne države i osvojena područja, u obliku danka. Samo iz Nubije ga88je u 34. godini vladavine Tutmozisa III. pristiglo 2,6 tona, u 38. godini 2,68 tona i u 41. godini vladavine 3 tone.Nije manjkalo ni sirovina. Alabaster* se dobivao iz nalazišta blizu mjesta gdje će niknuti Ahetaton, vapnenac je stizao iz kamenoloma Tura*, ružičasti granit dobavljan je iz okolice Asuana, tirkizi* i malahit* dopremani su sa Sinaja, a ahati, oniksi i ametisti iz Istočne pustinje. Ako je išta od robe manjkalo u zemlji uz Nil, onda je to bilo drvo. Njega su morali uvoziti iz Libanona.Grad Sunca pržen SuncemAhetaton je bio grad znakovit po sasvim razumljivoj raskoši, što je poticao vladar. Grad je bio manje spomenički od Tebe, gdje su si faraoni tijekom stoljeća pokušavali podići spomenike u obliku veličanstvenih građevina. U Ahetatonu je sve bilo razumno i svrsishodno, zacrtano i promišljeno, prilagođeno namjeni. Taj je grad bio i ostao jedini u starovjekome Egiptu, gdje suDvije glazbenice sviraju na uobičajenim staroegipatskim glazbalima, dvojnoj svirali i harfi89Posudice za pomadu u obliku guskeu kućama osim već uobičajenih kupaonica bili napravljeni i zahodi. Bili su priključeni na sustav odvodnje, što je uključivalo ispiranje vodom.Na čistoću se u Ahetatonu mnogo polagalo, jer je zbog manjkave odvodnje posvuda po Egiptu neprestance dolazilo od pustošećih zaraza. čak su i u gradovima postojali tek odvodni prokopi, a ti su zbog nagomilanih kuća neprestance bili uzrok susjedskih raspri i svađa. Evo što o tome kazuje odredba mjesnoga propisa iz Novoga kraljevstva:Pokrene li netko parnicu protiv drugoga, pa izjavi: "Njegove odvodne vode teku ispod moje kuće", tad će se odvodnju ispitati, izlijevanjem vode u nju. Teče li voda prema tužiteljevoj kući, odvodnja mora biti pregrađena, tako da voda više ne stiže do te kuće.Ahetaton je bio grad prekrasnih kuća i malenih palača, ali usred pustinje, paje bez milosti bio prepušten suncu. Zato su sve kuće bile građene na isti način. Prema Sjeveru je bila okrenuta soba za boravak, a do nje je slijedila četvrtasta blagovaonica. Za boravak u svježijem zimskom razdoblju bila je namijenjena odaja okrenuta prema Zapadu. U sredini kuće bile su odvojene spavaonice za muža, ženu i djecu. Namještaj je bio oskudan. Postojale su rogožine za sjedenje i ležanje na90njima, stolovi su najčešće imali samo nogu u sredini, a stolci bijahu rijetkost, te su svjedočili o bogatstvu. Umjesto strunjača, u posteljama su bile isprepletene kožnate vrpce ili biljno pletivo. Jastuci za pod glavu u današnjemu smislu bijahu potpuno nepoznati, a umjesto njih rabilo se uzglavlja ili oslonce za glavu, napravljene od drva ili bjelokosti. Imućniji i oni bogati su te oslonce imali ukrašene duborezom, zlatom, draguljima i si.Pravo razvijeno, mnoštvo parnicaKako se u Ahetatonu postupalo sa zemljišnim posjedima i imovinom, danas nije poznato. No ipak se radilo o gradu podignutome u pustinjskom području, gdje do tada gotovo sigurno nije bilo nekih posjedovnih zahtjeva glede zemljišta. Zaključujući prema nacrtu grada, koji je pojedine četvrti (za uglednike, svećenike, činovnike, obrtnike, radnike i dr.) prema staleškom položaju svrstao oko središnjega Kraljevog trga i Kraljevske ulice, najvjerojatnije je zemljište darivano kao naknada,

plaća ili za zasluge - što se ne razlikujeKuhari pri poslu u velikom staroegipatskom domaćinstvu91od dotadašnjih običaja u Egiptu. Zemljišta i zemljoposjedi bili su upisani u posebnim zemljišnim uredima - jedan je postojao u Tebi, a drugi u Memfisu. Izvod iz zemljišnih knjiga (Imyt-per) vrijedio je kao isprava o vlasništvu, te je mogao biti založen ili naslijeđen. Glavni nasljednik bio je najstariji sin. Starije kćeri i mlađe sinove moralo se obeštetiti. No najstariji sin je mogao biti razbaštinjen, očevom oporukom ili tvrdnjom mlađega sina da je pokojni otac njemu ostavio imanje. Zato nije nikakvo čudo, što su svađe i parnice oko nasljedstva bile svakidašnja pojava. Brižno razrađeno i opisano pravo zaloga i pljenidbe omogućavahu posjedniku kuće i zemljišta da založi svoju imovinu, ali uz kamate od 100 posto.Bračno pravo također djeluje napredno. Razdioba imovine između bračnih drugova bila je moguća, premda to nije bilo i pravilo. Suprug je preuzimao obvezu skrbi za ženin smještaj, prehranu i opskrbu. Egipćani su poznavali i razvod braka. Djeci iz rastavljenoga braka pripadalo je dvije trećine imetka, dok je jedna trećina ostajala ocu. Bijeda i bogatstvo, nisko podrijetlo i društveni položaj nisu bili zapreka sklapanju braka. Za podizanje i odgoj djece bio je odgovoran otac. Ako je bio iz višega staleža ili činovnik, dakle vičan čitanju i pisanju, uzeo bi učenika koji nije morao biti iz njegove obitelji. čitanje i pisanje tad se učilo gotovo jednako kao i danas u osnovnim školama. Sustav školovanja bio je krut i usklađen s davnim običajima i navadama. "Nagrada i šibe održavaju ravnotežu u ruci mudroga", kazuje jedan zapis. "Tot* je postavio štap na Zemlju, kako bi njime poučavao glupoga. No pametnome je dao stid, kako bi izbjegao svemu lošemu. Dječak koji se stidi, neće biti kažnjen, ali ni sin ne umire od udaraca očeve ruke... Stap i sram štite ga od toga."92Staroegipatski stolciPismo koje su poučavali djecu nije bilo ono spomeničko, slikovno, koje znamo pod grčkim nazivom hijeroglifi. Slikovno je pismo imalo ponajprije vjerski značaj, dok je ono uobičajeno i jednostavnije bilo hijeratsko. Pisar je uz to morao vladati akadskim, huritskim i hetitskim. Pritom je Ehnatonova zasluga, što je govorni jezik učinio prikladnim za zapisivanje.Promjene zaobišle odijevanje i moduBilo bi pogrješno pretpostaviti da su egipatski zapisi ograničeni na vjerske hijeroglifske ispise. Osim mudroslov-nih zapisa i lirskih pjesama, bilo je još i bajki, priča, životopisa i ljetopisa. A kao i u umjetnosti, faraon Ehnaton je izgleda usmjeravao i zapisivanje. Uz sve te promjene i novosti, sasvim je razumljivo što gotovo uopće nije preostajalo vremena za znanost. Iz ahetatonskoga razdoblja nije očuvan ni jedan trag o prirodoslovnim ili liječničkim dostignućima, pajnožemo gotovo sa sigurnošću ustvrditi: doba Ehnatona i Nefertiti bilo je više razdoblje umjetnosti i mudroslovlja nego prirodnih znanosti.93od dotadašnjih običaja u Egiptu. Zemljišta i zemljoposjedi bili su upisani u posebnim zemljišnim uredima - jedan je postojao u Tebi, a drugi u Memfisu. Izvod iz / zemljišnih knjiga (Imyt-per) vrijedio je kao isprava o vlasništvu, te je mogao biti založen ili naslijeđen. Glavni nasljednik bio je najstariji sin. Starije kćeri i mlađe sinove moralo se obeštetiti. No najstariji sin je mogao biti razbaštinjen, očevom oporukom ili tvrdnjom mlađega sina da je pokojni otac njemu ostavio imanje. Zato nije nikakvo čudo, što su svađe i parnice oko nasljedstva bile svakidašnja pojava. Brižno razrađeno i opisano pravo zaloga i pljenidbe omogućavahu posjedniku kuće i zemljišta da založi svoju imovinu, ali uz kamate od 100 posto.Bračno pravo također djeluje napredno. Razdioba imovine između bračnih drugova bila je moguća, premda to nije bilo i pravilo. Suprug je preuzimao obvezu skrbi za ženin smještaj, prehranu i opskrbu. Egipćani su poznavali i razvod braka. Djeci iz rastavljenoga braka pripadalo je dvije trećine imetka, dok je jedna trećina ostajala ocu. Bijeda i bogatstvo, nisko podrijetlo i društveni položaj nisu bili zapreka sklapanju braka. Za podizanje i odgoj djece bio je odgovoran otac. Ako je bio iz višega staleža ili činovnik, dakle vičan čitanju i pisanju, uzeo bi učenika koji nije morao biti iz njegove obitelji. čitanje i pisanje tad se učilo gotovo jednako kao i danas u osnovnim školama.

Sustav školovanja bio je krut i usklađen s davnim običajima i navadama. "Nagrada i šibe održavaju ravnotežu u ruci mudroga", kazuje jedan zapis. "Tot* je postavio štap na Zemlju, kako bi njime poučavao glupoga. No pametnome je dao stid, kako bi izbjegao svemu lošemu. Dječak koji se stidi, neće biti kažnjen, ali ni sin ne umire od udaraca očeve ruke... Štap i sram štite ga od toga."92Staroegipatski stolciPismo koje su poučavali djecu nije bilo ono spomeničko, slikovno, koje znamo pod grčkim nazivom hijeroglifi. Slikovno je pismo imalo ponajprije vjerski značaj, dok je ono uobičajeno i jednostavnije bilo hijeratsko. Pisar je uz to morao vladati akadskim, huritskim i hetitskim. Pritom je Ehnatonova zasluga, što je govorni jezik učinio prikladnim za zapisivanje.Promjene zaobišle odijevanje i moduBilo bi pogrješno pretpostaviti da su egipatski zapisi ograničeni na vjerske hijeroglifske ispise. Osim mudroslov-nih zapisa i lirskih pjesama, bilo je još i bajki, priča, životopisa i ljetopisa. A kao i u umjetnosti, faraon Ehnaton je izgleda usmjeravao i zapisivanje. Uz sve te promjene i novosti, sasvim je razumljivo što gotovo uopće nije preostajalo vremena za znanost. Iz ahetatonskoga razdoblja nije očuvan ni jedan trag o prirodoslovnim ili liječničkim dostignućima, pa fnožemo gotovo sa sigurnošću ustvrditi: doba Ehnatona i Nefertiti bilo je više razdoblje umjetnosti i mudroslovlja nego prirodnih znanosti.93Začuđujuća je okolnost, što jedan faraon koji je vladao toliko neograničeno - te se nije ustručavao promijeniti vjeru koja se uvriježila tisućljećima kao ni polagano stvaranu umjetničku tradiciju - uopće nije pokušao utjecati na odijevanje i modu. I lijepa kraljica Nefertiti koja je neprestance bila sklona suvremenoj odjeći i krasnim haljama, nije objavila nikakve propise o odijevanju.Dugačka nabrana halja, koju su kraljica i njene kćeri toliko voljele odijevati, bila je poznata još prije ahetatonskoga razdoblja. A to što se u Ahetatonu više nego ranije nosilo vlasulje, te su postajale sve više umjetničke, to nije bilo zbog nekoga državničkog propisa već zbog radovanja lijepome i sklonosti prema tuđinskome. Naime, iz Nubije su stizale kratko i stupnjevito podrezane vlasulje, domišljatoga i istančanog izgleda, koje su bile osobito drage Ehnatonu i Nefertiti. Brada na licu smatrana je azijskim i divljačkim običajem, a okrugle naušnice djelovale su južnjački i preživjelo.Skrb za vjeru i umjetnost, država propadaO unutarnjim odnosima tog doba malo je povijesnih izvora. Pisma iz ahetatonske pismohrane daju tek uvid u pregovaranje i pogađanje oko kraljevni i pripadajućem mirazu, te nas upoznaju s pozivima za pomoć egipatskih saveznika na Sjeveru. Ehnaton je bio prezaposlen vjerskim i umjetničkim promjenama, da bi se mogao potpunije posvetiti društvenim i međudržavnim pitanjima. Povodom Ehnatonovoga stupanja na prijestolje još su Burnaburiaš iz Babilona i Supilulijuma iz Hatija poslali čestitke, ali otvoreno pomanjkanje zanimanja egipatskoga vladara za dobrim odnosima i održavanjem veza, rasrdilo je pak tuđinske vladare i doprinijelo porastu napetosti94Neprijatelji starovjekih Egipćanaizmeđu zemalja. Zašto je Ehnaton prekinuo razmjenjivati pisma sa Supilulijumom, što je njegovao Amenhotep III., njegov otac, to nitko ne zna.Ta ravnodušnost prema međunarodnim odnosima gorko će se osvetiti. U sjevernoj Siriji, na Orontu*, rijeci koja izvire nedaleko Baalbeka te između gorja Libanon i Antilibanon traži put prema moru, krenuše Hetiti protiv Egipćana. Faraonska moć i egipatski utjecaj se na granicama kraljevstva počeše ljuljati. Izvješća iz 12. godine vladavine tog faraona toliko sklonoga promjenama, još govore o veličanstvenim svečanostima koje kraljevski par priređuje povodom primanja darova i danka. Stižu izaslanstva iz Sirije, Nubije, Sudana i s egejskih otoka, donoseći propisane količine zlata i darova zemlje. No to je bila, čini se, posljednja godina kad je stanje u državnoj riznici značajnije poboljšano prihodima iz podređenih ili savezničkih zemalja. Od tada se danak iz godine u godinu neprestano smanjivao. Prvo se odmetnuo amoritski knez Abdaširta na gornjemu Orontu, koji je do tada priznavao vrhovnu vlast egipatskoga faraona. A za njim se redom otrgnuše daljnji knezovi...

Sirijski knez Itakama je u Kadešu proglasio samostalno i neovisno kraljevstvo, a knez Aziru iz zemlje Amurru osvojio je sve sjevernosirijske gradove koji su do tada bili pod95Vinarija u starovjekome Egiptu. Prema nekim izvorima, Ehnaton je pod kraj života postao velik ljubitelj vinskekapljice...egipatskim utjecajem - osim Smirne i Bvblosa. U povezanosti s Egipćanima nije vidio budućnosti, pa se okrenuo Hetitima. Bojeći se Azirua, mještani grada Tunipa u sjevernoj Siriji poslaše faraonu pismo za pomoć. "Ako Aziru provali u Smirnu, učinit će s nama što želi, na području koje pripada našemu gospodaru, kralju. Unatoč tome naš se gospodar ne odziva. Sad plače tvoj grad Tunip, suze nam teku, no ne stiže nam nikakva pomoć. Već dvadeset godina šaljemo glasnike našemu gospodaru, egipatskome kralju, ali nam nije stigao nikakav odgovor, ni jedna jedina riječ."I iz Bvblosa u Fenikiji stizali su vapaji za pomoć. " Faraon treba potjerati Aziru ove ljude iz Smirne", pisao je bvbloski gradski knez Rib-Addi. Jedno egipatsko izaslanstvo putovalo je u Siriju i vratilo se neobavljenoga posla... No uskoro je Aziru zauzeo Smirnu, a egipatski predstavnik je bio zatučen.96Izaslanici stranih naroda i država predaju danakZanemareni saveznici, neprijatelji napredujuRib-Addi je bio posljednji vjeran faraonov saveznik na sjeveru Sirije. Njegov život održava sudbinu čovjeka, kojemu su daleka zemlja na Nilu i njen vladar bili nešto više od mjesta kamo mora slati darove i danak. Bili su mu prispodoba vjerovanja i moći... No faraon se oglušio. Još je ostao Bvblos. Aziru iz zemlje Amurru, koji je spoznao Ehnatonovu nebrigu za međunarodna pitanja i odnose, mogao je pridobiti faraona za sebe, time što je dao dojaviti u Ahetaton da će dosljedno ispuniti sve obveze glede darova i danka gradova koje je zauzeo...Rib-Addi, koji je ostao na vjetrometini, nije prestajao svaka dva mjeseca slati izaslanstva u Egipat, opisujući tegobno i nesigurno stanje u posljednjemu faraonovom uporištu. Stanje je u opsjednutome Bvblosu na koncu postalo toliko zbrkano, da je egipatski izaslanik u Galileji Pihuru pohitao u taj grad, na čelu plaćeničke vojske. No zabunom je napao Rib-Addijeve postrojbe i uništio ih, na što su se mještani pobunili protiv egipatske vlasti. Gradski knez je morao uteći, te ga je zamijenio brat. Kasnije se Rib-Addi ipak vratio. Uspio je još za kratko vrijeme preuzeti vlast, te je nizao pozive za pomoć egipatskome vladaru. Stiglo ih je ukupno više od šezdeset... No Ehnaton se pravio97Vojnici u Ahetatonugluhim, smatrao se više pozvanim za rješavanje vjerskih pitanja nego za međunarodne odnose i strategiju, ma koliko je god u to doba ovo drugo bilo presudnije..Prvo šire nezadovoljstvo u zemlji prema faraonu sanjaru, zasigurno se javilo nakon smanjivanja i zatim potpunoga izostanka danka iz podložnih zemalja. Jer, Egipat je neprestance trebao priljev sredstava za svoj opstanak i blagostanje. I to ne toliko zbog prehrane, jer je bio žitnica koja je mogla hraniti sebe, nego zbog velikih zahvata, građenja, održavanja raskoši i dr. Tad se pak premiještanje prijestolnice iz Tebe u Ahetaton pokazalo nepopravljivom pogrješkom. Svrgnuto Amonovo svećenstvo iz Tebe se u prvo vrijeme osjećalo odvojenim od novoga središta vjerske i društvene moći, no sad je u dalekoj Tebi moglo bez zapreka i nadzora okupljati nezadovoljnike i razvijati otpor prema vladaru.Kad je pak Ehnaton u 14. ili 15. godini svoje vladavine, potaknut ubojstvom mitanijskoga kralja Tušrate (što je bilo djelo Tušratinoga sina), možda ipak uočio promašaje svoje međunarodne politike, bilo je već prekasno. Uspostavljanje asirsko-egipatskih sveza se pokazalo beskorisnim, te je čak opteretilo odnose s babilonijskim kraljem Burnaburiašom, koji i inače nisu bih najbolji. Jer, nekoć moćni faraoni svojim si ženidbama nisu uvijek pribavljali samo prijatelje...98Vojska preuzima vlastSve veća izdvojenost i neprestano slabljenje Ehnatona, sve do njegove rane smrti u 17. godini

vladavine, treba promotriti s tri polazišta. Ponajprije, od 13. godine vladavine je njegov brak s Nefertiti bio poremećen. A budući da je Nefertiti nedvojbeno bila uzor cijeloga jednog naraštaja, taj je poremećaj zasigurno desetkovao faraonove pristalice i sljedbenike. K tomu je i Ehnatonov neobičan odnos prema Semenhkareu, zetu kojega je postavio za suvladara, mogao također osjetno smanjiti naklonost prema faraonu. No odlučno je bilo pomanjkanje bilo kakve političke koncepcije. Trebamo imati naStaroegipatska vojna postrojba kopljanika99umu, u osobi faraona bila je objedinjena najviša društvena i vjerska vlast, pa su podanici u pogoršanju stanja vidjeli urušavanje vjerskih promjena. Tako je zamišljeni Ehnatonov svijet, s jednim bogom, ljubavlju prema svijetu i prirodi, izbjegavanjem neprijateljstava i nadahnut općim mirotvorstvom - bio osuđen na potpunu propast. To se i dogodilo, u vrlo kratkom vremenu. Ne samo što je Ehnaton izgubio vlast i život, vjerojatno nasilno, nego je i njegovo djelo zatrto gdje je to god bilo moguće. Starim je bogovima vraćena moć, a ime Atonovo brisano je sa svih mjesta gdje je bilo uklesano ili upisano. Njegovi nasljednici su se pobrinuli za to, poticani osvetoljubivim Amonovim svećenstvom, no još više potrebom da se uvede mir u zemlji i ojača sve društvene snage za nov uzlet Egipta.Kao što je to najčešće slučaj kad je vlast slaba, u zemlji se razvila druga moć. Bila je to vojska. Tut-ank-Aton, dijete-kralj, nije bio ništa drugo osim lutka u rukama utjecajnih vojnih dostojanstvenika, kao što bijahu Eje i Horemheb, kao i ponovno ojačanih Amonovih svećenika. Oni su mladoga kralja prisilili da napusti prijestolnicu koja je postojala tek desetljeće i pol, te svoje ime promijeni u Tut-ank-Amon. Tako je od "Živuće prispodobe Atonove", što je njegovo rođeno ime značilo, postao "Živućom prispodobom Amonovom"...100SVJETSKA ZBIVANJA U AHETATONSKO DOBASvijet 14. stoljeća pr.Kr. bijaše pozornica na kojoj su vladala velika kraljevstva obasjana slavom minule moći. Unutarnja slabost i nesigurnost prema susjedima bijahu poticaj za do tada neviđen razvoj međunarodnih odnosa i uspostavljanje međusobnih veza između brojnih država. Izaslanici i poslanici putovali su iz Tebe i Ahetatona u Asiriju i Babiloniju, u Naharinu u Mitaniji i Hatušu* u Hatiju... U Hatuši je stolovao kralj Supilulijuma I., koji je zasigurno predstavljao najveću pogibao za mir tog razdoblja. Na europskome je tlu u to doba počela gasnuti minojska kultura, dok je mikenska bila u punome cvatu. Glasovita palača u Knososu na Kreti ležala je u ruševinama, jer ju je oko 1400. pr.Kr. ponovno uništio potres. To je tisućljeće za Kretu i inače bilo razdoblje velikih prirodnih katastrofa. Obredna su svetišta nicala u Faistosu, Malliji i Kato Zakrosu, kao znak sjećanja i žalosti glede slavne prošlosti. Završno razdoblje kasnominoske kulture bijaše tek mutan odsjaj ranijih stoljeća, novo doba u kojemu su s Egiptom uspostavljene živahne veze. Tada, dok su u delti Nila obitavali tuđinski kraljevi osvajača Hiksa, vino i trgovačka roba odlazili su preko mora, a novi utjecaji s MinotaurosovSga otoka nailazili su na dobrodošlicu u Egiptu.101Staroegipatske posude za pomasti s poklopcemTek je na egipatskome tlu ponešto od toga uzdignuto do savršenstva, primjerice Ehnatonova prirodna umjetnost u prikazivanju likova, prirodni prizori iz svakidašnjega života, predivni prikazi biljaka i životinja na zidovima i podovima u Ahetatonu...Sve to bilo bi teško zamislivo bez prethodnoga procvata kretske kulture. Taj se utjecaj u ahetatonskoj umjetnosti može potvrditi pojedinostima, crtama koje pokazuju sličnost i čak oponašanje, kao što su prikazivanje konja u propnju, slike krajolika i prizori iz vrtova s djevojkama koje beru cvijeće... A i po pojedinačnim, sasvim osobitim motivima, koji su do tada na Nilu bili potpuno nepoznati, kao što su primjerice dupini.Značajnim egipatskim ženama, kakve su bile Nefertiti ili Teje, kultura i način života u kojem je bilo istaknuto štovanje žene i majke, zasigurno bijahu zanimljivi. Takav pristup potjecao je od velike božice majčinstva i plodnosti, koja je potjecala iz neolitske Anadolije, a nastala je u vjeri povezanoj s poljoprivredom.

