SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKULTET

OBRAZOVNI PROGRAM: STOČARSTVO

ZORAN LUKOVIĆ

FENOTIPSKA SVOJSTVA ZAGORSKOG PURANA IZ OKOLICE GRADA KRAPINE

DIPLOMSKI RAD

VODITELJ RADA:

Prof. dr. sc. Stjepan Mužic

Zagreb, 1999.

Ovaj diplomski rad ocijenjen je i obranjen

dana ______________

s ocjenom ___________________ pred povjerenstvom

u sastavu;

1. Prof. dr. sc. Stjepan Mužic _____________________

2. Prof. dr. sc. Vlatko Rupić _____________________

3. Mr. sc. Zlatko Janječić _____________________

Zahvaljujem se prof dr. sc. Stjepanu Mužic i mr. sc. Zlatku Janječić na stručnoj

pomoći i suradnji prilikom izrade ovog rada.

SADRŽAJ

1. UVOD 1

2. OPĆE NAPOMENE O UZGOJU I DRŽANJU ZAGORSKOG PURANA

3

2.1. Ime i podrijetlo Zagorskog purana 3

2.2. Smještaj Zagorskog purana 4

2.3. Hranidba Zagorskog purana 6

2.4. Reprodukcija Zagorskog purana 8

2.5. Zdravstvena zaštita Zagorskog purana 9

2.6. Opis Zagorskog purana 10

3. CILJ I HIPOTEZA 14

4. MATERIJAL I METODE RADA 15

4.1. Opis vaganja i mjerenja 18

4.1.1. Opis vaganja 18

4.1.2. Opis mjerenja 18

5. REZULTATI I RASPRAVA 22

5.1. Brončasti soj Zagorskog purana – pure 23

5.2. Brončasti soj Zagorskog purana – purani 23

5.3. Sivi soj Zagorskog purana – pure 26

5.4. Sivi soj Zagorskog purana – purani 26

5.5. Svijetli soj Zagorskog purana – purice 29

5.6. Svijetli soj Zagorskog purana – purani 29

5.7. Crni soj Zagorskog purana – purice 32

5.8. Crni soj Zagorskog purana – purani 32

6. ZAKLJUČCI 36

7. LITERATURA 38

1. UVOD

Zbog svojih prirodnih potencijala poljoprivredna proizvodnja ima veliki

značaj u gospodarstvu Republike Hrvatske. Peradarstvo, kao jedna od grana

stočarstva, ima bitno mjesto u poljoprivrednoj proizvodnji. To proizlazi iz

činjenice da je suvremeno peradarstvo najintenzivniji oblik stočarstva i ima

potpuno industrijsko značenje.

Važnost peradarstva očituje se prvenstveno u proizvodnji mesa i jaja, koja

predstavlja jedan od najefikasnijih i najbržih načina dobivanja visokokvalitetnih

animalnih proizvoda za ishranu ljudi. Meso peradi sadrži visok postotak

vrijednih bjelančevina (esencijalne aminokiseline) i mali udio masti i

kolesterola. Jaja imaju visoku prehrambenu vrijednost jer sadrže sve za život

potrebne hranjive tvari. Osim mesa i jaja od peradi se dobivaju i vrijedni

sporedni proizvodi: perje i gnoj. Perad općenito brzo raste, ranozrela je, brzo se

razmnožava i zbog toga se peradarska proizvodnja lako prilagođava

promjenjivim uvjetima na tržištu.

Posljednjih godina sve se više posvećuje pozornost istraživanju i zaštiti

autohtonih pasmina domaćih životinja. Isto tako tržište pokazuje sve veće

zanimanje za stočarske proizvode dobivene na “prirodni” način u ispustima, koji

ujedno postižu i višu cijenu od proizvoda dobivenih na konvencionalni način.

Jedna od naših autohtonih pasmina peradi je Zagorski puran, pasmina nekad vrlo

cijenjena i u zemljama Zapadne Europe.

Kao dokaz ovoj činjenici podaci prema Kodinecu (1937) pokazuju

da se Zagorski puran izvozio u Englesku, Švicarsku, Njemačku,

Austriju, Belgiju i Italiju, a manje količine u Francusku i druge zemlje.

Kodinec također navodi da je na užem uzgojnom području Zagorskog purana tj.

na području Hrvatskog zagorja godine 1935. bilo 28 806 , a u tadašnjem

krapinskom “srezu” 2447 purana i pura.

