25Glas Koncila broj 1515. travnja 2007.

NAKON ULASKA PARTIZANA U DUBROVNIK U LISTOPADU 1944.

Prof. dr. Hrvoje Kačić

� Hrvatski velikan o. Toma Toma-�ić g. 1881. ugledao je ovozemaljskosvjetlo u Dragi Ba�čanskoj, dakle ublizini dragulja hrvatskoga kultur-nog i povijesnog spomenika Ba�-čanske ploče. Svoje dječačko dobaprovodi u ozračju franjevačkog sa-mostana na Ko�ljunu. Bio je profe-sor latinskoga i grčkoga jezika ufranjevačkoj klasičnoj gimnaziji uDubrovniku, koja je tada imala pra-vo javnosti, gdje je u�ivao velik au-toritet i ostavljao dojam općeg �to-vanja, ali i strogosti izvan �kolskeučionice. Prevladavao je opći dojamda je njegova otvorenost i neposre-dnost zapravo tekovina tempera-menta ljudi Hrvatskoga primorja ikvarnerskih otoka. Bio je istaknut iuspje�an pobornik suradnje, prija-teljstva, sloge i ljubavi izmeđudvaju hrvatskih katoličkih dru�tava»Domagoja« i »Kri�ara«, u kojima jebila okupljena dubrovačka mlade�.Potrebno je spomenuti da se djelat-nost »Domagoja« odvijala pod okri-ljem franjevaca, čiji je duhovnik bioi o. Gerard Barbir, dok su »Kri�ari«djelovali pod okriljem isusovaca,čiji je duhovnik bio o. Petar Perica. Ijedan i drugi su do�ivjeli martirijnakon dolaska partizana u Dubrov-nik g. 1944, s tim da je grobnica o.Gerarda na Boninovu, dok su o. Pe-tar i o. Toma pokopani u grobnicuna Daksi.

Povjerljivi dokumentgenerala Piazzonija

O. Toma Toma�ić je svijetli pri-mjer pravednika i mučenika.Njegove patnje započinju dolas-kom talijanske vojske u proljeće1941. u Boki kotorskoj, kada je već utravnju te godine bio li�en slobode.Nakon kratkog boravka u zatvoru o.Toma je neko vrijeme proveo uVara�dinu, kao profesor na franje-vačkoj klasičnoj gimnaziji da biizbjegao ponovno uhićenje od ta-lijanskih fa�ista. Uskoro se ponov-no vraća u Dubrovnik da pomognesvojim bli�njima i stanovni�tvutoga kraja jer je bio svjestan da je utom dijelu domovine bilo ugro�enohrvatstvo i katoli�tvo.

Va�ni dokazi o djelovanju o.Tome Toma�ića i kvalifikacijamakoje mu pripisuju fa�ističke vojnevlasti nedvojbeno su očiti u doku-mentu generala Sandra Piazzonija,u svojstvu zapovjednika tzv. Com-mando VI. Corpo D� Armata pod br.344 od 27. travnja 1943, koji jeupućen zapovjednicima podređe-nih vojnih odjela u Dubrovniku iKotoru te zapovjedniku koncentra-cijskog logora na Prevlaci. Taj doku-ment sadr�ava poimeničan popistrinaestorice zatvorenika od kojihsu svi bili stanovnici Dubrovnika ilibli�e dubrovačke okolice, tj. izdajese naredba o njihovoj internacijibez odlaganja u logor na Prevlaci zavrijeme cijelog trajanja rata. Nave-dena su sljedeća imena: Luko Mar-činko, Zdravko Pavlić, �eljko Ra-dić, Vinko Sablić, Mato Kunčević,Grgur Ilić, Marko Kujundrić, PetarMilo�ević, Petar Crnjak, Simo Luk-

�ić, Karlo �ifer, Andro Filičić i Luk-�a Grego. Za zatvorenika Sima Luk-�ića (a to je rođeni brat jo� uvijek�ivućeg brata franjevca Ilara) nave-dena je naknadno da je on »gorljivihrvatski nacionalist i pripadnik lo-kalnih �usta�kih� grupa �Domagoj� i�Kri�ari�«, te se dodaje da »aktivno-stima tih organizacija dirigira poz-nati franjevac Tomo Toma�ić«. Ta jeocjena prenesena iz tajnoga slu�-benog izvje�ća »Ufficio Informacio-ni« od 8. travnja 1943. naslovljenog»Zapovjedni�tvu VI. vojnog korpu-sa« na str. 2, točka 10.

