Izvorni clanak UDK 1 (091)Heidegger: 11 1 .I

Borislav M'ikulik. Tubisnaen

Figure ~ b i t k a ~ i njihovo znacenje -- -- --

Skica za jednu kritiku Heideggera - - --

Ako smo i spremni prihvatiti sudove o Heideggeru kao najvetem misliocu ovog stoljeta, onda se, bili njegovi zagovaratelji ili kriti- tari, moramo suotiti s tinjenicom da je on sigurno i 'najkontro- verzniji mislilac naieg doba, Cak ako i nije najveki. Ovaj puta nije r i jet o sukobu njegove filozofije s njegovom polititkom ill ne- kom drugom npraksomç nego prije svega o najintimnijoj kontro- verzi njegovog miiljenja. Naime, u pitanju je Snjenica da su dvije osnovne teme njegovog miiljenja, pitanje o nbitkuà i pitanje o mistiniç ostale neizretenom tajnom. Na toj tajni se danas, kad post- humno izlaze daljnji svesci njegovih sabranih djela, dijeli interes za njegovu filozofiju, i to u rasponu od oduievljenja za to otkri- valatko miiljenje, preko skeptitkog opreza i krititkih analiza do potpunog i netrpeljivog odbacivanja.' Mi temo u ovom radu po- kusati u nekoliko koraka razloziti Heideggerovu ideju nbitkaà da bismo se priblii i l i tajni njegovog miiljenja.

Pokuiiaji da se pitanje o bitku i pitanje o istini pokaiu kao je- dno te isto pitanje, kao dva lica jednog te istog rnisaonog kom- pleksa, datiraju kod Heideggera jog od doba Bitka i vremena (1927).2 Upravo u tom prvom, i kako se opkenito s pravom uzirna, najznatajnijem Heideggerovu djelu, pitanje o bitku i istini javlja se formalno i sadrzajno kao jedinstveno pitanje o nsmisluu bitka. Rijet *smisaoà za Heideggera u sebi sabire kako interes za bitak, shvaken kao najintimnija stvar miiljenja, tako i za istinu, shvate- nu j o i kao put migljenja ka samoj stvari. U pitanju za smisao bit- ka, a ne i t o je stvar-bitak, leii, kao i t o je poznato, Heideggerovo odstupanje od metafizitke tradicije, koja PO Heideggeru potinje pitanjem n3t0 je bite?". Postaviti pitanje &to je bi tak?~, znati za Heideggera previdjeti ontoloSku diferenciju na kojoj uostalom

1

0 tipovima recepcije Heideggera usp. uvod u veliki Clanok Woltera Schulza idber den philosophiegeschichtlichen Ort Martin Heideggersa u zborniku Heidegger. Perspektiven zur Deutung seins Werkes (hrsg. Otto Poggeler), Konigstein/Ts., 2. izd. 1984., str. 95- 140

2

Ovdje citirano prema Sein und Zeit, 13. Aufl., Tubingen 1976 (ubuduie PO navodom SuZ)

potiva sva povijest metafiziekog miiljenja, odnosno shvatiti bitak kao predmet il l temu miSljenja i izjednatiti ga s mbitem*, bilo ono shvaieno kao pojedinacno ili kao mbite u cjeliniç.

Namjera i smisao Heideggerovog pitanja o ~smislu bitka- poka- zala se odmah konkretno na djelu: on je u SuZ citavo razmatra- nje uveo u horizont Covjeka, jedinog biCa koje nije samo u bitku nego se i *odnosiU spram bitka i na taj nat in konstituira svoj on- t i tki status. "Onticka posebnost tubitka le i i u tome da on jest onto!oski-. (SuZ, 12) Taj odnos, po kojem receno bike jest odu- vijek svoj bitak, Heidegger formulira terminoloiki kao mtubitak-. Pitanje o bitku tim zahvatom postaje pitanje o Covjeku ( i t0 je Husserl nazvao ~antropologizmom~) i dalje se razvija kao dvostru- ko Heideggerovo pitanje.

U tome se vet prepoznaje protejski lik Heideggerove filozofije ko- ja ce uvijek iznova i uvijek istovremeno pokazivati svoje montoloS- k o ~ i svoje drugo, ~antropomorfno- lice. Medutim, odgovor na pi- tanje o smislu bitka u bitnom odnosu spram tubitka, i t 0 Ce ostati Heideggerova konstanta i prije i poslije takozvanog sobratau, o Eemu iemo ovdje uglavnom govoriti, nije nigdje konacno dan, ne- go se svaki put tek nagovjeitava, bilo u analitici egzistencije (tzv. hermeneutici vremenitosti~, SuZ, 38), bilo u izlaganju "mijena bi- tka- kao "povijesti istineç.

Ovakva indirektna eksplikacija pitanja o bitku preko izlaganja PO- vijesti istine predstavlja Heideggerovo dosljedno zaobilazenje nu- 2de da se suoti sa onim :to imenuje rijeeju mbitak-. Pitanje o bi- tku kao da izbjegava konatni upit. Tako t e Heidegger vet prije dovrienja Bitka i vremena odustati od vremena kao slukenog od- govora na pitanje o smislu bitka, i paradoksalno, u izbjegavanj~i susreta s bitkom pokuiati iskazati bitak Sam. Preciznije joi, s ob- ratom od Bitka i vremena prestat Ce govor o smislu bitka i zapo- tet i govor samog bitka. Izraz ~iskazivanje bitka- time postaje dvo- znatan i zavodljiv. Pitanje o smislu bitka s time ohraCa u govor istine bitka. Ovi opsjenarski genitivi posseavi izazvat Ce pomut- nju u uobitajenom nacinu miiljenja i interpretacije historije istine, koja traje i poslije Heideggerove smrti, a da se on, kako se cini, nije osjetio znatajnije pogodenim.5

Ova mpomutnja padeza*, cij i je Heidegger nevini krivac, znacajna je koliko za konstituciju njegovog miiljenja i jezika toliko i za sva- k u interpretaciju Heideggera. Nemogutnost da se nade jedno- smislen ili eak i pribli ian odgovor na njegova ~p i tan ja- izgleda uvjetovana nuidom da se ude u kut njegovog miiljenja i govora, Sto onda najCeiCe rezultira gubitkom vlastitog interpretacijskog integriteta, odnosno kontaminacijom najveteg broja interpretaci- ja, ne samo apologetskih nego i kritickih, Heideggerovim jezikom i nacinom miiljenja. No, mogutnost da se barem odrzi distanca prema toj privlaEnoj sili lezi moida u zadatku da se izmjeri kut Heideggerova misljenja. "Intentio recta-, o kojoj govori Adorno kao husserlijanskoj legitimaciji Heideggerova nmisljenja same stvari~, pokazuje se, bez obzira na to :to u njoj djelomitno lezi objainjenje za Heideggerov pathos nprvotnosti*, kao mintentio ob- liqua- time Sto se dovodi u pitanje ne samo bitak nego i miil je- nje. Heidegger tu u stvari ponavlja, doduie tipicno usporenom gestom smirenog rnudraca, Nietzscheov strasni pathos -istine-, koja se nus mora ticati da bi uopte bila istina, i to u tolikoj mjeri da sebi podreduje i miiljenje i jezik dajuti im f0rmu.O

