Feniani,semitski narod naseljen u Feniciji, koja je u antiko doba bila naziv za podruje dananjega Libanona i susjednih dijelova Sirije i Izraela, izmeu Latakije (arap. Al-laqiya) na sjeveru i Acre (Akko, grad sjeverno od Haife) na jugu. Sebe su nazivali Kanaancima, Grci ih spominju kaoFeniane(),prema egipatskom Fenhkw, a uBiblijidolaze pod imenomSidonciiliTirci.Oko 3000.pr.Kr. doli su iz pradomovine oko Crvenoga mora kao poljodjelci, ali su ubrzo postali ribari, pomorci i trgovci. Premda je ve prije njihove pojave u povijesti bilo razvijeno pomorstvo na Sredozemlju, i premda su Feniani od Egipana i Kreana preuzeli mnoga korisna iskustva u pomorstvu, ipak su oni prvi narod koji je sustavnom i organiziranom pomorskom djelatnou zahvatio cijelo podruje Sredozemnoga mora. Kako su uz to ivjeli na geografskom voritu, gdje su se stjecali politiki i kulturni utjecaji Mezopotamije, Egipta i Krete i kuda je prolazio vaan trgovaki put, koji je iz Egipta iao obalom na Kade u Siriji, a odande preko Haleba na Karkemi na Eufratu, i na njemu se poela razvijati trgovina veih razmjera. Takva zemljina konfiguracija uvjetovala je i razvoj malih gradova-drava, vojniki slabih i politiki nesigurnih, ali trgovaki jakih. Prvi poznati grad bio jeGubla(Gebal, danas Dubail), poznatiji kaoBiblos.Ostali vaniji gradovi bili suAradus(danas Arwad),Sidon(danas Sayda) iTir(danas Sur). Ve u III.st.pr.Kr. Biblos je trgovao s Egiptom, a poslije i s egejskim otocima. Veze s Egiptom dovele su do uspostave slabog egipatskog suvereniteta u Feniciji, koji je u XVIII.st.pr.Kr. prekinula invazija Hiksa. Obnovljenu egipatsku vlast uzdrmao je u XIV.st.pr.Kr. napadaj Hetita. Njihovu su vlast priznali Aradus, Simira i Sidon, dok su se oprli Biblos i Tir. Egipatsku je vlast obnovio Ramses II.; nakon egipatskog povlaenja iz Sirije, Fenicija je izmeu 1200. i IX.st.pr.Kr. uivala samostalnost, a njezina povijest toga doba uglavnom je povijest dominantnoga Tira. Ogranieni utjecajem snane trgovake klase, tirski vladari Hiram I. (969. do 936.pr.Kr.), saveznik Salomonov, Ithobal ili Ethbaal (887. do 855.pr.Kr.) i Pigmalion (oko 860. do 814.pr.Kr.) jaali su tirsku prevlast i kolonizaciju, u kojoj je do tada prednjaio Sidon. Prevlast Tira oslabjela je zbog porasta asirske moi te gr. trgovanja i kolonizacije. Ve u pol. IX.st.pr.Kr. feniki gradovi plaali su tribut Asiriji. Tiglatpileser III. prisilio je 734.pr.Kr. Biblos, Aradus i Tir da mu plate danak, a Salmanasar V. napao je fenikoga vladara Eulala IX. Pilasa (oko 725. do 690.pr.Kr.). Eulal se poslije pridruio protuasirskomu savezu Palestine, Egipta i Etiopije, ali kada je savez 701.pr.Kr. bio poraen, Feniani su priznali asirsku vlast. Feniki se gradovi ipak nisu smirili, pa su Asirci 677.pr.Kr. poruili buntovni Sidon i vie puta uzalud opsjedali Tir. Nakon sloma asirske vlasti, Feniani su doli pod kratkotrajnu egipatsku vlast, a zatim pod vlast novobabilonske drave (605. do 539.pr.Kr.). Protiv nove vlasti pobunio se tirski vladar Ithobal II., ali je Nebukadnezar, nakon opsade od 585. do 573.pr.Kr., zauzeo Tir. Fenicija je 538.pr.Kr. postala perzijska satrapija, dok se na zapadu osamostalila Kartaga (Carthago). Protiv perzijske vlasti pobunio se 351.pr.Kr. Sidon, ali je pobunu uguio Artakserkso III. Perzijsku vlast zamijenila je 333.pr.Kr. makedonska. Svi feniki gradovi predali su se Aleksandru III. Velikom, osim Tira, koji je zauzet 332.pr.Kr. Poslije su Feniani bili pod Seleukidima i Ptolemejeviima, dok nisu 64.pr.Kr. doli