Procvat kulturnih vezaGašenje minojske kulture vremenski se poklapa s procvatom mikenske. Neki povjesničari čak tvrde, da su mikenski Grci pomogli pri protjerivanju Hiksa iz Egipta.Dokazati se može mikenski utjecaj na Kreti, primjerice u Hagia Triadi, gdje na jednome sarkofagu božice102Ukrasna škrinjica podijeljena na pretincesmrti priskaču na kolima, kako bi otele preminuloga. U tome se minojske predodžbe o onostranome životu vezuju s mikenskima.Hetitski zapisi klinovim pismom spominju mikenske Grke nazivajući ih Ahijawa, a po zvuku je ta riječ vrlo slična nazivu Ahejci. Prve naznake egipatsko-mikenskih odnosa su nedvojbeno zamjetljive u Mikeni, gdje se egipatske predodžbe o onostranome miješaju s domaćima. To pokazuju i grobovi koje je otkrio Schliemann. Zlatne obrazine i zavjetni darovi u grobovima pojavljuju se u do tada nepoznatoj količini. Tu su i prve naznake mumificiranja tjelesa, što je uobičajeno upravo za egipatsko štovanje mrtvih. To je ovdje još zamjetnije, jer ti grčki knezovi na kopnu, u ranomikenskome razdoblju (1580-1500. pr.Kr.) još nisu ni obitavali u pravim palačama.Odnos između Mikene i egipatskoga kraljevstva na Nilu bijaše u prvo vrijeme utemeljen na divljenju. Visoka egipatska kultura tjerala je europske seljake i stočare na čuđenje. Tek 14 kasnomikenskom razdoblju (1400-1200. pr.Kr.) počeo je i Egipat izvlačiti probitak iz te sredozemne veze. Vrijedna keramika, umjetnički103namještaj, ulje i vino redovito su punili brodske isporuke u deltu Nila. Umjetnici, rukotvorci i trgovci s grčkoga kopna bijahu bitan potporanj pri gradnji Ehnatonove i Nefertitine prijestolnice Ahetatona.S druge strane, zamisli i osnove koje su tamo vidjeli i prikupili, ponijeli su kao protuvrijednost preko mora, u svoju domovinu. Tako se na zidnim slikama u palačama Mikene, Tirinsa, Pilosa, Tebe i Orhomenosa zamjećuje poticaj dobiven od minojske kulture, ali se pojavljuju i prizori lova, bitke, bojnih kola i ophodnji nadahnutih egipatskim utjecajem. Napokon, mikenska je kultura počela gasnuti istodobno s visokom egipatskom kulturom, no to je u Mikeni išlo naglo, potaknuto pojavama izrođenja i državnog pretjerivanja.Zagonetka hetitskoga uspona i padaMikensko nazadovanje slično je po tome zbivanjima kod Hetita, naroda koji je u 2. tisućljeću pr.Kr. stvorio veliko kraljevstvo na području današnje Turske. Bili su toliko moćni, da su zajedno s Egipćanima stvarali svjetsku povijest. Današnje spoznaje o toj već tri tisućljeća zaboravljenoj hetitskoj kulturi, zahvaljujemo arheološkim slučajnostima. Prva je otkriće pismohrane u Hatuši početkom 20. st. i nalaz pismohrane glinenih pločica u Amarni 1887. godine.Pismohranu ondašnje hetitske prijestolnice, blizu današnjeg mjesta Bogazkoi, otkrio je Hugo Winckler. Nađeno je ukupno oko 2500 pločica s klinovim pismom. Pismohrana iz Amarne, nekadašnjega Ahetatona, nalaz je što ga možemo zahvaliti jednoj seljakinji iz obližnjega sela. Ona je 1887. godine grabila prašinu od nilskoga mulja, što se i danas rabi kao gnojivo na poljima, pa je naišla na glinene pločice. Iskapanjima je nađeno104Brdska prijestolnica Hetitskoga kraljevstva, grad-utvrda Hatuša"tek" 400 pločica, no svaki je primjerak vrlo začajan, jer se radi o međunarodnoj prijepisci egipatskih faraona. Kako je mogla ta hetitska kultura potpuno propasti i nestati, dok je istodobno povijest Egipta ostala sačuvana i prenesena je do današnjih dana?Razloga za to je više. Ponajprije, Hetiti su bili daleko nepovjerljiviji i manje skloni umjetnosti od starovjekih Egipćana. Uzrok tome bi mogao biti, što su Hetiti u grubome podneblju anatolske visoravni, s tamošnjim dugim zimama i kratkim ljetima, puno više vremena morali posvećivatj preživljavanju nego zabavi. Najviši hetitski bog bio je okrutno božanstvo podneblja, dok je među egipatskim bogovima kao vrhovnik stolovalo105

Glinena pločica nađena u ahetatonskoj pismohrani, jedno od nekoliko stotina pisama iz međunarodne prijepiske egipatskih kraljevablistavo Sunce. Ono presudno za očuvanje hetitskih zapisa bijaše podloga na kojoj su pisali. Bijahu to drvene pločice presvučene tkanicom natopljenom sadrom, a po njima se pisalo kistom i crnilom. Ako je isprava bila vrlo značajna, pisalo se po olovnim trakama, koje se moglo smotati i tako lakše prenositi. Državni ugovori urezivani su u željezne i srebrne pločice. Sve te podloge za pisanje bile su vrlo osjetljive na podneblje i vremenske utjecaje, a većina nije bila ni vatrootporna. Sa sigurnošću možemo pretpostaviti, kako je uz ove nađene pločice, vatrootporne jer su bile napravljene od gline, u utvrđenome gradu Hatuši čuvano još mnogo tisuća isprava na manje trajnome tvorivu...Hetiti jačaju, prijetnja rasteUtjecaj mezopotamske kulture na hetitsku zamjetljiv je za vladavine Hatušilija I. u 16. st. pr.Kr. Tad su Hetiti preuzeli akadsko klinasto pismo, koje je širom106Neprijatelji Egipćana; sasvim desno su bojna kola s posadom od tri borca, kakva Egipćani nisu rabili. Dok su u egipatskim postrojbama bila kola s dvočlanom posadom, tj. vozač i borac, Hetiti su postavljali trojicu (treći je član štitio vozača)tadašnjega svijeta bilo prihvaćeno kao međunarodni jezik. Pritom su se služili mješavinom sumerskoga, akadskoga i hetitskog jezika. U doba Ahetatona je vladar u kraljevstvu Hati bio kralj Šupilulijuma. Pod njegovim žezlom je država dosegnula vrhunce svoje moći. Njegovo najveće djelo bijaše uništenje gornjomezopotamskoga kraljevstva Mitani, državne tvorevine s huritskim življem, koje je od 16. st. pr.Kr. bilo stalna jabuka razdora između tadašnjih velikih sila. Huritski vladar Tušrata bio je ubijen prigodom osvajanja njegove države. Sirija, do tada mitanijska pokrajina, postala je hetitskom. I time je došlo do sukoba između Egipta i Hatija.Još tijekom opsade posljednje mitanijske utvrde i uporišta Karkemiša, koji je ležao na gornjemu toku Eufrata, poslao je osvajač Šupilulijuma svoje vojnike na jug, preko egipatske granice. Htio je vidjeti, kako će to primiti faraon i što će poduzeti. U svojim ljetopisima Šupilulijumin sin Muršili ovako izvješćuje o tom izazivanju. "Dok je naoj otac boravio u okolici Karkemiša, poslao je vojne zapovjednike Lupakkija i Tarhuntazalmu u zemlju Amka*. Oni pođoše napasti107zemlju Amka, te mojemu ocu dovedoše zarobljenike, stoku i ovce. Kad Egipćani dočuše za taj napad na zemlju Anka, uplašiše se."Ono što je Šupilulijuma naslućivao, to se i potvrdilo. Mlad faraon i njegova lijepa supruga u dalekome Egiptu, više su se bavili svojom novom državnom vjerom i lijepim umjetnostima, nego razdiobom zemalja i utjecaja po svijetu. Rata s Egiptom, tako se barem činilo, nije se uopće trebalo pribojavati. Pa si je hetitski kralj mogao dopustiti da, poput vuka oko ovčjih stada, godinama kruži oko egipatskih saveznika i jednoga po jednog nekažnjeno pripaja svojemu kraljevstvu.Hetitski rođački krugoviHetitski je kralj svoje dvorjane i velikodostojnike pribavljao ponajprije iz redova svojih rođaka. Ti su odgajani na dvoru, te su istodobno pripravljani za razne zadaće i položaje u upravi, vojsci i svećenstvu. Osim svojih općih uloga vrhovnoga svećenika, suca i vojskovođe, hetitski su kraljevi izgleda bili na osobitome glasu kao učitelji. Preuzmali su čak i školovanje stranih kraljevića. Tako saznajemo o nekome kraljeviću Tagavalavasu i malenome bratu ahijavskoga kralja, koji je zajedno s hetitskim prijestolonasljednikom svladavao umijeće upravljanja bojnim kolima.Svijest o obitelji i srodništvu bijahu kod Hetita vrlo izraženi, a žene su si znale priskrbjeti utjecaj i moć. Vladanje je mogla preuzeti i kraljica, a poslije smrti kralja nije morala svoj položaj velike kraljice prepustiti ženi njegovoga nasljednika. Kraljeve sestre, a osobito njihovi supruzi, bili su vrlo važni pri naslijeđivanju prijestolja. Zato ne treba čuditi, što ubojstva rođaka108Staroegipatski strijelci sa savijenim lukovimakod Hetita nisu bila rijetka. No s druge je strane bilo nezamislivo, rastaviti neku obitelj zbog pravnih ili materijalnih razloga. To je jasno zamjetljivo iz jedne zemljišne darovnice, koja u

jednome dahu nabraja ljude, životinje i livade:" Kuća Tivataparasova: 1 čovjek Tivataparas, 1 dječak Haravandulis, 1 žena Azijas, 2 djevojke Anitis i Santavijas, ukupno 5 osoba, 2 goveda, 22 ovce, 6 goveda za oranje kao posjed imanja. K tome... ovce i uz jednu od njih dva ženska janjeta, a uz ovnove dva muška janjeta, zatim 18 koza i uz njih 4 jareta, te uz staru kozu 1 jare, ukupno dakle 36 ovaca, 1 kuća. Svi pašnjaci za goveda u gradu Barkalla, 1 jutro livade, 3 i pol jutra vinograda, k tomu 40 stabala jabuka, 42 stabla nara u gradu Hanzusra što pripadaju gospodarstvu Hantapisa."Hetitski zakoni poznavali su pojam slobodnjaka i kmeta. Odnos između gospodara i kmeta bio je vrlo strog, ali pravno određen. "Kad kmet stoji pred svojim gospodarom", stoji u Muršilijevim ljetopisima, "mora biti umiven i odjeven u čistu odjeću. I gospodaru treba dati nešto za jelo ili za piće. A on, njegov gospodar, jede i pije, te je zadovoljan u srcu i njemu109(kmetu) sklon. Ako je kmet nemaran i nepažljiv, tad se mijenja odnos prema njemu. Rasrdi li pak neki kmet svojega gospodara, tad ga ubiju ili mu odrežu nos, iskopaju oči i odrežu uši. Njegov ga gospodar poziva na odgovornost, a i njegovu ženu, njegovu djecu, njegovu braću, njegove sestre, njegove šurjake i njihove obitelji, bez obzira jesu li muški ili ženski članovi..."Ovakvo strogo zakonodavstvo ipak nije isključivalo mogućnost da hetitski kmet oženi slobodnjakinju. Premda o tome nema nekih podrobnih isprava, čini se da mnogoženstvo nije bilo uobičajeno među običnim pučanstvom. Jedino je kralj uzdržavao Žensku kuću, ali brižno odvojenu od kraljice, ustrojenu prema stupnjevanim položajima.Narod tisuću bogova?Hetite se često spominje kao "narod tisuću bogova". Takav opis vodi u zabludu. Hetiti nisu imali ni približno tisuću božanstava, koja bi od toga anatolijskog brdskog pučanstva zahtijevali poštivanje i molitvu. Hetiti zapravo nisu poznavali više bogova od Egipćana, no njihova svestrana pobožnost im je omogućavala da svoje bogove nazivaju imenima na svim poznatm jezicima i narječijma. K tomu je još ovisilo i o pisarima, kako će pojedno božanstvo označiti različitim sličicama i likovima, odnosno čitati im imena po svim zamislivim pravilima. Vjerska snošljivost bila je najviše pravilo hetitske vjere. Za svojega boga podneblja, najvišega među njihovim bogovima, imali su čitav niz imena, samo što ni jedno nije bilo hetitsko. U državnome svetištu Yazilikaja, gdje se glavni bog pojavljuje uz svoju družicu Sunčevu božicu Arinu, nosi starohetitsko ime Taru. Na huritskome110je on Tašup, na luviškome Datas ili Tarhund, na sirijskome Addad ili Hamman - šest imena za jednoga jedinog boga... A o Velikoj majci se u jednome zapisu navodi: "Sunčeva božica iz Arine, moja gospodarica, kraljica svih zemalja. U zemlji Hati nazivaš se Sunčevom božicom iz Arine, ali u zemlji koju si obdarila cedrovinom zoveš se Hepat. " No i za Hepat znamo tek starohetitsko ime Vurušemu. Kako je Supilulijuma oslovljavao Sunčevu božicu iz Arine, jednostavno ne znamo. Tešup i Vurušemu imađahu sina, boga žetve i prinosa Telipinua. "On drobi grude i pluži, pribavlja vodu, omogućava žitaricama rast." Uz niz božanstava vezanih za prirodu, tu je babilonijska božica ljubavi i rata Ištar, s huritskim imenom Šaušga. Ona je pritom i sestra vrhovnoga boga podneblja Tešupa. Jedan kip te Ištar dao je u Tebu dobaviti Amenhotep III. (Ehnatonov otac), kako bi provjerio njenu sposobnost ublažavanja svojih staračkih bolova i patnji.Povezanost kultura i vjeraKoliko su pak hetitska, ^kretska i egipatska kultura odnosno vjera bile međusobno povezane, pokazuje jedna molitva hetitskoga kralja Mutavvalija (vladao od1111315. pr.Kr.). Iz nje se jednostavno nameće zaključak, kako je hetitski kralj morao znati Ehnatonovu pjesmu slavljenicu Suncu, ali istodobno i jednu kretsku pjesmu o Suncu, s nekoga otoka gdje "Sunce izlazi iz mora":Sunčev bože nebesa, gospodaru moj, Pastiru ljudske djece. Iz mora ti izlaziš, Sunčev bože nebesa, Na nebo stupaš.Sunčev bože nebesa, gospodaru moj, Prijepore ljudskoga djeteta, Psa, svinje i životinja na polju, Rješavaš svakodnevno, O Sunčev bože.

Mezopotamijska mješavinaU Mezopotamiji su se kroz tisuću godina miješali utjecaji i kultura niza naroda: Akađana, Sumerana, Babilonaca, Mitanaca, Asiraca, Amorićana, Hurita, Hetita. Iz toga je izrastala zemlja miješane kulture i običaja. No i ona je imala svoje uspone i padove. Tako se ponovno počeo probijati nov preokret. Pod asirskim kraljem Šamšiadadom I. (1748-1716. pr.Kr.) kraljevstvo je dospjelo pod vlast Amorićana. Babilonijski kralj Hamurabi (1728-1686. pr.Kr.), čije je ime postalo slavno zahvaljujući njegovome zakoniku, osvojio je dijelove Mezopotamije, ali o njegovome životu ne znamo mnogo. No ubrzo su amoritski vladari protjerani iz Babilona, zahvaljujući primorskome pučanstvu uokolo Perzijskoga zaljeva i zapadnoiranskim brđanima Kasitima. Taj narod s Kavkaza nije imao svoje pismo, govorio je jezikom koji nitko nije razumio, pa je bio doista112Neprijatelji Egipćanaprikladan da ga mezopotamijska mješavna naroda jedostavno upije.Hetitski kralj Muršili I. pružio im je potporu. Odvažnim vojnim pohodom probio se do Babilona i osvojio grad, ali ga je odmah i napustio, prepustivši zemlju Kasitima. Pod pogledima zavidnih susjeda, kao što su Elamiti, stvarala se nova velesila, a njena je snaga zapravo bila u sposobnosti prilagođavanja. Ne imajući gotovo nikakve tradicije, otvarali su se svemu novome, snošljivi prema svakome.Kralj Kasita i Akađana, kralj prostrane zemlje Babilonije, kralj Padana i Alvana, kralj zemlje Gutium - tako je sebe nazivao njihov prvi vladar na babilonijskome tlu, kralj Agam (oko 1530. pr.Kr.). On je odmah počeo trgovati s Hetitima, kako bi zamjenom vratio kipove božanstava koje ovi odvukoše sa sobom, te je odpočeo obnavljati hram u Esangili. Kasiti su nedaleko Bagdada utemeljili svoju vlastitu prijestolnicu113Kurigalzu, s jednim od najvećih zigurata* u toj zemlji na dvije rijeke. Uokolo su se nizali hramovi babilonijskih bogova Enlila, Ninlila i Ninurte. Jedini izvoran kasitski bog je Sukvamuna, inače su se oni priklonili babilonijskome trojstvu Anu, Enlil i Ea, koje prate Ninhursanga, Sin, Ištar i Samaš, te bogovi podzemlja i rata Nergal, Zababa i Ninurta. Brojni međašni kamenovi od diorita, zvani kudurus, daju nam uvid u božanski krug kasitskoga razdoblja.U 15. stoljeću pr.Kr. su kasitski kraljevi u Babiloniji izvukli probitak iz nesigurnosti koja je zavladala svijetom. Vojni pohodi bijahu iznimka, poput onoga kad je Ulamburiaš oko 1450. pr.Kr. krenuo protiv primorskih naroda.Radije se pribjegavalo pregovorima i utanačenjima, ili bi se lijepe kćeri slalo za supruge vladarima na stranim kraljevskm dvorovima. Tako je za vladavine Karaindaša poslana kraljevna Amenhotepu III.Karaindašov sin Kadašmanharbe poželio je pak jednu egipatsku kraljevnu za sebe. No faraon je taj zahtjev odlučno odbio. Na to je Kadašmanharbe poslao izaslanstvo u Egipat, u kojem je molio bilo kakvu Egipćanku: "Pošalji mi neku lijepu ženu po svojemu izboru. Tko će onda ovdje moći reći kako to nije kraljeva kći."Općento uzevši, faraoni su bili naklonjeni kasitskim kraljevima, koje su zvali braćom. To je bila posljedica nesigurnosti, koja je već zahvatila egipatsku vladarsku kuću. Napokon, u međuvremenu su Asirci postali neovisni o kraljevini Mitani, pa su mogli razmišljati o stvaranju nove velike države. Istodobno su se na egipatskim granicama pojavile hetitske horde, a u Ahetatonu je sjedio faraon, koji je pjevao pjesme Suncu i kojemu ništa nije bilo odvratnije od ratovanja i ubijanja...114VBRAčNI PRIZORI: NEFERTITI I EHNATONAmenhotep IV. i Nefertiti su se oženili 1364. pr.Kr. Ona je bila starija, a mladi je faraon bio još napola dijete, kojim je upravljala njegova majka Teje. Tad je imao oko trinaest godina. Unatoč tome je mladi vladar već godinu dana poslije sklapanja braka postao ocem - rodila im se djevojčica Meritaton. U daljnje dvije godine na svijet su došle još dvije kćeri, Maketaton i Anhesenpaton. Sa šesnaest godina je Amenhotep IV. već bio trostruki otac...

Nefertiti je od njih dvoje, o tome nema nikakve dvojbe, bila ne samo starija nego i zrelija i iskusnija. U dogovoru s kraljicom majkom, znala je lijepa kraljica i te kako dobro i vješto upravljati mladim faraonom.Dvije Ehnatonove kćeri u igri; tipičan crtež za ahetatonsku umjetnost115Koliko je ona tijekom tih prvih godina braka igrala vodeću ulogu, postaje jasno iz rekonstrukcije Atonovoga hrama u Karnaku, koji je upravo tad građen. U tom hramu, s golemim Ozirisovim stupovljem i prizorima molitve, faraon je doduše prikazan kao vjerski mjerodavan, ali se Nefertiti pojavljuje gotovo dvostruko češće nego Amenhotep IV. K tomu si je mlada kraljica dala podignuti i vlastitu dvoranu sa stupovljem...Otvoreno iskazivanje kraljevske ljubaviKad su Nefertiti i Amenhotep IV. godine 1357. pr.Kr. otišli u Ahetaton, bili su još uvijek jedno srce i jedna duša. Crtež iz ahetatonskoga groba Ahmosea, "nositelja lepeze kralju s desna", pokazuje vladarski par u prisnoj slozi. Voze se na svečanim kolima kojima upravlja faraon, a Nefertiti ga pritom grli. I ostali prizori iz grobnica odražavaju obiteljsku sreću, primjerice onaj iz jednoga privatnog groba, na kojemu Amenhotep IV. i Nefertiti sjede uz piće s njegovom majkom Tejom. Nefertiti okružuju dvije njene kćeri, a uz Teju je njena kći Baketaton. Podjela počasnoga zlata Ejeu iz ruku kraljevskoga para također odiše prisnim odnosom. Upravo je napadno, da se faraon od 5. godine svoje vladavine, kad je uzeo ime Ehnaton, gotovo nikad ne pojavljuje sam... Uvijek ga prate Nefertiti ili Teje.Još jedna "jaka" majka u igriOdnos kraljice majke Teje prema svojemu kasno rođenom sinu Amenhotepu IV. bio je predmet mnogih nagađanja. I doista, u tom odnosu je mnogo toga neobičnog. U grobu "Upravitelja dvora, dvojne riznice116Nefertiti i Ehnaton nježno zagrljeni na svečanim kolima; crtež prizora iz Ahmoseovoga groba u Ahetatonu. Motiv potječe iz prvih godina braka. Na rub kola naslonjena je prva kći kraljevskoga para, a u sredini je dodano Nefertitino ime sa željom za vječnim životom.i Ženske kuće", iz 12. godine Ehnatonove vladavine, Teju se još uvijek naziva "Velika kraljeva supruga", dakle istim naslovom kao i službenu kraljicu Nefertiti. A kad se pobliže promotri dva duboreza na dovratku u grobnici upravitelja dvora Huja, nameće se pitanje, nije li Ehnaton sa svojom majkom održavao neku vrstu odnosa nalik bračnom? Na to upućuje jedan natpis u Hujinoj grobnici, koji Baketaton naziva "kraljevom dragom sestrom". Hujina grobnica je napravljena dvanaest godina poslije smrti Amenhotepa III., koji bi trebao biti Baketatonin otac. Poteškoća pri utvrđivanju tko je zapravo« prikazan na tom dovratku, leži u činjenici da su poslije ahetatonskoga razdoblja uništene sve glave i obrubljena* imena vezana za to117izopćeno razdoblje. No ostatci okvira koji su okruživali imena vladara, kosa, kraljevska pokrivala za glavu i jedna kruna od pera upućuju da su na jednom duborezu bili prikazani Ehnaton i Nefertiti, a na drugome Ehnaton i njegova majka Teje.Zar je Ehnaton bio istodobno oženjen sa svojom majkom i s Nefertiti? Psihoanalitičari su o tome napisali obimne radove, razvijajući različite pretpostavke i tvrdnje. Prema njihovim zaključcima, Ehnaton je imao vrlo razvijen Edipov* kompleks, a • mnogo toga upućuje da pritom ne griješe.Kćeri na tekućoj vrpci, sina nemaGodina u kojoj su Amenhotep IV. i Nefertiti preselili u Ahetaton, donijela im je i četvrtu kćer Neferneferuaton Tašerit. Na petu kćer čekali su daljnje tri godine, a šesta je došla poslije još dvije godine. S dvadesetosam godina je Nefertiti bila već šesterostruka majka. Kod dvije posljednje kćeri, o kojima ništa ne znamo, napadna su njihova imena. Prve četiri dobile su imena posvećena Atonu, Meritaton (Atonova miljenica), Maketaton (Atonova štićenica), Anhesenpaton (Živuća kroz Atona) i Neferneferuaton Tašerit (Mala ljepota svih Atonovih ljepota). Peta i šesta kći dobiše pak drukčija imena: Neferneferure (Ljepota svih Raovih ljepota) i Setepenre (Raova odabranica). Zašto djeca rođena u 9. i 11. godini vladavine nisu više dobila imena posvećena Atonu? To nije pojašnjeno.