Prosječne vrijednosti težine i tjelesnih mjera Zagorskog purana u dobi od

28 tjedana prema Kodinecu (1937) bile su :

Pokazatelji Ženke Mužjaci

Težina (kg) 3,995 6,081

Duljina trupa (cm) 24,48 29,06

Duljina prsne kosti (cm) 11,70 14,06

Duljina batka (cm) 19,50 23,70

Duljina piska (cm) 13,40 16,40

Duljina glave (cm) 9,60 11,30

Duljina kljuna (cm) 4,30 4,59

Širina glave (cm) 3,57 3,88

Širina trupa (cm) 9,40 10,60

Dubina prsiju (cm) 16,39 20,40

Upravo da bi sačuvali i možda jednog dana vratili Zagorskog purana na

probirljiva tržišta zapadnoeuropskih zemalja kao kvalitetan autohtoni proizvod

iz Hrvatske, prišlo se projektu očuvanja, zaštite i širenja ove pasmine na

području Varaždinske i Krapinsko-zagorske županije.

2. OPĆE NAPOMENE O UZGOJU I DRŽANJU ZAGORSKOG PURANA

2.1. Ime i podrijetlo Zagorskog purana

Ime pasmine Zagorski puran usko je povezano s područjem uzgoja ovog

purana, a to je područje Hrvatskog zagorja koje danas , uglavnom, obuhvaća

županije: Krapinsko-zagorsku i Varaždinsku. Naravno da se danas Zagorski

puran uzgaja i u ostalim krajevima Hrvatske, naročito u županijama koje graniče

s Hrvatskim zagorjem.

Međutim, priča o puranima počinje još prije petstotinjak godina kad su

Kolumbo i njegovi mornari otkrili Novi svijet – Ameriku. Smatra se da domaća

pura vuče podrijetlo od srednjoameričke divlje pure – Meleagris gallopavo, koja

je vrlo slična domaćoj brončastoj puri, ali je manja i slabija. Još i danas živi u

zabačenim i šumovitim predjelima Sjeverne Amerike u manjim ili većim jatima.

Gnijezdo pravi na tlu, a noću spava na drveću. Pura je udomaćena u Meksiku

početkom Novog vijeka, kasnije od svih drugih vrsta domaće peradi. Krajem 15.

i početkom 16. stoljeća na brodovima španjolske mornarice pura je stigla u

Europu, i to najprije u Španjolsku, zatim u Francusku, Englesku, Njemačku i

ostale podunavske zemlje. Od tad do danas nastalo je desetak svjetski poznatih

pasmina pura. Neke od njih su nastale planskim radom čovjeka, a neke slučajno

utjecajem čovjeka i okoline u kojoj su uzgojene.

Prema bilješkama iz literature može se ustanoviti da su purani došli u

Hrvatsku polovicom 16. stoljeća i to upravo na područje Hrvatskog zagorja.

Otkuda su prvi purani došli k nama teško je ustanoviti jer , jednim izvorima

dovezeni su iz Italije, a po drugim izravno iz Francuske.

Iz svega navedenog može se zaključiti da je Zagorski puran nastao od

sjevernoameričke divlje pure – Meleagris gallopavo, te da u sebi ima eventualno

krvi drugih europskih pasmina, a djelomično i francuske Solonjske pasmine. U

svakom slučaju posljednjih stotinjak i više godina ova pasmina uzgaja se bez

miješanja s drugim pasminama. Specifičan način uzgoja u malim jatima, koja su

veći dio svoga života provodila na otvorenom skupljajući hranu, uvjetovao je

određena morfološka i fiziološka svojstva, te utjecao na kakvoću mesa po čemu

je Zagorski puran poznat, ne samo kod nas nego i u inozemstvu. Upravo ovi

razlozi daju nam podlogu da se Zagorski puran smatra specijalnom pasminom u

gospodarskom smislu.

2.2. Smještaj Zagorskog purana

Zagorski puran se već stoljećima uzgaja slobodnim sustavom držanja koji

podrazumijeva da životinje veći dio života provode na otvorenom, krećući se

slobodno livadama, voćnjacima, šumarcima i drugim vegetacijom bogatim

staništima. Samo u nepovoljnim vremenskim prilikama i noću, odraslim se

Zagorskim puranima osigurava čvrsto sklonište, odnosno peradnjak, a uzgoj

podmlatka do bobičanja odvija se, također, u zatvorenom prostoru i pod

kontroliranim mikroklimatskim uvjetima.

