fakultet za sport · (likertova skala) sa 5 pitanja. u ovom radu je korišćena deskriptivna...
TRANSCRIPT
FAKULTET ZA SPORT
UNIVERZITET UNION „NIKOLA TESLA“,
BEOGRAD, SRBIJA
Prva međunarodna naučna konferencija
Sport, zdravlje, životna sredina
30 – 31. oktobra 2014. u Beogradu
ZBORNIK RADOVA
REVIEW PAPER
www.fzs.edu.rs
FAKULTET ZA SPORT, UNIVERZITET „UNION-NIKOLA TESLA“, BEOGRAD, SRBIJA
PRVA NAUČNA KONFERENCIJA „SPORT,ZDRAVLJE,ŽIVOTNA SREDINA“
Uređivački odbor – Editorial Board
Prof. dr Ivanka Gajić, Fakultet za sport, Univerzitet „Union-Nikola Tesla, Beograd, Glavni i odgovorni
urednik; prof. dr Radivoje Petrović, zamenik Glavnog i odgovornog urednika; prof. dr Branko Bošković,
Univerzitet „Union-Nikola Tesla“, Fakultet za sport, Beograd, doc. dr Miodrag Jelenković, Fakultet za sport,
Univerzitet „Union-Nikola Tesla, Beograd.
Naučni odbor – Scientific board
Prof. dr Franja Fratrić, Fakultet za sport, Univerzitet „Union-Nikola Tesla“, Beograd Srbija, predsednik; prof. dr Ivanka Gajić, Fakultet za sport, Univerzitet „Union-Nikola Tesla“, Beograd, Srbija; prof. dr Svetlana Stevović, Fakultet za ekologiju i zaštitu životne sredine, Univerzitet „Union – Nikola Tesla“, Beograd; prof. dr Milan Nešić, Univerzitet „Educons“, Sremska Kamenica, Srbija; dr Nenad Sudarov, Pokrajinski zavod za sport, Novi Sad, Srbija; prof. dr Dragan Koković, Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija; prof. dr Veselin Bunčić, Visoka škola strukovnih studija za obrazovnaje vaspitača i trenera, Subotica, Srbija; prof. dr Jasmina Kovačević, Defektološki fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija; doc dr Bela Muhi, Univerzitet „Educons“, Sremska Kamenica, Srbija; prof. dr Sanja Mazić, Zavod za sport i medicinu sporta Republike Srbije, Beograd; prof. dr Goran Rađen, Opšta bolnica „Medigroup“, Beograd, Srbija; prof. dr Elizabeta Ristanović, Vojnomedicinska akademija, Beograd, Srbija; prof. dr Mira Pucarević, Fakultet zaštite životne sredine, Univerzitet „Educons“, Sremska Kamenica, Srbija; prof dr Snežana Štrbić, Fakultet zaštite životne sredine, „Univerzitet Educons“, Sremska Kamenica, Srbija; prof. dr Daniela Dacheva, Bulgaria; prof. dr Aleksandar Naumovski, Makedonija; prof. dr Ruslan Grebnev, Rusija; prof. dr Pane Mandić, Bosna i Hercegovina; prof. dr Borka Vukajlović, Bosna i Hercegovina; doc. dr Damir Ahmić, Bosna i Hercegovina; prof. dr Aleksander S. Goljevšček, Slovenija; prof. dr Kosta Goranović, Crna Gora.
Organizacioni odbor – Organizational board
Prof. dr Ivanka Gajić, predsednik, Univerzitet „Union-Nikola Tesla“ u Beogradu, Fakultet za sport, Beograd, Srbija; Prof. dr Branko Bošković, potpredsednik, Fakultet za sport, Beograd; Ljubica Otović, sekretar, Fakultet za sport, Beograd; Filip Lukić,Ma, Fakultet za sport; prof. dr Radivoje Petrović, Fakultet za sport, Univerzitet „Union – Nikola Tesla“, Beograd; doc. dr Velibor Srdić, Aperion, Bosna i Hercegovina; doc dr Miodrag Jelenković, Fakultet za sport, Univerzitet „Union – Nikola Tesla“, Beograd; doc dr Dragan Gostović, Fakultet za sport, Univerzitet „Union – Nikola Tesla“, Beograd; doc. dr Aleksandar Pavlović, Fakultet za sport, Univerzitet „Union – Nikola Tesla“, Beograd, doc dr Aleksandar Vuletić, Fakultet za sport, Univerzitet „Union – Nikola Tesla“, Beograd, doc. dr Jovan Marković, Fakultet za sport, Univerzitet „Union – Nikola Tesla“, Beograd; doc. dr Igor Radošević, Fakultet za sport, Univerzitet „Union – Nikola Tesla“, Beograd; doc. dr Vesna Repić Ćuić, Zavod za sport i medicinu sporta Republike Srbije, Beograd; doc. dr Biljana Panin, Fakultet zaštite životne sredine, Univerzitet „Educons“, Sremska Kamenica; doc. dr Dunja Prokić, Fakultet zaštite životne sredine, Univerzitet „Educons“, Sremska Kamenica; mr Andrej Švent, INTACT, Slovenija; mr Rada Rakočević, Fakultet za sport, Univerzitet „Union – Nikola Tesla“, Beograd; Nemanja Ćopić, Ma, Fakultet za sport, Univerzitet „Union – Nikola Tesla“, Beograd.
Izdavač – Publisher FAKULTET ZA SPORT, UNIVERZITET „UNION-NIKOLA TESLA“, BEOGRAD, SRBIJA Za izdavača – Editor-in-chief Prof. Ivanka Gajić, PhD, dekan, Fakultet zs sport, Srbija Tehnički urednik – Techical editor Filip Lukić, Ma, Fakultet za sport, Univerzitet „Union-Nikola Tesla“, Beograd, Srbija Lektor – Proof-reading Doc. dr Aleksandar Pavlović, Fakultet za sport, Univerzitet „Union-Nikola Tesla“, Beograd, Srbija Grafički dizajn – Lay out Mr Dušan Nađević Tiraž : 200 CD , 2015 god Štampa – Printed Fakultet za sport, Novi Beograd, Đorđa Stanojevića 14/III
CIP - Каталогизација у публикацији - Народна библиотека Србије,
Београд
796/799:613(082)(0.034.2)
502/504(082)(0.034.2)
МЕЂУНАРОДНА конференција Спорт, здравље, животна средина (1 ; 2015 ;
Београд)
Zbornik radova [Elektronski izvor] = Review Paper / Prva
međunarodna konferencija "Sport, zdravlje, životna sredina", 30 - 31.
oktobra 2014. u Beogradu = [1st International Conference Sport;
Health, Environment, in Belgrade] ; [organizator] Univerzitet Union
"Nikola Tesla", Fakultet za sport, Beograd. - Beograd : Fakultet za
sport, 2015 (Beograd : Fakultet za sport). - 1 elektronski optički
disk (CD-ROM) ; 12 cm
Sistemski zahtevi: Nisu navedeni. - Nasl. sa naslovne strane
dokumenta. -
Radovi na srp. i engl. jeziku. - Tiraž 200.
ISBN 978-86-6385-003-3
1. Универзитет Унион "Никола Тесла" (Београд). Факултет за спорт
a) Спорт - Здравље - Zbornici b) Животна средина - Zbornici
COBISS.SR-ID 216276492
--
5
Sadržaj:
Sesija I - Sport
STAVOVI RODITELJA PREMA ODRŽAVANJU ŠKOLE TENISA .......................................................................... 9
Damir Ahmić, Alija Biberović, Vladimir Mijatović, Fatmir Pireva
POVRATAK NA NASLOVNICU: FINALE SVETSKOG PRVENSTVA U KOŠARCI 2014. GODINE U DNEVNOJ
ŠTAMPI U SRBIJI........................................................................................................................................... 15
Ružica Dokmanović
RODNA RAVNOPRAVNOST I EFEKAT FIZIČKE OBUKE KANDIDATA ZA PROFESIONALNE VOJNIKE VOJSKE
SRBIJE .......................................................................................................................................................... 19
Bojana Marić, Dubravko Marić
PRINCIPI JU-JITSU KAO SAVREMENOG BORILAČKOG SPORTA .................................................................... 25
Prof. dr Milan Nešić
MEDIJI I RAZVOJ KOMUNIKACIJE U SPORTU ............................................................................................... 30
Dr Vesna Milenković, Dr Dejan Milenković
AGILNOST I EKSPLOZIVNA SNAGA NOGU VERTIKALNOG TIPA U VRHUNSKOJ KOŠARCI ............................ 37
Mr Imer Ademović, Dr Dejan Milenković, Prof. dr Miodrag Kocić
RAZLIKE U MOTORIČKIM VARIJABLAMA I VARIJABLAMA ZA PROCJENU KRETNIH STRUKTURA IZ
RUKOMETA I NOGOMETA UČENIKA SREDNJIH ŠKOLA................................................................................ 45
Branimir Mikić, Ismet Bašinac, Blagoja Risteski
SPORT KAO FAKTOR SOCIJALIZACIJE MLADIH ............................................................................................. 52
Doc. dr sc. med. Mirjana Vuksanović
Sesija II - Zdravlje
ODNOS UČENIKA PREMA ZDRAVOM NAČINU ŽIVOTA................................................................................ 57
Dževad Džibrić, Damir Ahmić, Alen Kapidžić
6
ANALIZA POSTURALNOG STATUSA STOPALA ŽENA RAZLIČITE ŽIVOTNE DOBI ........................................... 66
Osmo Bajrić, Branimir Mikić, Miladin Jovanović
EFEKAT RANE REHABILITACIJE NA OPORAVAK SPORTISTA POSLIJE ARTROSKOPIJE RAMENA ................... 73
Bjelobaba Goranka, Pilipović Nataša, Mitrić Jelena, Keleman Nataša
DESTRUKTIVNE PROMENE NA KIČMENOM STUBU VRATNOG DELA IZAZVANE HIPOKINETIČKIM
SINDROMOM ............................................................................................................................................... 75
Vanr. prof. dr Vesko Drašković, Dr Milija Ljubisavljević, Mr Svetlana Višnjić
RAZLIKE U LATERALIZOVANOSTI GORNJIH I DONJIH EKSTREMITETA UČENIKA SA INTELEKTUALNIM
SMETNJAMA I UČENIKA TIPIČNOG RAZVOJA .............................................................................................. 80
Dr Ida Kabok
DEFORMITETI KIČMENOG STUBA KOD UČENIKA RAZREDNE NASTAVE ...................................................... 86
Elvira Nikšić, Faris Rašidagić
THE POSSIBLE INTERACTION BETWEEN THE MASTICATORY MUSCLESAND POSTURAL ALIGNMENT OF THE
VARIOUS SKELETAL SEGMENTS IN THE IMPROVEMENT OF THE SPORT ..................................................... 99
Francesco Perrotta, Angelo Roberto Arcamone
RЕHАBILIТАCIЈА GОVОRА PRОPRIОCЕPТIVNОМ SТIМULАCIЈОМ PUТЕМ HIPОТЕRАPIЈЕ ........................ 102
Rаdа Rаkоčеvić, Prеdrаg Ilić, Frаnjа Frаtrić
SPECIFIČNOSTI UPRAVLJANJA STRESOM KOD NASTAVNIKA I STUDENATA U VISOKOM OBRAZOVANJU.108
Dr Željko Turčinović
FAKTORI KOJI DETERMINIŠU UKLJUČIVANJE U SPORTSKE AKTIVNOSTI OSOBE SA INVALIDITETOM U
GRADU BANJA LUKA .................................................................................................................................. 114
Dr Dragan Vukajlović
RUKОМЕТ U KОLICIМА KАО FIZIČKА АKТIVNОSТ ОSОBА SА INVАLIDIТЕТОМ ........................................ 121
Мirоslаv Živkоvić, Sаšа Kоstić
7
Sesija II - Životna sredina
FIZIČKO VEŽBANJE, ŽIVOTNA SREDINA I KVALITET ŽIVOTA ...................................................................... 125
Božović Andrej
ULOGA LIDERA U UPRAVLJANJU STRATEŠKIM PROMENAMA U EKO SPORTSKIM KAMPOVIMA U
REPUBLICI SRBIJI ........................................................................................................................................ 132
Prof. dr Milka Đukić, Prof. dr Branislav Jakić, Msc. Bojana Ostojić, Msc. Milica Đukić
EKOLOŠKA POLITIKA I ODRŽIVI RAZVOJ U CILJU UNAPREĐENJA POSLOVANJA PREDUZEĆA .................... 138
Doc. dr Miodrag Jelenković, Doc. dr Ljubomir Miljković, Doc. dr Igor Radošević
STABILITY OF TIME-DOMAIN ALGORITHM FOR LINEAR STATE-SPACE MODELS ...................................... 143
Stojan Markoski Ph.D, Branko Petrevski Ph.D, Boban Janković, Aleksandar Pajić Ph.D
COMPUTATIONAL GRID AND PROTECTION .............................................................................................. 152
Stojan Markoski Ph.D, Branko Petrevski Ph.D, Boban Janković, Aleksandar Pajić Ph.D
STRATEGY POSSIBLE ROUTES APPROACHING (AGRO INDUSTRIAL COMPLEX) OF SERBIAN EU AND TO
1.................................................................................................................................................................159
Prof. dr Boris Kuzman, Prof. dr Milka Đukić, Prof. dr Ivanka Gajić, Msc. Bojana Ostojić
UTICAJ AUTO-MOTO TRKA NA ŽIVOTNU SREDINU ................................................................................... 165
Miloš Milošević
PERSPEKTIVE RAZVOJA EKOTURIZMA I REKREATIVNOG RIBOLOVA NA PRIMERU BORKOVAČKOG JEZERA,
SRBIJA ........................................................................................................................................................ 172
Biljana Panin, Snežana Štrbac, Dunja Prokić
DOPRINOS KORIŠĆENJA BICIKALA U BORBI PROTIV KLIMATSKIH PROMENA ........................................... 179
Dunja Prokić, Ljiljana Ćurčić, Jasna Stepanov
POZITIVAN UTICAJ BICIKLIZMA NA ŽIVOTNU SREDINU ............................................................................. 186
Milena Radojičić
8
PROPISIVANJE I DOVOĐENJE U VEZU PRAVNIH POJMOVA SPORTA, FIZIČKE KULTURE I ZDRAVSTVENE
ZAŠTITE U PROPISIMA REPUBLIKE SRBIJE ................................................................................................. 193
Dr Dejan Šuput
MARKETINŠKI ASPEKTI RAZVOJA CIKLOTURIZMA U SRBIJI ....................................................................... 199
Doc. dr Bela Muhi, Prof. dr Franja Fratrić, Doc. dr Kosta Goranović
9
I SESIJA - SPORT
STAVOVI RODITELJA PREMA ODRŽAVANJU ŠKOLE TENISA
PARENTS’ ATTITUDES TOWARDS HAVING A TENNIS SCHOOL
Damir Ahmić1, Alija Biberović1, Vladimir Mijatović2, Fatmir Pireva3,
1Faculty of Physical Education and Sport of Tuzla, Bosnia & Herzegovina
2Independent researchers, Bosnia & Herzegovina
3Faculty for Physical Education and Sports, AAB University, Kosovo
Summary: The main objective of this study was the inclusion of a large number of school children aged 7-
15, under the expert leadership, in conducting organized sports activities in the field of tennis to create a habit of
playing sports, discover new talents, and promote the sport of tennis. The survey that was conducted was aimed at
determining the parents' interest in having a tennis school. The sample consisted of 66 parents of grade 6 students.
The obtained results indicate that there is a great interest among the parents of this school in having a tennis school.
The parents would like their children to be involved in sports in order to use their free time more efficiently. The
sample with which the study was conducted consisted of 66 parents. For the analysis of attitudes we used a
questionnaire (Likert scale) with 5 questions. In this paper, we used descriptive statistics, such as graphical methods,
in order to detect and describe the patterns of data sets, summarize the data and present them in an appropriate form.
Keywords: tennis, parents, attitudes.
Sažetak:Cilj ovog istraživanja je uključivanje što većeg broja djece osnovnoškolskog uzrasta, pod stručnim
rukovodstvom, u organizovano sprovođene sportske aktivnosti iz područja tenisa radi stvaranja navike za bavljenje
sportom, otkrivanje novih talenata, te promovisanje sporta tenisa. Istraživanje koje je sprovedeno, imalo je za cilj
utvrditi interes roditelja o održavanju škole tenisa. Uzorak ispitanika činilo je 66 roditelja kod učenika VI-ih
razreda. Dobiveni rezultati ukazuju da postoji veliki interes roditelja od učenika ove škole za održavanje škole
tenisa. Roditelji bi željeli da im se djeca bave nekim sportom da bi slobodno vrijeme što efikasnije iskoristili.Uzorak
ispitanika na kome je sprovedeno istraživanje činilo je 66 roditelja . Za analizu stavova koristio se anketni upitnik
(Likertova skala) sa 5 pitanja. U ovom radu je korišćena deskriptivna statistika, gdje se koristila grafička metoda u
cilju opisa i otkrivanje obrazaca seta podataka, sumiranje podataka i njihovog predstavljanja u prikladnoj formi.
Ključne riječi: tenis, roditelji, stavovi
UVOD
Igra i zabava su ono čemu teži svako dijete. Sadržaji sportske rekreacije trebaju nadoknaditi one potrebe djece koje im
u dnevnim obavezama nedostaju. Koliko je to značajno govore brojni znanstvenici koji ističu važnost načina
provođenja slobodnog vremena, koje se reflektira na efikasnost i zadovoljstvo djece. Istraživanja koja su imala za cilj
da utvrde analizu stavova rodtilja o održavanju škole tenisa su relativno oskudna, jer većina istraživača se opredjeljuje
za kolektivne sportove, odnosno sportove sa velikom masovnošču (nogomet,košarka,rukomet i sl.).U ovom projektu
data su neka istraživanja koja su u korelaciji sa problematikom ovog rada. Zadovoljavanje različitih potreba čine djecu
cjelovitim, pomaže im da funkcioniraju harmonično, da lakše obavljaju svoje školske obaveze, što se naravno pozitivno
odražava na zdravlje. Redovna tjelesna aktivnost i igra su važni za tjelesni, mentalni, psihološki, i socijalni razvoj.
Dobre navike se razvijaju rano, zbog toga su od velikog značaja za djecu u osnovnom školskom obrazovanju.
10
Istraživanja su pokazala da će tjelesni aktivna djeca vjerovatnije ostati aktivna i kada odrastu. Igranje tenisa pojačava
funkcije srca i pluća, podupire sagorijevanja masnoća, poboljšava koordinaciju i ravnotežu, te pozitivno utječe
na gustoću kostiju.Iako se tenis može igrati u parovima, te tako razvijate timski rad i koordinaciju, igranje jedan na
jedan (singles) pruža sjajan aerobni trening.
METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA
Uzorak ispitanika
Uzorak ispitanika na kome je sprovedeno istraživanje činili su roditelji učenika, njih 66.
Uzorak varijabli
Za analizu stavova korišten je anketni upitnik (Likertova skala) sa 5 pitanja, koja su se odnosila na stavove rodtielja
prema održavanju škole tenisa.
Metoda obrade podataka
U ovom radu je korištena deskriptivna statistika, gdje su korištene grafičke metode u cilju opisa i otkrivanje obrazaca
seta podataka, sumiranje podataka i njihovog predstavljanja u prikladnoj formi. Također se u ovom radu koristilo
anketiranje pomoću kojeg su se prikupljali podaci vezani za mišljenje ispitanika o održavanju škole tenisa.
1. Slažete li se da su u današnje vrijeme djeca zbog savremena tehnologije sve više fizički neaktivna?
Rezultati dobiveni anketnim upitnikom za roditelje, iz prvog grafikona vidimo da se većina roditelja slaže ili po da su
im djeca fizički neaktivna zbog tehnologije, i to čak njih 80%.
0%0%0%0%0%0%0%0%0%
Potpuno se slažem
38%
Slažem se42%
Nisam siguran8%
Ne slažem se8%
Uopće se ne slažem
4%
11
2. Slažete li se da Vaše djete često koristi compjuter i video igrice u slobodno vrijeme?
Također i iz sljedećeg grafikona vidimo da 58% roditelja se slaže, da im djeca često koriste compjutere i video igrice
u slobodno vrijeme, dok nekoliko njih (24%) se ne slaže, predpostavka je da ni roditelji nisu svjesni koliko im djeca
provode vremena za računarima.
3. Slažete li se da slobodno vrijeme Vašeg djeteta treba efikasnije iskoristiti?
Vidimo da je svijest roditelja razvijena kada je u pitanju slobodno vrijeme njihove djece, njih 69% se slaže da bi to
vrijeme trebali efikasnije iskoristiti, dok 17% to ne smatra.
0% 0%0%0%0%0%0%0%0%
Potpuno se slažem
32%
Slažem se26%
Nisam siguran18%
Ne slažem se14%
Uopće se ne slažem
10%
Potpuno se slažem
39%
Slažem se30%
Nisam siguran14%
Ne slažem se8%
Uopće se ne slažem
9%
12
4. Slažete li se da se Vaše djete bavi tenisom?
Na pitanje da li roditelji smatraju da se njihova djeca trebaju baviti tenisom, njih 70% smatra, dakle roditelji su upoznati
s mogučnostima koje pruža tenis kao sport, dok njih 16% ne smatra, predpostavka je da se njihova djeca možda već
bave neki sportom ili jednostavno smatraju da tenis nije sport za njihovo djete.
5. Slažete li se da Vaše djete bude dio ovoga projekta?
Na kraju našeg anketnog upitnika jasno vidimo da ovaj projekat ima interesa, jer čak 82% roditelja žele da njihova
djeca budu dio tromjesečne škole tenisa. Dakle, interesi postoje i roditelji podržavaju ovaj tromjesečni program.
Potpuno se slažem
44%
Slažem se26%
Nisam siguran14%
Ne slažem se9%
Uopće se ne slažem
7%
Potpuno se slažem
44%
Slažem se38%
Nisam siguran8%
Ne slažem se4%
Uopće se ne slažem
6%
13
SWOT ANALIZA
SNAGE
- aktivno korištenje slobodnog vremena
- druženje djece
- besplatna tromjesečna sportska aktivnost
- unapređenje zdravlja
- stručni tim za rad
- podrška roditelja
SLABOSTI
- financijski aspekti
- nedostatak menadžerski znanja
- nedostatak roditeljskog znanja u vezi ovog
projekta
PRILIKE
- razumijevanje i potpora sponzora
- uključivanje što većeg broja djece
- probuditi svijest kod djece o važnosti projekta
- probuditi svjest kod roditelja o važnosti
uključivanja njihove djece u sp. aktivnost
PRIJETNJE
- nerazumijevanje općinskih vlasti
- nerazumjevanje roditelja u vezi uključivanje
njihove djece u sp. aktivnost
Zaključak
Prilikom anketiranja roditelja djece korištena je likertova skala, gdje se od ispitanika zahtjeva da iskažu stav prema
svakom sudu izborom jedne od pet ponuđenih alternativa.Na osnovu istraživanja roditelja djece u vezi želja za
bavljenjem sportom (tenisom),dobijeni su sljedeći rezultati: Kod pitanja dali su u današnje vrijeme djeca fizički
neaktivna ,čak 80% roditelja se složilo sa tom činjenicom,dok se njih 12% izjasnilo suprotno.8 % roditelja se izjasnilo
da nije sigurno u ovo pitanje.Na pitanju o korištenju video igrica ,58% roditelja se izjasnilo da im djeca često koriste
ovoj vid zabave,dok je njih 24% odgovorilo da se ne slaže sa tom činjenicom.69% roditelja se slaže da bi vrijeme
njihovog djeteta trebalo efikasnije iskoristiti,dok se njih 17 % ne slaže sa tim. Takođe analiza podataka nam govori da
70% roditelja bi volilo da tenis bude sport kojim će se njihova djeca baviti,dok 16% njih to ne bi volilo.Čak 82%
roditelja se složilo da im djete bude dio ovoga projekta, dok njih 10% nije iskazalo želju za tim.8% roditelja je bilo
neodlučno.Analiza podataka nam govori o pozitivnom interesu roditelja djece o održavanju tromjesečne škole tenisa.Iz
navedenih pitanja u anketi možemo konstantovati da su pozitivni odgovori došli zbog toga što su roditelji svjesni
problema kojim su njihova djeca izložena.Pod tim podrazumjevaju neefikasno vrijeme koje provode njihova djeca, te
često korištenje savremene tehnologije (mobiteli,kompjuteri,videoigrice).
Literatura
1. Biberović, A., Ahmić D. (2008) Sportski menadžment.
2. Findak, V., I. Stella (1987) Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti u tjelesnoj
i zdravstvenoj kulturi. Zagreb: Školska knjiga.
3. Mišgoj-Duraković, M. i suradnici (1999). Tjelesno vježbanje i zdravlje. Zagreb: Grafos.
4. Mraković, M. ( 1992 ).Uvod u sistematsku kineziologiju. Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu.
5. Papec, M., Romić, T., (2013) Analiza učestalosti pohađanja izvannastavnih sportskih aktivnosti učenika
osnovne škole Retkovec. Zbornik radova 22 ljetne škole kineziologa republike hrvatske. Str. 356-360.
14
6. Ružić, E., Babin, B., (2013)Izvannastavni i izvanškoliski organizacijski oblici rada u funkciji ostvarivanja
cilja i zadaća tjelesne i zdravstvene kulture.Zbornik radova 22 ljetna škola kineziologa republike hrvatske.
Str.368-370.
Correspondence-
to:
AlijaBiberović, PhD.
Facultyof physical education and sport
Tuzla University
2. oktobra1, 75 000 Tuzla, Bosnia
and Herzegovina
Phone:+387(0)35278 535
E-mail:[email protected]
15
POVRATAK NA NASLOVNICU: FINALE SVETSKOG PRVENSTVA U KOŠARCI 2014.
GODINE U DNEVNOJ ŠTAMPI U SRBIJI
Ružica Dokmanović
Fakultet za sport Univewrzitet Union Nikola Tesla Beograd
Sažetak: Ovaj rad proučava načine na koje su dnevne novine u Srbiji izveštavale o finalu Svetskog prvenstva
u košarci 2014. godine. U fokusu istraživanja nalaze se tekstovi objavljeni 15. septembra 2014.godine u dnevnim
listovima Politika, Kurir, Informer, Večernje novosti, 24 sata i Danas, koji se odnose na košarkašku utakmicu između
Srbije i SAD-a. Cilj analize jeste da pokaže koliku važnost su gore navedeni mediji posvetili ovom sportskom
događaju, na koji način i u kom kontekstu su pisali o tome. Rad prikazuje i najistaknutije ličnosti, odnosno aktere
događaja kojima su analizirani mediji posvetili najveći medijski prostor. U radu je primenjena kvantitativno-
kvalitativna analiza, a kodeks za kvantitativno-kvalitativnu analizu sadrži sledeće jedinice – naziv medija, rubrika,
dužina teksta, novinarski žanr, oprema teksta, povod, autor, tema, vrednosni kontekst i sažetak priloga. Iznosi se
zaključak da su mediji posvetili veliku pažnju uspehu srpskih košarkaša. Ali premda je povod kao i odgovori na pet
osnovnih novinarskih pitanja jednak, analizirani štampani mediji su na različite načine preneli vest i u fokus postavili
različite aktere događaja.
Ključne reči: mediji, dnevne novine, medijski prostor, medijski diskurs, naslovna strana
Izlaganje
Medijski uticaj na javno mnenje je izuzetno snažan i prisutan je od samog nastanka medija, što potvrđuju i
mnogobrojna istraživanja. Sa tehnološkim razvojem sredstava za komunikaciju moć medija je sve više jačala. Današnja
istraživanja uglavnom se bave posledicama medijske moći, odnosno kako i u kojoj meri mediji deluju na svest i
ponašanje javnog mnjenja.
U ovom radu bavimo se analizom medijskog diskursa sportskih tekstova objavljenih u dnevnoj štampi u Srbiji, u cilju
da pokažemo koliko su mediji značajni za promovisanje sporta. Analiza medijskog diskursa predstavlja specifičan i
značajan način istraživanja i proučavanja jezika iznad nivoa rečenice, govora i pisanog teksta. Ona koristi razne
mehanizme prilikom proučavanja usmenih i pisanih govora, ali s obzirom da se ovaj rad bavi diskursom pisanih medija,
usmerićemo se na štampane novinarske izveštaje. Prema tvorcu kritičke analize diskursa, profesoru Van Dijku, analiza
strukture novinskih članaka podrazumeva analizu mikro strukture, odnosno lingvistički aspekt, i analizu makro
strukture, odnosno tematsku organizacionu strukturu teksta. Analiza medijskog diskursa predstavlja skup više metoda
i tehnika analize, a motod koji se koristi u ovom radu jeste kvalitativno-kvantitativna analiza. Kvantitativni deo analize
predstavlja brojčano stanje, dok kvalitativna analiza primenjuje metodologiju posmatranja na medijske sadržaje. Rad
se konkretno bavi kvantitativno-kvalitativnom analizom finala Svetskog prvenstva u košarci 2014. godine koje je
održano u Španiji. Reč je o utakmici između reprezentacije Srbije i reprezentacije SAD-a, u kojoj je Srbija izgubila i
tako osvojila srebrnu medalju na prvenstvu. Cilj analize jeste da pokaže koliki je značaj dnevna štampa u Srbiji dala
ovom sportskom događaju, na koji način i u kom kontekstu su mediji pisali o njemu. Da li su kritikovali poraz ili su
ga prikazali kao pobedu?!
Analiza medijskih objava o finalu Svetskog prvenstva u košarci 2014. godine, obuhvata ukupno 38 novinskih tekstova
(samostalnih odsečaka) objavljenih u dnevnim novinama Politika (8), Večernje novosti (7), Danas (2), Kurir (6),
Informer (8) i 24 sata (7), uz napomenu da je reč o beogradskim izdanjima. Kao što je već navedeno, korišćen je metod
kvantitativno-kvalitativne analize medijskog diskursa, koji izučava način na koji su mediji plasirali rezultat finalne
utakmice i teme i aktere koje su, u vezi sa ovim događajem, izdvojili kao najbitnije.
16
Za potrebe analize konstruisan je poseban kodeks koji se sastoji od sledećih katogorija – rubrika, naslov, dužina
priloga, žanr, oprema priloga, autor, akteri događaja, tema priloga i vrednosni kontekst. Svaka kategorija kodnog lista
sadrži elemente na osnovu kojih se klasifikuju i analiziraju mediji.
Kodirani novinski tekstovi objavljeni su 15. septembra 2014. godine i svi se nalaze u sportskim rubrikama analiziranih
medija, osim u Politici, gde je jedan deo rubrike Sinoć u Beogradu posvećen ovom događaju. Reč je reportaži „Slavlje
na ulicama uprkos porazu i kiši“, koja opisuje kako se u glavnom gradu proslavljalo osvajanje srebrne medalje, što i
sam naslov govori.
Kada je reč o poziciji teksta u štampi, veoma je bitna naslovna strana, jer ona po pravilu treba da prikazuje najvažnije
vesti tog dana prema izboru samog medija. Tekst koji se nađe na naslovnoj strani dobija na važnosti, jer mu naslovnica
omogućava da njegov sadržaj dođe do većeg broja recipijenata. Koliko je vest o finalu košarkaškog prvenstva u Španiji
značajna i aktuelna, govori podatak da su je svi analizirani mediji, osim Kurira objavili na naslovnoj strani. Naslovnice
su uglavnom sadržale poruku da je reprezentacija Srbije osvojila drugo mesto na Svetskom prvenstvu. Izuzetak je bila
vest „Srbija-SAD 8:84 miliona E“ koja je objavljena na naslovnoj strani Informera, čime se stiče utisak da je podatak
o zaradama ošarkaša prema ovom mediju važniji od samog (ne)uspeha reprezentacija. Takođe, može se zaključiti da
je ovakav način postavljanja prioriteta imao za cilj ili da opravda gubitak reprezentacije Srbije ili da dodatno uveliča
uspeh činjenicom da se u srpske reprezentativce finansijski mnogo manje ulaže, a oni su ipak uspeli su da dođu do
finala SP-a. Dnevni list Kurir je tog dana kao bitnije vesti izdvojio venčanje Željka Joksimovića, kritiku direktora
javnih preduzeća od strane premijera Aleksandra Vučića i odnose u FK Crvena zvezda.
Povodom aktuelnog događaja, mediji su pisali o više tema, među kojima se kao najvažnija sa 11 samostalnih tekstova
ističe Košarkaši osvoji srebrnu medalju (29%). Potom sledi komentar Aleksandra Đorđevića na Svetsko prvenstvo sa
3 samostalna isečka (8%). Po 2 pojedinačna teksta (5%) posvećena su temama otkazan let navijača za Španiju, Nenad
Krstić se oprašta od reprezentacije, postovi sa twittera o finalu Svetskog prvenstva, Doček košarkaša i Lična karta
košarkaškog tima Srbije. Poseban medijski prostor (po 3%) prema samostalnom izboru analiziranih novina dobile su i
sledeće teme: Izjava selektora reprezentacije SAD, slavlje na ulicama BG povodom osvajanja srebrne medalje, poznate
ličnosti iz sporta na finalu u Španiji, Košarkaška reprezentacija Srbije i selektori, igrači koji su odbili da igraju za
reprezentaciju, grafiti za Teodosića i Đorđevića, Francuzi osvojili treće mesto na SP, Izjava Vladimira Štimca
povodom osvajanja srebrne medalje, Američki košarkaši plaćeniji od srpskih reprezentativaca, reakcije na ulazak
Srbije u finale SP, Miloš Teodosić prema glasanju na sajtu FIBA izabran za MVP igrača prvenstva i srpski navijači u
Madridu. Ovo su dakle teme kojima je posvećena pojedinačna objava u štampi, ali treba uzeti u obzir da neki mediji
nisu svakoj temi posvećivali poseban tekst, nego su je unutar drugih izveštaja spomenuli. Tako je na primer dnevni list
Danas u jednom izveštaju o utakmici između Srbije i SAD-a obuhvatio i teme odlazak Nenada Krstića iz reprezentacije,
slavlje na ulicama Beograda, najava dočeka košarkaša, sprečen odlazak srpskih navijača u Madrid i Miloš Teodosić
izabran za najboljeg plejmejkera na Svetskom prvenstvu.
Jedan od „trikova“ kojima se novine služe kako bi prodale svoj proizvod, jesu naslovi. Njihov cilj i jeste da privuku
pažnju i zainteresuju čitaoca za tekst, da probude njegovu radoznalost. Iz tih razloga sve češće se koriste upadljivi,
senzacionalistički naslovi, čiji je sadržaj neretko metaforički i pun fraza, jer i onda kada ne odaje informacije iz teksta,
naslov može da probudi interesovanje čitalaca. Naslovi koji su najprisutniji u tekstovima o finali SP u Španiji su
informativnog karaktera (63%), čiji sadržaj jasno otkriva o čemu tekst govori, dok je 21% naslova u sebi sadržalo
frazeologizme. Senazacionalističkog karaktera je 16% naslova i oni su objavljeni u Kuriru i Informeru. Uglavnom je
reč o naslovima čiji je sadržaj izvučen iz konteksta, kao na primer naslov u Informeru „Osvetićemo se Amerima u
Riu“, koji je rezultat izjave selektora Aleksandra Đorđevića da je sledeći cilj reprezentacije da se plasira na OI u Riu.
Među senzacionalističkim naslovima ističe se i jedan u dnevnom listu Kurir - Španci nisu dali Srbima na finale! koji
se odnosi na otkazan čart let srpskih navijača za Madrid. Iako je najveći broj naslova informativnog karaktera, stvara
se utisak da je njihov glavni motiv bio izazvati kod čitalaca takvo razmišljanje da ostvareni rezultat reprezentativaca
Srbije nije ništa manji nego kod osvajača zlatne medalje. To se najbolje može primetiti u naslovima „Vi ste za nas
šampioni“(Informer), „Sija kao zlato“ (Informer), „I srebro je nebo“ (Politika), „Jesu srebrni al’ za nas su prvaci sveta“(
24 sata) i „Srebro zlatnog sjaja“ (Danas). Nakorektiniji naslov jeste „Amerikanci ipak prejaki, Srbija ponosna na
srebro“ objavljen u Danasu.
Prema medijskom prostoru (dužini) koju tekst zauzima u štampanim medijima, kodirani prilozi su podeljeni u tri grupe.
Prvu grupu čine kratki tekstovi, koji se najčešće sastoje iz lida, a mogu da sadrže i sliku. Oni prilozi koji su označeni
kao srednji, jesu opširnjiji tekstovi koji pružaju više od osnovnih informacija, ali zajedno sa slikom ili bez slike ne
17
zauzimaju više od polovine stranice u štampanom mediju. Poslednju grupu čine veliki tekstovi i njihov sadržaj,
zajedno sa pratećom opremom (slike, grafikoni, tebele...) zauzima više od polivine stranice. Najzastupljeniji su kratki
tekstovi (23), koji čine 60% monitoringa, zatim slede srednji tekstovi (11) sa 29%, dok preostalih 11% čine dugi
tekstovi (4). Opširnije izveštaje objavile su Večernje novosti, Politika, Danas i Informer.
Prilikom kvantitativno-kvalitativne analize tekstova u šest dnevnih novina, primećeno je da je vest najprisutniji žanr.
Od 38 samostalnih isečaka, čak 45% čine vesti (17). Na drugom mestu su izveštaji sa 34%, zatim tviter reakcije, najava
događaja i lične karte igrača sa 5%. Udeo komentara i reportaže je po 3%. Dnevni list Politika je imao najraznovrsniju
ponudu medijskih žanrova o aktuelnom događaju, jer obuhvata sve prisutne žanrove osim tviter reakcije, što govori o
samom trudu novinara koji kreiraju i uređuju sportsku rubriku ovog medija. U tome se prepoznaje i njihova želja da
publici ponude nešto više od vesti i izveštaja koje su objavili svi drugi mediji. Politika je objavila reportažu o atmosferi
na beogradskim ulicama te noći kada se igralo finale i komentar novinara Aleksandra Miletića „Mesto gde se podiže
cena“. Autor u komentaru kritikuje stanje u srpskoj košarci, gde kao problem ističe stav pojedinih igrača koji nisu
uvek spremni da igraju za reprezentaciju, nego njihovo učešće zavisi od toga ko se nalazi na mestu selektora.
Bitni elementi izražavanja u štampanim medijima jesu fotografije. One su u današnjim novinama česte koliko i tekst,
ponekad govore i „više od reči“, a često i one same služe kao „mamac“ za kupce štampe. Fotografije su zastupljene i
u sportskim tekstovima, pa tako ni u analiziranim tekstovima nisu nedostajale. Od ukupno 38 tekstova, samo 8 nije
opremljeno slikom. List 24 sata objavio je dve foto vesti. Opremu teksta, takođe čine grafikoni, tabele, ilustracije i
slično. Kod kodiranih objava, primećano je 6 tekstova koji sadrži i slike i tabele. Preostala dva teksta su tviter
komentari. Večernje novosti i Politika objavile su lične karte svih igrača reprezentacije Srbije zajedno sa selektorom
Aleksandrom Đorđevićem i time slikom i osnovnim informacija predstavile glavne aktere, odnosno subjekte aktuelnog
događaja.
Predstavljanje subjekata, kao i njihova personalizacija, zavisi od uređivačkog koncepta lista, jer medij zajedno sa
novinarom određuje koje ličnosti će staviti u prvi plan i na koji način. Popularnost samih sportista ponekad i zavisi od
njihove prisutnosti u medijima i slike koju mediji o njima plasiraju. U ovom slučaju, gotovo da nema razlike u
uređivačkoj politici šest analiziranih dnevnih novina. Tri najistaknutije ličnosti bili su Miloš Teodosić (16), selektor
reprezentacije Aleksandar Đorđević (15) i kapiten Nenad Krstić (12). Njihova prisutnost može se opaziti i u naslovima
tekstova, kao npr. Krstić: Srebro za oproštaj, Sale Ponosan na momke, Sale i Teo dobili grafit, Đorđević - Ponosan
sam na svoje momke, Saša i ja mislimo kao jedan, Teo MVP, "orlovi" idealna petorka. Ovaj rezultat je sasvim očekivan,
jer je Miloš Teodosić proglašen za najboljeg plejmejkera prvenstava i na taj način postao deo „Najbolje petorke sveta“,
a u tom kontesktu se najčešće i spominje. Zastupljenost selektora je takođe očekivana i opravdana, pogotovo nakon
kritika koje su mu bile upućene u grupnoj fazi takmičenja. Nenad Krstić, pored toga što je kapiten reprezentacije, igrao
je svoj poslednji meč u dresu Srbije. Razlog njegove eksponiranosti u medijima jeste upravo odlazak iz tima. Pored
tri najzastupljenija aktera, primetno je da je Kurir veliku pažnju posvetio potpredsedniku KSS Dejanu Bodirogi, koji
je glavni nosilac tekstova Saša i ja mislimo kao jedan i Volimo sve Srbe, Bodirogu najviše.
Autor teksta je takođe bitna stavka kada se razmatra vrednost i istinitost nekog sadržaja. Kada tekst ima svog autora,
koji je potpisan u najboljem slučaju punim imenom i prezimenom, verujemo da tada novinar sam i piše tekstove i da
oni nisu samo preuzeti od agencija ili drugih medija. Takođe, na taj način se stiče veće poverenje u sam medij i
informaciju koja je plasirana, jer ipak im neko garantuje njihovu proverenost i tačnost. U ovom radu 50% primera
imaju poznatog autora, koji je potpisan punim imenom i prezimenom, prvim slovom imena i prezimenom ili
inicijalima. Ostalih 50% primera nema poznatog autora. Najveći broj nepotpisanih tekstova (6) objavljeno je u
Informeru, zatim u 24 sata (5) i Večernjim novostima (5).
Zaključak
Kvantitativno-kvalitativna anliza sadržaja tekstova 6 dnevnih novina o finalu Svetskog prvenstva u košarci 2014.
godine između Srbije i SAD-a, pokazala je da je srpska štampa ovom sportskom događaju posvetila veliku pažnju i na
taj način uvećala njegov značaj u društvu. Podatak da su gotovo svi mediji ovu vest objavili na naslovnim stranicama
štampanih izdanja, govori da je 15. septembra 2014. godine rezultat nacionalnog košarkaškog tima bio jedan od
najvažnijih događaja u Srbiji. Iako se utakmica završila kasno prethodne noći, to nije sprečilo domaću štampu da ispuni
svoje sportske rubrike ovim događajem. Rezultati su pokazali da nije bilo mnogo odstupanja u medijima kada je u
18
pitanju način na koji je vest plasirana i da su se sva analizirana izdanja složila u tome, da je bez obzira na poraz u
finalu, reprezentacija Srbije ipak za svoje građane svetski prvak. Razlike u „kreativnosti“ medija prilikom pisanja
naslova nije bilo mnogo, pogotovo u naslovima sa ustaljenim izrazima i frazama. Teme o kojima su štampani mediji
pisali, takođe su bile jednake, samo su se razlikovali način na koji su one plasirane i njihova važnost u svakom od
medija. List Danas je pored teksta na naslovnoj strani, objavio još jedan tekst u sportskoj rubrici, ali je taj izveštaj
obuhvatio gotovo sve aktuelnosti u vezi sa događajem, pomoću bekgraunda i antrfilea. Dnevni list Politika, u odnosu
na druge medije, ističe se raznovrsnom ponudom žanrova, posebno komentarom i kritičkim stavom, koji u drugim
medijim nije prisutan. Takođe, poznatost autora je još jedna karakteristika tekstova objavljnih u Politici, gde samo 1
tekst i to opravdano nije potpisan, jer je reč je o predstavljanju tima u vidu lične karte. Kurir i Informer, pored
senzacionalističkih naslova, ističu se i po veličini naslova i slika koje dominiraju u odnosu na tekst što je karakteristično
za ove medije, jer je reč o tabloidima. Tekst o zaradi igrača koji je po Informeru zaslužio naslovnu stranu, u drugim
medijima nije objavljen, kao ni tekst Kurira sa poslednje strane Volimo sve Srbe, Bodirogu najviše, koji prenosi izjave
igračica dens grupe Red foksis iz Ukrajine.
Sumirajući svaki medij pojedinačno i sve zajedno, dolazimo da zaključka da su čitaoci koji su čitali bilo koji od
analiziranih dnevnih listova, saznali jednake informacije o finalu SP u košarci u Španiji 2014. godine. Razlika je samo
u prioritetima, koje mediji dodeljuju događajima i ličnostima, u čemu se ogleda njihova orijentacija i uređivačka
politika, što u krajnjoj liniji određuje i profil čitalaca i njihovo opredeljenje kom mediju će verovati.
19
RODNA RAVNOPRAVNOST I EFEKAT FIZIČKE OBUKE KANDIDATA ZA
PROFESIONALNE VOJNIKE VOJSKE SRBIJE
GENDER EQUALITY AND THE EFFECT OF PHYSICAL TRAINING CANDIDATE FOR
PROFESSIONAL SOLDIERS OF THE SERBIAN ARMY
Bojana Marić1, Dubravko Marić2
1,2 Vojska Srbije, Ministarstvo odbrane Republike Srbije
Sažetak: Rodna ravnopravnost, posebno kad je reč o ravnopravnom angažovanju muškaraca i žena je jedna
od aktuelnih tema i predstavlja standard koji Vojska Srbije treba da ispuni kao preduslov za predstojeće evropske
integracije. Da li je žena, kao pripadnik Vojske Srbije, sposobna da obavlja svaku formacijsku dužnost ”rame uz rame”
sa pripadnicima suprotnog pola ili su one bolje u obavljanju za njih pogodnijih poslova u kojima možda muški deo
populacije ne bi bio toliko efikasan?
Cilj rada bio je da se utvrdi da li postoje razlike u ispoljavanju pojedinih fizičkih sposobnosti među kandidatima za
profesionalne vojnike muškog i ženskog pola i da li postoji razlika u stopi napredka među kandidatima različitog pola
na kraju obuke. Uzorak ispitanika činilo je 80 kandidata za profesionalne vojnike podeljenih u dva uzorka u odnosu
na pol. Tesitali smo manifestaciju repetitivne snage ruku i ramenog pojasa, repetitivne snage misića pregibača trupa i
procenu aerobne izdržljivosti. Rezultati t-testa su ukazali na postojanje razlika u manifestaciji ispitivanih motoričkih
sposobnosti u odnosu na pol u korist kandidata muškog pola, ali da je stopa napredka uočljivija kod kandidata ženskog
pola.
Kroz prikazane rezultate zaključujemo da se primenom programa fizičke obuke može znatno poboljšati stanje
pojedinih fizičkih sposobnosti neophodnih za uspešno izvršenje zadataka, kao i da su pripadnice ženskog pola pokazale
veću stopu napredtka kroz sistem obuke, ali i dalje ispod nivoa muških kandidata za profesionalne vojnike.
Ključne reči: rodna ravnopravnost / Vojska Srbije / motoričke sposobnosti / vežbanje.
Summary . Gender equality, especially when it comes to the equal involvement of men and women is one of
the current topics and is a standard that the Army of Serbia must fulfill as a condition for the upcoming European
integration. Is a woman, as a member of the Serbian Army, able to perform each duty formations "shoulder to shoulder"
with members of the opposite sex or they are better at performing them more suitable for operations in which the male
part of the population may not be so effective?
The aim of this study was to determine whether there are differences in the expression of certain physical abilities
among candidates for professional soldiers, male or female, and whether there is a difference in the rate of progress
among candidates of different sexes at the end of training. The sample consisted of 80 candidates for professional
soldiers, divided into two samples with respect to gender. We where testing manifestation of repetitive force of arms
and shoulders, repetitive trunk flexor muscle strength and aerobic endurance assessment. T-test showed the existence
of differences in the manifestation of the tested motor skills in relation to gender in favor of male candidates, but that
the rate of progress more evident in female candidates.
Through the presented results we conclude that the use of a physical training program can significantly improve the
condition of some physical abilities required for successful execution of tasks, and that by females showed a higher
rate of progress through the training system, but still below the level of male candidates for professional soldiers.
Key Words: gender equality / Serbian Army / motor skills / practice
20
1. UVOD
Fizička priprema vojnika uvek je bila važna u okviru vojnostručne obuke, naročito poslednjih godina gde se
modernizacijom vojske i uvođenjem dobrovoljnog služenja vojnog roka fizičkim sposobnostima vojnika daje izuzetan
značaj. Rezultati analize uticaja fizičke sposobnosti na vojničku osposobljenost, koje je dobio Rodić (1997), pokazali
su da se uočava transfer na mnoštvo sposobnosti i osobina, naročito povezanost fizičkih sposobnosti sa različitim
tipovima intelektualne sposobnosti i ponašanja, te je potvrđen značajni uticaj fizičkih sposobnosti na sve vidove
vojničke osposobljenosti.
Zajedno sa modernizacijom vojske i u skladu sa Nacionalnim akcionim planom za primenu Rezolucije 1325 Saveta
bezbednosti Ujedinjenih nacija – Žene, mir i bezbednost u Republici Srbiji (2010–2015), prisutna je tendencija
povećanja broja profesionalnih vojnih lica ženskog pola. Ulazak žena u javnu sferu, osvajanje profesija vojnika i
policajaca, koje su im donedavno bile nedostupne, predstavlja ostvarivanje politika jednakih mogućnosti i jedan od
prvih preduslova za rodnu ravnopravnost [1]. Unapređenje rodne ravnopravnosti jeste jedno od ključnih razvojnih
pitanja jer omogućava adekvatno korišćenje ženskih ljudskih resursa i direktno doprinosi poboljšanju kvaliteta života
svih građanki i građana [4]. U praksi, pogotovo u vojsci, gde se od pripadnika zahteva sveobuhvatna spremnost, gde
je poseban akcenat na fiziškoj sposobnosti, postoje oprečni stavovi o prisustvu žena. Da li je žena, kao pripadnik
Vojske Srbije, sposobna da obavlja svaku formacijsku dužnost na istom nivou kao i pripadnici suprotnog pola, naročito
one poslove koji zahtevaju fizičke napore (odbrana stanoništva od vremenskih nepogoda, učešće u inženjerijskim
jedinicama, pontonirskim jedinicama...) ili su one bolje u obavljanju za njih pogodnijih poslova u kojima možda muški
deo populacije ne bi bio toliko efikasan? Da li je sve veća prisutnost žena u vojsci samo popunjavanje kvota kao mera
za rešavanje problema neravnopravnosti između žena i muškaraca [2], odnosno da li je merilo da žene predstavljaju
određeni broj zaposlenih u vojsci i da završe time što će imitirati uspostavljeni maskulini model ponašanja [6] ili je
njihovo angažovanje zaista potrebno i doprinosi poboljsanju postojaćeg stanja u Vojsci Srbije?
Kroz ovaj rad je predstavljen uticaj kontinuiranog treninga na repetitivnu snagu ruku i ramenog pojasa, repetitivnu
snagu mišića pregibača trupa i aerobne izdržljivosti sto su jedni od glavnih faktora fizičke sposobnosti vojnika
osposobljenog da odgovori na postavljene zadatke (Rodić, 1997). Osim uticaja treninga, odnosno redovnog fizičkog
vežbanja kroz pomenute oblike fizičkog vežbanja, prikazane su i različite promene u rezultatima testiranja između
kandidata muškog i ženskog pola.
Cilj istraživanja je bio da se utvrdi da li postoje statistički značajne razlike u ispoljavanju pojedinih fizičkih
sposobnosti među kandidatima za profesionalne vojnike muškog i ženskog pola i da li postoji razlika u stopi napredka
među kandidatima različitog pola na kraju obuke.
1. METOD
2.1. Uzorak ispitanika
Uzorak ispitanika činilo je 80 kandidata za profesionalne vojnike podeljenih u dva uzorka po 40 kandidata muškog i
40 kandidata ženskog pola starosti između 19 i 22 godine.
2.2. Uzorak mernih instrumenata
U svrhu ovog istraživanja upotrebljeno je 3 motorička testa: sklekovi za 60 sekundi (SKLE), podizanje trupa sa tla za
60 sekundi (PTRU) i trčanje na 2400 metara (TRC24). Svi ispitanici su testirani pod istim uslovima.
- Za procenu repetitivne snage ruku i ramenog pojasa bio je korišćen test sklekovi za 60 sekundi (SKLE).
Merna jedinica je bila broj ponavljanja,
- Za procenu repetitive snage misića pregibača trupa bio je korišćen test podizanje trupa u pretklon za 60
sekundi (PTRU). Merna jedinica je bila broj ponavljanja,
- Za procenu aerobne izdržljivosti bio je korišćen test trčanje na 2400m (TRC24). Merna jedinica je bila vreme
u sekundama,
Svaki kandidat je test izvodio po jednom, na inicijalnom i finalnom merenju. Kako bi se izbegle greške
prilikom testiranja, pre realizacije svakog testa sledile su detaljne instrukcije o pravilnosti izvođenja testa.
21
2.3. Opis testova
Testiranje se izvodilo na sportskom stadionu kasarne u sklopu časova fizičke obuke, tačnije na prvom i poslednjem
času kondicionog fizičkog vežbanja u sklopu petonedeljne obuke kandidata za profesionalne vojnike. Testiranje se
uvek izvodilo prvi nastavni čas i pod istim uslovima.
2.3.1. Sklekovi za 60 sekundi
Izvršioc zauzima početni stav. Opis stava: upor za rukama, šake moraju biti postavljene na tlo paralelno, u širini
ramena, ruke potpuno opružene u zglobu lakta, a vrhovi stopala do širine kukova. Celo telo mora biti u pravoj liniji od
ramena do skočnih zglobova. Na znak „počnisad“ izvršioci kreću sa izvođenjem sklekova, a ocenjivač naglas broji
ispravno urađene sklekove. Ukoliko sklek nije ispravno urađen brojilac ponavlja broj do tada ispravnih ponavljanja
sve dok lice koje se proverava ne izvede pravilan sklek. Kao ispravan sklek broji se kada izvršilac spušta telo kao
celinu sve dok mu nadlaktica ne bude najmanje paralelna sa tlom, a zatim se vrati u početni stav. Telo mora ostati u
pravoj liniji pri svakom ponavljanu. Dozvoljen položaj za odmor je početni stav. Svako odstupanje od dozvoljenog
tretira se kao prekid testa i upisuje se od tada postignut rezultat. Nakon isteka 60 sekundi merilac daje znak „stop“ za
prekid rada i upisuje rezultat.
2.3.2. Podizanje trupa u pretklon za 60 sekundi
Izvršioc zauzima početni stav ležeći na leđima sa kolenima savijenim pod uglom od 90 stepeni i stopalima rastavljenim
u širini kukova, pri čemu ih drugo lice pridržava za skočne zglobove. Ruke su prekrštene i priljubljene na grudima sa
dlanovima na suprotnim ramenima. Na znak „počnisad“ izvršioci kreću sa izvođenjem testa, dižući telo u sedeći
položaj, dodirujući laktovima noge, zatim vraćajuči telo dok lopaticama ne dodatkne tlo. Sve vreme izvođenja testa
ruke moraju biti na grudima. Dozvoljen položaj za odmor je u sedećem položaju. Svako odstupanje od dozvoljenog
tretira se kao prekid testa i upisuje se od tada postignut rezultat. Nakon isteka 60 sekundi merilac daje znak „stop“ za
prekid rada i upisuje rezultat.
2.3.3 Trčanje na 2400 metara
Izvršioci dolaze na startnu liniju kružne atletske staze. Na znak „počnisad“ izvršioci kreću da trče. Merilac vremena
obaveštava glasom izvršioce provere o savladanoj deonici na svakih 400m. Nakon istrčanih 2400m merilac saopštava
vreme za koje je izvršilac pretrčao deonicu i upisuje je u zapisnik.
2.4 Metod obrade podataka
Za svaku kriterijsku varijablu izračunati su osnovni deskriptivni statistici svake grupe kandidata koji ukazuju na
minimalne i maksimalne vrednosti, aritmetičku sredinu i standardnu devijaciju. Da bi smo ustanovili eventualne razlike
pre programa vežbanja, odnosno razlike sa inicijalnog merenja između grupa primenio se t-test za dve nezavisne grupe.
Testiranje hipoteze koja predpostavlja da postoje značajne razlike u ispoljavanju pojedinih motoričkih sposobnosti u
obe grupe kandidata nakon primenjene fizičke obuke izvršeno je primenom t-testa za dve zavisne grupe ispitanika.
Testiranje da li postoje značajne razlike između kandidata muškog i ženskog pola na finalnom merenju izvršeno je
primenom t-testa (dve zavisne grupe) za svaku grupu kandidata. Za nivo statističke značajnosti u praćenom prostoru,
kao granična, u radu je korišćena vrednost p 0.05.
2. REZULTATI
Na osnovu vrednosti centralnih i disperzionih statistika (Tabela 1), kao i indikatorta krive distribucije podataka, uočeno
je da distribucija rezultata svih primenjenih varijabli statistički značajno ne odstupa od normalne distribucije u
celokupnom uzorku ispitanika.
22
Tabela 1. Deskriptivni satistici celokupnog uzorka ispitanika
Legenda: 1- prvo merenje, 2- drugo merenje, MIN – minimalni rezultat postignut na testu; MAX – maksimalni
rezultat postignut na testu; AS – aritmetička sredina; S – standardna devijacija.
Rezultati t-testa kandidata oba pola sa inicijalnog merenja (Tabela 2) i njihova statistička značajnost pokazuju da je
razlika aritmetičkih stredina kod sve tri varijable statistički značajna. Kod varijabli SKLE i PTRU je razlika logički
pozitivna i u korist je prve grupe, dok je kod treće varijable TRC24 vrednost t-testa negativna, pa je utvrđena razlika
u korist druge grupe. S obzirom na to da se radi o testu TRČANJE NA 2400 metara veći rezultat ujedno označava
lošije vreme, te je opravdan negativan predznak u korist kandidata ženskog pola. Stoga, dobijeni rezultati sa inicijanog
merenja ukazuju na to da su kandidati muškog pola pre početka obuke imali veću snagu ruku i ramenog pojasa, snagu
trupa i veći aerobni kapacitet i izdržljivost.