Modutim, Heideggerove najvainije interpretacije i z povijcsti filo- zofije kao do pokazuju da on tu wizvornu- supripadnost bitka, mi-

FI LOZOFSKA lSTRA21VANJA B. Mikulic, Figure rbltkar i njihovo 17 God. 6 (19861 Sv. 2 (499-512) 501 zna~enje

i l jenja i jezika rezervira samo za sebe uskrakujuki je Cak i svojim izabranicima. Tako J. Derrida, kojeg se medu novim francuskim f i - lozofima maze smatrati najvekim heideggerijancem, pokazuje kon- flikt koji Heidegger izaziva ulazeti u neku vrstu ~predtekstualnog<- citanja buduki da se ne upuita u citanje miiljenja upisanog u konfiguraciju teksta, i na taj nacin, dosljedno svojoj pauSalnoj krl- tici cjelokupne povijesti filozofskog miiljenja, propuita da iskori- sti aporetieki karakter kako Aristotelovih, tako Hegelovih i Nietzs- cheovih izvodenja.7 Bez moguknosti da to pokazemo na ovom mje- stu, biljezimo da je taj isti Heideggerov postupak ocit i na nje- govoj interpretaciji Heraklita, svojevrsnom svjedoCanstvu Heidegge- rova ~padaà bez, obzira na to i t o su njegova minuciozna i nada- sve provokativna tumacenja Heraklita u pojedinim Clancima i Ci- tavim predavanjima, primjer egzegetske postupnosti i discipline, kojom se ne bi mogli pohvaliti ni filolozi.8

Heraklit, Nietzsche i Heidegger, tri mislioca na koje bi se s pod- jednakim pravom mogle primijeniti Derridaove rijeCi o novom tipu kritike metafizicke tradicije miiljenja putem rastakanja njezina je- zika, usprkos tome ne cine jednu filozofsku stranku: Heideggerov pokuiaj da legitimira svoju ideju prvotne filozofije nasuprot cije-

Misao o mzaboravu bitkaà je podloga njegovog videnja povijesti zapadnoe- vropske metafizike i istovremeno ra- zlog njezine pauSalnosti zbog tega se u tu tezu s ovim ili onim razlozima sumnja. U raspravu s Heideggerom oko Aristotelovog pitanja 'ti to on' ulazi npr. Horst SeidI tumateci go upravo kao pitanje o mbitku~, a ne o ~ b i k u - , kako Heidegger uzima. Usp. H. Seidl, ~ Z u r Seinsfrage bei Aristoteles und Heidegger" u : Zeitschrift fur phil. For- schung, 3011 976, str. 203-226.

4

aMijenama bitkaà kao ~povi jest i is- tine" posveien je svezak predavanja drianih usred rata pod naslovom par- menides und Heraklit*, od tega je u naslovu 54. toma Gesamtausgabe za- drzan samo ~Parmenid,a (FrankfurtIM. 1981). OdluCujuti dogadaj u povijesti istine i njena pretvaranje u historiju metafizike je za Heideggera rims ski prijevod" grtkog 'pseudos' kao 'fol- sum' kojim je za svu nadolazetu his- toriju ostao skriven smisao ~skriveno- sti-neskrivenosti~ (lathon-alethes) onog i t o ~Zapadà zove 'verum' koje je de- markaciona linija 'imperuma'. Usp. o- pzirniji prikaz knjige u THEORIA 3-4, Bgd. 1984.

5

Najznatajnija i za Heideggera najo- baveznija kritika bio je prigovor do grcka r i je t za istinu 'aletheia' prven- stveno oznacava istinu govora, a ne ¥samootkrivanje bitka. Tu kritku je inicirao filoloiki front protiv Heideggera al i ju je jezicno-analititkim aparatom razvio E. Tugendhat. Heideggerova greika sastoji se PO Tugendhatu u tome i t o je filozofsku istinu, nastojeti

ju transcendentalno fundirati, identifi- cirao sa ~ o t v o r e n o i t u ~ kao transcen- dentalnim omoguCenjem istine iskaza. Usp. E. Tugendhot, Wahreitsbegriff bei Husserl und Heidegger, BerlinINew York, 2. Aufl. 1970. Nacrt te kritike predstavlja tlanak "Heideggers Idee von Wahrheit- u vek navedenom zbor- niku Otta Poggelera (bilj. I ) , str. 286- -297. Usp. takoder zbornik Wahrheits- theorien (hrsg. G. Skirbekk), Frank- furt/M. 1980., str. 431-448. Heidegger je ignorirao tu kritiku slozivii se pre- iutno do je 'aletheia' za filozofiju is- tina iskaza i emfatitki naglaiavao ono Sto u njoj nije filozofsko. Tako u kas- nom spisu ~ D a s Ende der Philosophie und die Aufgabe des Denkens- r i jet 'aletheia' konatno i prevodi njemaC- kom r i jet ju ~ L i c h t u n g ~ , dok ju je ra- nije tako samo objainjavao. Usp. Zur Sache des Denkens, 2. Aufl. 1976, str. 75

6

Usp. Heidegger: ~Tubitak je bike koje se ne javlja samo unutar ostalog biCa. Stoviie, on se ontitki odlikuje time do je njemu kao biCu u svom bitku stalo do bitka samog." (SuZ, 12)

7

Usp. J. Derrida, "Ousia et gramme" u: Marges de la philosophie, Paris 1972, nadalje De l a grammatologie, 1967. (Naie izdonje, 0 gramatologiji, Sarajevo, 1976., sti. 28-29

8

Usp. M. Heidegger, Heraklit, Gesamt- ausgabe Ed. 55, Frankfurt/M., 1979. kao i tlanke "Logos (Heraklit, Frag- ment 50)- i "Aletheia (Heraklit, Fra- gment 16) u zbirci Vortrage und Auf- satze, 4. Aufl., Pfullingen, 1978.

FI LOZOFSKA ISTRA21VANJA B. Mikulifi, Figure vb i tka~ i njihovo 17 God. 6 (1986) Sv. 2 (499-512) 502 zna~enje

loj filozofskoj metafizici nije uspio vet u zatetku ba i zato i t 0 Ce se njegov izabranik Heraklit opirati da bude interpretiran kao mislilac bitka-, kao i t o neCe uspjeti ni pokuiaj da Nietzschea izda za *dovriitelja metafizikeu."

SliCno stoji i s pokuiajima pravovjernih Heideggerovih interpreta da se njega razumije u radikalnoj suprotnosti spram tradicije, bilo antieke bilo novovjekovne. Obrnuti pokuiaji su daleko uvjerljiviji. Za antiku Heideggera veZe njegova rijeE mbitaku, na kojoj Le tako uporno insistirati tokom Citavog filozofskog Zivota. Za filozofiju PO-

slije Descartesa, naroeito poslije krize njematkog klasitnog ide- alizma kod Schellinga i Kierkegaarda, ideja osarnostaljenog ~ s u - bjekta-individuumaç povucenog od ~ b i t a u cjelini- i okrenutog prema ~bitku-, koji se od tada pocinje javljati svojim znakovirna.