Kako se uzgoj Zagorskog purana u okviru prije spomenutog projekta

mora odvijati također u slobodnom sustavu držanja, uzgajivači bi trebali

osigurati slijedeće minimalne prostorne i građevinske uvjete smještaja za

raspolodne životinje:

a) objekt ili njegov zaseban dio solidne građe s dobrim termoizolacijskim

svojstvima, namijenjen samo za pure, s minimalno 0,5 m2 podne

površine po jedinki.

b) ograđeni ispust za pure u vrijeme rasploda i uzgoja podmlatka od

minimalno 5 m2 po jedinki. Visina ograde treba biti minimalno 180

cm, a ispust mora imati neposrednu vezu s peradnjakom.

c) neograđeni ili ograđeni ispust za napasivanje pura tijekom ljeta i jeseni

od minimalno 50 m2 po životinji.

Ove vrijednosti minimalnih površina vrijede samo za pure, što znači da u

slučaju držanja ostale peradi na ispustima za napasanje za njih se moraju

osigurati dodatne površine.

U peradnjaku purama se mora pružiti mogućnost sjedenja na drvenim

gredicama promjera 5 – 7 cm, duljine 35 cm po životinji, te udaljenim od zida

najmanje 40 cm.

2.3. Hranidba Zagorskog purana

Obzirom na neujednačenu hranidbu i nepostojanje egzaktnih podataka o

trenutnoj hranidbi Zagorskog purana na području Krapinsko-zagorske županije

smatra se da bi se hranidba Zagorskog purana trebala odvijati u tri osnovne faze

tijekom uzgojne godine (Mužic,1998). Tijek odnosno duljine uzgojnih faza bi

bile slijedeće:

prva 0. - 9. tjedna

druga 10. - 28. tjedna

treća 28. - kraja sezone nesenja

U prvoj tzv. “toploj” fazi preporuča se korištenje kompletnih krmnih

smjesa proizvedenih u tvornicama stočne hrane. Topla faza trebala bi trajati dva

mjeseca, i kroz to vrijeme koristile bi se dvije krmne smjese. Prva četiri tjedna

uzgoja isključivo treba hraniti predstarterom za pure s 28% surovih

bjelančevina, a nadalje starterom za pure s 24% surovih bjelančevina ili

mješavinom vlastitog kukuruza i “superstartera” za pure u odgovarajućem

omjeru. U tom drugom dijelu tople faze dozvoljava se korištenje zelene krme

(lucerka, kopriva, stolisnik) kao dodatak kompletnim krmnim smjesama, i to

nakon obilnog obroka krmnom smjesom. Iskusni uzgajivači s dokazanom

dugom tradicijom uzgoja Zagorskog purana mogu u drugom dijelu tople faze

postepeno prijeći na tradicionalnu ishranu mješavinom kuhanih jaja, sira,

mlijeka, kukuruznog šrota i zelenih biljaka ( kopriva,lucerka,..).

U drugoj tzv. “hladnoj” fazi uzgoja do dobi od 28 tjedana, kada se pure

puštaju na otvoreno, mogućnosti hranidbe su mnogo varijabilnije. Kao prvo ne

treba isključiti mogućnost nastavka hranjenja sa kompletnim krmnim smjesama

“growerom I” (22% SB) kroz slijedeća četiri tjedna i “growerom II” (18% SB)

tijekom nastavka uzgoja, i to kao dodatak prirodnoj hrani pronađenoj na

ispustima. No obzirom na navike i tradiciju, uzgajivači će prema vlastitoj

prosudbi određivati količinu i vrstu dodatne ishrane onome što pure pronađu na

livadama, pašnjacima i voćnjacima. Kvalitetne rasplodne životinje sigurnije će

se uzgojiti uz korištenje izbalansirane ishrane kombiniranjem koncentriranih

dodataka hrani pronađenoj na ispustima.

Treću fazu uzgoja možemo podjeliti u dvije podfaze. U prvoj podfazi,

koja će se većim dijelom odvijati tijekom zimskih mjeseci do proneska,

preporuča se korištenje kompletnih krmnih smjesa sa 14 – 15% SB ili vlastite

mješavine “supera” i kukuruza do spomenute razine surovih bjelančevina.