Tabela 2. Rezultati t-testa kandidata oba pola sa inicijalnog merenja
Varijable AS1 AS2 t p
SKLE 24.30 9.08 11.719 0.000
PTRU 32.03 22.65 6.129 0.000
TRC24 864.98 916.93 -3.004 0.000
Legenda: AS1 – aritmetička sredina prve grupe (muški pol), AS2 – aritmetička sredina druge grupe (ženski pol), t-
vrednost t-testa, p- značajnost t-testa.
Na osnovu rezultata t-testa kandidata muškog i ženskog pola (Tabela 3) konstatujemo da vrednost Pirsonovog
koeficijenta korelacije ukazuje na visoku pozitivnu povezanost dva merenja kod sve tri analizirane varijable, kao i da
kod testova postoji statistički značajna razlika između prvog i drugog merenja u korist drugog merenja na nivou
procene od p=0.00. Naime, rezultati su pokazali poboljšanje analiziranih fizičkih sposobnosti primenom vežbanja u
sklopu obuke kandidata kako muškog, tako i ženskog pola.
Tabela 3. T-testa kandidata muškog i ženskog pola
Varijable kandidati muškog pola kandidati ženkog pola
r t p r t p
SKLE 0.990 -36.331 0.000 0.881 -16.986 0.000
PTRU 0.990 -37.779 0.000 0.803 -19.725 0.000
TRC24 0.985 49.885 0.000 0.902 32.291 0.000
Legenda: r – pirsonov koeficijent korelacije; t – vrednost t-testa; p – značajnost t-testa
Upoređujući razlike aritmetičke sredine oba merenja kandidata muškog i ženskog pola u analiziranim varijablama
(Tabela 4) uočavamo da je ona veća kod kandidata ženskog pola u sve tri analizirane varijable. Stoga, konstatujemo
MIN MAX AS S
M/Ž M/Ž M/Ž M/Ž
SKLE 1 5/2 36/22 24.3/9 6.9/4.5
SKLE 2 13/7 42/36 30/17.5 6.9/6.3
PTRU 1 12/15 52/31 32/22.6 8.7/4
PTRU 2 23/20 59/42 40.6/31.6 9.4/4.8
TRC24 1 720/780 1020/1030 865/917 80.4/74
TRC24 2 600/624 850876/ 722.45/753.3 67.6/66
23
da postoje statistički značajne razlike unutar grupa između inicijalnog i finalnog merenja i da je ta razlika veća kod
kandidata za profesionalne vojnike ženskog pola, odnosno da su kandidati za profesionalne vojnike ženskog pola
napredovali više nakon perioda fizičke obuke.
Tabela 4. Razlike aritmetičkih sredina sa inicijalno i finalnog merenja kandidata muškog i ženskog pola
Varijable AS1 AS2
SKLE -5.700 -8.425
PTRU -8.550 -8.975
TRC24 142.525 163.550
Legenda: AS1 – aritmetička sredina prve grupe (muški pol), AS2 – aritmetička sredina druge grupe (ženski pol).
3. DISKUSIJA
Kroz prikazane rezultate zaključujemo da fizička obuka kandidata za profesionalne vojnike oba pola ima veliki značaj
u njihovoj pripremi za obavljanje budućih zadataka koji se pred njih postavljaju, da programom možemo uticati na
poboljšanje fizičkih sposobnosti koje su od najveće važnosti za fizičku osposobljenost vojnika. Iako su kandidati
muškog pola na početku obuke imali daleko veće rezultate u odabranim testovima, odnosno veću snagu ruku i ramenog
pojasa, snagu trupa i veći aerobni kapacitet i izdržljivost, kandidati ženskog pola su kroz petonedeljnu obuku pokazali
izuzetan napredak u odnosu na inicijalno stanje, kao i da su napredovali više nakon perioda fizičke obuke. Međutim,
koliko god taj napredak bio veliki, pokazalo se da je u zaostatku sa rezultatima pripadnika muškog pola.
Žene moraju biti podjednako obučene, da imaju jednaku fizičku kondiciju i borbene standard zajedno sa svojim
muškim kolegama, da rukuje situacijama što nastaju i da se pripreme za borbu. Mogućnost da žena bude u direktnoj
borbenoj liniji je osetljivo pitanje koje će nastaviti da se raspravljati na neko vreme. Međutim, sa povećanjem broja
žene u vojsci moramo obezbediti da "rat polova" ne utiče na sposobnost ukupna snaga za izvršavanje dodeljenih misija
[3].
Istraživanja koje je sprovedeno 2009. godine u okrugu Hunedoara u Rumuniji pokazalo je da su svi ispitanici
saglasni da torijski, žene u vojsci imaju ista prava kao muškarci i da zaslužuju da budu u vojsci. Međutim, kada su
pitani da li žene zaista poseduju kvalitete neophodne za dobrog pripadnika vojske, utvrđeno je da se muškarci žale na
njihove fizičke sposobnosti, pa čak i na psihološke sposobnosti, tvrdeći da, iako su dobrodošle u vojsci i iako „u vojsku
unose gracioznost”, nemaju sposobnosti da komanduju vojnicima [10].
Integrisani trening Američke vojske [3] pokazao je veliki napredak kod žena u svim parametrima u koje smo
ispitivali, kao i da su muškarci pokazali poboljšanje u odnosu na rezultate kada su sami imali obuku.
4. ZAKLJUČAK
Ravnopravnost žena i muškaraca jeste jedan od osnovnih načela u zakonodavnom sistemu Republike Srbije, posebno
osnažen posle donošenja Ustava Republike Srbije iz 2006. godine, ali realni pokazatelji ukazuju da jednaka prava ne
moraju nužno da znače i jednak položaj, te da su žene u našem društvu u nepovoljnijem položaju u odnosu na
muškarce, i da su potrebne mere da se njihov položaj izjednači i uravnoteži.
U radu je potvrđena hipoteza da postoje značajne razlike u ispoljavanju pojedinih motoričkih sposobnosti
kandidata za rofesionalne vojnike u odnosu na pol, u korist kandidata ženskog pola.
Mnoga od pitanja sa kojima se suočavaju žene u vojsci danas mogu da se prevaziđu, kako bi se precizirala njihova
uloga u odbrani Republike Srbije.
Pitanje je da li žene treba da budu sastavni deo vojske zbog toga da bi se njihova zastupljenost u sistemu odbrane
približila broju muškaraca ili je potrebno sagledati vojsku kao jednu celinu koju je potrebno na najcelishodniji način
24
popuniti ljudskim potencijalom koji će tako ozbiljno poveren posao, a to je odbrana zemlje, obaviti na najbolji mogući
način.
Buduća istraživanja treba da idu u pravcu kvantifikovanja ulaznih parametara za tačno određene poslove kako bi se za
konkretna radna mesta podjednako testirala lica i muškog i ženskog pola. Za vojni poziv koji je sačinjen od više
segmenata obuke potreban je pripadnik koji će u svim situacijama moći da odgovori zahtevima predpostavljenog koji
se pred njega postavi u datom trenutku bez obzira na pol.
Ovim istraživanjem obuhvaćen je samo fizička osposobljenost profesionalnog pripadnika kao segment sveobuhvatne
obuke, dok je za sagledavanje rodne ravnopravnosti potrebno uraditi istraživanja i ostalih segmenata kako bi se stvorila
realna procena za popunom žena na određena formacijska mesta. Osnaživanje uloge žena i unapređenje rodne
ravnopravnosti ne predstavlja traženje posebnih privilegija, već doprinosi uspostavljanju ravnoteže među polovima i
izgradnji harmoničnih odnosa na dobrobit celokupnog društva.
5. LITERATURA
1. Antonijević, Z. (2011). Učestvovanje žena u sektoru bezbednosti-feministički koncept. Bezbednost Zapadnog
Balkana, (19), 3-14.
2. Bjeloš, M. (2012). Kvote u sektoru bezbednosti u Srbiji – ograničenje ili podsticaj za žene? Beograd :
Beogradski centar za bezbednosnu politiku.
3. Golding, S. J. (2002). Women: Ready For the Challenges of the Future US Armed Forces. ARMY WAR
COLL CARLISLE BARRACKS PA.
4. Nacionalna strategija za poboljšanje položaja žena i unapređenje rodne ravnopravnosti, Službeni glasnik
Republike Srbije br. 015/2009 od 27.02.2009. godine, 2011. Beograd: Uprava za rodnu ravnopravnost.
5. Milošević, M. (2012). Prepreke učestvovanju žena u mirovnim misijama Srbije.
6. Myers, S. R. (2003). Preparing women for strategic leadership roles in the Army. ARMY WAR COLL
CARLISLE BARRACKS PA.
7. Marić B., Marić D. (u štampi). Efekti primene dopunskog programa fizičkog vežbanja u osnovnoj obuci
vojnika. U IV Međunarodna konferencija «Sportske nauke i zdravlja», 38-14. Banja Luka: Panevropski Univerzitet
Apeiron.
8. Marić, L., & Krsmanović, B (2008). Uticaj motoričkih sposobnosti na motoričku efikasnost studenata Vojne
akademije. Časopis Sportske akademije Crne Gore, (br. 15, 16, 17/IV ), 317-322.
9. Marić, L., Krsmanović, Mraović, T., Gogić, A., Sente, J., & Smajić, M. (2011). Efikasnost fizičkog vaspitanja
kadeta vojne akademije tokom četvorogodišnjeg studija. Vojnosanitetski pregled, 70(1), 16-20.
10. Rădoi, C. (2011). Uloga žena u izgradnji mira i bezbednosti u Rumuniji.Bezbednost Zapadnog Balkana, (19),
66-78.
11. Rodić, N.(1994). Uticaj programa fizičke obuke vojnika na njihove fizičke sposobnosti. U zborniku radova:
“Prvo savetovanje o specijalnom fizičkom obrazovanju” (str. 115-123). Beograd: Policijska akademija.
12. Rodić, N.(1997). Uticaj fizičke sposobnosti na vojničku osposobljenost. Vojno delo, (1), 99-120.
13. Stojković, B. (2011). Indikatori za utvrđivanje položaja žena u sektoru bezbednosti Republike
Srbije. Bezbednost Zapadnog Balkana, (19), 79-95.
14. Šaranović, J., & Kilibarda, (2011). U korak s vremenom. Beograd: Institut za strategijska istraživanja: Medija
centar Odbrana.
25
PRINCIPI JU-JITSU KAO SAVREMENOG BORILAČKOG SPORTA
PRINCIPLES JU-JITSU AS A MODERN MARTIAL ART
Prof. dr Milan Nešić, Fakultet za sport i turizam, Novi Sad
Prof. dr Franja Fratrić, Univerzitet Educons, Sremska Kamenica
Sažetak: Ju-jitsu je moderna sportska disciplina i predstavlja svojevrsan „proizvod“ inovativnosti određenog
broja velikih svetskih majstora tradicionalnih borilačkih sportova (i veština) koji su uočili potrebu i svrsishodnost
stalnog sportskog usavršavanja i napretka sportskih aktivnosti. Samo pojmovno određenje ju-jitsu najčešće je povezano
sa značenjem samoodbrane u najširem smislu. Međutim u savremenim tendencijama i shvatanjima ono je mnogo više
od toga. Ova veština postala je novi atraktivan sport gde svoje dodirne tačke imaju, u svetu borilačkih veština tri
najpopularnije discipline, džudo, karate i aikido.
Savremeni ju-jitsu je sport (ali i veština) koji u sebi afirmiše većinu najefikasnijih tehničkih elemenata koji
su prepoznatljivi i u nekim drugim borilačkim veštinama (karate, džudo, aikido), kao i njihove osnovne principe.
Međutim, mora se naglasiti da je u shvatanju i prilazu ju-jitsu kao sportu neophodno diferencirati autentične i
jedinstvene ju-jitsu principe koji su, svakako, kompatibilni sa principima borilačkih sportova koji je prožimaju. Jer
vežbanje ju-jitse ne znači jednostrano bavljenje veštinom ili sportom. Uticaj na vežbača je, pored telesnog, još više
duhovno uočljiv. Ju-jitsu omogućava izgradnju kompletne ličnosti vežbača, koji će poznavati svoje telesne i duhovne
mogućnosti i umeti da ih koristi na pravi način.
Rad se, u osnovi, oslanja na teorijsko-eksplikativnu formu razmatranja osnovnih determinanti koje tvore
principe ju-jitse kao modernog borilačkog sporta, primerenog svim uzrastima i polnim karakteristikama njenih
vežbača. Takođe, rad se koncepcijski implicitno oslanja i na kontekst značaja vežbanja ovog sporta i duhovnog zdravlja
(definisanog kroz etičke principe ju-jitse).
Ključne reči: ju-jitsu, principi, etika, duhovno zdravlje
1. UVOD
U današnjem vremenu karakterističnom po neslućenoj razvijenosti sredstava komunikacije i brzini protoka
informacija, reči kao što su: džudo, karate, aikido, kendo, tekvondo, kung fu, i sl., postale su prepoznatljiva leksička
svojina i na našem jezičkom području. Popularnost borilačkih veština Dalekog istoka, koja je poslednjih decenija
poprimila planetarne razmere, nije mimoišla ni ove prostore (nekadašnje zajedničke države Jugoslavije). Najpre se
počelo sa vežbanjem džudoa, da bi od kraja 60-tih i početka 70-tih godina XX veka, pa do današnjih dana, naročitu
ekspanziju doživeo karate. Pored toga, vremenom su nikli i klubovi u kojima se vežba aikido, kung fu, kao i druge
veštine (Nešić, 2005).
Samo pojmovno određenje Ju-jitsu najčešće je povezano sa značenjem samoodbrane u najširem smislu
(Ferrie, 1990). Međutim u savremenim tendencijama i shvatanjima ono je mnogo više od toga. Ova veština postala je
novi, atraktivan sport gde svoje dodirne tačke imaju, u svetu borilačkih veština tri najpopularnije discipline - džudo,
karate i aikido. Ju-jitsu je tako postala izuzetna forma stručno-sportskog, ali i filozofsko-koceptualnog objedinjavanja
interdisciplinarnih znanja, odnosno veština, koja svojom strukturom u velikoj meri nastoji da nadmaši svoje konkurente
i derivate. Vežbanje ju-jitsu1 dugo je bilo vezano isključivo za specijalne jedinice policije i vojske, tako da je bilo
1 Sam termin ju-jitsu ima etimološko značenje koje se prevodi kao “nežna veština”. Srodna značenja imaju i navedene veštine koje
međusobno tvore savremenu veštinu samoodbrane. Tako, na primer, reč judo znači u prostom prevodu “nežan put”, karate se
najčešće pominje u izvornom značenju kao veština “prazne šake”, dok je aikido u stvari “umeće mira” (kod koga se insistira na
26
nedostupno široj javnosti. Međutim, danas se može govoriti o njenoj ekspanziji, kako u organizacionom, tako i
stručnom pogledu, u najširim sportskim krugovima „civilnog“ društva (Nešić i sar., 2012).
Ju-jitsu je moderna sportska disciplina i predstavlja svojevrsan „proizvod“ inovativnosti određenog broja
velikih svetskih majstora tradicionalnih borilačkih sportova (i veština) koji su uočili potrebu i svrsishodnost stalnog
sportskog usavršavanja i napretka sportskih aktivnosti. Uz detektovane tendencije savremenih globalnih kretanja u
sportu, ne zapostavljajući tradicionalni duh borilačkih veština, stvoren je savremen i atratktivan sportski sistem koji u
sebi asimilira najbolje karakteristike istočnjačkih borilačkih veština. Svoje osobenosti modernog sporta ju-jitsu je
obezbedio izgrađenim i međunarodno verifikovanim sportskim pravilima, tako da se ovaj sistem odlikuje visokom
efikasnošću primenljivih tehnika (udaraca rukom i nogom, bacanja, parternih tehnika, i sl.) karakterističnih po formi
i brzini, ali i maksimalnoj kontroli. Rezultat svega toga je oformljen nov i zanimljiv metod takmičenja koji odlikuje
bogat fond tehnika. Drugim rečima, stvoren je unikatan i efikasan sportski sistem (Nešić & Radoš, 2002).
2. MODEL JU-JITSU KAO SPORTSKE DISCIPLINE
Teorijski pojam sporta, u najširem značenju, najčešće se posmatra sa aspekta takmičarske delatnosti kao
osobene forme realizacije ljudskih potencijala. Na ovaj način posmatrano „sport“ predstavlja aktivnost koja obezbeđuje
da se maksimalno izraze, uporede i ocene pojedine čovekove sposobnosti, kvaliteti i znanja u, za to, specijalno
stvorenim uslovima. Atributi sporta kao delatnosti podrazumevaju, između ostalog i unifikaciju sadržaja njegove same
aktivnosti, te se na taj način stvaraju mogućnosti za realizaciju takmičenja, standardizaciju pravila i uslova za
postizanje određenog cilja (takmičarskog, vežbačkog, pedagoškog, itd.), način ocenjivanja sportskih dostignuća,
regulisanje ponašanja aktera takmičarskog procesa (pravila i propozicije), kao i druge crte koje su neophodne da bi se
obezbedilo objektivno ispoljavanje, upoređivanje i ocenjivanje dostignuća onih koji se takmiče. Na ovaj način pojam
„sport“ u najširem značenju predstavlja samosvojnu takmičarsku delatnost.
Kao i kod većine borilačkih veština (odnosno sportova) i u sistemu sportske ju-jitse postoje određeni pravci
i tendencije, koji se ogledaju kroz njena četiri osnovna cilja, čijim se ostvarenjem realizuje kompatibilnost sistema,
prevsnstveno sa karateom i džudom: 1) samoodbrambena veština; 2) sportsko-tehnička usmerenost; 3) sportsko-
rekreativna usmerenost; 4) visoka kompetentnost stručnog rada.
Za prvenstvenu primenu ju-jitsu kao modernog sporta značajno je istaći komponentu njene sportsko-tehničke
usmerenosti. Posebno je ono uočljivo u takmičarskoj disciplini borbe (ju-jitsu kumite) u kojoj leže najveći potencijali
moguće saradnje i zbližavanja praktičara ju-jutsua, karatea, džudoa i aikidoa. U savremenom sportskom ju-jutsu
oživljena je najbolja tradicija borenja, gde je primena udaraca, bacanja i parternih tehnika dovedena do savršenog
balansa i međusobnog prožimanja. Posmatrano sa aspekta višegodišnjeg iskustva egzistencije ju-jitse kao sportske
dicipline, uočljivo je da su se sportsko-tehnički zahtevi ju-jitsu praktičara danas najviše približili i koreliraju sa
zahtevima sportskog karatea i džudoa (Nešić, 2005).
Dakle i ju-jitsu kao sport mora da počiva na osnovnim principima sportske aktivnosti, uz uvažavanje njegove
specifičnosti čiju suštinu čine borilačke veštine. Svaka ju-jitsu organizacija (ili pojedinac) treba da se pridržava
osnovnih pravaca koji su definisani strukovnim organizovanjem, a koji proizilaze iz bazičnih principa definisanih od
strane zvanične međunarodne ju-jitsu organizacije (Ju jitsu International Federation - JJIF). Model ju-jitsu sporta na
svetskom nivou organizovanja (što je obavezujuće i za nacionalni organizacioni sistem) utvrdio je sledeće
konceptualne determinante: 1) ciljeve vežbanja (treniranja); 2) klasifikaciju tehnika; 3) zvaničnu terminologiju; i 4)
sistem rangiranja (Shema 1).
tehnikama sklada, a ne na tehnikama sukoba). Sve ove veštine u globalu sebe apostrofiraju kao kreativne discipline duha i tela,
čija je praktična strana usmerena ka tome da se izađe na kraj sa agresijom.
27
Shema 1 – Model ju-jitsu sporta
Izvor: Nešić, M. (2005: 16)
3. PRINCIPI JU-JITSU SPORTA
Savremeni ju-jitsu je sport (ali i veština) koji u sebi afirmiše sve najefikasnije tehničke elemente koji su
prepoznatljivi i u nekim drugim borilačkim veštinama (karate, džudo, aikido), kao i njihove osnovne principe.
Međutim, mora se naglasiti da je u shvatanju i prilazu ju-jitsu kao sportu neophodno diferencirati autentične i
jedinstvene ju-jitsu principe koji su, svakako, kompatibilni sa principima borilačkih sportova koji je prožimaju. Jer
vežbanje ju-jitse ne znači jednostrano bavljenje veštinom ili sportom. Uticaj na vežbača je, pored telesnog, još više
duhovno uočljiv (Radoš, 2010). Ju-jitsu omogućava izgradnju kompletne ličnosti vežbača, koji će poznavati svoje
telesne i duhovne mogućnosti i umeti da ih koristi na pravi način.
Tehnike koje se koriste u ju-jitsu slične su tradicionalnim tehnikama pojedinih borilačkih sportova (džudo,
karate, aikido) koje zajednički pružaju izuzetan spoj jake i moćne veštine visoke efikasnosti (Ribeiro & Howell, 2008).
Ako se detaljnije analizira njena sportsko-tehnička struktura može se doći do zaključka da se ovde radi o sportsko-
borilačkom sistemu koji se može okarakterisati kao „kompleksna veština“. Odnosno, stvoren je unikatan i vrlo efikasan
28
borilački sistem, koji je ujedno i atraktivan borilački sport (sa definisanim pravilima borenja i sudjenja), ali i korisna
rekreativna aktivnost. Posebna vrednost leži i u činjenici da ju-jitsu mogu ravnopravno da upražnjavaju muškarci i
žene, kako u sistemu vežbanja i treninga, tako i u sportskim takmičenjima.
Principi istočnjačkih borilačkih veština, u suštini, proizilaze iz njihovog istorijskog i geografskog porekla.
Nastali u određenom periodu razvoja civilizacije, sa specifičnim usmerenjem i životnom filizofijom, odredili su i
karakter samih tehničkih elemenata pojedinih pravaca i stilova. Njihovim razvojem kao sportskih disciplina, izvorni
principi su pretrpeli određene promene i korekcije, u skladu sa zahtevima sportskih pravila i tendencijama sportskog
razvoja. Međutim, osnovne zakonitosti veštine, svakako, da su aktuelne i neophodno prisutne, čime se i ju-jitsu svrstao
u red borilačkih sportova (uz karate, džudo i aikido). Sadržavajući najefikasnije tehnike pomenutih srodnih sportova,
definisao je i svoje osnovne principe koji se odnose na:
1) Princip koncentracije energije - U osnovi ovog principa nalazi se zahtev da se celokupna psihofizička
energija vežbača koncentriše na tehniku koja se izvodi. Usmerenje energije je u pravcu najslabije branjene tačke
protivnika, a prilikom izvođenja određene tehnike neophodno je usmeriti koncentraciju samo na nju, ne razmišljajući
o eventualnim negativnim efektima. Na ovaj način se ostvaruje harmonija pokreta i tehnika dobija na svojoj efikasnosti.
Prostorna koncentracija energije zahteva sinhronizovanu akciju svih delova tela i njihovo tačno i pravovremeno
uključivanje u tok pokreta, uz najefikasnije ispoljavanje u kritičnoj (završnoj) fazi izvođenja tehnike.
2) Princip popuštanja - Ovaj princip je naročito uočljiv u tehnikama bacanja i objašnjava duh džudoa koji je
veoma prisutan u ju-jitsu. Suština principa popuštanja nalaže da se nikada direktno ne treba suprotstavljati sili
protivnika u smeru u kome on deluje, jer u tom slučaju prednost je na strani fizički snažnijeg. Ovaj princip se može
definisati i kao maksima „popusti da bi pobedio“.
3) Princip pravog momenta - Osnova ovog principa se nalazi u ideji da se određena tehnika (zahvat, bacanje,
udarac, i sl.) izvede onog momenta koji je najpodesniji za njeno izvođenje, odnosno kada će imati najveći efekat u
odnosu na protivnika. Prateći kretanje i položaj tela protivnika, uz pripremnu fazu, tehnika se plasira kada je protivnik
u svom najnepovoljnijem položaju, a u odnosu na nas kada je mogućnost za izvođenje njegove tehnike ili kontra-
tehnike najmanja.
4) Princip neravnoteže - Odnosi se najvećim delom na bacačke (džudo) tehnike i govori o potrebi dovođenja
protivnika u stanje izrazitog neravnotežnog položaja pre izvođenja svakog zahvata ili bacanja. U izraženom
neravnotežnom položaju (podrazumeva intenzivno stanje neravnoteže bez mogućnosti njene brze korekcije) protivnik
nije u stanju da voljno menja položaje svog težišta ili je izbor takvih promena znatno ograničen. S druge strane, vežbač
koji primenjuje određenu tehniku mora da se uvek nalazi u stanju dinamičke ravnoteže, što mu omogućava
uspostavljanje kontakta sa protivnikom i vođenje akcije u smeru koji je najpovoljniji za efikasan krajnji ishod (bacanje,
zahvat držanja, i td.).
5) Princip maksimalne efikasnosti - Odnosi se na zahtev da se svaka tehnika ili borbena akcija izvedu na
racionalan i efikasan način. Ovo podrazumeva da se u motoričkom pogledu ovlada najracionalnijim pokretima koji su
neophodni za izvođenje određene tehnike, a u kombinacijama tehnika izaberu one koje najviše odgovaraju tehničko-
konstitucionalnim karakteristikama pojedinca (tzv. „specijalke“). U suprotnom, preti opasnost da protivnik izvede
protiv-tehniku (protiv-zahvat, kontra udarac, kontra-polugu, i sl.) i time stekne prednost. Dugotrajno vežbanje ju-jitsu
tehnika omogućava realizaciju i primenu ovog principa.
6) Princip sinhronizacije - Svaka bazična ju-jitsu tehnika zahteva da bude prostorno i vremenski usklađena.
Koordinacija pokreta delova tela, korišćenja uložene energije, kao i celog tela, omogućava dobijanje određene količine
energije koja se emituje kroz samu tehniku. Karakter ju-jitsu tehnika zahteva „rad“ celokupnog tela (obe ruke, obe
noge, kukovi, itd.) što uslovljava njihov usklađen odnos. Kvalitetna ju-jitsu tehnika obavezno podrazumeva visok nivo
usklađenosti, koja nije imanentna čovekovim fizičkim kvalitetima, već se mora učiti, usavršavati i održavati kroz
kontinuiran trenažni proces.
7) Etički principi - Osnovu većine borilačkih veština dalekog istoka čine ideali nenasilja, ideali duhovnog i
telesnog progresa, mira i pravdoljubivosti, univerzalnog humanizma. Ovakav etički stav bio je jedan od stožera naglog
razvoja i ekspanzije borilačkih veština, a time i sportova, poslednjih decenija. Sve jasnije usmerenje ka sportskom
okruženju nametnulo je i određene sportske norme veštinama poput karatea, džudoa i aikidoa, a time i ju-jitse.
29
Savremene sportske norme i vrednosti, neizostavno su inkorporirane i u ju-jitsu sport. I ne samo vrednosti, već i
opasnost od sve prisutnijih devijacija na moralnom i etičkom prostoru savremenog sporta.
4. ZAKLJUČAK
Za ju-jitsu se veoma često kaže da je „majka borilačkih veština“ kojim se on stavlja u položaj bazičnog
borilačkog obrazovanja, iz koga su se kasnije izdiferencirale specijalizacije u pravcu džudoa, karatea, aikidoa, itd.
Ovakvoj koncepciji ide u prilog i opšta klasifikacija ju-jitsu tehnika, čijim se ovladavanjem može veoma efikasno
ostvariti i doprinos u usavršavanju drugih sportista iz domena srodnih i komplementarnih borilačkih veština.
Kao i drugi borilački sportovi koji pretenduju na svetsku popularnost i ju-jitsu predstavlja aktivnost koja ne
može da se zamisli bez visokog nivoa stručnosti svih njenih ljudskih potencijala. Naučni pristup procesima u ovom
sportu (kao i veštini u celini), obrazovanost kadrova, sportsko-trenerska obučenost uz poznavanje osnovne trenažne
metodologije, interdisciplinarnost u permanentnom usavršavanju, i td., predstavljaju značajan deo svih onih obeležja
koja jedan sport i njegove aktere afirmišu u društvu i donose im potreban kredibilitet.
Ju-jitsu shvaćena kao sport treba da poštuje i izvorne etičke principe borilačkih veština, a takođe i da u svojoj
egzistenciji u sportskom okruženju njihov fundament ugradi u afirmaciju vrednosti sporta (Radoš, 2011). Nenasilje,
poštovanje protivnika i suparnika, ljudsko dostojanstvo, jednakost, pravda, moraju biti u centru etičkih normi ju-jitsu
sportista. Poštovanje kodeksa fer pleja2 i duha olimpijskog pokreta mogu ju-jitsu sportu doneti ključne prednosti za
razvoj i popularnost, u odnosu na danas retrogradne i neetičke pojave raznih „sportova“ (tipa „realnih borbi“ i sl.).
Olimpijska sportska povelja naglašava razvijanje korektnih i drugarskih odnosa između sportskih suparnika,
poštovanje formalnih pravila takmičenja i sudijskih odluka, oplemenjavanje sportske borbe u neposrednim uslovima
takmičenja, od sportista se traži i razvijanje antikolonijalističkog, antinacionalističkog i antirasističkog stava u
globalnim sportskim kontekstima, itd. Ovi principi, svakako, da su prihvatljivi, a moglo bi se reći i obavezni za ju-jitsu
sport. Tim pre što karakter same veštine može da predstavlja moćno „oružje“ u rukama destruktivnih i nemoralnih
pojedinaca ili grupa.
5. LITERATURA
1. Nešić, M., Radoš, J. (2002). Veština samoodbrane, ju-jutsu. Bačka Palanka: SAG.
2. Nešić, M. (2005). Sportski džiu džicu; teorijsko-metodičke osnove. Novi Sad: Tims.
3. Nešić, M., Nešić, B., Kovačević, J. (2012). Self-defence Techniques as an Instrument of Competitor’s development
in Karate Sport. Sport Science, Vol.5 (2), 87-91.
4. Radoš, J. (2010). Filozofija sporta. Sremski Karlovci: Kairos.
5. Radoš, J. (2011). Etika u sportu. Bačka Palanka: Logos.
6. Ribeiro, S., Howell, K. (2008). Jiu-jitsu University. Victory Belt Publiching.
7. Ferrie, E. (1990). Ju-jitsu: Classical and Modern. Crowood: Pr.
2 definisan u „Sportskom manifestu“ Međunarodnog saveta za fizičko vaspitanje pri OUN.
30
MEDIJI I RAZVOJ KOMUNIKACIJE U SPORTU
MEDIA AND DEVELOPMENT OF COMMUNICATION IN SPORTS
dr Vesna Milenković
docent, Fakultet za sport Beograd, Univerzitet „UNION – Nikola Tesla“ Beograd, Srbija
dr Dejan Milenković
Fakultet za sport Beograd, Univerzitet „UNION – Nikola Tesla“ Beograd, Srbija
Sažetak: Mediji utiču na organizovanje društvenog života u svim fazama svoga razvoja i u svakoj prostorno
i vremenski sagledanoj kulturi. Vrtoglavi razvoj elektronskih, a zatim i novih medija, menja pristup kulturi,
pretvarajući je u gigantsku industriju zabave. Celokupni koncept kulture jednog društva pod uticajem medija prerasta
u novi komunikacijski, virtuelni model. U tom kontekstu, sport kao društveni fenomen i popularna komunikativna
aktivnost, postaje deo industrije zabave u informatičkom, potrošačkom svetu. Rad se bavi sagledavanjem povezanosti
razvoja medija i komunikacije u sportu sa posebnim osvrtom na sportsko izveštavanje od pojave štampanih medija do
danas.
Ključne reči: mediji, sport, istorija, komunikacija, sportsko izveštavanje.
Summary: The media influence the organization of social life at all stages of its development and in each
spatially and temporally viewed culture. The frenetic development of the electronic ones, and then the new media, is
changing access to culture, transforming it into a gigantic entertainment industry. The whole concept of culture of a
society under the influence of the media is becoming a new communication, virtual model. In this context, the sports
as a social phenomenon and popular communicative activity, becomes a part of the entertainment industry in the world
of information and consumption. This paper deals with reviewing the connectivity of media development and
communication in sport, with special emphasis on sports reporting from the appearance of the print media up to now.
Keywords: media, sports, history, communications, sports reporting.
1. UVOD
Ako se o medijskoj kulturi govori kao o predstavi koja koristi sliku i zvuk, a podrazumeva svest o ranijim
doživljajima, čulnim opažanjima uz sagledavanje sopstvenog života (Kelner /Douglas Kellner/ 2004) onda je sasvim
izvesno da medijske slike i zvukovi neposredno učestvuju u formiranju sadržaja svakodnevnog i sociokulturnog života
nudeći građu za stvaranje sopstvenog identiteta. Vrtoglavi razvoj elektronskih, a zatim i novih medija, menja pristup
kulturi, pretvarajući je u gigantsku industriju zabave. Celokupni koncept kulture zasnovan na mišljenju, ponašanju,
jeziku, običajima društva pod uticajem medija prerasta u novi komunikacijski, virtuelni model. Tako mediji utiču na
organizovanje društvenog života u svim fazama svoga razvoja i u svakoj prostorno i vremenski sagledanoj kulturi. U
tom kontekstu, sport kao društveni fenomen i popularna komunikativna aktivnost, postaje deo industrije zabave u
informatičkom, potrošačkom svetu. Sagledavajući povezanost razvoja medija i komunikacije u sportu dolazi se do
zaključka da je medijska prezentacija sporta aktivnost koja uzajamno pozitivno utiče na njihov razvoj i popularnost.
Sport u štampi, na radiju i televiziji kao tri uobičajena vida poruke u okviru masovne kulture, jeste važan aspekt
medijskih aktivnosti, jer se nadmetanje za publiku, podizanje tiraža i gledanosti u mnogome oslanja baš na sport. Pri
tom se često zaboravlja da se medijsko izveštavanje koristi za proizvodnju određenih ideja o kulturi i društvu,
formiranje ideologije “nacionalnog identiteta, ali se sagledavaju i druge ideologije, kao što je ideologija roda” (Brigs i
Kobli /Adam Briggs, Paul Cobley/, 2005, 622).
Dok se u nekim društvima sport posmatra kao marginalna aktivnost, u drugima se, zbog narastajućih
društveno-ekonomskih problema, doživljava kao rešenje i snaga koja će pokrenuti promene u zemlji i uticati na
pozitivnu promociju u svetu. Deleći sudbinu društva, sport pokušava da se reformiše i da uz privredu, obrazovanje,
nauku pripadne timu primarnih društvenih delatnosti. Vezujući se za vrednosnu orijentaciju koju konkretno društvo
31
propagira, sport teži da dostigne ideal ‘čiste i fer igre’. Ukoliko se ovome doda saznanje da je istorija društva i samog
sporta usko povezana sa razvojem društvene podele rada i tehnološkim inovacijama, onda je jasno da se do željenog
ideala teško može doći. Industrijalizacija, komercijalizacija, globalizacija učinile su da sport postane svojevrsna
industrija u kojoj se znaju pravila i prioriteti.
Tako je ekspanzija komunikacije u sportu direktno povezana sa razvojem industrije zabave, postala sastavni
deo svakodnevice u kojoj se sportski događaji ne završavaju onog trenutka kad sudija označi kraj utakmice, već se
aktivnost navijača nastavlja odlaskom na Mrežu, čitanjem i pisanjem komentara i gledanjem najzanimljivijih delova
meča. To je najvidljiviji trenutak povezanosti medija i sporta. Ovde treba pomenuti i konfor praćenja sportskog
događaja na televizijskom ekranu kao svojevrsnom globalnom ‘virtuelnom stadionu’, umesto odlaska na tribine
sportskog terena. Taj fenomen se posmatra kao formiranje jednog sasvim novog načina života, druženja i zabave koju
prati medijska i marketinška aktivnost prodaje proizvoda stvaranjem novog stila života korisnika/gledalaca u
potrošačkom društvu. Međutim, za razliku od tzv. hypodermic (potkožnog) modela predstavnika Frankfurtske škole i
drugih, kasnijih teorija efekata medija (Katz i Lazarsfeld 1955, Blumler i McQuail 1968, prema Brigs i Kobli, 2005,
417), istraživanja Stjuarta Hola (Stuart Hall, 1980) pokazuju da publika često ne dekodira poruke u skladu sa težnjama
producenata i marketinških stručnjaka koji ih šalju, već se značenje medijskih sadržaja formira ‘u susretu teksta i
publike’. “Programi koji naizgled promovišu jednu vrstu pogleda na svet”, mogli bi se koristiti sasvim u suprotnom
značenju, “a predstave (representations) koje deluju ‘negativno’ mogle bi biti shvaćene i na ‘pozitivan’ način” (Brigs
i Kobli, 2005, 417-418). To zavisi od šireg kulturnog konteksta, pola, identiteta, klase kojoj recipijenti pripadaju.
Poslednjih godina, studije medija publici pristupaju kao aktivnim potrošačima medijskih sadržaja poštujući njihovu
raznovrsnost i osobenost. Ne razmišlja se samo o tome „šta mediji rade ljudima, već šta ljudi rade s medijima“ (radovi
Herte Herzog o radio sapunicama; istraživnja McQuaila o ličnoj orijentaciji, prilagođavanju, informisanju) (Brigs i
Kobli 2005, 433). Nasuprot mišljenjima o korišćenju medija radi zadovoljenja potreba publike, studije medija i kulture
ističu i spregu istraživanja publike i medijskih tekstova (Brigs i Kobli, 2005, 433).
2. POSMATRANO KROZ ISTORIJU
Od pojave tekstova o rekreativnim sportskim aktivnostima i izveštajima sa konjskih trka u prvim sportskim
magazinima iz XIX veka može se pratiti zajednički razvoj štampe i sportske komunikacije. Promovisanje sporta putem
medija i istovremena pojava sportskog novinarstva, štampu je učinilo još uspešnijom naročito kada se tome doda i
dimenzija brzine koja je dostignuta pojavom telefona. Početkom prošlog veka, uzajamno korisna sprega medija i
sporta, naročito je došla do izražaja zbog velikog interesovanja tržišta u Americi za sportske proizvode i opremu.
Promena stila života nametnula je savremenom građaninu drugačije sagledavanje slobodnog vremena. Želja za
razonodom učinila je da se sport sa margine preseli u središte ‘novog života’ ljudi, pa je tako naraslo zanimanje za
upražnjavanje i praćenje sporta. Dnevne novine i sportski magazini sve su zdušnije donosili vesti o neverovatnim
sportskim uspesima. Bavljenje sportom koje je do tada bilo privilegija predstavnika bogatih, ‘visokih’ krugova, postalo
je svakodnevica srednje i radničke klase. “Britanci su odigrali ključnu ulogu u transformaciji igara i razonode u
sportove s propisima i prenošenju ove prakse na ceo svet… Australija i Južna Afrika oberučke su prihvatile kult
igara”… a “fudbal i boks postali su izuzetno popularni… Severnoamerička aristokratija i viša srednja klasa uživali su
u tenisu, polu i kriketu” (Đulijanoti, 2008, 9). Među vojskom i nižim klasama najpopularniji bio je bejzbol, a američki
fudbal nosio je epitet univerzitetskog sporta. Kanađani su favorizovali hokej na ledu, Nemci su bili poznati po
mačevanju i gimnastici, a češki sokolski pokret nastao u drugoj polovini XIX veka širio se po slovenskim zemljama.
Sokolstvo u Srbiji formalno postoji od 1904. Osnivač ovog pokreta bio je dr Laza Popović koji je 1910. godine ujedinio
sva srpska Sokolska društva. Sokoli su propagirali unapređenje zdravlja i snage svojih članova bez obzira da li se bave:
telesnim vežbama, viteškim igrama, mačevanjem, jahanjem, pešačenjem, veslanjem, streljaštvom (Pavlović, 1999, 29).
Francuska je svoj doprinos razvoju i popularizaciji sporta ostvarila promovisanjem ‘kosmopolitske vizije globalnog
potencijala sporta’. Tako su na ideju barona Pjera de Kubertena /Pierre de Coubertin/ osnovane moderne Olimpijske
igre i održane 1896. godine prvi put u Atini. Tek mnogo godina kasnije 1948. po uzoru na njih pokrenuto je prvo
takmičenje sportista u invalidskim kolicima. “Igre u olimpijskom stilu za sportiste sa hendikepom prvi put su
organizovane u Rimu 1960. One podrazumevaju prve Paraolimpijske igre” (Milenković i Živanović, 2010).
Prateći interesovanja svoje publike i predviđajući dobre poslovne efekte, filmska industrija prihvatila je
sportske teme, oblikovala ih u scenarije svojih kolor filmova i pružila bolje tehničke uslove gledaocima u bioskopskim
salama. U to vreme, najpopularniji bili su filmovi koji su prikazivali boks mečeve. “Prvi nemi film sa sportskom
tematikom “Šampion” snimljen je 1915. godine i spada u klasike filmske umetnosti. U glavnoj ulozi je poznati komičar
32
Čarli Čaplin koji na sebi svojstven način vlada scenama bokserskog meča” (Šiljak i sarad, 2011, 153). Sledili su igrani
i dokumentarni filmovi koji su za temu imali razvoj klubova, poznate sportiste i njihove pobede kao što je „Priča o
Bejb Rutu“ koja portretiše jednog od najvećih bejzbol igrača. “Dokumentarni film o srpskom košarkašu Radivoju
Koraću nije samo priča o fascinantnoj sportskoj karijeri, već i priča o jednom intelektualcu, humanisti i nadasve intere-
santnom čoveku” (Šiljak i saradnici, 2011, 154). Film “Asteriks i Obeliks na Olimpijskim igrama” slavi igre antičke
Grčke, “Gladijator” i “Quo Vadis” prikazuju scene borbi gladijatora iz perioda starog Rima i trke kočija, a naročito
popularni bili su srednjovekovni junaci Robin Hud i Ajvanho koji su u svojim filmovima veličali turnire i dvoboje
srednjovekovnih vitezova. Tema filma “Vatrene kočije” promoviše olimpijski duh Igara i borbeni nacionalni identitet.
“Narativ je koncentrisan oko priče o trojici trkača iz dvadesetih godina” prošlog veka: Škotlanđanin, litvanski Jevrejin
i “harizmatični mladi engleski aristokrata. Svi trče za Veliku Britaniju na Olimpijskim igrama” 1924. godine (Brigs i
Kobli, 2005, 616).
Vreme Velikog rata iznedrilo je heroje ‘novog doba’ o čijim su podvizima čitali i siromašni i bogati,
poistovećivali se sa njima i uživali u tematskim novinskim člancima. Tih godina “prostor posvećen sportskim
reportažama u štampanim medijima porastao je sa 1,7 posto, koliko je iznosio u 1875. godini, na 20 procenata koliko
je bio zastupljen u 1927. godini. Prema navedenim podacima može se tvrditi da su novinari kroz štampane medije
postavili temelj sportskom izvještavanju mnogo pre pojave radija i televizije” (Popović i Krivokapić, 2011, 7). Period
dvadesetih i tridesetih godina XX veka ostao je upamćen kao ‘zlatno doba sporta’. Publika je postala zahtevnija, pa su
sportski novinari sve češće opširno izveštavali o događajima sa sportskih terena, ali i o detaljima iz privatnog života
sportista i njihovih trenera. Tako se proslavljeni američki bejzbol igrač Joe DiMaggio, narednik američkog
vazduhoplovstva, nacionalni heroj, po popularnosti svrstao u red najvećih holivudskih glumaca čiji je život povezivan
sa bajkom, glamurom, neostvarenim snovima miliona obožavalaca. Kada je svoj život ukrstio sa najvoljenijom
filmskom glumicom, čuvenom M. M, postao je neiscrpna tema ne samo sportskih novinara, već i paparaca. Ostvariti i
živeti američki san udarna je tema žute štampe koja se uvek držala pravila plasiranja sadržaja ‘3S’ (sport, skandal,
seks). Tabloidi, aktuelne i zanimljive teme obrađuju šokirajući publiku i služeći se skandalima poznatih iz sveta sporta,
filma i politike, poluistinama, aferama, tračevima, sagledavanjem tema na komercijalan način, ciljajući tako na
formiranje masovne publike bez kritičke svesti koja se rukovodi samo emocijama. U nedostatku tabloidnih informacija
medijski sadržaji oslanjaju se na trivijalne detalje od kojih se konstruišu senzacionalne vesti (Viktorija i Dejvid Bekam)
– ako je krug čitatlaca širi, onda raste interes oglašivača i povećava se profit izdavača. Dakle, zadatak žute štampe je
ispunjen ako su zadovoljena tri kriterijuma: zabaviti i informisati čitataoce, prodati što više primeraka i privući veliki
broj oglašivača.
Kada se pojavio, radio je plenio svojom brzinom, ali i drugim specifičnim prednostima kao što su: prenosivost,
fleksibilnost upotrebe, neposrednost korišćenja. Američka radio stanica KDKA nastala 1920. godine, poznata po tome
što je, prateći predsedničke izbore objavila o tome prvu vest u istoriji masovnih elektronskih medija (Miletić, 2003,
66), u direktnom prenosu emitovala je bokserski meč između Džonija Reja i Džonija Dandija. Pojavom televizije,
radio je postao sporedni medij, pa je izlaz pronalazio u stereo programu, tranzistorskoj revoluciji i ugradnji radio
aparata u automobile. Ipak, moć televizijske slike, direktan prenos masovnih sportskih spektakala učinili su da se
pravila mnogobrojnih sportova menjaju prema potrebama i specifičnostima ovog masovnog medija. Takođe, sportska
događanja usklađuju se sa televizijskom programskom šemom da publika ne bi bila uskraćena za zadovoljstvo i konfor
pri praćenju sportske manifestacije. Razvoj kablovskih operatera pospešio je nastanak specijalizovanih sportskih
kanala čiji dvadesetčetvoročasovni program publika prati na globalnom nivou.
Sportska komunikacija na Internetu koristi se za praćenje sportskih vesti, prenosa i rezultata utakmica uživo
(www.livescore.com) ili za naknadni pregled odigranih mečeva, za razmenu podataka i komentarisanje na blogovima
i raznim oficijelnim sajtovima, interakciju sa sportskim organizacijama, pojedinim analitičarima i drugim ljubiteljima
sporta, kao i za sportsko klađenje na on line kladionicama. Posebna prednost jeste u tome što društveni mediji
omogućavaju navijačima virtuelni pristup sportu u realnom vremenu.
3. RAZVOJ SPORTA U SRBIJI – POČECI
Tek u XIX veku u Srbiji, mladoj nezavisnoj državi, počinju da se pojavljuju prvi oblici fizičke kulture. Sve
do dolaska sokolskih nastavnika, fizičko vaspitanje u školi bilo je vezano za vojno vežbanje i to u školama vojnog
profila. U programu nastave nalazila se gimnastika, a zatim i mačevanje. Učenici gimnazije imali su fakultativnu
nastavu fizičkog vežbanja, dok se u ženskom liceju obavezno vežbalo po jedan sat nedeljno. Posle donošenja Zakona
33
o ustrojstvu osnovnih škola iz 1863. godine država “je odobrila sredstva za nabavku potrebnih gimnastičkih sprava i
za plaćanje učitelja gimnastike, što se može smatrati prekretnicom za položaj predmeta u sistemu obrazovanja” (Šiljak,
2007, 123). Prve privatne škole za telesno vežbanje u Srbiji obučavale su mačevanju, plivanju, borenju i gimnastici.
Osnivanje prvih građanskih sportskih društava doprinelo je većoj popularnosti sporta. Beogradsko gimnastičko društvo
“Soko” i viteško Građansko gimnastičko društvo “Dušan Silni” ujedinjeni su u Savez sokolskih društava “Dušan Silni”
koji je bio preteča modernih sportskih klubova: fudbalskih, aero i atletskih, gimnastičkih. Tada se krenulo u
organizovanje takmičenja u velikom broju sportova. Srpski olimpijski klub osnovan je februara 1910, a dve godine
kasnije promenio je ime u Olimpijski komitet Srbije. Te 1912. godine Srbija (Kraljevina Srbija) prvi put učestvuje na
Olimpijskim igrama u Stokholmu.
Kako se povećavala želja za bavljenjem sportom kao i interesovanje za rezultate sportskih takmićenja, tako
se javila potreba za osnivanjem dvonedeljnog sportskog časopisa “Srpski vitez” iz 1909. godine u kome su se pratili
značajni sporski događaji koje su organizovala sokolska društava i olimpijski pokret Srbije. “Širenju sokolske ideje u
zemljama gde su živeli Srbi znatno je doprineo i sokolski list ‘Srpski soko’ ” (Pavlović, 1999, 49) pokrenut u Sremskim
Karlovcima 1906. da bi posle šest godina bio prenet u Beograd pod nazivom “Srpski sokolski glasnik” kao organ
Saveza srpskog sokolstva. Zadatak ovog lista bio je da širi srpsku kulturu i sokolsku ideju, kao i da obaveštava o
sportskim događajima: sletovima, telesnoj vežbi, narodnim igrama, radu ‘slavenskog sokolstva’.
Pojava radija u Srbiji dvadesetih godina prošlog veka omogućila je postepen razvoj radijskog sportskog
novinarstva. Radio Beograd javljao se svojim slušaocima sa poslednjeg sprata zgrade Akademije nauka. Osim raznih
predavanja, muzike i vesti, kuvarskih recepata, program se sastojao i od časova gimnastike koje je vodila Smilja
Mandukić. Posleratni Radio Beograd iznedrio je mnoge, legendarne spikere/novinare, ali su retki oni koji su imali
“privilegiju da čitaju sami svoje tekstove. Prvi među njima bio je Radivoje Raća Marković, koji se smatra najboljim
sportskim radio reporterom i pre i posle rata” (Anastasijević, 2003, 71). Prenos prve posleratne prvomajske parade na
kojoj su svoje zapaženo mesto imale i sportske ekipe koje su pokazivale svoje umeće prolazeći pored svečane tribine,
ostaće zapamćen upravo po Markovićevom sedmoipočasovnom komentarisanju. Bogat rečnik, pravilan govor,
prepoznatljiva, prijatna boja glasa, poznavanje materije o kojoj govori, razlikovala ga je od ostalih izveštača. Televizija
još nije imala primat, pa je radijski sportski program bio veoma slušan. Praksa odlazaka na utakmice sa tranzistorima,
mnogim sportskim novinarima oduzela je stečeni kredibilitet, jer su ljubitelji sporta tako dobili mogućnost slušanja
radio prenosa i gledanja utakmice uživo. Reporteri “su sve dotle prenosili događaj onako kako su znali i umeli, ali bez
prave kontrole… Pokazalo se da su pojedini od njih, dotle uvažavani, bili nedorasli svom zadatku” (Anastasijević
2003, 71).
Pojavom televizije, medijske poruke počele su da se prenose, uz predhodno registrovanje događaja, u toku
trajanja sportskog susreta, a neposrednost je bila mnogo veća nego na radiju ili u štampi, jer je moć slike ipak presudna.
Publika je svojim očima mogla da uživo posmatra sportski događaj i ta predstava često je bila višeznačnija od one,
jednodimenzionalne koja se dobijala kada se meč pratio sa tribina. Televizijski spektakl pruža gledaocu osećaj
neposrednog prisustva i učestvovanja, jer dobro organizovan prenos otkriva događaj iz više perspektiva, dok se
istovremeno publika informiše prateći rezultate, statistiku koja se vidi na ekranu i slušajući komentare sportskog
izveštača. U takvim okolnostima, televizija je iznedrila nove, mlade sportske novinare koji su se uz rad specijalizovali
za pojedine sportove (Dragan Nikitović, Vladan Stojaković, Marko Marković, Milojko Pantić) i tako uticali na razvoj
sportskih redakcija u medijima. “Prvi televizijski komentatori jednog fudbalskog derbija Zvezde i Partizana 1961. bili
su Vladanko Stojaković i kasniji doajen sportskih prenosa Marko Marković kao reporter početnik” 3. Pionire sportskog
novinarstva nasledili su talentovani komentatori, reporteri (Aleksandar Stojanović, Predrag Strajnić, Nebojša Višković,
Milan Bošković) koji danas rade u sportskim redakcijama specijalizovanih sportskih dnevnih listova (najstariji sportski
list na Balkanu Sport i Sportski žurnal sa svojim on line izdanjima www.sport.novosti.rs i www.zurnal.rs); dnevnih
novina sa razvijenim sportskim redakcijama (Blic sport, Danas, Politika, Večernje novosti); specijalizovanih
televizijskih kanala (Eurosport Srbija, šest kanala Sport kluba, SOS kanal, TV Arena sport sa četiri kanala); radio i
televizijskih stanica sa uređenim sportskim redakcijama (B92, RTS, Sport FM, Prva srpska TV). Izostanak dobrih
rezultata sportista na međunarodnim takmičenjima kao i različit afinitet sportskih urednika, u fokus zanimanja
sportskog izveštavanja postavili su sportove (odbojka, vaterpolo, tenis) koji su dobili svoj stalni prostor u televizijskom
3 Nađeno na http://www.savremenisport.com/Mediji_ Ekranizacija _sporta_u_Srbiji.html, 24.9.2014.
34
programu. Nekada popularne sportske emisije poput “Sportske subote”, “Sportskog pregleda”, “Indirekta” zamenjene
su specijalnim emisijama pred neki sportski derbi, mečeve svetskog, evropskog prvenstva ili olimpijade.
4. SPORTSKO IZVEŠTAVANJE – ZDRAVLJE I DUGOVEČNOST?
Dok se u školama u viktorijanskoj Engleskoj zagovarao sport radi disciplinovanja omladine i formiranja jake,
ugledne ličnosti koja će upravljati određenim segmentima društva, dotle je, posle ere liberalnog kapitalizma, sportu
data komponenta aktivnosti koja povoljno utiče na zdravlje i dugovečnost. Kako će se sport okarakterisati, nezavisno
od važećih trendova, zavisi od potreba i razvijenosti društva. Međutim, studije koje su se bavile osobenostima sporta i
fizičke aktivnosti uglavnom zaključuju da “umereno, ritmično i redovno vežbanje ima značajno i blagotvorno dejstvo
na zdravlje” (Vodington /Waddington, 2000/ prema Skembler /Graham Scambler/, 2007, 127) kako fizičko tako i
psihičko. Kao prevenciju mnogih bolesti stručnjaci preporučuju umeren način života, upražnjavanje tridesetominutnog
vežbanja dva do tri puta nedeljno i stalnu posvećenost sebi. Budući da je sport složenija aktivnost od fizičkog vežbanja,
istraživanja pokazuju da sportiste često muče povrede, pa im je tako i zdravlje ugroženo (Waddington, 2000; Lunch,
Carcasona 1994. prema Skembler, 2007, 129). Ispitivanje sprovedeno među danskim fudbalerima pokazalo je da je 37
procenata povreda posledica prevelikih napora (Lunch i Carcasona, 1994. prema Skembler, 2007, 129). Iako se ne
može reći da povreda nema kod rekreativaca i amaterskih sportista, ipak vrhunski i profesionalni sportisti od rane
mladosti treniraju duže i napornije i često do vrhunskih rezultata dolaze upotrebom lekova za suzbijanje bolova. Tada
se putem medija osim trenera, čitava javnost brine o tome da li će se oporaviti i biti spremni da izdrže ceo meč. Zbog
važnosti ovakvih informacija za klub i navijače, povrede sportista postale su česta tema sportskog izveštavanja. Putem
medija, vestima u nizu, izveštajima uz analize stručnjaka publika prati oporavak sportiste. Neretko se, najčešće u
štampanim medijima i njihovim on line izdanjima mogu sresti i komentari vezani za prevelika očekivanja uprave i
vlasnika kluba zbog stalnog preplitanja komercijalne i takmičarske strane sporta. Zato mnogi sportisti nastupaju iako
su povređeni. Ako je tim zebeležio pobedu, mediji veličaju igrača dižući ga na pijedestal; ukoliko je pružio lošu partiju,
on se u izjavama izgovara svojom povredom – još jedna neiscrpna tema na društvenim mrežama.
Sa pojavom Interneta, medijsko tržište više nije omeđeno državnim niti nacionalnim granicama.
„Kompjuterska mreža omogućava direktnu vezu, razmenu vizuelnih, auditivnih, audio-vizuelnih sadržaja i tako
ostvaruje novi oblik komunikacione prakse. Publika više nije samo pasivni posmatrač sa daljinskim upravljačem, već
i potencijalni emiter koji stvara svoje programske pakete“ (Milenković i Stamenković, 2012, 534). Web novinarstvo
objedinjuje audio i video sadržaje. Dok televizijske vesti emituju samo najvažnije informacije, dotle se na sajtu
objavljuju i ostali podaci, duži tekstovi i sve ono što se uklapa u priču, a zanima posetioce sajta. Svojim korisnicima,
Internet omogućava da sami nađu potrebne informacije, da isporuče svoje poruke masovnoj publici i dobiju povratne
reakcije. Fan klubovi, forumi, otvorene i zatvorene grupe na Facebook-u, postovi na Twitter-u nove su mogućnosti
društvenih medija koji interpersonalnim, masovnim, interaktivnim komuniciranjem povezuju Internet korisnike,
stvarajući od njih saradnike spremne da u svakom trenutku reaguju postvaljanjem najnovijih informacija, fotografija
ili video klipova. Tako se uz tradicionalno pojavilo tzv. participativno novinarstvo. “Svaki građanin prisutan na mestu
događanja može napraviti video reportažu ili poslati svoj tekst na sajt ili blog istoga trenutka pošto se nešto desilo”
(Petković, 2007, 113). Pošto spajaju vest sa mišljenjem i zabavom iako nisu pravi novinarski izveštaji, blogovi su sve
popularniji. Njihova uloga postaje nezamenljiva ako se ovo javno, ulično, građansko novinastvo tretira kao
participacija građana u prikupljanju, razmeni i distribuciji informacija.