Nastali meduprostor izmedu bitka i miiljenja Heidegger pokuia- va, kao i t o je poznato, premostiti pritom o ~b i tno j supripadnosti- bitka i rniiljenja na taj naCin i t 0 mijene bitka prikazuje kao povi- jest istine a ne rniiljenja, i time neutralizira prigovor o subjektiv- nom karakteru svog novog mbitnog miiljenja-. Medutim, povlate- nje od ideje otkrivalackog tubitka i hermeneutitke izrade smisla bitka ka bitku i t o nzove misli t i~ prikriva subjektivni karakter =mi- jena- koje tu nastupaju. "Stvar miiljenja- nije vise fenomen koji tek treba pokazati u njegovoj fenomenalnoj strukturi, nego jo i samo jedna jedina stvar koja ~udeiava- miiljenje na taj natin da mu se otkriva svojim neprozirnim figurama. U retrospektivi Heidegge- rovog odustajanja od svake subjektivnosti tubitka mijene bitka se pokazuju kao figure miiljenja koje je odustalo od svog projektiv- nog za ljubav receptivnog karaktera.

-Bitak-, za Heideggera od samog potetka rniiljenja- istovrerneno je i najveta muka za da misliti kao stvar. Bitak je vet prisutan u

filozofiranja ~stvar rniiljenje jer se ne pitanju, odnosno u

pitalackom tubitku i ne rnoZe biti odvojen kao stvar o kojoj se pita. Bitak je u SuZ za tubitak u bitnorn smislu njegov odnos spram bitka. To cini ontoloiki karakter njegove ontitke pozicije, koju He- idegger karakterizira kao ~vremenitost-. ~ B i t a k ~ je tako u prvoj fa- z i figura vremena koja svoj srnisao zadobiva iz vremenitog karak- tera opstanka. Medutim, hermeneutitki put kroz ontieke strukture egzistencije (In-der-Welt-sein, Sorge, Sein zurn Tode, Zeitlichkeit), zacrtan s ontoloikim ciljem, otkriva na svojoj krajnjoj totki da je Heideggerov hermeneutitki a priori uterneljen ontoloiki: vrijeme je ontoloSki smisao i ontitka struktura bitka tubitka utoliko St0 PO- tiva na faktumu konaenosti opstanka. Hermeneutika tubitka, koja bi tek trebala ornogutiti ispostavljanje transcendentalnog horizon- to, otkriva na kraju knjige ontoloski a priori koji joj uvijek pret- hodi i odvlati tlo pod nogama. Drugim rijeeirna, transcendental- ni srnisao bitka nije vrijeme zato i t 0 ga tubitak ispostavlja iz SVO-

jih vremenitih egzistencijalnih struktura, nego zato Sto je srnisao bitka, shvaten fundamentalno-ontoloiki u smislu bestemeljnog te- rnelja, vrijeme. Bitak nije ternelj, ali je zato ~prvotno- i to trans- cendentalno prethodi opstanku. Vrijerne se zato javlja negdje u meduprostoru bitka i tubitka, prirnarno kao srnisao bitka, a tek sekundarno, na ontitkoj razini, struktura opstanka.

Istovremeno postaje jasno da je terna vremena u SuZ relativna u odnosu na prirnat govora o bitku i da je tek njegova figura.

FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA B Mikullk, Figure ~bi tka . i njlhovo 17 GO^. 6 (1986) SV. 2 (499-512) 503 znaeenje

-- .- - -

Ta Cinjenica postaje oCita na prijelazu iz prvog (objavljenog) di- jela Bitka i vremena u drugi (nenapisani) dio, u kojem je bitak trebao biti tematiziran kao vrijeme. Medutim, prije tog prijelazc figura vrernena je zamijenjena drugom, :to pokazuje da je Hei- deggerova hermeneutika konkretnog samo prividno utemeljena: mbitakç tematiziran kao smisao opstanka koji se moze ispostaviti tek iz njegovih struktura, biva premjeiten u bitak koji transcendira opstanak pokazujuti se samo na ontitkoj razini kao vrijeme. On- toloSka razina ostaje poitedena od vremena, iako je cilj s potet- ka knjige bio suprotan. ~Vrijemew je tako ostalo Heideggerova ne- napisana knjiga.

Mehanizam obustave pisanja oCit je vet unutar hermeneutitkog hoda na izlaganju dvostrukog karaktera istine, koja je istovreme- no hermeneutieka izrada smisla od strane tubitka i transcenden- taini a priori te hermeneutike. Heidegger to nehotice pokazuje na slijedetim mjestima:

Primarno mistinit-, to znaci otkrivajuii, jest tubitak. Istina u drugom smislu ne ne znaci biti otkrivajuii (otkrivanje) nego biti otkriven (otkrivenost) . . . Medutim, otkrivenost je temeljni nacin tubitka, prema kojoj je on svoje Tu . . . Sa njim i kroz njega jeste otkrivenost, stoga tek s otkrivenoiiu biva dosegnut najprvotniji fenomen istine.. . Ukoliko tubitak jest bitno svoja otvorenost, ukoliko otvoren otvara i otkriva, on je bitno ~ i s t i n i t ~ . Tubitak je È istiniw. Ovaj iskaz ima onto- logijski smisao. (SuZ.220)

Zagto moramo pretpostaviti da postoji istina? Istinu mi pretpostavljamo, jer, buduki na natin bitka tubitko, ~ jesmo u istinio . . . Ne pretpostavljamo mi is- tinu, nego je ona ta koja uopke ontologijski omoguiuje da mi moiemo biti no ta j nat in da neito ~pretpostavl jamo~. Istina tek omoguiuje tako neito kao pretpostavku. (227)

Ako totnije usporedimo ova dva citata, onda se vidi da sadriaj prvog neutralizira sadriaj drugog, i obrnuto, Sto indirektno otkri- va problematitni, dvosmisieni karakter Heideggerovog govora o ~otvorenost i~ tubitka za smisao bitka, koja je zapravo (pretpostav- Ijena otvorenost bitka za tubitak, :to se, kao i t o je poznato, za Heideggera na ontitkoj razini ipak pokazuje u svorn negativnom vidu kao uskratenost bitka i neautenticnost egzistencije.