Međutim, ne isključuje se i tradicionalna hranidba bazirana na žitaricama i usput

skupljenoj hrani na dvorištima i ispustima. U drugoj podfazi, dva tjedna prije

proneska, preporuča se pure hraniti kompletnim krmnim smjesama za pure

nesilice sa 14% SB, 2,5% kalcija i 0,6% ukupnog fosfora. Kako će u praksi biti

teško pronaći spomenutu krmnu smjesu, zadovoljit će i krmna smjesa za kokoši

nesilice razrijeđena kukuruzom u omjeru 80% krmne smjese i 20% kukuruza.

Nadalje, pure nesilice se može hraniti i primjenom 40% - tnog “supera” za

kokoši nesilice pomiješanog sa kukuruzom u omjeru 25% “supera” i 75%

kukuruza. Najlošija varijanta ishrane rasplodnih pura je korištenje žitarica i

onoga što si pure same pronađu u ispustu.

2.4. Reprodukcija Zagorskog purana

Reprodukcija sadašnje populacije Zagorskog purana je vrlo neujednačena

i često loša, pa bi se trebala odvijati na slijedeći način (Mužic,1998). Inkubacija

rasplodnih jaja u većini slučajeva treba biti prirodna, a samo u većih jata

umjetna. U vrijeme nešenja rasplodnih jaja svaka rasplodna obitelj pura (jato)

mora biti zaštićena od miješanja s drugim purama iz istog gospodarstva ili

susjedstva najmanje tri tjedna prije skupljanja jaja. U slučaju posjedovanja više

obitelji, jaja svake od njih moraju biti obilježena i njihova inkubacija izvedena

na način da se može ustanoviti identitet svakog izleženog purića glede očinstva

odnosno pripadnosti obitelji.

Nasađivanje pod kvočku ili u inkubator ima podjednaku vrijednost glede

kasnijeg odlučivanja o rasplodnoj budućnosti izleženih purića.

U slučaju primjene dvofaznog nešenja jaja tijekom proljeća i ljeta, purići

iz prve faze uzimati će se u obzir za odabir za rasplodne svrhe.

Duljina iskorištavanja pura u reprodukciji u principu će biti tijekom jedne

rasplodne godine, s mogućnošću produljenja na dvije godine u slučaju izuzetno

vrijednih životinja.

Uzgajivačima Zagorskog purana preporuča se korištenje drvenih gnijezda

dimenzija 60×50×60 cm, smještenih u peradnjaku na suhom i čistom mjestu.

Skupljanje jaja treba provoditi svakodnevno, a čuvati ih na hladnom mjestu s

prosječnom temperaturom zraka ne višom od 18 °C, i relativnom vlagom zraka

od 70%. U slučaju čuvanja rasplodnih jaja dulje od 7 dana, treba ih najmanje

jednom dnevno okretati oko dužinske osi za 180°.

2.5. Zdravstvena zaštita Zagorskog purana

Očuvanje zdravlja životinja u programu uzgoja Zagorskog purana je

čimbenik bez kojeg nema uspjeha. Bez obzira na poznati vitalitet i otpornost

Zagorskog purana na loše, prvenstveno nehigijenske uvjete držanja, poboljšanje

tih uvjeta je osnovica za siguran uspjeh u održanju i povećanju broja uzgojno

vrijednih životinja.

Jedan dio anketiranih uzgajivača morat će popraviti higijensko-

zdravstvene uvjete uzgoja purana primjenjujući slijedeća načela (Mužic,1998):

- hranilice i pojilice čistiti i dezinficirati najmanje jednom tjedno,

- peradnjak treba najmanje dva puta godišnje temeljito očistiti,

dezinficirati, a izmet odstranjivati barem jednom mjesečno,

- nezatravljeno tlo ograđenog ispusta vezanog neposredno uz peradnjak

treba svake druge godine obnoviti odstranjivanjem sloja zemlje

debljine 15-20 cm i nanošenjem novog, uz dezinfekciju otkritog

zemljišta vapnenim prahom,

- vršiti stalnu i sustavnu deratizaciju

U okviru održanja i poboljšanja zdravstvenog stanja Zagorskog purana

trebalo bi obaviti kontrolu zaraženosti salmonelama, te prema epizootiološkoj

situaciji i drugih virusnih, bakterijskih i parazitarnih bolesti.