Upitna partizanskaantifa�istička aureola

Koncentracijski logor na Prevla-ci prestao je djelovati 30. lipnja 1943.(Carlo Spartaco Capogreco: »Mus-solinijevi logori - Internacija civila ufa�ističkoj Italiji 1940-1943«, Goldenmarketing, Zagreb, 2006, str. 324), aiz njega je devetnaest hrvatskihdr�avljana (dakle i neki koji nisubili ranije navedeni u citiranom po-pisu) bilo internirano u zatvoru natvrđavi Lovrijenac u Dubrovniku,dok su neki bili deportirani i preda-ni vlastima u Zagrebu. Zatvorenicikoji su poimeničnonavedeni u spomenu-toj dokumentu i ozna-čeni kao neprijateljifa�ističkih vojnih vla-sti pre�ivjeli su fa�is-tičko uzni�tvo i do�iv-jeli poraz njihova ne-prijatelja Benita Mus-solinija i kapitulacijuKraljevine Italije. Međutim, potreb-no je javnost upoznati kakvu su sud-binu ta trinaestorica, bez izuzetakaistinskih antifa�ista, kao i njihov uči-telj, prijatelj i za�titnik o. Toma�ić,do�ivjeli dolaskom partizana u Du-brovnik. Ti se partizani »oslobodi-telji« neosnovano i pogre�no kiteaureolom antifa�ista, �to nedvojbe-no proizlazi iz sljedećih činjenica:

- Baldo Crnjak, pekar, ubijen jena otoku Daksi 25. listopada 1944. Upovjerljivom dokumentu od 8. tra-vnja 1943. Vi�e vojne komande zaSloveniju i Dalmaciju navodi se daje imao neprijateljske stavove pre-ma Italiji, ali da je u propalom re-�imu bio vrlo aktivan u MačekovojHrvatskoj seljačkoj stranci i da jebio izabran za gradskog vijećnika uizbornoj jedinici Gru�;

- Petar Milo�ević, prodavateljpokućstva, ubijen je na Vranini naotoku Korčuli 21. studenoga 1944;

- Mato Kunčević, bankovni či-novnik i poznati vaterpolist dubro-vačkog »Juga«, ubijen je u Gorsko-me kotaru 1944, �to je potvrdio iViktor Hajon, koji je kao pripadnikpostrojbi NOV-a sa �aljenjem kon-statirao da je kasno saznao kako se

kao zarobljenik na pogubljenjesprovodi Kunčević, jer mu je, vje-rojatno, mogao spasiti �ivot;

- Vinko Sablić, slu�benik cari-narnice, posljednji je put viđen umaksimirskom logoru krajem svi-bnja 1945. a postoje podaci da je biostrijeljan na putu Zagreb-Bjelovar;

- Luk�a Grego i Simo Luk�ićstradali su i nestali na kri�nim puto-vima od Dravograda do juga Srbije;

- Grgur Ilić bio je ubijen u svib-nju 1945. od granate u izbjegličkojkoloni u blizini Zidanog Mosta uSloveniji;

- Luko Marčinko, Marko Ku-jundrić i Drago �ifer zavr�ili su uemigraciji od Engleske do Argentine;

- �eljko Radić, poznati vaterpo-list splitskoga »Jadrana«, ZdravkoPavlić i Andro Filičić ostali su udomovini, s time da su prva dvojicakao ugledni liječnici do�ivjeli miro-vinu u Zagrebu, dok je Filičić nakondugogodi�nje robije ostao �ivjeti uDubrovniku.

Od »Labirinta« dootočića Dakse

Slučaju o. Tome Toma�ića po-trebno je posvetiti malo vi�e prosto-ra jer je o tome sačuvano vi�esvjedočanstava i dokumenata. Njegasu 22. listopada 1944. iz franjevačkogsamostana odvela dva partizanskavojnika u zatvor »Labirint«, a zatimje sproveden u zatvor u Karmenu.Posljednje dane �ivota proveo je naprvome katu u zatvorskoj ćeliji br. 5.u koju su bila smje�teni dvanaestori-ca zatvorenika, od kojih �estoricasvećenika, i to tri franjevca: Barbir,Bla�ić i Toma�ić, jedan isusovac, Pe-rica, te don Mato Kalafatović, �upniku Ora�cu, i don Đuro Krečak, �upniku Lapadu. Prema dragocjenom svje-dočenju očevica Vinka Filičića nitkood zatvorenika nije bio saslu�avan iliispitivan, niti su bili pozivani da izla-ze iz ćelije. To proizlazi i iz pisama o.Marijana Bla�ića koji ih je uspijevao

dostaviti tada�njem gvardijanu malebraće o. Kvirinu Orliću. Nisu bili sa-slu�avani nikakvi svjedoci, niti subili pribavljeni bilo kakvi dokazi inikakve sudske radnje nisu bile oba-vljene ili barem pokrenute.