Danas u Velikoj Britaniji preovlađuje zabrinutost da se stanovništvo, a naročito deca, ne bave dovoljno
sportom što rezultira sve većom stopom gojaznosti. U Americi više od trideset procenata odraslih ljudi ima problema
sa viškom kilograma, u Engleskoj gojazno je oko dvadeset dva posto ljudi, jer je opala fizička aktivnost u školama za
skoro sedamdeset odsto (Parkinson, 2003. prema Skembler, 2007, 134). Istraživanja u Srbiji ukazuju na neophodnost
što ranijeg uključivanja dece u organizovanu fizičku aktivnost sa najškolovanijim mogućim kadrom (profesor fizičkog
vaspitanja). Trenutna situacija pokazuje da se deca susreću sa takvom aktivnošću u institucionalizovanom obliku tek
u jedanaestoj godini što je veoma kasno (Milenković, 2013; Krsmanović i saradnici, 2009; Stamatović, 2001;
Stamatović i Šekeljić, 2011). U vreme ekspanzije novih tehnologija, sa sve prisutnijom hipokinezijom, posturalnim
poremećajima i gojaznošću kod dece i omladine, potrebno je posvetiti više pažnje fizičkom vežbanju i razvoju zdrave
populacije (Milenković, 2013). Mediji u promovisanju sporta kod mladih mogu mnogo da učine. Televizijski sportski
program daje značajan stimulans napretku i omasovljenju sporta, a posle velikih uspeha sportista povećan je upis dece
u sportske klubove. Mladi su uvek tražili uzore među pobednicima, pa su se tako u bavljenju sportom ugledali na svoje
sportske idole (Đoković, Mandić, Čavić, Bekrić, Španović). Da bi se mladima ukazalo na svrsishodnost bavljenja
35
sportom, medijsko propagiranje određene fizičke discipline mora biti propraćeno i odgovarajućim sportskim
rezultatima.
5. MEDIJACIJA SPORTA
Sport je već odavno postao medijski zavistan i može se smatrati medijskim proizvodom koji je sve prisutniji
u masovnim medijima. Televizija, na primer, prenoseći sportske događaje stalno unosi određene inovacije koje će dati
novi kvalitet sportskom izveštavanju. Osim postavljanja mikrofona na određena mesta radi osećaja prisutnosti na
terenu, jer će se preneti mnogo razgovetniji zvuk i snimiti IT ton, “na Olimpijadi u Barseloni uvedene su nove pozicije
kamere (pod vodom kao i iz ekstremnog gornjeg rakursa) koje su dale novi doprinos snimateljskom vokabularu u
‘pokrivanju’ atletskih staza, terena za grupne sportove i plivačkih bazena” (Brigs i Kobli, 2005, 625). Uvođenje
tehnike super usporenog snimka (slow motion) prvi put korišćenog na Svetskom fudbalskom prvenstvu 1998. i pet
puta sporijeg ultra slo-mo, omogućilo je praćenje najsitnijih detalja puta lopte na terenu. Promenile su se i granice
između izvođača i publike. Kamera koja snima sa svih ključnih mesta, postavlja posmatrača u centar događaja, a
zahvaljujući marketinškim aktivnostima, u pauzama utakmica, dok se maskote kluba šetaju po tribinama i fotografišu
sa publikom, raspoloženi navijači takmiče se na terenu radi dobijanja određenih nagrada. Publika uživa u tom šou
programu, a za to vreme, TV gledaoci prate reklame. Prenosi sportskog meča, kroz snimljen, direktan ili digitalno
prenesen sadržaj “dovode svet u jedan grad, jer se sportisti i gledaoci iz drugih zemalja sastaju u jednom urbanom
okruženju” (Đulijanoti, 2008, 267). Nova uloga medija u reprezentovanju sporta tzv. ‘medijacija’ označava pružanje
novih mogućnosti praćenja sportskih događaja. Svojim korisnicima, televizija je u Velikoj Britaniji dala mogućnost
izbora kroz interaktivne usluge, snimajući kretanje samo jednog odabranog igrača učesnika u sportskom nadmetanju
(player-cams). Sport kao glavna komponenta programske ponude opravdava sve zahteve koji se pred njega postavljaju.
Kao poprište ekonomskog nadmetanja zemaljskih servisa, satelitske i kablovske televizije, “prepoznavši brze promene
u novom medijskom okruženju, s razvojem tehnologije mobilnih telefona i rastućeg uticaja Interneta kao ključne mreže
disribucije fudbalskog materijala” (Brigs i Kobli, 2005, 629), jasna je politika prodaje prava prenosa nekih popularnih
sportskih događaja (engleska Premijer liga prodala je prava na tri umesto na pet godina).
Nove tehnologije omogućile su tzv ‘virtuelni sport’, ‘sport bez sporta‘ koji upražnjavaju najčešće mladi sedeći
uz svoje kompjutere više sati. Zahvaljujući kompjuterskim igrama koje obiluju sjajnom grafikom, trodimenzinalnim
zvukom u potpunosti je dočaran doživljaj pravog sporta. Mladi, navikli na nadmetanje sa kompjuterom, nemaju osećaj
za grupu ili tim, pa se virtuelnim sportom u obliku kompjuterskih igara mogu baviti bez ikakvog fizičkog napora i bez
bojazni da će se povrediti, tako da im kompjuteri postaju ‘virtuelni roditelji’. Virtuelni sport posmatran u medijskom
kontekstu sagledava se kroz povoljnosti koje publika dobija posmatrajući sportske spektakle na uličnim ekranima.
Bučna atmosfera, razdragani posmatrači u centru grada u kafanama i kafićima ispred velikih ekrana postaju sami po
sebi deo spektakla koji prate. Sve to podseća na atmosferu, izgled i ponašanje publike na stadionu. Od toga se otišlo i
korak dalje. Posle televizijskih ekrana i kompjuterskih monitora, velikih uličnih ekrana, montažni virtuelni stadion,
napravljen na svetskom fudbalskom prvenstvu u Francuskoj u blizini pravog stadiona, treći je nivo virtuelnosti
prikazivanja sporta. “Improvizovani stadion bio je sastavljen od četiri džinovska ekrana po trista kvadratnih metara.
Tribine su bile raspoređene tako” da je ovaj stadion po “navodima reklamnog prospekta … nudio posetiocima utisak
kao da su na pravoj utakmici"4. Blizina pravog stadiona omogućavala je poistovećivanje sa publikom na njegovim
tribinama, a velike figure fudbalera na ‘džinovskim’ ekranima virtuelnog stadiona činile su da se posmatrači mogu
lakše identifikovati sa njima kao da su i sami učesnici u sportskom nadmetanju na fudbalskom terenu.
Poslednja decenija XX veka označila je period u kome se stvorio jaz između medijacijskog i nemedijacijskog
sporta da bi danas na snazi ostao medijacijski sport. Ako meč posmatramo okom publike na stadionu, nasuprot gledištu
da je prednost gledati TV prenose zbog mogućnosti praćenja iz više uglova, javlja se mišljenje da “televizijski sport
pruža jednoličnu sliku” (Bejl /Bale/ 1998. prema Skembler 2007, 215), zbog toga što svaki od posetilaca, budući da
sedi na različitim mestima, vidi događaj iz drugačije perspektive. Publika pored ‘malih’ ekrana, ma gde sedela, prati
meč onako kako ga vidi oko kamere. Sportska izveštavanja uz sve detaljnije snimke meča, sa više ponavljanja i
usporenih snimaka, dovela su do televizijskog prenosa koji je prerastao u zaseban sportski događaj, važniji od samog
sportskog spektakla. Sport u medujima postao je popularna oblast koja može da poveže široki dijapazon tema (kultura,
politika, psihologija) koje nisu, na prvi pogled, u očiglednoj vezi sa sportom, jer je medijsko izveštavanje prilagođeno
osećajima gledalaca, njihovom mišljenu, željama i stavovima u okviru promenljivog sistema vrednosti. Tako
4 Dostupno na http://www.savremenisport.com/Mediji_Mediji_i_virtuelni_sport.html, nađeno 20. 9. 2014.
36
medijacija sporta ukazuje na ekonomski, politički, ideološki značaj sporta. Iz tog razloga, uloga novinara je još
odgovornija, jer sportski medijski sadržaji nisu samo izveštaji sa sportskih mečeva, nego svesno ili nesvesno navođenje
na stavove jedne etničke grupe prema drugoj, mišljenja jednih zemalja i regiona prema drugima, osobine koje
favorizujemo kao vredne divljenja ili neprihvatljive, odnos muškaraca prema ženama, ali i povezivanje sporta sa
izgradnjom nacionalnog identiteta.
6. REFERENCE
1. Anastasijević, S. (2003). Uvod u radio novinarstvo. U Radio i TV novinarstvo, grupa autora Beograd: Centar
za savremenu žurnalistiku.
2. Brigs, A. i Kobli, P. (2005). Uvod u studiju medija. Beograd: Clio.
3. Đulijanoti, R. (2008). Sport – kritička sociologija. Beograd: Clio.
4. Hall, S. (1980). Encoding/Decoding. In S. Hall et al, Culture, Media, Language. London: Hutchison, 128-138.
URL:http://books. google.com/ books?id =UV3Nlo4BqlIC&pg. Nađeno 15.04.2008.
5. Kelner, D. (2004). Medijska kultura. Beograd: Clio.
6. Krsmanović, B., Batez, M., Krsmanović, T. & Kovačević, R. (2009). The effects of anthropological status on
motor efficiency in pupils of subject and class lessons. (Efekat antropološkog statusa na motoričku efikasnost
učenika na predmetnoj i razrednoj nastavi). In M. Mikalački (Ed), 1st International Scientific Conference
“Exercise and Quality of Life” (pp 55-60). Novi Sad: Faculty of sport and physical education, University of
Novi Sad.
7. Mediji - Ekranizacija sporta u Srbiji. Dostupno na http://www.savremenisport.com/Mediji_ Ekranizacija
_sporta_u_Srbiji.html, 24.9.2014.
8. Mediji - Mediji i virtuelni sport. Dostupno na http://www.savremenisport.com/Mediji_Mediji_i_virtuelni
_sport.html, nađeno 20. 9. 2014.
9. Milenković, D. (2013). Efikasnost programskog sadržaja redovne nastave fizičkog vaspitanja u odnosu na
stručnu osposobljenost nastavnika. Doktorska disertacija. Niš: Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja.
10. Milenković, D. i Živanović, N. (2010). Paraolimpijske igre. Niš: Panoptikum.
11. Milenković, V. i Stamenković, D. S. (2012). Masovno komuniciranje u informatičkom društvu. U B.
Dimitrijević (Ur), „Kriza i perspektiva znanja i nauke“, zbornik radova (str. 527-543). Niš: Filozofski fakultet
Univerziteta Niš.
12. Miletić, M. (2003). Menadžment medija. Beograd: Fakultet za menadžment malih preduzeća.
13. Pavlović, P. (1999). Srpski soko. Srpsko Sarajevo: Viteška organizacija Srpski soko.
14. Petković, D. (2007). Uticaj interneta na tradicionalne medije, u Internet i javna sfera u Srbiji, Beograd:
Beogradska otvorena škola, http://www.scribd.com/doc/47111348/Internet-i-javna-sfera-u-Srbiji. 2.5.2012.
15. Popović, S. i Krivokapić, D. (2011). Istorija i razvoj komunikacije u sportu sa osvrtom na savremene prilike u
Crnoj Gori. U A. Biberović (Ur), IV Međunarodni simpozijum "Sport i zdravlje" (str. 6-9). Tuzla: Fakultet za
tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli.
16. Šiljak, V. (2007). Istorija sporta. Beograd: Fakultet za menadžment u sportu.
17. Šiljak, V., Pavlović, P.D., Plakona, E. i Pantelić, K.M. (2011). Arts and sports. III International scientific
conference “Anthropological aspects of sports, physical education and recreation”, Proceedings (pp. 146–
154). Banja Luka: Faculty of physical education and sport.
18. Skembler, G. (2007). Sport i društvo: istorija, moć i kultura. Beograd: Clio.
19. Stamatović, M. (2001). Ispitivanje efikasnosti nastave fizičkog vaspitanja u četvrtom razredu OŠ u zavisnosti
da li se organizuje kao predmetna ili razredna nastava. Doktorska disertacija. Beograd: Fakultet za fizičko
vaspitanje i sport.
20. Stamatović, M. i Šekeljić, G. (2011). Efikasnost nastave fizičkog vaspitanja u četvrtom razredu osnovne škole
i stručna osposobljenost nastavnika. Nastava i vaspitanje, 60 (4), 703-717.
37
AGILNOST I EKSPLOZIVNA SNAGA NOGU VERTIKALNOG TIPA U VRHUNSKOJ
KOŠARCI
AGILITY AND EXPLOSIVE LEG STRENGTH OF VERTICAL TYPE IN ELITE
BASKETBALL
mr Imer Ademović
Tehnička škola, Tutin, Srbija
dr Dejan Milenković
Fakultet za sport, Univerzitet „Union - Nikola Tesla“, Beograd, Srbija
prof. dr Miodrag Kocić
Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja, Univerzitet u Nišu, Srbija
Sažetak: Istraživanje je izvršeno sa ciljem utvrđivanja uticaja eksplozivne snage nogu vertikalnog tipa
(vertikalna skočnost) na agilnost 15 košarkaša KK Konstantin iz Niša, starosti od 18 do 30 godina, koji se takmiče u
košarkaškoj ligi Srbije. Za procenu vertikalne skočnosti korišćeni su Abalakov sunožni skok iz počučnja (Abalakov
jump), Countermovement jump i skok iz čučnja (Squat jump), dok je agilnost procenjena Agility T testom, Hexagon
Аgility Тestom i Illinois Agility Testom. Za utvrđivanje parametara eksplozivne snage nogu vertikalnog tipa korišćeni
su „Myotest“ - Myotest Performance Measuring System i tenziometrijska kontaktna platforma, dok su testovi agilnosti
mereni štopericom. Od statističkih analiza za obradu dobijenih podataka upotrebljene su kanonička korelaciona i
regresiona analiza. Rezultati su pokazali statistički značajnu povezanost eksplozivne snage nogu vertikalnog tipa i
agilnosti kod vrhunskih košarkaša.
Ključne reči: Vertikalna skočnost, agilnost, vrhunski košarkaši.
Summary:The study was conducted in order to determine the impact of explosive leg strength of vertical
type (vertical jumping ability) on agility in 15 players of BC Konstantin in Nis, of age from 18 to 30, who compete
in the Basketball League of Serbia. To estimate vertical jumping ability Abalakov jump, Countermovement jump and
Squat jump were used, while agility was tested by Agility T test, Hexagon Agility Test and Illinois Agility Test. To
determine the parameters of explosive leg strength of vertical type "Myotest" - Myotest Performance Measuring
System and Tensiometer contact platform were used, while tests of agility were measured by stopwatch. As for
statistical analysis for processing the obtained data, canonical correlation and regression analysis were used. The
results showed a statistically significant correlation between explosive leg strength of vertical type and agility in elite
basketball players.
Keywords: Vertical jumping ability, agility, elite basketball players.
1. UVOD
Vrhunski sport koji je okrenut ka najvećim rezultatskim dostignućima iz godine u godinu postavlja nove i
teže zahteve pred sportiste i njihove trenere. Ono što je nekada bilo nezamislivo za izvesti, sada je potpuno normalna
pojava i broj sportista koji dostižu najviše nivoe rezultatske efikasnosti sve su brojniji. To se, na primer, može objasniti
sve većim izazovima kojih je sport pun, pa se sa te strane javlja motivacija za sve dužim i napornijim trenažnim radom
[5]. Ali, ono što je možda najvažnije, predstavlja ubrzani razvoj sportskog treninga. Trening je do te mere bitan u
sportu da se osim praktičnog pristupa, veliki akcenat stavlja i na razvoj naučnih principa, a sve u korist što većeg
napretka u sposobnostima sportista. Međutim, postavlja se pitanje da li je moguće da taj napredak traje večno i da li
će sportski rezultati u jednom trenutku “udariti u plafon” [8]. Jedno je sigurno, unapređivanje sportskog treninga u
delu razvoja osnovnih fizičkih sposobnosti i postizanja optimalne fizičke forme više je nego bitno za konačan sportski
rezultat.
38
Svaki vrhunski sport zahteva i vrhunsku kondicionu pripremu igrača. Nije drugačije ni na primeru košarke.
Košarka je kompleksna sportska aktivnost sa periodima visokog intenziteta i kratkim periodima oporavka. Igrači
moraju biti na visokom nivou fizičke pripreme, u suprotnom, tehnika se progresivno pogoršava sa pojavom zamora i
rezultat je gubitak utakmice [8]. Razvoj košarkaške igre zahteva dinamiku koja podrazumeva veliki broj promena
smera kretanja i skokova. Uzimajući u obzir veličinu terena, broj igrača u igri i karakter same igre, potrebno je radi
postizanja vrhunskog rezultata kretanje odvijati nesmanjenom dinamikom i kontrolom pokreta. Svaki igrač u obavezi
je da uloži maksimalan napor za stvaranje što povoljnije pozicije u cilju uspešnog realizovanja akcije [11].
Osim potrebe za agilnim načinom kretanja koje se više ne dovodi u pitanje i ne predstavlja dodatnu vrlinu
igrača, smatra se da su igrači sa izraženijim stepenom eksplozivne snage nogu u prednosti (cilj u košarci je na visini).
Od košarkaša se traži da imaju sposobnost brzog i eksplozivnog prvog koraka kojim izbacuju protivnika iz igre, da se
efikasno kreću po terenu sa mogućnošću iznenadne promene smera kod npr. presecanja dodavanja i da u kontinuitetu
tokom cele utakmice izvode skokove u defanzivne i ofanzivne svrhe [8].
Deo motorike kojim se definiše ovakva manifestacija sposobnosti igrača spaja tri motoričke sposobnosti
(brzina, agilnost, eksplozivna snaga) u brzinsko-eksplozivna svojstva, ili SAQ blok (speed, agility, quickness). S tim
u vezi izdvaja se i vrlo dobro prihvaćena metoda treninga sa istim nazivom SAQ metod, koja daje zapažene rezultate
u radu sa košarkašima [7, 20], ali i drugim sportistima [19, 25].
Agilnost i eksplozivnost (u radu se neće posebno tretirati brzina kao treća komponenta brzinsko-eksplozivnih
svojstava) postale su jednako važne za uspeh u sportu kao i snaga, brzina, izdržljivost. Takođe, u sportskim igrama
odavno je prošla faza razvoja kada su tehnička i taktička priprema i pojedinačna superiornost igrača na tom polju
jedino važni za krajnji sportski rezultat. Potrebno je i u kondicionom pogledu raditi na usavršavanju karaktertistika
igrača. S obzirom na povezanost dve obrađivane motoričke sposobnosti i njihovo međusobno dopunjavanje, osnovna
pretpostavka odnosila se na postojanje značajne povezanosti dva pomenuta prostora i uticaja jednog na rezultatsku
uspešnost drugog. U ovom slučaju ispitivan je uticaj eksplozivnosti vertikalnog tipa na agilnost.
2. METOD RADA
Za potrebe ovog istraživanja uzorak ispitanika činilo je 15 košarkaša KK „Konstantin“ iz Niša, starosti od 18
do 30 godina, koji se takmiče u košarkaškoj ligi Srbije i Super ligi Srbije (članovi Super lige Srbije u sezoni 2012/13).
Cilj istraživanja bilo je utvrđivanje uticaja eksplozivne snage nogu vertikalnog tipa (vertikalna skočnost) na rezultate
u testovima agilnosti vrhunskih košarkaša.
Za procenu vertikalne skočnosti korišćena su tri testa sa većim brojem parametara iz protokola Bosco Ergo
Jump (Bosco Ergo Jump Protocol):
- Abalakov sunožni skok iz počučnja (Abalakov jump) (ABK(h) – visina, ABK(P) - snaga, ABK(F) – sila i
ABK(v) – brzina),
- Countermovement jump (CMJ(tE) – vreme ekscentrije, CMJ(pikE) – maksimum (pik) ekscentrije,
CMJ(tK) – vreme koncentrije, CMJ(pikK) – maksimum (pik) koncentrije) i
- Skok iz čučnja (Squat jump) (vreme koncentrije SJ(tK) i maksimum (pik) koncentrije SJ(pikK)).
Korišćeni testovi vertikalne skočnosti preuzeti su sa sajta TopendSports:
http://www.topendsports.com/testing/bosco-ergo-jump.htm
Za utvrđivanje parametara vertikalne skočnosti upotrebljeni su „Myotest“ - Myotest Performance Measuring
System i tenziometrijska kontaktna platforma (Quattro Jump).
Myotest predstavlja bežični akcelerometar sa odgovarajućom programskom podrškom koji između ostalih
mogućnosti vrši procenu intenziteta eksplozivne snage mišića kroz različite parametre: snagu, brzinu, visinu, silu itd.
Quattro Jump sastoji se od tenziometrijske platforme na kojoj se izvode različiti tipovi vertikalnih skokova povezane
kablom sa prenosnim računarom koji registruje i beleži podatke. Specijalni protokol omogućava kvantifikovanje
skokova vezanih za aktivnost donjih ekstremiteta i time objektivno merenje sile, brzine, kao i izračunavanje snage i
visine skoka. Kod skoka iz čučnja (squat jump) procenjivana je koncentrična komponenta eksplozivnosti skoka, dok
je kod countermovement jump testa procenjivana ekscentrična komponenta eksplozivnosti skoka.
39
Testovi za procenu agilnosti:
- Agility T test (TTEST),
- Hexagon Agility Test (HEKS) i
- Illinois Agility Test (ILINO).
Korišćeni testovi agilnosti preuzeti su sa sajta TopendSports:
http://www.topendsports.com/testing/agility.htm
slika 1: Agility T test slika 2: Hexagon Agility Test slika 3: Illinois Agility Test
Obrada podataka izvršena je statističkim paketom Statistica 7.0, a korišćene su:
- Kanonička korelaciona analiza – primenjuje se u kineziološkim istraživanjima prilikom utvrđivanja relacije
između dva multidimenzionalna sistema manifestnih ili latentnih varijabli ili kada treba povezati jedan
multidimenzionalni kriterijum sa multidimenzionalnim sistemom varijabli prediktora [3];
- Regresiona analiza – koristi se prilikom utvrđivanja značajnosti relacija i veličina uticaja nekog sistema
(jednog ili više) manifestnih ili latentnih varijabli na jednu kriterijumsku ili predikcija uspeha u bilo kojoj
kriterijumskoj varijabli (jednodimenzionalnoj) ili sistema kriterijumskih varijabli koji se može svesti na jednu (prvu
glavnu) komponentu K1, pa je osnovni cilj regresione analize da utvrdi kako pojedini faktor deluje na neku aktivnost
[16].
3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA
U sledećem poglavlju prikazani su rezultati kanoničke korelacione i regresione analize vertikalne skočnosti i
agilnosti u košarci. Zbog većeg broja regresionih analiza koje je moguće izračunati u ovakvom odnosu dva posmatrana
prostora, prikazan je samo nivo statističke značajnosti (p). Koeficijenti koji su pokazali nivo značajnosti (p),
obeležavani su zvezdicama (* ili **) u slučaju da ukazuju na statističku značajnost. Jedna zvezdica (*) ukazuje na nivo
pouzdanosti od 95%, dok su dve zvezdice (**) u skladu sa nivoom pouzdanosti od 99%.
3.1. Kanonička korelaciona analiza
Tabela 1: Kanonička korelaciona analiza vertikalne skočnosti i agilnosti
Can.R Can.R2 Chi-sqr. p
0 .987 .975 127.36 .000**
1 .882 .777 46.24 .000**
40
Tabela 1 predstavlja nivo povezanosti između prediktorskog sistema vertikalne skočnosti i kriterijumskog
sistema agilnosti kod vrhunskih košarkaša. Utvrđene su dve značajne kanoničke povezanosti pomenutih sistema na
nivou p < .01.
Prva kanonička povezanost objašnjena je veličinom koeficijenta kanoničke korelacije (Can.R = .987) što
pretvoreno u značajnost funkcije iznosi p = .000. Koeficijent determinacije (Can.R2 = .975) objašnjava procentualnu
povezanost dva seta, pa je uticaj vertikalne skočnosti na agilnost 97.5%.
Druga kanonička povezanost ukazuje na veličinu koeficijenta kanoničke korelacije (Can.R = .882), što
pretvoreno u značajnost funkcije iznosi p = .000. Procentualna povezanost dva sistema manja je nego u prvom slučaju
i iznosi 77.7% što je dobijeno na osnovu koeficijenta determinacije (Can.R2 = .777).
Tabela 2: Kanonički faktori
Vertikalna skočnost Root 1 Root 2 Agilnost Root 1 Root 2
ABK(h) -0.10 0.21 TTEST 0.88 0.22
ABK(P) -0.01 -0.01 HEKS 0.37 0.88
ABK(F) -0.49 0.03 ILINO 0.87 0.49
ABK(v) 0.48 -0.07
CMJ(tE) 0.22 -0.16
CMJ(pikE) -0.64 -0.24
CMJ(tK) -0.19 0.05
CMJ(pikK) -0.10 -0.37
SJ(tK) 0.09 0.35
SJ(pikK) -0.23 -0.40
Posmatrajući u Tabeli 2 strukturu prvog kanoničkog faktora (Root 1), na strani vertikalne skočnosti vidi se da
na definisanje ovog faktora najviše utiče maksimum ekscentrije kod skoka Countermovement jump (CMJ(pikE) -
0.64), zatim sledi sila kod Abalakovog skoka (ABK(F) -0.49) i brzina kod Abalakovog skoka (ABK(v) 0.48). Ostali
parametri imaju niže koeficijente. Na strani agilnosti, najveći uticaj na definisanje kanoničkog faktora ima Agility T
test (TTEST 0.88), zatim Illinois Agility Test (ILINO 0.87), dok se najmanji uticaj beleži kod Hexagon Agility Testa
(HEKS 0.37).
Struktura drugog kanoničkog faktora (Root 2) na strani vertikalne skočnosti pokazuje najjači faktor u
maksimumu koncentrije kod skoka iz čučnja (Squat jump) (SJ(pikK) -0.40), zatim u maksimumu koncentrije kod
skoka Countermovement jump (CMJ(pikK) -0.37) i vremenu koncentrije kod skoka iz čučnja (SJ(tK) 0.35). Ostali
parametri imaju niže koeficijente. Na strani agilnosti, najveći uticaj na definisanje kanoničkog faktora ima Hexagon
Agility Test (HEKS 0.88), zatim Illinois Agility Test (ILINO 0.49), dok se najmanji uticaj beleži kod Agility T testa
(TTEST 0.22).
U slučaju povezanosti vertikalne skočnosti i agilnosti košarkaša, ne može se definisati jedan generalni faktor
koji značajno definiše ove prostore, već je uočeno postojanje dva značajna faktora koji se međusobno dopunjuju.
41
3.2. Regresiona analiza
Tabela 3: Regresiona analiza vertikalne skočnosti i agilnosti
TTEST (p) HEKS (p) ILINO (p)
ABK(h) .170 .798 .982
ABK(P) .002** .141 .394
ABK(F) .006** .212 .001**
ABK(v) .239 .323 .036*
CMJ(tE) .001** .355 .152
CMJ(pikE) .001** .006** .000**
CMJ(tK) .296 .009** .003**
CMJ(pikK) .008** .193 .898
SJ(tK) .304 .033* .004**
SJ(pikK) .323 .002** .005**
p (total) .000** .000** .000**
Rezultati regresione analize košarkaša ukazuju na postojanje statistički značajnog uticaja vertikalne skočnosti
kao jedinstvenog područja na sve testove agilnosti (TTEST .000; HEKS .000; ILINO .000).
Na pojedinačnom nivou statistički značajne relacije mogu se videti između sledećih testova:
- snaga kod Abalakovog skoka (ABK(P)) ima značajnu relaciju sa Agility T testom (TTEST .002);
- sila kod Abalakovog skoka (ABK(F)) sa Agility T testom (TTEST .006) i Illinois Agility Testom (ILINO
.001);
- brzina kod Abalakovog skoka (ABK(v)) sa Illinois Agility Testom (ILINO .036);
- vreme ekscentrije kod skoka Countermovement jump (CMJ(tE)) u značajnoj je relaciji sa Agility T testom
(TTEST .001);
- maksimum ekscentrije kod skoka Countermovement jump (CMJ(pikE)) sa svim testovima agilnosti (TTEST
.001; HEKS .006; ILINO .000);
- vreme koncentrije kod skoka Countermovement jump (CMJ(tK)) sa Hexagon Agility Testom (HEKS .009) i
Illinois Agility Testom (ILINO .003);
- maksimum koncentrije kod skoka Countermovement jump (CMJ(pikK)) u značajnoj je relaciji sa Agility T
testom (TTEST .008);
- vreme koncentrije kod skoka iz čučnja (SJ(tK)) sa Hexagon Agility Testom (HEKS .033) i Illinois Agility
Testom (ILINO .004);
- maksimum koncentrije kod skoka iz čučnja (SJ(pikK)) takođe sa Hexagon Agility Testom (HEKS .002) i
Illinois Agility Testom (ILINO .005).
4. DISKUSIJA I ZAKLJUČAK
Dostignuće na vrhunskom sportskom nivou dešava se uz pomoć kombinacije više faktora, genetike, učenja i
usavršavanja sportske tehnike, psihološke i fizičke pripreme. Sa razvojem košarkaške igre zahtevi koji se stavljaju pred
igrače u tehničkom i fizičkom pogledu sve su veći. U okviru dela fizičke pripreme košarkaša značajno mesto zauzimaju
brzinsko-eksplozivna svojstva, jer se najvažnija kretanja u košarci izvode u maksimalnom intenzitetu [10]. Brojnost
istraživanja u ovoj oblasti pokazuje značajno mesto brzinsko-eksplozivnih svojstava u trenažnom procesu košarkaša.
Istraživanja vertikalne skočnosti vrlo se često baziraju na ispitivanju kroz različite programe pliometrijskih
treninga (treninzi koji se bave ekscentrično-koncentričnom mišićnom kontrakcijom - stretch-shortening cycle). Morsal
42
i saradnici [15] utvrdili su da pliometrijski trening ima pozitivan uticaj na razvoj eksplozivne snage kod košarkaša. Do
sličnog rezultata došli su Santos i Janeira [22], Hoe, Mudah i Hian [9] i Zhang [27]. Matavulj i saradnici [13] ispitivali
su tri različita trenažna režima sa ciljem da utvrde efekat pliometrijskog treninga na elitne košarkaše juniorskog ranga
i došli su do zaključka da ograničena upotreba pliometrijskog treninga može da poboljša rezultate u skakačkim
sposobnostima i to poboljšanje delimično se dovodi u vezu sa povećanjem maksimalne sile opružača kukova i nivoa
razvoja sile opružača kolena. Santos i Janeira [21] treningom snage i pliometrije radili su na razvoju eksplozivne snage
mladih košarkaša 14-15 godina starosti. Uz pomoć rezultata u vertikalnim skokovima: squat jump, countermovement
jump i Abalakov test ukazali su na opravdano i uspešno korišćenje kompleksnog trenažnog programa za poboljšanje
nivoa eksplozivnosti donjih ekstremiteta kod mladih košarkaša. Ramateerth i Kannur [18] upoređivali su pliometriju
sa treningom snage košarkaša i dobili rezultate koji ukazuju na uspešnost pliometrijskog treninga u odnosu na trening
snage kod povećavanja fizičkih performansi košarkaša.
Treba pomenuti istraživanje Shaji i Isha [24] koji su upoređivali pojedinačni i zajednički efekat pliometrijskog
trenažnog programa i programa dinamičkog istezanja, ne samo na vertikalnu skočnost, nego i na agilnost koledž
košarkaša i došli do zaključka da pliometrijski trening u kombinaciji sa programom dinamičkog istezanja pokazuje
napredak u visini vertikalnog skoka i agilnosti. Još jedno istraživanje u kome se združeno ispituju eksplozivnost i
agilnost uradili su Ramachandran i Pradhan [17] sa zaključkom da je kratkotrajan dvonedeljni pliometrijski trening u
kombinaciji sa dinamičkim istezanjem korisna trenažna strategija za poboljšanje rezultata u visini vertikalnog skoka i
agilnosti kod utreniranih košarkaša. Do sličnih rezultata došao je i Asadi [1] ispitivajući efekte pliometrijskog treninga
u toku sezone na eksplozivnu snagu i agilnost mladih košarkaša. Pliometrijski trening tom prilikom imao je pozitivnog
uticaja na poboljšanje eksplozivne snage i agilnosti kod mladih košarkaša, stoga autor preporučuje trenerima da ovaj
metod koriste tokom takmičenja.
Osim pliometrijskih treninga koji su najčešće korišćeni za razvoj eksplozivnosti, ali i agilnosti [2, 14],
istraživanja su prikazivala i druge vrste razvoja brzinsko-eksplozivnih svojstava košarkaša. Maffiuletti i saradnici [12]
izveli su trenažni program elektrostimulacijom na snagu opružača kolena košarkaša. Tretmani su izvođeni tri puta
nedeljno sa po 48 kontrakcija. Utvrđeno je da elektrostimulacija kao deo kratkog trenažnog programa snage povećava
snagu opružača kolena i rezultat skoka iz čučnja košarkaša. Tsimahidis i saradnici [26] izveli su 10-nedeljni trenažni
program izdržljivosti u kombinaciji sa programom trčanja na snagu, brzinu trčanja i vertikalnu skočnost košarkaša.
Rezultati su ukazali na dobrobit ovakve vrste treninga za poboljšanje snage, brzine trčanja i skočnosti kod mladih
košarkaša. Boccolini i Alberti [4] koristili su trening skokova sa konopcem za razvoj agilnosti i vertikalne skočnosti
košarkaša i utvrdili da su skokovi sa konopcem validna metoda razvoja pomenutih sposobnosti, predlažući da se
skokovi sa konopcem koriste tokom zagrevanja.
U nizu uporednih analiza, Scanlan, Tucker i Dalbo [23] upoređivali su linearnu brzinu, agilnost zatvorenog
(closed-skill agility) i otvorenog tipa (open-skill agility) između defanzivnih i ofanzivnih košarkaša. Zaključili su da
se linearna brzina i promena smera kretanja i brzine različitio razvija u odnosu na igračku poziciju, dok sposobnosti
vezane za poziciju mogu podjednako da zavise od agilnosti otvorenog tipa kod igrača svih pozicija. Chaouachi i
saradnici [6] predstavili su agilnost kao suštinsku fiziološku sposobnost vrhunskih košarkaša utvrđujući odnos između
čučnja jednim maksimalnim ponavljanjem i relevantnih testova za košarku i varijable agilnosti (T-test). Autori
smatraju da zbog povezanosti rezultata čučnjeva i kratkih sprinteva, vežbe sa čučnjevima treba da zauzmu važno mesto
u razvoju kondicije u košarci.
Kada su u pitanju vertikalna skočnost i agilnost, pomenuti radovi samo su mali deo mnogobrojnih istraživanja
koja se na ovu temu pojavljuju poslednjih godina u svetu. Potraga za faktorima koji utiču i doprinose još boljim
sportskim rezultatima, dala je na značaju pojedinim oblastima ljudske motorike koja ranije nisu toliko pomno
posmatrana i istraživana. S tim u vezi i ovaj rad je pokušaj jednog skromnog doprinosa istraživanju dela motoričkog
prostora. Rezultati su pokazali statistički značajnu povezanost između vertikalne skočnosti i agilnosti, što se i
pretpostavljalo kao polazna osnova ovog rada. Obe analize koje su korišćene prilikom obrade podataka ukazuju na ovu
konstataciju sa nivoom poudanosti od 99%. Osim multivarijantnog nivoa i većina pojedinačnih testova doprinela je
značajnoj povezanosti. Stoga, može da se zaključi da su ove dve sposobnosti veoma bliske i da zavise jedna od druge
tako da nije čudno što ih autori i u svetu i kod nas sve više posmatraju zajedno, uz komponentu brzine, u okviru
brzinsko-eksplozivnih svojstava.
43
5. REFERENCE
1. Asadi, A. (2013). Effects of in-season short-term plyometric training on jumping and agility
performance of basketball players. Sport Sciences for Health, 9 (3), 133-137.
2. Bal, B.S., Kaur, P.J. & Singh, D. (2011). Effects of a short term plyometric training program of agility in
young basketball players. Brazilian Journal of Biomotricity, 5 (4), 271-278.
3. Bala, G. (1986). Logičke osnove metoda za analizu podataka iz istraživanja u fizičkoj kulturi. Novi Sad:
Gustav Bala.
4. Boccolini, G. & Alberti, G. (2012). The effect of rope jump training on sprint, agility, jump and balance tests
in young basketball players. In R. Meeusen, J. Duchateau, B. Roelands, M. Klass, B. De Geus, S. Baudry &
E. Tsolakidis (Eds), 17th Annual Congress of the European College of Sport Science, 4-7th July 2012, Book
of Abstracts (pp 444-445). Bruges, Belgium: European College of Sport Science.
5. Bompa, T. (2006). Periodizacija - teorija i metodologija treninga. Zagreb: Gopal.
6. Chaouachi, A., Brughelli, M., Chamari, K., Levin, G.T., Ben Abdelkrim, N., Laurencelle, L. & Castagna, C.
(2009). Lower limb maximal dynamic strength and agility determinants in elite basketball players. Journal of
Strength & Conditioning Research, 23 (5), 1570-1577.
7. Čvorović, A. (2010). Trening brzine, agilnosti i eksplozivnosti u košarci – osnovne smernice. U I. Jukić, C.
Gregov, S. Šalaj, L. Milanović i T. Trošt-Bobić (Ur). 8. godišnja međunarodna konferencija “Kondicijska
priprema sportaša 2010” (str 311-314). Zagreb. Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Udruga
kondicijskih trenera Hrvatske.
8. Foran, B. (urednik) (2010). Vrhunski kondicioni trening. Beograd: Data Status.
9. Hoe, W.Е., Mudah, F. & Hian, T.C. (2011). Effects of a 4-week plyometric training on the jumping
performance of basketball players. Malaysian Journal of Sport Science and Recreation, 7 (1), 1-19.
10. Jukić, I. Nakić, J. i Milanović, L. (2003). Kondicijska priprema u košarci. U D. Milanović i I. Jukić (Ur).
Međunarodni znanstveno stručni skup “Kondicijska priprema sportaša” (str 380-389). Zagreb. Kineziološki
fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagrebački športski savez.
11. Kuliš, S. (2010). Razvoj agilnosti organizatora igre u košarci specifičnim kondicijskim vježbama. U I. Jukić,
C. Gregov, S. Šalaj, L. Milanović i T. Trošt-Bobić (Ur). 8. godišnja međunarodna konferencija “Kondicijska
priprema sportaša 2010” (str 323-327). Zagreb. Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Udruga
kondicijskih trenera Hrvatske.
12. Maffiuletti, N. A., Cometti, G., Amiridis, I.G., Martin, A., Pousson, M. & Chatard, J.-C. (2000). The Effects
of electromyostimulation training and basketball practice on muscle strength and jumping ability.
International Journal of Sports Medicine, 21, 437-443.
13. Matavulj, D., Kukolj, M., Ugarković, D., Tihanyi, J. & Jarić, S. (2001). Effects of plyometric training on
jumping performance in junior basketball players. The Journal of Sports Medicine and Physical Fitness,
41(2), 159-164.
14. Mitra, S., Bandyopadhyay, S. & Gayen, A. (March, 2013). Effects of plyometric training and resistance
training on agility of basketball players. Academic Sports Scholar, 2 (3).
15. Morsal, B., Shahnavazi, А., Ahmadi, А., Zamani, N., Tayebisani, М. & Rohani, А. (2014). Effects of
plyometric training on explosive power in young male basketball. European Journal of Experimental Biology,
4 (3), 437-439.
16. Petković, D. (2000). Metodologija naučno-istraživačkog rada u fizičkoj kulturi (priručnik za studente
poslediplomskih studija). Niš: Fakultet fizičke kulture.
17. Ramachandran, S. & Pradhan, B. (2014). Effects of short-term two weeks low intensity plyometrics combined
with dynamic stretching training in improving vertical jump height and agility on trained basketball players.
Indian Journal of Physiology and Pharmacology, 58 (2), 133–136.
18. Ramateerth, P.R. & Kannur, N.G. (July, 2014). Effects of a plyometric and strength training program on the
fitness performance in basketball players. Academic Sports Scholar, 3 (7).
44
19. Sajko, G. (2010). Uvodna priprema za SAQ trening. U I. Jukić, C. Gregov, S. Šalaj, L. Milanović i T. Trošt-
Bobić (Ur). 8. godišnja međunarodna konferencija “Kondicijska priprema sportaša 2010” (str 277-283).
Zagreb. Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Udruga kondicijskih trenera Hrvatske.
20. Sakić, A. i Bijedić, E. (2010). SAQ-trening košarkaša. U I. Jukić, C. Gregov, S. Šalaj, L. Milanović i T. Trošt-
Bobić (Ur). 8. godišnja međunarodna konferencija “Kondicijska priprema sportaša 2010” (str 315-318).
Zagreb. Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Udruga kondicijskih trenera Hrvatske.
21. Santos, Е.Ј.А.М. & Janeira, М.А.А.S. (2008). Effects of complex training on explosive strength in adolescent
male basketball players. Journal of Strength & Conditioning Research, 22 (3), 903-909.
22. Santos, Е.Ј.А.М. & Janeira, М.А.А.S. (2011). The effects of plyometric training followed by detraining and
reduced training periods on explosive strength in adolescent male basketball players. Journal of Strength &
Conditioning Research, 25 (2), 441-452.
23. Scanlan, A.T., Tucker, P.S. & Dalbo, V.J. (2014). A Comparison of Linear Speed, Closed-Skill Agility, and
Open-Skill Agility Qualities Between Backcourt and Frontcourt Adult Semiprofessional Male Basketball
Players. Journal of Strength & Conditioning Research, 28 (5), 1319–1327.
24. Shaji, Ј. & Isha, S. (2009). Comparative analysis of plyometric training program and dynamic stretching on
vertical jump and agility in male collegiate basketball player. Al Ameen Journal of Medical Science, 2 (1),
36-46.
25. Sporiš, G., Milanović, Z., Trajković, N. & Joksimović, A. (2011). Correlation between speed, agility and
quickness (SAQ) in elite young soccer players. Acta Kinesiologica, 5 (2), 36-41.
26. Tsimahidis, K., Galazoulas, C., Skoufas, D., Papaiakovou, G., Bassa, E., Patikas, D., & Kotzamanidis, C.
(2010). The effect of sprinting after each set of heavy resistance training on the running speed and jumping
performance of young basketball players. Journal of Strength & Conditioning Research, 24 (8), 2102-2108.
27. Zhang, X. (2013). Research of jumping ability and explosive power based on plyometric training. Lecture
Notes in Electrical Engineering, 206, 427-433.
45
DIFFERENCES IN MOTOR VARIABLES AND VARIABLES FOR ASSESSMENT OF
MOVEMENT STRUCTURES FOR HANDBALL AND FOOTBALL IN HIGH SCHOOL
STUDENTS
RAZLIKE U MOTORIČKIM VARIJABLAMA I VARIJABLAMA ZA PROCJENU KRETNIH
STRUKTURA IZ RUKOMETA I NOGOMETA UČENIKA SREDNJIH ŠKOLA
Branimir Mikić1, Ismet Bašinac1, Blagoja Risteski2
Branimir Mikić1, Ismet Bašinac1, Blagoja Risteski2
1Faculty of Education, University of Travnik, Bosnia & Herzegovina
2Independent researchers, Macedonien
1Edukacijski fakultet, Univerzitet u Travniku, Bosna i Hercegovina
2Nezavisni istraživač, Makedonija
Summary: The problem of the extent to which physical and health education in high school contributes to the
transformation of motor abilities and motor skills in various movement structures is a problem that has attracted a large
number of researchers, but we still do not have enough information about it. The main objective of this study is to
determine the differences between motor variables and the variables of movement structures in handball and football
among students in the control group and in the experimental group at the initial and final stages of assessments. The
study was conducted with a sample of 140 male high school students divided into two subgroups (control and
experimental group) of 70 students. By analyzing the results of the multivariate and univariate analysis of variance
(MANOVA and ANOVA), significant differences in the studied variables between students in the control and
experimental groups at the initial and final stages of assessments were determined, as well as relevant variables that
contribute most to distinguishing of groups in the applied variables. In contrast to the initial assessment, where the
difference in a number of applied variables was determined, the final assessment showed statistically significant
differences between the tested groups only in variables of MFLPRK- deep bend on a bench and SNSONL- slalom
dribble.
Keywords: differences, motor abilities, motor skills, students, football, handball.
Sažetak: U kojoj mjeri nastava tjelsnog i zdravstvenog odgoja u srednjoškolskim ustanovama doprinosi
transformaciji motoričkih sposobnosti i motoričkih znanja iz različitih kretnih struktura, problem je zainsterosvao većih
broj istraživača, ali kojem još uvjek nemamo dovoljno informacija. Osnovni cilj ovog istraživanja je utvrđivanje razlika
motoričkim varijablama i varijbalama kretnih strukutra iz rukometa i nogometa između učenika kontrolne i
eksperminetalne grupe na incijalnom i finalnom mjerenju. Itraživanje je provedeno na uzroku od 140 učenika srenjdih
škola muškog pola podjeljenih u dva subuzorka ( kontrolna i eksperimentalna grupa) od po 70 učenika. Analizom
rezultata mulitvarajante i univerajntne analize varijanse ( MANOVA i ANOVA) utvrđene su statističke značajne
razlike u istraživanim varijablama između učenika kontrolne i ekperimentalne grupe na incijalnom i finalnom mjerenju,
kao i relevantnih varijabli koje najviše doprinose razlikovanju grupa u primjenjenim varijablama. Za razlik od
inicijalnog mjerenja, gdje je utvrđena razlika u većem broju prijemnjenih varijabli na finalnom mjerenju je utvrđena
statistički značajna razlika izemđu ispitvanih grupa samo u varijablama MFLPRK-pretklon na klupici i SNSONL-
vođenje lopte nogom u slalomu.
Ključne riječi: razlike, motoričke sposobnosti, motorička znanja, učenici, nogomet, rukomet.
46
UVOD
Tjelesni odgoj, s obzirom na zadatak i ulogu koju ostvaruje u cilju biopsihosocijalnog razvoja ličnosti, predstavlja
pedagoški proces u kojem se tjelesnim vježbama planski i sistematski utječe na svestrani razvoj organizma,
učvršćivanje i jačanje zdravlja, razvijanje fizičkih sposobnosti i moralnih osobina. Osnovni je cilj nastave tjelesnoga
odgoja planski ostvariti pozitivan utjecaj na psihosomatski status, odnosno, omogućiti poticaje za normalan rast i razvoj
učenika, kao i njihovo osposobljavanje da samostalno kontroliraju i provjeravaju svoje zdravlje i svoje tjelesne i fizičke
sposobnosti. Osnovna koncepcija za poboljšanje motoričkih sposobnosti učenika, odnosno, razvojne motorike, a time
i baze za njihovo motoričko ponašanje je da se raznim stimulansima odgovarajućeg modaliteta, obujma, intenziteta i
učestalosti djeluje u vremenu od 12-te do 17-te godine života (Bala,1981). Na današnjem stupnju razvoja tjelesnog i
zdravstvenog odgoja, kod nas i u svijetu, upravljanje procesom nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja učenika u
srednjoškolskom obrzovanju, ne može se više zamisliti bez prethodnog dijagnosticiranja, odnosno utvrđivanja
strukture latentnih dimenzija motoričkih sposobnosti i stupnja usvojenosti motoričkih znanja kao organiziranog sustava
i objektivnih pokazatelja djelovanja transformacijskih procesa planiranog i programiranog rada u nastavi tjelesnoga
i zdravstvenoga odgoja.( Mikić i sar. 2001). U kojoj mjeri nastava tjelesnoga i zdrvstvenoga odgoja u srednjoškolskim
ustanovama doprinosi transformaciji motoričkih sposobnosti i motoričkih znanja iz različitih kretnih struktura,
problem je koji je zainteresirao veći broj istraživača, ali o kojem još uvijek imamo nedovoljno informacija. Ovo
istraživanje je nastavak, odnosno još jedan pokušaj da se o ovoj problematici dobije što više, ako je moguće novih
informacija, kao i da se dobije potvrda postojećih saznanja, s osnovnim ciljem unaprjeđenja kvalitete nastave
tjelesnoga i zdravstvenoga odgoja u srednjim školama.
Osnovni cilj ovog istraživanja je utvrđivanje razine kvalitativno-kvantitativnih promjena motoričkih sposobnosti i
kretnih struktura iz rukometa i nogometa, pod utjecajem redovite i programirane nastave tjelesnoga i zdravstvenoga
odgoja učenika I. i II. razreda srednje škole.
METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA
Ovo istraživanje ima longitudinalni karakter s ciljem da se u vremenskom periodu od šest mjeseci utvrdi utjecaj
redovne programirane i posebno programirane nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja u srednjoj školi.
Uzorak ispitanika
Izbor uzorka ispitanika uvjetovan je brojem upisanih učenika u I. i II. razred srednjih škola. U istraživanje je bio
uključen uzorak od 140 učenika, podijeljenih na dva subuzorka od po 70 učenika eksperimentalne grupe i 70 učenika
kontrolne grupe I. i II. razreda spomenutih škola, kronološkog uzrasta od 15 do 17 godina.
Uzorak varijabli
Mjerni instrument za ovo istraživanje, bio je sačinjen u vidu učeničkog kartona sa općim podatcima i baterijom testova
sastavljenom od 18 varijabli za procjenu motoričkih sposobnosti i 8 varijabli za procjenu motoričkih znanja iz kretnih
struktura rukometa (4 varijable) i kretnih struktura nogometa (4 varijable),(Mikić,1999).
Varijable za procjenu motoričkih sposobnosti
Za procjenu faktora koordinacije primijenjeni su sljedeći testovi:
1. MKOS3M – slalom sa tri medicinke
2. MKOKUS – koraci u stranu
3. MAGTUP – trčanje u pravokutniku – koverta test
Za procjenu faktora preciznosti primijenjeni su sljedeći testovi:
1. MPGVCN – gađanje vertikalnog cilja nogom
2. MPGHCR – gađanje horizontalnog cilja rukom
3. MPGPIK – pikado
47
Za procjenu faktora fleksibilnosti primijenjeni su sljedeći testovi:
1. MFLPRK – pretklon na klupi
2. MFLISK – iskret sa palicom
3. MFLPRS- pretklon u sjedu
Za procjenu faktora eksplozivne snage primijenjeni su sljedeći testovi:
1. MFESUN – skok u vis sunožno (iz mjesta)
2. MFESDM – skok u dalj s mjesta
3. MFEBML – bacanje medicinke iz ležećeg položaja
Za procjenu faktora repetitivne snage primijenjeni su sljedeći testovi:
1. MRCPTL – podizanje trupa iz ležećeg položaja
2. MRCZTL – zakloni trupa u ležanju
3. MRCSKL- sklekovi
Za procjenu faktora frekvencije pokreta (segmentarna brzina) primijenjeni su sljedeći testovi:
1. MBFTAR – taping rukom
2. MBFTAN – taping nogom
3. MBFPZD – pretklon- zasuk- dodir
Varijable za procjenu kretnih struktura iz rukometa i nogometa
Za procjenu specifičnih kretnih struktura iz rukometa i nogometa primjenit će se baterija od 8 varijabli.
Za procjenu kretne strukture rukometa korištena su 4 testa i to:
1. SRBLHZ – bacanje lopte rukom od zid i hvatanje u trajanju od 30 sek.
2. SRULKO – šutiranje loptom na gol u trajanju od 30 sek.
3. SRLVSL – vođenje lopte rukom u slalomu
4. SRILUD – izbačaj lopte maksimalno u daljinu
Za procjenu kretnih struktura iz nogometa korištena su sljedeća 4 testa:
1. SNVLSL – vođenje lopte u slalomu
2. SNHOLZ – horizontalno odbijanje lopte od zid u trajanju od 20 sekundi
3. SNSONL – žongliranje lopte u trajanju od 30 sekundi
4. SNBVPP – brzina vođenja lopte po polukrugu
Za dobijene rezultate korištena je višenamjenska analiza varijanse (Anova i Manova) primijenjena sa ciljem
utvrđivanja statistički značajnih razlika među ispitivanim grupa na inicijalnom i finalnom mjerenju, kao i utvrđivanja
relevantnih varijabli koje najviše doprinose razlikovanju grupa u pogledu istraživanih prostora.
REZULTATI I DISKUSIJA
Multivarijantna analiza istraživanog motoričkog prostora i kretnih struktura iz rukometa i nogometa
Multivarijatna analiza varijansi (MANOVA i ANOVA) primijenjena je s ciljem utvrđivanja statistički značajnih
razlika među ispitivanim grupama (kontrolnoj i eksperimentalnoj) učenika I. i II. razreda srednjih škola, na inicijalnom
i finalnom mjerenju, kao i utvrđivanja relevantnih varijabli, koje najviše doprinose razlikovanju grupa u pogledu
istraživanih prostora.
48
Multivarijantna značajnost razlika među grupama ispitanika kontrolne i eksperimentalne grupe u motoričkim i
varijablama za procjenu kretnih struktura rukometa i nogometa na inicijalnom mjerenju
Analizom rezultata multivarijantne analize varijanse na inicijalnom mjerenju (Tablica 1) jasno se vidi da među
ispitivanim grupama postoji statistički značajna razlika ( p = . 00).
Tablica 1.Multivarijantna analiza varijanse – inicijalno mjerenje
Means (mostars.sta)
Rao R (32,257)=13,38; p<0,000
Razlikovanju među grupama (Tablica 2) doprinosi većina primijenjenih motoričkih varijabli i varijabli za procjenu
kretnih struktura iz rukometa i nogometa, osim varijabli: MFESDM – skok u dalj iz mjesta, MFLPRK – pretklon na
klupici, MBFTAR – taping rukom, MRCSKL – sklekovi, MBFPZD – pretklon-zasuk-dodir, SNSONL – vođenje lopte
nogom u slalom i SRLVSL – vođenje lopte rukom u slalomu.Očigledno je da na inicijalnom testu, motoričke varijable
znatno više doprinose razlikovanju među grupama u odnosu na varijable za procjenu kretnih struktura rukometa i
nogometa.
Tablica 2. - Multivarijantna značajnost razlika među grupama ispitanika kontrolne i
eksperimentalne grupe na inicijalnom mjerenju
VARIJABLE EKSPERIM.
GRUPA
KONTROLNA
GRUPA
F (df1,2)
Q X1 X2 1,28
MKOS3M 32,7610 35,0013 1,97 0,16
MKOKUS 10,6701 11,7890 5,78 0,27
MAGTUP 28,2201 29,4144 13,22 0,42
MPGVCN 12,3429 11,9000 6,44 0,01
MPGHCR 23,1143 22,7000 0,83 0,36
MPGPIK 33,2143 30,6000 1,47 0,22
MFLPRK -3,6571 ,8571 1,50 0,54
MFLISK 81,6571 77,5857 0,14 0,41
MFLPRS 54,3000 52,6714 13,00 0,00
MAIN EFFECT: GRUPA
1-GRUPA
Value
Q
Wilks' Lambda 0,37
Rao R Form 2 ( 32,257) 13,38 0
Pillai-Bartlett Trace 0,62
V (32,257) 13,38 0
49
MFESDM 164,3143 158,6857 0,06 0,71
MFEBML 73,2571 74,5714 3,83 0,18
MFESUN 34,5143 33,4714 25,89 0,00
MRCPTL 4,8857 7,9143 68,93 0,00
MRCZTL 22,7143 15,5286 59,78 0,00
MRCSKL 9,6857 9,1857 1,54 0,61
MBFTAR 28,4571 28,1286 50,55 0,53
MBFTAN 19,0429 18,6571 8,04 0,00
MBFPZD 11,8714 11,1429 0,66 0,59
SNVLSL 17,4969 21,8104 25,71 0,00
SNHOLZ 17,0286 13,0286 1,83 0,11
SNSONL 18,9000 18,1000 74,25 0,73
SNBVPP 10,9119 16,0701 9,56 0,00
SRBLHZ 11,8000 12,1714 45,67 0,39
SRULKO 6,7429 4,9714 15,08 0,00
SRLVSL 12,0904 12,7514 7,36 0,62
SRILUD 36,2857 32,9714 47,80 0,00
Multivarijantna značajnost razlika među grupama ispitanika kontrolne i eksperimentalne grupe u
motoričkim i varijablama za procjenu kretnih struktura rukometa i nogometa na finalnom mjerenju
Analiza rezultata multivarijantne analize varijanse u finalnom mjerenju (Tablica 3) nam pokazuje da među ispitivanim
grupama postoje statistički značajne razlike (p = . 00).
Tablica 3. Multivarijantna analiza varijanse – finalno mjerenje
Means (mostars.sta) Rao R (32,257)=20,13; p<0,000
MAIN EFFECT: GRUPA 1-GRUPA
Value Wilks' Lambda 0,28
Rao R Form 2 ( 32,257) 20,13 0
Pillai-Bartlett Trace 0,71
V (32,257) 20,13 0
50
Tabela 4.- Multivarijantna značajnost razlika među grupama ispitanika kontrolne i
eksperimentalne grupe na finalnom testiranju.
VARIJABLE EKSPERIM.
GRUPA
KONTROLNA
GRUPA
F (df1,2)
Q X1 X2 1,288
MKOS3M 27,1444 32,3106 1,05 0,19
MKOKUS 9,7909 10,9596 5,13 0,02
MAGTUP 26,0369 28,8771 12,65 0,00
MPGVCN 14,3857 12,8000 20,20 0,00
MPGHCR 24,6000 24,3000 2,39 0,23
MPGPIK 34,7429 32,0000 4,83 0,02
MFLPRK 1,1000 ,3429 4,36 0,51
MFLISK 91,6286 85,0714 1,94 0,16
MFLPRS 35,4286 58,7429 13,36 0,00
MFESDM 181,9000 165,8143 14,55 0,00
MFEBML 81,7000 79,9571 1,73 0,18
MFESUN 38,0000 32,6857 19,26 0,00
MRCPTL 7,8000 11,0714 147,16 0,00
MRCZTL 31,2714 17,3571 61,02 0,00
MRCSKL 17,1000 12,9286 25,78 0,00
MBFTAR 32,4286 29,7286 93,25 0,00
MBFTAN 20,9571 19,7143 68,19 0,00
MBFPZD 15,9286 12,4286 11,31 0,06
SNVLSL 17,4969 21,2921 52,52 0,00
SNHOLZ 17,0286 14,0571 23,02 0,00
SNSONL 18,9000 18,9286 68,25 0,67
SNBVPP 10,9119 13,9604 290,29 0,00
SRBLHZ 11,8000 11,6000 109,43 0,00
SRULKO 6,7429 4,2000 51,66 0,00
SRLVSL 12,0904 10,1371 19,63 0,00
SRILUD 36,2857 35,1000 107,10 0,00
Razlikovanju među skupinama (Tablica 4) doprinose sve primijenjene motoričke varijable i varijable za procjenu
kretnih struktura iz rukometa i nogometa,osim varijabli: MFLPRK – pretklon na klupici i SNSONL – vođenje lopte
nogom u slalom.