Medutim, drugi citat pokazuje smjer obrtanja perspektive Sto t e se desiti vet u SuZ prije nego ;to Heidegger obustavi pisanje knji- ge. Ta obustava pisanja, koje je obustava hermeneutickog hoda, znatit t e istovremeno onemogutenje zamiiljenog fundiranja on- tologije. Bitak se ne otkriva u traganju za njegovim smislom i z herrneneutitki uterneljenog opstanka, nego se nadaje hermeneu-

9

Usp. Derrida: ~ N i j e moguie vise shva- titi pogresno jetkost niceanske misli. Treba, nasuprot, optuiit i 'naivnost' pu- to koji ne moie zacrtati izloz izvan metafizike, koji moie radikalno kriti- ziroti metafiziku jedino na odredeni nacin . . ., odredenim stilom teksta, tvrd- njama koje, Citane u filozofskom kor- pusu.. . uvijek su bile i uvijek ke biti 'naivnosti', nekoherentni znakovi apso- lutne pripadnosti. MoZda dakle nije potrebno Citati Nietzschea hajdegeri- janski nego ga posvemaSnje predati, sasvim izloiiti ovom tumatenju; na od- redeni naein: do te mjere u kojoj sa-

dr iaj niteanskog govora, gotovo i z - gubljen za pitanje bitka, njegova for- ma, pronalazi svoju opsolutnu izvanj- skost, gdje njegov tekst naposljetku priziva jednu drugu vrstu Citanja, o- daniju njegovoj vrsti pis0nja.Ã (0 gra- matologiji, 29)

10

Da Heidegger otpocinje i okoncava fi- lozofirati s kraja filozofije subjektiv- nosti, iz njezine krize, pokazuju plau- zibilno spomenuti tekst W. Schulza i tekst ~Heideggerovo prevladavanje co- vjekaà Hassana Givsana, Fil. istr. 12, Zgb. 1985., str. 75-89.

FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA 6. Mikulie, Figure ~ b i l k a ~ i njihovo 17 God. 6 (19861 Sv. 2 (499-512) 504 zna~enje - .- .

tici tubitka na taj nat in Sto na bitku uopie potiva mogucnost ot- vorenosti. ÈBitak i pitanje njegova smisla padaju u bitak kao ne- prekorativi faktum opstanka. On0 Sto ga joS povezuje s hermene- utiCkim diskursom u SuZ jeste tema istine na kojoj se i desava obrat hermeneutike od pitanja za smislorn bitka ka govoru istine bitka.

Vet je dobro poznata, ali nedovoljno respektirana Cinjenica da je Heidegger do svoje ideje istine kao neskrivenosti dosao voden fenomenoloSkim interpretacijama Aristotela,ll i to polazeci od Husserlovih LogiCkih istraiivanja (posebno Sestog iz prvog izda- nja), koja su mu se od svih Husserlovih radova Cinila filozofski najneutralnijima.12 Pri tome Heideggera interesira fenomenoloiko razlikovanje tulnog i kategorijalnog zora koje ga zatirn upucuje na Aristotelovo dvostruko odredenje logosa kao logitke strukture (sud) i kao izoliranog pojma. Prvom tipu logosa odgovara po He- ideggeru sintetitki strukturirana spoznaja (dianoia), drugom tipu nesintetski tip spoznaje poput umnog uvida (noein), jednostavnog kao direktni dodir (thigein) ili Culna zamjedba (aisthesis).I3 Pola- zeti od ovih momenata Heidegger protiStava Aristotela od sko- lastike i time otpotinje svoje bavljenje grtkom filozofijom, Sto t e djelovati odiutujute no cjelokupno njegovo miiljenje a gotovo bi se moglo reti i na sudbinu grtke filozofije u naie doba. U tom kontekstu je izuzetno karakteristitan slijedeki Heideggerov iskaz:

Aristotel nikada nije branio tezu do je sud prvotno ~ r n j e s t o ~ istine. Stovize,

on kaie do je logos nacin bitka tubitka i do moie biti otkrivajuti iii skrivajuti. Ova dvostruka moguinost jest ono $to odiikuje istinosnost logosa, on je drzanje

koje takoder moie i skrivati. Zato Sto Aristotel navedenu tezu nikad nije za-

stupao, nije ni doiao u poloiaj do pojam istine ~pro i i r ià od logosa no cisto noein. ~ ls t inaà aisthese i motrenjo "idejo- su prvotno otkrivonje. I samo zato St0 noesis primarno otkriva, moie logos kao dianoein irnati funkciju otkrivanja.

(226)

Tako Heidegger u Aristotelovorn ~noein- nalazi povijesnu potvrdu za svoju ideju temeljne otvorenosti tubitka za bitak, koja medutim, to se opet pokazuje, pociva na principijelnoj otvorenosti bitka za 'otkrivajute* misljenje, To potvrduje doduSe samo usputno, ali za- to nadasve indikativno pozivanje na Parmenida, u kojem ke Hei- degger vidjeti mogutnost daljnje radikalizacije uvida nu osnovu Aristotelovi h materijala :

Filazofija je od vajkada dovodila istinu u vezu s bitkom. Prvo otkrike bitka

biLa od strane Parmenida ~identif iciraà b,itak s poirnajukim razumijevanjem

bitkana to gar auto noein esti te kai einai. No, ako istina s pravorn stoji u prvotnoj vei l s bitkom, onda se fenomen istine pomite u okrug fundamental- noontologijske problernatike. (212-213)

Ovo mjesto otkriva smjer u kojem Heidegger misli i zato je karak- teristitno ne samo obzirom na mobrat- nego vet unutar Bitka i vremena. U uvodnim paragrafima, prije nego Sto prijede na ana- lizu vremenitog karaktera egzistencije, Heidegger otkriva usmjere- njem diskusije na ~noeinu svoj interes za mbitak b i ia* kao njegovo Cisto biti i na taj nat in nesvjesno onemoguiuje svoj plan da mi- sli vrijeme koje bi ispunjavalo njegov govor o transcendentalno misljenom ~bitku-. Vrijeme se u SuZ zato javlja samo kao herme- neutitki konstituiran odnos tubitka prema sebi kakav ~uvi jek vet jest-, i t o za Heideggera znati Èkaka je oduvijek vet bio-. Vrije- me je ~ekstatitko- vrakanje na ~sebeu tubitka kao ~Gewesenheit~

FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA 17 God. 6 (1986) Sv. 2 (499-512)

B. Mikulit, Figure mbitka" 1 njihovo 505 znacenje

iz -buduknostiç1 ~Buduknostà je same metaforitki shvakeno vrije- me tubitka (Zu-kunft), dok Sam bitak ostaje nedirnut vremenom, jer je vek u SuZ shvaken u ~uzmakuç Kolizija govora o vremenu i bitku ostaje i ubudute za Heideggera nerijeieni zadatak miil je- nja, koji je on preiutno napustio.

Prvi znak ~bitka-u-uzmakuà je poznata Heideggerova figura ~Nitegau. Ta tema markira Heideggerovu fazu neposredno nakon SuZ, koja bi se mogla smatrati njegovom prijelaznom fazom ka obratu. Mi temo se na njoj zadriati samo toliko da pokaiemo problematicni karakter ideje bitka, ovaj put s aspekta terminoloi- kog fiksiranja na rijec-ime ~bi tak-, odnosno ~Seinu.