Gotovo je neprihvatljiva tvrdnja, kako Ehnaton nije bio otac te dvije posljednje kćeri, pa zato nije odobrio da nose ime njegovoga boga, odnosno da se Nefertiti odrekla vjerovanja u Atona. Za obje te pretpostavke ima najmanje toliko protudokaza.118Nesretna trinaesta godina vladavinePovijesno je dokaziv slom između Neferetiti i Ehnatona u 13. godini njegove vladavine, dakle oko 1350. pr.Kr. Kratko prije toga je umrla druga kći Maketaton, u dobi od devet godina. Zalovanje nad mrtvim tijelom djeteta, prizor na zidu kraljevskoga groba u Ahetatonu, ganutljiv je po iskrenosti i usrdnosti kojom je predočen, no i zbog okolnosti što je to posljednji put da je Nefertiti negdje prikazana. Od tada o Nefertiti više nema ni riječi niti traga. Neki egiptolozi čak tvrde, primjerice Skot Cyril Aldred, da je Nefertiti umrla ubrzo poslije svoje kćeri. No za to nema dokaza, pa čak ni nekoga polazišta za takvu pretpostavku. Da nije umrla, nego je bila lišena položaja, odbačena i brisana, pokazuju brojni duborezi, kipovi i slike, na kojima su Nefertitino ime i glava isklesani ili brisani, te zamijenjeni s njenom kćeri Meritaton. Ona je dobila i naslov "Kraljevske supruge"...Najstarija kći je igrala neobičnu ulogu u tom razdoru između Nefertiti i Ehnatona. Faraon ju je udao za nekog čovjeka nepojašnjenoga podrijetla, koji se zvao Semenhkare (Moćna je Raova duša), te ga u 14. godini svoje vladavine uzvisio na položaj suvladara. Razlog za taj neobičan korak možda treba tražiti u okolnosti što Ehnaton nije imao muškoga potomka, koji bi mogao oženiti jednu od njegovih kćeri i tako mu postati nasljednik. No to nije bio i jedini razlog... Na nekim očuvanim nalazima vidimo Semenhkarea i Ehnatona dok šeću, držeći se za ruke ili nježno zagrljene.A prenošenje Nefertitinoga imena Neferneferuaton (Lijepa je Atonova ljepota) na Semenhkarea, ne ostavlja mjesta nikakvome drugom ^zaključku, osim da je faraon sa svojim mladim suvladarom bio u osobitome osobnom (erotskom) odnosu. Posljednji okviri s Nefertitinim119imenom, koji još nisu bili izbijeni, premazani žbukom ili izgrebeni, sada su pak prekriveni imenom "Ehnatonov miljenik". Nefertiti se pak u to doba s malobrojnom poslugom povukla u novosagrađenu palaču Hat-Aton (Atonov zamak), na sjevernom kraju Ahetatona.Prvi zet postaje i suvladarZagonetnoga Semenhkarea, koji je igrao toliko mračnu ulogu, poneki egiptolozi uzimaju kao sina Amenhotepa III. i njegove kćeri Sat-Amun. Po tome bi on bio Ehnatonov polubrat od rođene sestre, ali istodobno i nećak. No njegova je velika nesreća bila, što je kao suvladar i budući faraon umro već poslije nekoliko godina zajedničke vladavine, još prije Ehnatona... Semenhkareova smrt je teško pogodila faraona. Za suvladara još nije bila napravljena grobnica... Veća sramota se nije mogla zamisliti za jednoga kralja. Zato je za prerano preminuloga morala biti pribavljena neka već postojeća grobnica, zajedno s opremom. Amerikanac Theodor M. Davies našao je 1907. u Dolini kraljeva kod Tebe jednu nedovršenu i napola propalu grobnicu, s teško oštećenim kamenim lijesom u kojem je bila mumija. Ponajprije se mislilo da je to Teje, zatim Ehnaton i na koncu Nefertiti. No tek nedavno je utvrđeno, da su to posmrtni ostatci čovjeka koji je imao oko dvadeset godina...Vjerojatno je to upravo Semenhkareova mumija. Tome u prilog govore mladenačka dob umrloga, kameni lijes iz kraljevske kuće, te u grobnici nađen kanopski vrč od alabastera, s lijepim poklopcem u obliku poprsja. Posuda je bila namijenjena smještanju pokojnikove utrobe. Glavu s poklopca, koja nosi umjetnički izrađenu nubijsku vlasulju, teško je prosuditi kao mušku ili120Kanopski vrč od alabastera, s lijepim poklopcem u oblikupoprsja, za koji se pretpostavlja da je u njega bila pohranjena Semenhkareova utrobažensku - no blage i meke crte lica prije upućuju na ženu. Na posudi su međutim zamjetljive dvije neobičnosti: na trbušastome dijelu sprijeda je naknadno izbrisan i odbrušen natpis. A na čelu kipića-poklopca je naknadno izbušena rupa, koja nije mogla služiti ničemu drugom, osim da se usadi ureus, znak kraljevske časti. Po svemu sudeći, Semenhkare je pokopan u kamenome lijesu namijenjenome Nefertiti ili Meritaton, a kanopski vrčevi namijenjeni Meritaton morali su na brzinu biti prerađeni za jednoga faraona i opremljeni kraljevskim oznakama. Je li pak Seme^ihkare pokopan u kraljevsku grobnicu u Ahetatonu, pa je tek kasnije prevezen u Tebu, ili je odmah

smješten u Dolini kraljeva? To nije121Vlasulje su u starovjekome Egiptu bile osobito otmjen dioopreme vladara, velikodostojnika i imućnih pojedinaca; nosile su ih i žene i muškarci. Zato su otmjeni Egipćani kratko podrezicali kosu ili čak izbrijavali glavu. Gore je prikazana ženska vlasulja (pogled sprijeda i straga). Vlasulje su izrađivane ne samo od vlasi, nego i od raznih umetaka npr. vune.Osobito otmjena staroegipatska vlasulja, duga oko 80 centimetara!Sisturm, otmjeno glazbalo, osobito omiljeno među vladarskim ženama i uglednicama. Sistrum je zapravo bio okvir s nekoliko redova poprečnih žica na koje su bile nanizane kovinske pločicepoznato. činjenica jest, Semenhkare je još započeo graditi posmrtni hram u Tebi, pa se može zaključiti kako izgleda nije bio sljedbenik nove vjere tj. Ehnatonovoga Atona.Meritaton je sa smrću svojega supruga izgubila dotadašnju moć. U Hermopolisu, gradu na drugoj obali Nila, sučelce Ahetatonu, nađen je kameni blok na kojem se spominje neka Meritaton Tašerit (Meritaton mlađa). Tu se zasigurno može raditi samo o kćeri Semenhkarea i Meritaton. A kad je Ehnaton umro, još iste godine kad i Semenhkare, u Ahetatonu i cijelome kraljevstvu je vladala posvemašnja zbrka.Službenik Sunca brisan iz povijestiMalo je staroegipatskih vladara o kojima se toliko pisalo i istraživalo kao o Ehnatonu. Unatoč tome, njegova stvarna osobnost nije ni do danas otkrivena. Ehnatonovi nasljednici na prijestolju su se trudili izbrisati to sramno ime iz staroegipatske povijesti, a to su činili batom i dlijetom... Taj je postupak bio vrlo učinkovit, pa je Ehnaton iščezavao bez traga. Tako već svećenik123Maneto iz Sebenitosa*, koji je u 3. st. pr.Kr. za kralja Ptolemeja* II. pisao povijest Egipta, te je egipatske vladare razvrstao u trinaest dinastija, nije ništa znao o postojanju nekakvoga Ehnatona. Kasniji starovjeki povjesničari, kao Josip Flavije, Seksto Julije Afrički i Euzebije doduše spominju imena "Akenheres", "Aheres" ili "Ahenheres", no znakovito je što pritom misle kako je to bila neka žena...Ako već Ehnaton i nije mogao izgledati toliko odvratno, kao što bi se moglo zaključiti prema većini nalaza na kojima je njegov lik, zasigurno je morao biti odbojna pojava. Stručnjak za mumije dr. Derry, koji jeHijeroglifsko pismo nije bilo namijenjeno općoj uporabi, već ponajviše za svečane zapise i klesanje u kamenu. Ovdje je prikazan zapis s jedne stele, a zaokružene brojke su naknadne pribilješke suvremenih zapisivača (točnije prepisivača)124Ehnaton i Nefertiti tuguju nad svojom mrtvom kćeri Maketaton, koja je umrla još kao dijete. U to su doba odnosi kraljevskoga para još bili nepomućeni, pa su zajedno iskreno tugovali nad odrom djevojčicepregledao Tut-ank-Amonovu mumiju i onu iz tebanske grobnice koju se pripisuje Semenhkareu, zaključuje kako su obojica spadala u ljude sa širokim glavama. Ako su pak Tut-ank-Amon i Semenhkare bili, kako se pretpostavlja, članovi kraljevske kuće, tad je zasigurno i Ehnaton kao izravan potomak Amenhotepa III. naslijedio takvu glavu. Još je zanimljivija glede toga tvrdnja Eduarda Mavera, koji u svojoj Povijesti staroga vijeka Mitancima pripisuje glave s izduljenim stražnjim dijelom, koje su prema natrag spljoštene, a u sredini imaju neznatno udubljenje.Nefertiti, koja je vjerojatno potjecala iz Mitanije, na svim prikazima ima takav izduljen stražnji dio glave... A njezina naklonost prema nošenju stožastoga pokrivala za glavu, kakvo ima i na onome jedinstvenom poprsju nađenome u Tutmozisovoj radionici, vjerojatno je bila potaknuta željom da prikrije takvu gradu glave.125Maneto iz Sebenitosa*, koji je u 3. st. pr.Kr. za kralja Ptolemeja* II. pisao povijest Egipta, te je egipatske vladare razvrstao u trinaest dinastija, nije ništa znao o postojanju nekakvoga Ehnatona. Kasniji starovjeki povjesničari, kao Josip Flavije, Seksto Julije Afrički i Euzebije doduše spominju

imena "Akenheres", "Aheres" ili "Ahenheres", no znakovito je što pritom misle kako je to bila neka žena...Ako već Ehnaton i nije mogao izgledati toliko odvratno, kao što bi se moglo zaključiti prema većini nalaza na kojima je njegov lik, zasigurno je morao biti odbojna pojava. Stručnjak za mumije dr. Derry, koji jen«? o* "s; t: mt&^r^Hijeroglifsko pismo nije bilo namijenjeno općoj uporabi, već ponajviše za svečane zapise i klesanje u kamenu. Ovdje je prikazan zapis s jedne stele, a zaokružene brojke su naknadne pribilješke suvremenih zapisivača (točnije prepisivača)124Ehnaton i Nefertiti tuguju nad svojom mrtvom kćeri Maketaton, koja je umrla još kao dijete. U to su doba odnosi kraljevskoga para još bili nepomućeni, pa su zajedno iskreno tugovali nad odrom djevojčicepregledao Tut-ank-Amonovu mumiju i onu iz tebanske grobnice koju se pripisuje Semenhkareu, zaključuje kako su obojica spadala u ljude sa širokim glavama. Ako su pak Tut-ank-Amon i Semenhkare bili, kako se pretpostavlja, članovi kraljevske kuće, tad je zasigurno i Ehnaton kao izravan potomak Amenhotepa III. naslijedio takvu glavu. Još je zanimljivija glede toga tvrdnja Eduarda Mayera, koji u svojoj Povijesti staroga vijeka Mitancima pripisuje glave s izduljenim stražnjim dijelom, koje su prema natrag spljoštene, a u sredini imaju neznatno udubljenje.Nefertiti, koja je vjerojatno potjecala iz Mitanije, na svim prikazima ima takav izduljen stražnji dio glave... A njezina naklonost prema nošenju stožastoga pokrivala za glavu, kakvo ima i na onome jedinstvenom poprsju nađenome u Tutmozisovoj radionici, vjerojatno je bila potaknuta željom da prikrije takvu građu glave.125Tugujuće žene: prizor iz Woserhetove grobniceNefertiti i Ehnaton su takvu izduljenu glavu uzdigli do umjetničkoga uzora, obilježja ljepote, što je osobito došlo do izražaja pri izradi glava na kipovima njihovih kćeri. Izduljenost stražnjega dijela glave nikako se ne smije uzimati kao obilježje slaboumnosti, jer isto tako može biti znak nadprosječne bistrine i pameti. Francuski neurolozi koji su se pozabavili Ehnatonovim vanjskim izgledom, dođoše do zaključka da je nesretan faraon patio od lipodistrofije, bolesti kod koje dolazi do promjena potkožnoga masnog tkiva, pa ono nestaje u gornjem dijelu tijela, istodobno se gomilajući oko bokova, na bedrima i stražnjici.Sve te tvrdnje zapravo su tek pretpostavke. činjenica međutim jest, poslije 5. godne svoje vladavine, Ehnaton je prikazivan izobličen. Koliko je na to utjecao umjetnički pristup ondašnjega doba, danas ne znamo. No nepobitno jest i da je Ehnaton s godinama postupao sve neobičnije. Do 12. godine njegove vladavine, kada se Nefertiti126zadnji put spomnje, zasigurno je upravo ona bila nadmoćna u tom dvojcu. To je mladome faraonu na početku možda i bilo probitačno, ali je jednako tako moguće da se iz toga protokom godina u njemu razvila mržnja prema lijepoj kraljici.Nefertiti nestaje s pozorniceNo, kako god bilo, Nefertiti je iznenadno nestala s ahetatonske pozornice. A isto tako i njene četiri najmlađe kćeri. Po svemu sudeći, ona je s Anhesenpaton, Neferneferuaton Tašerit, Neferneferure i Setepenre obitavala u palači Hat-Aton. A poslije Ehnatonove smrti smotrila je prigodu za vraćanje svoje ranije moći... O njenoj bistrini i razboritosti najbolje govori okolnost, što se u tim složenim prilikama putem izaslanika povezala s najpogibeljnijim neprijateljem Egipta, a to je bio hetitski kralj Šupilulijuma. Nefertiti mu je napisala: "Moj je suprug mrtav, a ja nemam sina. Ljudi kažu, tvoji su sinovi odrasli. Pošalješ li mi jednoga od njih, postat će mojim mužem, jer ne želim uzeti nikoga od mojih podanika, kako bih ga učinila suprugom. Kraljica."To pismo bez nadnevka nije naslovljeno niti je potpisano. Zbog toga je opetovano pripisivano Tut-ank-Amonovoj supruzi Anhesenpaton. Vodeći egiptolozi koji su se osobito posvetili ahetatonskome razdoblju, kao što je Donald B. Redford, pismo ipak pripisuju Nefertiti. Jer, jedino je jedna zrela'i

mudra, samostalna žena poput nje mogla u tim okolnostma djelovati upravo na takav način. čak je i hetitski kralj Šupilulijuma bio zapanjen tom izraženom željom, pa je poslao svojega vrhovnog komornika Hatu-Citiša u Egipat, neka provjeri nije li to sve neka varka.127No za Nefertiti je vrijeme istjecalo sve brže. Unutar roka od sedamdeset dana faraon je morao biti pokopan, te određen njegov nasljednik... Kad je Supilulijuma iz Egipta doznao kako se tamo doista traži kraljević, poslao je svojega sina Zananzu (Zunanzau). Taj ipak nije stigao do Egipta, jer je zaglavio putem... Najvjerojatnije je bio ubijen, jer su ondašnje egipatske tajne službe imale dugu ruku. Naime, Hetit kao egipatski vladar nikako nije bio po ćudi ni svećenstvu, ni vojsci, ni plemstvu, ni velikodostojnicima... I tako su se sve Neferititine zamisli i nade razbile.NASLJEDNICIKao da je Egiptu zastao dah. Ehnaton, faraon, vladar i samodržac, svećenik i prorok - bio je mrtav. A muškoga nasljednika nije bilo, dok je s druge strane mogući prijestolonasljednik hetitski kraljević Zananza bio ubijen. I tako je ponovno palo jednoj ženi kao zadaća da održi dinastiju... Nefertiti više nije polagala nikakve nade u preuzimanju prijestolja, nakon što je ubijen njen nesuđen ženik. I neće ona postati kraljicom, nego njena treća kći Anhesenpaton, koju je njen otac uzeo za ženu još u predposljednoj godini vladavine. Je li postojao neki dogovor između majke i kćeri? Ili je majka morala dati prednost kćeri, zbog navaljivanja vojske? Ta pitanja ostaju bez odgovora. Znamo tek, Ehnatonova trinaestgodišnja kći i istodobno njegova udovica, uzela je oko 1346. pr.Kr. za muža kraljevića Tut-ank-Atona.Drugi zet postaje kraljTko je uopće bio taj Tut-ank-Aton? Još jedna zagonetna osoba iz kraljevske kuće ili njene najveće blizine... Povijesni nalazi govore o "kraljeviću" Tut-ank-Atonu, što znači da mu je u žilama tekla najmanje polovica kraljevske krvi. Sin Ehnatona i Nefertiti nije mogao biti, jer bi to značilo da se rodio između četvrte i pete njihove kćeri, a to bi zasigurno bilo129zabilježeno. Možda je kraljević Tut-ank-Aton bio nezakonit ili tajan izdanak i čak sin Teje? No tad se odmah postavlja pitanje oca... Amenhotep III. to nije mogao biti, jer je umro najmanje šest godina prije Tut-ank-Atonovoga rođenja. A te pojedinosti ponovno podhranjuju pretpostavke o mogućoj neobičnoj vezi Ehnatona i njegove majke Teje...Jedanaestgodišnji faraon i njegova jedva nešto starija supruga nisu bili ništa drugo do obične lutke u rukama njihovih savjetnika. Među njima je bio i Eje, tijekom već dva faraonska naraštaja zagonetna tajna snaga na vladarskome dvoru. Preuzeo je najviše državne položaje, kao što su namjesnik i upravitelj. Istodobno je vrlo vješto na visoke položaje u kraljevstvu dovodio svoje rođake. A zbog opadanja moći i utjecaja na pridružene narode i vladare uzduž granica kraljevstva, među miroljubivim pučanstvom na Nilu sve su glasniji postajali povici koji su tražili učinkovitu i pripravnu vojsku. Horemheb, vojni časnik željan napredovanja, okrutan i odvažan, bio je u tim okolnostima pravi čovjek za položaj vrhovnoga vojnog zapovjednika i predstojnika za vojna pitanja. I tako je Tut-ank-Aton, dijete-kralj, ostao tek prividni vladar, nešto kao počasni faraon. Na prijestolje je stupio još u Ahetatonu, gdje je njegovoj ženi Anhesenpaton u velikome Atonovom hramu bilo namijenjeno zasebno svetište.Povratak starih bogovaNo kao da se već u Ahetatonu Tut-ank-Aton bavio mišlju o vraćanju starih bogova i otvaranju njihovih hramova u Tebi i po drugim gradovima. Nije ga smetalo što boravi u gradu koji je podigao njegov prethodnik, namijenivši ga upravo jedinome bogu Atonu.130Veliki hram u Luksoru. Za njegovu gradnju rabljeno je kamenje iz ranijega Atonovoga velikog hrama... Veliko Ehnatonovo djelo je time pretvoreno u građevinski materijal...Naime, još i prije nego je okrenuo leđa Ahetatonu, a i prije nego je promijenio ime u Tut-ank-Amon, dao je objaviti na jednoj steli od kvarcita:"Učvrstio je oronule spomenike, sve do granica vječnosti. Protjerao je sve griješno u cijeloj zemlji, time što istina ostaje na svojemu mjestu. Laži je žigosao kao odvratne, a zemlju učinio jednakom

kao u pradavno doba. Njegovo se Veličanstvo uspelo na prijestolje kao kralj, dok su hramovi bogova i božica od Elefantine do nilske delte trebali pasti u zaborav, a njihova su svetišta počela nestajati, pretvarajući se u brežuljke ruševina, obraslih korovom. A njihova svetišta nad sve tišima kao da nikad nisu postojala, dok su im se domovi pretvorili u šetališta. Tako je zemlja bolovala, a bogovi su je zapuštali. Kad bi se pak slalo vojnike u Siriju, sa zadaćom neka prošire granice Egipta, nisu131postizali nikakvoga uspjeha. Kad bi se pak pomolilo nekome bogu, kako bi se pribavilo njegovu potporu, on se ne bi odzivao. I kad bi se isto tako pošlo nekoj božici, ne bi se ni ona pojavila. Srca ljudi bijahu slaba, te su prestali stvarati."Grad Sunca napuštenTut-ank-Amon i njegova žena, koja je također promijenila ime u Anhesenamon, nisu međutim pošli natrag u staru prijestolnicu Tebu... Spustili su se u protivnome smjeru, nizvodno do Memfisa. A Ahetaton, " Atonovo obzorje", glavni grad i prijestolnica koji je to bio jedva desetljeće i pol, ostao je napušten... A time nije gasnuo samo grad, nego i cijelo jedno povijesno razdoblje države na Nilu, novoutemeljena vjera i dobrim dijelom njegova nova umjetnost. Aton pak, jednobožački uzor u svijetu bezbroj bogova, pokazao se preslabim, previše ovisnim o jednome jedinom vladarskom paru. Ehnaton, koji je pod utjecajemMalena škrinja nađena u Tut-ank-Amonovoj grobnici, neobična po tome što na sebi ima izrezbareno kraljevo ime132Semenhkarea zasigurno još za života počeo zdvajati o svomjemu bogu, nestao je s povijesne pozornice. Nefertiti pak, napuštena i razočarana, umrla je negdje u doba velikoga eksodusa iz Sunčevoga grada. Zasigurno nije doživjela više od tridesetsedam godina. Tut-ank-Amon je, pod pritiskom svojih savjetnika, postao onaj "koji je provodio život u izradi božjih likova" - kako saznajemo iz dodatnoga imena na njegovome pečatu...Zabrinjavajuće međunarodne okolnosti vratile su Egipćane štovanju starih bogova. "Ako bi se poslalo izaslanike na fenikijsku obalu, kako bi se proširilo egipatske granice, nije im bilo suđeno ostvariti neki uspjeh. Kad bi se pak pomolilo nekome bogu, kako bi se pribavilo njegovu potporu, on se ne bi odzivao", priopćuje natpis na već spomenutome spomeniku. Tut-ank-Amon je postavio na položaje novo svećenstvo, koje je odabrao iz kruga ljudi što su bili na dobrome glasu, smijenio je neke dvorske velikodostojnike i podijelio zemljišta hramovima. I premda zidni prikazi na hramu u Luksoru pobuđuju drugi dojam, taj faraon za cijeloga svojeg života nije vodio ni jedan jedini vojni pohod. To je potaknulo Britanca Howarda čartera, koji je otkrio Tut-ank-Amonovu grobnicu u Dolini kraljeva, na nemilosrdnu primjedbu: "Jedino vrijedno pozornosti, što se tiče toga faraona, jest činjenica što je umro i bio pokopan..."Jedina neopljačkana grobnicaPokop Tut-ank-Amona poslije devetgodišnje vladavine bio je, po svemu sudeći, vrlo skroman i jednostavan. To se pak može pojasniti jedino neočekivano ranom iotkriće Tut-ank-Amonove grobnice (1922. godine) biomoguće nasilnomtome je Carterovo133Tut-ank-Amonova grobnica (tloris), jedina otkrivena koja nije bila opljačkana još u staro dobanajveći arheološki događaj stoljeća. Jer, sve do danas, to je jedni faraonski grob koji je nađen neopljačkan... Našavši grobnicu, još prije nego je u nju ušao, Carter je pozvao čovjeka koji mu je pružao financijsku potporu, a to je bio lord Carnarvon. On je došao u Luksor sa svojom kćeri Evelyn Herbert i pridružio se istraživaču u napetom iščekivanju.Howard Carter je ovako opisao posljednje uzbudljive trenutke 26. studenoga 1922., prije otvaranja grobnice:" Polagano, očajnički polagano kako nam se činilo, uklonjeni su ostatci šljunka iz hodnika, koji su zakrivali donji dio vratiju. Napokon su cijela zazidana vrata bila vidljiva. Odlučan trenutak je