Očigledno je da na finalnom testu i motoričke varijable i varijable za procjenu kretnih struktura zajednički doprinose
razlikovanju među grupama.
ZAKLJUČAK
U cilju utvrđivanja multivarijantne (višenamjenske) statističke značajnosti razlika između ispitivanih skupina,
primijenjena je multivarijantna analiza varijanse (MANOVA-ANOVA). Analizom rezultata multivarijantne analize
varijanse na inicijalnom i finalnom mjerenju, jasno se vidi da među ispitivanim grupama postoji statistički značajna
razlika. Očigledno je da programski sadržaji koncipirani kroz programirano vježbanje tjelesnog i zdravstvenog odgoja
proizvest će statistički značajne razlike u transformaciji ispitivanih prostora motoričkih sposbnosti i kretnih struktura
iz rukometa i nogometa između kontrolne i eksperimentalne grupe. Rezultati ovog sitraživanja su u skladu sa
51
rezutaltima dobijnim u istraživanjima (Babin i sar 2001; Bala 1986; Čilakhodžić 2008; Jašaravić 2000; Kapidžić 2005;
Kazazović i sar 2007).
U ovom istraživanju je utvrđena razina transformacijskih promjena motoričkih sposobnosti i kretnih struktura iz
rukometa i nogometa pod utjecajem programirane nastave tjelesnoga i zdravstvenoga odgoja. Pretpostavljamo da je
ovaj program nastave ostavio posljedice i na ostale dijelove antropološkog statusa studenata (funkcionalne, psihološke,
sociološke i dr.), što bi trebalo biti tematika nekih novih istraživanja.
LITERATURA
1. Babin, J. L., Vlahović, L. (2001). Utjecaj nekih motoričkih sposobnosti na uspjeh u nastavi tjelesne i
zdravstvene kulture. Poreč, Zbornik radova, 10. Ljetne škole pedagoga fizičke kulture R Hrvatske, Programiranje
opterećenja u području edukacije, sporta i sportske rekreacije. 101-103
2. Bala, G. (1981). Struktura i razvoj morfoloških i motoričkih dimenzija dece SAP Vojvodine. Novi Sad,
Fakultet fizičke kulture Univerziteta u Novom Sadu
3. Čoh, M. (2003). Udarna metoda razvoja eksplozivne snage i reaktivne spasobnosti mišića. Zagreb,
Kineziologija. God. IV., Br IX.str.36-41.
4. Čolakhodžić, E. (2008). Quantitative changes of motoric obilites with senior soccer players. 5 th International
Scientific Conference on Kinesiolgy. Zagreb. Faculty of Kinesiolgy.
5. Džibrić, Dž. (2007). Relacije između motoričkih, kognitivnih i situaciono-motoričkih sposobnosti učenika
VII. i VIII. razreda osnovne škole, Tuzla, Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Univerziteta u Tuzli (Magistarski rad)
6. Jašarević, Z. (2000). Utjecaj različitih kinezioloških operatora na transformaciju antropološkog statusa
učenika uzrasta 15-16 godina. Tuzla. Naučni časopis SPORT- Tuzla, Godina I br. 1 ,str 38.)
7. Kazazović, E., Muratović, M, Mikić, B. (2007). Povezanost motoričkih sposbnosti I uspješnosti u ivođenju
osnovnih elemenata tehnike rukometa”, Tuzla, Naučni i stručni časopis SPORT. Godina V., br. II, str. 14.
8. Kapidžić, A, Nožinović, F., Mujanović, E.i Halilović, E. (2007). Efekti programiranog rada na transformaciju
nekih bazično motoričkih I situaciono motorički sposbnosti u nogometu” Tuzla. Naučni i stručni časopis SPORT
.Godina V, br. II ,str 32-36.
9. Mikić, B. (1999). Testiranje i mjerenje u sportu. Tuzla. Filozofski fakultet
10. Mikić, B., Nožinović, F., Mulabegović, Š. (1997). Metodologija naučno-istraživačkog rada u fizičkoj kulturi-
kineziološkim znanostima. Tuzla, Filozofski fakultet
11. Mikić,B., Biberović, A., Mačković, S. (2001). Univerzalna škola sporta, Tuzla, Filozofski fakultet
Univerziteta u Tuzli
Correspondence-
to:
Branimir Mikić,PhD.
Facultyof physical education and sport
Tuzla University
2. oktobra1, 75 000 Tuzla, Bosnia
and Herzegovina
Phone:+387(0)35278 535
E-mail:[email protected]
52
SPORT KAO FAKTOR SOCIJALIZACIJE MLADIH
SPORT AS THE FACTOR OF YOUTH SOCIALIZATION
Doc.dr sc. med. Mirjana Vuksanović, psiholog
Dom zdravlja „Dr Milutin Ivković“, Beograd,
Fakultet za sport, Univerzitet „Union – Nikola Tesla“, Beograd
Sažetak: Socijalizacija je proces socijalnog učenja putem koga jedinka stiče socijalno relevantne oblike
ponašanja i formira se kao ličnost sa svojim specifičnim karakteristikama. Radi se o oblicima učenja u kojima važnu
ulogu imaju socijalni faktori, tj. druge osobe. Značajan faktor socijalizacije mladih jeste druženje tokom sportskih
aktivnosti. Uključeni u sportske aktivnosti, mladi utiču jedni na druge, modeluju svoje socijalno ponašanje i
ponašanje uopšte, uče se toleranciji i zajedništvu, razvijaju solidarnost. Većina ispitanika, obrazovanih mladih ljudi,
bavi se nekim sportom. Oni smatraju da bavljenje sportskim aktivnostima utiče pozitivno na sve aspekte života
pojedinaca i društva u celini. Sport doprinosi zdravlju pojedinaca i nacije, zbližava ljude, smanjuje agresivnost i
konflikte u društvu, podstiče razvoj timskog duha, komunikativnosti i drugarstva, povećava ljudsku solidarnost, uči
poštivanju društvenih pravila i razvija disciplinu. Utiče na smanjivanje kriminala i poroka i doprinosi kvalitetnom
korišćenju slobodnog vremena, jača mentalno zdravlje društva i razvija optimizam. Doprinos sporta pojedincu je
jačanje fizičkog zdravlja i psihičke stabilnosti; on oslobađa od stresa, jača samopouzdanje i zadovoljstvo sobom, jača
istrajnost i upornost i predstavlja kvalitetno ispunjeno slobodno vreme.
Ključne reči: sport, mladi, socijalizacija, društveno poželjno ponašanje, značaj sporta za društvo i pojedinca
Summary: Socialization is a process of social learning through which an individual acquires socially
relevant behavior patterns and forms herself/himself as a personality with his/her specific characteristics. It is a form
of learning in which social factors i.e. the other persons play an important role. The significant factor in youth
socialization is interaction during the sports activities. Being involved in the sports activities, young people influence
each other, modeling their social behavior and behavior in general, learn tolerance and unity, develop solidarity. The
majority of respondents, educated young people, are engaged in some sports. They believe that involvement in sport
activities has a positive effect on all aspects of lives of individuals and society as a whole. Sport contributes to the
health of individuals and nations, brings people together, reduces aggression and conflict in society, encourages
development of team spirit, communication skills and camaraderie, increases human solidarity, teaches respect for
social rules and develops discipline. It helps reduction of crime and vice, and contributes to efficient use of leisure
time, strengthens the mental health of the society and develops optimism. Contribution of sport for an individual is in
strengthening physical health and mental stability; it relieves stress, strengthens self-confidence and self-satisfaction,
strengthens endurance and persistence and is a quality leisure time.
Keywords: sport, youth, socialization, socially desirable behavior, importance of sport for society and
individual
1. UVOD
Socijalizacija je trajan proces i započinje rođenjem, kad i započinje proces učenja uloga u društvu i učenja
društvenih normi. Socijalizacija je proces socijalnog učenja putem koga jedinka stiče socijalno relevantne oblike
ponašanja i formira se kao ličnost sa svojim specifičnim karakteristikama. Time ljudska jedinka stiče sve one kvalitete
po kojima se suštinski razlikuje od drugih živih bića.
53
Socijalizacija ima svoje sadržaje (društvene norme, stavovi, vrednosti, odnosi i zahtevi), svoje izvore
(društvo, kultura), svoje agense – neposredne vršioce socijalizacije (porodica, škola, vršnjaci, sredstva masovnih
komunikacija i drugo), kao i mehanizme preko kojih se postižu ciljevi socijalizacije.
Socijalnim učenjem usvajaju se obrasci ponašanja i osobine ličnosti koje više ili manje dele svi članovi grupe
(jezik, sistem vrednosti, verovanja, običaji i drugo), što olakšava njihovu međusobnu komunikaciju i zajednički život
i rad. Radi se o oblicima učenja u kojima važnu ulogu imaju socijalni faktori, tj. druge osobe. Sport, kao značajan
faktor socijalizacije, ima velikog uticaja na poboljšavanje mentalnog zdravlja nacije, kao i na razvoj društveno
poželjnih osobina ličnosti. Sport daje veliki doprinos emocionalnom razvoju i socijalizaciji i tako neminovno utiče na
kvalitet života i pojedinca, i društva u celini. Najznačajniji uticaj se ostvaruje upravo kroz rad sa mladima u fazi
formiranja njihove ličnosti, pa je naročito važno da sport ne bude privelegija pojedinaca, već da bude dostupan što
široj populaciji dece i mladih.
Uključeni u sportske aktivnosti, mladi modeluju svoje socijalno ponašanje i ponašanje uopšte, uče se
toleranciji i zajedništvu, razvijaju smisao za timski rad, razvijaju kooperativnost i solidarnost. Istovremeno, razvijaju
svoje individualne sposobnosti, motiv za postignućem, uče se disciplini i samodisciplini, jačaju volju i upornost,
razvijaju optimističan pogled na svet i jačaju samopouzdanje nakon dostignutog cilja. Osećaj prijatnosti koje se javlja
zbog dostizanja cilja u društvu prijateljski naklonjenih osoba stvara potrebu za ponovnim okupljanjem na realizaciji
sportskih zadataka.
2. ISTRAŽIVANJE
Ovim istraživanjem smo želeli da otkrijemo da li bavljenje sportom, aktivno ili rekreativno, utiče na
socijalizaciju mladih, odnosno kakva je percepcija sporta ovde i sada kod mladih ljudi?
Ispitujemo kojim se sportskim aktivnostima mladi najčešće bave, da li više vole da se rekreiraju sami ili u
društvu i ko čini društvo u kome se bave sportom. Interesuje nas kakav benefit mladi očekuju od bavljenja sportom za
pojedinca, a kakav za društvo u celini.
Ispitanici: Ispitanici su mladi, uzrasta od osamnaest do dvadesetpet godina, koji žive u Beogradu. U
ispitivanju je učestvovalo 214 ispitanika – 144 osobe muškog pola i 70 osoba ženskog pola.
Od svih ispitanika 71,21% su studenti, 9,80% učenici srednjih škola, 12,04% su diplomirali na nekom od
fakulteta, a 6,94% je sa završenom srednjom školom bez nastavka školovanja. Od svih ispitanika, zaposleno je 21,15%
ispitanika, dok su 78, 85% ispitanika nezaposleni.
Među muškim ispitanicima, prema zanimanju, dominiraju studenti (65,28%), zatim učenici srednjih škola
(13,89%) i tehničari (13,89%), a najmanje je onih koji su diplomirali na nekom od fakulteta (6,94%). Manji deo njih
je zaposlen (19,44%). Većina ih je nezaposlena (80,56%).
Među ženskim ispitanicima je takođe najviše studenata (77,14%), zatim onih koji su diplomirali na
fakultetima (17,14%), a najmanje učenika srednjih škola (5,71%). I među ženskim ispitanicima većina nije zaposlena
(77,14%); zaposlenih je značajno manje (22,86%).
Uzorak je bio prigodni.
Metode ispitivanja: anketa, intervju
54
2.1. Rezultati istraživanja
Rezultati ispitivanja ukazuju da je većina ispitanih mladih ljudi fizički aktivna, baveći se nekom
vrstom/granom sporta. Da se sportom bavi aktivno ili rekreativno izjasnilo se 76,6% ispitanika. Sportom se ni u kom
obliku ne bavi 23,4% svih ispitanih mladih ljudi. Sportski su značajno aktivniji muškarci (87,5% ispitanika), nego žene
(65,71% ispitanih mladih osoba ženskog pola).
2.1.1. Kojim se sportom mladi najčešće bave?
Među sportovima kojima se bave mladići, najzastupnjeniji su fudbal (26,39% svih ispitanih muškaraca je
izjavilo da je ovo najčesći sport kojim se bavi) i košarka (23,61%). Ostali se bave vežbanjem u teretani (16,67%),
trčanjem (15,28%) i borilačkim veštinama (8,33%). Zatim slede tenis (6,94%) i stoni tenis (5,56%), pa plivanje,
odbojka i rukomet (po 4,17%). Ispitanici se još bave i vaterpolom i sportskim plesom (po 2,78%) gimnastikom,
bilijarom, paraglejdingom, skejtingom i trialtonom (po 1,39% ispitanih mladih muškaraca). Napominjemo da su neki
ispitanici navodili da se bave sa više sportskih diciplina.
Ispitane devojke koje se bave sportom najčešće se opredeljuju za trčanje (26,08%). Na drugom mestu je fitnes
(17,39%), a trećem sportski ples (13,04%). Podjednako su zastupljeni vežbanje u teretani, joga, borilačke veštine i
odbojka (njima se bavi po 8,69% ispitanica). Veslanjem se bavi 6,52% ispitanih devojaka, a ostale (po 4,35%) se bave
košarkom, vaterpolom, plivanjem, ronjenjem i biciklizmom.
2.1.2. S kim se rekreiraju?
Na pitanje da li više vole da se rekreiraju u društvu ili sami, 72,63% svih ispitanika je odgovorilo da više voli
da se rekreira u društvu drugih osoba, dok se ostali (27,37%) u rekreaciji osamljuju. Muškarci značajno više preferiraju
bavljenje sportom u društvu drugih (84,72%), nego žene (60%).
Onim muškarcima koji se rekreiraju u društvu „ekipu“ podjednako čine drugovi iz detinjstva ili komšiluka
(25,92%), kao i drugovi iz škole ili fakulteta, odnosno sa posla (po 24,69%). Gotovo četvrtina muških ispitanika
izjavljuje da nema ekipu, odnosno da se ona formira ad hoc (24,70%).
Ispitane devojke se češće rekreiraju same nego muškarci. Od devojaka koje se rekreiraju u društvu značajna
većina (46,66%) nema svoju „ekipu“, nego se rekreiraju u slučajno formiranoj grupi. Ostale se tokom rekreacije druže
sa kolegama sa fakulteta ili posla (22,22%), drugaricama iz detinjstva ili komšiluka (17,78%) ili drugaricama sa kojima
su išle u školu (13,33%).
2.1.3. Razlozi bavljenja sportom
Na pitanje: „Zbog čega se vi bavite sportom?“bilo je moguće zaokružiti više ponuđenih odgovora ili dodati
svoj odgovor po slobodnom izboru. Kod muškaraca su dobijeni sledeći rezultati: 54,17% je odgovorilo da se sportom
bavi jer se psihički bolje oseća. Drugo po važnosti (kod 43,06% ispitanika) je sticanje dobre fizičke kondicije, a zatim
potreba za druženjem (29,17%) i lepši fizički izgled (12,15%).
Na isto pitanje žene su odgovorile na sledeći način: čak 95,65% ispitanica se sportom bavi jer se tako psihički
bolje oseća. Gotovo polovini ispitanica razlog bavljenja sportom jeste postizanje lepšeg fizičkog izgleda (47,82%), a
nešto manje njih ima za cilj postizanje bolje fizičke kondicije (39,13%). Žene se značajno manje od muškaraca bave
sportom i rekreacijom radi druženja – svega 13,04% žena za motiv ima druženje kad je sportska aktivnost u pitanju.
55
2.1.4. Percepcija doprinosa sporta društvu u celini
Na pitanje koji je najveći doprinos sporta društvu u celini takođe smo dobili raznovrsne odgovore. Najčešći
je odgovor muških ispitanika da sport doprinosi boljem zdravlju pojedinaca i nacije (40,28% odgovora), a zatim da
sport doprinosi zbližavanju ljudi, smanjuje agresivnost i konflikte u društvu (33,33%), te da podstiče razvoj timskog
duha, komunikativnosti i drugarstva (30,56%). Takođe utiče na smanjivanje kriminala i poroka (18,06%) i doprinosi
„korišćenju slobodnog vremena na pravi način“ (5,56%). Sport „jača mentalno zdravlje društva“ (8,33%), „popravlja
mentalitet i razvija optimizam“ (4,17%), razvija disciplinu tela i duha (5,56%), uči poštivanju društvenih pravila
(2,78%), povećava ljudsku solidarnost (2,78%) i uopšte pomaže ljudima da „postanu normalni članovi društva“ i
omogućava pozitivan društveni razvoj (6,94%). Baveći se sportom, „u celini postajemo lepši narod“ (4,17%),
razvijamo „timski duh olimpizma“ i postajemo poznati i priznati u svetu (8,33%). Sport nam je „jedina svetla tačka u
društvu“ (6,94%), a daje i ekonomski doprinos društvu u celini (2,78%), smatraju mladi muškarci koji su učestvovali
u ovom istraživanju.
Na pitanje koji je najveći doprinos sporta društvu u celini i žene su, kao i muškarci, na prvo mesto stavile
doprinos sporta zdravlju nacije i pojedinaca i zdravijem životu uopšte (45,71%). Slede odgovori koji naglašavaju ulogu
sporta u društvu u smanjivanju stresa i pražnjenju negativne energije na društveno prihvatljiv način (14,28%) i
kreiranju okruženja koje je zdravo i optimistično (14,28%). Sport doprinosi odvajanju dece od ulice i poroka (5,72%),
društvo je manje frustrirano (2, 86%), više je nasmejanih lica po ulicama (2, 86%). Bavljenje sportom predstavlja
„pametan način da se iskoristi vreme“ (5,71%), razvija smisao za timski rad i radne navike (8,57%), povećava
solidarnost među ljudima. Jedna ispitanica doprinos sporta društvu u celini definiše kao „kanalisanje energije mladih
ljudi, zadovoljstvo onih starijih i zdravlje obe grupacije“, čime naglašava da bavljenje sportom doprinosi dobrobiti
svih generacija u društvu.
2.1.5. Percepcija značaja sporta za pojedinca
Pitanje: „Šta mislite, koji je najveći doprinos sporta pojedincu?“ je pitanje otvorenog tipa, što je provociralo
brojne i različite odgovore. Muškarci su doprinos sporta pojedincu najviše definisali kao „doprinos zdravlju i razvijanju
zdravih navika“ (tako je odgovorilo 54,17% ispitanih muškaraca). Drugi po učestalosti je odgovor da bavljenje sportom
oslobađa pojedinca od stresa i briga i da omogućava pražnjenje negativne energije na društveno prihvatljiv način
(18,06%), a na trećem je mestu druženje i razvoj drugarstva (11,11%). Da sport predstavlja za pojedinca „lepo
provedeno vreme“ smatra 6,94%, a da ga odvlači od kriminala i ulice smatra 2,78% ispitanih muškaraca. Da bavljenje
sportom uopšte povećava kvalitet života pojedinaca smatra 6,94% ispitanika. Lepši izgled je važan doprinos za 6,94%
muškaraca. Brojni su odgovori koji se odnose na pozitivan uticaj sporta na osobine ličnosti: razvija osećanje
zadovoljstva samim sobom (6,94%); razvija osećaj sreće i zadovoljstva (2,78%); razvija samopouzdanje (2,78%);
Žene su kao najveći doprinos sporta pojedincu opazile jačanje zdravlja uopšte (65,71% svih odgovora
ispitanica) i kao jačanje psihičke stabilnosti: jačanje duha, psihička relaksiranost i „izduvni ventil“ (25,72%). Devojke
još smatraju da se osoba koja se bavi nekim vidom sportskih aktivnosti „bolje oseća iznutra i izvana“ (8,57%), jača
svoju volju i istrajnost (8,57%), oseća se dobro jer je to vreme posvetila samo sebi (2, 86%), razvija pozitivnu energiju
(2, 86%), jača samopouzdanje (2, 86%) i mentalnu bistrinu (2, 86%), „uči pravila života“ (2, 86%).
3. ZAKLJUČAK
Dobar deo mladih ljudi, posebno akademskih građana našeg društva bavi se nekim vidom sporta i rekreacije.
Mladi se bave brojnim sportovima. Muškarci najčešće biraju fudbal i košarku, a žene trčanje i fitnes.
Svi ispitanici više vole da se rekreiraju u društvu, nego sami, ali postoji značajna polna razlika: muškarci značajno
više biraju da se sportom bave u društvu drugih osoba, nego žene. I kad se rekreira u društvu, gotovo polovina
ispitanica to čini u ad hoc formiranoj ekipi, dok muškarcima podjednako prave društvo drugovi iz detinjstva,
56
drugovi iz škole, kolege sa fakulteta ili posla, a tek svaki četvrti ispitanik nema stalnu ekipu za rekreativnu
aktivnost.
Većina ispitanika se bavi sportom jer se tako bolje psihički oseća, i to preko devedeset posto ženskih i preko
pedeset posto muških ispitanika. Muškarcima je važno i postizanje dobre fizičke kondicije, druženje i lepši izgled,
a žene takođe navode ove razloge, s tim što postizanje lepšeg izgleda stavljaju ispred fizičke kondicije i
zadovoljavanja potrebe za druženjem.
Bavljenje sportskim aktivnostima utiče pozitivno na sve aspekte života pojedinca i društva u celini, podižući
kvalitet života na viši nivo.
Doprinos sporta pojedincu se ogleda u jačanju fizičkog zdravlja, osnaživanju psihičke stabilnosti, oslobađanju od
stresa, jačanju samopouzdanja i zadovoljstva sobom, jačanju istrajnosti i upornosti i predstavlja kvalitetno
ispunjeno slobodno vreme.
Sport daje svoj doprinos i društvu u celini. Sport je vrlo značajan faktor socijalizacije mladih. On doprinosi boljem
zdravlju pojedinaca i nacije, zbližavanju ljudi, smanjuje agresivnost i konflikte u društvu, podstiče razvoj timskog
duha, komunikativnosti i drugarstva, povećava ljudsku solidarnost i uči poštivanju društvenih pravila, razvija
disciplinu. Utiče na smanjivanje kriminala i poroka i doprinosi kvalitetnom korišćenju slobodnog vremena, jača
mentalno zdravlje društva i razvija optimizam.
Neophodno je da naše društvo učini sve što je moguće da se sport približi što većem broju mladih. Na žalost,
praksa je suprotna interesu društva: smanjuje se broj časova fizičke kulture u osnovnim i srednjim školama, škole
sklapaju ugovore sa privatnim trenerima kojima iznajmljuju fiskulturne sale, a ovi naplaćuju deci treninge, što je,
pored skupe sportske opreme, još jedan razlog da osiromašeni roditelji nemaju mogućnosti da uključe decu u sport.
Školske sale se izdaju raznim korisnicima da bi se povećao prihod škole, a deca ostaju uskraćena za sportske
sekcije i slobodne aktivnosti. Nekad su generacije nastavnika uključivale decu u sportske sekcije, razvijajući
pozitivne aspekte njihove ličnosti, osećaj za tim i timski rad i odgovornost, pomagali im da se socijalizuju, da
lakše prevaziđu lične i porodične probleme, sklanjali ih sa ulice, odvajali od lošeg društva i poroka.
Reference:
Vuksanović, M. (2006). Značaj poznavanja koncepta zdravlja u funkcionalnoj dijagnostici (dinamičko – ekološki
pristup). Zaštita rada, 493, str. 34-36
Stojković T, Ralić T, Latas M. (2010). Kvalitet života kod studenata Medicinskog fakulteta. Engrami – časopis
za kliničku psihijatriju, psihologiju i granične discipline, vol. 32, br. 3, str. 43-51
Đurđević, N. (2010). Međunarodno-pravni aspekti odnosa sporta i zdravlja. Glasnik prava,on line časopis
Nešić, M. (2013). Vrednosni aspekti univerzitetskog sporta. Teme, april-jun, str. 1014- 1023
Radoš, J. (2010). Filozofija sporta. Sremski Karlovci: Kairos
Marković, M. (2004). Vrednosti i kvalitet života. Sociološki godišnjak, 1(1), str. 7-21
Cox, R.H. (2005). Psihologija sporta:Koncepti i primjene. Jastrebarsko: Naklada Slap
Kordić, B, Babić, L, Pajević D. (2011). Psihološke osnove sportske aktivacije. Menadžment u sportu, 2 (2), str.
68-72
57
II SESIJA – ZDRAVLJE
ODNOS UČENIKA PREMA ZDRAVOM NAČINU ŽIVOTA
ATTITUDE OF STUDENTS TOWARDS A HEALTHY LIFESTYLE
Dževad Džibrić1, Damir Ahmić2, Alen Kapidžić1
1Faculty of Physical Education and Sport of Tuzla, Bosnia & Herzegovina
2Faculty of Education, University of Travnik, Bosnia & Herzegovina
Sažetak: Zdrav životni stil sadrži elemente povezane sa zdravljem kao što su: ishrana, telesna aktivnost, pušenje,
odmor, neaktivnost (sedentarno ponašanje). Kineziologe svakako najviše zanima telesna aktivnost i kretanje. Telesna
aktivnost može uveliko doprineti prevenciji prekomerne težine i pretilosti, te smanjenjem rizika od kardiovaskularnih
bolesti koje se javljaju kao sve značajniji zdravstveni problem dece i omladine. Osnovni cilj ovog istraživanja
predstavlja utvrđivanje odnosa i stavova prema zdravom načinu života kod učenika/ca viših razreda osnovne škole.
Istraživanje je provedeno u JU OŠ ''Tušanj'' u Tuzli. Populacija iz koje je uzorak od 302 (152 m i 150 ž) ispitanika
uzet definisana je kao populacija učenika V – IX razreda, oba spola, starih 10-14 godina ± 6 meseci. U istraživanju
je upotrebljen anonimni anketni upitnik, a sadrži 15 tvrdnji koje opisuju kognitivnu komponentu stava prema zdravom
načinu života. Rezultati koje smo dobili u ovom istraživanju potvrđuju konstataciju da učenici viših razreda osnovne
škole izražavaju pozitivan stav prema zdravom načinu života, a što se tiče razlika između ispitanika različitog spola,
one također postoje u tri primenjene varijable.
Ključne riječi: stavovi, učenici, anketa, zdravlje, tjelesna aktivnost
Summary: A healthy lifestyle includes elements related to health, such as nutrition, physical activity, smoking,
relaxation, inactivity (sedentary behavior). Kinesiologists most definitely interested in physical activity and movement.
Physical activity can greatly contribute to the prevention of overweight and obesity, and reducing the risk of
cardiovascular diseases that occur as a major health problem for children and youth. The main objective of this research
is the identification of relationships and attitudes towards healthy lifestyles among students / ca higher grade. The
study was conducted in the Public Primary School Tušanj '. The population from which the sample of 302 (152 m et
150 f) subjects taken is defined as a population of students V - IX grade, both sexes, aged 10 to 14 years ± 6 months.
The study used an anonymous questionnaire, containing 15 items that describe the cognitive component of attitude
towards a healthy lifestyle. The results we obtained in this study confirms the conclusion that students in upper primary
schools expressed a positive attitude towards a healthy lifestyle, and as far as the differences between subjects of
different sexes, they are also applied in three variables.
Key words: attitudes, students, survey, health, physical activity
1. UVOD
Veliki broj naučnih istraživanja nesumnjivo je pokazao kako zdrav način života u koji svakako ulazi redovno telesno
vežbanje i izbegavanje štetnih navika (alkohol, pušenje) postaje veoma značajan faktor zdravlja i kvaliteta života osoba
svih uzrasta. Najnovija istraživanja (Blair, 2005) pokazuju kako već mala i umerena telesna aktivnost može doprineti
poboljšanju zdravlja. To se prvenstveno više odnosi na žensku populaciju koja je općenito manje aktivna u odnosu na
mušku (WHO, 2003). Za ovdašnju populaciju je značajno kako umesto rasta, zrelošću opadaju motoričke, a posebno
58
funkcionalne sposobnosti, što se smatra uzrokom mnogih poremećaja zdravlja (Findak, Metikoš, Mraković, 1994).
Mnogi faktori ometaju mlade ljude u sistematskom provođenju telesnih aktivnosti: manjak vremena i motivacije,
nedovoljna podrška od odraslih, osećaj zbunjenosti i nekompetencije, nedovoljan broj prikladnih objekata za sport i
telesnu aktivnost mladih, te nedovoljno znanje o svim zdravstvenim i drugim prednostima koje pruža redovna telesna
aktivnost (WHO, 2004b). Svoj puni zdravstveno-preventivni uticaj telesna aktivnost ima samo ako se kontinuirano
provodi tokom čitavog života (Mišgoj-Duraković, 1994; Mišgoj-Duraković i sar., 1999; Starosta, 1999). Kako se
navike najlakše stiču u pubertetu i adolescenciji, jedan od osnovnih zadataka nastave fizičkog vaspitanja u školi jeste
stvoriti kod učenika naviku za kretanjem, odnosno sportom (Mišgoj-Duraković, Medved i Duraković, 1999). Navika
dovodi do potrebe za kretanjem i ako ostane sačuvana za čitav život, imat će optimalni učinak (O'Sullivan, 2004; Tappe
i Burgenson, 2004; Trost, 2004). Kako bi se kod učenika stvorila navika redovnog telesnog vežbanja usmerenog na
održavanje optimalnog nivoa motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, te antropometrijskih obeležja (naročito telesne
mase) potrebno je razvijati pozitivne stavove prema zdravom načinu života i razviti potrebu za ulaganjem napora kako
bi se ostvarili željeni ciljevi. Zdrav životni stil sadrži elemente povezane sa zdravljem kao što su: ishrana, telesna
aktivnost, pušenje, odmor, neaktivnost (sedentarno ponašanje). Kineziologe svakako najviše zanima telesna aktivnost
i kretanje. Telesna aktivnost može uveliko doprineti prevenciji prekomerne težine i pretilosti, te smanjenjem rizika od
kardiovaskularnih bolesti koje se javljaju kao sve značajniji zdravstveni problem dece i omladine (WHO, 2004a).
Promocija telesne aktivnosti i vežbanja veoma je važan faktor javnog zdravlja (Courneya, Bobick i Schinke, 1999;
Tappe i Burgenson, 2004; Wu i Pender, 2005). Zdrav način života mladih zasigurno je povezan sa bavljenjem sportom,
telesnim vežbanjem i fizičkim vaspitanjem (Poulsen, Ziviani, 2004; Henderson, Bialeschki, 2005). Iako bi sport,
telesna aktivnost i zdrav način života kod osnovnoškolaca trebali biti u prvome planu, nažalost mogućnosti za
sedentarnim ponašanjem sve više se povećavaju (Horozović, 2013). Kineziološka nauka sve se češće bavi problemom
nekretanja, propagirajući zdrav način života i aktivan životni stil. Sedentarni način života ovog uzrasta (gledanje
televizije, igranje igrica na računaru) sve više su predmet rasprava vezanih za način provođenja slobodnog vremena i
navode se kao uzrok pojave pretilosti, te sve manje telesne aktivnosti učenika. A nažalost takva situacija sve je
prisutnija u sredini gdje živimo. Znamo da je zdravlje najveća vrednost svakog pojedinca i najvažniji resurs svakoj
društvenoj zajednici. Ne možemo birati zdravlje, ali možemo birati zdrav način života. Zdrav način života
podrazumeva aktivnu ulogu svakog pojedinca u očuvanju vlastitog zdravlja, njegovo odgovorno ponašanje, najpre
prema sebi a zatim i prema drugima, i životnoj sredini uopće. Zdrav način života nije nešto što nam je dato, urođeno,
već mora da se uči i strpljivo razvija tokom života. Osnovni cilj ovog istraživanja predstavlja utvrđivanje odnosa i
stavova prema zdravom načinu života kod učenika/ca viših razreda osnovne škole.
2. METODE RADA
2.1. Uzorak ispitanika
Istraživanje je provedeno u JU OŠ ''Tušanj''. Populacija iz koje je uzorak od 302 (152 m i 150 ž) ispitanika uzet
definisana je kao populacija učenika V – IX razreda, oba spola, starih 10-14 godina ± 6 meseci.
2.2. Uzorak varijabli
U istraživanju je upotrebljen anonimni anketni upitnik (Markuš, 2011), a koji je za potrebe tog istraživanja formiran
prema autorima (van Exel, de Graf & Brouwer, 2006). Skala koja se koristila sastojala se od 15 tvrdnji koje opisuju
kognitivnu komponentu stava. Za procenu stava prema zdravom načinu života korištena je Likertova skala od pet
stepeni. Dva stepena označavaju neslaganje s tvrdnjom (1-potpuno netačno i 2-uglavnom netačno), dva stepena
označavaju slaganje s tvrdnjom (4-uglavnom tačno i 5-potpuno tačno), a jedan od stepeni označava neutralan stav
prema tvrdnji (3-nisam siguran/na). Ukupan odgovor na skali izračunava se kao prosečna procena odgovora datih uz
svaku od tvrdnji. Ukupan rezultat na skali predstavlja prosek rezultata svih čestica, a može se kretati od 1 do 5.
Negativne čestice pod rednim brojem 1, 2, 3 i 6 prije izračunavanja potrebno je obrnuto kodirati. Veća vrednost
označava pozitivniji stav prema zdravom načinu života. Kognitivna komponenta sastoji se od uverenja o objektu stava
i predstavlja čovekovo mišljenje o nekoj pojavi ili osobi (npr. korisnost). Pitanja koja određuju kognitivnu komponentu
stava prema zdravom načinu života bila su sledeća: Ne mogu shvatiti one koji nalaze nešto korisno u telesnom
vežbanju (SZDR01); Ne razmišljam mnogo o svom zdravlju u budućnosti (SZDR02); Kretanje i bavljenje telesnom
aktivnošću u mom životu je nebitno (SZDR03); Svako ko puši za mene je nepromišljen (SZDR04); Važno je brinuti
se za svoje zdravlje (SZDR05); Šta je zdravo, a šta nezdravo, ne interesuje me previše (SZDR06); Smatram da lekaru
59
uvek treba ići na vreme (SZDR07); Svakodnevna telesna aktivnost je osnova dobrog zdravlja (SZDR08); Smatram da
je redovno spavanje dobro za moje zdravlje (SZDR09); Pušenje čini čoveka manje zdravim (SZDR10); Piti alkoholna
pića je rizično (SZDR11); Vežbanje služi za opuštanje i oporavak od dnevnih briga. Ono nije nešto što bi se smelo
olako odbaciti (SZDR12); Najodgovorniji/a za svoje zdravlje sam ja lično (SZDR13); Trebalo bi zabraniti pušenje na
svim javnim mestima (SZDR14); Ko živi nezdravo, neće izgledati lepo (SZDR15).
2.3. Metode obrade podataka
U sklopu ovih deskriptivnih parametara s obzirom da se radi o podacima koji su dobiveni sa ordinalnih skala dobivene
su frekvencije kao i postotci odgovora na postavljenja pitanja unutar upitnika. Za utvrđivanje razlika u odnosu i
stavovima prema zdravom načinu života između učenika/ca različitog spola korišten je neparametrijski Mann-Whitney
U test za nezavisne uzorke. Ovaj test je neparametrijska alternativa t – testu za nezavisne uzorke. Za razliku od t – testa
koji poredi srednje vrednosti (aritmetičke sredine) dve grupe, Mann-Whitney U test poredi njihove mediane. Statistička
značajnost postavljena je na nivou od p = 0.05. Podaci koji su dobiveni ovim istraživanjem obrađeni su pomoću
statističkog programa STATISTICA 20.0.
3. REZULTATI I DISKUSIJA
Dobiveni rezultati pokazuju da svoj odnos i stavove prema zdravom načinu života najvećom frekvencijom odgovora
na Likertovoj skali 5 ("potpuno tačno") ispitanici su odgovorili u jedanaest primenjenih varijabli, i to: SZDR04
(Svako ko puši za mene je nepromišljen) – 134 odgovora ili 44,4% (Grafikon 1); SZDR05 (Važno je brinuti se za
svoje zdravlje) – 258 odgovora ili 85,4% (Grafikon 2); SZDR07 (Smatram da lekaru uvek treba ići na vreme) – 207
odgovora ili 68,5% (Grafikon 3); SZDR08 (Svakodnevna telesna aktivnost je osnova dobrog zdravlja) – 224 odgovora
ili 74,2% (Grafikon 4); SZDR09 (Smatram da je redovno spavanje dobro za moje zdravlje) – 222 odgovora ili 73,5%
(Grafikon 5); SZDR10 (Pušenje čini čoveka manje zdravim) – 233 odgovora ili 77,2% (Grafikon 6); SZDR11 (Piti
alkoholna pića je rizično) – 213 odgovora ili 70,5% (Grafikon 7); SZDR12 (Vežbanje služi za opuštanje i oporavak
od dnevnih briga. Ono nije nešto što bi se smelo olako odbaciti) – 192 odgovora ili 63,6% (Grafikon 8); SZDR13
(Najodgovorniji/a za svoje zdravlje sam ja lično) – 213 odgovora ili 70,5% (Grafikon 9); SZDR14 (Trebalo bi
zabraniti pušenje na svim javnim mestima) – 201 odgovora ili 66,6% (Grafikon 10) i SZDR15 (Tko živi nezdravo,
neće izgledati lepo) – 202 odgovora ili 66,9% (Grafikon 11).
60
Grafikon 1 Grafikon 2
Grafikon 3 Grafikon 4
Grafikon 5 Grafikon 6
Grafikon 7 Grafikon 8
61
Grafikon 9 Grafikon 10
Grafikon 11
Svoj odnos i stavove prema zdravom načinu života najvećom frekvencijom odgovora na Likertovoj skali 1 ("potpuno
netačno") ispitanici su odgovorili u sledeće četiri primenjene varijable: SZDR01 (Ne mogu shvatiti one koji nalaze
nešto korisno u telesnom vežbanju) – 220 odgovora ili 72,8% (Grafikon 12); SZDR02 (Ne razmišljam mnogo o svom
zdravlju u budućnosti) – 234 odgovora ili 77,5% (Grafikon 13); SZDR03 (Kretanje i bavljenje telesnom aktivnošću u
mom životu je nebitno) – 246 odgovora ili 81,5% (Grafikon 14) i SZDR06 (Šta je zdravo, a šta nezdravo, ne interesuje
me previše) – 162 odgovora ili 53,6% (Grafikon 15).
62
Grafikon 12 Grafikon 13
Grafikon 14 Grafikon 15
U Tabeli 1 prikazane su razlike u odnosu i stavovima prema zdravom načinu života između ispitanika različitog spola
(Mann-Whitney U test), tj. nivo značajnosti razlika u pomenutim stavovima. Dobiveni rezultati pokazuju da postoje
statistički značajne razlike u stavovima prema zdravom načinu života između ispitanika različitog spola u 3 od 15
primenjenih varijabli. Dobivene razlike idu u korist druge grupe (ženske ispitanice), i to u 2 varijable, dok 1 varijabla
koja pokazuje statistički značajne razlike ide u korist prve grupe (muški ispitanici).
Druga grupa (ženske ispitanice) bolje rezultate postigla je u varijablama SZDR05 (Važno je brinuti se za svoje
zdravlje) i SZDR11 (Piti alkoholna pića je rizično), dok je prva grupa (muški ispitanici) bolje rezultate postigla je u
varijabli SZDR08 (Svakodnevna telesna aktivnost je osnova dobrog zdravlja).
63
Tabela 1. Razlike u odnosu i stavovima prema zdravom načinu života između ispitanika različitog spola (Mann-
Whitney U test)
Variable
Mann-
Whitney
U
Wilcoxon
W Z
As.Sig.
(2tailed) Mean
Rank Median Grupa N
SZDR01
10928,5 22253,5 -0,795 0,427 154,6 1 1 (m) = 152
148,36 1 2 (ž) = 150
SZDR02
11341,5 22666,5 -0,106 0,916 151,88 1 1 (m) = 152
151,11 1 2 (ž) = 150
SZDR03
10871,5 22196,5 -1,028 0,304 154,98 1 1 (m) = 152
147,98 1 2 (ž) = 150
SZDR04
10942,5 22570,5 -0,639 0,523 148,49 4 1 (m) = 152
154,55 4 2 (ž) = 150
SZDR05
10431,5 22059,5 -2,082 0,037 145,13 5 1 (m) = 152
157,96 5 2 (ž) = 150
SZDR06
11096,5 22421,5 -0,437 0,662 153,5 1 1 (m) = 152
149,48 1 2 (ž) = 150
SZDR07
11296 22621 -0,167 0,867 152,18 5 1 (m) = 152
150,81 5 2 (ž) = 150
SZDR08
10083,5 21408,5 -2,261 0,024 160,16 5 1 (m) = 152
142,72 5 2 (ž) = 150
SZDR09
11095 22420 -0,519 0,604 153,51 5 1 (m) = 152
149,47 5 2 (ž) = 150
SZDR10
11046,5 22674,5 -0,634 0,526 149,17 5 1 (m) = 152
153,86 5 2 (ž) = 150
SZDR11
9466,5 21094,5 -3,169 0,002 138,78 5 1 (m) = 152
164,39 5 2 (ž) = 150
SZDR12
11083,5 22408,5 -0,486 0,627 153,58 5 1 (m) = 152
149,39 5 2 (ž.) = 150
SZDR13
10810 22438 -0,97 0,332 147,62 5 1 (m) = 152
155,43 5 2 (ž) = 150
SZDR14
11343 22668 -0,09 0,929 151,88 5 1 (m) = 152
151,12 5 2 (ž) = 150
SZDR15
10956 22281 -0,701 0,483 154,42 5 1 (m) = 152
148,54 5 2 (ž) = 150
64
4. ZAKLJUČAK
Cilj ovog istraživanja predstavljalo je utvrđivanje odnosa i stavova prema zdravom načinu života kod učenika/ca viših
razreda osnovne škole. Istraživanje je provedeno u JU OŠ ''Tušanj'' u Tuzli. Populacija iz koje je uzorak od 302
ispitanika uzet definisana je kao populacija učenika V – IX razreda, oba spola, starih 10-14 godina ± 6 meseci. U
istraživanju je upotrebljen anonimni anketni upitnik (Markuš, 2011). Skala koja se koristila sastojala se od 15 tvrdnji
koje opisuju kogntivnu komponentu stava.
Iz dobivenih rezultata koji se tiču odnosa i stavova prema zdravom načinu života, svoje neslaganje ispitanici su iskazali
u četiri varijable, i to: SZDR01 (Ne mogu shvatiti one koji nalaze nešto korisno u telesnom vežbanju) 81%, SZDR02
(Ne razmišljam mnogo o svom zdravlju u budućnosti) 85%, SZDR03 (Kretanje i bavljenje telesnom aktivnošću u
mom životu je nebitno) 89%, kao i SZDR06 (Šta je zdravo, a šta nezdravo, ne interesuje me previše) 68% ispitanika
se ne slaže.
U preostalih 11 varijabli ispitanici su iskazali slaganje sa navedenim tvrdnjama, i to: SZDR04 (Svako ko puši za mene
je nepromišljen) 53%, SZDR05 (Važno je brinuti se za svoje zdravlje) 93%, SZDR07 (Smatram da lekaru uvijek treba
ići na vreme) 87%, SZDR08 (Svakodnevna telesna aktivnost je osnova dobrog zdravlja) 87% , SZDR09 (Smatram da
je redovno spavanje dobro za moje zdravlje) 85%, SZDR10 (Pušenje čini čoveka manje zdravim) 86%, SZDR11 (Piti
alkoholna pića je rizično) 81%, SZDR12 (Vežbanje služi za opuštanje i oporavak od dnevnih briga. Ono nije nešto što
bi se smelo olako odbaciti) 79%, SZDR13 (Najodgovorniji/a za svoje zdravlje sam ja lično) 89%, SZDR14 (Trebalo
bi zabraniti pušenje na svim javnim mestima) 77% i SZDR15 (Ko živi nezdravo, neće izgledati lepo) 81%.
Na osnovu rezultata Mann-Whitney U testa za nezavisne uzorke, tj. nivoa značajnosti razlika u odnosu i stavovima
prema zdravom načinu života između ispitanika različitog spola može se uočiti da postoje statistički značajne razlike
prema zdravom načinu života kod učenika/ca viših razreda osnovne škole u 3 od 15 primenjenih varijabli. Dobivene
razlike idu u korist druge grupe (ženske ispitanice) u 2 varijable, dok 1 varijabla koja pokazuje statistički značajnu
razliku ide u korist prve grupe (muški ispitanici). Sve navedeno navodi na zaključak da je ovaj uzrast svestan vrednosti
zdravlja i spreman je da radi na njegovom unapređivanju.
5. LITERATURA
1. Blair, S.N. (2005). Physical inactivity: The major public health problem of the 21st century. In D.
Milanović & F. Prot (Eds.), Proceedings book of 4th International Scientific Conference, Opatija, 2005,
"Science and profession – challenge for the future" (pp.22). Zagreb: Faculty of Kinesiology, Univerzity
of Zagreb.
2. Courneya, K.S., Bobick, T.M., & Schinke, R.J. (1999). Does the theory of planned behavior mediate the
the relation between personality and exercise behavior? Basic and applied social psychology, 21(4), 317-
324.
3. Findak, V., Metikoš, D., & Mraković, M. (1994). Civilizacijski trendovi i biotički opstanak čovjeka. U
V. Findak (ur.), Zbornik radova 3. ljetne škole pedagoga fizičke kulture Republike Hrvatske, Rovinj,
1994, "Civilizacijski trendovi i biotički opstanak čovjeka" (str. 5-8). Savez pedagoga fizičke kulture
Republike Hrvatske.
4. Henderson, K.A., & Bialeschki, M.D. (2005). Leisure and active lifestyles: research reflections. Leisure
sciences, 27, 355-365.
5. Horozović, I. (2013). Povezanost stavova o tjelesnom i zdravstvenom odgoju sa stavovima prema sportu
i zdravom načinu života kod učenika osnovnih škola. Magistarski rad. Tuzla: Fakultet za tjelesni odgoj i
sport.
6. Markuš, D. (2011). Razvoj modela za predviđanje životnog stila srednjoškolaca na osnovi stavova prema
kineziološkim aktivnostima, Doktorska disertacija. Zagreb: Kineziološki fakultet
7. Mišgoj-Duraković, M. (1994). Utjecaji tjelesne aktivnosti na zdravlje. U V. Findak (ur.), Zbornik radova
3. ljetne škole pedagoga fizičke kulture Republike Hrvatske, Rovinj, 1994, "Civilizacijski trendovi i
biotički opstanak čovjeka" (str. 69-70). Savez pedagoga fizičke kulture Republike Hrvatske.
8. Mišgoj-Duraković, M. i suradnici (1999). Tjelesno vježbanje i zdravlje. Zagreb: Grafos.
65
9. Mišgoj-Duraković, M., Medved, R., & Duraković, Z. (1999). Influence of physical exercising and sports
on growth, maturation and health-related habits in adolescence. U D. Milanović (ur.), Zbornik radova 2.
međunarodne znanstvene konferencije, Dubrovnik, 1999, "Kineziologija za 21. stoljeće" (str. 342-347).
Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.
10. O'Sullivan, M. (2004). Possibilities and pitfalls of a public health agenda for physical education. Journal
of teaching in physical education, 23, 392-404.
11. Poulsen, A.A., Ziviani, J.M. (2004). Health enhancing physical activity: Factors influencing engagement
patterns in children. Australian occupational therapy journal, 51, 69-79.
12. Starosta, W. (1999). Movement in human life and its importance for heallth. U D. Milanović (ur.) Zbornik
radova 2. međunarodne znanstvene konferencije, Dubrovnik, 1999, "Kineziologija za 21. stoljeće" (str.
29-40). Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.
13. Tappe, K.M., & Burgenson, R.C. (2004). Physical education: a cornerstone for physically active
lifestyles. Journal of teaching in physical education, 23, 281-299.
14. Trost, S.G. (2004). School physical education in the post-report era: an analysis from public health.
Journal of teaching in physical education, 23, 318-337.
15. van Exel, N.J.A., de Graf, G., & Brouwer, W.B.F. (2006). " Everyone dies, so you might as well have
fun!" Attitudes of Dutch youths about their health lifestyle, Social science & medicine, 63, 2628-2639.
16. World Health Organization. (2003). Health and devlopment trough physical activity and sport. S mreže
skinuto 2. septembra 2014 s: www.who.int.
17. World Health Organization. (2004a). Global strategy on diet, physical activity and sport. Fifty-seventh-
world health assembly, WHA57.17, Agenda item 12.6. S mreže skinuto 2. septembra 2014 s:
www.who.int.
18. World Health Organization. (2004b). Physical activity and youth. S mreže skinuto 2. septembra 2014 s:
www.who.int.
19. Wu, T.y., & Pender, N. (2005). A panel study of physical activity in Taiwanese youth. Testing the revised
health-promotion model. Family & Community Health, 28(2),113-124.
Correspondence to: Dževad Džibrić, PhD.
Faculty of physical education and sport
Tuzla University
2. oktobra 1, 75 000 Tuzla, Bosnia and Herzegovina Phone:+387(0)35 278 535
E-mail: [email protected]
66
ANALIZA POSTURALNOG STATUSA STOPALA ŽENA RAZLIČITE ŽIVOTNE DOBI
ANALYSIS OF THE POSTURAL STATUS OF FEET OF WOMEN OF DIFFERENT AGE
Osmo Bajrić1, Branimir Mikić2, Miladin Jovanović1
1Panevroski Univerzitet „Aperion,“ Fakultet sportskih nauka, Banja Luka, BiH
2 Edukacijski fakultet, Univerziteta u Travniku, BiH
Sažetak: Na uzorku od 125 ispitanica-radnica tvornice „Obuće“ iz Zvornika, podijeljenih po hronološkom
uzrastu na pet subuzoraka po 25 ispitanica, sprovedeno je istraživanje sa ciljem utvrđivanja učestalosti i veličina pojave
ravnog stopala u zavisnosti od uzrasne dobi ispitanice. Procjena spuštenosti svoda stopala izvršena je metodom
plantograma, a veličina deformiteta određena je na osnovu Thomasenove metode. Dobijeni rezultati pokazuju da
normalno stopalo imaju 42 radnice, odnosno 33,6% ispitivanog uzorka. U pogledu zastupljenosti pojedinih deformiteta
može se konstatovati slijedeće: 24 radnice ili 19,2% istraživanog uzorka ima deformitet izdubljeno stopalo (Pes
excavatus). Najveći broj ispitanica 59 ili 47,2% ima ravno stopalo (Pes planus). Najveći procenat odstupanja od
normale čine funkcionalni poremećaji, koji se odgovarajućim postupcima još uvijek mogu korigovati ili barem olakšati
tegobe. Primjenom Hi- kvadrat testa nezavisnosti utvrđena je statistički značajna razlika u zastupljenosti deformiteta
stopala između grupa ispitanica, kao i to da su utvrđeni deformiteti povezani sa hronološkim uzrastom. Svakako da
uzroke ovakvom stanju posturalnog statusa stopala treba tražiti i u specifičnim uslovima obavljanja radnih operacija.
Ključne riječi: radnice, deformiteti, plantogram, stopalo.
Summary: In a sample of 125 women - workers in a 'shoes' factory from Zvornik, divided by the
chronological age in five subsamples of 25 respondents, a survey was conducted in order to determine the frequency
and size of flat feet, depending on the age of the respondents. Assessment of the foot was performed using plantogram
and size of the deformity was determined on the basis of Thomasen method. The results show that normal foot has 42
workers, or 33.6% of the sample. In terms of representation of certain deformities can be stated as follows: 24 workers,
or 19.2% of the study sample have a foot deformity - Pes excavatus, the largest number of respondents, 59 or 47.2 %
have a flat foot - Pes planus. The highest percentage of deformities are functional disorders, which can still be corrected
with appropriate procedures.By applying the Chi-square test of independence significant differences were found in
the prevalence of foot deformities between different goups of women, and that identified deformities are associated
with chronological age. Certainly, postural feet status could be related to specific work conditions.
Key words: differences, workers, deformity, plantogram, age
1. UVOD
Hipokinezija i dugotrajni statički položaj tijela predstavljaju rizični faktor na koji je moguće uticati.
Činjenica je da se redovnim bavljenjem sportsko-rekreativnim aktivnostima može spriječiti ili makar odložiti nastanak
većine hroničnih nezaraznih bolesti ili posturalnih poremećaja. Do sada se važnost prevencije tih bolesti u velikom
broju slučajeva isticala samo kod osoba starije životne dobi. Međutim, zbog povećanja hipokinezije i statičkih položaja
tijela radi obavljanja profesionalne djelatnosti rizik za oboljevanje od pomenutih bolesti sve je više prisutan i kod
mlađih osoba (Bajrić, O. & Bajrić, S. 2012). Stil života je postao takav da se sve više sjedi i sve više vremena provodi
u vožnji kolima,gledanju televizije, sjedenju za kompijuterom i sl.
Stopalo (latinski, pes) je glavni oslonac lokomotornog aparata i ima fundamentalnu ulogu u realizaciji svih oblika
dvonožnog kretanja. Predstavlja jedan od najkomplikovanih anatomskih segmenata ljudskog tijela (Mihajlović & sar.
2010) i samim tim, veoma kritičnu tačku u držanju tijela (Krsmanović & sar. 1995; Nićin, 2000; Mikić & Bjeković,
2004, Mikić & sar. 2010). Sastavljeno je od elemenata koji treba da obezbijede dvije važne funkcije stopala, a to su:
stajanje-statička funkcija i hod-dinamička funkcija (Jovičić, 2007). To znači, da treba da bude statički dovoljno čvrsto
da nosi cijelu težinu tijela, a dinamički mora da se prilagodi podlozi, da bi se omogućilo stajanje, hodanje, trčanmje i
amortizacija udaraca (Jovović ,1999).
67
Stabilnost i elastičnost stopala postiže se zahvaljujući svodovima koji se određuju prema tačkama koje su najviše
izložene pritisku, a to su kvrga pete i glavice I i IV metatarzalne kosti, koje zapravo predstavljakju dinamičke tačke
stopala (Jovović, 2008). Lukovi (svodovi) daju stabilnost i elastičnost stopalu, a određeni su ne samo oblikom kostiju,
već i otpornošću ligamenata.
U slučaju narušavanja statike svoda stopala dolazi do tegoba pri stajanju, hodanju i trčanju, a može negativno da utiče
i na njihovu estetiku. Često se javlja bol u nogama, krstima i leđima, kao i proširene vene na potkoljenicama
(Bogdanović & Marković, 2010), što nepovoljno utiče na zdravlje i kvalitet života.
Osnovni cilj ovog rada je utvrđivanje učestalosti i veličine pojave posturalnih deformiteta stopala kod radnica tvornice
obuće u Zvorniku različite životne dobi.
2. Metod rada
2.1 Uzorak ispitanika
Programom istraživanja obuhvaćene su ispitanice - radnice tvornice obuće „Obuća“ u Zvorniku, starosne dobi 20 do
44 godine. Ukupan uzorak od 125 ispitanica podijeljen je na osnovu hronološke starosti na 5 subuzoraka od po 25
ispitanica. Prvi subuzorak činile su ispitanice starosne dobi 20-24 godine, drugi 25-29 godina, treći 30-34 godine,
četvrti 35-39 godina i peti subuzorak 40-44 godine.
2.2 Uzorak varijabli
Za procjenu statusa svoda stopala primjenjene su sljedeće varijable:
1. Normalno stopalo..........................................................................(NORSTO)
2. Ravno stopalo................................................................................(PESPLA)
3. Udubljeno stopalo..........................................................................(PESESK)
Varijabla ravno stopalo (PESPLA) diferencirana je na tri varijable koje označavaju stepene deformiteta ravnog stopala
(PESPLA I, PESPLA II, PESPLA III).
2.3 Procedure testiranja
U cilju postavljanja što tačnije dijagnoze statusa svodova stopala primijenjena je metoda plantografije (uzimanje
otisaka stopala). U normalnim slučajevima na otisku se konstatuje peta kruškastog oblika, relativno uska spojnica koja
ide spoljašnjom ivicom i prednji dio stopala sa otiscima svih, simetrično postavljenih prstiju. Uzimanje otisaka stopala
je izvršeno tako što su obojena stopala ispitanica preslikavana na čisti bijeli papir.
Za određivanje stepena spuštenosti stopala, izračunavanjem na samom plantogramu (Indeks spuštenosti svodova
stopala), primijenjena je Thomson-ova metoda (I=a/b x 100 = % procenat spuštenosti stopala).
2.4 Statistička obrada podataka
Prikupljeni podaci o frekvenciji deformiteta stopala obrađeni su procentnim računom. Razlike između ispitanica
različitog uzrasnog doba u zastupljenosti deformiteta stopala ispitivane su primjenom neparametrijske metode H-
kvadrat testa.
68
4. REZULTATI I DISKUSIJA
4.1 Analiza posturalnog statusa stopala ispitanica u totalu
Rezultati analize posturalnog statusa stopala ispitanica- radnica fabrike obuće iz Zvornika prikazani su u
grafikonu 1. Analizi posturalnog statusa stopala ukupno je podvrgnuto 125 ispitanica podjeljenih prema hronološkom
uzrastu na pet subozoraka od po 25 ispitanica.
Primjenom kontigencijskih tablica prikazane su frekvencije i pripadajući procenti prisutnosti deformiteta stopla.
Grafikon 1 Posturalni status stopala uzorka ispitanica-radnica u totalu
Uvidom u grafikon 1 nije teško uočiti da je kod ispitivanog uzorku radnica normalno stopalo zastupljeno kod 42
radnice, odnosno 33,6 % istraživanog uzorka.
U pogledu zastupljenosti pojedinih deformiteta stopala može se konstatovati sljedeće:
Kod 59 radnica ili 47,2 % istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo deformiteta ravnog stopala
(Pes planus).