Rijet ~n i i t aà imenuje kao :to je poznato u Was ist Metaphysik? (Vortrag) on0 i t 0 je u SuZ ostalo neizreteno i nedomiiljeno kao bi tak-, medutim, sad vek daleko od toga da bi nosilo ili t ak in- tendiralo znacenje vremena ili vremenitosti. ~ N i i t a u samo negativ- no izraiava pozitivno miiljenu ideju ~unesenostia tubitka u ono ;to transcendira njegovu ~unutarsvjetskostç odnosno bitak u ra- zlici spram bika-u-cjelini. Ta unesenost u niSta u jednom se tre- nutku pricinja Heideggeru kao transcendentalni obzor ljudske slo- bode (usp. Vom Wesen des Grundes, 1929), medutim ne za dugo, jer Ce bitak u ontoloSkoj razlici spram biCa u cjelini, kamo tubitak spada kao bitno unutarsvjetsko bite, sve vise uzmicati i od nje- govog ~razumijevajukeg odnosa-. Rijet ~n i i taç kojom Heidegger sada imenuje i bitak i karakter odnosa tubitka spram bitka, em- fatiCki potcrtava ontoloiku razliku, bolje nego ijedna druga figuraS1'j

Nasuprot tome, E. Tugendhat u svom znacajnom i uputnom tek- stu Das Sein und das Nichts16 pokazuje da Heideggerov govor o nnitemuç upravo zato :to je govor o bitku, postize suprotan efekt nego Sto je Heidegger ielio, i predstavlja isto tako nesretan izbor kao i termin nbitakç On polazi od pretpostavke da su njemacki izrazi ÈNichts und ~Seinw nominalizacije nesupstantivnih izraza

11

Usp. Heidegger, ~ V o m Wesen und Be- griff der Physis. Aristoteles' Physik B I* (1939) ponovo objavljeno u Weg- marken, 2. Aufl., FrankfurtIM. 1978., str. 237-299. Usp. tokoder Phanome- nologische Interpretationen zu Aristo- teles, GA Bd. 61, FrankfurtIM. 1985. No, otkrite znatenja ~neskrivenost~ za grtku rijeC 'aletheia' starije je od Hei- deggera: u tom znacenju je razumije i N. Hartmonn preuzevsi to od J. Classena. Medutim, t i n i se do je Hei- deggeru osim Aristotela kao inspi- rotor najviie poslu2io Holderlin.

12

Usp. Heidegger: mei in Weg in die PhCinomenologiea u Zur Sache des Denkens, str. 84.

13

Usp. utjecanju studiju Klausa, Oehlera, inspiriranu Heideggerom, Die Lehre vom noetischen und dianoetischen Den-

ken bei Platon und Aristoteles, Miin- chen, 1962. (ponovo Hamburg 1985.). U pitanju su Aristotelova izvodenja u Metaphys. IX. 10, Peri Herm. 1, Eth. Nik. VI.

14

Usp. Sein und Zeit, $5 65, 69, poseb- no str. 325-329

15

Do ~ n i i t a ~ kod Heideggera stoji za ¥bitak pokazuje takoder i Stanley Ro- sen u tlanku "Thinking about Not- h i n g ~ , usp. zbornik Heidegger and Mo- dern Philosophy (ed. M. Murray) New HaventLondon, 1978., p. 132

16

Usp. Durchblicke. M. Heidegger zum 80. Geburtstag (hrsg. V. Klostermann) FrankfurttM., 1980., str. 132-161

FI LOZOFSKA ISTRAZIVANJA B. Mikulie, Figure ~ b l t k a ~ I njihovo 17 God. 6 (1986) Sv. 2 (499-512) 506 zna~enje

snichtsa und sseinà i da zato signaliziraju nezeljeno postvarenje misljenja u jeziku. Tugendhat saiima diskusiju na slijedeti natin:

~Niitaà se pokazuje kao postvarujuia oznaka za ono ;to znati univerzalni ne- gativni sud (~Niita nije-, B. M.). Moze li se izraz ~bitak- razumjeti analogno kao opredmeiujuia oznaka za ono i t o znati pozitivni egzistencijaini sud (nBi- i e jest*, B. M.)? Doista, Heidegger no taj nat in upotrebljava *bitaka u kas- nijim spisima nakon i t 0 je u Was ist Metaphysik? upotrijebio jednako tako po- stvarujuii izraz "bite u cjelini~. (nav. mj., 160)

Tugendhatova jezitno-analititka kritika pokazuje rezultat onog procesa koji smo vet5 uot i l i na drugoj strani: Heideggerova ideja nesupstancijalnog, bestemeljnog, prvotnog bitka, ostavsi nekonkre- tizirana u hermeneutitkom diskursu vremena, preselila se u medij jezika, u znacenje njegovih izraiajnih jedinica (ime). Time zado- biva fiksno, iako neprozirno znaCenje, karakter osamostaljenosti, koji se doduse vise ne moie tumaeiti objektivno, ali zato daje uti- sak okamenjene jezicne slike stvari. Rijet sb'itaka sve vise poprima tajnoviti karakter r i jet i nad rijetima i postaje sve manje transpa- rentna u odnosu na svoj izvor (faktum ~jestç)

Medutim Tugendhatova kritika nije bitno dalje dovela moguCnost pozitivne interpretacije Heideggerove ideje bitka, jer ostaje pri je- zitno-analititkom opisu stanja koji ne pruia uvid u njegovu ge- nezu. Ta okolnost je tim zazudnija i t 0 autor u prvom dijelu S V O ~

Clanka vrii identicnu analizu Parmenidovog filozofskog jezika i pri tome ne vidi da Heidegger svoje izraze "bite jest- i *bite u cje- l ink prevodi iz Parmenida. O n na primjer protiv Heideggera po- kazuje da je Parmenidov izraz ~ N e s u t e n i j e ~ ekvivaletan ri jet i *Ni- :tau (meden) i da za Parmenida predstavlja negaciju osnova mi- iljenja, te je prema tome za miiljenje ~bespredmetan*. Tugend- hat, medutim, ne uvida da Heidegger svojim terminom ~ N i i t a * in- tendira upravo negaciju (totnije ~ n i i t e n j e ~ ) onog :to naziva ~ b i - &em u cjeliniç i da na taj natin, takoreti ex negative, pokuiava iskazati neizrecivu wstvar miiijenja*, koju Parmenid, kako Heide- gger interpretira, imenuje izrazom *eon emmenaia ili indirektnije ~huneken esti noemaç Zbog toga Tugendhatu, najozbiljnijem He- ideggerovu krititaru koji je Sam otpoteo s filozofijom i z Heide- ggera, ostaje skriven pozitivni smisao Heideggerovog pozivanja na Permenida u takvim izrazima kao i t o je *bite jest*. Tugendhat u tome vidi samo nemoguti tautoloski iskaz i arhaiziranje univer- zalnog egzistencijalnog suda ~ s v e jest*. Njegov protuprijedlog za Parmenidovo *eon emmenaiç izrazi *Nest0 postojià odnosno *Ne- t eg imaç pokazuju da on tautologiju izraza wbiie jest* rjegava samo formalno, a da ideju wsvijetau, koju Heidegger izrazava for- mulom *bike u cjeliniu, razumije predmetno kao globalno nnestou i time ne ht i ju i i dovrsava postvarenje koje sam dokazuje i kriti- zira kod Heideggera.17

No bez obzira na svoju upitnost, Tugendhatova jezitno-analititka kritika Heideggera pokazuje da njegove nominalizacije neimenskih formi, karakteristitne inate za tradicionalni metafizitki jezik, fun- kcioniranju kao osamostaljene rijeti-slike. To se najbolje vidi na Heideggerovim tumatenjima kljutnih filozofskih termina antike, kao logos-, waletheiaa, ~moiraç nhreonu, nphysisu, koji svi figuriraju kao znakovi bitka.