2.6. Opis Zagorskog purana

Obilaskom uzgajivača na području Krapinsko-zagorske županije utvrđeno

je da postoji pet sojeva Zagorskog purana, i to: brončasti, sivi, svijetli, crni i

smeđi soj. Zastupljenost pojedinog soja na određenom području je vjerojatno plod

Slika 1. Brončasti soj Zagorskog purana

tradicije i navike lokalnog pučanstva. Tako uzgajivači koji drže brončasti soj

Zagorskog purana (slika 1.) smatraju da je upravo ovaj soj izvoran; uzgajivači

svijetlog soja Zagorskog purana (slika 3.) navode kao jedan od bitnih razloga

držanja upravo ovog soja lako čišćenje zaklanih pura; a za smeđi soj (slika 4.)

smatra se da postiže veću masu od ostalih sojeva.

Glava Zagorskog purana je široka i duguljasta. Na glavi je dobro nasađen

kljun koji je čvrst i malo savijen. Kljun je na korijenu jasno rožnate odnosno

sivkasto – prljavoružičaste boje. Uši, rogalj, resice i ostala gola mjesta na vratu

su crvene do sivo plave boje i bobičasta.

Slika 2. Sivi soj Zagorskog purana

Vrat, prsa i leđa izrazito su crne boje sa zelenim sjajem. Potrbušje i butine

su gotovo sasvim crne boje bez sjaja, a perje na pregibima crno-smeđe-

pepeljaste boje. Na prsima puran ima karakterističan čuperak, takozvanu keficu

crno-zelene boje. Krilno perje je pepeljasto-crne boje sa bijelim prugama i crnim

rubovima. Repna pera su crno-smeđe boje prošarana sa svijetlosmeđim prugama

i završavaju bijelim rubom. Boja nogu je ružičasto–siva, a na nogama su četiri

prsta sa oštrim kandžama.

Ostali sojevi koji se pojavljuju rijeđe od brončastog soja razlikuju se po

boji perja. Tako je sivi soj Zagorskog purana (slika 2.) po vratu, prsima i leđima

više prošaran bijelim perjem unutar crnog pa daje dojam sive boje, dok je po

repnom perju sličan brončastom soju.

Slika 3. Svijetli soj Slika 4. Smeđi soj

Svijetli soj Zagorskog purana ima osnovnu boju perja bijelu koja je

prošarana na leđima, repnom i krilnom perju perima svjetlosmeđe preko sive do

crne boje.

Crni soj Zagorskog purana (slika 5.) je potpuno crne boje. Smatra se da

ima krvi Solonjske pasmine i da je najukusnijeg mesa.

Smeđi soj Zagorskog purana karakteristične je hrđave boje perja sa

bijelim krilnim perima. Dosta se rijetko pojavljuje.

Slika 5. Crni soj Zagorskog purana

Purice kod svih sojeva Zagorskog purana su znatno sitnije od purana i

nemaju na svom perju sjaja, a glava, rogalj i resice su dosta manje. Purice su

pitomije i mirnije za razliku od purana koji su agresivni i ne trpe suparnika.

I puran i purice su u pravilu snažne i otporne konstitucije što je posljedica

primitivnog načina držanja.

3. CILJ I HIPOTEZA

U okviru kompleksnog projekta “Zaštita, konzervacija i širenje Zagorskog

purana” javila se potreba za utvrđivanjem brojnog stanja i fenotipskih svojstava

populacije Zagorskog purana u okolici grada Krapine.

Na osnovi prijavljenih uzgajivača iz okolice grada Krapine odlučeno je da

se izvrši obilazak istih, zatim evidentiranje brojnog stanja, vaganje, anatomske

izmjere trupa i obilježavanje rasplodnih životinja.

Navedene aktivnosti bi trebale doprinijeti opstanku i širenju ove ugrožene

domaće pasmine pura, kao i poboljšati opće ekonomsko stanje Krapinsko-

zagorske županije. Svrha ovog istraživanja je bila dati mali doprinos daljnjem

razvoju Zagorskog purana.