Od ukupnog broja ispitanica kod kojih je utvrđeno prisustvo deformiteta ravnog stopala (59) kod 30 radnica
ili 50,84 % prisutan je deformitet - ravno stopalo I. (prvog) stepena, kod 20 radnica ili 33,89 % prisutan je
deformitet ravno stopalo – II. (drugog) stepena i kod 9 radnica ili 15,9% prisutan je deformitet ravno
stopalo III. ( trećeg) stepena.
Kod 24 radnice ili 19,2 % istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo deformiteta izdubljeno
stopalo (Pes excavatus).
Također, iz grafikona 1 može se vidjeti da je deformitet ravnog stopala (Pes planus), najzastupljeniji kod petog
subuzorka ispitanica – radnica hronološkog uzrasta od 40 do 44 godine, što je realno i očekivani nalaz posturalnog
statusa ovog subuzorka, obzirom na činjenicu da izvjesne profesionalne djelatnosti, pa i ova koje obavljaju
ispitanice – radnice tvornice obuće u Zvorniku, potenciraju nastajanje ove deformacije, naročito u zreloj dobi, gdje
se ravno stopalo javlja kao posjedica popuštanja, insuficijencije muskulature i ligamentoznog aparata (hipokinetički
način rada).
U daljnoj analizi posturalnog statusa stopala prikazani su rezultati posturalnog statusa stopala po subuzorcima u odnosu
na starosnu dob.
0
50
100
150
NORSTO PESESK PESPLA UKUPNO
4224
59
125
33.619.2
47.2
100%
BROJ ENTITETA
PROCENAT
PESPLA 1
30
PESPLA 3
9
PESPLA 2
20
69
4.2 Analiza posturalnog statusa stopala ispitanica po subuzorcima
4.2.1 Posturalni status stopala radnica hronološkog uzrasta od 20 do 24 godine
Grafikon 2 Posturalni status stopala radnica hronološkog uzrasta od 20 do 24 godine
4.2.2 Posturalni status stopala radnica hronološkog uzrasta od 25 do 29 godine
Grafikon 3 Posturalni status stopala radnica hronološkog uzrasta od 25 do 30 godine
0
20
40
60
NORSTO PESESK PESPLA UKUPNO
9 412
25
36
16
48
100%
BROJ ENTITETA
PROCENAT
0
5
10
15
20
25
30
35
40
NORSTO PESESK PESPLA UKUPNO
10
5
10
25
40
20
40
100%
BROJ ENTITETA
PROCENAT
PESPLA 1
6
PESPLA 3
3
PESPLA 2
3
PESPLA 1
5
PESPLA 3
2
PESPLA 2
3
70
4.2.3 Posturalni status stopala radnica hronološkog uzrasta od 29 do 34 godina
Grafikon 4 Posturalni status stopala radnica hronološkog uzrasta od 30 do 34 godine
4.2.4 Posturalni status stopala radnica hronološkog uzrasta od 35 do 39 godina
Grafikon 5 Posturalni status stopala radnica hronološkog uzrasta od 35 do 39 godine
0
5
10
15
20
25
30
35
40
45
50
NORSTO PESESK PESPLA UKUPNO
85
12
25
32
20
48
100%
BROJ ENTITETA
PROCENAT
0
5
10
15
20
25
30
35
40
45
NORSTO PESESK PESPLA UKUPNO
10
4
11
25
40
16
44
100%
BROJ ENTITETA
PROCENAT
PESPLA 1
7
PESPLA 3
1
PESPLA 2
4
PESPLA 1
4
PESPLA 3
2
PESPLA 2
5
71
4.2.5 Posturalni status stopala radnica hronološkog uzrasta od 40 do 44 godine
Grafikon 6 Posturalni status stopala radnica hronološkog uzrasta od 40 do 44 godine
4.3 Zastupljenost i statistička značajnost razlika deformiteta stopla između subuzoraka
ispitanica u odnosu na hronološku dob (Hi-kvadrat test)
Primjenom Hi-kvadrat testa utvrđena je zastupljenost i statistička značajnost razlika deformiteta stopla
između subuzoraka ispitanica u odnosu na hronološku dob.
Value df Asymp.Sig. (2-sided)
Pearson Chi – Square
6,098a 4 0,02
Tabela 1. Chi-Square Test deformiteta stopala između grupa
U tabeli 1 prikazan je Chi-Square test, a uvidom u hi-kvadrata (Pearson Chi-Square) 6,098a i nivoa značajnosti sig.
= 0,02, govori nam da postoji statistički značajna razlika u zastupljenosti deformiteta stopala između grupa
ispitanica, kao i to da su istraživani deformiteti povezani sa hronološkim uzrastom, ali svakako da uzrok ovakvom
stanju posturalnog statusa stopala treba tražiti i u specifičnim uvjetima obavljanja radnih zadataka.
0
10
20
30
40
50
60
NORSTO PESESK PESPLA UKUPNO
5 6
14
2520
24
56
100%
BROJ ENTITETA
PROCENAT
PESPLA 1
8
PESPLA 3
1
PESPLA 2
5
72
5. ZAKLJUČAK
Na osnovu dobijenih rezultata može se konstatovati da postoji statistički značajna razlika u zastupljenost deformiteta
stopala između grupa ispitanica, kao i to da su istraživani deformiteti povezani sa hronološkim uzrastom.Takođe, može
se konstatovati da su deformiteti stopala najzastupljeni kod petog subuzorka ispitanica hronološkog uzrasta od 40 do
44 godine, što je realno i očekivani nalaz posturalnog statusa stopala ovog subuzorka, obzirom na činjenicu da izvjesne
profesionalne djelatnosti, pa i ova kojom se bave ispitanice potenciraju nastajanje ovakvih deformiteta, naročito u
zreloj dobi, gdje se deformiteti stopala javljaju kao posljedica popuštanja, insuficijencije muskulature i ligamentoznog
aparata (hipokinezija i statički položaj pri obavljanju radnih operacija).
Očigledno je da značajan procenat radnica ima probleme sa posturom stopala i da je potrebno preventivno djelovati na
jačanje mišića potkoljenice i stopala, ali i pružiti pomoć radnicama sa stečenim deformitetima u cilju korekcije istih ili
ublažavanja tegoba koje ovi deformiteti izazivaju.
Dobijeni rezultati mogu biti od koristi u smisli preduzimanja preventivnih mjera, izrade adekvatnih programa rada u
cilju podizanja svijesti o neophodnosti permanentnog upražnjavanja kretnih aktivnosti bez obzira na starosnu dob.
LITERATURA
1. Bajrić, O., Bajrić S. Lower - extremity deformities in students of primary school-age, Sport science
International scientific journal of kinesiology, Vol. 5 (2012), Issue 2 (1-111).
2. Bogdanović, Z., Marković, Ž. (2010). Prisustvo deformiteta stopala u zavisnosi od pripadnosti polu. Glanisk
ADS, 45 (1, 397-402)
3. Jovičić, M. (2007). Fleksibilno stopalo kod djece: Problem ili ne? Sportska medicina, on line,7 (1), Ava i
Lable at: http:/www.smas.org, accessed 09. Semptembar, 2010.
4. Jovović, V. (1999). Tjelesni deformiteti adolescenata. Nikšić III. rd ed Filozofski fakultet.
5. Jovović, V. (2008). Korektivna gimnastika sa kineziterapijama. Nikšić III rd ed Filozofski fakultet
6. Krsmanović, R., Mijanović, M., Krsmanović, C., Krsmanović, B. (1995). Povezanost tjelesne visine i tjelesne
težine sa parametrima pravilnog držanja tijela. Beograd Fizička kultura, 1 (2)
7. Mihajlović, I., Šlaja, M., Petrović, M. (2010). Deformiteti stopala kod predškolske djece u odnosu na pol i
uzrasnu dob. Glasnik ADS, 45 (1)
8. Mijatović, V. (2012). Razlike u dimenzionalnosti razvojnih karakteristika i motoričkih sposobnosti žena
različite životne dobi. Magistarski rad. Nastavnički fakultet, Mostar, Univerziteta Džemal Bijedić.
9. Mikić, B., Bjeković, G. (2004). Biomehanika sportske lokomocije. Istočno Sarajevo, Fakultet fizičke kulture.
10. Mikić, B. (1999). Testiranje i mjerenje u sportu. Tuzla, FTOS.
11. Mikić, B., Hodžić, Z., Gerdijan, N., Bratovčić, V. (2010). Analiza statusa stopala učenika uzrasta 8-9 godina.
Mostar. "Sportski logos"godina 8 , br.14-15.
73
EFEKAT RANE REHABILITACIJE NA OPORAVAK SPORTISTA POSLIJE
ARTROSKOPIJE RAMENA
EFFECT OF EARLY REHABILITATION IN RECOVERY OF ATHLETES
AFTER THE ARTHROSCOPY OF SHOULDER
Bjelobaba Goranka, Pilipović Nataša, Mitrić Jelena, Keleman Nataša
Služba rane kliničke rehabilitacije, Klinički centar Banja Luka
Service early clinical rehabilitation Clinical Center of Banja Luka
Sažetak: Luksacija ramena nastaje prilikom iskakanja glave humerusa iz svog ležišta pod uticajem jake sile. Sa
ranom fizikalnom terapijom treba započeti preoperativno i nastaviti postoperativno. Cilj rada: Pokazati da se pacijenti koji su imali hirurški zahvat i ranu fizikalnu terapiju funkcionalno brže
oporavljaju u odnosu na one koji nisu. Metoda : Praćeno je 50 pacijenata koji su liječeni u Klinici za ortopediju KC Banja Luka u periodu od 2011 – 2014
g. Oporavak pacijenta je praćen na osnovu kliničkog pregleda fizijatra i ROWE skora preoperativno, 1 i 3 mjesec
postoperativno,RTG i MR.
Rezultati: 90% pacijenta koji su sprovodili ranu rehabilitaciju nakon 3 mjeseca od operacije nisu imali tegobe, a 45%
koji nisu, na kontroli su imali pojavu bola i nepotpun obim pokreta. Srednja vrijednost Rowe skora bila je
preoperativno 24,5, postoperativno 88,3.
Zaključak: Rana fizikalna terapija poslije artroskopije ramena značajno smanjuje bol, otok i uspostavlja brži
povratak punog obima pokreta.
Ključne riječi: rame, artroskopija, rana rehabilitacija
Summary: Dislocation of the shoulder occurs when jumping out of the humeral head from its normal position under
the influence of strong force. With early physical therapy should be started preoperatively and continued
postoperatively.
Aim: The patients who have had surgical procedures with early physiotherapy functionally recover faster than
those who didn’t had early physiotherapy.
Method: We evaluated 50 patients who were treated in the Orthopedic Center University Hospital Banja Luka in the
period from year 2011 to 2014. The recovery of these patients was assessed by clinical examination and
physiologists ROWE score preoperatively , 1 and 3 months postoperatively, X-ray and MRI .
Results : 90% of patients who had been early rehabilitated after 3 months of surgery had no problems, and 45 %
who are not , the control had the appearance of pain and incomplete range of motion . The medial range Rowe score
was 24.5 preoperatively , postoperatively 88.3 .
Conclusion : Early physical therapy after shoulder arthroscopy significantly reduces pain , swelling and establishes
a quicker return to full range of motion , resuming normal life activities and sports.
Key words: shoulder, early rehabilitation, arthroscopy.
Luksacija ramena nastaje prilikom iskakanja glave humerusa iz svog ležišta. Uticaj jake sile može izazvati
kidanje mišićnih vlakana, ligamenata i kapsule ramenog zgloba. Operacija ramena može biti složen postupak, a
oporavak može znatno varirati zavisno od stepena oštećenja. Artroskopska tehnika se sve vise primjenjuje u odnosu
na otvorene tehnike. (1) Artroskopija i rehabilitacija su od suštinske važnosti za ishod liječenja pacijenata i zavisi od
74
faktora koji uključuju starost pacijenta, veličinu povrede, vrstu fiksacije , pušački status i usklađenost sa
postoperativnom terapijom . (3) Sa ranom fizikalnom terapijom treba započeti preoperativno i nastaviti
postoperativno. Kada se statička stabilnost postigne operativno, program rane rehabilitacije pomaže u obnovi
kretanja i uspostavljanju dinamičke stabilnosti humeralnog zgloba. Pozicioniranje i stabilizacija lopatice obezbeđuje
stabilnu osnovu za kretanje humerusa. Rana rehabilitacija treba da bude individualna za svakog pacijenta u
zavisnosti od velicine povrede i vrste hirurske intervencije. (2)
Cilj rada:
Pokazati da se pacijenti koji su imali hirurški zahvat i ranu fizikalnu terapiju funkcionalno brže oporavljaju
u odnosu na one koji nisu.
Metoda
Praćeno je 50 pacijenata koji su liječeni u Klinici za ortopediju KC Banja Luka u periodu od 2011 – 2014
g. (35 pacijenata je hirurški tretirano i sprovelo ranu rehabilitaciju, 15 je liječeno konzervativno I bez sprovedene
rane rehabilitacije). Oporavak pacijenta je praćen na osnovu kliničkog pregleda fizijatra i ROWE skora za rame
preoperativno, 1 i 3 mjesec postoperativno,RTG i MR dijagnostika.
Rezultati
Preoperativno je 85% pacijenata imalo tegobe u ramenu, a postoperativno do 1 mjeseca, samo 25 % ,
poslije 3 mjeseca 90% nije imalo nikakve tegobe. Pacijenti koji nisu sprovodili ranu rehabilitaciju na kontroli nakon
1 mjeseca imali su pojavu bola i otoka u operisanom ramenu u 45% slučajeva, a poslije 3 mjeseca 55% je imalo
nepotpun obim pokreta i bol. Srednja vrijednost preoperativnog Rowe skora bila je 24,5, postoperativno 88,3.
Zaključak
Rana fizikalna terapija poslije artroskopije ramena značajno smanjuje bol, otok, uspostavlja brži povratak
punog obima pokreta, vraćanju svakodnevnim životnim aktivnostima i sportu.
Literatura:
1. Galatz LM, Ball CM, Teefey SA, Middleton WD, Yamaguchi, K. The outcome and repair integrity of completely
arthroscopically repaired large and massive rotator cuff tears. J Bone Joint
2.Paine RM, Voight M. The role of the scapula. J Orthop Sports Phys Ther.1993;18:386-391.
3.Vo A, Zhou H, Dumont G, Fogerty S, Rosso C, et al. (2013) Physical Therapy and Rehabilitation after Rotator
Cuff Repai: A Review of Current Concepts. Int J Phys Med Rehabil 1:142. doi: 10.4172/2329-9096.1000142
75
DESTRUKTIVNE PROMENE NA KIČMENOM STUBU VRATNOG DELA IZAZVANE
HIPOKINETIČKIM SINDROMOM
DESTRUCTIVE CHANGES IN THE CERVICAL PART OF THE SPINAL CORD CAUSED
HYPOKINETIC SYNDROME
Vanr.prof. dr Vesko Drašković, Fakultet za sport, Univerziteta „Union-Nikola Tesla“
dr Milija Ljubisavljević, Ministarstvo unutrašnjih poslova
mr Svetlana Višnjić, Studio №1 za sport, rekreaciju i fizičku kulturu, Beograd
Sažetak: Uzorak obuhvaćen ovim istraživanjem činio je 21 ispitanik iz Centra za osnovnu policijsku obuku u
Sremskoj Kamenici (gde je i vršeno merenje). Cilj rada biо је da se ukaže na problem vratnog dela kičmenog stuba
koji je sve izraženiji. Korišćen je princip postupnosti (od jednostavnije vežbe ka složenijoj, i od lakših ka
težim).Istraživanje je određeno kao eksperimentalno sa jednom grupom ispitanika. U radu je korišćen anketni upitnik
čija je svrha bila da se formira edukativni i obrazovni program koji je neophodan da bi vežbač mogao da razume
suštinu i smisao zdravog načina života i vežbanja Najviše pažnje posvećen je statusu kičmenog stuba sa akcentom na
vratni deo kičme. Prikazani su testovi merenja snage vratnog i torakalnog dela kičmenog stuba, kako bi se procenila
vrednost i predvidele posledice smanjene pokretljivosti. Na dobijene rezultate direktno su uticali profesionalna
orijentacija i predvidljivost problema sa kojima će se ispitanici sve više susretati. Kod svih ispitanika uočena je slabost
mišićnih grupa ramenog pojasa. Usklađenost mišićnih grupa u funkcionalnom i motoričkom smislu je neadekvatan.
Radno polje mišićnih grupa, nije na željenom nivou.
Ključne reči: hipokinezija, hipokinetički sindrom, fizički status, vežba, vratna kičma.
Summary: The sample included in this study consist of 21 participants from the Center for Basic Police
Training Centre in Sremska Kamenica ( where he also conducted measurement). Research is defined as experimental
with a group of respondents aim of this study was to highlight the problem of the cervical spine which is becoming
more prominent . Used the principle of gradualism ( from simple exercises to more complex , and from less to more
severe . This paper used a questionnaire whose purpose was to create an educational and educational program that is
essential to the practitioner could not understand the essence and meaning of a healthy lifestyle and exercise. Much
attention is the status of the spinal cord with emphasis on the cervical spine . showing tests measuring strength of the
cervical and thoracic spine, in order to assess the value and predict the consequences of reduced mobility . the results
obtained are directly influenced career guidance and predictability problems with which the respondents are
increasingly encountering . observed in all patients was weakness muscle groups of the shoulder belt . Alignment
muscle groups in functional and motor sense is inadequate . working area of muscle groups , it is not at the desired
level .
Keywords : hypokinesia , hypokinetic syndrome , physical status , exercise , cervical spine .
1. UVOD
Brojne bolesti današnjice, počev od kardiovaskularnih i respiratornih, metaboličkih, endokrinih, neuroloških
pa do neuropsihijatrijskih, pripisuju se hipokineziji, tj. nedovoljnom kretanju savremenog čoveka i nezdravom načinu
života. Hipokinezija (smanjeno kretanje) može se tretirati kao uzrok mnogih zdravstvenih tegoba ljudi, prvenstveno iz
urbanih sredina.(1) Hipokinezija je definisana kao ozbiljan riziko faktor i od strane Svetske zdravstvene organizacije.
Kao simptomi hipokinezije uočeno je sledeće: promene u morfologiji, najčešće gojaznost, smanjenje nivoa motoričkih
76
sposobnosti čoveka potrebnih za svakodnevne životne, radne i druge aktivnosti, tegobe i bolovi u lokomotornom
sistemu, loša držanja tela i telesni deformiteti, smanjenje funkcija srčano-sudovnog sistema, psihička napetost, umor,
apatija, nesanica, smanjenje radne sposobnosti i dr. Svi navedeni, a i drugi simptomi, posmatrano u celini čine
hipokinetički sindrom.(1) Hipokinetički sindrom u svim sistemima sve više ukazuje na značaj izučavanja i doziranja
opterećenja. Trenažnim tehnologijama precizno se mere deficiti i primenjuju sistemi vežbanja koji imaju jasan zadatak
i cilj. Bez obzira na uzrasnu kategoriju i status vežbača sve više su prisutne osobine nesposobnosti kod osnovnih
motoričkih radnji.
Složenost posledica ukazuje na potrebu uske povezanosti nauke iz oblasti sporta i medicine. Razlog ove veze
je upravo naglašen faktor rizika i kontraindikacije u vežbanju. Motoričko učenje stiče se tokom čitavog života i ostaje
trajno zabeleženo bez obzira na fizički status i stepen utreniranosti. Motorička manifestacija izazvana bilo kojim
činiocem, ukoliko nije prilagođena trenutnoj realnoj snazi organizma, može izazvati ozbiljne posledice. Vrlo često
ovakve posledice uslovljavaju i stepen invalidnosti na koji se čovek vremenom navikne. Riziko faktori stalno su
prisutni, i jedan od osnovnih zadataka jeste da se uoče na vreme kako bi se kroz model treninga izbegle posledice.
Sistematskom primenom precizno definisanih rekreativnih programa formirani su motorički testovi koji jasno
pokazuju stepen funkcionalnih i motoričkih radnji. Testiranja su jednostavna, lako se izvode i jasno ukazuju na deficit.
Primenom ovih testova očekujemo zamor koji se manifestuje kod amplitude izvođenja i broja ponavljanja vežbe.
Izabrane vežbe u testiranju sastavni su deo programa vežbi koje se primenjuju kako bi se postigao željeni rezultat.
Ovde smo koristili princip postupnosti (od jednostavnije vežbe ka složenijoj, i od lakših ka težim). Namerno smo
izbegavali stres test ili test do otkaza. Ovakvi testovi koristili su se ranije, ali su se sad pokazali, s obzirom na fizički
status vežbača, neprimenljivim jer zamor ovakvog tipa može da izazove neželjene reakcije (povrede, mikrotraume...).
Primenom anketnog upitnika dolazimo do podataka o nedostatku elementarnog nivoa znanja, pa se trenažnom
tehnologijom, u posebnom poglavlju, bavimo i edukacijom, odnosno obrazovanjem vežbača.(3) Cilj provere znanja
kroz anketni upitnik jeste da se formira edukativni i obrazovni program koji je neophodan da bi vežbač mogao da
razume suštinu i smisao zdravog načina života i vežbanja.
Cilj ovog rada jeste da se ukaže na problem vratnog dela kičmenog stuba koji je sve izraženiji. U dužem
vremenskom intervalu navike na deficite, motoričke i funkcionalne, progresiraju do nivoa ozbiljnog upozorenja na
ugroženo zdravlje (glavobolje i vrtoglavice). Kako bismo izbegli finalnu manifestaciju slabosti, primenom ovih
testova, sa velikom preciznošći možemo planirati dolazak problema u slučaju da se ne preduzmu mere prevencije.
Ovim jednostavnim testiranjem izbegli smo agresivno opterećenje i postigli pun konfor bez kontraindikacija u
naporu. Ovaj način testiranja dragocen je, jer je sve više onih osoba gde su pauze u vežbanju dužeg vremenskog
intervala. Da bi organizam bio pravilno tretiran, neophodno je dva puta nedeljno vežbati, što se smatra za fiziološki
minimum, a sociološki maksimum.
2. METODOLOGIJA
S obzirom na prirodu problema koji se istražuje, predmet izučavanja, kao i na cilj, hipoteze i ideju realizacije
istraživanja, ovo istraživanje određeno je kao eksperimentalno sa jednom grupom ispitanika.
Uzorak ispitanika čini populacija polaznika kursa za osnovnu policijsku obuku (6 klasa). Uzorak ispitanika
koje je obuhvatilo ovo istraživanje čini 21 ispitanik, od toga 16 muškaraca i 5 žena.
Test za ramena sadržao je sledeće vežbe (prilog br. 1):
Pr – podizanje ramena
Kr – kruženje ramenima u obe strane
Pl – prednje široko bočno podizanje (prednje letenje)
Zl – zadnje široko, bočno podizanje (zadnje letenje)
Us – bočno podizanje do nivoa ramena
Šg – podizanje drvene šipke iza glave do nivoa ispruženih ruku sa hvatom deset centimetara širim od širine ramena
Šb – spojenim šakama ispred tela podizanje drvene šipke do brade
Šn – ruke u širini ramena, ispred tela, podizanje šipke do visine ramena
77
Test za stomačnu i leđnu muskulaturu sadrži sledeće vežbe (prilog br. 2):
S1 – u ležećem položaju na leđima, noge su savijene i spojene pod uglom od 90 stepeni. Ruke su pored tela, opuštene
na podu. Podizanje trupa do nivoa položaja glave sa pogledom u stomak i vratiti se u početni položaj.
S2 – početni položaj kao u prethodnoj vežbi, šakama dohvatiti kolena i vratiti se u početni položaj.
S3 – početni položaj kao u prethodnoj vežbi s tim što su noge razdvojene u širini kukova. U ovom položaju desnom
rukom dohvatiti levo koleno i vratiti se u početni položaj, pa levom rukom dohvatiti levo koleno.
L – u ležećem položaju na stomaku sa ispruženim nogama i rukama, u širini ramena i karlice naizmenično podižemo
desnu ruku i levu nogu, zatim levu ruku i desnu nogu.
Anketni upitnik sadrži 12 pitanja. Pitanja su sledeća:
1. Da li se bavite rekreacijom?
2. Da li se bavite sportom?
3. Da li imate zdravstvena ograničenja?
4. Da li ste pušač?
5. Da li znate šta je hipokinezija?
6. Da li znate da prepoznate zamor?
7. Navedite simptome zamora koje ste uočili.
8. Da li koristite literaturu iz oblasti sporta i rekreacije?
9. Navedite riziko faktore savremenog načina života.
10. Da li znate da prepoznate stres?
11. Navedite simptome stresa.
12. Navedite posledice savremenog načina života.
3. REZULTATI I DISKUSIJA
Testiranje je sprovedeno u Centru za osnovnu policijsku obuku u Sremskoj Kamenici (6 klasa). Svi ispitanici
popunili su anketni upitnik, a zatim pristupili testiranju motoričkih sposobnosti.
Analiza anketnog upitnika:
1. Na pitanje da li se bavite rekreacijom, njih 13 bavi se redovno, njih 7 povremeno i samo 1 se ne bavi.
Ovo pitanje pokazuje da pojam rekreacije nije u potpunosti jasan. U pitanju je profesionalna grupa u kojoj je obavezna
fizička aktivnost.
2. Na pitanje da li se bave nekim sportom profesionalno, amaterski ili se ne bave, njih 7 odgovorilo je da se
bave profesionalno i 14 amaterski.
Za profesionalne grupe bilo kog profila podrazumeva se kontinuirana fizička aktivnost u vidu amaterskog ili
profesionalnog sporta.
3. Na pitanje da li postoje neka zdravstvena ograničenja, njih 3 odgovorilo je da ima prolazna i njih 18 da nema
ograničenja.
Zdravstveni pregled kao obavezna forma prijemnog ispita ili selekcije ima za cilj da kriterijum prilagodi minimalnim
zdravstvenim ograničenjima. Iz tog razloga primetno je da kod pojedinih osoba, bez obzira na to da li je muško ili
žensko, postoje ograničenja koja se uglavnom tretiraju kao prolazna ali mogu da prouzrokuju i hronična.
4. Na pitanje da li ste pušač njih 7 odgovorilo je da jeste a ostalih 14 da nije.
Pušenje je riziko faktor koji u potpunosti treba izbegavati s obzirom na posledice koje ima, a prisutan je i kod
profesionalnih grupa i za sad nije faktor eliminacije, ali u budućnosti očekujemo da će biti.
5. Na pitanje da li znate šta je hipokinezija njih 4 je odgovorilo potvrdno dok 17 nije znalo.
Hipokinezija, kao riziko faktor broj jedan pre alkohola, duvana i hrane, nije dovoljno jasan bez obzira na potvrdan
odgovor četiri ispitanika. Ovim pokazujemo da je nedovoljan fond obrazovanja.
6. Na pitanje da li znate da prepoznate zamor njih 20 reklo je da zna i samo jedan da ne zna.
7. Kod navođenja simptoma zamora odgovori su uglavnom bili: nedostatak snage, plitko i brzo disanje, nemoć,
malaksalost, pospanost.
Kada je reč o zamoru uglavnom je primećeno trenutno stanje što ukazuje na nedovoljno poznavanje simptoma
hroničnog umora.
8. Na pitanje da li koristite neku literaturu iz oblasti sporta i rekreacije samo 1 je rekao da koristi popularnu,
stručnu nije koristio niko, dok internet koristi 11 i ne koriste njih 9.
78
Stručne literature koje prate savremene potrebe izuzetno je malo. Uglavnom se koristi popularna literatura i internet.
Ovakav nivo obrazovanja iz ove oblasti površan je, te nije moguće formirati jasan kriterijum i selekciju kod odabira
pravih programa.
9. Kod navođenja riziko faktora savremenog načina života odgovori su bili: pušenje, nezdrava hrana, stres, brz
tempo života, neaktivnost.
10. Na pitanje da li znate da prepoznate stres njih 11 odgovorilo je da zna, dok je njih 10 odgovorilo da ne zna.
11. Kod simptoma stresa navodili su: uzrujanost i napetost.
Riziko faktori uglavnom su prepoznatljivi iz popularnih časopisa i reklama uz konzumiranje reklamnih proizvoda jer
ih neposredno vezuju za posledična stanja. Suštinsko razumevanje riziko faktora, stresa i način kako na to da se deluje
nije u potpunosti jasan.
12. Kod posledica nezdravog života navodili su: infarkt, mišićni zamor, srčana obolenja.
Analizirajući dobijene rezultate u anketi došli smo do zaključka da je neophodan program permanentne edukacije u
skladu sa realnim mogućnostima i potrebama. Obrazovanje je neophodno u formiranju kriterijuma i selekcije
konzumiranja ponuđenih programa i sadržaja. Neznanje je usko vezano sa kontraindikacijama i posledicama koje mogu
ozbiljno da ugroze zdravlje.
Motorički test za ramena rađen je sa 9 vežbi, i to tri serije po dvadeset ponavljanja. Tokom rada beležena su
nepravilna izvođenja i odustajanja.
Kod motoričkog testa za ramena već u prvoj seriji odustao je samo 1, u drugoj 5 i trećoj 9 ispitanika. Ceo test
uradilo je njih 6, ali uz nepravilno izvođenje. Samo jedan ispitanik uradio je u punom konforu ceo test. Svi su se žalili
na bol u vratnom delu i ramenom pojasu.
Vežbe koje smo primenjivali kao test, po obimu i intenzitetu neophodne su kako bi vratni i torakalni deo
kičmenog stuba bio u adekvatnom fizičkom statusu. Svi izmereni deficiti ukazuju da je početni stadijum spondilotičnih
promena u vratnom delu počeo. Na osnovu dobijenih rezultata moguće je i proceniti kada će se pojaviti tegobe u vidu
glavobolja i vrtoglavica (sedam do deset godina). Kod neprofesionalnih grupa ovaj period je manji i meri se od tri do
pet godina. Na to ukazuju rezultati testiranja rekreativnih grupa u poslednjih dvadeset godina.
Kod motoričkog testa za stomačnu i leđnu muskulaturu u prvoj seriji odustalo je njih 2, u drugoj 9, u trećoj 6,
dok je 4 uradilo sve vežbe. Svi su se žalili na jak bol u vratnom delu kao i u gornjem delu stomačnih mišića.
Snaga i funkcija stomačne i leđne muskulature mora biti u skladu snage i funkcije vratnih mišića. Iz tog
razloga kod izvođenja ovih vežbi glava se ne pridržava rukama već je slobodna i čini realno opterećenje za vrat u
odnosu na stomak. U slučaju nesklada snage stomačne i vratne muskulature, što je čest slučaj, prisutne su povrede,
naručito kod klizanja, saplitanja i slično.
4. ZAKLJUČAK
Testiranja su uglavnom vezana za proces trenažne tehnologije bez obzira na to da li su to inicijalna ili
kontrolna merenja. Trenažna tehnologija ima jasan zadatak da postigne adekvatan fizički status. Fizički status znači
da čovek ima dovoljno „snage“ (u širem smislu reči) za ciklus od 24 sata. Tako će se izbeći zamor, koji vrlo često
prelazi u hroničan umor, a hroničan umor meri se posledicama. Posledice su uglavnom vezane za narušeno zdravlje.
Svetski je trend u nauci i praksi unapređivati preventivne programe jer je lečenje postalo skupo i nedostupno.
Na osnovu prethodnih istraživanja i dobijenih rezultata očekivali smo da će profesionalna grupa imati bolji
rezultat, ali nedovoljan, što se i pokazalo. Usklađenost mišićnih grupa u funkcionalnom i motoričkom smislu je
neadekvatan. Radno polje mišićnih grupa, takođe, nije na željenom nivou.
Poslednje što primete vežbači jeste smanjenje radnog polja mišićne grupe. Koštano-zglobni sistem usko je
vezan za pokretljivost, kao i za degenerativne procese koji su sve prisutniji.
79
Ovim radom želimo da pokažemo da su ozbiljne promene na vratnom delu kičmenog stuba izazvane
hipokinezijom i stereotipnim kretanjem. Ovakvo stanje progresira i vrlo često izaziva probleme koji se mogu meriti i
procentom invalidnosti. Smanjena radna sposobnost kod mladih ljudi ugrožava društveni i zdravstveni status. U
profesionalnim grupama ovakvo stanje može biti prevremeni prekid bavljenja strukom i hronične promene na
zdravstvenom stanju. Neuporedivo je korisnije i značajnije preventivno delovanje, pa ovim radom konkretno
definišemo problem i dajemo smernicu na koji način se mogu izbeći posledice uz unapredjenje konfor, kvalitet života
i zdravlje.
5. LITERATURA
[1] Drašković, V. (2007) „Efekti trenažne tehnologije na fizičku radnu sposobnost osoba sa hipokinetičkim
sindromom“, doktorska disertacija, „ALFA“ Univerzitet, fakultet za menadžment u sportu. Beograd
[2] Drašković ,V. ( 2006):”Efekti kondicionih rekreativnih fitnes programa na fizičku radnu sposobnost kod
osoba srednjeg doba” magistarski rad, „ALFA“ Univerzitet, fakultet za menadžment u sportu. Beograd
[3] Drašković, V. Nićin Đ.: (2008) „Motivisanost i edukativni nivo osoba urbane sredine kao polazište
rekreativnog vežbanja“, Časopis „Sport mont“. Bjela.
[4] Živković, D: (2000) „Teorija i metodika korektivne gimnastike“. Beograd
[5] Opavski, P. Lukman, L. (2004)“Uvod u biomehaniku sporta“, Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja. Beograd
[6] Ulić, D: (1997) „Osnove kinezi terapije“, Fakultet sporta,. Novi Sad.
80
RAZLIKE U LATERALIZOVANOSTI GORNJIH I DONJIH EKSTREMITETA UČENIKA SA
INTELEKTUALNIM SMETNJAMA I UČENIKA TIPIČNOG RAZVOJA
DIFFERENCES IN THE LATERALITY OF UPPER AND LOWER EXTREMITIES IN
STUDENTS WITH INTELLECTUAL DISABILITIES AND STUDENTS DEVELOPING
REGULARLY
Dr Ida Kabok, profesor
Društvo nastavnika fizičkog vaspitanja Novog Sada
Sažetak: U radu se upoređuje lateralizovanost gornjih i donjih ekstremiteta učenika sa intelektualnim smetnjama i
učenika tipičnog razvoja, sa ciljem utvrđivanja, sagledavanja i analize razlike. Uzorak ispitanika činilo je 99 ispitanika-
učenika osnovnih škola „Sonja Marinković” u Novom Sadu i Škole za osnovno i srednje obrazovanje ”Milan Petrović”
u Novom Sadu. Odukupnog broja ispitanika-učenika 54 je bilo muškog, a 45 ženskog pola. U istraživanju su
primenjeni testovi za procenu lateralizovanosti gornjih i donjih ekstremiteta, a podaci su obrađivani primenom
relevantnih statističkih metoda. Rezultati istraživanja ukazuju da, u pogledu lateralizovanosti gornjih ekstremiteta,
između učenika sa intelektualnim smetnjama i učenika tipičnog razvoja ne postoje statistički značajne razlike. Rezultati
istraživanja, isto tako, pokazuju da postoje statistički značajne razlike u pogledu lateralizovanosti donjih ekstremiteta
učenika sa intelektualnim smetnjama i učenika tipičnog razvoja.
Ključne reči: učenici, intelektualne smetnje, lateralizovanost, gornji ekstremiteti, donji ekstremiteti
Summary: This paper compares the laterality of upper and lower extremities in students with intellectual disabilities
and students with regular development in order to identify, consider and analyse the differences. The sample of
respondents comprised 99 respondents-students from „Sonja Marinković” Primary School in Novi Sad and ”Milan
Petrović” School for primary and secondary education in Novi Sad. Out of the total number of respondents-students,
54 were male and 45 female. The tests for assessing laterality of upper and lower extremities were applied and the data
were analysed by using relevant statistical methods. The results of the research indicate that in terms of laterality of
upper extremities, there are no statistically significant differences between students with intellectual disabilities and
students developing regularly. However, the results of the research indicate that there are statistically significant
differences in terms of laterality of lower extremities in students with intellectual disabilities and students developing
regularly.
Key words: students, intellectual disabilities, laterality, upper extremities, lower extremities
1. UVOD
Motoričke sposobnosti su onaj deo psihosomatskog statusa koji iskazuje efikasnost motoričkih reakcija, odnosno
motoričkog ponašanja čoveka, a pri tome je potrebno je napomenuti, da njegovo motoričko ponašanje ne zavisi samo
od motoričkih sposobnosti, nego i od motoričkih navika. Jedan deo motoričkih sposobnosti je pod znatnim uticajem
genetskih faktora, dok je drugi deo podložan uticaju raznih egzogenih činilaca, a naročito fizičkom vaspitanju i
sportskom treningu dece i omladine, te sportskoj rekreaciji odraslih. Smatra se da su motoričke sposobnosti ono
područje učenika sa intelektualnim smetnjama na koje se u njihovom vaspitno obrazovnom procesu može najviše
uticati i što bolje ih pripremiti za njihovo lično, radno i odbrambeno uklapanje u „društveni život“, kako bi njihova
socijalizacija, pa i samoaktualizacija bila što efikasnija (Fejgin et al, 2005). Zbog svega toga, smatra se, da baš u
prostoru motoričkih sposobnosti se mogu uočiti značajni diskriminatori u odnosu na populaciju učenika tipičnog
razvoja. Svakako da je ovo dobar razlog da se društvo posebno posveti učenicima sa intelektualnim smetnjama,
posebno sa aspekta njihovog fizičkog vaspitanja (Kristen et al., 2002).
81
Lateralizovanost predstvalja podeljenost tela na levi i desni deo, koji su komplementarni i objedinjuju se oko
vertikalne ose tela, uzajamno se dopunjujući u svojim funkcijama. Ta podeljenost tela je značajna u sferi senzomotorne
organizovanosti i psihomotorne aktivnosti (Bojanin, 1979, Korovljev, et al, 2011). Ona nije samo prirodna osobina
čoveka, već je univerzalna odlika i drugih živih sistema. Lateralizovanost se može posmatrati na nivou gornjih
ektremiteta, na nivou vida, sluha i na nivou donjih ekstremiteta. Ona se javlja kao upotrebna i kao gestualna. Upotrebnu
lateralizovanost gornjih ekstremiteta čine svi naučeni pokreti.Takvi pokreti fiksiraju desnu i levu ruku kao dominantnu
i određuju radnje kao što su pisanje, pranje zuba, češljanje i sl. Gestualnu lateralizovanost gornjih ekstremiteta čine
spontani, instiktivni pokreti kao što su: ispružiti i ukrstiti ruke ili staviti ruke na teme jednu preko druge, staviti pesnicu
jednu iznad druge i drugo (Bojanin, 1979).
Predmetno istraživanje se bavi analizom lateralizovanosti učenika sa intelektualnim smetnjama i učenika tipičnog
razvoja, konkretno lateralizovanosti gornjih i donjih ekstremiteta, sa ciljem utvrđivanja, sagledavanja i analize razlike
kod učenika sa intelektualnim smetnjama u odnosu na one koji su tipičnog razvoja.
Mnogi autori su saglasni da prosečni rezultati dece sa intelektualnim smetnjama u testovima za procenu motoričkih
sposobnosti zaostaju za prosečnim rezultatima dece iz populacije normalnih intelektualnih sposobnosti istog
hronološkog uzrasta (Francis, Rarick, 1960, Rarick et al, 1976, Dobbins et al, 1981, Bala et al, 1981, Fejgin et al, 2005,
Kabok, 2013). Prema rezultatima istraživanja (Bala, 1981) zaključuje se da su motoričke sposobnosti lakše psihički
ometenih slabo razvijene. Američki stručnjaci Francis i Rarik (Francis, Rarick, 1960) istraživali su motoričke
sposobnosti osoba sa intelektualnim smetnjama i došli su do zaključaka, da zaostajanje u motoričkom ponašanju dece
sa intelektualnim smetnjama iznosi od dve do četiri godine u odnosu na decu normalnih intelektualnih sposobnosti
istog hronološkog uzrasta.
U istraživanju (Rarick et al, 1976) sprovedenom na 71 učeniku sa intelektualnim smetnjama i 71 učeniku
normalnih intelektualnih sposobnosti američkih škola (San Francisco), uzrasta od 6 do 10 godina, je isto tako,
sagledavna je navedena problematika. U pomenutom istraživanju primenjeno je 15 motoričkih testova za procenu sile
i snage, preciznosti, koordinacije, ravnoteže i brzine trčanja. Cilj istraživanja bio je da se odredi procenat dece sa
intelektualnim smetnjama čije su motoričke sposobnosti sličnije motoričkim sposobnostima dece iz populacije
normalnih intelektualnih sposobnosti nego onoj u kategoriji sa intelektualnim smetnjama. Rezultati istraživanja su
pokazali da je nivo motoričkih sposobnosti dece sa intelektualnim smetnjama značajno niži od tog nivoa dece iz
populacije normalnih intelektualnih sposobnosti. Međutim, mada su prosečne motoričke sposobnosti lakše psihički
ometene dece bile niže, postojalo je izvesno preklapanje između distribucije rezultata na testovima za procenu
motoričkih sposobnosti te dve kategorije dece. Autori su ustanovili da su motoričke sposobnosti 14,1% lakše psihički
ometene dece bile u granicama većine dece (94.1%) koja su pripadala standardnoj populaciji. S druge strane, oko 5,6%
dece iz standardnog uzorka bilo je motorički sličnije većini lakše psihički ometenoj deci nego svom uzorku. Dodatnim
analizama utvrdili su da skoro svako treće lakše psihički ometeno dete (oko 32%) ima slične motoričke sposobnosti
kao deca iz uzorka standardne populacije.
Istraživanjem koje su izveli Dobins, Geron i Rarik (Dobbins, Garron, Rarick, 1981) potvrđene su raniji nalazi o
superiornosti standardnog uzorka dečaka nad lakše psihički ometenima pri testiranju motoričkih sposobnosti, ali su
uključene i neke antropometrijske varijable i onda opet, pomoću metode analize kovarijanse, istraživamne su razlike
u motoričkim sposobnostima. Dobijeni rezultati su pokazali da su razlike bile znatno manje, što su autori pripisali
manje funkciji intelekta, a više nejednakosti antropometrijskih karakteristika između lakše psihički ometene i
standardne dece.
2. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA
Predmetno istraživanje je sprovedeno školske 2013/11. godine na 99 ispitanika-učenika osnovnih škola „Sonja
Marinković” u Novom Sadu i Škole za osnovno i srednje obrazovanje ”Milan Petrović” u Novom Sadu, od kojih je 54
ispitanika bilo muškog, a 45 ispitanika ženskog pola.
Učenici su podeljeni u dve eksperimentalne i kontrolnu grupu, odnosno učenike koji su sa teškim intelektualnim
smetnjama, učenike sa umerenim mentalnim smetnjama i učenike tipičnog razvoja. Procena lateralizovanosti
sprovedena je primenom testova koji su sadržavali pitanja i zadatke podeljene po nivoima za procenu lateralizovanosti
gornjih i donjih ekstremiteta, kao i varijable koje su u vezi sa izvođenjem pokreta (Bojanin, 1979).
82
Za statističku obradu podataka korišten je statistički programski paket Basic Statistica Version 6.0. Post hoc
testovima, analizom varijanse utvrđivana je razlika u srednjim vrednostima varijabli grupisanih prema lateralizovanosti
gornjih i donjih ekstremiteta ispitanika-učenika. Hi-kvadrat test je korišćen sa ciljem utvrđivanja da li neke dobijene
(opažene) frekvencije pojedinih varijabli odstupaju od frekvencija koja je postavljena kao očekivana u ovom
istraživanju. Pomenuti test je, isto tako, upotrebljen za opažanje postojanja povezanosti između dve varijable, jer isti
pokazuje i verovatnoću povezanosti.
Rezultati istraživanja, koji se prezentuju se u narednom poglavlju rada, i razlike u lateralizovanosti gornjih i donjih
ekstremiteta kod učenika sa intelektualnim smetnjama u odnosu na učenike tipičnog razvoja.
3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Prikaz rezultata istraživanja započinje podacima iskazanim u narednoj tabeli 1 koji pokazujuo rasprostranjenost
lateralizovanosti gornjih ekstremiteta u analiziranom uzorku. Na osnovu datih podataka konstatuje se da u uzorku
najviše učenika koristi desni gornji ekstremitet (64,6%). U uzorku je, međutim, primećen veći broj ambidekstera od
levorukih (21% prema 14%). Frekvence lateralizovanosti gornjih ekstremiteta u uzorku odstupaju od raspodele
frekvenci koja bi se očekivala na osnovu slučaja, o čemu govori statistički značajan χ² (2) = 44.2, p< 0.01.
Tabela 1. Rasprostranjenost upotrebe lateralizovanosti gornjih ekstremiteta eksperimentalnih i
kontrolne grupe učenika
Upotreba lateralizovanih gornjih ekstremiteta
Opis Frekvencija Procenat
Ambidekster nedefinisana 21 21,21%
Leva definisana 14 14,14%
Desna definisana 64 64,65%
Ukupno 99 100,00%
U tabeli 2 koja sledi, testirano je χ² testom, da li postoje razlike u raspodeli frekvenci ambidesktera, levorukih i
desnorukih u analiziranom uzorku od one raspodele koja bi se očekivala samo na osnovu slučaja.
Tabela 2. Razlike u frekvenci ambidesktera, levorukih i desnorukih ispitanika
eksperimentalnih i kontrolne grupe ispitanika
Opis Empirijske N Teorijske N Reziduali
Ambidekster nedefinisana 21,00 33,00 -12,00
Leva definisana 14,00 33,00 -19,00
Desna definisana 64,00 33,00 31,00
Ukupno 99,00
Chi-Square(a) 44,42
df 2,00
Asyim. Sig. 0,00
Analizom varijanse testirano je da li postoje razlike između umereno, teško mentalno ometenih i ispitanika
normalnih intelektualnih sposobnosti u pogledu lateralizovanosti gornjih ekstremiteta. Rezultati analize varijanse
pokazuju da postoji statistički značajna razlika u pogledu lateralizovanosti gornjih ekstremiteta između učenika sa
teškim i umerenim intelektualnim smetnjama i onih koji su tipičnog razvoja F(2, 96)=8,79, p< 0.01. Na osnovu post
hoc analiza pokazano je da razlike postoje između učenika teško intelektualnim smetnjama i onih tipičnog razvoja
(upotreba lateralizovanosti gornjih ekstremiteta je izraženija kod teško mentalno ometenih (M=2,82), nego kod učenika
tipičnog razvoja (M=2,03). Sa druge strane, između učenika sa umerenim i teškim intelektualnim smetnjama ne postoje
statistički značajne razlike. Takođe razlike nisu uočene ni između učenika sa intelektualnim smetnjama i tipičnog
razvoja.
83
Tabela 3. Razlike između eksperimentalnih i kontrolne grupe ispitanika u pogledu
lateralizovanosti gornjih ekstremiteta
ANOVA
Upotreba lateralizovanih gornjih ekstremiteta
Opis Suma kvadrata
odstupanja df
Prosek sume
kvadrata
odstupanja
F Sig.
Između grupa 10,26 2,00 5,13 8,79 0,00
Unutar grupa 56,06 96,00 0,58
Ukupno 66,32 98,00
Naredna tabela govori o rasprostranjenosti lateralizovanosti donjih ekstremiteta u našem uzorku. U uzorku
najviše ispitanika koristi desni donji ekstremitet (oko 60%). U uzorku međutim je primećen veći broj ambidekstera od
levo orijentisanih (21 prema 19%).
Tabela 4. Rasprostranjenost upotrebe lateralizovanosti donjih ekstremiteta
eksperimentalnih i kontrolne grupe učenika
Frekvencija Procenat
Ambidekster nedefinisana 21,00 21,21%
Leva definisana 19,00 19,19%
Desna definisana 59,00 59,60%
Total 99,00 100,00
Ovde je testirano χ² testom (Hi kvadrat testom) da li postoje razlike u raspodeli frekvenci lateralizovanosti
donjih ekstremiteta u našem uzorku od one raspodele koja bi se očekivala samo na osnovu slučaja. Frekvence
lateralizovanosti donjih ekstremiteta u uzorku odstupaju od raspodele frekvenci koja bi se očekivala na osnovu slučaja,
o čemu govori statistički značajan χ² (2) = 30.79, p< 0.01.
Tabela 5. Razlike u frekvenci lateralizovanosti donjih ekstremiteta
Hi kvadrat Stepeni slobode Sig.
30,79 2,00 0,00
Analizom varijanse testirano je da li postoje razlike između devojčica i dečaka u pogledu lateralizovanosti
donjih ekstremiteta, a rezultati navedene analize se prikazuju u narednoj tabeli 6. Rezultati analize varijanse pokazuju
da ne postoji statistički značajna razlika u pogledu lateralizovanosti donjih ekstremiteta između devojčica i dečaka F
(1, 97)= 0.31, p> 0.05.
84
Tabela 6. Razlike između grupe ispitanika prema polu u pogledu lateralizovanosti
donjih ekstremiteta
Pol Aritmetička
sredina
Standardna
devijacija ANOVA
Suma
kvadrata
odstupanja
df
Prosek
sume
kvadrata
odstupanja
F Sig.
Muški 2,43 0,81 Između
grupa 0,21 1,00 0,21 0,31 0,58
Ženski 2,33 0,83 Unutar
grupa 65,20 97,00 0,67
Ukupno 65,41 98,00
Analizom varijanse testirano je da li postoje razlike između umereno, teško mentalno ometenih i ispitanika
tipičnog razvoja u pogledu lateralizovanosti donjih ekstremiteta, što se prikazuje u narednoj tabeli 7 koja sledi:
Tabela 7. Razlike između eksperimentalnih i kontrolne grupe ispitanika u pogledu
lateralizovanosti donjih ekstremiteta
Suma
kvadrata
odstupanja
Stepeni
slobode
Prosek
kvadrata
odstupanja
F Sig.
Između grupa 11,90 2,00 5,95 10,67 0,00
Unutar grupa 53,52 96,00 0,56
Ukupno 65,41 98,00
Rezultati analize varijanse pokazuju da postoji statistički značajna razlika u pogledu lateralizovanosti donjih
ekstremiteta između ispitanika koji su umereno i teško mentalno ometeni i onih koji su normalni, F(2, 96)= 10.67, p<
0.01. Na osnovu post hoc analiza pokazano je da razlike postoje između teško mentalno ometenih i učenika tipičnog
razvoja (upotreba lateralizovanosti gornjih ekstremiteta je izraženija kod teško mentalno ometenih (M= 2.82), zatim
kod umereno mentalno ometenih (M=2.36), potom kod učenika tipičnog razvoja (M= 1.97) i među svim ovim grupama
postoje statistički značajne razlike.
4. ZAKLJUČCI
Predmetnim istraživanjrem utvrđena je rasprostranjenost lateralizovanosti gornjih ekstremiteta u analiziranom
uzorku. Najviše učenika je koristilo desni gornji ekstremitet, a uočen je veći broj ambidekstera od levorukih (21,21%
prema 14, 14%). Frekvence lateralizovanosti gornjih ekstremiteta u uzorku odstupaju od raspodele frekvenci koja bi
se očekivala na osnovu slučaja. U uzorku najviše ispitanika koristi desni donji ekstremitet (59, 60%).U uzorku međutim
je primećen veći broj ambidekstera od levo orijentisanih kada je reč lateralizovanosti donjih ekstremiteta u
analiziranom uzorku.
Testirano je analizom varijanse da li postoje razlike između učenika sa teškim intelektualnim smetnjama,
učenika umerene mentalne smetnje i onih tipičnog razvoja u pogledu lateralizovanosti gornjih ekstremiteta. Rezultati
te analize ukazuju da postoji statistički značajna razlika u pogledu lateralizovanosti gornjih ekstremiteta između
učenika.
Na osnovu post hoc analiza pokazano je, da razlike postoje između učenika sa teškim intelektualnim smetnjama i
učenika tipičnog razvoja, jer upotreba lateralizovanosti gornjih ekstremiteta je izraženija kod učenika sa teškim
intelektualnim smetnjama, nego kod onih tipičnog razvoja. Sa druge strane, između učenika koji su sa teškim
85
intelektualnim smetnjama i onih sa umerenim mentalnim smetnjama ne postoje statistički značajne razlike. Isto tako,
razlike nisu uočene ni između učenika sa umerenim mentalnim smetnjama i učenika tipičnog razvoja.
U odnosu na lateralizovanost donjih ekstremiteta, rezultati istraživanja pokazuju da ne postoji značajna razlika
u pogledu lateralizovanosti donjih ekstremiteta između devojčica i dečaka. Rezultati analize varijanse pokazuju da
postoji značajna razlika u pogledu lateralizovanosti donjih ekstremiteta između ispitanika koji su umereno i teško
mentalno ometeni i onih koji su tipičnog razvoja, jer je upotreba lateralizovanosti gornjih ekstremiteta je izraženija
kod teško mentalno ometenih i kod umereno mentalno ometenih, a potom kod ispitanika tipičnog razvoja i među svim
ovim grupama postoje statistički značajne razlike
Polazeći od predmeta i cilja istraživanja dobijeni rezultati se mogu koristiti u rešavanju teoretskih i praktičnih
problema, koji proizilaze iz potreba prakse, a koji će nastavnicima fizičkog vaspitanja u školama biti olakšanje u
njihovom radu.
5. LITERATURA
Bala, G. (1981) Struktura i razvoj morfoloških i motoričkih dimenzija dece SAP Vojvodine, Novi Sad: Institut fizičke
kulture Fakulteta fizičke kulture.
Bala, G. et al (1983) Relacije antroprometrijskih karakteristika i motoričkih sposobnosti lakše psihički ometenih
učenika i učenika redovnih škola, Defektologija, vol. 19 (1-2), str. 31-38.
Bala, G., Stojanović, M. (2007) Merenje i definisanje motoričkih sposobnosti, Novi Sad: Fakultet sporta fizičkog
vaspitanja.
Bojanin, S. (1979) Neuropsihologija razvojnog doba i opšti redukativni metod. Cenatar za rehabilitaciju gluvih i
nagluvih, Izdavačka radna organizacija „Privredna štampa“, Beograd.
Dobbins, A., Garron, R., Rarick, G. (1981) The motor performance of educable mentally retarded and intellectually
normal boys after covariate control differences in body size. Research Quarterly for Exercise and Sport, vol. 52, pp. 1-
8.
Fejgin, N., Talmor, R., Erlich, I. (2005) Inclusion and burnout in physical education, European Phsical Education
Review, 11(1), pp. 29 -50.
Francis, R., Rarick G. (1960) Motor Characteristics of the Mentally Retarde, U.S. Department of Health, Education,
and Welfare, Office of Education.
Kabok, I. (2013) Efikasnost usvajanja košarkaških elemenata u odnosu na motoričke sposobnosti djece sa posebnim
potrebama (neobjavljena doktorska disertacija). Istočno Sarajevo: Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta, Univerzitet u
Istočnom Sarajevu.
Korovljev, D., Mikalački, M., Čokorilo, N. (2011) Razlike u motoričkim sposobnostima za energetsku regulaciju kod
predškolske dece sa različitom lateralizovanošću gornjih ekstremiteta, Glasnik Antropološkog društva Srbije, Vol. 46,
str. 421-427.
Kristén, L., Patriksson, G., Fridlund, F. (2002) Conceptions of children and adolescents with physical disabilities about
their participation in a sports programme, European Physical Education Review, Volume 8(2)
Malacko, J., Popović D. (1997) Metodologija kineziološko-antropoloških istraživanja, Priština: Fakultet za fizičku
kulturu, Univerzitet u Prištini.
Rarick, G., Dobbins A., Broadhead, G. (1976) Motor Domain and Its Correlates in Educationally Handicapped
Children, Prentice-Hall.
86
DEFORMITETI KIČMENOG STUBA KOD UČENIKA RAZREDNE NASTAVE
THE DEFORMITY OF THE SPINAL COLUMN AT THE SCHOOL FOR STUDENTS OF
CLASSROOM TEACHING
Elvira Nikšić1, Faris Rašidagić2
1Pedagoški fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, BiH;
2Fakultet sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu, Sarajevo, BiH
Sažetak: Cilj ovog istraživanja je utvrđivanje deformiteta kičmenog stuba kod učenika razredne nastave.
Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 1105 učenika, a od toga 563 dječaka i 542 djevojčice, u starosnoj dobi od 5 -
12 godina. Programom istraživanja obuhvaćeni su učenici od I do V razreda u jedanaest osnovnih škola u Sarajevu:
OŠ “Kovačići“, OŠ “Behaudin Selmanović“, OŠ “Sokolje“, OŠ “Dobroševići“, OŠ “Safet-beg Bašagić“, OŠ “Zahid
Baručija“, OŠ “Fatima Gunić“, OŠ “Aleksa Šantić“, OŠ “Avdo Smailović“, OŠ “Mehmedalija Mak Dizdar“, OŠ
“Hamdija Kreševlajković“. Za procjenu deformiteta kičmenog stuba, korištena je metoda mjerenja krivina kičmenog
stuba po kriterijima Napoleona Wolanskog iz (1975) godine. D-5 držanje kičme (ODK) – Ocjena držanja kičme.
Analiza deformiteta kičmenog stuba kod učenika razredne nastave urađena je uz pomoć deskriptivne statistike
Wilcoxonovog testa. Signifikantna vrijednost statističke značajnosti istražena je na nivou p<0.01. Analizom varijabli
deformiteta kičmenog stuba istraživanog uzorka uz pomoć deskriptivne statistike Wilcoxonovog testa, utvrđeno je da
postoji statistički značajna zastupljenost deformiteta kičmenog stuba kod učenika razredne nastave.
Ključne riječi: učenici oba pola, postularni poremećaji kičme.
Summary: The aim of this study is to determine the deformation of the spinal column at the school for
students of classroom teaching. The research was conducted on a sample of 1,105 students, of which 563 boys and 542
girls, aged 5-12 years. In the program of research were involved students from first to fifth grade in eleven elementary
schools in Sarajevo: ES "Kovačići" PS "Behaudin Selmanović" PS "Sokolje" PS "Dobroševići" PS "Safet beg Bašagić"
PS "Zahid Baručija "PS" Fatima Gunic "PS" Aleksa Santic "PS" Avdo Smailović "PS" Mehmedalija Mak Dizdar, "PS"
Hamdi Kreševlajković. " To determine the deformation of the spine column, we used the method of measuring the
curvature of the spinal column by criteria Napoleon Wolanskog the (1975) year. D-5 keeping the spine (EKS) -
Evaluation of keeping the spine. Analysis of the spinal column at the school for students of classroom teaching was
done with the help of descriptive statistics, by using the Wilcoxon test. Research results were significant at the level
of significance of p <0.01. In analysis of the spinal column at the school for students of classroom teaching using the
Wilcoxon test, it was found that there was a statistically significant representation the deformation of spinal column at
the school for students of classroom teaching.