Sam mbitakà se, kao nesupstancijalno prvotno, pocinje sve jasnije pokazivati kao prazno mjestc, neutralizirana narkhem, a Heidegge- rov projekt prevladavonja metafizike kao neutralizacija t ipitno me- tafizitke pozicije svijet-transcendencija bez razrjeienja. Njegovo

FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA 17 God. 6 (19861 Sv. 2 (499-5121

B. Mikulifi, Figure abitka* I njlhovo 507 znatenje

udaljavanje od ideje vremena i konacno odustajanje da izradi povijesni karakter opstanka koji ne bi bio sekundaran u odnosu na bitak, kao i t 0 je najavljeno u SuZ, bivaju potvrdeni njegovom emfazom ontoloike diferencije. Njegovo fiksiranje na Parmenida i ustaljenje termina bitak u njegovu slikovitom jeziku zato ima po- sebno znacenje, Ovdje Cemo u kratkom ekskursu pokuiati ocrtati natin i smisao veze s Permenidom.

Heidegger je u analizama Parmenidovih toposa plauzibilno po- kazao da prezentski particip glagola nbitiu (~sC6u) svojim dvostru- kim, verbalnim i nominalnim aspektom jo i tuva ideju ~ t i s tog bi- tiç,1 ali da ve6 u nominalnom aspektu najavljuje prevlast bita. Kritike na ratun Heideggerovih filoloikih -izmiSljotina- su se sru- t i le na tvrdnju o ontoloikoj diferenciji kod Parmenida, Sto za nje- ga znaci da kod Parmenida jog nije na djelu zaborav bitka, iako ga on najavljuje svojim ambivalentnim meon-.

Za diskusiju oko tog Parmenidovog Èideograma ostalo je karak- teristicno da se Heideggerov nesporazum sa filolo~kom kritikom ponovio i u slutaju Parmenidovog famoznog ~estiu, ;emu je sam Heidegger obilno doprinio. Njegove analize pokazuju da se nikad nije htio sire i krititki upustiti u diskusiju da bi utinio plauzibil- nijim svoje uvide, kao da je izricanje svetih filozofskih formula sa- mo PO sebi garancija uvida. Tako je u svojoj dijagnozi prvotnog bitka kod Parmenida potpuno ignorirao dokazni postupak o ne- posrednoj vezi izmedu glagolskog vida participa meon* i ~apsolut- nogu esti, iako mu je filoloika diskusija o predikativnoj odnosno egzistencijalno-veritativnoj funkciji tog izraza mogla samo poslu- ziti kao idirektna potvrda njegove pretpostavke. Medutim, to za- obilazenje kao da nije slutajno, jer se moie pokazati da jedna krititnija interpretacija tog problema moze ispostaviti rezultat koji doduie potvrduje Heideggerov, all ga istovremeno pokazuje i u kriticnom svjetlu.

Diskusiju o Parmenidovom ~estiu obiljezava pitanje i ta je subjekt tog iskaza, bio on miSljen predikativno ili apsolutno.19 Korist od te diskusije, koju Heidegger nije imao interesa da izvlati, poka- zuje se polazeti od pretpostavke da Parmenidovo ~estiu zaista

17

Naime obzirom na pitanje postvare- nja slijedeki Tugendhatov prijedlog ne mijenja nizta na stvari: ~Teiko je ra- zumjeti 'bike' u onom obimu kako to misli Heidegger. Pri tome i nehotice mislimo na prostorno-vremenske stvari dok izrazom ~ d a netega uopte ima- podjednako moiemo misliti dogadaje, stanja stvari, prilike i t d . ~ (nav. mi., 158). Heidegger to isto misli u tekstu o Anaximandru kad kaie da oznaka ~suke- ('Seiendes' za 'on') oznatava idealno i materijalno, prostorno i ne- prostorno, odnosno sve o Cemu se ka- i e ~jestu. (Usp. ~ D e r Spruch des Ana- ximanderu u Holzwege, 5. Aufl., Fran- kfurt1M. 1972, str. 305.) Osim toga, poznato je da Heidegger kasnije po- seie i za izrazom ÈE gibt*, i to ne

da bi izrazio *bike- nego mbitakç ~ D a s Sein ist nicht, das Sein gibt Es als das Entbergen und Anwesen.~ (Zur Soche des Denkens, str. 6)

18

Usp. Einfuhrung in die Metapysik, 4. Aufl., Tubingen, 1976, str. 23, nadalje izvodenja u Was heifit Denken, Tubin- gen, 1971, str. 141 i dalje.

19

Tezu da Parmenid kao ni svo arhajsko misljenje ne razlikuje predikativni i egzistencijalno-veritativni aspekt 3. I. jednine glagola ~b i t i u razvio je najsis- tematicnije s pozicija IogiCkog poziti- vizma G. Calogero u Studi sull' elea- tismo, Firenze, 1932. (Usp. i njem. iz- danje, Darmstadt, 1970.

FILOZOFSKA ISTRA21VANJA B. Mikulie, Figure mbltka- i njihovo 17 ~ o d . 6 (1986) SV. 2 (499Ñ512 508 zna~enje

jeste neki predikat kojemu nedostaje subjekt. Slijedeii tu pret- postavku moie se dot3 do rezultata koji samu pretpostavku t in i t in i apsurdnom, ali pokazuje njenu metodsku korisnost: 1) For- malno-gramatitkom analizom Parmenidovih stihova 2.3a/5a, ako ih se uzme kao jedinstvenu znatenjsku cjelinu, pokazuje se do je traieni ~subjekt- sadrzan u ~predikatu- esti i da njegova ekspli- kacija daje jedino redundantnu informaciju u odnosu na onu koja le i i u samom ~ e s t i ~ . ~ ~ Trazeni ~subjekt- je naime infinitiv ~ e i - nai- kao i t o je to analogno slutaj s *me einai- u drugoj polovici navedenih stihova (2.3b/5b). Naime, pozitivna forma ~e ina i - nije samo analoiki moguii nsubjektà necjelovitog predikata nego se moie izvesti kao rezultat dvostruke negacije u iskazu ~ o u k esti me einaiç Time se pokazuje da Parmenidovo ~estià predstavlja zna- tenjski isto Sto i izraz ~ e s t i einaiç tako da je prvi izraz il i formal- no skratenje (izmedu ostalog i iz metritkih razloga) ili je drugi iz- raz tautoloSko prosirenje, koje ipak nije posve redundantno: ta- kozvano mapsolutnoà esti u sprezi s meinai- gubi na punini zna- tenja i poprima predikativnu funkciju, ali zato "subjekt~ einai po- novo nadoknaduje pun0 glagolsko znatenje formaliziranog mestis. 2) Mjesto 6.1b (esti gar einai/meden d'ouk esti), direktno potvrdu- je gornju pretpostavku: trazeni subjekt predikata ~est i - jest mei- naiç ako je kod Parmenida uopee ri jet o odnosu subjekt-predikat. Parmenidova teza, do koje se u interpretacijama u pravilu poku- Sava do i i parcijalizacijom, pravim komadanjem njegovihi jedinstve- nih sintetitkih iskaza, proizlazi iz odnosa sastavnih dijelova is- kaza, takoreti iz njegove strukture, koja se formalno moie proSi- rivati tautoloSki-pozitivno (esti einai) i l i dvostrukom negacijom, od- nosno tautoloiki-negativno (ouk esti me einai), zato Sto potiva na jezgrenoj ninformacijià jednostavnog esti.