došao. Uzdrhtale ruke probio sam malen otvor u gornjem lijevom kutu. Tama134i praznina unutra, barem dokle je dosezala ugurana željezna motka, pokazivahu da je iza vratiju prazan prostor, koji nije bio ispunjen poput ovoga hodnika ispred vrata.Upaljenom svijećom iskušali smo prvo zrak unutra, pribojavajući se mogućih otrovnih plinova. Tad sam proširio rupu i zavirio unutra, dok su uz mene stajali lord Carnarvon i lady Evelyn, a do njih kopač Callender. Željno su čekali moju prosudbu. U prvi mah nisam mogao ništa vidjeti, jer je kroz otvor strujao van vruć zrak i na njemu je plamen svijeće ustreperio. No kad su mi se oči malo priučile na oskudnu rasvjetu, polagano su iz tame počele izranjati pojedinosti, kao iz neke magle... Ugledao sam neobične životnje, kipove i zlato - posvuda svjetlucavo i treperavo zlato. Ostalima, koji su stajali pokraj mene, to se sve moralo činiti poput vječnosti... Od divljenja sam onijemio."Unatoč svem tom sjaju i bogatstvu u Tut-ank-Amonovoj grobnici, moramo imati na umu da je njegova grobnica zapravo bila skroman činovnički grob, a po opremljenosti tek mutan odsjaj faraonskoga blještavila i bogatstva. Grobnica bez lažnoga groba, bez lažnih vrata i bilo kakvih slika odnosno isklesanih prizora na zidovima - osim odaje u kojoj je bio lijes s mumijom - je nešto besprimjerno za jednoga kralja 18. dinastije.Nasilna smrt mladoga vladara, nastupa "Božji "otac"Rentgenološke pretrage mumije navele su na zaključak kako mladi faraon Tut-ank^-Amon nije umro prirodnom smrću, pa ga je hitno trebalo pokopati. A u kratkome roku nije se moglo napraviti prikladnu grobnicu, pa je135Sunčev brod, na kojem Tut-ank-Amona prate bogovi. Kralj je drugi s lijeva.potražena neka postojeća. Tut-ank-Amon ima rupu na stražnjoj strani lubanje, kakva je mogla nastati od udarca toljagom ili kopljem. Zar je maleni kralj umro od ubojičine ruke? Mnogi smatraju ubojicom Ejea, "Božjega oca" i nasljednika Tut-ank-Amonovog na prijestolju Dvojnoga kraljevstva. No ta pretpostavka do sada nije potvrđena. U svakome slučaju, Eje je taj koji na glavnome zidu grobne odaje izvodi obred "otvaranja usta*" Tut-ank-Amonovoj mumiji, čime se predstavlja kao zakonit nasljednik.Anhesenamon, koja je jedva prevalila dvadesetu, po drugi je put postala udovicom. Tijekom braka s Tut-ank-Amonom imala je dva preuranjena poroda, a oba puta su bile djevojčice. Njihove su mumije, po starome običaju, bile položene u očev grob.Time kao da je zapečaćen kraj 18. dinastije. No zbilo se nešto nevjerojatno... Državni namjesnik Eje, koji je imao više od sedamdeset godna, te je netom nadživio i trećega faraona, oženio je mladu udovicu Anhesenamon. Još je jedanput dinastija bila spašena, još je jedanput krvna sveza ostala očuvana u izravnom slijedu, još je jedanput treća Nefertitina kći postala egipatskom kraljicom... Je li time i dinastija bila trajno spašena?136Vojskovođa na prijestoljučetiri je godine Eje vladao kao faraon, ali iz tog razdoblja nema očuvanih podataka ni činjenica. Kad je umro, vlast je prigrabio drugi jak čovjek u državi. Bio je to vojskovođa Horemheb. Proglasio se kraljem, dosjetivši se rješenja, koje je tijekom Novoga kraljevstva moralo biti češće prizvano u pomoć, kad vladar ne bi dao potomka. To rješenje bijaše: božja odluka! Horus iz Hnesa, njegovoga rodnog grada, obećao mu je vladarsku čast, dao je objaviti na jednome kipu koji prikazuje njegovu krunidbu (danas u Egipatskome muzeju, Torino). Jedini ustupak i opravdanje prema 18. dinastiji bilo je njegovo sklapanje braka s Mutnedjemet, mlađom Nefertitinom sestrom.Kraljevsko ime Horemheba... Započeo je kao običan vojnik niskoga podrijetla, te se svojim vojničkim umijećem idarom uzvinuo do položaja vrhovnoga vojničkog zapovjednika. A kad je prijestolje ostalo upražnjeno, Horemheb se nametnuo i kao faraon...Kralj Horemheb bio je starih navada i nesklon promjenama. Tut-ank-Amon i Eje Su barem bili snošljivi prema Atonu i spomenicima iz ahetatonskoga razdoblja. No Horemheb je doslovce uništavao svaki trag Atonovoga imena, gdje bi ga god našao, te je dao srušiti sve građevine

podignute u čast*državnoga "Sunčevog boga". Tako je nastradao i Atonov hram u Karnaku. "Krivo-137U sklopu suvremenih istraživanja, unutar drugih građevina u Karnaku su otkriveni dijelovi Atonovoga hrama. Njih se odlaže u skladište, a povijesničari istodobno pokušavaju rekonstruirati izgled tog hrama, koji je bio uništen u sklopu brisanja tragova "krivovjernoga " Ehnatona i njegovih djela. Na slici je dio uskladištenih dijelova Atonovoga hrama...vjerce" Ehnatona i Nefertiti se čak nije smjelo više ni spominjati. No taj uništavač slika i kipova nije djelovao samo iz vjerskih i društvenih pobuda. Samovoljno i bezobzirno prisvojio je umjetnička djela što ih stvoriše njegovi prethodnici, te je dao ukloniti opise i zapise, pa je na njihovo mjesto stavio svoje... U svojemu zanosu je Horemheb išao toliko daleko, da više nije razlikovao prevratnika Ehnatona od promjenama nesklonoga Tut-ank-Amona! Jednostavno je obojicu htio izbrisati iz povijesti, predajući ih bezimenosti.U nepunih trideset godina vladavine Horemheb je uspio toliko temeljito uništiti sjećanje na svoje prethodnike, da je povjesničarima još i danas teško davati mjerodavne podatke o Tut-ank-Amonu i Ejeu. Pritom će ostati vječitom zagonetkom, zašto je Horemheb138Mutnedjmet, pripadnica kraljevske obitelji(vjerojatno Nefertitina sestra), koju je oženio Horemheb, kao pokriće za stupanje na prijestolje. No premda je vladao dvadesetosam godina, nije imao potomaka. Zato je za nasljednika na prijestolju odredio jednoga svojeg vremešnog časnika (Ramzesa I.), koji će utemeljiti zapravo najglasovitiju staroegipoatsku dinastiju Ramesida.uništavao i brisao sve što je podsjećalo na njegove prethodnike, ali je grobnicu dječaka-faraona ipak ostavio netaknutom? Ejeova je pak grobnica postala plijenom pljačkaša. Spomenici Nefertiti, Ehnatona i Tut-ank-Amona u Karnaku, koje je Horemheb uništavao i brisao, uporabljeni su kao građevinski materijal i ispuna pri gradnji devetoga pilona u tamošnjem hramu. Ti su komadi svojedobno otkopani i znanstveno obrađeni, a prizori prikazani na njima jedan su od najvažnijih povijesnih izvora o "krivovjernome razdoblju" vezanom za Ehnatona i Nefertiti.Progon grijeha i istrijebljenje lažiZa Horemhebove vladavine ponovno je uspostavljen sustav svećeničke i činovničke države. "Horemhebova objava", neka vrsta kaznenog zakonika, uređivala je139pitanja zajedničkoga života "u zemlji koja se pomladila i zadovoljno slavila", te određivala poreze i doprinose u dobrima, "kako bi u ovoj zemlji uklonila slučajeve nepravdi". Ustaljeni pojam Maat* (Istina) dobio je novo značenje, a Horemheb je navijestio da će "protjerati grijehe i istrijebiti laži". No tek je ponovno izgradio potkupljiv državni ustroj, koji je Ehnaton odbacio s gnušanjem. Novi zakoni donijeli su faraonu i velikodostojnicima, dakako, više probitaka nego pučanstvu. Horemheb, "Miljenik Amonov, koji puni spremišta zlatom i srebrom od darova i danka stranih zemalja", primjerice je odredio da jedan bogati zakupac ne bude kažnjen, nakon što su mu faraonovi sluge opljačkali danak koji je nosio, pa zato nije mogao svoj doprinos položiti u državnu riznicu. Obrazloženje je bilo, što je zakupnik namjeravao platiti, ali mu je to bilo onemogućeno. No zato je vojniku, koji bi siromašnome seljaku ukrao goveđu kožu pripremljenu kao doprinos u državna skladišta, po istome sljedovalo stotinu udaraca štapom s nanošenjem najmanje pet krvavih ozljeda. A goveđu je kožu pritom morao vratiti. Rezanjem nosa i izgonom u negostoljubive pokrajine i čak kamenolome, kažnjavalo se činovnika koji bi prisvojio brod nekoga potčinjenog vladara ili klevetnika, ako bi ga u isto vrijeme Horemheb poželio u svojoj pratnji.Preustroj države i upraveHoremheb je preustrojio cijeli Egipat, gdje je i kad god to bilo probitačno za državnu vlast i sustav, te je osobno obilazio sve pokrajine. "Prošao sam zemlju sve do Juga", piše u jednoj njegovoj objavi, "izračunao sam doprinose i uzdržavanje. Poznajem unutrašnjost140zemlje uzduž i poprijeko... Tražio sam ljude, pronalazio činovnike, koji bijahu savršeno rječiti i dobroga značaja, koji znaju suditi što je u tijelu, te slušaju riječi kraljevske kuće i zapovijedi straže.

Poslao sam ih neka sude po obim zemljama i zadovolje onoga koji je u palači. Postavio sam ih u oba velika grada Gornjega i Donjeg Egipta, s tim da je svaki pritom imao svoje prihode, u čemu nije bilo iznimki. Dao sam im propise i zakone u njihove knjige. Usmjerio sam ih na put života, vodeći ih istini i poučivši ih ovako: Nemojte se družiti s drugim ljudima; Ne primajte darove od drugih; To nije prikladno; Što se pak tiče plaćanja u srebru, zlatu i bakru, zapovijeda Njegovo Veličanstvo neka se od toga odustane, kako se ne bi dopustilo bilo kakva plaćanja od ljudi u sudovima Gornjega i Donjeg Egipta; A glede gradonačelnika i proroka, za koje se dočuje da sjede u sudovima kako bi sudili, pa počine zločin protiv pravednosti, uzet će se to kao velik zločin, kažnjiv smrću. Jer, Njegovo je Veličanstvo tako postupilo, kako bi preustrojilo zemaljske zakone, te da bi spriječilo nove slučajeve nepravde, a sve ispitivane na sudu izvelo na put pravednosti."Nema dvojbe, preustroj države i uprave pod Horemhebom bio je potpun. No njegova je kob bila da konačno zaključi 18. dinastiju i napravi mjesto novome faraonskom rodu, s novim zamislima i drukčijim pristupom vladanju. Horemheb je pravodobno poskrbio za svoj pokop, imajući na umu neprilike i nevolje koje su u tom pogledu pratile njegova četiri prethodnika. Još u doba dok je bio vojni zapovjednik, dao si je u Sakkari, memfiskome gradu mrtvih, napraviti uglednu grobnicu. Tu je britanski istraživač Geoffrey Martin otkrio u zimi 1975-1976. kao faraonu, Horemhebu je slijedila i grobnica u Dolini kraljeva, gdje je na koncu i pokopan. No to kao da nije bilo predviđeno,141barem ne od početka. Jer, Horemhebova grobnica u Sakkari, koja u umjetničkom pogledu nosi vidljive znake ahetatonskoga razdoblja, naknadno je dotjerivana. Tako su svi prikazi njenoga vlasnika naknadno dobili oznake kraljevske časti, no to je učinjeno površno.Blistava dinastija ugasnula u nemoćiI tako je ugasnula 18. dinastija... A započela je toliko obećavajućim Ahmoseom, da bi dosegnula vrhunce moći s Tutmozisima. No pod Ehnatonom i Nefertiti iskusila je država društveni, politički i vjerski prevrat, da bi zatim dinastija skončala onemoćala, bez ikakve misli vodilje, bez budućnosti i nade. Ahetatonska pustolovina, u kojoj je po prvi put do punoga izražaja i značenja došlo pučanstvo i čovjek kao pojedinac, urušila se sama u sebe, zbog samosvijesti i samoživosti svojih vodećih likova. Zajednički je Horemhebu i Ehnatonu bio jedino zdvojan pokušaj da se slabeću faraonsku moć ponovno uzdigne do većega ugleda. No, pritom su im poticaji bili različiti. Ono što je jedan mislio postići uz pomoć pučanstva, pokušao je drugi ostvariti ponovnim uvođenjem svećeničkoga i činovničkog sustava.Tako se neposredno uoči prijelaza iz 14. u 13. st. pr.Kr. starovjeki Egipat ponovno našao na prekretnici. Kao da je cjelokupna zemlja na Nilu čekala na snažnu vladarsku osobu. A ta je napokon došla iz istočnoga dijela nilske delte, iz obitelji koja je sinove naraštajima nazivala Seti i Ramzes. I kao što to često biva, na pepelu 18. dinastije izniknula je nova, koja je Egiptu podarila zvjezdane trenutke pod vladavinom kralja nad kraljevima, Ramzesa II. A što je možda gotovo smiješno, to se može zahvaliti ukazu skorojevića Horemheba,142čovjeka niskoga podrijetla koji se na temelju vojničkih zasluga uzvinuo do egipatskoga prijestolja, pa je ostavši bez nasljednika za budućega vladara jednostavno odredio jednoga od svojih časnika... Bio je to Ramzes I., već vremešan čovjek, koji čak i nije dugo vladao. No njegov je sin Seti I. bio od zmajevoga sjemena, a pogotovu unuk Ramzes II. Veliki, možda i najveći vladar svih vremena u poznatoj povijesti svijeta.«Jedan od četiri kanopska vrča za pohranu pokojnikove utrobe. Ovaj s glavom šakala sadržavao je želudac.143FARAONI 18-20. DINASTIJEAutor podataka: Eri!18. dinastijaAhmose Amenhotep I. Tutmozis I. Tutmozis II. Hatšepsut Tutmozis III. Amenhotep II. Tutmozis IV. Amenhotep III Amenhotep IV. Semenhkare Tut-ank-amon Eje

Horemheb19. dinastijaRamzes I. Seti I. Ramzes II. Merenptah Amenmesse Seti II. Siptah Tausret20. dinastijaSetnaht Ramzes III. Ramzes IV Ramzes V Ramzes VI. Ramzes VII. Ramzes VIII Ramzes IX. Ramzes X. Ramzes XI.Hornung1552-1527 1527-1506 1506-1494 1494-1490 1490-1468 1490-1436 1438-1412 1414-1402 1402-1364 1364-1347 1351-1348 1347-1338 1338-1334 1334-13061306-1304 1304-1290 1290-1224 1224-1204 1204-1200 1200-1194 1194-1188 1194-11861186-11841184-11531153-11461146-11421142-11351135-11291129-1127.lf27-11091109-10991099-1070VLADARI U DOBA NEFERTITI I EHNATONAHETITSKI VLADARIŠupilulijuma 1370-1336Armrvvanda II. 1336-1335Muršili II. 1335-1300Mutavali 1300-1285Urhi-Tesub 1285-1278Hatušili III. 1278-1250Tudhalija IV. 1250-1220BABILONIJSKI VLADARIKadašmanharbe I. 1395-........Kurigalzu ........-1385Kadašman-Enlil I. 1385-1370Burnaburiaš II. 1370-1343Karakindaš 1343-1341Nazibugaš 1341-1340Kurigalzu II. 1340-1318MITANIJSKI VLADARIŠutama 1411-1395Tušrata 1395-1342149POVIJESNI OSVRTEGIPAT - izvoran naziv: Kemet (Crna zemlja)Povijest -Po svojemu značenju, duljini postojanja i veličini, stari je Egipat jedna od najznačajnijih tvorevina u staroj povijesti svijeta. S njim je usporediva možda jedino Kina, jer su rijetko koje drugo kraljevstvo i država gotovo neprekinuto opstojali nekoliko tisuća godina. Doduše, bilo je u tom starovjekom Egiptu i razdoblja slabljenja i padova države, ali se ona uvijek iznova dizala i obnavljala... Postanku i razvoju Egipta u vrlo je velikoj mjeri pridonijelo podneblje i plodonosna dolina Nila. Uz gornji dio toka, dug nekih 2000 km, prostire se dolina. Tek u donjemu dijelu Nila ona se širi i obuhvaća široke predjele delte, gdje rijeka utječe u Sredozemno more (staro-egipatski: uađ-ur, tj. Veliko Zeleno) kroz nekoliko zrakastih rukavaca. Prema gornjemu dijelu, plodna dolina je sve uža i ponegdje je dostizala tek krajnje tanak trak između obala i litica. Pogodno podneblje i

plodan mulj kojega je redovito svake godine donosio Nil, omogućili su Egiptu da postane žitnicom, koja je žitom snabdijevala i države na području današnjega Bliskog Istoka. Postanak stare egipatske uljudbe seže u razdoblje između 6000-5000. pr.Kr. (prije Krista). U razdoblju 3700-3400. pr.Kr. u Gornjemu Egiptu već postoji napredna država, koja održava veze s mezopotamijskim kulturama i rabi slikovno pismo. U to vrijeme već poznaju bakar, te ga sve više koriste. Egipat je i tada bio podijeljen na dvije države. Gornjoegipatska je bila s pučanstvom pretežito hamitskoga podrijetla, a donjoegipatska s hamitsko-berberskim. Negdje oko 4000. pr.Kr. stižu u Egipat semitski nomadi. Oko 3100. pr.Kr. vladari Gornje države Narmer i Aha ujedinjuju obje države i udaraju temelje povijesnoga razdoblja Egipta. Bilo je to tzv. Arhaičko (Ranodinastičko) razboblje (I—II. dinastija) 3050-2686. pr.Kr. Pritom neki povjesničari smatraju kako je Narmer upravo i onaj legendarni Menés, utemeljitelj ujedinjene egipatske države...Vrijeme Stare države proteže se na 2686-2181. pr.Kr. (III—VI. dinastija), Srednje države 2040-1782. pr.Kr. (XI-XVII. dinastija), a Nove države 1570-1070. pr.Kr. (XVIII-XX. dinastija). Uočljivi su prekidi između tih razdoblja i slijeda dinastija. Bila su to razdoblja slabljenja staro-vjeke egipatske države, ali bi se ona uvijek ponovno uzdizala, jačala i cvjetala... No nakon XX. dinastije, Egipat postupno sve više slabi i konačno propada kao država 333. pr.Kr. kada ga osvaja Aleksandar Makedonski. Na vlasti se izmijéViilo 30dinastija, a dodamo li Perzi-jance, Aleksandra, Ptolomejeviće i rimske careve bilo ih je ukupno tridesetčetiri.151Nakon utemeljenja Stare države uslijedilo je uređenje unutarnjih prilika, zatim prva osvajanja na jug (Kuš tj. Nubija), osvojen je Sinaj, te ostvaren prodor u Palestinu. Egipat već tada ima bogato razvijenu kulturu, trgovinu, pomorstvo, graditeljstvo i si. Država je nasljedno kraljevstvo, kojem je na čelu nesu (faraon je grčki naziv), te duboko religiozna. Slijedom vjerovanja u zagrobni život nastaje kult balza-miranja mrtvaca. Iz vremena IV. dinastije ostale su veličajne piramide Keopsa, Kefrena i Mikerinosa (staroegipatska imena: Hufu, Hafre, Menkaure) kod Gize. Prijestolnica Egipta je Memfis. Egipćani već tada poznaju Sunčevu godinu, no njen je početak vezan uz nadolazak voda Nila. Nova godina zato pada u ljeto (sredina lipnja). U tom razdoblju u Mezopotamiji vladaju Sumerani, a poslije njih Akadani. Socijalna previranja i pobune slabe državu pa se ona djelimice raspada na manje dijelove kojima vladaju područni vladari. Mentuhotep (XI. dinastija) oko 2052. pr.Kr. ponovno ujedinjuje cijeli Egipat i uvodi ga u razdoblje Srednje države. Slijede velika osvajanja, pa pod egipatsku vlast dolaze, osim Nubije, još i Sirija i Palestina. Oko 1700. pr.Kr. Egipat ponovno slabi, pa u dio delte Nila provaljuju Hiksi, donoseći sa sobom veliku novost: konje i bojna kola. U Mezopotamiji to je razdoblje obnavljanja vlasti, kada Sumerani ostvaruju preporod. U tom području jača i utjecaj Amorićana.Faraon Ahmose (Jahmes) I. protjeruje Hikse oko 1570. pr.Kr. i utemeljuje time Novu državu. Glavni grad joj je bio u Tebi (Weset). Zaslugama faraona XVIII. dinastije (Amenhotep I, kraljica Hatšepsut, Tutmozis III, Amenhotep III.) postaje Egipat najvećom silom u tom dijelu svijeta. Egipatska vojska prodire sve do Eufrata i krajnjega sjevera Sirije. Gak su i Hetiti, Libija, dio morskih otoka, Babilonija i Asirija priznavali neke oblike vlasti Egipta, plaćajući mu danak. Upravo u to doba gradi se veličanstven hram kod Tebe, u današnjem Karnaku. Kraljevstvo koje je proširio i utvrdio Tutmozis III, održava se i za njegovih nasljednika, osobito za Amenhotepa III. (1386-1349. pr.Kr.). Njegov sin Amenhotep IV, zvan i Ehnaton (Ahnaton, Eknaton, 1350-1334. pr.Kr.)1, uvlači Egipat u vjerske sukobe i time ga gotovo upropaštava. Državu spašava zapovjednik egipatskih postrojbi u Siriji Horemheb (1321-1293), koji uvodi u zemlji red i mir, te čak postaje faraonom. Nakon kraćega slabljenja, nov razmah Egipta počinje za vladara XIX. dinastije. Osobito su se istakli Seti I. (1291-1278. pr.Kr.) i Ramzes II. Veliki (1279-1212. pr.Kr.).I upravo je to bilo zvjezdano razdoblje Egipta. Država na Nilu imala je mnogo velikih vladara, no daleko više bilo je onih koji se nisu osobito isticali. Ramzes II. Veliki je pak faraon koji je uzdigao svoju'u zagradi su navedene godine vladanja152državu do stvarne svjetske sile, u zemlji ostvario blagostanje i napredak. Uz to je iza sebe ostavio