Key Words: students of both sexes, Pustular Disorders of the spine.
1. UVOD
Statistički podaci govore da oko 4 % ljudi imaju deformaciju kičmenog stuba u bilo kojem stepenu, a razlog
tome je tzv. loše držanje tijela koje nije na vrijeme otklonjeno. Funkcionalne smetnje koje su prouzrokovane
nepravilnim držanjem se najprije odražavaju na kičmeni stub, a kasnije i na druge dijelove lokomotornog aparata.
Kičma je osnovni faktor uspravnog stava i nosilac težine svih gornjih dijelova tijela. Upravo zbog toga je često izložena
pojavi brojnih deformacija, koje mogu zahvatiti čitav kičmeni stub ili samo pojedine dijelove. Pravilan razvoj
kičmenog stuba ovisi od više faktora, i to od: djelovanja mišićnih sila, jačanja ligamentnog aparata, skeleta kičme
(strukture i njegovog pravilnog oblika), vanjskih i drugih fatora (načina života, ishrane, bolesti, odjeće, namještaja,
87
fizičke aktivnosti, ranog opterećena i sl). U održavanju uspravnog stava učestvuju aktivne snage organizma (mišići) i
pasivne snage (ligamenti), zglobne veze i koštani dijelovi. Kičma se krivi u tri strane i time uočavamo tri vrste
iskrivljenja kičmenog stuba: kifozu, skoliozu i lordozu.
Glavnu ulogu u sprječavanju i suzbijanju nastalih deformacija ima nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture,
koji mora da radi na korektivnom radu postularnih poremećaja. Da primjenjuje odgovarajuće vježbe u cilju prevencije
nepravilnog držanja tijela. One treba da doprinesu jačanju snage i svih većih mišićnih grupa, važnih za održavanje
uspravnog stava, kako bi se spriječilo pogoršanje same deformacije.
1.1. Kod deformiteta kičmenog stuba potrebno je ustanoviti sljedeće:
U kojoj ravni se nalazi krivina (frontalnoj ili sagitalnoj), jer sve krivine koje se nalaze u frontalnoj ravni
pripadaju tipu skoliotičnih krivina, a one u sagitalnoj ravni spadaju u kifotične i lordotične krivine.
Koliki je stepen krivine (mjerenje se vrši pomoću viska), u centimetrima udaljenosti od viska.
Kakav je položaj kičme kod stajanja, sjedenja i čučnja. U različitim stavovima kičma može pokazivati različite
pozicije. Prema napretku korekcije odabiraju se i stavovi.
Postoje li strukturalne promjene na kičmi, koje ukazuju na lošu prognozu sa manjim izgledima na uspješnu
korekciju.
Da li se radi o urođenoj ili stečenoj deformaciji kičmenog stuba. Urođene deformacije su komplikovanije i
brže se pogoršavaju. Stečene deformacije isto tako mogu biti sa lošom prognozom, ali ujedno mogu biti i sa
dobrom prognozom.
1.2. Deformiteti kičmenog stuba
Skolioza (scoliosis) - Karakteriskike skoliotičnog lošeg držanja su sljedeće: glava je iskrivljena u jednu ili drugu
stranu, jedno rame je više, a drugo niže, istaknuta je lopatica na konveksnoj strani skolioze, trbuh mlitav i ispupčen,
jače izražena glutealna muskulatura na jednoj strani, jedna noga u lako savijenom položaju (fleksiji).
Kifoza (kyphosis) - Karakteriskike kifotičnog lošeg držanja su sljedeće: glava i vrat su jače savijeni prema Lordoza
(lordosis) - Karakteriskike lordotičnog lošeg držanja su sljedeće: glava zabačena nešto unazad od linije vertikale,
grudni koš ravan ili ispupčen i nešto spušten, fiziološka lordotična krivina u slabinskom dijelu pojačana, karlica u
cjelini pomjerena unaprijed i nadolje, trbuh ispupčen i mekan, kukovi nešto pomjereni unaprijed, koljena u pojačanoj
ekstenziji, ispružena, stopala najčešće insuficijentna.
1.3. Problem i cilj istraživanja
Problem ovog istraživanja je sadržan u pitanju da li su deformiteti kičmenog stuba zastupljeni kod učenika
razredne nastave.
Cilj ovog istraživanja je utvrđivanje deformiteta kičmenog stuba kod učenika razredne nastave.
Mnogi autori su se bavili problemom procjene držanja tijela, a samim tim i deformiteta kičmenog stuba i
procjenom pouzdanosti tih postupaka (Wickens i Kiputh, 1937; Stefanović i saradnici, 1972; Tribastone, 1994;
Grimmer, 2005). Sva navedena istraživanja su se provodila sa ciljem otkrivanja nepravilnosti u stavu djece i odraslih.
88
Obradović, B., Milošević, Z. (2008), u svom radu analiziraju postularni status novosadske djece. Uzorak je činio 242
ispitanika, uzrasta od šest godina. Procjena postularnog satusa ispitanika sprovedena je analizom oređenih segmenata
tijela po metodi Napoleona Wolanskog. Analiza rezultata je pokazala da dječaci imaju dobro držanje trbuha i kičmenog
stuba, dok je držanje ostalih segmenata loše. Djevojčice su imale loše držanje trbuha i kičmenog stuba, dok je držanje
ostalih segmenata dobro. Na kraju autori zaključuju da je postularni status novosadske djece, uzrasta šest godina,
zabrinjavajući i zahtjeva preduzimanje odgovarajućih aktivnosti u cilju prevencije i sanacije utvrđenog stanja.
Bjeković, G., Čalija, M. (2000). Navodi da je lordoza krivina kičmenog stuba čiji je konveksitet okrenut prema
naprijed. Ova krivina je prisutna u vratnom i slabinskom dijelu kičmenog stuba i ima veliku povezanost sa kifozom.
Radisavljević, Ulić, Arunović (1997) su pratili i utvrdili tjelesni status učenika razredne nastave i došli do podataka da
je relativno veliki broj djece oba pola koji imaju narušen tjelesni status. Paušić, J. (2005) ističe da više od 70 % školske
djece ima određene tegobe koje su posljedica nedostatka kretnih aktivnosti. Kod djece sa poremećajima u nepravilnom
držanju tijela oslabljen je lokomotorni aparat, slabi su mišići, neelastični ligamenti, smanjene su sposobnosti donjih
ekstremiteta, a samim tim i kičmenog stuba. R. Krsmanović i saradnici (1988) su po metodi Napoleona Wolanskog
izvršili ocjenjivanje držanja tijela V i VII razreda osnovne škole u Sarajevu. Rezultati su pokazali da učenici VII
razreda imaju znatno lošije držanje tijela od učenika V razreda gdje je procjenjeno da su kod učenika VII razreda
najčešće locirani u predjelu ramenog pojasa i vrata.
1.4. Hipoteze istraživanja
H Deformiteti kičmenog stuba su prisutni kod učenika razredne nastave.
H - 1 Očekuju se statistički značajne razlike između inicijalnog i finalnog mjerenja u rezultatima deformiteta kičmenog
stuba.
2. METODE RADA
2.1. Uzorak ispitanika
Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 1105 učenika, a od toga 563 dječaka i 542 djevojčice, u starosnoj dobi od
5 - 12 godina, odnosno učenika od I do V razreda, u jedanaest osnovnih škola u Sarajevu: OŠ “Kovačići“, OŠ
“Behaudin Selmanović“, OŠ “Sokolje“, OŠ “Dobroševići“, OŠ “Safet-beg Bašagić“, OŠ “Zahid Baručija“, OŠ “Fatima
Gunić“, OŠ “Aleksa Šantić“, OŠ “Avdo Smailović“, OŠ “Mehmedalija Mak Dizdar“ i OŠ “Hamdija Kreševljaković“.
U svakoj školi testirani su učenici od I – V razreda, a od toga:
I razredi 221 učenika (113 dječaka + 108 djevojčica),
II razredi 214 učenika (109 dječaka + 105 djevojčica),
III razredi 218 učenika (107 dječaka + 111 djevojčica),
IV razredi 237 učenika (121 dječak + 116 djevojčica),
V razredi 215 učenika (113 dječaka + 102 djevojčice).
2.2. Uzorak varijabli
Za utvrđivanje statusa kičmenog stuba koristila se sljedeća varijabla: metoda mjerenja krivina kičmenog stuba
po kriterijima Napoleona Wolanskog iz (1975) godine. D-5 držanje kičme (ODK) – Ocjena držanja kičme.
Za utvrđivanje statusa kičmenog stuba bilo je potrebno da ispitanik kome se uzima status kičmenog stuba okrene leđa
ispitivaču sa malo razmaknutim ali paralelno postavljenim stopalima u svom uobičajenom stavu. Svi ispitanici su bili
u gaćicama u prostorijama čija se temperatura kretala od 20-23 stepena.
89
2.3. Opis mjernog instrumenata - Ocjena držanja kičme (ODK)
0 - Fiziološka krivina normalna i u sagitalnoj i u frontalnoj ravni.
1 - Devijacija prvog stepena: kifoza, skolioza ili lordoza.
2 - Kombinacija devijacija ili pak pojedinačno, ali na nivou drugog stepena.
2.4. Metode obrade podataka
Analiza deformiteta kičmenog stuba kod učenika razredne nastave urađena je uz pomoć deskriptivne statistike
Wilcoxonovog testa. Primjenom deskriptivne statistike utvrđena je brojčana i procentualna učestalost deformiteta
kičmenog stuba, a prikazani su tabelarnim i grafičkim putem.
2.5. Program rada
Program rada koji je bio realizovan u ovom istraživanju trajao je jednu školsku godinu 2011/12. Program rada
je koncipiran na sljedeći način:
- Na početku školske godine u septembru, izvršeno je inicijalno (početno mjerenje) držanja tijela po
kriterijima Napoleona Wolanskog (1975). D-5 držanje kičme (ODK) – Ocjena držanja kičme, uz pomoć profesora
tjelesne i zdravstvene kulture.
- Ispitanici su vježbali po programu elementarnih igara namijenjenih za prevenciju i korekciju nepravilnog
držanja tijela i navedenih postularnih poremećaja (deformiteta kičmenog stuba), koji su bili sačinjeni poslije inicijalnog
mjerenja. Koncepcija programa elementarnih igara sačinjena je tako da se provodi kroz forme primjenjenih aktivnosti
u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi učenika u razrednoj nastavi. Kod svakog vježbanja počinjalo se od pripreme
organizma i to fiziološkog i emocionalnog. Kardiovaskularno uvođenje funkcija opterećenja koje tek treba da slijede
predstavljalo je početno fiziološko opterećenje. Emotivno uvođenje u ovakvu vrstu specijalnog programa imalo je
izuzetnu važnost. Svaka vježba se izvodila od lakšeg ka težem. Da bi se dobio što bolji efekat posebna pažnja obraćala
se na sljedeće: konkretna demonstracija vježbi (elementarnih igara), jer se radilo o strogo definisanim pokretima. Zato
nakon demonstracije i objašnjenja učitelja, učenici su pokušavali da urade određeni zadatak. Objašnjenja su bila kratka
i odnosila su se na način izvođenja i cilj pojedinih igara uz poštivanje uzrasta. Sadržaj programa nije bio statičan, jer
su se primjenjivale elementarne igre u cilju korekcije i prevencije deformiteta kičmenog stuba, one su se mijenjale i
prilagođavale datim situacijama, dopunjavale, zavisno od motivacije učenika, jer vremenom pojedine igre ako se
svakodnevno ponavljaju, učenicima postaju monotone i na taj način smanjuje se pažnja na pravilno izvođenje pokreta.
- Nakon inicijalnog (početnog) mjerenja, sproveden je program u trajanju od 6 mjeseci (31 sedmica). Program
je realizovan u periodu (oktobar, novembar, decembar, februar, mart, april, školske 2011/12. godine), sa kojima su
radili učitelji/profesori razredne nastave.
- Broj trenažnih jedinica: dva puta sedmično nastave tjelesne i zdravstvene kulture, gdje su se primjenjivale
elementarne igre u funkciji prevencije i korekcije deformiteta kičmenog stuba.
- Trajanje jednog nastavnog časa bio je: 45 minuta.
90
- Na kraju školske godine u maju, izvršeno je finalno (završno mjerenje) držanja tijela po kriterijima
Napoleona Wolanskog (1975). D-5 držanje kičme (ODK) – Ocjena držanja kičme, uz pomoć profesora tjelesne i
zdravstvene kulture.
- U program od 6 mjeseci nisu ušla testiranja i mjerenja, te su ona vršena prije i poslije primjene programa.
- Nakon izvršenog inicijalnog i finalnog testiranja i mjerenja napravljena je evaluacija dobivenih rezultata.
3. REZULTATI
U ovom poglavlju su prikazani i analizirani dobijeni podaci o učestalosti i veličini pojava deformiteta kičmenog
stuba kod učenika razredne nastave. Ocjena držanja kičme – ODK (0 - Fiziološka krivina normalna i u sagitalnoj i u
frontalnoj ravni; 1 - Devijacija prvog stepena: kifoza, skolioza ili lordoza; 2 - Kombinacija devijacija ili pak
pojedinačno, ali na nivou drugog stepena).
Tabela 1.: Prikaz raspodjele frekvencija ocjena držanja kičmenog stuba u inicijalnom i finalnom mjerenju
Dio tijela
Mjerenje držanja tijela
Ocjena (broj bodova) Inicijalno Finalno
F % F %
Kičma
0 473 42,8 679 61,4
1 422 38,2 426 38,6
2 210 19,0 0 0,00
Ukupno 1105 100,0 1105 100,0
Iz gornje tabele se na deskriptivnom nivou vidi da su u izvjesnom procentu prisutni deformiteti kičmenog stuba prvog
i drugog stepena kada su u pitanju učenici razredne nastave. Također, ti deformiteti su manje izraženi i manje
zastupljeni u finalnom mjerenju. Ovakvi podaci govore u prilog postavljenim hipotezama H i H1.
Tabela 2.: Prikaz vrijednosti prosječnog ranga ocjena (bodova) držanja kičmenog stuba u inicijalnom i finalnom
mjerenju
Dio tijela Mjerenje Prosječni rang Suma rangova
Kičma Inicijalno 232,03 101860,00
Finalno 231,50 5556,00
Kako se iz gornje tabele prosječnih rangova vidi, u finalnom mjerenju je došlo do promjene vrijednosti stepena
deformiteta kičmenog stuba u odnosu na inicijalno mjerenje. Rangovi tih vrijednosti su manji u finalnom mjerenju i
da bi se ispitala značajnost promjene vrijednosti, korišten je Wilcoxonov test razlika u rangovima zavisnih uzoraka.
Rezultati analize su prikazani u narednoj tabeli.
91
Tabela 3.: Prikaz vrijednosti i razine značajnosti Wilcoxonovog testa u testiranju značajnosti prosječnog
ranga ocjena (bodova) držanja kičmenog stuba u inicijalnom i finalnom mjerenju
Dio tijela Z-vrijednost Razina
značajnosti p
Kičma -19,271 0,000 **
** Z-izraz je statistički značajan na nivou manjem od 1%
Wilcoxonov Z-izraz je statistički značajan na nivou daleko manjem od 1%, te se može zaključiti da je kod kičme došlo
do značajnog smanjenja vrijednosti stepena deformiteta u finalnom mjerenju a u odnosu na inicijalno mjerenje. Ovaj
nalaz analize potvrđuje u potpunosti postavljenu hipotezu H1 koja se odnosi na smanjenu zastupljenost i stepen
deformiteta u finalnom mjerenju a u odnosu na inicijalno mjerenje.
Grafikon 1.: Prikaz frekvencija ispitanika prema broju bodova za ocjenu držanja kičme u inicijalnom i finalnom
mjerenju
Iz gornjeg grafikona se vidi da je došlo do promjene stepena deformiteta kičme (ili manji stepen ili nije prisutan
deformitet) u finalnom mjerenju. Ova promjena je statistički značajna, tj. vrijednost prosječnog ranga stepena
deformiteta kičme je značajno manja u finalnom u odnosu na inicijalno mjerenje na šta ukazuje statistički značajna
Wilcoxonova Z-vrijednost (Z=-19,271 i p=0,000).
92
Tabela 4.: Prikaz vrijednosti prosječnog ranga ocjena (bodova) pojedinih deformiteta kičmnog stuba u inicijalnom i
finalnom mjerenju
Deformitet
kičme Mjerenje Prosječni rang Suma rangova
Kifoza Inicijalno 67,50 8235,00
Finalno 67,50 810,00
Skolioza Inicijalno 49,00 4557,00
Finalno 49,00 196,00
Lordoza Inicijalno 179,50 62825,00
Finalno 179,50 1436,00
U navedenoj tabeli su prikazane vrijednosti prosječnog ranga stepena svake vrste deformiteta kičme. Kako se vidi,
prosječni rangovi a samim time i stepen deformiteta je manji u finalnom u odnosu na inicijalno mjerenje. Razlike u
prosječnim rangovima su ispitane uz pomoć Wilcoxonovog testa razlika u prosječnim vrijednostima rangova zavisnih
uzoraka.
Tabela 5.: Wilcoxonov test razlika u prosječnim rangovima bodova pojedinih deformiteta kičmenog stuba a između
inicijalnog i finalnog mjerenja
Dio tijela Z-vrijednost Razina
značajnosti p
Kifoza -9,503 0,000 **
Skolioza -9,037 0,000 **
Lordoza -18,075 0,000 **
** Z-izraz je statistički značajan na nivou manjem od 1%
Iz tabele je vidljivo da je svaki od Wilcoxonovih Z-izraza statistički značajan na nivou daleko manjem od 1%. To znači
da je došlo do značanjnog smanjenja stepena svakog od navedenih oblika deformiteta kičme u finalnom mjerenju a u
odnosu na incijalno mjerenje. Ovaj nalaz analize govori u prilog postavljenoj hipotezi H1.
93
Tabela 6.: Prikaz raspodjele frekvencija ocjena držanja kičmenog stuba u inicijalnom i finalnom mjerenju, a prema
vrsti deformiteta
Kičmeni stub
Mjerenje držanja tijela
Inicijalno Finalno
F % F %
Kifoza I stepen 128 11,6 114 10,3
Kifoza II stepen 48 4,3 0 0,00
Nije prisutna 929 84,1 991 89,7
Ukupno 1105 100,0 1105 100,0
Skolioza I stepen 207 18,7 160 14,5
Skolioza II stepen 21 1,9 0 0,00
Nije prisutna 877 79,4 945 85,5
Ukupno 1105 100,0 1105 100,0
Lordoza I stepen 220 19,9 214 19,4
Lordoza II stepen 168 15,2 0 0,00
Nije prisutna 717 64,9 891 80,6
Ukupno 1105 100,0 1105 100,0
Iz tabele se vidi da su u inicijalnom mjerenju zastupljeniji slučajevi sa većim stepenom deformiteta kičme (kod sve tri
vrste deformiteta). S druge strane, u finalnom mjerenju nije identificiran nijedan slučaj sa drugim stepenom deformiteta
kod sva tri oblika deformiteta kičme.
Grafikon 2.: Prikaz raspodjele frekvencija dijagnoze držanja kičmenog stuba u inicijalnom i finalnom mjerenju, a
prema vrsti deformiteta – Kifoza
94
U gornjem grafikonu je vidljivo da u inicijalnom mjerenju ima manje slučajeva bez kifoze a više slučajeva kifoze I i
II stepena u odnosu na finalno mjerenje. Čak u finalnom mjerenju nije nađen nijedan slučaj kifoze II stepena. Ove
razlike u stepenu kifoze, a između inicijalnog i finalnog mjerenja su statistički značajne na nivou daleko manjem od 1
%, što su pokazale i prethodne analize (Wilcoxonov Z=-9,503 i p=0,000).
Grafikon 3.: Prikaz raspodjele frekvencija dijagnoze držanja kičmenog stuba u inicijalnom i finalnom mjerenju, a
prema vrsti deformiteta – Skolioza
U gornjem grafikonu je vidljivo da u inicijalnom mjerenju ima manje slučajeva bez skolioze a više slučajeva skolioze
I i II stepena u odnosu na finalno mjerenje. Čak u finalnom mjerenju nije nađen nijedan slučaj skolioze II stepena. Ove
razlike u stepenu skolioze, a između inicijalnog i finalnog mjerenja su statistički značajne na nivou daleko manjem od
1 %, što su pokazale i prethodne analize (Wilcoxonov Z=-9,037 i p=0,000).
95
Grafikon 4.: Prikaz raspodjele frekvencija dijagnoze držanja kičmenog stuba u inicijalnom i finalnom mjerenju, a
prema vrsti deformiteta – Lordoza
U gornjem grafikonu je vidljivo da u inicijalnom mjerenju ima manje slučajeva bez lordoze a više slučajeva lordoze I
i II stepena u odnosu na finalno mjerenje. Čak u finalnom mjerenju nije nađen nijedan slučaj lordoze II stepena. Ove
razlike u stepenu lordoze, a između inicijalnog i finalnog mjerenja su statistički značajne na nivou daleko manjem od
1 %, što su pokazale i prethodne analize (Wilcoxonov Z=-18,075 i p=0,000).
4. DISKUSIJA
- U tabeli 1, jasno su prikazana odstupanja, koja se klasificiraju prema njihovoj veličini a ocjenjuju se
takozvanim negativnim bodovima, pri čemu: 0 bodova – označava da nema odstupanja, 1 bod – označava neznatno
odstupanje, 2 boda – označavaju izrazito odstupanje. Na osnovu dobijenih rezultata može se zaključiti da su
deformiteti kičmenog stuba prisutni u velikoj mjeri, jer karakteristika sredine utiče na način života, pa tako i na kičmeni
stub. Ovako visok nivo deformiteta može se objasniti nedostatkom sporta, negativnim uticajem okoline i nepravilnom
ishranom. Posljedica toga je današnji način života, odnosno svakodnevnih aktivnosti sa premalo kretanja i s
prekomjernom i neprimjerenom ishranom. To dovodi do nezdravog načina života, što ukazuje na potrebu intervencije
za promjenom ponašanja i provođenjem zdravog načina života u cilju zaštite i unapređenje zdravlja, koji se temelji na
zdravoj prehrani, piću i kretanju. Predviđa se da će se broj ove djece sve više povećavati ukoliko se ne uvidi značaj
igre, pa i samog fizičkog vježbanja u školi koji imaju veli uticaj na zdravlje djece. Potrebno je da se shvati koliki je
značaj igre i vježbanja za zdravlje i potreba u životu svake jedinke. Povećanje fizičkog vježbanja uzrokuje poboljšanje
zdravstvenog statusa pojedinca u bilo kojem životnom dobu, jer čovjekovo zdravstveno stanje u mnogome zavisi od
njegovog bavljenja sportom. U suprotnom dolazi do pojave nepravilnog držanja tijela i deformiteta, koji su postali
veliki problem zdravlja ljudskog organizma. Na lošim i pogrešnim principima podižemo nove generacije. Nejaka leđa
kod školske djece pretrpavaju se školskim knjigama, a roditelji nemaju dovoljno vremena da svojoj djeci operu voćku
za užinu, već kupe veliko pakovanje čipsa, hamburger i coca-colu, a kad se vrate kući, dozvoljavaju im da se odmore
uz televiziju i kompjuter, umjesto uz neki sport. Tako od zdrave djece, pravimo bolesnu djecu, koja imaju dijabetes,
povišen krvni pritisak, kifozu, skoliozu ili lordozu, ravna stopala i predispoziciju za sve osim zdravog i normalnog
života. Zdrav način življenja uključujući pravilno vježbanje i dobru prehranu mogu uticati na optimalni rast i
iskorištavanje maksimalnog genetskog potencijala za razvoj: živčanog, koštanog, hormonalnog i srčano-dišnog
sistema. Sport i igra u školi ima veliki značaj, jer pored očuvanja zdravlja, sprječavanja nepravilnog držanja tijela,
96
pruža podršku i pomoć u prirodnom rastu i razvoju, u skladu sa njihovim mogućnostima i interesima, da ih uputi na
zdrav način života, te da stvori naviku za svakodnevnu upotrebu vrijednosti kretnih aktivnosti.
- U tabeli 2, na osnovu rezultata dobijenih u finalnom mjerenju može se zaključiti da je došlo do promjene
vrijednosti stepena deformiteta pojedinih dijelova tijela u odnosu na inicijalno mjerenje jer je primjena elementarnih
igara u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture imala veliki značaj u stvaranju navika za zdrav i higijenski život i
sprječavanje nastanka nepravilnog držanja tijela, a samim tim i pojave deformiteta kičmenog stuba. Bilo koja
elementarna igra, aktivira kompletni lokomotorni sistem presudan za transformaciju energije koja je prijeko potrebna
za aktivnost svih ćelija u organizmu, te se igre i fizička aktivnost mogu tretirati kao odrednica za skladan razvoj svih
djetetovih osobina.
- U tabeli 4, ocjenom držanja kičme učenika od I do V razreda osnovne škole, došlo se do podataka koji
pokazuju da je u inicijalnom mjerenju kod 473 (42,8%) učenika fiziološka krivina normalna i u sagitalnoj i u frontalnoj
ravni, što ukazuje na pravilno držanje tijela. Pravilno držanje tijela bi trebalo biti u samom vrhu, jer je to osnovni
preduslov dobrog zdravlja, normalnog rasta i razvoja i lijepog izgleda svakog učenika. Ostvaruje se regulacijom tonusa
mišića (vrata, leđa, stomaka, bedara, potkoljena, svoda stopala), da bi se umanjilo i neutralizovalo dejstvo sile teže. To
je kretna navika koja se formira i mijenja tokom cijelog životnog vijeka čovjeka i nosi sva obilježja kretne aktivnosti
i psihičkog stanja individue. Držanjem tijela se obezbjeđuju uslovi efikasnog funkcionisanja unutrašnjih organa
(kardiovaskularnih i respiratornih). Na mehanizmima držanja tijela gradi se regulacija kretanja od koje zavisi efikasno
ispoljavanje mogućnosti cjelokupnog aparata za kretanje. Kod 422 (38,2%) učenika je prisutna devijacija prvog
stepena: kifoza, skolioza ili lordoza, a kod 210 (19,0%) učenika kombinacija devijacija ili pak pojedinačno, ali na
nivou drugog stepena. Loše držanje tijela kod učenika u razrednoj nastavi je često pokazatelj zdravstvenih problema.
Ti problemi mogu postati veoma ozbiljni ukoliko se ne riješe na vrijeme. U finalnom mjerenju kod 679 (61,4%)
učenika fiziološka krivina je normalna i u sagitalnoj i u frontalnoj ravni, što ukazuje na pravilno držanje tijela. Kod
426 (38,6%) učenika je prisutna devijacija prvog stepena: kifoza, skolioza ili lordoza, dok izrazito odstupanje,
kombinacija devijacija ili pak pojedinačno, ali na nivou drugog stepena, nije bilo prisutno.
- U tabeli 6, mjerenjem krivine kičmenog stuba, a prema vrsti deformiteta, kod učenika od I do V razreda
osnovne škole, došlo se do podataka koji pokazuju da od 1105 ispitanih u inicijalnom mjerenju 929 (84,1%) učenika
imaju simetrična ramena, ravnomjerne lopatice i ravnu liniju kičmenog stuba, što znači da imaju dobro držanje tijela.
128 (11,6%) učenika ima sljedeće karakteristike: glavu savijenu naprijed, ramena povijena unaprijed, pojačanu
pogrbljenost, grudi uvučene, lopatice istaknute, trbuh mlitavo ispupčen, koljena lahko savijena i pomjerena naprijed,
što ukazuje na deformaciju koja se zove kifoza i to I stepena, a 48 (4,3%) učenika ima kifozu II stepena. U finalnom
mjerenju 991 (89,7%) učenika imaju simetrična ramena, ravnomjerne lopatice i ravnu liniju kičmenog stuba, što znači
da imaju dobro držanje tijela. 114 (10,3%) učenika ima sljedeće karakteristike: glavu savijenu naprijed, ramena
povijena unaprijed, pojačanu pogrbljenost, grudi uvučene, lopatice istaknute, trbuh mlitavo ispupčen, koljena lahko
savijena i pomjerena naprijed, što ukazuje na deformaciju koja se zove kifoza i to I stepena, dok izrazito odstupanje,
kifoza II stepena, nije bila prisutna.
Mjerenjem krivine kičmenog stuba, a prema vrsti deformiteta, kod učenika od I do V razreda osnovne škole, došlo se
do podataka koji pokazuju da od 1105 ispitanih u inicijalnom mjerenju 877 (79,4%) učenika imaju simetrična ramena,
ravnomjerne lopatice i ravnu liniju kičmenog stuba, što znači da imaju dobro držanje tijela. 207 (18,7%) učenika imaju
nepravilan položaj ramena, različite nivoe lopatica što pokazuje iskrivljenje kičmenog stuba u bočnoj ravni, što je
poznato kao skolioza i to I stepena, a 21 (1,9%) učenika ima skoliozu II stepena. U finalnom mjerenju 945 (85,5%)
učenika imaju simetrična ramena, ravnomjerne lopatice i ravnu liniju kičmenog stuba, što znači da imaju dobro držanje
tijela. 160 (14,5%) učenika imaju nepravilan položaj ramena, različite nivoe lopatica što pokazuje na iskrivljenje
kičmenog stuba u bočnoj ravni, što je poznato kao skolioza i to I stepena, dok izrazito odstupanje, skolioza II stepena,
nije bila prisutna. Savijeno držanje tijela prilikom spavanja na boku dovelo je do formiranja skolioze.
Mjerenjem krivine kičmenog stuba, a prema vrsti deformiteta, kod učenika od I do V razreda osnovne škole,
došlo se do podataka koji pokazuju da od 1105 ispitanih u inicijalnom mjerenju 717 (64,9%) učenika imaju simetrična
ramena, ravnomjerne lopatice i ravnu liniju kičmenog stuba, što znači da imaju dobro držanje tijela. Kod 220 (19,9%
) učenika je glava nešto udaljena od linije vertikale, grudni koš ravan ili ispupčen, i nešto spušten, karlica u cjelini
pomjerena unaprijed i nadolje, trbuh ispupčen i mek, kukovi nešto pomjereni unaprijed, što ukazuje na deformaciju
koja se zove lordoza i to I stepena, a 168 (15,2%) učenika ima lordozu II stepena. U finalnom mjerenju 891 (80,6%)
učenika imaju simetrična ramena, ravnomjerne lopatice i ravnu liniju kičmenog stuba, što znači da imaju dobro držanje
97
tijela. Kod 214 (19,4%) učenika je glava nešto udaljenu od linije vertikale, grudni koš ravan ili ispupčen, i nešto
spušten, karlica u cjelini pomjerena unaprijed i nadolje, trbuh ispupčen i mek, kukovi nešto pomjereni unaprijed, što
ukazuje na deformaciju koja se zove lordoza i to I stepena, dok izrazito odstupanje, lordoza II stepena, nije bila prisutna.
5. ZAKLJUČAK
Za generalnu hipotezu H: Deformiteti kičmenog stuba su prisutni kod učenika razredne nastave, nije postojao
razlog da se ne prihvati, na osnovu čega bi se moglo uz pomoć tabele na deskriptivnom nivou zaključiti - da su
deformiteti kičmenog stuba prisutni u velikoj mjeri, jer karakteristika sredine utiče na način života, pa tako i na kičmeni
stub. Posljedica toga je današnji način života, odnosno svakodnevnih aktivnosti sa premalo kretanja i s prekomjernom
i neprimjerenom ishranom. To dovodi do nezdravog načina života, što ukazuje na potrebu intervencije za promjenom
ponašanja i provođenjem zdravog načina života u cilju zaštite i unapređenje zdravlja, koji se temelji na zdravoj
prehrani, piću i kretanju. Predviđa se da će se broj ove djece sve više povećavati ukoliko se ne uvidi značaj igre, pa i
samog fizičkog vježbanja u školi koji imaju veli uticaj na zdravlje djece. Potrebno je da se shvati koliki je značaj igre
i vježbanja za zdravlje i potreba u životu svake jedinke.
Za pojedinačnu hipotezu H-1: Očekuju se statistički značajne razlike između inicijalnog i finalnog mjerenja
u rezultatima deformiteta kičmenog stuba, nije postojao razlog da se ne prihvati, na osnovu čega bi se moglo zaključiti
– da postoje statistički značajne razlike između inicijalnog i finalnog mjerenja u rezultatima deformiteta kičmenog
stuba, jer se na osnovu tabela na deskriptivnom nivou može zaključiti da je za kičmu, prisutan u izvjesnom procentu
deformitet, ali ti deformiteti su manje izraženi i manje zastupljeni u finalnom u odnosu na inicijalno mjerenje.
Prevencija nastajanja postularnih poremećaja veoma je bitan elemenat u očuvanju zdravlja djece jer sami
poremećaji kičmenog stuba mogu kasnije dovesti do potpunog deformiteta, čije su poljedice daleko teže. U istraživanju
su praćeni i uticaji programa rada na postularni status kičmenog stuba kod učenika razredne nastave. Program koji se
primjenjivao u ovom istraživanju imao je značajne efekte na prevenciju postularnih poremećaja kičmenog stuba.
Primjenjeni program se uklopio u sklop aktivnosti koji se sprovodi u školskim ustanovama, te se može reći da se ovaj
program uz određene modifikacije i mnogi drugi mogu svrstati u redovan program usmjerenih aktivnosti u domenu
fizičkog vaspitanja, kako bi broj djece sa poremećajima bio što manji.
Obzirom na ozbiljnost i posljedice koje ovi poremećaji mogu da izazovu, kod roditelja, nastavnika i djece još
uvijek ne postoji dovoljno razvijena svijest o neophodnosti preduzimanja određenih mjera u cilju prevencije i korekcije
ovih poremećaja. Međutim samo educirani nastavni kadar može doprinjeti stvaranju pravilnih, higijenskih navika i
navika vježbanja u cilju pravilnog držanja tijela. Učenici uz redovnu nastavu tjelesne i zdravstvene kulture treba da
redovno vježbaju i kod kuće kako bi pozitivno uticali na svoj rast i razvoj.
6. LITERATURA
1. Bjeković, G., Čalija, M.: Nepravilno držanje tijela roditelji-vaspitači tjelesni razvoj, zdravlje, ljepota izgleda vašeg
djeteta je u vašim rukama, Fakultet fizičke kulture Univerziteta Srpsko Sarajevo, Srpsko Sarajevo, 2000.
2. Krsmanović, R.: Utvrđivanje razlika u držanju tijela učenika V i VII razreda kao uslov formiranja homogenih grupa
u cilju prevencije i otklanjanja nedostataka. Šibenik, Zbornik radova VIII Ljetne škole PFKJ, 1988.
3. McEvoy, M.P., Grimmer, K.: Reliabilityof upright posture measurements in primary school children. BMC
Musculoskeletal Disorders, 6:35, 2005.
4. Obradović, B., Milošević, Z.: Postularni status dece novosadskih predškolskih ustanova uzrasta 6 godina, Glasnik
Antropološkog društva Srbije, br. 45, str. 375 – 383, 2008.
5. Paušić, J.: Procjene promjene tjelesnog držanja u djece životne dobi od sedam do devet godina. Magistarski rad.
Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2005.
98
6. Radisavljević, M., Ulić, D., Arunović, D.: Senzitivni period razvoja motornih sposobnosti djece mlađeg školskog
uzrasta. Fizička kultura 5, str. 34 – 37. Niš: Filozofski fakultet, 1997.
7. Stefanović, D., Finogenov, N., Tasić, N., Rašić, M., Nikolić, D., Jovanović, S., Kolarić, D., Ikonić, Lj., Milutinović,
D., i Stanisavljević, D.: Učestalost telesnih deformacija i lošeg telesnog držanja školske dece na području SR Srbije.
Zbornik radova I. kongres liječnika školske medicine Hrvatske, Split-Trogir: 351 – 357, 1972.
8. Tribastone, R.: Compendio Ginnastica Correttiva. Societa Stampa Sportiva, Roma, 1994.
9. Wickens, J.S., Kiputh, O.H.: Body mechanic analysis of Yale University freshmen. Research Quarterly, 8:37-48,
1937.
99
THE POSSIBLE INTERACTION BETWEEN THE MASTICATORY MUSCLESAND
POSTURAL ALIGNMENT OF THE VARIOUS SKELETAL SEGMENTS IN THE
IMPROVEMENT OF THE SPORT
* Francesco Perrotta ,**Angelo Roberto Arcamone
* University of Bozen-Italy
** Adjunct Professor of laboratory course support-University of Salerno-Italy
Keyword: prevention, dental malocclusion, deviations vertebral musculature msticatoria, posture, spinal colanna,
sports
Summary: Studies carried out on the electromyographic recording performed on the masticatory muscles and
paravertebral showed that during a forced centric occlusion there is a difference in electrical activity of the muscle
groups not only in localized but extended to the entire muscle chain of the spine. This shows how important it is to
focus on the study of the postural position of the mandible and the way this position is able to affect the electrical
activity and therefore the state of tonic contraction of certain muscle areas near and far from the apparatus tooth as the
cervical paraspinal muscles and thoracolumbar. It appears, therefore, evident that the same mandibular postural
changes may be responsible, or at least also favoring certain diseases of the spine.
Introduction
Studies carried out on the existence of relationships between orthopedic and cranio-mandibular posture dates back to
1942 by Thompson which emphasized the close relationship between masticatory muscles and posture. In recent years,
other authors have initiated studies of Posture driven by the need to know the anatomical and functional relationship
of some postures with certain pathological difficult to classify. The spine in static upright position represents the
"posture".
The Committee of the posture of the academy of orthopedic surgery defines it as "the skeletal alignment arose from a
disposition of the parts of the body in a state of balance which protects the supporting structures against injury or
progressive deformity."
Proper posture therefore requires a balance between the tone of the ligaments and muscle tone reaching a position
cosmetically acceptable without expenditure of energy. A skeletal asymmetry, an imbalance resulting in fatigue
involve improper posture with production of pain and nociocettivi input.
Recent studies in dentistry have found that the analysis of the positions that the stomatognathic system has changed
over the course of evolution of the species, the cranio-mandibular complex has gradually aligned on the axis antigravity
postural catching up with the man ' more complete alignment.
Of particular importance in this complex holds the jaw bone and median learn, firmly anchored to the skull by means
of synovial joints temporo-mandibular joints that create an equal and symmetrical bilateral muscular balance. In fact,
when he took over a lateral displacement due to dental problems that affect this balance is undergoes alterations that
affect the symmetry of the joint concerned. Occlusion means for the presence of static contact between the upper and
lower dental elements of the two arches. The occlusion is closely connected with the "positions" that the jaw itself can
take.
MATERIALS AND METHODS
One of the operating techniques used in the diagnosis and therapy of pathologies occlusal consists in identifying the
physiological rest position of the mandible and the closing trajectory. When the contact between the teeth of the two
dental arches can not occur for the interposition of a something that alters the physiological relationship of contact it
undergoes a malocclusion. When there is malocclusion there is the impediment physiological and contemporary of the
contact between the teeth of the two arches, but such impediment lasts just because the control system of the "position"
100
mandibular predisposes the motor response by acting on the muscle fibers so that the perturbation is avoided and the
contact between opposing teeth restored.
Studies carried out on the electromyographic recording performed on the masticatory muscles and paravertebral
showed that during a forced centric occlusion there is a difference in electrical activity of the muscle groups not only
in localized but extended to the entire muscle chain of the spine. This shows how important it is to focus on the study
of the postural position of the mandible and the way this position is able to affect the electrical activity and therefore
the state of tonic contraction of certain muscle areas near and far from the apparatus tooth as the cervical paraspinal
muscles and thoracolumbar. It appears, therefore, evident that the same mandibular postural changes may be
responsible, or at least also favoring certain diseases of the spine.
RESULTS
The study shows that changing in a non-invasive dental occlusion will have positive improvements on athletes for
sports performance with an increase ranging from 20 to 40% and reduction of oxygen consumption and lower
production of lactic acid in muscles . In the race the athlete burns less oxygen and less lactic acid builds up, improves
its performance with less breakage problems. Italian researchers have experienced one of the first, this search method
using an intervention of several medical disciplines: dentistry, ophthalmology, orthopedic and ENT-throat specialist.
This type of action has already been taken on players and professional basketball players and also applies to any sport
and it is a great remedy for any young practitioner who wants to enhance his sport performance. Of course it is not an
invasive method, the application goes to strengthen the existing structures without braking, however, the 'sport.
In the United States this methodology is of great attention, particularly in the game of football, so an athlete before
engaging in a sport at a competitive level and professional sports to enrolled with the company undergoes orthodontic
examination to see if mandibular articulation looks so normal and so will the good potential of the athlete or otherwise
interfere with dental treatment. In our country, this culture is catching on for some time now and some football clubs
in Serie A, already using this methodology on a long operation of the mandibular articulation and posture of their
athletes. It is scientifically proved that the temporomandibular joint Atm, is fully involved in the mechanisms of
compensation due to faults of our posture, representing the hinge by which the jawbone is attached to the skull. The
mandibular posture and the cranio-cervical and whole body are directly connected to each other and that is to say that
each posture of the head and the body corresponds to a precise position of the jaw and vice versa. The consequence of
stress dental springs from a wrong position Atm-temporo-mandibular joint and the negative impact of physical stress,
and there is no possibility in which our body can find no relief. In a traumatized limb can be kept in a resting state but
can not be left to stand instead of the temporomandibular joint, since 2000 acts of swallowing a day or so, whenever
that is our teeth meet in occlusal relationship alternating flows from always a situation of stress.
Over the years the pathologies such as neck pain, back pain, lumbago, tendonitis care physicians was only to dwell on
them by pulling them out from the general context with the use of curative pharmacological interventions form and in
severe cases resolved surgically, also with the use of techniques for handling , giving as final result certainly a benefit
with the progressive remission of symptoms, but over time unfortunately came up again again the pain symptoms.
conclusions This question requires us to ask why there is any further symptoms if all therapies were carried out promptly and
effectively on the athlete. One possible answer comes to us today from the scientific Posture, ie the science that studies
the body's position with reference to the different situations that you have between the 'individual and the environment
in which he lives and moves where the main culprit is the tonic postural system . the STP has a major role for our
postural balance which is renewed and maintained because it is necessary that the receptors eyes, the receptors of the
skin-proprioceptors, feet, and teeth with the temporomandibular joint is completely intact . A scholar-orthopedic doctor
said that poor posture is also due to due to crooked teeth, in fact many paramorphisms (attitudes in scoliosis) caused
by poor posture, particularly in children (teens) are in close relationship to the incorrect shutdown of 'dental arches and
therefore the perfect articulation theory is directly proportionate to correct posture and use recommended dentists in
adolescents of machines for the teeth over time also helps to improve posture; we can say that as it would create a kind
of reflex arc between the exact non-closure of the jaw with postural defects in adolescents with the twist of the spine.
Of course improves joint optimal sports or on the contrary if the closure of the teeth is not perfect, the athlete runs
badly, with inevitable complications such as muscle chronic tendinopathy of the lower limbs, the talagia sportsman,
plantar fasciitis, or even a 'inflammation of the plantar fascia with pain due to weight overload. In basketball for
example, is often the problem of jumper's knee with pain affecting the extensor consequent overload of the patellar
101
tendon (jumper knee.) This problem often expands to a high number of practitioners who accuse jogging almost always
poorly back pain, low back pain of the sportsman, the syndrome caused rachiadattamento related to how to run the
race or wrong for huge overhead burden excessively on the lumbosacral hinge, due to a wrong posture. Today we talk
about injury prevention and training methods differ according to the different roles of the players, the sports practiced
and competitive commitments of the league. This is necessary because you try to get better and better the athlete's
performance, just by virtue of the many performances held in the week, for example in the calendars of football was
played a game once a week on Sundays, now claims more more players with even 2 or 3 times weekly meetings with
reduced rest or almost non-existent, with appearances in the field even 50/60 games a season compared to only 30
games once.
REFERENCES
Busquet L: muscle chains, Marrapese Editore, Rome, 1996.
Balercia L. Balercia P: Pathophysiology of swallowing. Relations with occlusion and
posture; The Modern Dentist; 1993; 1: 55-84.
Balercia L, Balercia P: Neuromuscular Occlusion and the interpretation of the curves
Spee and Wilson.; The Modern Dentist; 1985; 7: 1277-1293.
Bartolomei F, Harmon: "Posture and system" visual web article:
www.cavazza.it/vedereoltre/2007-2/bartolomei1.html
Clauzade M, Marty JP: Ortho posturodontie, SEOO Editeur, Perpignan, 1998.
Clauzad M, Darralians B: Concept Osteopatique de l'Occlusion, SEOO Editeur,
Perpignan 1998.
Kandel ER, Schwartz JH, Jessel TM: Principles of Neuroscience. Casa Editrice Ambrosiana
Milan, 1994.
Lowen A: Physical dynamics of character structure (the language of the body).
Grune & Stratton, Eds New York, 1958. Tr. en. The language of the body. Feltrinelli,
Milan, 1978.
Guaglio G, Catani F: Importance of language in the diagnosis-therapy posture
profile, ICAK E-Pisa 1985.
Moro F: The Morgante. Handbook of Posturopodia. GSC, Eds Bologna, 2001.
Paparella Braid A: The foot of man. Verduci Editore, Rome, 1977.
Paparella Braid A: The man and his motorcycle. Verduci Editore, Rome, 1988.
Pelosi A, "Interference oral syndromes cranio-cervical-mandibular" Castle Publisher
2008
Pointhiere Y, Moro F: Osteopathy, Posture, Evolution. Current Manual Therapy and
Rehabilitation, 2001; 1: 5-11.
Ronconi P, Ronconi S: The foot. Biomechanics and pathomechanics in terms of
antigravitarietà. Timeo Editore, Bologna, 2001.
Scoppa F: "Biomechanics & Bioenergetics: an integrated therapeutic approach to
muscle pain syndromes - tensive cervical Timeo Editore, Bologna, 2001.
Scoppa F, apprccio A global study of posture. The physiotherapist, 2000; 4: 61-65.
Scoppa F: Manual therapy and bioenergetic therapy: an integrated approach
psicocorporeo. Current Manual Therapy and Rehabilitation, 2000; 1: 13-19.
Scoppa F: Posturology: the neurophysiological model, the biomechanical model, the model
psychosomatic. Otoneurologia 2000, 2002; 9: 3-13.
Scoppa F: Posturology: from nonlinear dynamics to transdisciplinarity.
Otoneurologia 2000, 2003; 15:28-47.
Thompson RF: The Brain. Introduction to neuroscience. Editions Zanichelli, Bologna,
1997.
102
RЕHАBILIТАCIЈА GОVОRА PRОPRIОCЕPТIVNОМ SТIМULАCIЈОМ PUТЕМ
HIPОТЕRАPIЈЕ
Rаdа Rаkоčеvić, Prеdrаg Ilić, Frаnjа Frаtrić
Sažetak: Gоvоr је prеdstаvlјао i prеdstаvlја оsnоvnu kаrаktеristiku homo sapiense…
Gоvоr prvоbitnоg čоvеkа kоmbinоvаn је sа mimikоm. Lеksički fоnd kојim је оn rаspоlаgао biо је mаli i uskо
vеzаn zа kоnkrеtnе prеdmеtnе pојаvе.Rаzvitkоm i nаprеdоvаnjеm društvа , pојаvоm pоdеlе rаdа, rаzviјао sе i
bоgаtiо lјudski gоvоr.Gоvоr u vеlikој mеri zаvisi оd аnаtоmiје i fiziоlоgiје аrtikulаtоrа kојi istоvrеmеnо mеri dvе
funkciје : biоlоšku i fоnеtsku.Kао i kоd оstаlih dеlоvа оrgаnizmа tаkо i kоd аrtikulаtоrа dоlаzi dо hеrеditаrnih ,
kоngеnitаlnih, аnаtоmskо fiziоlоških prоmеnа kоје uzrоkuјu smеtnjе i tеškоćе u biоlоškој i gоvоrnој
funkciјi.Biоlоškim аspеktоm bаvi sе Оrtоpеdiја а gоvоrnim Lоgоpеdiја.
Rеhаbilitаciјоm iz uglа sеnzоmоtоrnе intеgrаciје uz pоmоć stimulаciје trоdimеnziоnаlnоg hоdа kоnjа, istrаživаn је
učinаk оvе mеtоdе u rеhаbilitаciјi gоvоrа i dоbiјеni su vеоmа dоbri rеzultаti u pоrеđеnju sа sеnzо mоtоričkоm
stimulаciјоm u zаtvоrеnоm prоstоru (sеnzоrnе sоbе ).
Klјučnе rеči : Gоvоr, lоgоpаtiја, sеnzоmоtоrnа intеgrаciја, kоnj
Summary: Speech has always been basic characteristics of Homo sapiens. Speech of primal man was
combined with gesture. His lexical fund was limited and strictly connected to concrete objects. Human speech
developed and enriched through the process of society development and advancement. Speech highly depends on
anatomy and physiology of articulator which conducts two functions simultaneously: biological and phonetic. As all
other body parts, articulators can undergo hereditary, congenital, anatomic and physiological changes that cause
constrains and difficulties in biological and speech function. Orthopedics deals with biological aspect and Speech
Therapy deals with speech aspect.
We researched the results of speech rehabilitation using sensorimotor integration through three-dimensional horse
motion. Results were very good compared with sensorimotor stimulation in closed spaces (sensory rooms).
Key words: speech, speech therapy, sensorimotor integration, horse
UVОD
Gоvоr је оsоbinа svојstvеnа sаmо čоvеku i zаtо је оn iznаd svih vrstа živоg svеtа nа zеmlјi. Nе pоstојi niјеdnо drugо
srеdstvо kоmunikаciје kоје mоžе istоvrеmеnо lеpšе, sаdržајniје i еfikаsniје dа izrаzi misli , žеlје i idеје.U оsnоvi
čоvеk је društvеnо bićе pа stоgа i njеgоvа stаlnа žеlја dа kоmunicirа sа drugimа, štо mu је оmоgućеnо spоsоbnоšću
gоvоrа.Hilјаdаmа gоdinа sе stаlnо rаzviја, mеnjа i usаvršаvа. Stаri Grci, Еgipćаni i drugi dаli su dоprinоs gоvоrnој
riznici civilizоvаnоg čоvеkа. Rеzultаt је vrlо slоžеn, pоvеzаnе аktivnоsti gоvоrnih оrgаnа, а оdigrаvа sе pоd uticајеm
аktivnоsti viših nеrvnih cеntаrа u kоri vеlikоg mоzgа. Gоvоr prvоbitnоg čоvеkа kоmbinоvаn је sа mimikоm.
Rаzvitkоm i nаprеdоvаnjеm društvа, pојаvоm pоdеlе rаdа, rаzviјао sе i bоgаtiо lјudski gоvоr. Мnоgi fаktоri utiču nа
rаzvој gоvоrа, аli sluh, vid i sеnzibilitеt igrајu оdlučuјuću ulоgu. Gоvоr u vеlikој mеri zаvisi оd stаnjа fiziоlоgiје i
аnаtоmiје аrtikulаtоrа kојi istоvrеmеnо mеri dvе funkciје: biоlоšku i fоnеtsku. Vilicе, zubi, tvrdо i mеkо nеpcе su dео
аrtikulаciоng аpаrаtа čiја је funkciја biоlоškа. Оni istо tаkо imајu оdrеđеnu ulоgu pri disаnju i gоvоru. Kао i kоd
оstаlih dеlоvа оrgаnizmа tаkо i kоd аrtikulаtоrа dоlаzi dо hеrеditаrnih , kоngеnitаlnih, аnаtоmskо fiziоlоških prоmеnа
kоје uzrоkuјu smеtnjе i tеškоćе u biоlоškој i gоvоrnој funkciјi.Biоlоškim аspеktоm bаvi sе Оrtоpеdiја а gоvоrnim
Lоgоpеdiја.
103
Hipоtеrаpiја imа јеdinstvеnо i nеzаmеnlјivо svојstvо u pоstаvlјаnju tеlа dеtеtа u sеdеći pоlоžај i stimulišе оbrаscе
pоkrеtа kојi su vеоmа slični lјudskоm hоdu. Sа kоnjskih lеđа u kоrаku sе prеnоsi оd 90 dо 110 trоdimеnziоnаlnih
gibаlnih inpulsа u minuti, а dеtе u tоm ritmu usklаđuје pоlоžај tеlа. Rеаkciјu kојu tај trоdimеnziоnаlni hоd kоnjа
izаzivа kоd dеtеtа, nе mоžе dа izаzоvе niјеdnа nеurоlоškа mеtоdа, а dа imа tоlikо uspеšnоsti zа pоbоlјšаnjе mоtоrikе
оdnоsnо pоkrеtа kао оsnоvа pоnаšаnjа.Kаkо је sеnzоrnа intеgrаciја nеurоlоški prоcеs kојi оrgаnizuје infоrmаciје iz
pојеdinih čulа i živоtnе srеdinе i pružа mоgućnоst оdgоvоrа tеlа u оdnоsu nа оkružеnjе, tаkо је vrlо bitnо nаglаsiti dа
оsаmdеsеt pоstо nеrvnоg sistеmа u stаlnој vеzi sа prоcеsimа sеnzоrnih infоrmаciја.Sеnzоrnа intеgrаciја pružа оsnоvu
zа slоžеniје učеnjе i pоnаšаnjе u živоtnој srеdini. Vаžnо је znаti dа finа mоtоrikа (pоkrеt vrhоvа prstiјu) i gоvоrni
аpаrаt (mоtоrički pоkrеti ) su bitni zа rаzvој intеligеnciје, pа оtudа i nа primеr оblizivаnjе dеtеtа је оdličаn prеdznаk
zа rаzvој gоvоrа.
Теоriјskа оsnоvа istrаživаnjа
1. Kаkо sе gоvоr rаzviја
Kаdа gоvоrimо о rаzvојu gоvоrа , mоrаmо upоznаti оdrеđеnе fаzе rаzvоја gоvоrа pа tаkо sе prvо јаvlја pеriоd u
kоmе dеtе izrаžаvа svоја unutrаšnjа stаnjа sа znаcimа kојi su vidlјivi а tо оznаčаvа еmоciје i mоtоriku. Prvi krik kојi
sе јаvi је psihоlоški pоznаtа еmоciја. Vеć tоkоm prvih nеdеlја živоtа nоvоrоđеnčеtа plаč imа funkciјu kоmunikаciје
јеr pоmоću njеgа uspоsrаvlја оdnоsе sа оkоlinоm tаkо štо plаč prеdstаvlја еmоciоnаlnu rеаkciјu nа situаciје kоје
rеmеtе hоmеоstаzu nаgоnа zа sаmооdržаnjеm-dеtе plаčе аkо је glаdnо, žеdnо , bоlеsnо i dr.Plаč dеtеtа u prvih
nеkоlikо nеdеlја је sаstаvlјеn оd skupinа sаmоglаsnikа kоје nеmајu fiksnu fоnеmu vеć su vеоmа prоmеnlјivе.Kоd
rеdоvnоg rаzvоја dеtе vеć krајеm prvоg mеsеcа mаnifеstuје pоsеbnu fоrmu pоnаšаnjа izrаžеnu оsеćајеm
nеlаgоdnоsti. Bitnо је stručnо оrgаnizоvаnjе оvih аktivnоsti, kао pоdrškа intеgrisаnоsti vеstibulаrnоg sistеmа kојi је
tеsnо pоvеzаn sа drugim čulimа vаžnim u аktivirаnju mišićа, tоnusu, bаlаnsu, оdržаvаnju glаvе. Тоkоm prvоg mеsеcа
živоtа nоrmаlnо sе rаzviјајu psihоfiziоlоškе spоsоbnоsti аnаlizе i sintеzе dа sе iz plаčа stvаrајu zvučnе јеdinicе u
fоrmi šumоvа, kојi sе kаsniје prеtvаrајu u glаsоvе, nајprе vоkаlе, kојi su dоstа nеčisti i kојi sе sаzrеvаnjеm i iskustvоm
prеtvаrајu u čistе glаsоvе.
Kоd dеcе pоstојi оsеtlјivоst zа glаsоvе kао strukturnа dispоzоciја pri čеmu sе mоžе kоnstаtоvаti pоsеbnа
dispоziciја zа bојu, intеnzitеt i ritаm glаsоvа i rеči.Оvе strukturе sе nајbоlје rаzviјајu uz stаlnu stimulаciјu
rоditеlја i u оvоm rаdu је istrаživаnа stimulаciја zа rаzvој gоvоrа krоz sеnzоmоtоričku intеgrаciјu nа lеđimа
kоnjа.Аktivnоsti i tеrаpiје uz pоmоć kоnjа sе zаpоčinju nаkоn gоdinu dаnа i tо uz kоnjа а nаkоn dvе gоdinе sе tе
istе stimulаciје i vеžbе оdviјајu nа lеđimа kоnjа u hоdu kоnjа.
Drugа fаzа : оbuhvаtа vrеmеnski pеriоd u kоmе dеtе izrаžаvа i sаоpštаvа оkоlini svоја unutrаšnjа psihоlоškа stаnjа
nа nаčin kаkо је tо činilо tоkоm prvе fаzе, s tim štо sе kоd njеgа јаvlја spоsоbnоst intuitivnоg kоmunicirаnjа sа
оkоlinоm.То је fаzа kоја sе оdnоsi nа еmоciоnаlnо izrаžаvаnjе ustimа i intuiciја. Nеgаtivnе i pоzitivnе еmоciје i
pојаvа intuiciје dоminirајu tоkоm drugih fаzа pri čеmu sе pоd intuiciјоm pоdrаzumеvа оsеćајnо uživlјаvаnjе dеtеtа i
psihičkа stаnjа rоditеlја. Оnо је оbdаrеnо izvеsnоm spоsоbnоšću nеpоsrеdnоg sаznаnjа оdnоsnо intuitivnоg bаr štо
sе tičе mајkе i оnih nајbližih kојi mu sе оbrаćајu.Kаdа bi nоvоrоđеnčе оsеćаlо sаmо mајčinu lјubаv оndа bi sе mоglо
gоvоriti о instiktivnој rеаkciјi. Меđutim оnо rаspоznаје i suprоtnа оsеćаnjа mајkе – оnо оtkrivа kаdа је оnа lјutа i
nеrvоznа.Мајkа vrlо brzо nа оsnоvu plаčа dеtеtа оtkrivа uzrоk plаčа i prаvоvrеnо rеаguје, dоk tа spоsоbnоst mајkе
dа оsеćаnjеm vrlо brzо оtkriје uzrоk i dа gа оtklоni dеluје pоsеbnо stimulаtivnо nа еmоtivnо sаzrеvаnjе оdојčеtа kао
i čitаv njеgоv rаzvој.