4. MATERIJAL I METODE RADA

Tijekom veljače i ožujka 1999. godine Udruga za očuvanje, zaštitu i uzgoj

Zagorskog purana u suradnji s Hrvatskim stočarskim selekcijskim centrom i

Agronomskim fakultetom u Zagrebu organizirala je obilazak uzgajivača

Zagorskog purana na području Krapinsko-zagorske županije radi obilježavanja,

vaganja i anatomskih izmjera trupa rasplodnih životinja.

Kao član ekipe koja je obavila obilazak terena sudjelovao sam u

anketiranju uzgajivača, zatim u vaganju, obilježavanju i mjerenju trupa

rasplodnih životinja.

Kod anketiranja uzimani su slijedeći podaci:

Svojstva pura:

- spol, dob, tjelesna masa

- soj

Mišljenje vlasnika o reproduktivnim sposobnostima:

- broj jaja godišnje

- početak nesivosti u sezoni

- broj odgojenih purića u sezoni

- broj puranu pripadajućih purica

- prosječna nesivost pripadajućih purica

Kod uzimanja anatomskih izmjera trupa zanimali su nas slijedeći podaci:

- duljina trupa

- duljina prsne kosti

- duljina batka

- duljina piska

- duljina glave

- duljina kljuna

- širina glave

- širina trupa

- dubina prsiju

Primjer anketnog lista prikazan je prilogom 1.

Prilog 1.: Primjer anketnog lista

Identifikacijski broj životinje:__________ broj na prstenu __________ ....................................................................................................................... Vlasnik: ___________________________ Adresa: ___________________________ Identifikacijski broj uzgajača: ________________________ ....................................................................................................................... Spol: ______________; dob: ______________; težina:_______________ Kondicija: __________________________________________________ Boja perja: vrat_______ prsa,________ trbuh,________ bokovi,________ krila,______ rep,______ boja nogu, ______ boja kljuna, ______ glava ______________________________________________

Tjelesne mjere: - duljina trupa ___________ - duljina kljuna _____________ - duljina prsne kosti_______ - širina glave ______________ - duljina batka ___________ - širina trupa _______________ - duljina piska____________ - dubina prsiju _____________ - duljina glave ___________ Mišljenje vlasnika o reproduktivnim sposobnostima: - broj jaja godišnje ________________ - broj puranu pripadajućih purica ______ - početak nesivosti u sezoni _________ - prosječna nesivost pripadajućih purica

______________________________ - broj odgojenih purića u sezoni _____

Datum uzimanja podataka:__________

Zabilješke:

4.1. Opis vaganja i mjerenja

4.1.1. Opis vaganja

Određivanje tjelesne mase pura vršeno je na specijalnoj vagi za vaganje

peradi (slika 6.). Vaga se sastoji od postolja, samog mehanizma s utezima i

metalnog tanjura na kojeg se stavlja objekt vaganja. Postolje se sastoji od četiri

drvene noge koje kad se rašire izgledaju kao četverostrana piramida. Na tako

rašireno postolje stavlja se mehanizam za vaganje i metalni tanjur. Životinja

koja se veže stavlja se u jutenu vreću, a zatim na tanjur. Na kraju vaganja izvaže

se i vreća radi korekcije mase životinja. Točnost ove vage je s odstupanjem do

20 grama. Točnost se još više smanjuje pri mjerenju na otvorenom vjetru i kad

su životinje jako nemirne. Radi točnijeg mjerenja potrebno je povremeno

baždariti vagu na nulti položaj i čistiti metalni tanjur od prljavštine.

4.1.2. Opis mjerenja

Mjere na trupu izmjerene su pomoću šestara (slika 7.), dok je za mjere na

glavi poslužilo pomično mjerilo (slika 7.). Točnost mjerenja šestarom iznosila je

do 0,3 cm, dok je kod mjerenja pomičnom mjerkom točnost bila 0,1 mm. Kod

uzimanja pojedinih mjera radi što veće točnosti bitno je da položaj ispitivane

životinje kod držanja bude uvijek isti i da se mjerenje vrši pri dobroj vidljivosti.