golem broj veličanstvenih građevina i spomenika. No bio je zapravo i posljednji u nizu staroegipatskih velikana. Poslije njega kraljevstvo je počelo polagano slabiti, a zatim i propadati.S vremenom jačaju sukobi Egipta sa sve moćnijim Libijcima, Grcima, Filistejcima, Asircima, Perzijcima i dr., koji nagrizaju snagu i moć Egipta. U nizu sukoba, izravnih ili putem saveznika, Egipćani gube ratove i tudinci provaljuju u zemlju Kemet. Od tada stari Egipat postupno ali nezaustavljivo slabi, pa unatoč povremenim oporavcima, više nikad ne dostiže veličinu i moć iz vremena Ramzesa II. Sa XXI. dinastijom prijestolnica seli u Tanis, a sa XXII. (libijskom) u Bubastis. Vlast preuzimaju Nubijci (XXV. dinastija), pa Perzijanci (XXVII. dinastija) itd. Tako i asirski kralj Asurbanipal kreće 668. pr.Kr. na Egipat, ali je prodor zaustavljen. Ipak, na svojemu drugom pohodu 663. pr.Kr., Asurbanipal prodire do Tebe (za faraona Tatunamona) i pljačka je. Oko 400. pr.Kr. Egipat se oslobađa asirskoga jarma, pa su tako za XXVIII-XXX. dinastije na prijestolju posljednji domaći vladari... No oko 340. pr.Kr. Egipat ponovno djelimice potpada pod Asirce, pa pod Perzijce. Osvajanjima Aleksandra Makedonskoga 333. pr.Kr. Egipat je osobođen perzijske vlasti, a Aleksandar je zato dočekan kao osloboditelj i uvršten kao prvi vladar XXXII. dinastije. No Egipat je time dokinut kao samostalna država. Aleksandar na vlast postavlja svojega vojskovođu Ptolemeja, a Ptolemejevići se broje kao XXXIII. dinastija i vladaju dulje od 300 godina. Tada još jače prodire grčki utjecaj, ali Egipat više nije ni sjena ranije države. Rimljani dolaze 27. pr.Kr. pa se broje kao XXXIV. dinastija. Postupno nastupa opće rasulo, a uništavanje se nastavlja tijekom bizantske vladavine. Posljednji udarac ostatcima Egipta zadaju Arapi. Jedina zaštita egipatskih vrijednosti ostaje pijesak koji je prekrio hramove i građevine i time ih barem djelimice očuvao od pljačke i uništenja... Ipak, na tom se području i dalje nastavlja slijed naprednih i razvijenih država. No nitko od njih nije dostizao razinu starovjekoga egipatskog društva, kulture i države...Stari je Egipat (izvoran naziv Kemet ili Kemt, tj. Crna zemlja) bio nazivan i zemljom Dva Kraljevstva. Gornje je obuhvaćalo područje gornjega dijela toka Nila, a Donje kraljevstvo pokrivalo je deltu Nila. Boja gornjega je bila bijela i znak lopoč, a donjega crvena i znak papirus. Zato se faraone krunilo dvojnom krunom, bijelom i crvenom, zapravo dvjema krunama: Gornjega (hedjei) i Donjeg Kraljevstva (dešrei). One su na faraonovoj glavi bile spojene u jednu krunu (tzv. dvojnu) pšent ili wereret. Uz to je faraon imao modru krunu kepreš, zatim krunu s ovnujskim rogovima atef, te i druga pokrivala za glavu,153npr. nemes (neka vrsta bogato urešenoga prugastog poveza, u više izvedbi), naglavnik s dva pera, kraljevsku kobru ureus od zlata, te druga obilježja kraljevske vlasti: trubastu bradu, zlatan bič, zakrivljen štap, bedrenu pregača šendit, lavlje krzno s repom koje je vladar opasivao oko struka i dr.LiteraturaLiteratura staroga Egipta ponajviše je vjerskoga karaktera, pisana u stihu i prozi. Iz najstarijega doba potječu i priče, a medu njima i ona0 Sinuheu, iz razdoblja tzv. Srednje države. Sačuvana je u brojnim prijepisima, a smatra se klasičnim djelom staroga egipatskog spisa-teljstva. Opisuje doživljaje Sinuhea, dvorjanina faraona Amenhotepa I, koji bježi u Siriju, gdje postiže velik ugled, pa se vraća u Egipat. S područja liječništva nađeno je više zapisa. Oni dokazuju kako je još prije 1500. pr.Kr. u starom Egiptu liječništvo bilo na zavidnoj razini, osobito glede poznavanja grade ljudskoga tijela. Na mnogo se mjesta govori o bolestima, njihovom utvrđivanju, liječenju, lijekovima... Opisuju se i pravi kirurški zahvati, ali je često nazočna1 magija. Poznavali su važnost sterilizacije i dezinfekcije, jer je prije svakoga zahvata bilo propisano pročišćenje pribora u vatri... Popravljali su zube, izrađivali zubne mostove, posebno se brinuli za rodilje... Mnogi tekstovi pak govore i o liječenju životinja.Govor i pismoEgipćani su se služili s nekoliko vrsta pisama. Sva su bila složena i neusporedivo teža od današnjega načina pisanja. Dokazano je postojanje egipatskoga pisma još u četvrtome mileniju prije Krista, prema tome prije više od pet tisuća godina. Bilo je to slikovno pismo, kojem su osnovu činile sličice pojmova (ideogrami). No, to nije bilo čisto slikovno pismo, jer su sličice imale fonetsku vrijednost i označavale skupine samoglasnika (najčešće dva do tri, a katkada i samo

jedan). Pojednostavljeno rečeno, pisalo se zapravo slaganjem tih znakova i dopunama koje su im pridavale različito značenje. Riječi su se slagale na sličan način. Uzimali su se početni suglasnici naslikanoga pojma, vezivali s drugima, dopunjavali, popratnim oznakama proširivao se ili dodatno određivao smisao i si. Izvorni hijeroglifi nastali su kao religijsko pismo, a rabili su se ponajviše za ispisivanje raznih svečanih tekstova, natpisa na građevinama, spomenicima, grobnicama i si. Hijeroglifi su bili u uporabi u starom Egiptu više od 3000 godina. No, već u trećemu mileniju pr.Kr. razvilo se jednostavnije pismo (hijeratsko). Tu se već pojavljuju znakovi, a svaki je znak odgovarao jednom hijeroglifu ili skupini hijeroglifa. Ovo se pismo, za razliku od hijeroglifa, koristilo za poslovne i upravne svrhe. Njime su se ispisivali tekstovi na papirusu, koži i si., a rijetko na kamenu.154I to je pismo pojednostavljeno, oko 1200. pr.Kr. Postalo je jednostavnije za pisanje, no izgubili su se znakovi za pojedine suglasnike. Negdje od 800. pr.Kr. prevladava demotsko pismo, najjednostavnije od svih u starome Egiptu. Ono se održalo sve do pada Egipta pod tuđinsku vlast. I to je pismo, preko hijeratskog, vuklo podrijetlo od hijeroglifa, no tijekom uporabe se neprestance razvijalo. Sve u svemu, jasno je zašto su u starome Egiptu ljudi od pera, vični čitanju i pisanju, bili visoko uvažavani. Bilo je to ponajprije zato jer je čitanje, a pogotovu pisanje, bilo pravo umijeće. Osim toga, svladavanje pismenosti bilo je dostupno tek užem krugu ljudi... Egipatsko je pismo bila velika zagonetka za suvremenu znanost. Odgonetnuto je tek početkom 19. stoljeća. Francuski arheolog i egiptolog Jean-Francois Champollion (1790-1832), godine 1822. imao je rijetku sreću. Otkrio je ono što znanstvenici nazivaju "dublet" (isti tekst usporedno ispisan na dva pisma ili jezika), s tim da je to bio čak "triplet" s tri ispisa istoga teksta: hijeroglifima, demotskim i grčkim pismom. Bila je to tzv. Rosetta (naziv prema mjestu nalaska). Time je postavljen temelj za rješenje zagonetke egipatskih hijeroglifa. Ona je toliko godina i stoljeća ostajala zavijena velom tajne, pa to objašnjava zašto su se brojni stručnjaci u svijetu početkom 19. stoljeća, nakon Champollionovoga otkrića, upravo bacili na istraživanja hijeroglifa i egipatskoga pisma općenito. Uslijedila su brojna ispitivanja, usporedbe, studije itd. pa je i ta tajna oteta neznanju i zaboravu.Ipak, jedna je tajna nepremostiva. Ona nije riješena i neće to nikada biti. Naime, egipatsko pismo, dakle i izvorni hijeroglifi, kao i sva kasnija stara egipatska pisma, sadržavala su oznake uglavnom samo za suglasnike. Slično kao i u mnogim starim pismenima, oznaka (da ne kažemo slova) za samoglasnike nije bilo (ili barem ne sve)... Zbog toga je nemoguće sasvim točno utvrditi kako su stari Egipćani (u ostalom, slično kao i mnogi drugi stari narodi) izgovarali pojedine riječi i pojmove. Primjerice, znak za lastavicu bio je v-r (zar izgovor toga ne podsjeća neodoljivo na glasanje lastavice?!). Ali nitko ne zna sasvim pouzdano, kako se to točno izgovaralo! Ili, za uho su ispisivali m-s-dž-rL. Kako se to tek izgovaralo?! Jer, ne zna se koji su samoglasnici povezivali te suglasnike. Mogućnosti za to, osobito u duljim riječima, je bezbroj. Tome treba dodati i pretpostavku da su ondašnji Egipćani govorili grleno.Svako nagađanje o tome je dvojbeno. Tim više i tim prije jer su stari Egipćani najvjerojatnije, osim što %u govorili grleno i nazalno, koristili i glasove koje naš govor ne poznaje. Stari je Egipat, gubeći svoju moć, usporedno i gasnuo, pa je poput mnogih velikih kraljevstava, propao bez pravoga nasljednika i sljednika. I odnio je sa sobom155bezbroj tajni. Mnogo toga je pronađeno i odgonetnuto na temelju nalaza i istraživanja, posebice zahvaljujući zapisima i predaji kasnijih naroda, primjerice Grka, Rimljana i dr. Jer, oni su već pisali na način sličniji današnjem! No, koliko su oni točno i sami poznavali, a potom i koliko vjerno pribilježili egipatska imena, pojmove i si.? Grci su nedvojbeno bili ne samo na mnogo nižoj razini kulture od Egipćana nego prema njima pravi barbari, pa neki njihovi opisi i tumačenja o starome Egiptu zvuče upravo djetinjasto i čak bedasto... Velik dio egipatskih vrijednosti još je tada izbrisan ili uništen upravo "zahvaljujući" Grcima. A nakon Grka došli su Rimljani, Arapi, Turci i ostali koji su poharali ostatke egipatskih vrijednosti. Zbog svega toga, tajna izvornoga egipatskog govora nije u cijelosti odgonetnuta i zasigurno će za uvijek ostati nedostupnom. Pogotovu što se tiče samog izgovora, naglašavanja i si.Uz ovo treba još upozoriti na neujednačenost sadašnjega pisanja (i izgovaranja) starih egipatskih

pojmova i osobito imena. To je posljedica niza okolnosti, od one temeljne, tj. što su imena pisana raznim pismom i na razne načine. A mnoga su staroegipatska imena još davno zamijenjena grčkim, po staroj navadi osvajača, kao primjerice mnoga imena bogova, nazivi mjesta, životinja i si. Već i sâm naziv Egipat je grčki (umjesto izvorno Kemet), faraon je također grčka riječ (u Kemetu se govorilo o kralju ili izvorno nesu), prvi faraon Menés se zvao Meni, za papirus su Egipćani govorili pa-puro itd... Od gradova se Memfis staroegipatski zvao Mennefer (Stalna je ljepota) i Hot-Ka-Ptah, Teba je bila Weset (Uast), Heliopolis je Annu, Sais je Sa... A bog Anubis se staroegipatski zvao Anpu, Horus je bio Heru, Izida je Auset, Oziris jeAusar, Hator ]e Het-Heru... Razna novovjeka istraživanja dala su i raznovrsna tumačenja, nerijetko prilagođena jeziku samih istraživača. Zato neki Tutmozisa nazivaju Tutmosis ili Thothmes, Amenhotep je i Amenofis, Ehnaton je Eknaton ili Ahnaton itd. Istražuje se i ispituje i dalje, pa egiptolozi i danas imaju dosta posla na otkrivanju tajni staroegipatske države, uljudbe, vjere, običaja i dr. A možda još i više na potpunijem i točnijem tumačenju ranije otkrivenog...VjeraStari Egipćani, poput svih naroda tada razvijenoga svijeta, bili su mnogobošci. Obožavali su Sunce, kao vrhovnoga boga. Nazivali su ga još i Amon, ali i Amon-Ra (ili Re), Hanatre, Harahti, Aton, Atum. No obožavali su i prirodne sile, neke životinje, te vjerovali u besmrtnost. Uz vrhovnoga boga bilo je još mnogo drugih bogova. Dio njih su bili opće prihvaćeni, koji su pravili društvo Amonu. Ostali su bili mjesni bogovi, jer je bilo uobičajeno da svako iole značajno156mjesto ima svojega boga zaštitnika, a veća mjesta i njih više. Bogovi su, isto tako, uključivali i pojavnost, nerijetko u obliku neke svete životinje, premda se za neke uzimalo da mijenjaju obličje u kojem se pojavljuju.Oni "opći" bogovi bili su: Anubis, pratilac umrlih, sin Ozirisov; Bastet, božica ljubavi; Hapi, bog Nila; Hem, bog zemlje; Horus, bog neba; Izida, božica plodnosti i plodne zemlje, zaštitnica braka, liječništva, poljodjelstva i plovidbe, majka boga Horusa; Mut, božica majka u Tebi; Nun, bog mora; Nut, božica neba, majka Ozirisa i Iziđe; Oziris, bog sunca i plodnosti, ali i gospodar podzemnoga svijeta Duata; Ptah, bog umjetnosti i obrtnika, otac boga Ra i time začetnik svih bogova, stvoritelj cjelokupnoga života i svih stvari; Set, bog tame i zla, Ozirisov brat; Tot, bog znanosti, umjetnosti i pisanja; te mnogi drugi. Mjesni bogovi bili su u Tebi Amon (Amon Ra, "tajnoviti"), u Memfisu Ptah, u Heliopolisu Atum, u Ombri Set...Ugled i značaj bogova ovisio je često i o ugledu i značaju mjesta u kojem su bili udomaćeni. Primjerice, kada je Teba za 18. dinastije postala prijestolnicom, njen zaštitnik Amon postao je opće prihvaćeni bog. Slično se zbilo i s Horusom, bogom Donjega Egipta i Setom koji je bio bog Gornjega Egipta ali je kasnije "preselio" u Donji.. Treba ipak reći da se Egipćanima pripisuje i vjera u Jedinoga, u Boga koji se ne pokazuje u nekom određenom obličju, Stvoritelja i Vječitoga. Pažljivije proučavanje mnogih kasnijih religija, pa tako i grčke, židovske, kršćanstva i si. pokazuje iznenađujuće mnogo sličnosti ili poklapanja s dijelovima staroegipatske religije. A što je u tom slučaju izvorno, nije teško utvrditi! Jer, egipatska je religija starija od ostalih spomenutih za po nekoliko tisuća godina...PravoO pravu i pravništvu staroga Egipta sačuvano je podosta zapisa, ali ne dovoljno da bi se moglo stvoriti baš potpuno točnu i pravu sliku o pravnim ustanovama i postupcima. No, zanimljiv je natpis na grobu faraonova namjesnika Rehmirie, iz razdoblja 2100-1700. pr.Kr. koji govori o 40 svitaka kože, koji za vrijeme sudovanja moraju biti pred najvišim sucem. Na žalost, o sadržini tih kožnih svitaka ne navodi se ništa...S. A. S.«157POJAŠNJENJE POJMOVAAbydos - (staroegipatski Abet) sveto mjesto na lijevoj obali Nila, nizvodno od Tebe; tu su podignuti hramovi Ramzesa I., Setija I. i Ramzesa II.

AHET - vrijeme poplave, jedno od tri godišnja doba u starovje-kome Egiptu. Ostala dva su vrijeme sjetve peret i žetve šemu. Svako godišnje doba imalo je po četiri mjeseca. U prvo vrijeme mjeseci su nazivani prvi, drugi, treći i četvrti u pojedinom godišnjem dobu. Tek su mnogo kasnije dobili i imena.Ahetaton - grad-prijestolnica koju je u pustoši sagradio Amenhotep IV. (koji se prozvao Ehnaton), napustivši Tebu kao dotadašnju prijestolnicu. Ahetaton je ležao na istočnoj obali Nila, približno na polovici udaljenosti od Tebe do Memfisa. Bio je to pravi grad iz snova, predivnih građevina i čudesno uređenih palača. Ehnaton ga je posvetio Atonu, monoteističkome bogu, kojega je htio uvesti u Egiptu. No ostao je neshvaćen, pa je glavom platio svoju vjersku naprednost, a njegov je grad napušten, te je obrzo postao plijenom pustoši i pijeska...Akad - područje i grad u starovjekoj Mezopotamiji. Akadski jezik pak spada u semitske, kao jedini tzv. istočni semitski jezik. To je jezik semitskih osvajača što provališe u Babiloniju, a naziva ga se još i asirsko-babilonijskim, te se s vremenom razvio u novobabilonijski. Pismo je klinasto.Alabaster - vrsta rudače, bijela, sitnozrnasta, poput gipsa; u općenitom smislu, sadra visoke kakvoće.Amarna - točnije Tel el-Amarna; današnji naziv predjela gdje je faraon Amenhotep IV. (koji se prozvao Ehnaton) podignuo potpuno nov grad-prijestolnicu Ahetaton (Aton na obzorju). No nakon smrti tog faraona grad je napušten, te je obrzo postao plijenom pustoši i pijeska...AMENHOTEP IV. - (Amon je zadovoljan) egipatski faraon, jedan od posljednjih u 18. dinastiji. Vladao 1350-1334. pr.Kr. Pokušao uvesti jednobožačku vjeru u Egiptu (u*ednoga boga, Atona), propovijedajući ljubav i mir, što je završilo u krvi i skoro dovelo do propasti Egipta. U petoj godini vladavine uzeo je ime Ehnaton (Atonov159službenik). Žena mu je bila Nefertiti, s kojom je imao šest kćeri i ni jednoga sina...Amka - područje u ono doba pod egipatskim utjecajem, protezalo se između gorja Libanon i Antilibanon.Amon - bog žetve i sunca, jedan od najznačajnijih bogova u starovjekom Egiptu. Bio je bog zaštitnik grada Tebe, jedne od prijestolnica faraona.Anat - feničko-kanaanska božica ljubavi, djevica ratnik i osvetnik, sestra boga Baala. Prema nekim tvrdnjama njoj odgovara semitska božica Aštart (grčko ime Astarta) ili babilonska Ištar. Štovanje Anat prodrlo je i u Egipat, za Novoga kraljevstva, pa tako i u doba Ramzesa II.Ank - znak života; nalik je ključu. Ispravnije bi bilo anh, no kod nas se udomaćio oblik ank.ANUBIS - (staroegipatski Anpu ili Anupu), bog mrtvih i pratitelj umrlih; njegova je sveta životinja šakal, po kojoj ima glavu te životinje; zato ga se ponekad naziva i Šakaloglavac ili Šakaloglavi.Apis - (staroegipatski Hapi, Hep) sveti bik starih Egipćana.AsiRlJA, AsiRCl - ratnički i osvajački narod koji se razvio na području Mezopotamije, na obalama Eufrata i Tigrisa. S vremenom su pokorili svoje susjede, te izbili na obale Sredozemnog mora. Došli su u sukob i s Egiptom, te prodrli na obale Nila. Asirski kralj Asurbanipal je, nakon neuspjelog prvog pohoda na Egipat, u drugom pokušaju prodro čak do Tebe (660 pr.Kr.) i opljačkao je.AsUAN — (egip. Sunnu) grad daleko u Gornjem Egiptu, kod prve prijevodnice (katarakta) na Nilu.AšRU - dio Tebe na istočnoj obali.Aštart - ili Astarta (grčki), Aštarot (hebrejski), Ištar (babilonsko-asirski); fenički naziv za božicu neba i zemlje, ljubavi i plodnosti, rata i mira; žena glavnog boga Baala, pa je po njemu nazivana i Baalet.Atef - ili hemhemet; jedna od kruna staroegipatskih vladara, s ovnujskim rogovima.Atribis - (egip. Het-ta-Herabt) staroegipatski grad na početku nilske delte.Atum - staroegipatski bog Sunca, osobito štovan u egipatskom gradu Annu (grčki naziv grada: Heliopolis).160Avaris - grad što su ga u istočnoj delti Nila podignuli Hiksi kao svoju prijestolnicu.Ba - uz fizičko tijelo čovjeka Hat, Egipćani su razlikovali sjenu Ka, dušu odnosno duševnu snagu Ba, duh ili duhovni razum Hu, životnu snagu ili moć Sehem, čovjekovo ime Ren itd. Sve to tvorilo