Vеći brој dеcе kоја sе nеguјu i pоdižu pоd zаštitоm rоditеlја mаnifеstuјu gukаnjе u trеćеm mеsеcu stаrоsti. Gukаnjе,
оsmеhоm intuitivnе spоsоbnоsti јаvlјајu sе sа vеlikim zаkаšnjеnjеm kоd dеcе kоја sе pоdižu pо dоmоvimа i
intrаhоspitаlnim uslоvimа.S еmоciоnаlnim rаzvојеm dеtе sе svе višе оriјеntišе nа gоvоr оkоlinе.Оnо zаtim pоčinjе
dа pоdrаžаvа i rеprоdukuје glаsоvnе skupinе kоје slušа оkо sеbе
Тrеćа fаzа - Оbuhvаtа pеriоd u kоmе sе pоrеd srеdstаvа kоmunikаciје kоје su kоrišćеnе u prеdhоdnim fаzаmа јаvlја
prvi put RЕČ. Nа uzrаstu оd 6-7 mеsеci kоd dеtеtа sе rаzviја brblјаnjе.Оnо nа оvоm uzrаstu izgоvаrа slоgоvnе
kоmpоziciје, mа-mа, lа-lа, tа-tа , kоје kаsniје pоvеzuје sа nеkim prеdmеtоm vаn sеbе.Rаzvој spоsоbnоsti zа brblјаnjе
је јеdаn оd nајprеsudniјih tаčаkа tоkоm rаzvоја gоvоrа, јеr аkо dеtе nа оvоm uzrаstu rаzviје оvu spоsоbnоst, tо је
nајbоlјi inikаtоr dа njеgоv sеnzо-mоtоrni rаzvој nоrmаlаn. Kаdа dеtе pоčinjе dа brblја оnо sе usprаvlја uz
pridržаvаnjе i prаvi nеkе pоkrеtе kао dа hоćе dа hоdа.Kаdа dеtе brblја mа-mа, tа-tа, rоditеlјi gа pоdrаžаvајu i
104
pоnаvlјајu tе rеči tаkо dа dеtе izgоvоri rеč mаmа, tаtа.Оnо brzо nаuči štа tа rеč znаči, tаkо dа izgоvоrеnа rеč mаmа
zа dеtе imа izuzеtnо sаznајnо-еmоciоnаlnо znаčеnjе.Kаsniје dеtе pоčinjе dа vеzuје rеči zа prеdmеtе i pојаvе tаkо dа
fеnоmеn prvе rеči prеdstаvlја prеlоmni trеnutаk u istоriјi dеtеtа.Prvа izgоvоrеnа rеč znаči čitаvu rеčеnicu idеtе izmеđu
sеdmоg i dvаnеstоg mеsеcа оpеrišе sа 10-15 pојmоvа vеzаnih zа rеči.Таkо rеč „mаmа“ mоžе dа znаči „dоđi оvаmо“,
„dај mi vоdе“, „uzmi mе“ i dr.U prvој rеči čеstо nеdоstајu nеki glаsоvi аli је rоditеlјi dоbrо rаzumејu јеr pоznајu
situаciјu u kојој је оnа izgоvоrеnа.Krајеm prvе gоdinе vеćinа dеcе vеć hоdа bеz pridržаvаnjа i u svоm rеčniku
pоsеduје оd 12-20 rеči.
Fiziоlоškа оsnоvа zа rаzvој gоvоrа
- Rаzvој оpštе mоtоrikе tеlа i gоvоrnih оrgаnа
- Rаzvој аkustičkе pеrcеpciје gоvоrа
- Rаzvој vizuеlnе pеrcеpciје
- Rаzvој spоsоbnоsti zа kоncеntrаciјu pаžnjе
- Rаzvој inеligеnciје
- Rаzvој rеаgоvаnjа tеlеsnim pоkrеtimа
- Rаzvој rеаgоvаnjа оsnоvnim glаsоm i gоvоrnim pоkušајimа
Меđutim, uslоvi zа rаzvој gоvоrа nе lеžе sаmо u dеtеtu vеć i u еmоciоnаlnој klimi u kојој dеtе živi, u еmоciоnаlnо-
sоciјаlnоm kоntаktu sа srеdinоm i u ukupnоm brојu i kvаlitеtu gоvоrnih pоdsticаја kоје dеtе dоbiја iz tе srеdinе
2. VЕZА IZМЕĐU GОVОRА I HIPОТЕRАPIЈЕ
Hipоtеrаpiја – pојаm i ulоgа u rаzvојu gоvоrа
Kоnj (hippоs) оvdе služi kао tеrаpеutskо srеdstvо zа prеnоs krеtаnjа u kоrаku.Nаdrаžај njihаnjа, kојi sе prеnоsi sа
kоnjskih lеđа nа prаvilnо sеdеćеg i dоbrо izrаvnаnоg pаciјеntа, slični su čоvеkоvоm hоdаnju.Sа kоnjskih lеđа u
kоrаku sе prеnоsi оd 90 dо 110 trоdimеnziоnаlnih gibаlnih inpulsа u minuti.Istо tаkо dеluјu i ubrzаnjа i cеntrifugаlnе
silе, kоје nаstајu prilikоm prоmеnе smеrа i pri krеtаnju nаprеd. S оbzirоm nа činjеnicu dа sе zа dеcu/učеnikе sа
gоvоrnim pоrеmеćајimа pоstаvlја individuаlni plаn kојi sаdrži cilјеvе kојi žеlе dа sе pоstignu putеm hipоtеrаpiје
kоnstаtоvаnа је i nеоphоdnоst dа sе јаsnо sаglеdајu i mеhаnizmi zа prоcеnu оstvаrеnоsti pоstаvlјеnih cilјеvа , kао i
mеtоdе.Zа prаvilnu upоtrеbu svоg sаrаdnikа kоnjа, tеrаpеut trеbа dа imа dоdаtnо оspоsоblјаvаnjе. Nеstručnо
izvоđеnjе mоžе kоd dеcе pоgоršаti tеškоćе u gibаnju. Kоd krеtаnjа nаprеd, pаciјеnt nа kоnju bеz nаpоrа vеžbа
simеtričnо оptеrеćеnjе sеdаlа, kоd tоgа mоrа kаrlicа biti izrаvnаnа.S prilаgоđаvаnjеm krеtаnjа kоnjа, mоgućе је
оpustiti mišićni tоnus i pri tоm pоdstаknuti rаvnоtеžnе оdzivе. Kоd stаlnоg prilаgоđаvаnjа krеtаnju, vеžbаmо оnе
funkciје kоје pаciјеnt kоristi u svаkоdnеvnоm živоtu – nоrmаlnа usprаvnоst i pоlоžај tеlа. Kаkо је pоkrеt оsnоv
pоnаšаnjа tо је bitnо dа sе putеm vеžbi nа lеđimа kоnjа оrgаnizuјu pо svim fаzаmа rаzvоја ( gukаnjе prаti оdrеđеnе
pоkrеtе, prvе rеči prаtе оdrеđеnе pоkrеtе nа nivоu tоg uzrаstа itd itd).Primеr, vеžbi unаkrsnе lаtеrаlizоvаnоsti, nа
kоnju је mnоgо bržе mоgućе rеhаbilitоvаti gоvоr kоd dеtеtа kао i prаvilnо pisаnjе ( krоz igru ) оd bilо kојеg mеtоdа
i prоstоrа kоје strućnjаci kоristе u svоm rаdu.
Sеnzоrnа intеgrаciја
Sеnzоrnа intеgrаciја је nеurоlоški prоcеs, kојi оrgаnizuје infоrmаciје iz pојеdinih čulа i оkоlinе, а tаkо dаје
mоgućnоst оdgоvоrа tеlа u оdnоsu nа živоtnu srеdinu. Аkо nаprаvimо prеglеd rаzličitih sеnzоrnih sistеmа i
rеhаbilitаciјu nа lеđimа kоnjа krоz sеnzоmоtоrnе stimulаciје, vidimо dа је kоnj i kао mоtivаtоr tаkоđе prеpоručlјiv.
Zа rаzvој gоvоrnе funkciје nајznаčајniја је vеzа izmеđu čulа sluhа i gоvоrа.Та vеzа niје simеtričnа , јеr, mаdа је čulо
sluhа nеоphоdnо zа nоrmаlаn rаzvој gоvоrа, nе mоžе sе rеći dа nоrmаlаn rаzvој sluhа zаvisi оd rаzvоја gоvоrа.Pоstојi
vеliki brој dеcе оštеćеnоg gоvоrа gdе је оčuvаn sluh, а u slučајеvimа gdе sе uz gоvоrnе pоrеmеćаје kоnstаtuје i
оštеćеnjа sluhа rаdi sе о pоrеmеćајimа nаstаlim nеzаvisnо оd pоrеmеćаја gоvоrа.Меđutim, zаvisnоst gоvоrnе
funkciје оd funkciје čulа sluhа је оgrоmаn.
3. МЕТОDА RАDА
Оvај rаd је dео višеgоdišnjеg nаučnоg istrаživаnjа i kоd nаs (mаnjim dеlоm) i u inоstrаnstvu ( Slоvеniја) , оd strаnе
timа stručnjаkа : lеkаrа spеsiјаlistа, hipоtеrаpеurtа, dеfеktоlоgа, psihоlоgа, оbјеdinjеnоg krоz prоgrаmе аkrеditоvаnе
105
оd strаnе ЕU аutоritеtа. Implеmеntаciја nаvеdеnih prоgrаmа u Srbiјu је pоslеdnjih pаr gоdinа uz vеliki nаpоr аnimirаlа
pеtnеstаk stručnjаkа kојi su pri krајu еdukаciје i uskоrо ćе dоbiti Diplоmе sа zvаnjеm Теrаpеutа zа izvоđеnjе tеrаpiја
i аktivnоsti uz pоmоć kоnjа.
3.1 Cilј istrаživаnjа
Cilј istrаživаnjа је utvrđivаnjе učinkоvitоsti hipоtеrаpiје u plаnirаnju strаtеgiје rеšаvаnjа prоblеmа kоd dеcе
sа sеnzо-mоtоričkim smеtnjаmа.Оsnоvni cilј оvоg rаdа је ispitаti nеpоsrеdni еfеkаt nаkоn sprоvеdеnе
hipоtеrаpiје nа spоsоbnоst pоbоlјšаnjа rаzvоја gоvоrа .Јеdаn оd cilјеvа је i utvrđivаnjе еfеktа primеnе
sеnzоrnе intеgrаciје kао nеurоlоškоg prоcеsа u hipоtеrаpiјi.
4. RЕHАBILIТАCIЈА
Zа rеhаbilitаciјu dеcе kоја imајu iz rаznо rаznih rаzlоgа gоvоrnе smеtnjе (mucаnjе, dislаliје, disgrаfiје ....)је
nајbitniје zаpоčеti nа vrеmе sа timskim trеtmаnоm u pоglеdu diјаgnоstikе, izrаdе individuаlnоg plаnа i
rеhаbilitаciје. Јеdnа оd mеtоdа rеhаbilitаciје је i :
-RЕHАBILIТАCIЈА GОVОRА SЕNZОМОТОRIČKIМ PUТЕМ NА LЕĐIМА KОNјА
Ulоgа rоditеlја u timu
Nаkоn prvе intеrvеnciје i prеdlоgа zа uklјučivаnjе dеtеtа u hipоtеrаpiјu , tim sе dоpunjаvа sа јоš јеdnim člаnоm tј
rоditеlјоm kојi imа znаčајnu ulоgu u rеhаbilitаciјi dеtеtа sа gоvоrnim pоrеmеćајimа.Uzrаst оd јеdnе dо tri gоdinе је
pеriоd kаdа sе mоgu pоstići znаčајni uspеsi u rаdu.То „kоrisnо vrеmе“ је pеriоd kојi sе nајbоlје mоžе iskоristiti а i
pоklаpа sе sа vrеmеnоm kаdа sе nоrmаlnо rаzviја gоvоr kоd dеcе.
5. SPЕCIЈАLNI CILjЕVI ISТRАŽIVАNјА Cilј оvоg istrаživаnjа је dа sе uvidi еfеkаt rеhаbilitаciје u zаvisnоsti оd gоvоrnоg pоrеmеćаја i vrеmеnа
prоvеdеnоg uz sеnzоmоtоrnој intеgrаciјi uz kоnjа i nа kоnju.
6. HIPОТЕZА - Dа sе krоz igru nа kоnju i uz kоnjа, dеtе bоlје izrеhаbilituје оd klаsičnоg sеnzоmоtоrnоg trеtmаnа u
sеnzоrnim sоbаmа.
- Dеcа kоd kоје је uklјučеn cео tim: tеrаpеut, vаspitаč-nаstаvnik i rоditеlј u prоcеsu rеhаbilitаciје nа lеđimа
kоnjа, nеsumlјivо pоstižе bоlјi uspеh u izgrаdnji vеrbаlnih spоsоbnоsti nеgо dеcа sа kојimа rаdе sаmо
lоgоpеd
- Dеcа sа kојоm sе sistеmаtski rаdi uz pоmоć kоnjа, pоstižu bоlје rеzultаtе, nеgо dеcа sа kојimа sе nе rаdi
sistеmаtski.
7. МЕТОDА RАDА
Оvо istrаživаnjе је urаđеnо mеtоdоm „ Pоprеčnоg prеsеkа“ i tо оnе dеcе kоја su pоslеdnju gоdinu dаnа bilа
nа sistеmаtskој rеhаbilitаciјi u kоnjičkоm cеntru „Nоvi Sаd – ŠОSО „Мilаn Pеtrоvić“ i u udružеnju zа
hipоtеrаpiјu „Pоtkоvicа“ u Bеоgrаdu. Dеcа su bilа pоdеlјеnа nа dvе grupе ( uzоrаk је u Nоvоm Sаdu14 dеcе
vеći а u Bеоgrаdu mаli, 16 dеcе). Dеcа su pоdеlјеnа u dvе grupе , rаdi kоmpаrаtivnоg rеzultаtа.Kоd јеdnе
grupе dеcа su išlа nа klаsičnе lоgоpеdskе vеžbе а drugа је grupа išlа nа hipоtеrаpiјu.Prvа grupа је trеtirаnа
krоz sеnzоrnu stimulаciјu u sеnzоrnim sоbаmа а drugа grupа u prirоdi uz kоnjа i nа kоnju. Svа su dеcа imаlа
isti trеtmаn оd strаnе stručnоg timа kојi је vrlо prоfеsiоnаlаn i stručаn. Gоvоrni trеtmаn u ustаnоvi Zаvоd zа
psihоfiziоlоškе pоrеmеćаје i pаtоlоgiјu gоvоrа је rаđеn pоmоću vеć pоznаtе mеtоdе kао i аnаlizа i trеtmаn ,
mеtоdа dr C. Brајеvićа
106
8. RЕZULТАТI I DISKUSIЈА
а) Brој glаsоvа nа pоčеtku lеčеnjа kоd dеcе kоја su trеtirаnа nа lеđimа kоnjа
0-5 6-10 11-20 21-30 skоr
N 5 3 2 0 10
% 50 30 20 0 100
b) Brој glаsоvа nа pоčеtku lеčеnjа kоd dеcе trtirаnе u kаbinеtu kоd lоgоpеdа
0-5 6-10 11-20 21-30 skоr
N 7 2 1 0 10
% 70 20 10 0 100
Vidnо sе zаpаžа dа dеcа kоја su trеtirаnа mеtоdоm nа kоnju , imајu nеštо višе glаsоvа u svоm gоvоrnоm
invеntаru nеgо štо је slučај sа dеcоm trеtirаnоm u kаbinеtu ili sеnzоrnim sоbаmа. Zаklјučаk је dа је
rеhаbilitаciја gоvоrа kоd dеcе, kоја sе sprоvоdi sеnzо-mоtоričkim trеtmаnоm nа lеđimа kоnjа , dоstа
uspеšniја оd rеhаbilitаciје grupе dеcе kоја su imаlа drugаčiјi trеtmаn.
ZАKLJUČАK
1. Dеcа čiја rеhаbilitаciја је sprоvоđеnа nа lеđimа kоnjа imаlа su bоlјi rеzultаt u rеhаbilitаciјi оd drugе
grupе.
2. Dеcа kоd kоје је biо uklјučеn cео tim : lеkаr, hipоtеrаpеut , rоditеlј , u prоcеsu rеhаbilitаciје , nеsumlјivо
su pоstigli vеći rеzultаt u izgrаdnji vеrbаlnih spоsоbnоsti nеgо dеcа sа kојimа је rаdiо sаmо tеrаpеut
3. Dеcа sа kојimа sе sprоvоdiо sistеmаtski sеnzо-mоtоrni trеtmаn nа lеđimа kоnjа, pоstigli su bоlје
rеzultаtе
4. U оdluci zа rеhаbilitаciјu dеcе sа gоvоrnim pоrеmеćајimа uz pоmоć kоnjа , glаvnu ulоgu su dоnоsili
rоditеlјi.Bеz аktivnоg učеšćа rоditеlја u timu nеmа ni vаspitаnjа ni bilо kаkvоg drugоg uspеhа, pа i pо
pitаnju rеhаbilitаciје оvе vrstе, kоd njihоvоg dеtеtа.
LIТЕRАТURА
1. ( Bassll,1998);): Perception of teratogenic risk by pregnant women exposed to drugs and Chemicas the first
trimester, Am J Obstet. Gynecol, May:160(5 Pt):1190-4
2. Verrugge (1994) Мišlјеnjе i gоvоr, Bеоgrаd: Nоlit.Prеvоd, Јеlеnа Kоčеvić,str.214 -216
3. Vigоtski, L. (1956,1960),: Prоblеmi rаzvоја psihе. Prеvеlа sа ruskоg Lidiја Dimitriјеv. Bеоgrаd Zаvоd zа
udžbеnikе i nаstаvnа srеdstvа. Glаsnik, Čаsоpis Zаvоdа zа zаštitu zdrаvlја Srbiје, 1-2 dеcеmbаr 1994.,
Bеоgrаd, str. 35
4. Dаbić, М. (1988/89): Rаzvој kоmunikаciје dеtеtа sа оdrаslimа u prеdškоlskоm uzrаstu. Užicе: Zbоrnik
stručnih i nаučnih rаdоvа, 2, str, 94-104.
- Kеcmаnоvić, D. (1980): Psihiјаtriја. Bеоgrаd-Zаgrеb: Меdicinskа Knjigа.
5. Kоstić О. (1991):Istrаživаnjе rаzvоја i tеlеsnih dеfоrmitеtа u dеcе i skоlskе оmlаdinе. Niš: Univеrzitеt u
Nišu, Меdicinski fаkultеt.
6. Kоstić О. (1988): Оcеnа fizičkоg rаzvоја učеnikа. - Аnаlizа sistеmаtskih prеglеdа. Nоvinе i аktuеlnоsti u
spоrtskој mеdicini, Hеrcеg Nоvi.
7. Oliver, 1998 (2005) Kvins University, Faculty of Pedagogik , str.13/18
8. Ödberg and Bouissou, (1999). Str.118-169; Unfortunately.
9. Ewbank, 1985; Ödberg, (1987),Gent Univerity str.158-260
10. Piјаžе, Ž. i Inhеldеr, B. (1988): Intеlеktuаlni rаzvој dеtеtа, Bеоgrаd:Zаvоd zа udžbеnikе i nаstаvnа srеdstvа
11. Rаdоvić, (1996) o mišlјеnju i putеvimа njеgоvоg istrаživаnjа, Bеоgrаd: Zаvоd zа udžbеnikе i nаstаvnа
srеdstvа.str 26-31
107
12. Susman,1994: University, Faculty of Veterinary Medicine, Department of Animal str 224-312
13. Stоšlјеvić (1979),: Rаzvој mоtоrikе kоd tеlеsnо invаlidnе dеcе : FАSPЕR Bеоgrаd, str 87-95 ; 118-124
14. Hаdžić Ј.(1979):Diјаgnоstičkа vriјеdnоst nеurоpеdiјаtriјskоg prеglеdа nоvоrоđеnčеtа i dојеnčеtа i njеgоv
znаčај u rаnој dеtеkciјi cеrеbrаlnih оštеćеnjа. Zbоrnik rаdоvа, XI Kоngrеs pеdiјаtаrа Јugоslаviје, Sаrајеvо
15. Hеrlоk, Е. (1971): Rаzvој dеtеtа, Bеоgrаd: Zаvоd zа izdаvаnjе udžbеnikа.
16. Čоrdić А., Bојаnin S. (1992) Оpštа dеfеktоlоškа diјаgnоstikа.Zаvоd zа udžbеnikе i nаstаvnа srеdstvа,
Bеоgrаd.
17. F.R.D.I. – Federation of Riding for the Disabled International www.frdi.net
18. Grаndić, R. (1997): Pоrоdičnа pеdаgоgiја. Nоvi Sаd, Filоzоfski fаkultеt.
19. Gоlјеvščеk-Dеmšаr, (2006): Sоciјаlnа Zbоrnicа Slоvеniје, аkrеditоvаn prоgrаm 2006, Ljublјаnа
108
SPECIFIČNOSTI UPRAVLJANJA STRESOM KOD NASTAVNIKA I STUDENATA U
VISOKOM OBRAZOVANJU
SPECIFICS OF STRESS MANAGEMENT FOR TEACHERS AND STUDENTS IN HIGHER
EDUCATION
dr Željko Turčinović
Sažetak: Preopterećenost obavezama, ubrzani tempo savremenog života, kao i reforme kroz koje kod nas prolazi
visokoškolsko obrazovanje u poslednjih nekoliko godina, donose dodatan napor i stres pri izvršavanju različitih
zadataka i uloga koje i nastavnik i student imaju. Ovaj rad prikazuje glavne uzročnike stresa s kojima se susreću
nastavnici i studenti na našim fakultetima.
Ključne reči: stres, upravljanje stresom, nastavnici, studenti.
Summary: Overload of obligations, accelerated pace of modern life, as well as reforms through which is passing
higher education in recent years, making an extra effort and stress to perform of different tasks and roles which has
the teacher and the student. This paper describes the main causes of stress faced by teachers and students at our
faculties.
Key words: stress, stress management, teachers, students
1. UVOD
“Koliko ljudi, toliko ćudi..Koliko osoba, toliko vrsta stresa“
Stres (eng. stress) doslovce znači udarac. Okolnosti koje izazivaju stres nazivaju se stresori (udaraci). Pojam stresa u
užem smislu označava reakciju organizma na delovanje spoljnjeg stresora. Stres je takođe termin koji označava
različite vrste životnog iskustva, ali i telesne reakcije na njih. Kada stres ima negativne posledice, govorimo o distresu,
a pozitivni stres (eustres) sa sobom nosi pozitivna uzbuđenja, te omogućuje rast i razvoj kroz prilagođavanje na nove
zahteve i uslove okoline. Stresori podstiču različitu reakciju u svakom pojedincu, ali i opštu stresnu reakciju svojstvenu
svima. Čovek reaguje borbom, begom ili imobilizacijom (umrtvljenjem). Prema Seyleu, tvorcu pojma stres,
razlikujemo tri faze u stresnoj situaciji: uzbunu (alarm), prilagođavanje (adaptaciju) te iscrpljenje.
Slika 1. Funkcijska kriva čoveka - prema vrstama stresa
109
Simptomi stresa su sumirani u tabeli 1.
Emocionalni U ponašanju: U mišljenju Fiziološki:
Nezadovoljstvo;
Apatija; Razdražljivost;
Umor;
Depresija; Usamljenost;
Tjeskoba;
Nemir; Krivica;
Česte promene
raspoloženja.
Sklonost nesrećema; Nezadovoljstvo poslom;
Depresija;
Frustracija; Anksioznost;
Alkohol, pušenje, lekovi;
Nedostatak apetita; Problemi sa spavanjem;
Ubrzan govor;
Svadljivost; Preterana zavisnost od
drugih ili
povlačenje/izolacija; Nesposobnost opuštanja;
Loši odnosi u porodici.
Neodlučnost;
Prebrzo odlučivanje;
Slaba
koncentracija; Preosetljivost na
kritike;
Zaboravljenost; Izrazito mišljenje
stavova o ljudima,
životu, budućnosti
Visoki krvni pritisak; Probavni problemi:
Osip;
Znojni dlanovi; Hladne ruke;
Plitko disanje;
Lupanje srca; Glavobolja;
Promene telesne težine;
Dijabetis: Astma;
Kožne bolesti;
Šlog; Mentalne bolesti;
Seksualni poremećaji.
Tabela 1. Simptomi stresa
2. STRES KOD NASTAVNIKA U VISOKOM OBRAZOVANJU
Iako se uobičajeno smatra da mnogi nastavnici vole svoj posao, da su posvećeni fakultetu i svojim studentima, u novije
vreme kod ne malog broja nastavnika dolazi do ispoljavanja iscrpljenja, nezadovoljstva, premora i drugih negativnih
posledica po zdravlje i subjektivne dobrobiti koje se pripisuju stresu. Povećana zainteresovanost za stres kod
nastavnika uslovljena je: (a) saznanjem da profesionalni stres može da dovede do mentalnih i fizičkih oboljenja, (b)
povećanom brigom za poboljšanje kvaliteta života i rada nastavnika i (v) saznanjem da stres može u značajnoj meri
negativno da deluje na kvalitet nastave i odnose između nastavnika i studenata (Pithers, 1995). Pošto nastavnik radi
sa većim brojem studenata, treba da bude usmeren i na uvažavanje individualnih razlika u pogledu intelektualnih
sposobnosti i osobina ličnosti svakog studenta, treba da bude i dobar pedagog i dobar psiholog, jer pored uticaja na
obrazovanje studenata, u velikoj meri utiče i na njihovo vaspitanje, kulturu ponašanja i razvoj njihove ličnosti. [1]
Većina istraživača naglašavaju i promene strukture kod studenata: veći je broj studenata koji plaćaju studije; povećanje
broja internacionalnih studenata kao i manje kvalitetnih studenata (konzumerski pristup studenata učenju). Takođe,
današnji studenti imaju i veća očekivanja o dostupnosti svojih nastavnika. Većina država značajno smanjuju budžet za
nauku i obrazovanje, dok istovremeno od univerziteta zahtevaju veći kvalitet i odgovornost i efikasan odgovor na
potrebe privrede. [2]
Metode – instrumenti za ispitivanje izvora stresa kod nastvnika. Zbog sumnje u podobnost instrumenata za ispitivanje
stresa nastavnika (beleške nastavnika, intervjui, studije slučaja, samoizveštavajući upitnici, instrumenti za ispitivanje
mentalnog i fizičkog zdravlja i slično), bilo je neophodno istražiti stres korišćenjem Upitnika izvora stresa u radu za
nastavnike (ISR-SN) koji sadrži 68 čestica koje definišu sedam skala upitnika, odnosno latentnih dimenzija izvora
stresa u radu: [2]
1. Nastava i studenti: (1) upis velikog broja studenata bez pravih kriterijuma; (2) nerazmer između uloženog truda i
postignutih rezultata u nastavnom radu; (3) nerazumevanje od strane studenata; (4) nedostatak spoljne evaluacije
studijskog programa; (5) nezainteresovanost i nemotivisanost studenata; (6) povećan broj časova nastave; (7) loši
rezultati studenata; i (8) držanje velikog broja različitih predmeta.
2. Posledice sprovođenja Bolonjske reforme: (1) povećanje kvantitativnih opterećenja u nastavi; (2) nemogućnost
sprovođenja nastave usled neadekvatnih kadrovskih i/ili prostornih uslova; (3) negativan uticaj na kvalitet posla; (4)
rad u prelaznom periodu (koje je haotično); (5) previše promena u programima studiranja u prekratkom vremenu; i,
(6) razlika između pravila i realiteta po pitanju Bolonjske reforme.
110
3. Naučno-istraživački rad: (1) nedostatak “prave” nauke koja je očekivana na početku; (2) nekonkurentnost na
međunarodnoj nivou zbog neadekvatnih uslova rada; (3) nepostojanje sprege između nauke i prakse/privrede; (4)
neprestane promene uslova za naučno napredovanje; (5) vremenski pritisak vezan uz naučno napredovanje (akademski
stepeni, izbori u zvanja); (6) prepuštenost samom sebi u naučnom radu zbog nedostatka saradnika i/ili podrške; (7)
neodgovarajuća evaluacija naučnog rada; (8) neadekvatni uslovi za sprovođenje istraživanja; (9) nemogućnost naučnog
bavljenja područjem koji Vas zanima; (10) predugo vreme od izrade do objavljivanja naučnog rada (zbog sporih
recenzija); (11) neadekvatni uslovi i kriterijumi za izbor u naučno nastavna znanja i naučno napredovanje.
4. Konflikt uloga: (1) zanemaren društveni život zbog prevelikih zahteva na poslu; (2) opšti nedostatak vremena za
naučni rad; (3) pad u kvalitetu posla zbog nedostataka vremena; (4) potreba za savršenstvom u prevelikom broju uloga
na poslu; (5) negativan uticaj neodređenosti radnog vremena na porodični život; (6) potreba za celodnevnim radnim
vremenom kako bi se uskladile brojne obaveze; (7) ”odnošenje posla kući”; (8) nemogućnost usklađivanja
profesionalnog i porodičnog života; (9) nemogućnost usklađivanja naučne i nastavne uloge; (10) prisiljenost da se
bavite naučnim radom u slobodno vreme; i, (11) zahtevi za prioritetom administartivnih i drugih poslova koji nisu deo
naučnog ili nastavnog rada.
5. Uslovi rada: (1) nemogućnost realizacije projekata zbog kadrovskih ili finansijskih nedostataka; (2) nedovoljna
finansijska sredstva za učestvovanje na naučnim skupovima; (3) neadekvatna tehnička opremljenost za naučno-
nastavni rad; (4) ulaganje ličnih finansijskih sredstava u naučno usavršavanje; (5) nemogućnost nabavke softvera koji
se koriste u naučno-nastavnom radu; (6) nemogućnost nabavke kvalitetne istraživačke opreme; (7) nedovoljna tehnička
i informaciona podrška; i, (8) nedostatak literature i baza podataka potrebnih za naučno-nastavni rad.
6. Primanja i priznanja: (1) nedovoljna materijalna primanja i ostale beneficije u poređenju sa kolegama iz drugih
struka; (2) mala materijalna primanja u odosu na velike zahteve posla; (3) nedovoljna finansijaka stimulacija za naučno
napredovanje; (4) neplaćanje prekovremenog rada; (5) iskrivljen sistem vrednovanja uspeha na opštem društvenom
nivou; (6) potreba za dodatnim poslom izvan fakulteta kako bi se osigurala egzistencija; i, (7) sistem nagrađivanja ne
zavisi od uspeha.
7. Međuljudski odnosi na fakultetu: (1) nadređeni nema razumevanje i nedovoljno ceni vaš rad; (2) loša komunikacija
ili saradnja sa nenastavnim osobljem; (3) osećaj iskorišćenosti od strane nadređenog; (4) nedovoljna pomoć i podrška
i loš odnos sa mentorom; (5) politika fakulteta koja uključuje “zakulisne” igre; (6) zatvorenost saradnika i nespremnost
na pomoć; (7) prepuštenost samom sebi jer niko nema vremena; (8) diskriminacija; (9) nedostatak sluha uprave
fakulteta za probleme nastavnika; (10) previše izražena hijerarhija i autoritarnost na fakultetu; i, (11) slaba saradnja
unutar akademske zajednice.
Koliko će navedeni izvori zaista biti stresni, zavisi i o od karakteristika samog nastavnika – radnog iskustva, nivoa
kompetentnosti, samopoštovanja, karakteristikama ličnosti ili straha od negativne evaluacije.
U pogledu eventualnih razlika u nivoima stresa među nastavnicima u različitim naučno-nastavnim zvanjima može se
kazati kako dosadašnja istraživanja nisu dala konzistentan odgovor na to pitanje. Rezultati manjeg broja istraživanja
idu u prilog tome da se najviše stresa pronalazi na nižim pozicijama u odnosu na više. Docenti, vanredni i redovni
nastavnici u proseku procenjuju veću prisutnost stresora vezanih uz materijalne/tehničke uslove rada i organizaciju
rada u odnosu na asistente koji, pak, u većoj meri procenjuju prisutnost stresora vezanih uz međuljudske odnose.
Redovni nastavnici u proseku su manje izloženi stresorima u svom poslu od vanrednih profesora, docenata i asistenata.
Tako se veći nivoi stresa kod nastavnika u nižim naučno-nastavnim zvanjima mogu objasniti manjim nivoem kontrole
i autonomije, ali i nižim prihodima i većom nesigurnošću posla, te procesom prilagođavanja koji, možda, za njih još
nije završen. Rezultati jednog od retkih istraživanja ukazuju da najviše stresa doživljavaju nastavnici srednje dobne
grupe (od 30 do 49 godina). Iako sva istraživanja ne upućuju na razlike među muškarcima i ženama rezultati većine
ipak upućuju na veću ranjivost žena u ovom pogledu.
Posledice stresa. Stres nastavnika može imati višestruke negativne posledice. Najučestaliji simptomi dugotrajnog
stresa na radnom mestu su anksioznost, depresivnost, frustriranost, neprijateljsko ponašanje prema studentima i
kolegama, emocionalna iscrpljenost i prekomerna napetost. Oni najčešće rezultuju smanjenjem samopoštovanja i
porastom nezadovoljstva poslom, što konačno može rezultovati i napuštanjem profesije. U Srbiji, zbog aktuelne
111
privredne situacija, trend napuštanja profesije nije toliko uobičajen kao u visoko razvijenim zemljama. Iz tog razloga
potreban je dodatan oprez i trud u suočavanju sa stresom jer oni nastavnici koji uprkos nezadovoljstvu ostanu u struci,
često posao ne obavljaju kvalitetno budući da se nedovoljno pripremaju za nastavu i nemaju dovoljno razumevanja za
studente. [3]
Suočavanje s izvorima stresa. Stres, osim na profesionalni razvoj nastavnika i njegov psihosocijalni status, može
negativno uticati i na fakultet kao organizaciju, ali i na psihosocijalni status porodice nastavnika. Na našim fakultetima
danas u dobroj meri nedostaje autonomije i kompetentnosti, pa bi ih trebalo transformisati postepeno i iznutra. Fakultet
kao organizacija može i mora pomoći nastavnicima u nošenju sa stresom. Otvorenost za saradnju, transparentnost u
davanju povratnih informacija i mogućnost uticaja na fakultetski život, povezano je s većim osećajem pripadnosti
fakultetu i doživljavanjem manjih nivoa stresa kod nastavnika. Sve je to u interesu fakulteta, jer prevencija pojave
bolesti uzrokovane stresom smanjuje broj bolovanja i plaćenih zamena. Nastavnicima se savetuje da: uoče i počnu
rešavati probleme što pre; razviju organizaciona umeća i ona za raspoređivanje vremena; razmisle jesu li sami
odgovorni za neke izvore stresa; pokušaju oblikovati realistična očekivanja o svojim i tuđim mogućnostima; popričaju
s drugima o svojim brigama i problemima; održe ravnotežu između posla i ličnog života (zdrav i radostan život izvan
fakulteta) i slično. [3]
3. STRES I MENTALNO ZDRAVLJE STUDENATA
Student je mlad čovek koji nosi izvesna uverenja, ideale, predstave o životu i ukoliko stvari krenu nekim drugačijim
tokom ili putem, dešavaju se snažna razočaranja koja dovode do stresa. Neki podaci govore o tome da 75-80%
studenata doživljava umerene nivoe stresa tokom studija, dok je kod njih 10-12% stres jako izražen. Sve većem broj
studenata je često “svega dosta“. Studije suočavaju studente sa mnogim stresnim aktivnostima, jer nije realno završiti
studije bez imalo stresa. Susret sa stresom ih prati od početka studija i za pojedince od njih to predstavlja željen i
motivacioni izazov, ali značajnoj grupi studenata predstavlja faktor rizika za mentalno i fizičko zdravlje. Studiranje je
dugotrajan proces tokom kojeg se studenti suočavaju s nedostatkom slobodnog vremena i preopterećenjem učenja i
stalnog emotivnog pritiska usled težnje za postizanjem i održavanjem dobrog uspeha. Distres i stanja izazavan
negativnim psihosomatskim i emocionalnim reakcijama može da ugrozi razvoj humanog stava i empatije među
studentima. [4] Prvo, stresna situacija je donošenje odluka. Prilikom izbora smera na fakultetu ili odluke o karijeri,
ponuđene mogućnosti mogu biti zbunjujuće Kod prilagođavanja na stresne situacije i samostalan stil života studenta
važna su tri koncepta: posledice, promena i saradnja. Svaka odluka koja se donosi imaće određene posledice. Iako će
donošenje odluka biti na studente, rezultate nije uvek lako kontrolisati. Kad god se nađu pred odlukom, studenti treba
dobro da razmisle. Potrebno je da pažljivo razmotre mogućnosti i posledice pre nego što preduzmu korake. Važno je
zapamtiti ključnu činjenicu, a to je da se stvari menjaju. Ako su u početku nezadovoljni svojim životom, studenti ne
smeju odustati, jer će svakim novim danom stvari u nepoznatom studentskom životu postojati sve poznatije i bliskije.
Sposobnost prilagođavanja promenama pruža veliku mogućnost sticanja sposobnosti za suočavanje sa stresom. Još
jedna stresna situacija uključuje problem u odnosima s drugim ljudima, sukobe sa roditeljima te pitanja samovrednosti
i ličnog identiteta. Nesporazumi s nastavnicima jedna su od stresnijih situacija na fakultetu, a vrlo često rezultiraju
obostranim nezadovoljstvom. Studenti mogu biti pod pritiskom ispunjavanja akademskih zahteva, prilagođavanja na
novu životnu sredinu ili razvijanja novih prijateljstava. Stresnim reakcijama posebno su skloni brucoši (više žene).
Većina brucoša se, treba prilagoditi samostalnom životu van mesta prebivališta, održati visok nivo akademskog
postignuća i prilagoditi se novoj društvenoj sredini. Prelaz na fakultet često uključuje i smanjene kontakte s osobama
koje su do tada predstavljale socijalnu ravnotežu (prijatelji iz srednje škole ili članovi porodice). Svim studentima
posebno su stresna razdoblja na kraju semestra i ispitnih rokova kada su akademski zahtevi visoki. Kontinuirana
procena koja je jedna od osobitosti Bolonjskog procesa, uključuje kontinuirane provere znanja u neispitnim
razdobljima studiranja. Dobar odnos sa nastavnicima podstiče samostalnost studenata i pomaže njihovom daljem
napredovanju u karijeri. Nažalost, činjenica je da se psihički distres i sindrom izgaranja često javljaju i među nastavnim
kadrom fakulteta, te mogu povratno uticati na studente. Osim ovih specifičnih događaja vezanih uz akademsko
okruženje, većinu studenata muče i svakodnevni, više ili manje uobičajeni problemi. Kašnjenje i saobraćajna gužva,
finansijski problemi i redovi u studentskim restoranima i sl., spadaju u kategoriju dnevnih neugoda. Takvi događaji,
112
iako se ne čine ozbiljnima i najčešće ne izazivaju intenzivne stresne reakcije, javljaju se svakodnevno te mogu, zbog
kumulativnog efekta, dovesti do slabljenja imunološkog sistema i povećane ranjivosti za pojavu neke telesne ili
psihičke bolesti.
Ispiti i drugi elementi procene znanja su odranije poznati kao značajni izvori akademskog stresa. Tokom studija
prosečan student položi između 20-50 ispita u periodu od tri godine do pet godina. Dakle, priprema za polaganje ispita
i samo polaganje ispita predstavlja situaciju koja se učestalo ponavlja tokom dužeg perioda u životu svakog studenta.
Ispitna anksioznost se odnosi na skup fizioloških i emocionalnih odgovora na pritisak ili stres koji nastaju zbog brige
oko predstojećih ispita. Stres pred ispit ili tokom ispita deluje mnogo ozbiljnije nego što zapravo jeste. Previše ispita
u kratkom periodu, loša organizacija, nesigurnost i strah da neće ostvariti željene rezultate, osnovni su uzroci stresa
kod studenata. Studenti često odgađaju s početkom učenja i ispunjavanja obaveza i pokušavaju napraviti puno stvari u
kratkom vremenu. Ti pokušaji najčešće rezultiraju stresom i da bi se izbegli, potrebno je podsticati studente da
organizuju vreme i zadatke.
Metode – instrumenti za ispitivanje izvora stresa kod studenata. Studenti mogu procenjivati svoje viđenje stresa
pomoću četvorostepene Likertove (Likert) skale koja obuhvata različite aspekte studiranja, uključujući ispite,
kolokvijume, kontakt s kolegama i odnos s nastavnim osobljem, kao i pitanja o opštm nivou stresa u trenutku
ispitivanja.
Suočavanje s izvorima stresa. Uspešno nošenje sa stresom uključuje zdravu ishranu (mnogo voća i povrća) i naviku
vežbanja. Prekomerno konzumiranje hrane, pića, cigareta i korišćenje droga za popravljanje raspoloženja je razarajuće
za zdravlje studenta. Takođe, ne treba se “ubijati od rada”; naći vreme za odmor, društvene aktivnosti, rekreaciju i
relaksaciju (vežbe meditacije i duboko disanje); praktikovati hobije; imati dovoljno sna; i, pozitivno razmišljati.
Potrebno je prepoznati situacije koje mogu uzrokovati stres, razviti efikasne načine rešavanja stresa i zatražiti pomoć
ako bude potrebna. Ali ako je ipak u pitanju blokirajući stres i situacija kada ne postoji mogućnost da se student sam
izbori sa pritiskom, predlažu se razna savetovališta za studente, mesta gde mogu dobiti savet kako da se nose sa brigom,
kako da pomognu sebi, kako da nauče tehnike razmišljanja i da objasne sebi da nije smak sveta ako padnu na ispitu i
slično. Sve to može pomoći da se ta reakcija smanji i da dovede do osećaja da se konačno vlada situacijom. Fakultet
treba da osposobi studente veštinama sa samoprocenu stanja stresa, kao i sa strategijama suočavanja i prevazilaženja
stresa, što je suštinski važno za napredovanje u profesiji i održavanje mentalnog zdravlja studenata. Važno je pravilno
i objektivno proceniti zahteve studija, a potom lične sposobnosti, mogućnosti, kompetencije i potencijale. Ne smeju se
postavljati nerazumni i previsoki zahtevi. To objašnjava zašto su studenti koji ciljaju na desetke češće izloženi stresu.
Treba postaviti jasan cilj, napraviti dobar i jasan godišnji, semestralni, mesečni ili dnevni plan i, naravno, sesti i
“zagrejati stolicu”. Dobro raporediti učenje, ostaviti dovoljno vremena za odmor i opuštanje, prilaziti nastavnicima
kao ljudima koji su tu da pomognu. Treba biti realan u očekivanju i imati na umu da je i neuspeh deo života.
ZAKLJUČAK
Do sada postoji veoma mali broj objavljenih istraživanja i podataka o nivoima stresa nastavnika i studenata u visokom
obrazovanju u Republici Srbiji. Dosadašnja istraživanja problema stresa u obrazovanju su više bila usmerena na
nastavnike i učenike u osnovnom i srednjem obrazovanju. Analizirajući istraživanja, mogu se utvrditi ograničenja i
praznine. Navedeno traži veću senzibilizaciju društva i uvođenje preventivnih zaštitnih mera uz veće uvažavanje i sa
više obazrivnosti, s ciljem smanjenja sve veće pojavnosti stresa. Sve navedeno bi moglo biti polazište za planiranje
organizacionih intervencija u sistemu visokog obrazovanja uz snažan uticaj organizacione psihologije i sa što je
moguće manje posledica.
113
LITERATURA
[1] Grubačić J., Čabarkapa M.: Izvori stresa i sindrom izgaranja kod nastavnika, Zbornik radova Filozofskog
fakulteta, XLIII, (1), Beograd, 2013., str. 433-449.
[2] Slišković A., Seršić Maslić D., Burić I.: Izvori stresa u radu nastavnika u visokom obrazovanju, Psihologijske
teme, 21, Zadar, 2012., str. 83-103.
[3] [Galić M.: Školska psihologija,
više na www.istrazime.com/skolska psihologija/uciteljski-posao-i-stres]
[4] Backović D., Maksimović M., Davidović D., Ilić Živojinović J., Stevanović D.: Stres i mentalno zdravlje studenata
medicine, Srp Arh Celok Lek., 20, Beograd, nov.-dec., 141 (11-12), 2013., str. 780-784., dostupno na
www.doiserbia.nb.rs/ft.aspx?id=0579-64310335222 K
114
FAKTORI KOJI DETERMINIŠU UKLJUČIVANJE U SPORTSKE AKTIVNOSTI OSOBE SA
INVALIDITETOM U GRADU BANJA LUKA
FACTORS WHICH DETERMINE PARTICIPATION OF PERSONS WITH DISABILITIES IN
SPORTS ACTIVITIES IN THE CITY OF BANJA LUKA
Dr Dragan Vukajlović, JU Centar za socijalni rad Banja Luka
Sažetak: Pozitivan uticaj sportske ili uopšte fizičke aktivnosti u životu čovjeka je dokazan, o čemu nema
dileme, bez obzira na podneblje, pol, uzrast, školsku spremu i sl. Ako znamo da su „najbrojnija manjina“ u svijetu
osobe sa invaliditetom, te da je za njih fizička aktivnost mnogostruko značajnija, u ovom radu će biti identifikovani i
analizirani neki faktori koji determinišu razvoj sporta i uopšte fizičke aktivnosti za osobe sa invaliditetom. Osnovu za
definisanje faktora, koji mogu uticati na razvoj sporta u najširem smislu, nalazimo u istraživanju, koje je obavljeno u
gradu Banja Luka 2014. god. Analizom stavova i mišljenja osoba sa invaliditetom identifikovane su moguće
prepreke, ali i mogućnosti razvoja sporta za osobe sa invaliditetom u gradu Banja Luka.
Ključne riječi: osobe sa invaliditetom, faktori, sportske aktivnosti;
Summary: Positive impact of sports or general physical activities in lives of human beings has been proved,
and there is no dilemma about it, regardless of geographical position, gender, age, level of education and similar. If we
know that persons with disabilities are „the most numerous minority“ in the world, and that physical activity is in many
ways more significant for them, in this paper we will identify and analyze some factors which determine development
of sports and general physical activity for persons with disabilities. The basis for defining the factors which can
influence development of sports in the broadest sense, we find in the research implemented in the city of Banja Luka
2014. The performed analysis of attitudes and opinions of persons with disabilities we identified possible obstacles as
well as possibilities for development of sports for persons with disabilities in the City of Banja Luka.
Key words: persons with disabilities, factors, sports activities;
1. UVOD
Banja Luka kao lokalna zajednica, glavni je administrativni, kulturni, sportski i dr. centar u Republici Srpskoj.
Samim tim što je i najbrojnija zajednica (prema popisu iz 2013. oko 200.000 stanovnika) u njoj živi i najveći broj
osoba sa invaliditetom. U RS, ali ni u gradu Banja Luka, ne postoji jedinstvena baza podataka koja bi ponudila tačnije
informacije o broju, vrsti i stepenu invaliditeta, polu, uzrastu, kao i druge relevantne podatke o OSI, a koji bi poslužili
u svrhu planiranja, kreiranja i organizovanja aktivnosti u skladu sa njihovim potrebama. Podaci dobijeni iz različitih
izvora ( socijalna zaštita, zdravstvo, boračka organizacija, UG/nevladin sektor i slično, pokazuju da se orijentaciono
taj broj kreće oko 12.000 osoba sa nekom vrstom invaliditeta, svih uzrasta i oba pola. Na žalost, najveći broj ih je iz
populacije ratnih vojnih invalida. U odnosu na potrebe, osobe sa invaliditetom su organizovane u okviru udruženja
građana (UG), gdje ih se najveći broj udružuje radi socijalnih davanja i socijalnih aktivnosti. Od ukupno 231 sportski
kolektiv, 12 ih je za osobe sa invaliditetom, što čini 5,80% od ukupno aktivnih sportova na nivou grada. Međutim, od
svih registrovanih, samo njih 25% koliko toliko upražnjava aktivno sportske aktivnosti (podaci preuzeti iz 5, str. 156).
115
Osobe sa invaliditetom ne treba posmatrati kao bolesne osobe (koje se moraju liječiti), ali nisu ni zdrave, jer
im je zdravlje dezintegrisano određenim psihofizičkim nedostatkom. U ovom kontekstu razmišljajući kako “pomiriti”
ova dva aspekta, medicinski i socijalni, nameće se odgovor, da uvažavanjem bioloških, psiholoških, jednom riječju,
organskih ( medicinskih ) specifičnosti, postoji potreba za kreiranjem takvog društvenog sistema koji će htjeti i moći
zadovoljiti i socijalne potrebe osoba sa invaliditetom. Govoreći nadalje o potrebama, jedna od iskonskih ( i primarnih
) potreba je potreba za kretanjem, od rođenja do kraja čovjekovog životnog vijeka. U tom smislu može se govoriti o
sportu (fizičkom vježbanju) kao jednom od efikasnijih sredstava za zadovoljavanjem te potrebe, ali i u svrhu očuvanja
zdravlja, fizičke forme, aktivizacije, pa i liječenja, rehabilitacije i resocijalizacije, posebno osoba sa invaliditetom.
Naravno, ove konstatacije se ne odnosi samo na njih lično, već i na lokalnu zajednicu u kojoj žive i rade.
„Sport je jedna od ljudskih djelatnosti koja se poslednjih decenija razvijala „vratolomnom“' brzinom. Porast
sportskih rezultata, nivo ulaganja svih vrsta (materijalnih i nematerijalnih), pojava novih sportskih aktivnosti i formi,
medijska popularnost, itd., doveo je sport u zonu visoko intenzivnog rada. Sport u najopštijem pojmovnom obuhvatu
danas predstavlja planetarni fenomen najširih razmjera, kako po kvantitetu, tako i kvalitetu. Bez obzira o kojem se
području sporta radi (takmičarski, školski, rekreacija) nivo angažovanja i obuhvatnosti, kako pojedinaca, tako i
organizacionih subjekata, prevazilazi nekadašnja shvatanja o sportu kao „razbibrigi“ ili zabavi u slobodno vrijeme“,
(5, str. 3). Istovremeno, sportski protagonisti razvijaju i sopstveni biznis, gdje identifikuju svoje proizvode i ciljno
tržište (4).
Sport ima izuzetno veliki uticaj na sve segmente života savremenog čovjeka. Najčešće se u prvi plan ističe njegovo
pozitivno djelovanje na psihofizičko zdravlje, ali mu se veoma često pripisuju i atributi propagadnog, finansijskog i
političkog sredstva. Vukajlović (5) navodi da je već odavno poznato da sport, odnosno fizička aktivnost uopšte,
predstavljaju činioce koji pozitivno utiču na kvalitet života, zdravlje, mentalnu stabilnost, motivaciju i samopouzdanje
ljudi. Stoga se njegove bio-psiho-socijalne refleksije mogu (i moraju) adekvatno tretirati i kada je u pitanju populacija
stanovništa koja se određuje kao - osobe sa invaliditetom. Za njih se može konstatovati da u svjetskim razmjerama
čine tzv. „najveću manjinu na svijetu“, sa svim svojim specifičnostima (potrebama, željama, mogućnostima i, naravno,
problemima). Međutim, često se događa da osobe sa invaliditetom ne mogu da ravnopravno funkconišu u svom
neposrednom životnom i radnom okruženju.
1.1 Predmet i cilj istraživanja
Prethodno navodeći pojedine aspekte bavljenja sportom osoba sa invaliditetom, definisali smo i predmet
istraživanja, koji se odnosi na identifikaciju faktora koji mogu da utiču na razvoj sporta i fizičkog vježbanja kod osoba
sa invaliditetom u gradu Banja Luka, a percipirano od strane njih samih.
Iz predmeta istraživanja postavljen je i cilj koji je usmjeren na identifikaciju onih faktora koji su važni i neophodni
kako bi se razvile relevantne politike i efektivne intervencije u omasovljavanju sporta i fizičke aktivnosti za osobe sa
invaliditetom u gradu Banja Luka.
1.2 Uzorak
Ovo istraživanje je sprovedeno na uzorku koji se sastoji od ukupno 132 ispitanika, oba pola, a koji aktivno
učestvuju u nekoj od organizacija osoba sa invaliditetom ( udruženja građana ). Ovo učešće se odnosi na uključivanje
i u druge aktivnosti (radnookupacione, socijalnopsihološke radionice, kulturno zabavne aktivnosti), a ne samo
sportske. Među ispitanicima osoba sa invaliditetom dominirali su oni sa tjelesnim oštećenjem (50%), a što je vidljivo
iz tabele 1. Istraživanje obavljeno od februara do maja 2014.
116
Tabela 1: Distribucija invalidnih ispitanika u odnosu na vrstu invaliditeta
Vrsta invaliditeta Apsolutne frekvencije Relativne frekvencije
Oštećenje vida 6 4,5%
Oštećenje sluha 39 29,5%
Tjelesni nedostaci 66 50,0%
Intelektualni nedostaci 21 15,9%
Cijeli uzorak 132 100%
2. METODE
Za ovo istraživanje koncipiran je namjenski upitnik, koji je strukturisan iz tri dijela. Prvim dijelom upitnika
obuhvaćeno je nekoliko prediktorskih elemenata koji se odnose na personalna obilježja ispitanika, dok su drugi i treći
dio koncipirani kao upitnici kojima se iskazuju stavovi i mišljenja prema ponuđenom pojmu (ili problemu) pomoću
verbalne ili numeričke skale Likertovog tipa, koja je i najpodesnija za ovakav oblik istraživanja.
Svaki od ova dva upitnika ( drugi i treći dio cjelovitog upitnika) sadrži po 20 ajtema (pitanja).
Rezultati prikupljeni u empirijskom dijelu istraživanja sređeni su i unešeni u bazu koja je formirana u
aplikativnom statističkom programu SPSS, a zatim su procesirani odgovarajućim deskriptivnim i komparativnim
procedurama. Za svaku statističku seriju (ajtem) utvrđena je distribucija frekvencija, dok su za one koje su minimalno
bile uređene u formi ordinalne skale izračunati i disperzioni parametri (aritimetička sredina – Mean, standardna
devijacija i standardna greška – Std.Error Mean).
Prilikom izbora komparativnih procedura, osim predviđene metodološke relacije između varijabli, od značaja
je bila priroda podataka kojima su iskazivani odgovori ispitanika. Tako je za ovu vrstu matematičkog procesiranja
korišćen T-test prilikom testiranja značajnosti razlika između skalarnih prosjeka u slučajevima kada je hipotetski
prediktor imao samo dva modaliteta ( pol ispitanika osoba sa invaliditetom);
3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Kako je osnovni cilj ovog teksta identifikacija faktora koji utiču ili mogu da utiču na razvoj sporta osoba sa
invaliditetom u gradu Banja Luka, a radi obimnosti istraživanja, te radi ograničenosti prostora za prezentaciju svih
komponenti istraživanja, predstavljamo samo onaj dio istraživanja kojim se dobija uvid u identifikovane faktore.
Analizom visine skalarnih prosjeka, kao i strukture izabranih skalarnih vrijednosti kojima OSI ocjenjuju
kvalitet pojedinih aspekata sportsko rekreativnih aktivnosti u okviru 20 ajtema, konstatuju se izrazito negativni stavovi
i mišljenja anketiranih o analiziranom problemu. To pokazuju i podaci iz tabele 2, gdje se uočavaju veoma niski
skalarni prosjeci u 18 ajtema ispod vrijednosti 2,5.
117
Tabela 2: Deskriptivni parametri izračunati iz skalarnih ojcena kojima su anketirane osobe sa invaliditetom ocijenile
20 elemenata kvaliteta sporta i rekreacije u Banja Luci navedenih u instrumentu OSI-1
Br. Element kvaliteta Mean Std. Dev. Std. Error
1. Opšte stanje sportskih objekata u Banja Luci 2,47 0,869 0,076
2. Dostupnost i prilagođenost sportskih objekata osobama sa
invaliditetom 2,23 0,809 0,070
3. Struktura i vrsta programa sporta osoba sa ivaliditetom koji
se sprovode u sportskim objektima 2,48 0,786 0,068
4. Stručni rad u sportu osoba sa invaliditetom 2,54 0,842 0,073
5. Zainteresovanost sportskih stručnjaka da se uključe u rad
organizacija koje se bave sportom osoba sa invaliditetom 2,47 1,037 0,090
6. Zainteresovanost invalida da se aktivno uključe u bavljenje
sportom 2,42 0,763 0,066
7. Sadržaj aktivnosti organizacija koje se bave pitanjima
sporta osoba sa invaliditetom 2,60 0,750 0,065
8. Menadžment u u organizacijama koje se bave pitanjima
sporta osoba sa invaliditetom 2,45 0,765 0,067
9. Način planiranja aktivnosti i razvoja sporta osoba sa
invaliditetom u Banja Luci 2,36 0,974 0,085
10. Odnos lokalnih organa vlasti prema problematici sporta
osoba sa invaliditetom 2,05 0,850 0,074
11. Konkurentnost sporta osoba sa invaliditetom u odnosu na
takmičarski sport 2,10 0,972 0,085
12. Način finansiranja sporta osoba sa invaliditetom 1,97 0,751 0,065
13. Zadovoljavanje finansijskih potreba sporta osoba sa
invaliditetom od strane lokalnih vlasti 2,02 0,833 0,073
14. Način raspodjele sredstava budžeta lokalne zajednice
namijenjenih sportu u Banja Luci 2,00 0,856 0,075
15. Zainteresovanost pojedinaca i organizacija da ulažu
finansijska sredstva u razvoj sporta osoba sa invaliditetom 2,02 0,933 0,081
16. Angažovanje organa vlasti u Banja Luci na obezbjeđivanju
uslova za rješavanje problema i razvoj sporta osoba sa
invaliditetom
2,07 0,858 0,075
17. Medijska podrška sportu osoba sa invaliditetom 2,33 0,986 0,086
118
18. Kompetentnost stručnih kadrova koji realizuju sportske
aktivnosti za osobe sa invaliditetom 2,48 0,851 0,074
19. Zdravstveno praćenje i zaštita invalidnih lica koja se bave
sportom 2,49 0,969 0,084
20. Podrška i saradnja organizacija „redovnog“ sporta prema
sportu osoba sa invaliditetom 2,23 1,074 0,094
Zbirne skalarne vrijednosti 2,2898 0,5882 0,0512
Iz tabele 2. uočavamo da je najniža aritimetička sredina kod ajtema: Način finansiranja sporta osoba sa invaliditetom,
te su sa sličnim vrijednostima ajtemi koji se odnose na stavove angažovanja lokalne vlasti, kao i zabrinjavajući podaci
koji ukazuju na kompetentnost stručnih kadrova za rad sa licima sa invaliditetom.