No, 26. listopada 1944. na mjesti-ma javnog ogla�avanja bila je obja-vljena »Presuda u ime naroda Jugo-slavije« kojom se obznanjuju imenatrideset i �estero ljudi osuđenih na

kaznu smrti strijelja-njem i konfiskacijuimovine. Presuda jesadr�avala i obrazlo-�enje od devet rečeni-ca. Dakle, devet reče-nica za smrtnu kaznutrideset i �estero ljudi,od suda koji nije uopćebio ustrojen niti je po-

stojao! Sastavljač toga �alosnogzločinačkog teksta nije uopće znao�to znači riječ »padre« pa je, pretpo-staviv�i da je riječ o prezimenuosuđenog isusovca, napisao »PadrePerica Petrov«. Očito je da sastavljačpopisa nije bio domaći čovjek ilikoji je barem kraće vrijeme �ivio uDubrovniku. Egzekucije su izvr�e-ne na otočiću Daksi u neposrednojblizini ulaza u luku Gru�. Zanimlji-vo je da se ime o. Toma�ića ne nala-zi na javno izvje�enoj presudi, iakoje prema očevicima koji su bili pri-sutni egzekucijama na Daksi, on biostrijeljan skupa s ostalih �esteroimenovanih svećenika.

U posebnom katalogu osuđe-nih »narodnih neprijatelja«, kojisadr�ava popis nekoliko stotinaimena, na stranici na kojoj se nala-zi ime Tome Toma�ića pod br. 368.uz oznaku »usta�a« zapisano je daje strijeljan 26. listopada 1944.Znakovito je da spomenuta »pre-suda« Vojnog suda dubrovačkogapodručja donosi podatak da je onzasjedao 14. i 15. studenoga 1944.dakle, tri tjedna nakon �to su po-gubljenja bila već izvr�ena. Da nijeprovedena nikakva procedura, go-vore i prazne rubrike o Toma�iće-vu mjestu i datumu rođenja, kao iboravi�tu.

Dakle, od četrnaest osoba skupas o. Toma�ićem navedenih u tali-janskome dokumentu kao dokaza-nim i opasnim antifa�istima, �ivotsu od partizana izgubila njih osmo-rica, a poratne strahote pre�ivjela su�estorica. ¬

Partizani pogubilihrvatske antifa�iste

Odmah nakon ulaska u Dubrovnik 18. listopada 1944. par-tizani su uhitili vi�e od 300 osoba, od kojih je do krajagodine pogubljeno njih 104. Bez suđenja je prema nekimpodacima strijeljano 78 građana, među kojima i franje-

vac o. Toma Toma�ić. Nijedna dosada�nja hrvatska vlast nije poka-zala �elje da se zbog toga pokrene sudski proces i da se kazne od-govorni za počinjene zločine.

Dvadeset �estoga listopada 1944. na mjestima javnog ogla�avanja u Dubrovniku bilaje objavljena »Presuda u ime naroda Jugoslavije« kojom se obznanjuju imena trideset i�estero ljudi osuđenih na kaznu smrti strijeljanjem i konfiskaciju imovine. Presuda jesadr�avala i obrazlo�enje od devet rečenica. Dakle, devet rečenica za smrtnu kaznu

trideset i �estero ljudi, od suda koji nije uopće bio ustrojen niti je postojao! Egzekucije suizvr�ene na otočiću Daksi u neposrednoj blizini ulaza u luku Gru�.

� Pogubljenje svećenika na Daski spominje itada�nji organizacijski tajnik Oblasnog komite-ta KPH za Dalmaciju Ante Jurjević Baja u vrloop�irnom izvje�ću vlastoručno pisanom od 25.listopada 1944, upućenom zapovjedni�tvu uSplitu, u kojem navodi da su oni »u vremenuod 1941. pa sve do oslobođenja Dubrovnikadjelovali u protunarodnom duhu, slu�eći oku-patoru«!? Taj je rođeni Splićanin, kasniji narod-ni heroj, po struci mehaničar, obna�atelj viso-kih partijskih du�nosti, zastupnik u onda�njemSaboru SRH i Skup�tini SFRJ, zamjenik ministraindustrije, direktor splitskog »Brodogradili�ta«i dr., u jednome intervjuu ustvrdio kako ne zna tko je odgovoran za poslije-ratna pogubljenja uglednih Dubrovčana: »Pripadnici 29. hercegovačke di-vizije bili su čudna skupina ljudi. Naime, kao �to ste vi već i pisali, prilikomoslobođenja Bileće i Trebinja mnogi pripadnici četničkih formacija pre�li suna stranu partizana i u tim su postrojbama stigli u Dubrovnik... Ne znam gdjesu ubili te ljude. Tek sam od vas čuo da se to moglo dogoditi na Daksi, i tona osnovi pričanja Dubrovčana... Moje je intimno mi�ljenje da su na�i oba-vje�tajci �ivjeli u uvjerenju da je glavna neprijateljska obavje�tajna slu�badjelovala među dubrovačkim isusovcima, a to je i bio glavni razlog pogub-ljenju tolikih svećenika. Ne znam jesu li oni radili za Engleze ili za Gestapo«(»Vjesnik«, 19. prosinca 1992).

Baja o isusovačkimobavje�tajcima

¦ Partizanskim�rtvama na Daksiprvi put je javnoodana počast 25.listopada 1990.

Gk-24-25.p65 9.4.2007, 11:5725