Time titav problem nije dakako i iscrpljen. FiloloSka analiza Par- menidovih iskaza ~ d a biti jest- a me-bi t i da nije- svojom dijepwn parcijalizacijom sintaktitkih jedinica i izdvajanjem pojedinih r i jet i ostaje potpuno slijepa za sinteticki karakter arhajskog jezika i, Sto je sada joS vaznije, za aksioloSki karakter Parmenidove onto- loike teze koji se otituju u veritativnom aspektu ~est i - . StaviSe, Par- menidovo jest- uopie je konstituirano veritativno, Sto implicitno potvrduje epohalni rad o Parmenidu K. Reinhardta a eksplicitno razvija K. Held pokazujuii da u Parmenidovoj ontoloSkoj tezi le i i rez filozofskog miSljenja s jedne strane prema obitnoj predodibi svijesti i s druge strane prema prirodno-znanstvenoj (makar i u rudimentarnom smislu) struji filozofskih istrazivanja deskriptivnog karaktera, koja su se vet bila ukorijenila u Joniji.21 Nadalje, veri- tativni aspekt Parmenidovog ~est i - otkriva, {to se u pravilu ostav- Ija skoro potpuno netematizirano, u prvoj l inij i noetitki karakter ideje mbitka*, odnosno (misaonu) posredovanost sadriaja koji se izriEe jednostavnim ~estiu ili ~ o u k esti-. Put bitka ili nebitka za Parmenida je pitanje odluke kao ~razludibe- (kekritai d'oun, B. 8.16) miiljenja i zato *jests nosi apodiktitki znak ~daç odnosno ~ t a k o da- (bpos).

Ono Sto Heidegger ~ i i t i tavaà iz noetitkog karaktera Parmenido- vog weon emmenaià nije posredovanost bitka migljenjem nego msu- pripadnost- koja uza sav njegov interpretativni napor ne moze prikriti primat bitka nad poimajudim (zbirajuiim) miSljenjem.22 Par- menidovo ~est i - je za njega tistina bitka i tu se konazno pozinje pokazivati njegova samoobmana: ~bitakç shvaden kao otvorenost i bestemeljnost ternelja, (prijvremeno ~sebedavanje- Eistog bitka koji nestaje u ustegnudu, javlja se kao zatvorena i neprozirna, iako prividno transparentna rijet-slika kojom se pokuiava zakriti

FI LOZOFSKA ISTRA21VANJA B. Mikulie, Figure -bitka= i njihovo 17 God. 6 (1986) Sv. 2 (499-512) 509 zna~enje

tragove noetieke posredovanosti pojrna o kojern je tu rijee. Urnje- sto noetiEke posredovanosti Heidegger nudi diskurs ~stvari- (Ding) kao znakova prisustvovanja Cistog biti.23 Svijet stvari, koji za Hei- deggera nije identican sa svijetorn objekta, postaje svijet govore- i i h stvari. U tome Heideggerovo rnigljenje i prije prijelaza u rnan- tick0 pjesnikovanje podsjeta na sirnboliCki govor sarnih stvari iz Ril keovog Casoslova. Ta okolnost otkriva posred no stupanj radi kal- ne sirnbolizacije subjekta u figuri npastira bitka*. Bit tog nsubjek- ta- iskazuje se u poirnajuiern rniiljenju koje mora biti sprernno da osluikuje znakove nadolaska bitka il l da znakovirna sarno po- kazuje njegovo tajno prisustvo kao i t o to po Heideggeru Eini Hol- derlinova poezija. Znakovi nadolaska ili tajnog prisustva bitka u stvarirna na taj naCin postaju jeziCne slike,

Krug rniiljenja se time potpuno zatvara. Na pitanje &to je bitak?à Heidegger odgovara: "Bitak je on s a r n ~ . ~ ~ Neeticko ~da-/ntako da- biva stopljeno s cistirn mjest-. Ne treba pitati zaito, nego se drzati nuzde onoga ~jest-.~5 Povijesnost, koja bi trebala biti terneljni ka- rakter opstanka, njegovo epohalno ~ t a k o da- postaje npovijestà u nadlehosti bitka.'^

Heidegerovo insistiranje na povijesnosti kao takvoj, koju u SuZ srnijeita prirnarno u strukture tubitka, nalazi svoj definitivni kon- tekst u cistom nesti- kao fakturnu egzistencije, ciji smisao ostaje neproziran. Taj fakturn egzistencije kaze da tubitak uvijek vet ne- kako jest (epohalnost), buduii da mu bitno pripada batenost. To je vrlo tanka osnova na kojoj Heidegger gradi pricu o zaboravu bitka, koja naravno nije u rnoti i nadleznosti povijesnog tubitka, zato i t o bi on bio zaboravljiv, nego je ~ude ia j - bitka, koji prebiva u sarnoustegnutu. Slijedi da je povijesna neosvijeitenost, zabo- rav bitka, nuZda dosadainje (ali i svake buduie) povijesti, jer Eovjek nuino prebiva tako da ne razurnijeva bitak. Heideggerovo pozivanje na nestiu, koje 1962. turnaci kao "sebe-davanje bitka-,

20

Usp. Permenid g. 2.315: \ < H e men hopos esti te kai hos ouk esti me einai. He d'hos ouk esti te koi hos hreon esti me einai.*

21

Usp. Karl Reinhardt, Parmenides und die Geschichte der griechischen Phi- losophie, FrankfurtIM., 1959; Klaus He- Id, Heraklit und Parmenides und der Anfang der griechischen Philosophie, BerlinINew York, 1981.

22

Usp. Heidegger, Identitot und Differenz, Pfullingen, 1957. Koliko je zavodljiva Heideggerova misao o ~pripodnosti<< miiljenja bitku (30 je znacenje price o njihovoj medusobnoj wsupripadnos- ti*) pokazuju i takvi kriticki rodovi kao Identitat oder Nicht. Zur kritischen The- orie der Ontologie, autorice Ute Gu- zzoni (Freiburg!Munchen, 1981.), koja s velikom mukom uspijeva zaobiti pri- mat bitka nod miiljenjem Rod Parme- nida idejom obostrane ~ imp l i kac i je~ . Usp. odjeljak ~Permenides-, str. 138 -172

23

0 tome rjetito govore Heideggerova izvodenja uz van Goghovu sliku starih cipela u d o n Ursprung des Kunst- werkes*, Holzwege (1972.1, str. 30 i da- lie. kao i tlanci "Bauen-Wohnen-Den- ken- i "Das Ding" u Vortrage und Auf- satze (1 978.)