pod Rim.Feniani su bili poznati pomorci (oplovili su Afriku), a njihovo brodovlje i posade bili su potrebni svim velesilama starog Istoka. Feniani su utemeljili niz kolonija na Cipru, Malti, Siciliji, Sardiniji, Balearima, u panjolskoj (Cdiz i Mlaga) i sjevernoj Africi (Utica, Kartaga 814.pr.Kr.). Bili su poznati bojadisari purpurnih tkanina, vjeti preraivai kovina i proizvoai stakla. Uz njihovo ime vezuje se irenjealfabeta. Fenika umjetnost bila je pod utjecajem susjednih zemalja. U Ugaritu (danas Ras amra) pronaeni su knjievni fragmenti mitolokog sadraja (borba boanstava vegetacije i smrti), a Filon iz Biblosa spominje da je Sanhuniathon pisao kozmogonijska djela. Feniani su svoju religiju vezivali uz prirodne sile i procese. Bolje su poznati kultovi pojedinih gradova (kult zatitnika grada, boginje majke, bogova vegetacije i dr.;astarta;melkart;tamuz). Uz Astartin kult bila je vezana hramska prostitucija; bogovima su Feniani prigodom kultnih ina znali prinositi i ljudske rtve.Kartaga'(feniki:Qart-Hadat= Novi grad, gr.Karkhdn, latinski:Carthago)je bio ranoantiki grad i drava na sjevernoj obali Afrike u dananjem Tunisu sada blizu grada Tunisa. Istono od grada se du Sredozemlja prua krako gorje Atlas sa slinim umama cedrova(Cedrus atlantica), vanima za kartaku brodogradnju slino kao i na fenikom Libanonu. Osnovali su ga feniki trgovci iz Tira godine 814. pr.Kr., a unitili Rimljani u treem Punskom ratu 146. godine pr. Kr. Rimljani su tu od godine 44. pr. Kr. opet utemeljili naseljeColonia Iulia Carthago. Godine 439. to osvajaju Vandali, zatim 533. pada pod vlast Bizanta, a konano su ga opet unitili Arapi 698. godine. Zbog njezine vanosti i bogatstva su Kartagu u klasinoj antici jo nazivali "draguljem Sredozemlja". Po tradiciji i legendi, grad je krajem 9. stoljea pr. Kr. osnovala kraljica Didona (poznata jo kao Eliza ili Elizar), koja je zajedno sa sljedbenicima pobjegla iz Tira, nakon to je njezin mladji brat Pigmalion ubio njenog mua kako bi uvrstio svoju vlast.Kartaga je ubrzo nakon osnutka postala najbogatijom i najnaprednijom fenikom koloniom, pa je ubrzo zavladala veinom Zapadnog Sredozemlja. U antikom svjetu su se najvei profiti mogli postii trgovinom, to je ono ime su se bavili Kartaani. Zbog svoga stratekog poloaja, Kartaga je nadzirala trgovinu i pomorske putove cijelog Sredozemlja. Na trnicama u Kartagi se moglo nai sve to se nabavljalo trgovinom, od slonovih kljova (slonovae), pa sve do robova. Kartako carstvo je poetkom 3. stoljea pr.Kr. postiglo svoj nalvei obsed i politiko-gospodarsku mo. Pomorska hegemonia koju je stvorila Kartaga je bila jedna od najduih i najveih hegemonia ranog Sredozemlja prije antikih Rimljana. Iako se ta hegemonia temeljila uglavnom na trgovini, Kartaga je dominirala i snanom mornaricom, pa izvjebanom vojskom plaenika. Punski ratovi je zajedniko ime za tri rata izmeu Rimske republike i fenikog grada Kartage od 264. do 146. godine pr.Kr. Ime su dobili po latinskom nazivu za Kartaane: Puni, koja potjee iz pridjevapoenicito na latinskom znai feniki.Kartaga je 264. godine pr. Kr. bila veliki grad-luka u dananjem Tunisu s ogromnim i unosnim trgovakim carstvom, a osnovali su ga Feniani sredinom 9. stoljea pr.Kr. Jedino se Rim mogao usporeivati s njenim sjajem i moi. Mornarica koju je imala Kartaga nije imala premca u to doba, a njeni mornari su bili najvjetiji pomorci. Medjutim Kartaga nije imala jaku ni stalnu kopnenu vojsku kao Rim, nego se oslanjala na plaenike koje je mogla unajmljivati svojim bogatstvom, a te vojske plaenika su bile pod kontrolom zapovjednika iz Kartage. Veina kartake vojske su bili sjevernoafrikiBerberikoji su tada imali svoju najmoniju ulogu u staroj povijesti. Glavno oruje Kartaana su bili bojni slonovi koji su u antici od Indie do Afrike imali ulogu ivih 'tenkova'. Najslavniji je kartaki vojskovodja bioHannibalBarkas(247.