je čovjekovo cjelovito tjelesno i duhovno biće...Baal - glavni bog pri sirijskim narodima. Inače je svako mjesto u tim zemljama imalo svog Baala (gospodina), pa su mu dodavali uz ime i naziv grada.Baalet - vidi pod Aštart.Babilon - zvan i Babel; grad u pradavnoj Mezopotamiji. Jedan od najpoznatijih, najstarijih i najvećih gradova iz davne ljudske povijesti. Nalazio se na rijeci Eufratu, a neko je vrijeme bio i glavni grad moćne države Babilonije.Babilonua - jedna od kolijevki uljudbe. No svoj je uspon i najveću moć dostigla ipak nakon nastanka stare egipatske države. Jer, tek oko 2000. g. pr. Kr. ujedinjuje Hamurabi (Hamurappi) manje državice u jedno kraljevstvo, kojem je glavni grad Babilon. U Babiloniji je, kao i u starome Egiptu, svako mjesto imalo svojega lokalnog boga. Bog glavnoga grada Babilona bio je Marduk, koji je po predaji stvorio svijet iz kaosa. Uz njega je važan bog bio i Baal, bog sunca i neba, zatim bog plodnosti Tamuz koji umire u jesen kako bi uskrsnuo na proljeće (u neku ruku bog plodnosti), božica ljubavi i rata bila je Ištar itd. U Babiloniji je bilo razvijeno graditeljstvo (Babilonska kula, Ištarine dveri), zatim trgovina, znanost (zvjezdo-znanstvo), kultura, pravo (Hamurabijev zakonik) i dr..Balzamiranje - postupak kojim se leševi zaštićuju od raspadanja. Osobito je bilo rašireno i štovano u starom Egiptu, gdje su osim trupala ljudi, balzamirali i tijela "svetih životinja" poput bikova, mačaka, krokodila, ptica i dr. Takav je postupak trajao i po nekoliko mjeseci. Iz mrtvoga se tijela uklanjala utroba i odlagala u posebne posude (kanope), a samo tijelo se ispiralo raznim pripravcima, natapalo solju, bitumenom i eteričnim uljima (mirha, kasija, cedrova piljevina), uranjalo kroz dulje razdoblje u "natron" (natrijev karbonat, kojeg ima u nekim egipatskim jezerima) i konačno uvijalo u platnene trake i povoje natopljene smolastim i alkoholnim pripravcima. Postupak balzamiranja razlikovao se ovisno o položaju, ugledu i bogatstvu pokojnika. Dugotrajne i skupocjene metode primjenjivale su se samo na truplima vladara, uglednika i bogataša. Manje imućni a i siromašni (ovi potonji samo u slučaju ako su si uopće mogli priuštiti balzami-161ranje) prolazili su mnogo jednostavniji postupak. Leševi su uranjani u natron, a potom premazivani bitumenom, ispunjavani slanim muljem, rogožinom i si. Balzamiranje su u raznim oblicima primjenjivali i mnogi drugi stari narodi, poput Asiraca i Perzijaca, kasnije Grci i Rimljani, zatim na drugim krajevima svijeta pripadnici starih indijanskih kultura u Meksiku i Sjevernoj Americi, zatim Polinežani, urođenici u Australiji i na Novom Zelandu itd. Balzamiranje je bilo prihvaćeno i u Europi, temeljeno ponajviše na starim egipatskim metodama i kasnije usavršavano, no s vremenom je potpuno napušteno, osim za obradu životinja namijenjenih muzejima i zbirkama.Bastet - staroegipatska božica ljubavi, prikazivana kao žena s mačjom glavom. Sjedište joj je bilo u gradu Bubastis, u jugoistočnom dijelu delte Nila.Benu - ili Bennu (grčki Phoenix ili fonetski feniks); mitska ptica starovjekih Egipćana. U prijevodu znači sijati ili uzdići se. Po predaji ona uskrsava iz vlastitoga pepela, te time simbolizira jedinstvo rađanja i umiranja, vječnost i prolaznosti i si. Ptica Benu ima zapaženo mjesto u zagrobnom životu Egipćana, često se spominje u Knjizi Mrtvih i si. Po svemu sudeći, i taj božanski lik su Grci jednostavno ukrali Egipćanima, dajući mu svoje ime... No feniks je u Srednjem vijeku postao i simbolom Isusovoga uskrsnuća... Kršćani tog razdoblja zasigurno nisu mislili kako time preuzimaju pojam iz starog Egipta!Bijela kruna - kruna Gornjega (južnog) kraljevstva hedjet, za razliku od crvene krune Donjega kraljevstva dešret.Bubastis - staroegipatski grad u jugoistočnom dijelu nilske delte. Sjedište štovanja Bastet, božice ljubavi.Busiris - staroegipatski grad uz jugozapadnom dijelu nilske delte.Buto - zelena zmija, zaštitni znak Donjega Egipta. No Buto je i mjesto južno od Tanisa, te drugo ime (grčko) božice Uadjet.Byblos - grad na libanonskoj obali. Prema staroegipatskoj predaji je Izida brodom iz Bvblosa dopremila tijelo svojega supruga Oziósa natrag u Egipat, nakon što ga je ubio brat Set.

Champollion - Jean Francois (Figeac 1790-Pariz 1832.); francuski egiptolog, utemeljitelj egiptologije. Izvorno jezikoslovac, studirao je klasične i semitske jezike. Od 1809. profesor povijesti na sveučilištu u Grenobleu. Godine 1822. je na temelju kamena iz Rosette, na kojemu je isti zapis bio uklesan usporedo hijeroglifima, demotskim i grčkim pismom, otkrio ključ za čitanje hijeroglifa. Za to su mu poslužila kraljevska imena Ptolemej i Kleopatra. Kasnije je utemeljio162egipatsku zbirku u Louvru, sudjelovao je u istraživanjima u Egiptu itd.Deben - staroegipatska mjera za težinu, oko 92 grama. Dijelio se na 12 šata po 7,6 grama.Dendera - staroegipatski grad na nilskoj okuci nizvodno od Tebe. Poznat po brojnim hramovima.Demotsko pismo - starovjeki Egipćani rabili su tri pisma, s tim da je najstarije hijeroglifsko (slikovno) bilo u uporabi više od 3000 godina. Kasnije se razvilo i jedostavnije hijeratsko (još u doba Staroga kraljevstva), a u 7. stoljeću pr.Kr. iz njega je proizašlo još jednostavnije demotsko. No hijeroglifi su zadržani u uporabi i dalje, ali poglavito za klesane prikaze i si. dok su ostala dva pisma rabljena u državne namjene, za zapisivanje na papirusu itd.DjOSER - faraon 3. dinastije (iz Staroga kraljevstva), osobito poznat jer mu je piramida u Sakkari stepenasta.Dtjat - prema egipatskome vjerovanju Kraljevstvo Mrtvih, u kojemu vlada bod Oziris.Dva Kraljevstva - stari je Egipat postao moćnom državom ujedinjenjem Gornjega i Donjeg Kraljevstva; zato je nazivan i Dvojnim Kraljevstvom, a faraonska kruna dvojnom krunom.Edipov kompleks - Edip, starogrčki kralj u Tebi, prema predaji je ubio oca i oženio majku. Po tome se Edipovim kompleksom naziva pretjerana (i čak spolna) ljubav djeteta prema roditelju drugoga spola.Egipat - naziv je grčkoga podrijetla. Starovjeki Egipćani svoju su zemlju zvali Kemet (Kemt), što znači Crna zemlja. Za razliku od toga, šire predjele Bliskoga istoka, tj. Siriju i okolne zemlje, nazivali su Crvena zemlja.Egipatski kalendar - najstariji egipatski kalendar najvjerojatnije nije imao mjesece, nego se godina dijelila na tri godišnja doba, a započinjala je poplavama Nila. Uslijedila je putujuća godina, koja je imala dvanaest lunarnih mjeseci od po 30 dana. To je iznosilo 360 dana, a na koncu godine dodavalo se 5 dana. Mjeseci su bili svrstani u tri godišnja doba, koja su odgovarala poljodjelskim radovima: vrijeme poplave ahet (jesen), sjetve peret (zima) i žetve šemu (ljeto). Svake četvrte godine taj bi kalendar "zakasnio" po jedan dan u odnosu na Sunčevu godinu, pa se više nije poklapao s njom. To je kasnije ispravljeno, dodavanjem izgubljenih dana. Godina po egipatskom kalendaru započinje s razdobljem poplave, tj. sredinom163ljeta. Mjeseci pak počinju polovicom naših mjeseci. U prvo vrijeme nisu imali imena nego su nazivani prvi mjesec poplave, drugi mjesec poplave itd. Kasnije (negdje oko 1000. pr.Kr.) dobili su i imena... U mjesece poplave (ahet) spadaju tot, paofi (paopi), hator (atir) i kojak (koiak); u razdoblje sjetve ili rasta (peret) tobi (tibi), mehir, famenot (famenat) i farmuti; u mjesece žetve (lemu) pahons (pahon), paoni (paji), epep (epifi) i mesore (mesori). Prema tome, tot pada u naš lipanj/ srpanj, paofi u srpanj/kolovoz, hator u kolovoz/rujan, kojak u rujan/ listopad, tobi u listopad/studeni, mehir u studeni/prosinac, famenot u prosinac/siječanj, farmuti u siječanj/veljaču, pahons u veljaču/ožujak, paoni u ožujak/travanj, epep u travanj/svibanj, te posljednji mesore u svibanj/lipanj.Ehnaton - egipatski faraon Amenhotep IV. Vidi pod tim imenom.Eje - egipatski faraon iz razdoblja nakon izumiranja 18. dinastije i prije ustoličenja 19. dinastije Ramesida. Po nekim izvorima bio je on dvorski dostojanstvenik, a ne vojskovođa, odnosno i otac Nefertitin.Eksodus - (od grč. exodoz) izlazak, istodoban odlazak mnoštva.Elefantine - staroegipatski Ab; otok i mjesto nizvodno od prve prevodnice na Nilu, osjetno južnije od Tebe.Elektron - (grč. jasno zlato); prirodno zlato koje sadrži 25-28% srebra, pa je zato i svjetlije. Kasnije je to naziv za slitinu zlata i srebra u sličnome omjeru.

Faiyum - pokrajina u starovjekome Egiptu zvana Ta-še (Zemlja Jezera). Leži zapadno od Nila i jugozapadno od Memfisa. Starovjeki Egipćani su za 12. dinastije 920. st. pr.Kr.) napravili uz Nil umjetan vodotok, koji je započinjao daleko na jugu i dovodio vodu u jezero Moeris. Bio je to jedan od najstarijih sustava za čuvanje vode i natapanje polja. To je područje bilo doista nalik raju na zemlji, jer je bilo vrijedna žitnica, tu su se uzgajale brojne vrste voća i povrća itd. Najznačajniji grad bio je Sedet (Krokodilopolis)Faraon (grč.) - u prvo vrijeme per-faraono (uzvišena kuća), u staroj egipatskoj državi naziv za kraljevsku palaču; od XVIII. dinastije (1570-1293r.Kr.) naziv za vladara. Izvorno su Egipćani zvali svog vladara kralj ili nesu. Faraon je apsolutan vladar, sin božji i oličenje države, vrhovni vojskovođa i sudac, koji upravlja državom, upravom i činovničkim ustrojem; za VI. dinastije njegovome su imenu dodavali nazive koju su ga poistovjećivali s bogom neba Horusom (znak mu je sokol), te ga povezivali s božicama juga Nehbet i sjevera Uadjit164(Buto); od V. dinastije javlja se i naslov Si-Ra (sin boga Ra), a i naziv hnm-f(njegovo veličanstvo, njegova svetost) ili ity (vladar, suveren).felah -(ar. fellah) poljodjelac, starosjedilački Arapin u Egiptu, Arabiji, Sirtiji, Palestini i si.Geb - staroegipatski bog Zemlje.Hamsin - suh i vruć pustinjski vjetar u Egiptu, puše najčešće s juga; nerijetko podiže pravu pješčanu oluju.Hapi - egipatsko božanstvo plodnosti i poplave, jedan od četiri božanska sina Horusa i Iziđe. Prikazivan je kao muškarac sa ženskim prsima, što je bio znak plodnosti i života koji daruje cjekupnome Egiptu. Istodobno i prispodoba poplave Nila, odnosno i Nila općenito. Tako su Egipćani i nazivali svoju rijeku, dok je Nil grčko ime.Hati - zemlja u Maloj Aziji, kraljevstvo Hetita. Utemeljeno oko 1600. pr.Kr. održalo se oko 400 godina, kad su ga uništili tzv. narodi s mora.hator - božica neba u starom Egiptu (izvoran egipatski naziv Het Heru), slavljena i kao božica ljubavi i čuvarica pokojnika; kasnije poistoviećena s božicom Izidom.HatušA - ili Hatušaš: prijestolnica kraljevstva Hati odnosno Hetita. Grad-utvrda nalazio se u sjeveroistočnoj Maloj Aziji, oko 200 km istočno od Ankare. Danas je tamo manje mjesto Bogazkoi.Heb-Sed - (Heb snači svetkovina) uobičajena kraljevska svetkovina u starovjekome Egiptu, kojom je vladar proslavljao tridesetu obljetnicu stupanja na vlast. Nakon toga ponavljao ju je svake treće godine.Hefat - staroegipatski grad o Gornjemu Egiptu.Heliopolis - staroegipatski Annu, On, lunu; grad na mjestu gdje se Nil počinje granati u deltu.Herakleopolis - grčko ime staroegipatskoga grada Ahnas (Suten-henen) koji se nalazio nizvodno od Ahetatona (Amarna), ali uzvodno od Memfisa.hermontis - grčko ime staroegipatskoga grada Annu quemat, nedaleko Tebe u Gornjem Egiptu.hermopolis - grčko ime staroegipatskoga grada Hemenu, koji se nalazio približno na polovici udaljenosti od Memfisa do Tebe, sučelice Ahetatonu (Amarna), dakle na zapadnoj obali Nila.165Herodot - glasovit grčki povjesničar iz Halikarnasa u maloj Aziji (484-424. pr.Kr). U svojemu obimnom djelu "Povijest" opisao je zbivanja u Starome vijeku, po čemu je nazvan "ocem povjesni-čarstva". Pisao je, medu ostalim, o Perziji, Egiptu i dr. Zapisi su mu dosta pouzdani.Hesp - staroegipatski naziv za pokrajinu (župu, okrug). Grci su i za to uveli svoj naziv nomes (nom). U Gornjemu Egiptu bilo ih je 22, a u Donjemu Egiptu 20.Hetiti - ratnički i osvajački narod koji je u Maloj Aziji stvorio moćnu državu. Vojevali su i s Egiptom, ali ni jedna strana nije bila dovoljno jaka za konačnu pobjedu, pa je sukob okončan sklapanjem mira. Hetite su pokorili narodi s mora i uništili njihovo kraljevstvo.HlJEROGLlFI - (grč. sveti znakovi) slikovno egipatsko pismo; bilo je u uporabi više od tri tisuće godina, a rabilo se ponajviše za klesanje u kamenu. Za razliku od hijeroglifa, razvilo se s vremenom jednostavnije hijeratsko i potom još jednostavnije demotsko pismo. Ova kasnija su ponajprije korištena u državne namjene, za pisanje po papirusu i si.

Hiksi -azijatski osvajački nomadski narod, semitskoga podrijetla. Prodrli su čak i u Egipat oko 1650. pr.Kr., a neko su vrijeme vladali u istočnome dijelu područja delte Nila. U delti Nila su osnovali grad Avaris. Najpoznatiji im je vladar bio Hian (Ianas). Porazio ih je i protjerao faraon Ahmose (Jahmes) I, utemeljitelj Srednje države.Hnum - staroegipatski bog pokapališta mrtvih. No imao je i snagu stvaranja, pa je prije rođenja oblikovao ljudska tijela.Hons - staroegipatski bog Mjeseca, sin boga Amona Tebanskog i božice Mut.HoREMHEB - egipatski faraon iz razdoblja nakon izumiranja 18. dinastije i prije ustoličenja 19. dinastije Ramesida. Horemheb je bio vrhovni zapovjednik egipatske vojske, koji je suzbio prijetnje Hetita, te sredio prilike u zemlji. Za svojega nasljednika proglasio je Ramzesa I. koji je bio njegov časnik.HORUS - bog neba, izvorno egipatski Heru, istodobno i glavni bog sjevernoga Egipta (Donjega Kraljevstva). Sin Ozirisa i Iziđe, Horus je prikazivan kao čovjek sa sokolovom glavom. Kraljevi sjevernoga Egipta smatrali su se izaslanicima Horusa na zemlji.Horusovo PRIJESTOLJE - jedan od naziva staroegipatskoga prijestolja.166Huriti - starovjeki narod što od konca 3. tisućljeća pr.Kr. obitavao u istočnom dijelu Male Azije. Kretali u osvajanja prema jugoistoku, rsatovali s Hetitima, te su utemeljili kraljevinu Mitani.Ibis - riječno-močvarna ptica, vrsta čaplje, česta u Africi; u davnom Egiptu štovan kao sveta ptica (izvoran naziv Benu* ili Bennu), posvećena bogu Totu.Imhotep - ponajviše poznat kao glavni Djoserov graditelj. No Imhotep je bio čovjek vrlo mudar i obrazovan, koji je djelovao i kao pisar, savjetnik, liječnik, svećenik i zvjezdoznanac. Piramide su bile njegovo djelo... Pokopan je bio zasigurno u Sakkari, ali mu grobnica nikad nije nađena.Istočno more - naziv koji su Egipćani rabili za Crveno more. More su općenito nazivali Veliko Zeleno ili Velika Zelena Voda.Ištar - babilonsko-asirska božica; odgovara joj fenička Aštart (grčki Astarta), odnosno hebrejska Aštarot. Božica neba i zemlje, ljubavi i plodnosti, rata i mira; žena glavnoga boga Baala, pa je po njemu nazivana i Baalet.IziDA - (izvorno egipatsko ime Ast ili Auset) u starom Egiptu božica plodnosti i plodne zemlje, zaštitnica braka, liječništva, zemljoradnje i plovidbe, žena boga Ozirisa, majka boga Horusa.Jaspis - mineral crvene boje. Rabi se za izradu nakita i si.Ka - prema staroegipatskom vjerovanju dvojnik ili osobnost čovjekovoga bića. Upravo se za Ka ostavljalo žrtve u grobovima, jer se po predaji smatralo kako Ka može jesti, piti i uživati u mirisima. Uz fizičko tijelo čovjeka Hat, Egipćani su razlikovali sjenu Ka, dušu Ba, duh ili duhovni razum Hu, životnu snagu ili moć Sehem, čovjekovo ime Ren itd. Sve to tvorilo je čovjekovo cjelovito tjelesno i duhovno biće...Kabirci - vidi pod Kabiru.Kabiru - (odnosno Kabirci ili Kabiri) pripadnici pustinjskih plemena koji su još prije 15. st. pr.Kr. obitavali u palestinskome zaleđu; neki ih povijesničari smatraju nekom vrstom preteča Hebreja, dok drugi tvrde kako su to upravo Hebreji, ali pod drugim imenom (sličnost Hebrej - Kabir). Zanimljivost jest, da isto ime nose u grčkoj predaji (grč. Kaberoi) božanski potomci Hefestovi (boga vatre), a njihovo štovanje se smatra preu^tim s Istoka.Kambis - perzijski vladar Kambis II. koji je pokorio Egipat i vladao kao faraon 525-522. pr.Kr. (27. dinastija 525-504. pr.Kr.).167Kanopa - (grč.) posuda u koju su starovjeki Egipćani odlagali utrobu pokojnika pri balzamiranju. Takvih je posuda bilo četiri, za mozak, srce, pluća i crijeva. Svaka je posuda imala drukčiju glavu (čovječju, majmunsku, šakalovu i sokolovu), što joj je određivalo sadržaj.Karnak - današnji naziv dijela staroegipatske Tebe, u kojemu je bilo hramsko središte sa svim velikim hramovima na čelu s Amonovim. Tu su mnogi faraoni podigli hramove većem broju bogova i sebi osobno. Karnak je sjevernije, nizvodno od nekadašnjega središta grada i nekadašnje faraonove palače (današnji naziv Luksor)., gdje je također bilo hramova

Katarakt - prevodnica; brzaci na Nilu.Kefren - (staroegipatski Hafre); faraon IV. dinastije. Jedna od tri velike piramide u Gizi je upravo njegova.Kemet —(ili Kemt) izvoran egipatski naziv koji znači Crna Zemlja; Egipat je grčki naziv.KEOPS - (staroegipatski Hufu); faraon IV. dinastije. Kao grob podignuta mu je najveća od svih egipatskih piramida (vidi i pod: Piramida).Knjiga Mrtvih - zbirka molitvi i naputaka za putovanje u Zapadnu Zemlju, tj. odlazak pokojnika u zemlju vječnoga blaženstva. Polagala se uz pokojnika u grob. Najčešći navodi iz "Knjige Mrtvih" su prema Papvrusu Ani.Knjiga Mudroslovlja - stare egipatske misli i naputci o vladanju.Kobra - zmija iz reda vrlo otrovnih, koja je prepoznatljiva po zaušnim proširenjima na vratu, s obje strane, čime dobiva privid spljoštene okrugle glave. Na poleđini tog proširenja ocrtava joj se šara nalik naočalama, pa je dobila i "popularno" ime naočarka. Kad je razdražena, lovi ili pod utjecajem nekih zvukova uzdiže glavu i njiše se kao u zanosu. Mnogi starovjeki narodi štovali su je kao uzvišeno biće ili čak božanstvo. Tako je bilo i u Egiptu, gdje je božica Uadjet prispodobljena kobrom bila zaštitnica Donjega Egipta. Iz njenoga je lika izvedeno i jedno od glavnih obilježja faraona, ukras u obliku zmije (kobre) istaknut na čelu. Grci su, dakako, i taj ukras preimenovali, pa se danas gotovo isključivo rabi njihov naziv ureus.Kruna egipatska - ergipatski kralj bio je vladar Dvaju kraljevstava, Gornjega i Donjeg, a svako je imalo svoju krunu. Kruna168Gornjega (južnog) heđjet bila je bijela, a Donjega (sjevernog) dešret crvena. One su na faraonovoj glavi bile spojene u jednu krunu (tzv. dvojnu) pšent ili wereret. Uz to je faraon imao modru krunu hepreš, zatim krunu s ovnujskim rogovima atef, te i druga pokrivala za glavu, npr. nemes (neka vrsta bogato urešenoga prugastog poveza, u više izvedbi), naglavnik s dva pera, kraljevsku kobru ureus od zlata, te k tomu trubastu bradu, zlatan bič, zakrivljen štap, bedrenu pregača šendit, lavlje krzno s repom koje je vladar opasivao oko struka i dr.Kuća života - (egip. Per-Ank) ustanova nalik veleučilištu, koja je postojala uz hram. Tu se izučavalo liječništvo, zvjezdoznanstvo, matematika, državništvo i si., zatim su se čuvali znanstveni i slični zapisi, prepisivale su se vrijedne isprave i knjige i dr. Za razliku od toga, Kuća mrtvih bijaše mjesto gdje su balzamirani preminuli i pretvarani u mumije.Kuš - drugo ime za Nubiju.Labirint - građevina zamršenih i zapletenih hodnika; u davno vrijeme jedan od najpoznatijih bio je upravo onaj egipatski, kod grada Krokodilopolisa (Egipatski naziv Atribis). Sagrađen je za vladavine faraona Amenemheta III, oko 1800. pr.Kr. Po namjeni je bio hram, imao je oko 3000 soba, više od 20 dvorišta, a dio mu je bio pod zemljom. Drugi glasovit labirint bio je onaj kretski, kod grada Knososa (na otoku Kreti).Lapis-LAZULI - (lazurni kamen) mineral tamnomodre boje, katkad sa zelenkastim i ljubičastim odsjajem. Poludrag kamen, od davnina cijenjen za izradu mozaika, nakita i si. Smrvljen se rabio za izradu divne plave boje. U Starome vijeku pribavljan je iz današnjega Afganistana.luksor - današnji naziv dijela Tebe, u kojemu je bila faraonova palača. Taj se nalazi južnije, uzvodno od nekadašnjega središta grada i hramskoga središta (današnji naziv Karnak).Maat - staroegipatska božica pravde, istine, sklada i mjere.Malahit - mineral svijetlo zelene boje, često prošaran prirodnim uzorkom nalik mramoru; poludragulj bd kojeg su izrađivani umjetnički predmeti, kipovi, nakit i si.Mastaba - (ar. klupa) naziv za staroegiptske grobnice građene od opeke ili kamena. Bile su u obliku manje krnje piramide, a u njih su pokapani ponajčešće velikodostojnici. Mastabe su podizane uokolo vladarevoga groba, a iznutra su bile ukrašene zidnim prikazima i si.169MEMFIS - izvoran egipatski naziv: Men-nefer (Vječna je ljepota) i Hot-Ka-Ptah (dvorac dvostrukog Ptaha); grad na Nilu, na mjestu gdje se rijeka počinje širiti u deltu. U davna vremena utvrda, kasnije u više navrata prijestolnica starog Egipta. Od Memfisa tih dana, koji se nalazio na