Usp. "Brief uber den human ism us^^, Wegmarken (1978), str. 328

llustrutivon je Heideggerov Cesti citat Angelusa Silesiusa "Die Rosy bluht, weil sie b l u h t ~ ili Goetheov stih ÈD liolte dich ans Weil und frage nicht Warurn". Usp. Der Satz vom Grund, 5. Aufl., Pfullingen 1978, str. 68 i 206

26

Usp. vrlo pogodenu formulociju W. Schulza: "Heidegger misli aspolutno povijesno, ali on ne misli povijest kao apsolutno. Bitak je kaa skrivajute ot- krivajute svaki put preko dogadanja koje se odvija à ˆ ~ Z n jega .~ (str. 134)

FILOZOFSKA ISTRAZIVANJA B. Mikulic, Figure rbitka- 1 njihovo 17 God. 6 (1986) Sv. 2 (499Ñ512 5 I o znatenje

ne pokazuje time bi samo bilo izvan ~usuda- zaborava bitka, i zato ne pretendira vise nego da bude njegovo prebolijevanje. Ta skromnost je ipak izliina jer Eisto Èestià faktum egzistencije, ne objainjava prvotni smisao bitka.

Utoliko se t in i problematiEnim govoriti bilo o Heideggerovu radi- kalnom prevladavanju metafizike bilo o radikalnom zaokretu unu- tar njegove filozofije nakon SuZ. Taj mobrat- je kod njega zatet veC uprvotnoj zamisli bitka. Novina njegove pozicije i njezin iza- zov za modern0 miiljenje leZi prije svega u slabljenju pozicije no- vovjekovnog subjekta, Eime je Heidegger izazvao nekoliko znataj- nih pomaka u recentnom filozofskom miiljenju. Za ovu situaciju karakteristitan je iskaz W. Schulza koji markira Heideggerovu po- ziciju spram idealistitke ~moderne~:

Hegel ukida predidealistitku tradiciju, zo koju je subjekt bite medu drugim bitima, u beskonatnom duhu koji posreduje svo bite i samog sebe. Medutim, Schelling otkriva konatnost i fakticitet tog duha: buduii do on ne moze sama sebe postaviti u bitak, uvijek je uputen na svoj pri-bitak. No, Schelling i Ki- erkegaard pokuiavaju ipak teoloiki svesti ono ~ d a - tog subjekta na Boga. He- idegger, naprotiv, to *do'< ugraduje u odredenje samog tubitka (nav. mj., 102)

Poigravanje s rijeEju ~da- , koja u citatu stoji za ~faktum egzisten- cije-, a ne za reflektirano i posredovano ~ tako da-, briie tragove posredovanja bitka u ~ tako da jest- i pretvara ga u Eisto *jest- i t o znati u'&osredni, iako neprozirni odnos bitka i miiljenja. Heide- ggerova veza s njematkim idealizmom i njegovo stain0 bavlje- nje Hegelom potiva na negiranju -iskrivljavajuteg subjekta- od kojeg Heidegger odstupa principijelno, tako da svaki pokuiaj da ga se dovede u vezu na primjer s Nietzscheom ili s Marxom mora reflektirati ovu granicu.

Ono Eime Heidegger obavezuje svako budute filozofiranje jeste pathos konkrecije miiljenja. Figure bitka, koje smo skicirali, nisu nigta drugo do pokuiaji da se ispostavi konkretno-povijesni smi- sao temeljnog *jest-. Bitak kao ~vrijerne-, ~ni i ta- , mudeiaj- jesu tri znaka kojima se ono ~trajno prisutno- otkrivajuie i to se usteie-, smisao fakturna egzistencije, pokazuje kao povijest. Medutim, Heidegger je potpuno neutralizirao one mehanizme koji bi tisti bitak uCinili povijeiCu za ljubav povijesnosti bit- ka samog, vjerujuti da snaga konkretnog lei i u onom i t o se miiljenju ~nadaje-. Receptivnost miiljenja, koja se kod Heidegge- ra opet najavljuje, nije doduie utemeljena spoznajno-teorijski, ali je zato poetsko-simbolitka. Mijene bitka se doimaju kao mijene svjetlosti tistine zbog kojih sdogadanje istine- nosi dvojni kara- kter: kao hermeneutitko osluikivanje smisla bitka i njegovo samo- ustezanje. ~MisIiti- za Heideggera znati *sabrati-/*razabirati- (ver- sammeln/vernehmen) znakove bitka. Heideggerovo miiljenje bitka nosi sobom radikalno ~pojezitenje- svijeta t i j ih tehnoloikih kon- zekvencija on sam izgleda nije bio potpuno svjestan, ili naprotiv jeste.

FI LOZOFSKA ISTRA21VANJA B. Mikulifi, Figure mbitka- I njlhovo 17 God. 6 (1986) Sv. 2 (499-512) 51 1 zna~enie

Borisfav MikulliC - -- -- -

Figuren des ~Seinsà und ihre Bedeutung -

Die Wandlungen der Seinsidee bei Martin Heidegger als Versuche, den Sinn des Seins herauszustellen, weisen eine Kontinuitat auf, die die Gewichtigkeit der sogenannten Kehre ins Zwielicht bringt. Sie ist namlich bereits in ÈSEI UND ZEIT- deutlich erkennbar: die Hermeneutik der Existenz, vollzogen auf den Zeitlichkeitscha- rakter des Daseins hin, geht irn Prirnat des Seins auf, das selbst von der Zeit als dessen ~ S i n n ~ nicht radikal betroffen wird, obwohl dies angekundigt worden war. Die spatere Entwicklung der Rede vorn ÈSEIN uber das ~Nichts- (Was ist Metaphysik? Vortrag) bis hin zurn ~Geschick* vollzieht sich als weitere Herausarbeitung des Seinsprirnats als standiger Denkfigur.

Diese Ausrichtung kann schon an der Festlegung Heideggers auf das Wort ~Seinç einer Substantivierung des einfachen ~istà (Tu- gendhat), abgelesen werden, die ihrerseits im Medium der Spra- che eine Vergegenstandlichun'g des Denkens verraten durfte. Das einfache ~ is t* , das das blofie Fakturn der Existenz bezeichnet, er- weist sich aber angesichts des Seinsprirnats als Neutralisierung des ~sodafi-, in dem noch der noetisch-vermittelte Sinn der Sein- sthese bei Parmenides erkennbar wird. Die Herausarbeitung des geschichtlichen Horizontes der Seinsfrage, zumal beim spaten Heidegger, ist durch die Neutralisierung des Vermittlungszeichens >>dab fur eine radikale Thematisierung des Menschen verloren gegengen.