Slika 6. Vaga za perad

Slika 7. Šestar i pomično mjerilo

Prilikom obilaska uzgajivača uzimali smo mjere na trupu i glavi

rasplodnih životinja:

a) Duljina trupa

Kao ishodišne točke za ovu mjeru služile su: vrh sjedne kosti s jedne

strane i frontalni rub ključne kosti s druge strane.

b) Duljina prsne kosti

Pod duljinom prsne kosti smatraju se kao ishodišta kranijalni i kaudalni

vrhovi ove kosti.

c) Duljina batka

Duljina batka uzimana je od koljenog (femuralno-tibialni zglob) do

tarzalnog zgloba.

d) Duljina piska

Pod ovom se dimenzijom uzimala duljina od tarzalnog do metatarzalnog zgloba.

e) Širina trupa

Kao širina trupa uzimana je mjera na međusobno najudaljenijim točkama rebara.

f) Dubina prsiju

Dubina prsiju je mjerena od najdublje točke prsne kosti do leđnog

kralješka što leži iznad ove točke.

g) Duljina glave

Za ovu dimenziju uziman je razmak od vrška kljuna do njemu nasuprot

ležeće točke zatiljka.

h) Duljina kljuna

Pod duljinom kljuna podrazumjeva se duljina od vrška kljuna pa do točke

učvršćivanja kljuna na glavi, odnosno do mjesta gdje se kljun veže sa nosnom

kosti.

i) Širina glave

Kao mjera za širinu glave uzimana je mjera međusobno udaljenih arcusa-a

zygomaticus-a.

Svi dobiveni podaci obrađeni su statistički kompjuterskim programom

Excel.

5. REZULTATI I RASPRAVA

Ukupno je istraženo 327 životinja u 64 domaćinstva. Po sojevima to

možemo prikazati na slijedeći način:

Ženke Mužjaci %

Brončasti 116 31 44,9

Crni 23 6 8,8

Sivi 58 17 22,9

Svijetli 52 16 20,7

Smeđi 6 2 2,4

Nakon prikupljanja podataka za svaki soj Zagorskog purana slučajnim

izborom odabrali smo uzorak od 20 purica i 5 purana. Na temelju uzorka

izvršena je osnovna statistička analiza i komparacija pojedinih sojeva Zagorskog

purana prema ukupnoj populaciji Zagorskog purana, koja je također

predstavljena uzorkom sastavljenim od pojedinih sojeva, ukupno 100 životinja

(80 ženskih i 20 muških).

Za smeđi soj nije izvršena statistička analiza zbog premalog broja

životinja.

Osnovna statistička analiza prikazana je u obliku tablica posebno po

pojedinom soju i spolu životinja, i na kraju za ukupnu populaciju također po

spolu.

5.1. Brončasti soj Zagorskog purana – pure ( Tablica 1.)

Pure prosječne dobi 10 mjeseci imaju za 5% veću težinu od prosjeka

populacije. Tjelesne mjere duljine trupa, duljine prsne kosti, duljina batka i

duljina piska su veće u odnosu na prosjek populacije, a širina trupa i dubina

prsiju, kao i mjere na glavi su podjednake, osim što je duljina kljuna nešto

manja.

Pure počinju nesti jaja koncem veljače i početkom ožujka, a nesu

prosječno 16 jaja uz veliku varijabilnost od 12 do 26 komada. Prosječna nesivost

kao i broj odgojenih purića je nešto veći od prosjeka populacije.

5.2. Brončasti soj Zagorskog purana – purani ( Tablica 2.)

Purani iz uzorka prosječne su dobi 11 mjeseci. Kao i kod purica težina im

je veća od prosjeka populacije i to za 8% ili otprilike za pola kilograma. Imaju

veću duljinu prsne kosti, širi trup i dublja prsa, mjere na glavi su skoro iste, a

manja im je duljina trupa i duljina batka od prosjeka populacije. Na jednog

purana dolaze prosječno 3 do 4 purice.

5.3. Sivi soj Zagorskog purana – pure ( Tablica 3.)

Pure iz uzorka su prosječne dobi 10,4 mjeseca i težine manje za 7% od

prosjeka populacije. Sve tjelesne mjere su manje, osim širine trupa i mjera na

glavi koje su podjednake. Pure počinju nesti krajem veljače i početkom ožujka, a

prosječna nesivost odgovara prosječnoj nesivosti ukupne populacije. Broj

odgojenih purića je neznatno veći od prosjeka populacije. I kod ovog soja

primjećujemo veliku varijacionu širinu kod prosječne nesivosti purica.