zapadnoj obali rijeke, sačuvane su tek neznatne ruševine...Menes - izvorno egipatski Meni; legendarni utemeljitelj starovjeke egipatske države, koji je ujedinio Gornji i Donji Egipat (oko 3000. pr.Kr.)Mezopotamija - područje između rijeka Eufrat i Tigris, danas većim dijelom u Iraku. Jedna od kolijevki civilizacije. Tu se od IV. i III. tisućljeća pr.Kr. smjenuju Sumerani, Elamiti, Amurićani, Babilonci, Asirci i dr.Midraš Rabba - (hebr.) pojašnjenje; hebrejska knjiga koja pojašnjava biblijske zapise.MlKERlNOS - egipatski faraon (egip. Menkaure) iz 4. dinastije. Od tri piramide u Gizi, uz Keopsa i Kefrena, treća je njegova.MlRHA - (mira, mvrrha, "dragomast", smirna, izmirna) -crvenkastosmeđa smola; dobiva se od drveta (Commiphora abyssinica) i drugih vrsta roda Commiphora iz porodice Burseraceae, koje uspijevaju poglavito u Somaliji. Smola u prirodi curi sa stabla sama od sebe u obliku žutoga voska, a rjeđe se dobiva prisilno, zarezivanjem stabla. Mirha sadrži 3-10% eteričnih ulja, 25^-0% smole i 50-60% gume. Kao sredstvo za kadenje i balzamiranje bila je poznata još u starovjekome Egiptu, a primjenjivala se i kao lijek protiv mnogih bolesti. Rabi se još i danas, ponajviše za pripravljanje mirisa i kao sastojak u vodici za ispiranje usta.Mirta - (mrča, grč. mvrtos, lat. mvrtus), sredozemna biljka zimzelenih listova, bijeloga cvata, iz roda drvenastih biljaka u sklopu porodice Myrtaceae. Uspijeva ponajviše na području Južne Amerike, Australije, na otocima Polinezije i dr. Najpoznatija je Myrtus communis, zimzeleno drvo visine 2-5 m, tamnozelenih listova, s malim bijelim mirisavim cvjetićima. Plod mu je veličine graška. U Hrvatskoj i općenito našem podneblju raste samonikla po toplim, sunčanim obalnim područjima, osobito na otocima (Lošinj, Vis, Mljet, Lokrum i dr.). Lišće sadrži eterično ulje ugodnoga mirisa (0,3-0,5%), koje se primjenjuje poglavito u kozmetičkoj industriji. Bila je poznata i cijenjena još u starome Egiptu, te nalazila raznovrsne primjene: kao ukrasna biljka, miris, sastojak u raznim pripravcima (npr. mirisi, balzamiranje i dr.).170MlTANl - kraljevstvo u sjeveroistočnom kutu zaleđa Sredozemlja, ispod Male Azije, u gornjem toku Eufrata, prijestolnica Naharina. Kraljevstvo je nastalo poslije sloma Hiksa, koji su vladali Egiptom u XVII-XVI. st. pr.Kr. Poslije dugih sukoba s Egipćanima, priznali su njihovu vlast i postali im saveznici. No nisu se mogli održati pred navalom Hetita, te su morali pristati na savezništvo s njima. Posljednji udarac kraljevstvu zadali su Asirci, nakon pobjede protiv Hetita, te su Mitani uključili u svoju državu. Ubrzo Mitani prestaje postojati kao država.Mnevis - sveti bik iz Helipolisa (Annu). Budući da je štovanje bika bilo povezano sa Suncem, Amenhotep IV. (Ehnaton) dopustio je da se nastave obredi njemu u čast i u Ahetatonu - premda su svi ostali bogovi bili svrgnuti.Modra kruna-jedno od pokrivala za glavu egipatskih kraljeva. Modra kruna (hepreš) je jednostavnije izvedbe i najčešće ju je faraon nosio u ratu, lovu i si.Moeris - staroegipatsko umjetno jezero, površine oko tri stotine četvornih kilometara, mjestimice duboko i više od tridesetak metara; namjena mu je bila čuvanje vode za sušno razdoblje.Montu - staroegipatski bog rata.mumija - od raspadanja očuvano tijelo čovjeka (ali i životinje), zaštićeno postupkom mumificiranja (balzamiranja); neki primjerci očuvani su i tisućljećima, pa tako i tijela mnogih egipatskih faraona (ali ne samo njih), koja se danas može vidjeti po muzejima.Mut - božica zemlje, žena Amona tebanskog, majka boga Honsa (boga Mjeseca).Naharina - prijestolnica kraljevstva Mitani, koje se protezalo u sjeveroistočnom kutu zaleđa Sredozemlja.Nefertiti - žena faraona Amenhotepa IV. (Ehnatona). Rodila mu je šest kćeri, ne dajući mu muškoga nasljednika. Ime joj znači: Gle, ljepotica dolazi.Neftis - staroegipatska božica, sestra Iziđe i Ozirisa, s kojim je u preljubu rodila Anubisa.nehbet - božica Gornjega Egipta, prikazana kao sup (lešinar). Njoj je par Uadjit, koja predstavlja Donji Egipat, prikazana kao zmija. Zajedno ih se naziva dvjema vladJricama, tj. nebti.Neit - (egip. Nit) staroegipatska božica rata i lova.

171NEMES - jedno od karakterističnh obilježja staroegipatskoga vladara, poveći rubac u više izvedbi, što se vezivao trokutasto i padao iza glave.Nil - staroegipatsko ime za rijeku bilo je Hapi, po istoimenom bogu rijeke.Niniva - pradavni grad na obali Tigrisa; bio je sjedište Asirije, moćnog carstva koje je ojačalo u prvom tisućljeću pr.Kr.NoMARH - namjesnik u nomu (naziv potječe iz grčkog).Nom - ili nomes; grčki naziv za pokrajinu ili okrug (župu) u starovjekom Egiptu; izvoran egipatski naziv bio je hesp. Na čelu nom(es)a bio je nomarh.Nubua - pokrajina u gornjemu toku Nila uzvodno od Asuana, zvana i Kuš. Proteže se od Crvenoga mora do Libijske pustinje. U III. tisućljeću pr.Kr. redovito odrediše faraonskih pohoda radi pribavljanja zlata i drugih dobara, u II. tisućljeću pr.Kr. pod egipatskim namjesništvom. U VIII. st. pr.Kr. se oslobađa i tu niče snažna država. Kasnije ponovno pod egipatskom vrhovnom vlašću.Nubti - drugo ime za boga Seta (vidi).Num - pravoda iz kloje je sve poteklo; isto ime nosi bog stvaranja, otac svih bogova.Nut - staroegipatska božica Neba, majka Ozirisa i Iziđe.Oaza -(koptski) malen komad plodne zemlje s vodom i raslinjem, okružen pustinjom.Obelisk - (grč. obeliskoz: malen ražanj...; staroegipatski tehenu) visok stup, najčešće izrađen od kamena, iz jednoga komada; nalik je četverobridnoj piramidi koja se vrlo lagano sužava, a na vrhu završava malenom strmijom piramidom. Obelisci su ponajprije imali ulogu spomenika, a postavljani su pred hramove, dvorce i si. Prepoznatljiv lik iz staroegipatskoga graditeljstva, ali se pojavljuje i kod drugih starovjekih naroda. Kod starih Egipćana je bio obredni znak Sunčevoga boga, prispodoba okamenjene Sunčeve zrake, a neuki su Grci smatrali kako oblikom oponaša malen ražanj!!!Obrubljena imena - imena vladara u starovjekome Egiptu pisana su uokvireno (u "kartušama" - franc).Ombos - staroegipatski grad Kom Ombo, daleko uzvodno od Tebe, već blizu Asuana.172On - staroegipatski grad poznat još po imenu Annu, na mjestu gdje se Nil počinje granati u deltu. Grčko ime mu je Heliopolis.Onuris - staroegipatski bog, nosač nebeskoga svoda.Opet - vjerska svetkovina u staroegipatskoj Tebi.Oront - rijeka u sjeverozapadnoj Siriji.Otvaranje usta - poseban obred pri staroegipatskome ukopu. Prije polaganja pokojnika u grob, "otvaraju" mu se usta, oči, uši i si. kako bi ponovno mogao živjeti u zagrobnom životu.OziRlS - izvoran staroegipatski naziv Ausar. Bog plodnosti prirode i kasnije bog Sunca; žena mu je bila Izida. Ubio ga je brat Set, a osvetio sin Horus. Njemu su bili posvećeni brojni obredi i svetkovine u starovjekome Egiptu. Oziris je istodobno i kralj Podzemnoga svijeta mrtvih (taj se egipatski nazivao Duat). Reći da je netko postao Ozirisom, bio je uvijen način priopćavanja da je umro.Papirus - izvorno egipatski pa-puro; papiru slična podloga za pisanje. Izrađivao se od srčike biljke Cyperuspapyrus. Srčiku se rezalo na tanke vlati, njih se slagalo poprijeko jedne preko drugih, pa dodavalo ljepilo. Sloj se zatim vlažilo, tlačilo, sušilo i izglađivalo. Po svemu sudeći, papirus su prvi rabili Egipćani, još prije 3000. godine pr.Kr.PELUZIJ - grad uz obalu Sredozemnoga mora, istočno od delte Nila.PERET - vrijeme sjetve ili rasta (zima), jedno od tri godišnja doba u starovjekome Egiptu. Ostala dva su vrijeme poplave ahet (jesen) i žetve šemu (ljeto). Svako godišnje doba imalo je po četiri mjeseca. U prvo vrijeme mjeseci su nazivani prvi, drugi, treći i četvrti u pojedinom godišnjem dobu. Tek su mnogo kasnije dobili i imena.Pilon - (grč.) vrata, vratnice. U staroegipatskome graditeljstvu poveći toranj u obliku blago skošene piramide bez vrha. Građeni su na ulazu u hramove, palače i si. i to najčešće po dva s vratnicama između.

Piramida - geometrijsko tijelo (stožac) kojem osnovicu čini lik s tri ili više stranica, a pobočke odgovarajući broj trokuta koji se spajaju u vrhu. Najčešća je piramida s četiri stranice, tj. temelj joj počiva na četvorini jednakih stranica (kvadrat). U starom Egiptu tog su oblika bili grobovi najvećih faraona i najviših dostojanstvenika uglavnom u Staroj državi. Kasnije se napušta gradnja piramida i počinje pokapanje173faraona u grobove uklesane u stijenu. Piramide su bile građene uz poštivanje strana svijeta i s vrhunskim graditeljskim umijećem. Svojom veličinom i izvedbom opravdano se ubrajaju ne samo u najveća graditeljska dostignuća davnih vremena, nego i općenito. Najveća, Keopsova piramida kod Gize, prvotno je bila visoka 147 metara. Sada je nešto niža jer je plašt skinut, tj. materijal uzet za kasnije gradnje... Unutrašnjost piramida bila je vrlo umješno izvedena, često sa zamršenim prolazima i lažnom grobnom komorom, radi zavaravanja pljačkaša i osvajača. Nerijetko su krile i razne zapreke, zamke i si.Pisanje stranih imena - s pisanjem egipatskih imena nevolja je osobito velika... Staroegipatska se imena rijetko navode, jer su Grci heleniziravši tu zemlju uveli svoje nazivlje. Povrh svega suvremeni su istraživači, svaki na svoj način, prenosili ta imena u novo doba. Primjerice, Neferiti (supruga faraona Ehnatona) spominje se i kao Nofretete, no ona je još i dobro prošla. Slično kao i Amenhotep kojeg zovu i Amenofis. No što reći kad je Hufu postao Keops, a Menkaure Mikerinos? Neka su pak izvorna imena potpuno izmijenjena, primjerice već i sam naziv države. Izvorno Kemet Grci preimenovaše u Egipat! Osobitu poteškoću predstavlja i okolnost što su starovjeki Egipćan pisali drukčije i po drugim pravilima. Primjerice, nisu se pisali (svi) samoglasnici, pa ostaje tajnom kako su izgovarali ta svoja izvorna imena. U svakom slučaju, bilo je to grleno i neobično za naše današnje pojmove. Da zlo bude veće, mi smo iz naše nedavne "slavenske prošlosti" naslijedili doista mućak, a to je ružno izvrtanje povijesnih imena, što osobito vrijedi za grčka i rimska. Nitko u svijetu tako ne izgovara i ne piše grčka i rimska imena (a dijelom i neka egipatska) kao što je to uvedeno u sklopu nekakvoga "sveslavenstva", što smo i mi naslijedili. Tako je kod nas Erklez postao Heraklo, sva su rimska imena izgubila karakterističan nastavak "us" i si.Place de la Concorde -(franc. Trg sloge) glasovit trg u Parizu.Pločica - Hetiti su pisali pisma na pločicama. Inače su bile glinene, no autor navodi da su bile od drva, presvučene tkaninom koja je bila natopljena sadrom.Plutarh - (grč. Ploitarhoz), grčki povjesničar i mudroslov (46-125). U Rimu proučavao mudroslovlje, a pod kraj života bio Apolonov svećenik u rodnoj Heroneji. Autor brojnih djela, osobito poznat po usporednim biografijama Grka i Rimljana.Posude - to su, dakako, kanope (vidi). Iz nepoznatoga razloga pisac izostavlja brojne pojedinosti paranja trupla. Primjerice, kroz174nosnu su šupljinu parači posebnim priborom izvlačili mozak, koji se odlagao u jednu od četiri kanope.Potporni narodi - simboličan naziv za sve narode podčinjene egipatskome vladaru. Prijevod naziva je ponešto nedorečen, jer prema izvorniku može značiti i lučni narodi, oni koji okružuju i si.Prozor objave - ili Prozor pojave; otvor na gornjem katu palače, gdje se faraon pokazivao svojim podanicima, odakle im je dijelio priznanja i si.Psalam - (od grč. falmoz) udaranje u žice, pjesma pjevana uz žičano glazbalo. Kod Židova je to svečana vjerska pjesma. Psalmi su u Bibliji prikupljeni u starozavjetnoj Knjizi psalama. Ima ih 150, a za prvih 50 se ne zna autora, dok se većina ostalih pripisuje kralju Davidu.Ptolemejsko razdoblje - Aleksandar Veliki osvojio je Egipat 332. pr.Kr. oslobodivši ga od Asiraca i od 305. pr.Kr. zavladala je dinastija Ptolemejevića, iz koje je bila i glasovita Kleopatra. Njih su smijenili Rimljani, što je zapravo donijelo i formalan kraj staro-egipatskome kraljevstvu.PiJNT - zemlja (vjerojatno) na jugu Crvenog mora, moguće na području današnje Somalije. Odatle su u starovjeki Egipat dopremani razni mirisi, tamjan, mirha, začini, skupocjeno drvo i si. Spominje se još i prije 3000. pr.Kr., kao zemlja s kojom Egipat trguje. Osobito je glasovita ekspedicija koju je u tu zemlju poslala kraljica Hatšepsut.

Ptah - staroegipatski bog zaštitnik Memfisa; otac svih bogova i stvoritelj svega svijeta i života. U svezi s memfiskim bogom zemlje i smrti Sokarisom, postao je i Ptah bog mrtvih.Ra - Bog Sunca u starome Egiptu. Najstarije i najveće božanstvo. Obitava na nebu, stvoritelj je svega i vladar nad svekolikim svijetom. Predočavan je i kao hepera (skarabej), tj. radajuće Sunce. Sin mu je Horus. Vrhovno božanstvo Ra pojavljuje se u egipatskoj vjeri na razne načine, koji su se mijenjali tijekom tisućljetne povijesti. S vremenom je povezivan i s drugim božanstvima, a faraon je kao vrhovni vladar bio Sin Sunca.Ra-Harahti - staroegipatski bog svjetla i sunca.Ramzes Veliki - Ramzes II (vladao 1290-1224 pr.Kr.), punim imenom Usr-maat-Re Setep-en-R^, Ra-messu-Meri Amon (Moćna je Raova pravednost, Izabranik Raov, Štićenik Raov, Miljenik Amonov). Jedan od najmoćnijih faraona, slavan ratnik, pobjednik nad175Hetitima i drugim azijskim neprijateljima Egipta; po njegovom su nalogu sagrađene veličanstvene građevine.Sahmet - staroegipatska božica rata, prikazivana s lavljom glavom, pa su je zvali i Lavoglava.Sais - staroegipatski grad Sa odnosno Sait, u zapadnoj delti Nila; jedna od prijestolnica staroga Egipta.Sandale - (od grčki sandalon odnosno perzijski sandat) vrsta lagane ljetne obuće. Najčešće se sastoji od potplata (kožnog, drvenog i dr.) koji se za nogu pričvršćivao remenčićima. Bile su poznate još u pradavna vremena, pa tako i u Egiptu, a kasnije su ih osobito mnogo rabili Grci i Rimljani. Neki pripisuju naziv izvedenici od naziva skupocjenoga drva s Istoka koje se zove sandal. To se drvo prvotno uzimalo za potplat sandala, pa je iz toga navodno izveden naziv i za obuću.Sargon -Sargon I. zvan Veliki (izvorno Šarukin); akadski kralj 2350-2294. pr.Kr. Svrgnuo kralja Ur-Zababu i zasjeo na prijestolje. Osvojio Sumer, širio se prema Siriji, Maloj Aziji, Armeniji i si.Satrap - namjesnik u pokrajini; naziv koji se koristio u državama na području Mezopotamije, kasnije Asirije i si.Sebenitos - staroegipatski grad u delti Nila.Sed - uobičajena kraljevska svetkovina (Heb Sed) u starovjekome Egiptu, kojom je vladar proslavljao tridesetu obljetnicu stupanja na vlast. Nakon toga ponavljao ju je svake treće godine. Mnogi egipatski kraljevi je nisu doživjeli, jer nisu vladali trideset godina...Serapis - egipatsko-helenističko božanstvo, "vladar podzemlja". Njegovo štovanje uveo je Ptolemej I. izjednačivši ga s Ozirisom, ali i dopunjujući ga obilježjima mnogih drugih bogova. Zamišljen kao bog zaštitnik Aleksandrije.Set - staroegipatski bog rata, tame, pustinje i nevolja. Prema predaji, brat i ubojica boga Ozirisa, kojega je osvetio njegov sin Horus.Seti I. - staroegipatski faraon, drugi u nizu 19. dinastije. Izvorno ime Setov Merenptah Men-maat Re (Koji dolazi od Seta, Ptahov miljenik, Vječna je Raova pravednost). Vladao 1304-1290. pr. kr., Sin Ramzesa I, otac Ramzesa II.Sfinga - u starovjekome Egiptu lik ležećega lava s ljudskom glavom, ali može biti i u drugim izvedbama tj. spoj tijela jedne i glave druge životinje. Najpoznatija je Velika sfinga kod Gize, uz176piramide-grobove faraona Keopsa, Kefrena i Mikerinosa (koji su se izvorno zvali Hufu, Hefre i Menkaure).SlSTRUM - staroegiptsko glazbalo od kovine, točnije zvečka, vrlo omiljena kao pribor otmjenih žena. Rabljena je osobito pri obredima u čast božice Iziđe.Skarabej - lat. scarabeus (scarabeus sacer) od grč. karabos - vrsta kukca kornjaša iz porodice Scarabaeidae, potporodice gundevalji (Coprophaginae); naši nazivi: zujak; balegar; balegaš; kotrljan (jer od izmetina pravi kuglice do veličine oraha i kotrlja ih u svoje podzemne nastambe za prehranu ličinaka); nosorožac obični; govnovalj... U starom Egiptu (izvoran naziv hepera ili hepri) bio je posvećen bogu Sunca i obožavan kao sveta životinja (simbol Sunca ili rađanje Sunca). Naziv skarabej koristi se i kao oznaka za amulet u obliku tog kukca. Najčešće ga susrećemo u obliku geme, tj. umjetnički obrađenog poludragulja. Osim kao amulet, rabljen je i kao pečatnjak ili ukras u

prstenu, na ogrlici i na raznim drugim predmetima. Može biti urešen likovima ili ornamentom, a katkad ima i natpis. Izvođen je s udubljenjima ili reljefno. Uobičajena izvedba u starome Egiptu u cijelosti je oponašala izgled kukca: gornja, izbočena strana, imala je urezan lik skarabeja, a na donjoj strani bi bio natpis odgovarajućega sadržaja. Iz Egipta se, kao amulet odnosno pečatnjak, proširio po prednjoj Aziji, Grčkoj i Etruriji.Snofru - faraon utemeljitelj IV. dinastije, iz razdoblja oko 2600. pr.Kr.; njegova je piramida stepeničasta.Stela - monolitni kamen sa zapisom; nadgrobni, zavjetni, medašni i si.SUTEH - ili Sutek; azijski bog rata.ŠARDANCI - pripadnici nubijskoga plemena tamne puti (crnci). Egipćani su pri pohodima u Nubiju, uz razna dobra dovodili i zarobljeno pučanstvo. Muškarce su uvrštavali u svoje vojne postrojbe, te su ovi nakon odgovarajuće obuke postajali vrsni i neustrašivi borci.ŠAT - staroegipatska mjera za težinu oko 7,6 grama). Veća jedinica bila je deben, 92 grama ili 12 šata.Šen - prsten, znak Sunca.Šendit - poseban bedreni omotač, nalik suknjici, dio faraonove odore. Faraoni su imali niz takvih »bilježja, kao što su npr. posebna pokrivala za glavu, trubasta brada, zlatan bič, zakrivljen štarj, bedrena pregača šendit i lavlje krzno koje se opasivalo oko struka. Šendit su,177međutim, nosili i drugi uglednici i dostojanstvenici.šešat-staroegipatska božica pisarske umjetnosti, "predstojnica Kuće knjiga".Šu - staroegipatski bog zraka, po predaji nastao izravno od praboga Atuma. Kao bog zraka nalazio se između neba i zemlje, koje simboliziraju božica Nut i bog Geb, te ih je razdvajao uz pomoć duhova vjetra. U podzemnom svijetu može biti na pomoć umrlome, ali u nekim slučajevima i strašan mučitelj duše pokojnika.Tausret - egipatska kraljica i suvladarica iz 19. dinastije.Teba - (staroegipatski Weset, Uast ili Opet) - jedna od prijestolnica starovjekoga Egipta. Grad se nalazio na desnoj, istočnoj obali Nila. Uzvodno od grada bila je smještena faraonova palača, zapravo poseban grad. Na lijevoj, zapadnoj obali Nila nalazio se Grad Mrtvih, a iza njega Zabranjena Dolina (poznata i kao Dolina Kraljeva) u kojoj su pokapani faraoni. Manje je poznato da se tamo nalazi i Dolina Kraljica, gdje su pokapane žene egipatskih vladara. No najvjerojatnije su ovi nazivi, pogotovu Dolina kraljeva i Dolina Kraljica, djelo novovjekih istraživača. Na zapadnoj obali su bili izgrađeni i brojni posmrtni hramovi najpoznatijih faraona.TEFNUT - staroegipatska božica, sestra boga zraka Šua.Tehenu - libijsko pleme, po kojem se naziv a i zemlja u kojoj žive.TlNlS - staroegipatski grad nizvodno od Tebe.TlRKIZ - dragulj lijepe modre boje.Tot - staroegipatski bog znanosti, umjetnosti i pisanja.Tura - poznati staroegipatski kamenolom. Nalazio se sjeveroistočno od Memfisa, u brdima na istočnoj strani Nila.Tut-ANK-Amon - (Živa slika Amonova) egipatski faraon s kojim (vjerojatno) gasne krv 18. dinastije. Došao je na prijestolje kao dječak, pa su njegovi skrbnici vladali umjesto njega. Tako je vladao u razdoblju 1334—1325. pr.Kr. Bio je srazmjerno beznačajan vladar, a umro je nasilnom smrću. No svjetsku je slavu stekao u suvremenom svijetu jer je njegova grobnica nađena kao jedna od rijetkih koje nisu bile opljačkane. Tako je svjetskoj baštini pribavljena neprocjenjiva vrijednost, jer ono što je nađeno u Tut-ank-Amonovoj grobnici nadmašuje nalaze iz svih drugih kraljevskih grobnica starovjekoga Egipta zajedno.178Uadjit - staroegipatska božica koja predstavlja Donji Egipat. Prikazana je kao zmija. Njoj je par Nehbet, božica Gornjega Egipta, prikazana kao sup (lešinar). Zajedno ih se naziva dvjema vladaricama, tj. nebti.Ureus - jedno od obilježja faraonske vlasti; sveta egipatska kobra (vrsta zmije), izvedena u obliku