- 182. pr.Kr.) koji u 2. Punskom ratu preko panjolske s vojskom i slonovima provalio sve do Rima, ali ga nije osvojio. Poznati su kartaki ratovi s Grcima i Rimom, to je na kraju dovelo do njezinog unitenja za vrijeme Treega punskog rata s Rimom. U 3. i 2.st. pr.Kr. su Rimljani zbog prevlasti nad Sredozemljem protiv Kartage vodili 3 Punska rata, a u zadnjemu treem je s Kartagom uinjeno ono to je zatraio Caton u rimskom senatu tj. razorena je i posve unitena. Nije bilo vie Kartage i raniji "Biser Sredozemlja" bio je sravnjen sa zemljom.Rim je prvo proirio svoju kontrolu nad ozemljima juno od rijeke Pada. Za razliku od Kartage, u rimskoj vojsci su tada sluili uglavnom rimski gradjani, a nakon to se proirio izvan Apeninskog poluotoka je Rim kasnije regrutirao legionare i medju puanstvom udaljenih kolonia. Plebejci su inili glavni dio pjeatva, a patriciji su bili asnici. Za razliku od Kartage, Rim nije imao mornarice, pa ju je morao izgraditi u samom ratu. Glavni uzrok ovih ratova je bio sukob interesa izmedju Kartage i Rimske Republike u irenju Sredozemljem. Prvotna namjera Rimljana je bilo irenje ozemlja preko otoka Sicilije iji je dio ve bio pod kontrolom Kartage. Na poetku Prvoga punskog rata je Kartaga bila dominantna sila u zapadnom dijelu Mediterana s vrlo jakom ratnom mornaricom, a Rim je bio u brzom usponu i ojaao u Italiji. Punski ratovi su prouzroili veliki broj rtava na obje strane, broj poginulih vojnika je bio stotine tisua. Ovi ratovi se smatraju najveima u dotadanjoj povijesti. Na kraju Treega punskog rata su Rimljani porazili Kartagu i potpuno unitili grad (ali ga je kasnije carski Rim na istom mjestu obnovio) i tako postao nova najjaa sila u zapadnom Sredozemlju.Rimska vojska se 149. pr. Kr. iskrcala u sjevernoj Africi i opsjedala Kartagu godinu dana. Kartaani su se zatvorili unutar svojih zidina i gotovo nadljudskom snagom, slono i hrabro branili grad dvije godine. Onda je rimski vojskovoa Scipion Mlai (unuk Scipiona Starijeg) sprjeio opskrbu grada hranom. Poeli su harati glad i bolesti. Na iscrpljeni narod u gradu poeo je opi juri u proljee 146. pr. Kr. kada su Rimljani provalili u grad preko zidina. est dana Kartaani su se borili za svaku ulicu, za svaku kuu. Unato tomu su uporni i nadmoni Rimljani konano zauzeli cijeli grad i spalili ga. Navodno je grad gorio punih 17 dana i noi, pri emu je izgorila i velika gradska knjinica, pa su time trajno izgubljene brojna spoznaje o Kartaanima i do danas se o njima vrlo malo zna izim iz treih izvora (to su razorni Rimljani upravo i eljeli). Nakon sto se vatra ugasila, Rimljani su grad posve razorili i ak izrekli formule svojim bogovima smrti i obasipali ga soli kako tamo vie nitko ne bi mogao iviti. Gradsko je puastvo tada spalo od 500.000 na samo 50.000. Pobjedniki Rimljani su posve opljakali Kartagu, a preivilo i porobljeno puanstvo prodali u roblje.Arheolonalazite pradavne Kartage je upisano 1979. godine na UNESCO-v popis mjesta svjetske batine u Africi kao jedinstveno mjesto mijeanja i procvata vie kultura koje su slijedile jedna nakon druge: Feniani, stari Rim, staro kranstvo i noviji Arapi.