5.4. Sivi soj Zagorskog purana – purani ( Tablica 4.)

Purani iz uzorka prosječne su dobi 10,4 mjeseca imaju težinu za cca 7%

manju od prosjeka populacije Zagorskog purana. Na jednog purana prosječno

dolaze 3 purice. Mjere na glavi životinja su približno iste, dok je većina tjelesnih

mjera manja od prosjeka populacije.

5.5. Svijetli soj Zagorskog purana – purice ( Tablica 5.)

Purice svijetlog soja u prosječnoj dobi od 11 mjeseci imaju težinu 3,68 kg

što je za 4% manje od prosječne težine populacije. Tjelesne mjere imaju

uglavnom manje vrijednosti, osim duljine batka koja je nešto veća od prosjeka,

dok su mjere na glavi približno jednake. Prosječna nesivost iznosi 15,5 jaja što

je skoro prosjek populacije. Broj odgojenih purića je nešto manji od prosjeka

populacije. Pure također počinju nesti krajem veljače i početkom ožujka.

mjeseca.

5.6. Svijetli soj Zagorskog purana – purani ( Tablica 6.)

Purani iz uzorka prosječne dobi od 11 mjeseci imaju prosječnu težinu

6,09 kilograma što je 7% manje od prosjeka populacije. Sve tjelesne mjere su

ispod prosjeka osim duljine batka koja je nešto veća i duljine piska koja

odgovara prosjeku populacije. Na jednog purana dolaze 3 purice.

5.7. Crni soj Zagorskog purana – purice ( Tablica 7.)

Pure iz uzorka prosječne dobi 11 mjeseci prosječno su teške 4,065 kg što

je za 6% više od prosjeka populacije. Sve tjelesne mjere su veće od prosjeka.

Početak nesivosti je uglavnom počekom ožujka, a prosječna nesivost je približna

prosjeku populacije. Broj odgojenih purića je također blizu prosjeka.

5.8. Crni soj Zagorskog purana – purani ( Tablica 8.)

Purani prosječne dobi od 11 mjeseci imaju srednju vrijednost za težinu

6,88 kg što je 5% više od prosjeka populacije. Sve tjelesne mjere su kao i kod

purica veće od prosjeka. Na jednog purana dolaze prosječno 4,2 purice.

6. ZAKLJU ČCI

U okolici grada Krapine već se više od tri stoljeća uzgaja Zagorski puran,

na tradicionalan slobodan način u malim jatima, u različitim, najčešće

primitivnim uvjetima držanja i ishrane.

Kako danas ne postoje točni podaci o brojnom stanju, možemo

pretpostaviti da je brojno stanje populacije Zagorskog purana puno manje nego

30-tih godina ovog stoljeća (Kodinec, 1937). Glede tjelesne mase dijela sadašnje

populacije Zagorskih purana možemo s velikom rezervom konstatirati da je ona

približno jednaka onoj iz 30–tih godina ovog stoljeća. Ova nesigurnost proizlazi

iz činjenice da se spomenuti podaci odnose na životinje različite dobi, držane u

različitim uvjetima.

Ostala fenotipska svojstva (izmjere) su podjednaka komparirajući naše i

Kodinecove izmjere, s malim odstupanjima što može biti i posljedica grešaka u

metodici uzimanja podataka.

Glede reproduktivnih svojstava kontroliranih životinja možemo reći da

osim približnog vremena početka nesivosti, ostala svojstva kao broj jaja i broj

odgojenih purića, imaju veliku varijabilnost, što je posljedica različitog načina

držanja, hranidbe, higijene i ostalih čimbenika.

Najveće vrijednosti prosječne težine kao i najveće tjelesne mjere imaju

crni i brončasti soj Zagorskog purana. Upravo ova dva soja Zagorskog purana,

koje i većina uzgajivača smatra izvornima, čine oko 54% ukupne populacije u

okolici grada Krapine.

Smatram da je daljnji napredak u razvoju uzgoja Zagorskog purana

moguć uz mala ulaganja uzgajivača, stručnu pomoč stočarskih i veterinarskih

stručnjaka, te poticaj države u obliku premija za rasplodna jata.

7. LITERATURA

1. Kodinec G. (1937): Zagorski puran, Znanstveni rad, Zagreb.

2. Mužic S. (1998): Smjernice za uzgoj i držanje Zagorskog purana, HSSC,

Zagreb.

3. Nemačić J., Berić Ž. (1995): Peradarstvo, Nakladni zavod, Globus, Zagreb.