čeonog ukrasa. Najčešće je bila izrađena od zlata, a faraoni su je nosili na čelu ili kruni, kao znak vrhovne vlasti i amajliju.Ušebti - (ili ušabti) posebni grobni kipići, koje se odlagalo uz pokojnika, kako bi mu se našli kao sluge i pomoćnici u zagrobnome životu, da pokojnik tamo ne bi bio izložen naporima raznih poslova. Izrađivani su najčešće od drva ili pečene zemlje,Uten - komadić bakra, težine 95 grama, korišten u starom Egiptu kao platežno sredstvo.Velika Sfinga - jedan od najpoznatijih staroegipatskih spomenika. Nalazi se kod Gize, uz piramide Keopsa, Kefrena i Mikerinosa. Potječe iz 2500. pr.Kr. Visoka je 20 i duga 73,5 metara.Veliki kralj - velikim kraljevima smatrani su vladari Egipta, Hatija, Babilonije i Asirije.Veliko zeleno - starovjeki Egipćani nisu imali nazive za pojedina mora, već su ih sva nazivali ovim općenitim nazivom. Ovdje se misli na Crveno more.Vodna mjera - Egipćani su za mjerenje vremena rabili vodni sat. Voda je iz gornje posudice istjecala u donju, a u toj drugoj bio je plovak. Porastom razine vode u donjoj posudici plovak se podizao i pokretao ručicu s kazaljkom. A ta je na letvici s oznakama pokazivala protok vremena...Vodni sat - jedna je od najstarijih pokretnih naprava kojima se čovjek služio za mjerenje vremena. Koristio je dvije posude smještene jednu povrh druge, a voda je kapala iz gornje u donju. U donjoj posudi bio je plovak, u kojeg je bila utaknuta kazaljka, koja se s porastom razine vode u posudi pomicala i na odgovarajućoj razdiobi pokazivala koliko je proteklo vremena...Wadi Tumilat - vadi (ar.) su općenito suhe jaruge i korita, koji se za obilnih kiša pretvaraju u bujice. Wadi Tumilat je plodna dolina, koja je započinjala istočno od Babastisa i vodila do Gorkih jezera. Egipćani su dolinu rabili kao put do Crvenoga mora, a zvali su je "Slatka voda".179ZiGURAT - (babil. vršak, vrhunac) stepenasta piramida u starovjekoj Mezopotamiji, kojoj je na vrhu bio kip mjesnoga božanstva.Zlatna kuća - ili Obje zlatne kuće (slično kao i Dvojno kraljevstvo); nazivi za faraonovu palaču.Znak iz Memfisa - u Egiptu se pozorno pratilo promjene vodostaja Nila, jer je o tome ovisila ljetina i cjelokupno blagostanje; zato je o početku nailaska poplave davan poseban znak. Ta odgovorna zadaća bila je također u rukama svećenika.Zodijak-(od grč. zodion: životinjica); "životinjski krug", točnije niz zviježđa duž ekliptike. Po njima su dobili nazive i horoskopski znakovi, od Ovna do Riba.Ženska kuća - dio kućanstva, u kojemu obitavaju gospodarove žene. U povijesnim knjigama redovito se susreće naziv harem, no to je turcizam, pa nema nikakvoga opravdanja rabiti ga za toliko starija razdoblja. Naziv Ženska kuća je zapravo dobar i prikladan, jasan i razumljiv.Županija - staroegipatski naziv za pokrajinu, okrug bio je hesp. U Gornjemu Egiptu bilo ih je 22, a u Donjemu Egiptu 20. Grci su i za to uveli svoj naziv nomes (nom).180O DJELUStaroegipatski kralj Ehnaton i njegova prelijepa kraljica Nefertiti bijahu jedinstvena pojava u starovjekoj egipatskoj povijesti. Shvativši kako njihova država nema budućnosti u škripcu postojećega sustava i svećeničke svemoći, okreću leda cjelokupnoj staroegipatskoj povijesti i tradiciji, koja je tad brojala već skoro dva tisućljeća... Uvode novi sustav, grade novu prijestolnicu i utemeljuju novu vjeru.Nova vjera faraona Ehnatona bila je jednobožačka, što je prvi takav poznat istup u svijetu, temelj i kolijevka današnje suvremene vjere u jednoga boga. A ako se malo pobliže udubimo u vjerske knjige i pojedine vjere, naći ćemo iznenađujuće mnogo pojedinosti za koje je nedvojbeno kako su preuzete iz staroegipatske vjere i njihovih običaja. Doduše, pretpostavlja se da su Egipćani općenito zapravo vjerovali u jednoga boga, dok su svi ostali bili tek jedna od mnogih božjih prispodoba. No, Ehnaton je po prvi put takvu jednobožačku vjeru proglasio javno, te je bio preteča brojnih religija koje su tek mnogo kasnije prožele svijet. No osim te vjerske novosti, Ehnaton je ustoličio i brojne druge promjene u društvenim odnosima, umjetnosti, arhitekturi i si. Propovijedao je ljubav i mir, no to je bilo daleko preuranjeno, pa je njegov pokušaj propao, pretvorivši se u povijesnu pustolovinu, a starovjeki Egipat je zbog toga došao na rub propasti.

Osobit značaj je Ehnatonovo doba imalo i za razvoj staroegipatske umjetnosti. Kao i sve ostalo u toj starovjekoj državi, umjetnost je također bila sapeta tradicijom i običajima. To je zapravo razumljivo, jer su samo tradicija i običaji mogli toliko dugo održati tu državnu tvorevinu uz dolinu Nila... No time je unutarnje uređenje bilo na svoj način sapeto, što je na svoj način bila brana napretku. Ehnaton je potaknuo umjetničku preobrazbu, pristup umjetnosti koji se temelji na stvarnosti i realnom pristupu prirodi. Zato nije skičajno, što to razdoblje mnogi povjesničari umjetnosti nazivaju najblistavijim u starovjekome Egiptu...181Philipp Vandenberg se na svoj osobit način upustio u istraživanje tog razdoblja. Ishod je ovo djelo, koje obogaćeno izvješćima, ispravama i slikama dočarava život i zagonetke jednoga davnog doba.Ovo djelo kao ni jedno prije njega donosi svestran prikaz o životu u Egiptu u doba Nefertiti i Ehnatona. Bili su veličanstven, neobičan par... Nefertiti, lijepa kraljica svjetske povijesti; Ehnaton, najneobičniji od svih faraona, čiji izgled i duševno stanje predstavljaju zagonetku za istraživače još i danas.Njihovo vrijeme bilo je ne samo najčudesnije, nego i najuzburkanije u cjelokupnoj egipatskoj povijesti. Jer, Nefertiti i Ehnaton su na početku svoje vladavine poduzeli i za nekoliko godina ostvarili nešto nečuveno: svrgnuli su naslijeđene bogove svojega naroda i izabrali novoga, Jedinoga: Atona. Napustili su staru prijestolnicu Tebu i u pustinji podigli novu - prvi grad u povijesti koji je bio prvo isplaniran i građen po nacrtima. U čast svojemu bogu nazvaše ga Ahetaton (Aton na obzorju).Kako je taj najveći vladarski par u egipatskoj povijesti dao pečat svojemu dobu, kako su vladali, kako su živjeli i umirali njihovi podanici? To kazuju prikazi najviše umjetničke izrade, na zidovima palača, zidne slike, savršeni kipovi, neizmjerno vrijedan nakit i skromni uporabni predmeti. Sve to zrcali svakidašnjicu i ono neuobičajeno toga razdoblja.Djelo istodobno opisuje i svjetsku povijest u tom razdoblju, od kulturnoga razvoja susjednih naroda s druge strane pustinje i mora do njihovih međusobnih odnosa, te sve ono između, do veličanstvenih i mukotrpnih ostvarenja arheologa, koji su 3400 godina kasnije sve te tragove i dokaze neprolazne vrijednosti iznijeli na svjetlo dana.Iz ovoga djela, što ga je napisao autor svjetske uspješnice, arheološke biografije kraljice Nefertiti, zrači obnovljen sjaj Amarnskoga razdoblja iz kojega su djela raspršena po muzejima i zbirkama mnogih zemalja. A pisano je toliko živo, da čitatelj pomisli kako Nefertiti i Ehnaton vladaju još i danas.S.A.S.182O PISCUPhilipp Vandenberg (1941.) ima iza sebe skoro 30 naslova tiskanih u više od 15 milijuna primjeraka, a djela su mu prevedena na tridesetak jezika. No njegova su djela toliko nebična, da ih je gotovo nemoguće svrstati u neku od uobičajenih vrsta književnih ostvarenja. Jer, to nisu romani, nisu ni kriminalističke priče, nisu ni povijesni osvrti niti povijesna istraživanja, nisu ni ljubavni ni umjetnički ni povijesni romani, ni... Njegova su djela sve to u jednome i još mnogo više. I upravo zato Vandenberg nalazi toliko predanih čitatelja u svijetu. Njegovo je štivo zanimljivo, napeto, nabijeno povijesnim podacima, istraživanjima, osvrtima, zapletom koji se temelji na istinitim okolnostima...Philipp Vandenberg se rodio u Bratislavi 1941. godine. Majka mu je bila toliko siromašna da je morao biti prepušten na odgoj pomajci. Kasnije je završio u sirotištu. Školovao se u Burghausenu, gradiću na granici Njemačke i Austrije, a potom je studirao povijest umjetnosti i germanistiku. Poslije toga je radio kao novinar u Burghausenu, u više dnevnih listova i napokon u reviji "Quick". Knjige je počeo pisati 1973. i do 1998. nanizao ih je 26... Sva njegova djela bave se povijesnim temama, no Vandenberg u njih upliće novovjeka istraživanja, traži uzroke i posljedice davnih zbivanja, razmatra društvene prilike u davno doba i si.Vandenberg slovi i kao osobenjak. Živi na dva mjesta: u Burghausenu i u bavarskome selu Baiernrain jugoistočno od Miinchena. U Burghausenu je stražarsku kulu tamošnjega zamka uredio

kao stan i to je mjesto gdje nastaju njegova djela... Veliki je ljubitelj starina, a osobita mu je strast popravljanje starih automobila "rolls royce". Ima ih pet...Knjige počinje pisati, kako sam kaže, uvijek 1. siječnja. Za pet do šest mjeseci djelo je gotovo za lektora: Ostatak godine provodi istražujući i prikupljajući gradu za nova djela. Tako je svake godine nastalo po jedno djelo. Vremensko razdoblje iz kojih su njegova djela seže od staroga Egipta i Troje preko Grčke i Rima do Srednjega vijeka. Ali sad, kaže ^Vandenberg, razmi|lj*^L:l.aganom usporavanju: u tri godine po dvije knjige... /ft*^*' Uv*ž\POPIS IZVORAAkurgal, Ekrem, Die Kunst der Hethiter, München 1961.Aldred, Cyril, Echnaton, Gott und Pharao Ägyptens, Bergisch-Gladbach 1968.Ameline, Dr. M., u. Querzy, Dr. P., »Lc pharaon Aménophis IV. Sa mentalité fut-il atteint de Lipodystrophie progressive?«, in Revue Neurologique, 1920.Arnold, Dieter, Wandrelief und Raumfunktion in ägyptischen Tempeln des Neuen Reiches, Berlin 1962.Beckerath, Jürgen v., Abriß der Geschichte des alten Ägypten, München 1971.Bezold, Carl, The Teil El-Amarna Tablets in the British Museum, London 1892.Bille-De Mot, Eleonore, Die Revolution des Pharao Echnaton, München 1965.Blackman, Aylward,Das hunderttorige Theben, Leipzig 192e.Borchardt, Ludwig, Die bunte Büste, Berlin 192J.-, Portraits der Königin Nofretete, Leipzig 1923.Bratton, F. G., A History of Egyptian Archaeology, London 1967.Breasted, Charles, Vom Tal der Könige zu den Toren Babylons, Stuttgart 1950.Breasted, James Henry, Geschichte Ägyptens, Wien 1936.Brunncr-Traut, Emma, Die alten Ägypter. Verborgenes Leben unter Pharaonen, Stuttgart 1976.Budgc, Wallis, By Nile and Tigris, London 1920.Campbell, Edward F., The Chronology of the Amarna Letters, Baltimore 1964. Carter, Howard, Five Years Explorations at Thebes, / 907-/9//, London 1912. -, Tut-ench-Amun. Ein ägyptisches Königsgrab, Leipzig 1927. Cavainac, E., Les Annales de Subbiluimma, Straßburg 1931. Cottrell, Leonard, The Lost Pharaohs, London 1951.Davies, Norman de Garis, The Tomb of Two Sculptors at Thebes, New York 1925. Dawson, Warren R., Mumification in Egypt, London 1929.Dcsroches-Noblecourt, Christiane, Tut-ench-Amun. Leben und Tod eines Pharao,Frankfurt/M. 1963 u. 1971. Erman, Adolf, Ägypten und ägyptisches Leben im Altertum, Tübingen 1923. -, Die Hieroglyphen, Berlin 1912. -, Die Literatur der Ägypter, Leipzig 1923. -, Die Religion der Ägypter, Berlin 1934.Frankfort, Henri, The Mural Painting of El-Amameh, London 1929.Gardiner, Sir Alan, Geschichte des alten Ägypten, Stuttgart 1965.Giles, Frederick J., Ikhnaton. Legend and^Listory, London 1970.Grapow, Hermann, Ägyptisches Handwörterbuch, Berlin 1921.-, Die Erforschung der altägyptischen Kultur im Rahmen der Akademie, Berlin 1954.Güterbock, Hans Gustav, Chattische Texte, Berlin 1935.185-, »The Deeds of Suppiluliuma as Told by his Son Mursiiis II.«, in Journal of Cunei-form Studies, X, New Häven 1956. -,Hethitische Geschichtsschreibung, Istanbul 1937. -, Keilschrifttexte aus Boghazköi, Berlin 1960.Hanke, Rainer, »Änderungen von Bildern und Inschriften während der Amarna-Zeit«, in Studien zur ägyptischen Kultur, Bd. 2, München 1975.Harris, James E., u. Weeks, Kent R., X-Raying the Pharaohs, New York 1972.Helck, Wolfgang, Die Beziehungen Ägyptens zu Vorderasien im 3. und 2. Jahrtausend v. Chr., Wiesbaden 1962.-, Historische Inschriften Amenophis'III., Berlin 1957.-, Inschriften von Zeitgenossen Amenophis' III., Berlin 1958.

-, Inschriften der Könige von Amenophis III. his Haremhab, Berlin 1958.-, Urkunden des ägyptischen Altertums. Urkunden der 18. Dynastie, Berlin 1961.-, Z«r Chronologie des Neuen Reiches, Wiesbaden 1964.-, und Otto, Eberhard, Lexikon der Ägyptologie, Bd. 1, Wiesbaden 1973.Hornung, Erik, Einführung in die Ägyptologie, Darmstadt 1967.-, Das Grab des Haremhab im Tal der Könige, Bern 1971.-, Untersuchungen zur Chronologie und Geschichte des Neuen Reiches, Wiesbaden 1964.Kees, Hermann, Der Götterglaube im alten Ägypten, Berlin 1956.Kehrer, Hans E., Der Hydrocephalus internus und extemus, Basel/New York 1955.Klengel, Evelyn und Horst, Die Hethiter, Wien 1970.Knudtzon, J. A., Die El-Amarna-Tafeln, Leipzig 1907/15.Kühne, Cord, Die Chronologie der internationalen Korrespondenz von El-Amama, Neukirchen 197}.Lange, Kurt u. Hirmer, Max, Ägypten. Architektur, Plastik, Malerei in 3 Jahrtausenden, München 1975 (Überarb. Neuausg.).-, Pyramiden - Sphinxe - Pharaonen. Wunder und Geheimnisse um eine große Kultur, München 195 2.Lurker, Manfred, Götter und Symbole der alten Ägypter, Bern/München 1974. Marinatos, Spyridon, Kreta, Thera und das mykenische Hellas, München 1973. Maspero, Gaston, The Tombs of Harmhabi and Touatankhamanou, London 1912. Matz, Friedrich, Kreta, Mykene, Troja, Stuttgart 1956. Mekhitarian, Arpag, La Peinture égyptienne, Genf 1954. Mercer, Samuel B., The Teil El-Amarna-Tablets, Toronto 1939. Montet, Pierre, So lebten die Ägypter vor jooo Jahren, Stuttgart i960. Michalowski, Kasimierz, Ägypten. Kunst und Kultur, Freiburg i. Br. 1969. -, und Dziewanowski, Andrzej, Karnak, Wien 1970. -, Luxor, Wien 1972.Nofretete - Echnaton, Katalog der Ausstellung im Haus der Kunst, München, 17. 1.-21.3. 1976.Otto, Eberhard, Ägypten. Der Weg des Pharaonenreiches, Stuttgart 1966. Parrot, André, Ass.ur, München 1961. -,Sumer, München 1960.Pendlebury, John D. S., Teil El-Amama, London 1935. Pétrie, Sir W. M. Flinders, A History of Egypt, London 1922.186-, Ten Years' Digging in Egypt, 1881-1891, London 1892. Pridrik, Alexander, Wer war Mutemwija? Dorpat 1932.Ratie, Suzanne, Hatschepsut. Die Fran auf dem Thron der Pharaonen, Wiesbaden 1974-Radford, Donald B., History and Chronology of the Eighteenth Dynasty of Egypt, Toronto 1967.Riefstahl, Elizabeth, Thebes in the Time of Amunhotep 111., Oklahoma 1964. Riemschneider, Margarete, Die Welt der Hethiter, Stuttgart 1954. Riesterer, Peter P., und Lambelet, Kurt, Das Ägyptische Museum Kairo, Bern/München 1975.Roeder, Günther, Ägypter und Hethiter, Leipzig 1919.-, Die ägyptische Religion, 4 Bde., Zürich/Stuttgart 1959/61.-, Aus dem Leben vornehmer Ägypter, Leipzig 1912.-, Praktische Einführung in die Hieroglyphen und die ägyptische Sprache, München 1926.-, Urkunden 2ur Religion des alten Ägypten, Jena 1915.Samson, Julia, Amama, City of Akhenaten and Nefertiti, London 1972.Schäfer, Heinrich, Amama in R eligion und Kunst, Berlin 1951.-, Das Bildnis im alten Ägypten, Leipzig 1921.Scharff, Alexander, Ägyptische Sonnenlieder, Berlin 1922.-, und Moortgat, Anton, Ägypten und Vorderasien im Altertum, München 1962. Schefold, Karl, Die Griechen und ihre Nachbarn, Bd. 1 der Propyläen Kunstgeschichte, Berlin 1967. Schmökel, Hartmut, Ur, Assur, Babylon, Stuttgart 1955-Schulze, Peter H., Herrin beider Länder. Hatschepsut, Bergisch-Gladbach 1976.Sethe, JCurt, Amun und die acht Urgötter von Hermopolis, Berlin 1929.-, Urgeschichte und älteste Religion der Ägypter, Leipzig 1930.

Settgast, Jürgen, Bestattungsdarstellungen Ägyptens, Glückstadt 1963.Silverberg, Robert, Akhnaten, The Rebel Pharaoh, Philadelphia 1964.Smith, Ray Winfield, »Computer Helps Scholars Re-create an Egyptian Templc«, inNational Geographie Magazine, Nov. 1970. Steindorff, Georg, Ägypten vor Tut-ench-Amun, Leipzig 1927. -, Die ägyptischen Gaue und ihre politische Entwicklung, Leipzig 1909. —, Die Blütezeit des Pharaonenreiches, Leipzig 1926. -, und Wolf, Walter, Die thebanische Gräberwelt, Glückstadt 1936. Strommenger, Eva, Fünf Jahrtausende Mesopotamien, München 1962. Timme, Paul, Teil El-Amama vor der deutschen Ausgrabung im fahre 1911, Leipzig1917.Tompkins, Peter, Cheops, Bern/München 1975. Vandenberg, Philipp, Der Fluch der Pharaonen, Bern/München 1973. -, Nofretete. Eine archäologische Biographie, Bern/München 1975. Vandersleyen, Claude, Das Alte Ägypten, Bd. 15 der Propyläen Kunstgeschichte, Berlin 1975.Velikowsky, Immanuel, Odipus und Echnaton, Zürich 1966.Weigall, Arthur, Echnaton, König von Ägypten, und seine Zeit, Basel 1923.-, A History of the Pharaohs, 2 Bde., London 1926.187Wells, Evelyn, Nefertiti, London 1964.Wiedemann, Alfred, Der Tierkult der alten Ägypter, Leipzig 1912. Wilson, John Albert, Signs and Wonders upon Pharaoh, Chicago 1964.Thousands of Years. An Archaeologist's Search for Ancient Egypt, New York 1972. Winckler, Hugo, Nach Boghazköi, Leipzig 191}.Woldering, Irmgard, Ägypten. Die Kunst der Pharaonen, Baden-Baden 1964. Wolf, Walther, Das alte Ägypten, München 1971. -, Funde in Ägypten, Göttingen 1966.Woolley, Charles Leonard, und Peet, Thomas E., Teil el-Amama. The City of Akhen-aten, London 1923.