Svakako je interesantan podatak koji ukazuje na ne/zainteresovanost invalida za bavljenje sportom.
Nadalje smo primjenom t-testa za nezavisne uzorke, utvrdili za većinu elemenata signifikantnu razliku između
anketiranih osoba sa invaliditeom u odnosu na pol, što je vidljivo iz tabele 3:
Tabela 3: Skalarni prosjeci (aritmetičke sredine)za ispitanike različitog pola izračunate na osnovu ocjena kvaliteta
pojedinih elemenata sporta osoba sa invaliditetom. Značajnost razlike testirana je primjenom T-testa za nezavisne
uzorke, na nivou signifikantnosti od 0,05.
Br. Element kvaliteta Muška-rci Žene t Sig.
1. Opšte stanje sportskih objekata u Banja Luci 2,33 2,72 -2,547* ,012
2. Dostupnost i prilagođenost sportskih objekata osobama
sa invaliditetom
2,08 2,51 -3,000* ,003
3. Struktura i vrsta programa sporta osoba sa ivaliditetom
koji se sprovode u sportskim objektima
2,27 2,87 -4,511* ,000
4. Stručni rad u sportu osoba sa invaliditetom 2,33 2,91 -4,045* ,000
5. Zainteresovanost sportskih stručnjaka da se uključe u
rad organizacija koje se bave sportom osoba sa
invaliditetom
2,22 2,91 -3,857* ,000
6. Zainteresovanost invalida da se aktivno uključe u
bavljenje sportom
2,40 2,47 -,490 ,625
7. Sadržaj aktivnosti organizacija koje se bave pitanjima
sporta osoba sa invaliditetom
2,47 2,83 -2,697* ,008
8. Menadžment u u organizacijama koje se bave pitanjima
sporta osoba sa invaliditetom
2,38 2,60 -1,585 ,115
9. Način planiranja aktivnosti i razvoja sporta osoba sa
invaliditetom u Banja Luci
2,01 2,98 -6,191* ,000
119
10. Odnos lokalnih organa vlasti prema problematici sporta
osoba sa invaliditetom
1,87 2,38 -3,452* ,001
11. Konkurentnost sporta osoba sa invaliditetom u odnosu
na takmičarski sport
1,80 2,64 -5,195* ,000
12. Način finansiranja sporta osoba sa invaliditetom 1,79 2,30 -3,934* ,000
13. Zadovoljavanje finansijskih potreba sporta osoba sa
invaliditetom od strane lokalnih vlasti
1,71 2,60 -6,821* ,000
14. Način raspodjele sredstava budžeta lokalne zajednice
namijenjenih sportu u Banja Luci
1,72 2,51 -5,670* ,000
15. Zainteresovanost pojedinaca i organizacija da ulažu
finansijska sredstva u razvoj sporta osoba sa
invaliditetom
1,84 2,34 -3,074* ,003
16. Angažovanje organa vlasti u Banja Luci na
obezbjeđivanju uslova za rješavanje problema i razvoj
sporta osoba sa invaliditetom
1,92 2,34 -2,780* ,006
17. Medijska podrša sportu osoba sa invaliditetom 2,11 2,74 -3,737* ,000
18. Kompetentnost stručnih kadrova koji realizuju sportske
aktivnosti za osobe sa invaliditetom
2,32 2,79 -3,135* ,002
19. Zdravstveno praćenje i zaštita invalidnih lica koja se
bave sportom
2,40 2,66 -1,480 ,141
20. Podrška i saradnja organizacija „redovnog“ sporta
prema sportu osoba sa invaliditetom
1,99 2,66 -3,591* ,000
Zbirne skalarne vrijednosti 2,097 2,638 -5,623* ,000
Iz prethodne tabele je vidljivo da muškarci imaju statistički signifikantno nižu aritimetičku sredinu u čak 17 od ukupno
20 ajtema, što na kraju prouzrokuje i značajnu razliku između zajedničkih (multiajtemskih) aritimetičkih sredina.
Značajne razlike su izostale samo u pitanjima u kojima ispitanici procjenjuju zainteresovanost invalida da se aktivno
uključe u sport (ajtem 6), kvalitet menadžmenta u organizacijama koje se bave problemima osoba sa invaliditetom
(ajtem 8), te kvalitet praćenja i zaštite zdravstvenog sektora (ajtem 19).
Ovaj podatak ipak ne utiče na generalnu percepciju slike stanja sporta osoba sa invaliditetom, jer ni jedna ni
druga vrijednost ne može biti prihvaćena kao povoljna ocjena kvaliteta sporta osoba sa invaliditetom.
4. DISKUSIJA
Iz ovako dobijenih rezultata našeg istraživanja pokušali smo definisati koji su to determinirajući faktori koji
mogu uticati na sport osoba sa invaliditetom u Banjoj Luci.
Kao primarni faktori se izdvajaju finansiranje i podrška lokalne vlasti, odnosno politike.
120
Sa veoma niskom ocjenom vrednovana je i motivacija za sport samih OSI. Razloge za ovo vjerovatno treba
tražiti upravo u nedostatku aktivne podrške svih subjekata zaštite, od lokalnih vlasti, preko institucija i organizacija
koje tretiraju ovu problematiku. Mogući razlog za nisku motivaciju je i inertnost samih OSI, koje još uvijek nemaju
dovoljno snage da se same upuste u stvaranje uslova i kreiranje sportsko rekreativnih aktivnosti za svoje potrebe.
Naše razmišljanje potkrepljuju i rezultati studije (3), gdje možemo zaključiti da učešće u fizičkoj aktivnosti
može biti povećano mijenjanjem arhitektonskih i prostornih barijera (pristup zgradi/objektu, manji troškovi, oprema,
programi, podrška) umjesto pokušaja da se promijene lični faktori kao što je pronalaženje aktivnosti koje su
ugodnije/prijatnije.
Slične rezultate su dobili i autori (2) izdvajajući pet glavnih faktora, koje su identifikovali kao presudne za
lica sa invaliditetom. To su prevoz, fizičke i ljudske barijere za pristupačnost, obuka osoblja i programiranje,
informisanje i komunikacija. Ponekad je za lice sa invaliditetom veći problem sam ulazak u objekat nego što je kretanje
u unutrašnjosti istog. U prilog našim podacima su i podaci autora (1) koji govore da su socijalni podsticaji oni koji
naglašavaju međuljudske odnose, socijalno jačanje, pripadnost i priznanje od strane onih koji su važni za željene
ishode. Veoma je važno da treneri, edukatori ili supervizori programa podržavaju sport osoba sa invaliditetom u odnosu
na dostizanje ličnih ciljeva.
5. ZAKLJUČAK
Analizirajući prethodno definisan predmet i cilj, te uvažavanjem podatka ovog istraživanja, nedvojbeno se ukazuje
potreba većeg angažovanja lokalnih vlasti, koje primarno u budžetu trebaju planirati više sredstava za razvoj sportsko
rekreativnih sadržaja, namijenjenih osobama sa invaliditetom.
Dostupnost i prilagođenost sportskih objekata nije na zadovoljavajućem nivou. Sama činjenica da se
aktivnijim bavljenjem sportom produžava fizička i uopšte zdravstvena aktivnost, kao i socijalna uključenost,
ulaganjem u sport značajno se povećava kvalitet života osoba sa invaliditetom, što treba da bude cilj svakog društva.
Niska motivacija za bavljenje sportom OSI nije rezultat ličnog stanja, već nedostatka kapaciteta u zajednici, ali i
nedovoljna organizovanost samih OSI. Uticati na mijenjanje stavova i politika lakše je i jednostavnije ako se nastupa
organizovano, nego personalno. Stoga se kao zaključak, ali i preporuka može ponuditi, da u gradu Banja Luka postoji
potreba za aktivizacijom sporta OSI, što je moguće formiranjem eventualnog „tijela“ koje će biti pokretač i nosilac
ovih akcija. Iako se Banja Luka ponosi nazivom „grad sporta“, činjenica je da to trenutno nije, a pogotovo ne u oblasti
sporta osoba sa invaliditetom. Ni na nivou RS ne postoji dokument strategije za ovu oblast, te bi Banja Luka, uz pomoć
stručnjaka i profesionalaca, uz aktivno učešće osoba sa invaliditetom, mogla da bude pokretač promjena i nosilac
izrade strateškog dokumenta. Podaci ovog istraživanja mogu biti osnova i drugim lokalnim zajednicama, a i sam
instrument (upitnik) je moguće koristiti i za druga istraživanja u oblasti sporta osoba sa invaliditetom.
6. REFERENCE
1. Brasile, F. M., & Hedrick, B. N. (1991). A comparison of participation incentives
between adult and youth wheelchair basketball players. Palaestra, 7 (4), 40-46.
2. Collins, F.M., Kay, T. (2003). Sport and Social Exclusion. London: Routlegde.
3. Ellis, R., Kosma, M., Cardinal, B.J., Bauer, J.J., and McCubbin, J.A. (2007). Physical activity beliefs and behavior
of adults with physical disabilities: Disability and Rehabilitation. International Multidisciplinary Journal, 29:1221-
1227.
4. Radoš, J., Nešić, M. (2008). Etika i promene u sportu. Sport mont, 15-17, VI, 395-401.
5. Vukajlović, D. (2014). Upravljanje promjenama u sistemu sporta osoba sa invaliditetom u gradu Banja Luka.
Neobjavljena doktorska disertacija. Banja Luka: Fakultet sportskih nauka, Univerziteta „Apeiron“
121
RUKОМЕТ U KОLICIМА KАО FIZIČKА АKТIVNОSТ ОSОBА SА INVАLIDIТЕТОМ
WHEELCHAIR HANDBALL AS PHYSICAL ACTIVITY FOR PEOPLE WITH DISABILITY
1Мirоslаv Živkоvić, 2Sаšа Kоstić
1Fаkultеt zа spоrt, Univеrzitеt Uniоn „Nikоlа Теslа“, Bеоgrаd, Srbiја
2Аsоciјаciја аdаptivnоg plivаnjа Srbiје
Sаžеtаk: Rukоmеt u kоlicimа је јеdаn оd nајmlаđih spоrtоvа zа оsоbе sа invаliditеtоm. Nаstао је srеdinоm
prоšlе dеcеniје u Brаzilu, zеmlјi kоја imа nајbоlјu rеprеzеntаciјu оvоg spоrtа nа svеtu. Оvај spоrt prеdstаvlја
mоdifikаciјu rukоmеtа prilаgоđеnоg zа оsоbе kоје kоristе kоlicа. Igrа sе sа pеt igrаčа u pоlјu i јеdnim gоlmаnоm.
Iаkо јоš dо krаја niје dеfinisаnа, klаsifikаciја u оvоm spоrtu је funkciоnаlnа, sličnа kоšаrci u kоlicimа. U rаdu ćе sе
dаti оsnоvnе pоstаvkе оvоg spоrtа (оrgаnizаciја, prаvilа, klаsifikаciја).
Klјučnе rеči: rukоmеt u kоlicimа, оsоbе sа invаliditеtоm.
Summary: Wheelchair handball is one of the youngest sports for people with disability. It was found during
last decade in Brasil, the country that has the best national team for this sport in the world. This sport represents
modification of handball that is adapted for the people that use wheelchair. It is played by five players in the court and
one goalkeeper. Altough the classification in this sport is not defined until the end, it is very functional, similar to
wheelchair basketball. In the article will be given basic settings for this sport (organization, rules, classification).
Key words: wheelchair handball, people with disability
1. PRISТUPNА RАZМАТRАNјА О FIZIČKIМ АKТIVNОSТIМА ОSОBА SА
INVАLIDIТЕТОМ
Prilаgоđеnе ili аdаptirаnе fizičkе аktivnоst su tеrmin kојi pоdrаzumеvа fizičkе аktivnоsti kоје su prilаgоđеnе
ili mоdifikоvаnе оsоbаmа sа invаliditеtоm (Winnick, 1995). Iаkо mnоgа istrаživаnjа pоkаzuјu dа је višеstrukа kоrist
zа оvu pоpulаciјu dа sе bаvе nеkоm vrstоm fizičkе аktivnоsti, situаciја је pоtpunо drugаčiја (Veličković & al., 2013).
Istrаživаnjа Svеtskе zdrаvstvеnе оrgаnizаciје pоkаzuјu dа оd ukupnоg brоја оsоbа sа invаliditеtоm kоја su
rеgistrоvаnа u nеkој zеmlјi kоја је člаnicа оvе оrgаnizаciје, svеgа dо 0,2% pripаdnikа tе pоpulаciје sе bаvi nеkоm
vrstоm fizičkе аktivnоsti (Vuković, 2013). Zаtо је pоtrеbnо dа sе оsоbе sа invаliditеtоm јоš оd dеtinjstvа usmеrе kа
fizičkim аktivnоstimа. Таkоđе, mnоgа istrаživаnjа gоvоrе о izrаžеој fizičkој nеаktivnоsti dеcе kоја kоristе kоlicа
(Eminović & al., 2010).
Kаdа је rеč о fizičkim аktivnоstimа zа оsоbе kоја kоristе kоlicа, mоžе dа sе kаžе dа pоstојi punо spоrtоvа,
spоrtskih disciplinа ili drugih prоgrаmskih аktivnоsti kојi sе mоgu uprаžnjаvаti. Sаmо u prоgrаmu pаrаоlimpiјskih
spоrtоvа, оsоbе kеје kоristе kоlicа mоgu dа učеstvuјu u: skiјаnju, strеlјаštvu, аtlеtikа, biаtlоn, bоćаnjе, kаnu,
biciklizаm, kоnjički spоrt, hоkеј nа lеdu, dizаnjе tеgоvа, vеslаnjе, јеdrеnjе, strеlјаštvо, sеdеćа оdbојkа, plivаnjе, stоni
tеnis, kоšаrkа u kоlicimа, plеs u kоlicimа, kаrling u kоlicimа, mаčеvаnjе u kоlicimа, rаgbi u kоlicimа i tеnis u kоlicimа.
U pоnudi pаrаоlimpiјskih spоrtоvа nеmа mоdifikаciја plаnеtаrnо pоpulаrnоg spоrtа – rukоmеtа. Меđutim,
ipаk pоstојi, dоdušе, u pоrоdici nаpаrаоlimpiјskih spоrtоvа јеdnа mоdifikаciја tоg spоrtа, а tо је – rukоmеt u kоlicimа.
2. KRАТKА ISТОRIЈА RUKОМЕТА U KОLICIМА
Rukоmеt u kоlicimа je brz i uzbudlјiv nоvi spоrt kојi uklјučuје bаcаnjе lоptе nа gоl, visоk rеzultаt i brаnjеnjе
оd kојеg zаstаје dаh. Ovај spоrt uklјučuје osnоvnе vеštinе lјudi u kolicimа kao štо su gurаnjе, bаcаnjе i hvаtаnjе.
122
Prоfеsоr Decio Roberto Calegari i njеgоv tim 2005. pоčеli su sа rаzviјаnjеm rukоmеtа u kоlicimа u Brаzilu.
Pоčео је prvо dа sе igrа u Јužnој Amеrici i od tаdа sе rаzviја širоm svеtа.
Rukоmеt u kоlicimа је pоčео dа sе igrа 2008. u Čilеu i Аrgеntini, 2009. u Bоliviјi, 2010. u Pоrtugаliјi, 2012.
u Vеnеcuеli i Kоlumbiјi, 2013. u Urugvајu i Frаncuskој.
U tо vrеmе nоvi timоvi su stvоrеni i nоvа tаkmičеnjа su оdržаnа dа bi sе оhrаbriо rаzvој rukоmеtа u kоlicimа.
U Brаzilu је 2009. osnоvаnо udružеnjе zа rukоmеt u kоlicimа ( Brasil Wheelchair Handball Assossiation ) kоје
оrgаnizuје brојnа zvаničnа tаkmičеnjа. Prvа mеđunаrоdnа utаkmicа je оdržаnа u Sаntјаgu (Čilе) 2009 , izmеđu Čilеа
i Brаzilа. Pоslе tоgа 2010. u Аrgеntini (Buеnоs Аirеs) оdržаnо је tаkmičеnjе izmеđu Аrgеntinе, Brаzilа, Bоliviје i
Čilеа. Nаkоn tоgа stvоrеnа su dvа јužnо аmеričkа šаmpiоnаtа zа klubоvе, kојi su sе održаli u Kаmpinаsu (Brаzil), i
drugi u Kuritibi (Brаzil).
Prvо svеtskо prеnstvо u rukоmеtu u kоlicimа оdržаnо је 2013 u Brаzilu (Kuritibа). Šеst zеmаlја su
učеstvоvаlе: Argеntinа, Austrаliја, Brаzil, Bоliviја, Čilе i Urugvај. Dоk su prеdstаvnici iz Pоrtugаliје i Vеnеcuеlе
dоšli kао pоsmаtrаči. Brаzil је osvојiо prvо mеstо nа оvоm prvеnstvu. Тоkоm оvоg prvеnstvа mеđunаrоdni sаvеz zа
rukоmеt u kоlicimа је fоrmirаn (International Wheelchair Handball Federation), kојi imа zа cilј dа prоmоvišе spоrt
širоm svеtа, prеdstаvlјајući spоrt zеmlјаmа kоје јоš nisu svеsnе оvоg spоrtа. Nаrеdnо svеtskо prvеnstvо bićе оdržаnо
2015. u Аustrаliјi ( Меlburn ).
Kаrаktеristikа оvоg spоrtа je dа је pоčео dа sе rаzviја u grаdоvimа kојi prеthоdnо nisu imаli kulturu
adаptivnih spоrtоva,tаkо dа је bilо mоgućе pоsmаtrаti оdrеđеnе prоmеnе u pоglеdu društvа nа lјudе sа hеndikеpоm.
Fоkus je prеmеštеn оd ličnа оgrаničеnjа ka njihоvim pоtеnciјаlimа kао spоrtistа.
Dа bi stе pоstаli trеnеr rukоmеtа u kоlicimа mоrаtе imаti EHA WHEELCHAIR LEVEL 1 sеrtifikаt. Оvај
kurs kојi trаје šеst sаti je zа svе lјudе prеkо šеsnаеst gоdinа kојi pоmаžu kvаlifikоvаniјim trеnеrimа. Тrеnеri trеbајu
dа imајu intеrеsоvаnjе i žеlјu zа uklјučivаnjе u spоrt sа invаlidskim kоlicimа. Kurs sе sаstојi iz pеt dеlоvа. Prvi dео-
оsnоvnе vеštinе lјudi u kоlicimа, drugi dео-vеštinе lјudi u kоlicimа sа rukоmеtnоm lоptоm, trеći dео-individuаlnе
nаpаdаčkе tеhnikе, čеtvrti dео-individuаlnе dеfаnzivnе tеhnikе, i pеti dео-оrgаnizаciја igrе i primеnа prаvilа.
3. ОSNОVNЕ PОSТАVKЕ I PRАVILА RUKОМЕТА U KОLICIМА
Rukоmеt u kоlicimа je brz i dinаmičаn timski spоrt, kојi sе igrа u zаtvоrеnоm prоstоru ili nа оtvоrеnоm. Cilј
оvе igrе je dа sе pоstignе štо višе gоlоvа bаcајući lоptu u gоl.
Utаkmicа trаје dvе pоlоvinе pо dvаdеsеt minutа svаkа. Sаki tim sе sаstојi оd dеsеt igrаčа. Pеt igrаčа i gоlmаn
su nа tеrеnu. Zаmеnе su nеоgrаničеnе.
123
U оvој igri lоptа sе dоdаје pоmоću rukе. Igrаči mоgu lоptu bаcаti, hvаtаti, gurаti ili udаrаti lоptu оtvоrеnоm
rukоm. Lоptа sе drži mаksimаlnо tri sеkundе. Dоzvоlјеnа su mаksimаlnо dvа nаpinjаnjа u invаlidskim kоlicimа,
odskоk, dоdаvаnjе ili bаcаnjе lоptе nа gоl.
Dоk su u kоlicimа lоptа sе driblа јеdnоm rukоm, lоptа оdskаčе i kаdа јеdnоm uhvаtе mоrајu је dоdаti ili bаciti
nа gоl. Igrаč nаstаvlја dа gurа kоlicа dоk driblа lоptu. Igrаč mоžе dа pоstаvi lоptu u krilо (nе izmеđu kоlеnа) dоk gurа
kоlicа јеdnоm ili dvа putа (nе dužе).
Prоtivnički igrаč mоžе dа sе čuvа (sа ili bеz lоptе) kоristеći rukе svе dоk prоtivnički igrаč imа dоvоlјnо
vrеmеnа i prоstоrа dа rеаguје bеz prisustvа opаsnоsti. Lоptа mоžе dа sе udаri ili izvučе iz rukе prоtivničkоg igrаčа.
Јеdаn tim fоrmirа dеfаnzivnu liniјu duž šеst mеtаrа gоlmаnоvоg prоstоrа, dоk drugi tim nаpаdа dоdаvаnјеm
lоptе i pоkušаvа dа pоstignе gоl bаcаnjеm lоptе u mrеžu izа gоlmаnа. Gоlоvi sе mоgu pоstići bilо gdе vаn gоlmаnоvоg
prоstоrа. Igrаčimа nа tеrеnu niје dоzvоlјеnо prisustvо u gоlmаnоvоm prоstоru. Gоlmаni mоrајu оstаti u sеdеćеm
pоlоžајu. Dоzvоnjеnе su sаmо оdbrаnе gоrnjim dеlоm tеlа.
Niје dоzvоlјеnо zаdržаvаnје ili držаnjе (unifоrmе, kоlicа) prоtivničkоg igrаčа.Таkоđе niје dоzvоlјеnо gurаnjе
ili nаlеtаnjе u prоtivničkоg igrаčа. Igrаči mоgu dоbiti dvа minutа suspеnziје kао kаznu zа kršеnjе prаvilа.
Zаmеnе sе mоgu izvоditi u hоdu ili pri bilо kоm prеkidu u igri. Izlаzni igrаči mоrајu gurаti kоlicа dо bоčnе
strаnе tеrеnа, pоtpunо zаustаviti kоlicа i zаmеniti kоlicа sа sаigrаčеm. Gоlmаni mоgu dа sе zаmеnе tеk u prеkidu igrе
i pо оdluci sudiје. Gоlmаni nе mоgu dirеktnо dа sе zаmеnе zа igrаčе kоје su оni zаmеnili. Pоslе svаkоg pоstignutоg
gоlа kојi pоstignе оdrеđеni tim, njihоv gоlmаn mоrа biti zаmеnjеn.
Kаdа је gоl pоstignut pоnоvо sе krеćе sа bаcаnjеm lоptе оd srеdinе tеrеnа.
4. KLАSIFIKАCIЈА U RUKОМЕТU U KОLICIМА
Kао rеlаtivnо nоv spоrt, rukоmеt u kоlicimа јоš nеmа zvаničnu klаsifikаciјu kоја bi sе slеdilа nа
mеđunаrоdnоm nivоu (Oliveira& van Munster, 2013). S drugе strаnе, uprаvо tа klаsifikаciја је prеdsmеt mnоgih
istrаživаnjа u pоstојbini оvоg spоrtа, Brаzilu, kоја dајu prеdlоgе zа klаsifikаciјu (Gatti, 2013). Ipаk, pоstојi zа sаdа
klаsifikаciја kоја је nајčеšćа, а tо је funkciоnаlnа klаsifikаciја, sličnа kоšаrci u kоlicimа i rаgbiјu u kоlicimа.
Svаki igrаč rukоmеtа u kоlicimа mоrа dа prоđе funkcоnаlnu klаsifikаciјu. То pоdrаzumеvа dа svаki igrаč
„vrеdi“ оnоlikо pоеnа kоlikа је njеgоvа funkciоnаlnа (nе)spоsоbnоst. Ukоlikо је funkciоnаlnа nеspоsоbnоst mаnjа,
brој pоеnа kојi dоbiја igrаč је vеći i оbrnutо. Ukupnо pоstојi čеtiri klаsе u оvоm spоrtu, kоје оdgоvаrајu lоkаciјi
pоvrеdе оdnоsnо оdgоvаrајućim bоdоvimа. Prikаz klаsifikаciје u rukоmеtu u kоlicimа (klаsе, lоkаciје pоvrеdа i brој
оdgоvаrајućih pоеnа) mоžе sе vidеti nа tаbеli 1. Оnо štо је bitnо је dа nа tеrеnu budе pеt igrаčа u pоlјu kојi u ukupnоm
zbiru pоеnа kојi nоsе nе prеlаzе 14.
124
Таbеlа 1. Prikаz klаsifikаciје u rukоmеtu u kоlicimа (prеuzеtо оd Bianconi et al, 2011).
Klаsа Lоkаciја pоvrеdе Brој pоеnа
Klаsа I Iznаd Т7 1,0
Klаsа II Т8-L1,L2 2,0
Klаsа III L4-L5 3,0
Klаsа IV S1-S2 4,0 – 4,5
5. DОSАDАŠNјА ISТRАŽIVАNјА О RUKОМЕТU U KОLICIМА
Iаkо mlаd spоrt, rukоmеt u kоlicimа је pоstао prеdmеt intеrеsоvаnjа istrаživаnjа. Nаimе, nајvеći svеtski
hibridni prеtrаživаč – Google Scholar је dо zаtvаrаnjа оvоg tеkstа „izbаciо“ ukupnо 18 rеzultаtа nа klјučnu rеč
“wheelchair handball”. Pоrеd pоpulаrnih člаnаkа о оvоm spоrtu, mоžе sе dоći dо rаdоvа stručnоg kаrаktеrа u kојimа
sе оpiаnizаciја оpisuјu prаvilа i gеnеrаlnо sе približаvа оvај spоrt prе svеgа оsоbаmа sа invаliditеtоm. Таkоđе, pоstоје
višе studiја еkspеrimеntаlnоg kаrаktеrа u kојimа su infоrmаciје о fiziоlоški оdgоvоrimа оrgаniѕmа nа оdrеđеnе
nаpоrе u rukоmеtu u kоlicimа, tеstirајu sе nеki višеnеdеlјni trеnаžni prоgrаmi, prеdlаžе sе klаsifikаciоni sistеm,
оdrеđuјu mеtriјskе kаrаktеristikе tеstоvа spеcifičnе mоtоrikе.... Таkоđе, rukоmеt u kоlicimа је prеdmеt dvа mаstеr
rаdа kоја su оdbrаnjеnа u pоstојbini оvоg spоrtа – u Brаzilu.
6. UМЕSТО ZАKLjUČKА
Оsоbе sа invаliditеtоm kоје kоristе kоlicа imајu kаkо u prоgrаmu pаrаоlimpiјskоh spоrtоvа, tаkо i vаn njеgа
rаzličitе sаrdžаје fizičkоm аktivnоšću. Јеdаn оd tih sаdržаја јеstе i nоv spоrt – rukоmеt u kоlicimа. Оvај spоrt svојim
mоdifikаcаiјаmа u оdnоsu nа rukоmеt pоlаkо nаlаzi svоје mеstо u pоrоdici spоrtоvа zа оsоbе sа invаliditеtоm i
uprаžnjаvа sе u višе zеmаlја. Iаkо је tо kоlеktivаn spоrt i zаhtеvа višе lјudi nа trеningu kојi kоristе kоlicа, nеkе
prоgrаmskе аktivnоsti sе mоgu оdviјаti sа sаdržајimа tј. vеžbаmа sа mаnjim brојеm lјudi. Оvај spоrt mоžе biti i
inkluzivnоg kаrаtkеtа, štо znаči dа gа mоgu igrаti i оsоbе bеz hеndikеpа. Igrаči rukоmеtа u kоlicimа uslеd dužеg
sistеmаtskоg trеnаžnоg trеtmаnа mоgu dа оčеkuјu pоbоlјšаnjе cеlоkupnоg svоg аntrоpоlоškоg stаtusа.
7. RЕFЕRЕNCЕ
1. Bianconi, A. C., de Cássia Bianconi, E., & Baldissera, V. (2011). Análise do limiar anaeróbio em cadeirantes
praticantes de modalidade handebol através do menor valor glicêmico. RBPFEX-Revista Brasileira de
Prescrição e Fisiologia do Exercício, 4(19), 74-78.
2. Eminović, F., Pacić, S., Čukić, R., & Odović, G. (2010). Realization of physical education of students with
cerebral palsy in wheelchair as a determinant of doing sports. In Koprivica, V. (Ed.), International Scientific
Conference Theoretical, Methodological and Methodical Aspects of Competitions and Athletes’
Preparation Conference Proccedings (pp. 292-298). Belgrade: Faculty of Sport and Physical Education of
University of Belgrade.
3. Gatti, A. M. M. (2013). Handebol em cadeira de rodas: diretrizes para a classificação. Campinas
Universidade Estadual de Campinas. Faculdade de Educação Física
4. Oliveira, A. C. S. D., & van Munster, M. D. A. (2013). Análise da evolução de habilidades motoras
relacionadas aos fundamentos do Handebol em Cadeira de Rodas. Revista Brasileira de Ciência e
Movimento, 21(1), 139-150.
5. Veličković, S., Paunović, M., Aleksić – Veljković, A., & Filipović, D. (2013). People with disabilities -
invalidity and sport. InNedeljković, A. (Ed.), International scientific conference effects of physical activity
application to anthropological status with children, youth and adults Conference Proceedings (pp.398-
402). Belgrade: Faculty of Sport and Physical Education of University of Belgrade.
6. Vuković, V. (2013). Sport and body experience of people with functional impairments. InNedeljković, A.
(Ed.) International scientific conference effects of physical activity application to anthropological status
with children, youth and adults Conference Proceedings (pp. 415-426). Belgrade: Faculty of Sport and
Physical -Education of University of Belgrade.
7. Winnick, J. P. (1995). An Introduction to Adapted Physical Education and Sport. Adapted sport. Adapted
Physical Education and Sport, 3-16.
125
III SESIJA – ŽIVOTNA SREDINA
FIZIČKO VEŽBANJE, ŽIVOTNA SREDINA I KVALITET ŽIVOTA
PHYSICAL EXERCISE, ENVIRONMENT AND QUALITY OF LIFE
Božović Andrej
Fakultet za ekologiju i zaštitu životne sredine,
Univerzitet “Union – Nikola Tesla”, Cara Dušana 62-64, Beograd
Sažetak: Fizičko vežbanje i životna sredina su pored ishrane dva bitna faktora koji deluju na čovekovom
putu ka cilju zvanom kvalitetan život. Ljudska populacija, već duže od pola veka baštini period intenzivnog razvoja,
uvećavajući svoj broj i prosečnu dužinu života, stvarajući utisak da se živi sve bolje. Moderno društvo za aktuelne
ciljeve pred sebe stavlja neprestani razvoj na ekonomskom i socijalnom planu koji uključuje mnoštvo parametara,
zapostavljajući fizičko vežbanje i životnu sredinu koji imaju veliki uticaj na zdravlje, a samim tim i kvalitet života.
Kao što je fizička aktivnost pored zdrave ishrane jedan od preduslova za zdraviji, kvalitetniji i dugovečniji život,
tako je i životna sredina bitan faktor u dostizanju tog cilja.
Ključne reči: zaštita životne sredine, fizičko vežbanje, ljudski resursi, kvalitet života, razvoj
Summary: Physical exercise and the environment, in addition to eating two important factors that affect the
man's path to the goal called quality of life. Human population, but more than half a century of heritage period of
intense development, increasing the number and average length of life, creating the impression that we live better.
Modern society for the current objectives for itself puts the continuous development of economic and social plan that
includes a variety of parameters, neglecting physical exercise and the environment that have a major impact on
health, and therefore the quality of life. As physical activity in addition to a healthy diet is one of the prerequisites for
a healthier, better quality and more durable life, so is our environment, the environment an important factor in
achieving this goal. Keywords : environmental protection, physical exercise, human resources, quality of life, development.
1. UVOD
Ljudska populacija, već duže od pola veka baštini period intenzivnog razvoja, uvećavajući svoj broj i prosečnu
dužinu život, stvarajući utisak da se živi sve bolje. Posmatrajući čoveka kao bio-psiho-socijalno biće, njegovu
interakciju sa okolinom, rast ljudske populacije, uočava se njegov direktan uticaj na životno okruženje. U takvom
okruženju čovek se ne suočava samo sa zaraznim bolestima, već i sa bedom i siromaštvom u nerazvijenim zemljama,
odnosno masovnim nezaraznim bolestima u razvijenim zemljama. Ove činjenice uvode dokaze o mogućim uticajima
fizičkih aktivnosti, kako na prevenciju i posledice masovnih nezaraznih bolesti tako i na jačanju životne
kompetentnosti čoveka uopšte. Pre svega to su dokazi doprinosa fizičkih aktivnosti u razvoju čoveka.
Zaključuje se da je vrednost fizičkih aktivnosti već poodavno morala imati status čovekove šanse da se i
ontogenetski i filogenetski bolje priprema za život na ovoj planeti, za uslove koji će bivati sve ekstremniji, a koje će
čovek dočekivati u sve starijim godinama života 1.
Moderno društvo za aktuelne ciljeve pred sebe stavlja neprestani razvoj na ekonomskom i socijalnom planu
koji uključuje mnoštvo parametara. Jedan od značajnih parametara razvoja društva vezuje se za zdravstveni aspekt. U
tom smislu, životni vek čoveka ne vezuje se samo za parametre mortaliteta i nataliteta, već se odnosi i na zdravstvene
126
pokazatelje i merenje stepena zdravlja. U cilju razumevanja značaja fizičke aktivnosti i njenog uticaja na dužinu života,
kao i na zdravlje ukazali su podaci koji su u vezi sa teorijskim razmatranjima i rezultatima različitih statistika.
Redovna fizička aktivnost odgovarajuće vrste, intenziteta, trajanja i učestalosti važan je faktor u prevenciji
bolesti i u odgađanju i usporavanju smanjenja radne sposobnosti do koje dolazi starenjem. Treba imati na umu da
vežbanje manjeg intenziteta nije delotvorno u podizanju funkcionalne sposobnosti organizma, vežbe srednjeg
intenziteta su delotvornije, a ona prevelikog intenziteta u odnosu na pripremljenost organizma su štetne.
Fizička aktivnost deluje i u poboljšanju ventilacijske funkcije pluća tokom opterećenja, očuvanju mišićne
mase, održavanju optimalne telesne težine itd. Od posebne je važnosti fizička aktivnost u prevenciji pojave i razvoja
koronarne bolesti. Rezultati niza novijih istraživanja upozoravaju na važnost fizičke aktivnosti u prevenciji razvoja
nekih oblika karcinoma.
Pri izboru aktivnosti kod starijih osoba treba uzeti u obzir dob, pol, zdravstveni status i funkcionalnu
kondiciju. Prednost treba dati aktivnostima koje stimuliraju rad srca, krvotoka i disanja. Starijim osobama se
preporučuju sledeće aktivnosti: šetanje, trčanje, vožnje biciklom, lagana gimnastika i plivanje.
Dinamičko vežbanje dovoljnog trajanja, intenziteta i učestalosti povećava nivo lipoproteina visoke gustoće,
snižava sistolički i dijastolički krvni pritisak kod osoba sa blagom hipertenzijom, povećava toleranciju glukoze,
povećava fibrinolitičku aktivnost krvi, smanjuje agregaciju trombocita, redukuje telesnu težinu i smanjuje udeo masne
komponente u ukupnom sastavu tela, posebno kod osoba sa prekomernom telesnom težinom 5.
2. FIZIČKA AKTIVNOST U FUNKCIJI ZDRAVLJA I OČUVANJA RESURSA
Tokom filogenetskog i ontogentskog razvoja čoveka, njegovo aktivno biće je i njegova najistaknutija
spoljašnja manifestacija koja uključuje fizičku aktivnost. Na osnovu ove postavke proističu napori da se istraži ljudski
organizam sa osvrtom na njegovu biološku funkcionalnost, u odnosu na fizičku aktivnost i nivo te aktivnosti.
Na samom početku civilizacije fizička aktivnost je bila kao najbitniji preduslov za preživljavanje i
egzistenciju. Modernizacija društva i savremeni stil života danas nose sa sobom negativne konotacije po čovekovo
zdravlje, životnu sredinu i resurse . Zbog primene različitih uređaja, pomoćnih sredstava i načina kretanja čoveka
(korišćenje prevoznih sredstava: auto, autobus, tramvaj i dr.) u kome se ispoljava nedovoljno fizičko angažovanje.
Perspektiva razvoja civilizacije ima trend zanemarivanja fizičke aktivnosti 2 .
Ipak, nivo adekvatne fizičke aktivnosti, danas više nego ikada važniji je preduslov za normalnu funkciju
organizma u celini. Pojava hroničnih nezaraznih bolesti kao refleksija modernog stila življenja karakteriše većinu
populacije. Ove bolesti (kardiovaskularna oboljenja, dijabetes tipa II, gojaznost, bolesti zavisnosti i dr.) utiču na
zdravlje, vitalnost čoveka, njegovu hronološku i biološku starost, umanjuju njegovu radnu sposobnost, te značajno
utiču na kvalitet i dužinu života.
Mnogobrojne studije ukazuju na značaj primene fizičke aktivnosti u očuvanju i unapređenju zdravlja ljudi ali
i uticaja fizičke aktivnosti na dužinu života koji ima implikacije na ekonomskom i socijalnom planu globalne
populacije. Sa aspekta definisanja pojma zdravlja Svetske zdravstvene organizacije (WHO), neophodno je imati u vidu
veliki broj faktora koji direktno utiču na njegovo očuvanje kod ljudi, kako na nivou pojedinca (starosna dob, pol,
genetska struktura, životne navike, itd.), tako i društva u celini. Posebno se u ovom kontekstu apostrofiraju „loše
životne navike“ među kojima, svakako, dominiraju pušenje, prekomerna i neadekvatna ishrana, konzumiranje
alkohola, upotreba narkotičkih sredstava, stres, nedovoljna fizička aktivnost, štetno delovanje na životnu sredinu i
resurse, kako obnovljive tako i neobnovljive 7.
Svetska zdravstvena organizacija je u aktuelnoj zdravstvenoj politici „Zdravlje za sve u 21. veku“ kao
prioritete, između ostalog, postavila i sledeće: povećanje odgovornosti društva za zdravlje počev od izbegavanja štetnih
učinaka na zdravlje pojedinca, preko brige o zdravom okruženju, do ograničenja proizvodnje artikala koji štete
zdravlju. Dosadašnja istraživanja u ovom području jasno upućuju na povezanost socijalne komponente i pojedinih
životnih navika. Kada je reč samo o fizičkoj aktivnosti i sportu može se uvideti da je Svetska zdravstvena organizacija
(WHO) svoje stavove iskazala saopštenjem pod nazivom „Zdravlje i razvoj kroz fizičku aktivnost i sport“ 6.
127
Stavovi WHO su vrlo eksplicitni kada se tvrdi da se zdravlje i blagostanje čoveka mogu poboljšati fizičkim
aktivnostima i sportom. U tom smislu WHO ukazuje da već kratke seanse umerene fizičke aktivnosti, kao što je na
primer brzo hodanje, doprinosi čitavom nizu pozitivnih efeka kao što su:
• Smanjuje rizike od prevremene smrti, kao i rizike od srčanog ili moždanog udara,
• Smanjuje rizike za razvoj srčanih oboljenja, rizike za oboljevanje od šećerne bolesti II tipa,
• Pomaže da se predupredi, ili smanji povišen krvni pritisak od čega boluje oko 20% populacije,
• Pomaže da se predupredi, ili smanji epidemija osteoporoze,
• Smanjuje rizike pojave bola u lumbalnom delu kičmenog stuba,
• Unapređuje psihološko stanje, smanjuje stres, anksioznost i osećaj depresije i usamljenosti,
• Pomaže u kontroli telesne mase i smanjuje rizik od razvoja gojaznosti za 50%,
• Pomaže u izgradnji i održavanju zdravih kostiju, mišića i zglobova,
• Poboljšava opšte stanje i vitalnost ljudi sa hroničnim oboljenjima i stanjima,
• Pomaže u tretmanu bolnih stanja kao što su bolovi u leđima ili kolenu.
Smatra se da se najmanje 50% promena koje se uočavaju kada je reč o starenju u populaciji razvijenog
sveta može se pripisati atrofiji usled neaktivnosti. WHO upozorava da pored unapređenja zdravlja i opšteg
funkcionalnog stanja, fizičke aktivnosti kao što su hodanje, vožnja bicikla, igra ili ples, mogu značajno da unaprede
funkcionisanje pojedinca na socijalnom, pa i na ekonomskom planu.
Smanjuju se troškovi zdravstvene zaštite, povećava produktivnost, povećava efikasnost i smanjuje
odsustvovanje sa posla. Konstatuje da se u mnogim zemljama značajan deo troškova zdravstvene zaštite odnosi na
saniranje i tretman stanja povezanih sa nedovoljnom telesnom aktivnošću i gojaznošću.
Prema statistikama WHO nedovoljna fizička aktivnost se smatra odgovornom za smrt 1.900.000 ljudi
godišnje. Sa druge strane ovu tezu potvrđuju epidemiološke i eksperimentalne studije koje su za cilj imale povezanost
neaktivnosti, odnosno njen uticaj na izazivanje bolesti i prerane smrti.
Generalna skupština UNESCO je 21.11.1978. godine donela medjunarodnu povelju o fizičkom vaspitanju i
sportu kojom se upražnjavanje fizičkog vaspitanja i sporta proglašava osnovnim pravom za sva ljudska bića, preko
potrebnog za pun razvoj ličnosti. Ovom poveljom se predviđa da se sloboda fizičkog razvoja, intelektualnih i moralnih
snaga kroz telesno vaspitanje i sport mora garantovati u okviru obrazovnog sistema i kroz druge aspekte društvenog
života 4.
Kako sami i te kako možemo da utičemo na svoje zdravlje, proizilazi da najmanje u toj meri moramo preuzeti
i odgovornost za svoje zdravlje. Kako je kvalitet našeg života posledica čitavog niza uticaja, u okviru kojih je zdravlje
jedan od najznačajnijih, proizilazi da svojim ponašanjem doprinosimo kvalitetu vlastitog života za koji smo ipak, sami
najviše i zainteresovani i odgovorni.
Razvijeni svet prepoznaje pravo svojih građana na fizičke aktivnosti i sport kao jedno od ljudskih prava. Ove
aktivnosti se smatraju jednom od osnovnih civilizacijskih vrednosti koje se ugrađuju u politike odrzivog razvoja koje
su u svojoj osnovi posvećene humanizaciji i unapređenju kvaliteta života pojedinaca u jednoj zajednici. Naravno zakon
o sportu pre svih porucuje: " svi imaju pravo da se u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama bave sportom,
dobrovoljno i bez diskriminacije po tom osnovu".
Najznacajnijih faktora koji utiču na kvalitet čovekovog života su: genetika, stil života, životna sredina, uslovi
života, uslovi rada i sam odnos čoveka prema zdravlju. Na genetiku ne možemo uticati, kao ni na okolinu koja utiče
na nas, ali svoj život i svoje ponašanje možemo prilagoditi uslovima kako bismo što duže živeli.
Umerena fizička aktivnost i izbegavanje dugog zadržavanja u jednom položaju (ležanje, sedenje, čučanje,
stajanje) omogućavaju ravnomerno i sporije starenje mišića i kostiju. Fizička aktivnost pozitivno deluju na srce i krvne
sudove, poboljšavaju imunitet, sprečavaju gojaznost i povoljno deluju protiv infekcija, alergija, depresije i drugih
tegoba.
"Ništa tako ne iscrpljuje i ne razara čoveka, kao dugotrajna fizička neaktivnost"
Aristotel
128
3. POSLEDICE NEAKTIVNOSTI
Ljudski organizam je predodređen za fizičku aktivnost, pa se stoga ne treba čuditi što u situacijama dugotrajne
neaktivnosti pokazuje znake opadanja funkcija. U poslednjih 20 godina eksperimentalne studije ustanovile su da
neaktivnost izaziva bolesti i preranu smrt. Analizom 44 studije utvrđena je jasna pozitivna veza fizičke aktivnosti i
smrtnosti. Oni koji u srednjim godinama i kasnije uspeju da održe odgovarajući nivo fizičke aktivnosti imaju 2 puta
manju verovatnoću od prerane smrti i ozbiljnijih oboljenja. Uz pušenje, hipertenziju i dislipidemiju, fizička neaktivnost
predstavlja važan faktor rizika za nastanak srčanih oboljenja.
Izgleda da nikad nije prekasno napraviti promene u načinu života i ostvariti pozitivne efekte. Osim bolesti i
prerane smrti, fizička neaktivnost negativne efekte ostvaruje i na ekonomskom planu pre svega kroz troškove vezane
za bolovanja i zdravstvenu zaštitu.
Hodanje, vožnja bicikla i umerene dnevne aktivnosti, (npr. rad u bašti) utiču pozitivno na koncentraciju
glukoze, ali intenzivnije aktivnosti, kao što su trčanje, plivanje, sportske igre više i bolje utiču na kontrolu nivoa šećera
u krvi. Dokazano je da fizička aktivnost odlaže ili sprečava progresiju intolerancije na glukozu koja dovodi do
dijabetesa. Takođe, vežbanje pozitivno utiče i na osobe kojima je već dijagnostikovana ova bolest. Studije u kojima je
sproveden program koji je obuhvatao hodanje i vožnju bickla 3 puta nedeljno u trajanju od 30 do 40 minuta, pokazale
su mali, ali značajni napredak u kontroli glukoze kod dijabetičara.
Kao što smo videli, brojne studije o efektima fizičke aktivnosti na zdravlje ljudi, dobijeni longitudinalnim
istraživanjima na velikoj populaciji, ukazale su na blagotvorne efekte vežbanja kod kardiovaskularnih bolesti, malignih
oboljenja, gojaznosti i dijabetesa. Sa druge strane, SZO procenjuje da će depresija, anksioznost i stres biti glavni
uzročnici smanjenja kvaliteta življenja i skraćenja životnog veka do 2020. godine. Nekoliko studija pokazalo je da
fizička aktivnost može da utiče i na ova oboljenja.
Takođe ističu su pozitivni efekti fizičke aktivnosti na mentalno zdravlje ljudi, unapređujući njihovo
samopouzdanje, raspoloženje, smanjujući nivo stresa i anksioznosti, a takoše je pokazano da utiče i na poboljšanje
kvaliteta sna. Značaj fizičke aktivnosti se naročito ogleda u smanjenju rizika od Alchajmerove bolesti i unapređenja
mentalnih sposobnosti starijih osoba, kao što su planiranje, kratkoročna memorija i donošenja odluka. Ne samo da
fizička aktivnost može da nam produži životni vek, već može da nam poboljša i kvalitet života 3.
Razvoj međunarodne strategije u oblasti promocije fizičkog vežbanja je neophodan. Takođe, promocija
fizičke aktivnosti mora biti uključena u nacionalne i lokalne strategije i kampanje kako bi se podigla svest javnosti o
značaju koju fizička aktivnost ima za pojedinca, a samim tim i za društvo uopšte. Istovremeno, pojedinci moraju da
preuzmu deo odgovornosti na sebe i da preispitaju svoje prioritete, kao i da razviju životni stil koji će da uključuje
zdraviju ishranu i svakodnevno bavljenje nekim vidom fizičke aktivnosti.
Ako dovoljno često budete upražnjavali aerobne aktivnosti, poboljšaćete svoje aerobne sposobnosti, a kako
se budu poboljšavale vaše aerobne sposobnosti, tako će se poboljšavati i vaše zdravlje, fizički izgled, vitalnost i kvalitet
života.
Odavno se pretpostavlja da su fizička aktivnost i zdravlje povezani. Kinezi već dugo primenjuju tehniku taj-
či i druge metode da bi sprečili nastanak bolesti koje su posledica sedentarnog (nizak nivo fizičke aktivnosti) načina
života. U Starom Rimu, pre više od 1500 godina, čuveni lekar Galen prepisivao je fizičke vežbe da bi se očuvalo
zdravlje. Danas, kao nikad do sada, postoji toliko iszraživanja koja govore u korist fizičke aktivnosti i ističu njen
pozitivan uticaj na zdravlje ljudi.
Na svaku sportsko-rekreativnu aktivnost organizam reaguje kompleksnim biohemijskim, fiziološkim,
morfološkim i psihičkim reakcijama, koje su usmerene na održavanje postojanosti unutrašnje sradine i stabilnosti
osnovnih fizioloških funkcija. U toku sportsko-rekreativnih aktivnosti obim cirkulišuće krvi može da se poveća 40-60
puta u odnosu na stanje u mirovanju. Time se obezbeđuje bolje snabdevanje aktivnih mišića i svih organa i sistema
kiseonikom i hranljivim materijama, znatno se poboljšavaju trofički procesi 4.
129
Niz dokaza upućuju da redovna fizička aktivnost:
- povećava opste blagostanje;
- poboljšava sveukupno fizičko i psihičko zdravlje;
- pomaže ocuvanju kvaliteta života;
- smanjuje rizik od razvoja određenih hroničnih bolesti (npr. srčane, hipertenzija itd.);
pomaže u kontroli posebnih stanja (npr. stres, debljina) i bolesti (npr. dijabetes);
- pomaže minimizaciji posledica invalidnosti i pomaže pri upravljanju bolnim stanjima;
- može pomoći promeni stereotipne perspektive starije dobi.
Vitalnost kao indikator kvaliteta života kojim živimo zavisi od čitavog niza već prepoznatih faktora, a
zasigurno i od niza faktora koji će tek biti otkriveni. Dakle nas zivot mnogo zavisi od našeg okruženja, od drugih, ali
sigurno dosta i od nas samih.
Čitav niz nalaza potvrđuje gotovo neograničenu strukturu benefita fizičkih aktivnosti na antropološku
strukturu vežbajućeg čoveka. U tom smislu fizičke aktivnosti bi se mogle vrednosno pozicionirati kao jedna od
najefikasnijih predpostavki razvoja i očuvanja životne kompetentnosti čoveka u budućnosti. Postoje uverenja da su
fizičke aktivnosti najefikasnija sredstva jačanja životne kompetentnosti čoveka i danas i u budućnosti.
Tokom svoga razvoja, čovek je razvijao i razvio svoj organizam kroz kretanje i prilagodio ga obavljanju
najraznovrsnijih aktivnosti. Kretanje i aktivnost naših predaka je bila osnovni uslov razvoja i funkcionisanja
organizma, uslov pravilnog funkcionisanja vecine organa i sistema. Sa svojih 207 kostiju i više od 600 mišića (koji
čine od 60-65% ukupne telesne mase), čovek je prava mašina za kretanje i obavljanje i najsloženijih motoričkih radnji,
jedan od najsavršenijih organizama na Zemlji 6.
Dakle taj istovremeno i moćni i krhki sistem koji se zove čovek, temelji svoju osnovnu odrednicu kvaliteta
na sledećim stubovima:
• Vazduhu,
• Hrani,
• Vodi, takođe tu ubrajamo stres i fizicko vezbanje, kao faktore koji svojim interakcijskim doprinosom jačaju nosivost
ovih osnovnih stubova.
Zdrava ishrana i vežbanje produžavaju život . To su zaključci jedne studije koja predstavlja još jednu potvrdu
da zdrav život može da produži život, čak i u penzionerskim danima. "Zdrava ishrana i vežbanje - najbolja kombinacija
za dugovečnost."
4. UTICAJ ŽIVOTNE SREDINE NA ZDRAVLJE
Gde i kako živimo i radimo stalno utiče na naše zdravlje, na vidljiv ili manje uočljiv način. U šezdeset do
devedeset posto slučajeva oboljevanja od raka, plućnih, srčanih, neuroloških i bubrežnih bolesti, kao i ginekoloških
problema, urođenih mana, pa čak i poremećaja ponašanja izazvani su uticajima životne sredine. Životna sredina
uključuje i ishranu i uslove življenja.
Rizici životne sredine izuzetno su se uvećali u poslednjih četrdeset godina. Na nezgode, stres i bolesti koje
su ljudi oduvek imali, društvo dvadesetog veka dodalo je otrovne hemikalije i radioaktivne supstance. Tokom njihove
proizvodnje, prerade, distribucije, korišćenja i odlaganja u otpad, ove supstance pretstavljaju opasan i nerazuman rizik
za našu životnu okolinu i naše zdravlje 1.
Veliki broj hemijskih supstanci je u svakodnevnoj komercijalnoj upotrebi, naročito u poljoprivredi,
šumarstvu, hemijskoj, farmaceutskoj i drugim proizvodnim industrijama. Oko hiljadu novih hemikalija se pojavi svake
godine. Većina ovih hemikalija nije ispitana da bi se videli njihovi štetni efekti, a ipak one su u našoj hrani, vodi,
vazduhu, odeći, kućama i na radnom mestu.
130
Dokazi pokazuju da “niska” radijacija iz nuklearne centrale koja normalno funkcioniše ili iz skladišta
nuklearnog oružja i prilikom njihovog ispitivanja zagađuje organizam postepeno. Iskopavanja uranijuma, odlaganje
otpadnog materijala i iskorišćenog nuklearnog goriva stvara još više rizika. Otpad iz nuklearnog reaktora ili fabrika
nuklearnog oružja ostaje radioaktivan još narednih 250 godina.
Olovo i izduvni gasovi iz auspuha automobile, čestice, prašina i dim iz fabrika, zagađenja iz hemijskih
postrojenja i zračenja iz nuklearnih elektrana, i zaprašivanje pesticidima zagađuje vazduh oko nas.
I ne znajući izloženi smo opasnostima životne sredine bez obzira ko smo i gde se nalazimo. Otrovi ne prave
razliku - oni prelaze regionalne, polne, klasne ili rasne granice. U svakom slučaju ekonomska pozicija određuje koliko
smo u mogućnosti da se zaštitimo. Neki ljudi mogu sebi da omoguće da se presele dalje od hemijskog otpada ili
nuklearne elektrane, neki mogu da kupuju flasiranu vodu i hranu bez aditiva ili mogu da plate bolju zdravstvenu zaštitu.
Problem opasnosti iz životne sredine po zdravlje nije samo problem gradskih sredina. Ljudi na selu u velikoj
meri su izloženi pesticidima i herbicidima, naročito nakon što je poljoprivredna industrija preuzela od zemljoradnika
primat u proizvodnji hrane.
Za razumevanje pojma zdrave životne sredine, moramo razumeti da je sve povezano - naši telesni sistemi i
organi, naše životne navike, naša radna sredina i šira okolina. Štetni uticaji životne sredine mogu pogoditi određeni
organ ili telesni sistem, direktno ga oštećujući i/ili izazivajući dalje komplikacije.
Dok naučnici u labaratorijama uglavnom testiraju supstance jednu po jednu, u stvarnom životu naša tela se
bore sa više od jednog faktora istovremeno. Kombinovana interakcija dva ili više faktora rizika koja proizvodi efekat
veći od svakog rizika ponaosob, poznata je kao sinergizam. Stepen izloženosti, način izloženosti i sama supstanca ili
više njih kojima smo izložene određuju da li ćemo imati akutne ili hronične posledice. Apsorpcija otrovnih supstanci
moguća je na tri načina: preko kože, organa za varenje i pluća. Jednom kad uđu u krvotok otrovi mogu ostetiti mnoge
unutrašnje organe i sisteme.
Uticaj životne sredine na zdravlje se odnosi na sve fizičke, biološke i hemijske faktore koji utiču na individuu,
na njeno zdravlje, ali i ponašanje. To obuhvata procenu i kontrolu svih faktora iz životne sredine koji potencijalno
mogu uticati na zdravlje. Sve mere su usmerene u pravcu stvaranja uslova koji će podržavati zdravlje i prevenirati
pojavu bolesti. Održavanje zdravle životne sredine je pre svega problem društvene zajednice, i jedan je od onih protiv
kojih se samostalno ne možemo boriti 3.
Pojam kvaliteta života se u drugoj deceniji prošlog veka sve intenzivnije pominje. Od tada do danas kvalitet
života postajati žrtva civilizacije, civilizacije koja pandemijskim razmerama afirmise i motivise prevagu kvantiteta nad
kvalitetom, opravdava žrtvovanje emocija u korist materijalnih vrednosti.
Jasno je da se kvalitet života ne moze meriti samo duzinom života, ili materijalnim blagostanjem iako su oba
kriterijuma itekako integrisana u kvalitet života. Ako se na primer pođe od činjenice da se u Japanu prosečno živi
znatno duže nego u Etiopiji, onda bi taj podatak mogao da nas navede na zaključak da prosečan Japanac zivi kvalitetnje
nego prosečan Etiopljanin. Materijalni pokazatelj BDP se takođe često koristi kao jedna mera za poređenje različitih
nacija, kojom se stiče utisak da je materijano blagostanje dobar pokazatelj "kvaliteta života".
5. ZAKLJUČAK
Fizička aktivnost i fizičko vežbanje su pojmovi kojim se označavaju sve aktivnosti, koji zahtevaju rad mišića
i izazivaju pojačani rad krvotoka i disanja, što znači i metabolizma. Te aktivnosti se prirodno vrše pod kontrolom
nervnog sistema, ali njegova uloga nije odlučujuća, kao kod intelektualnih aktivnosti. Fizičke aktivnosti, sportske i
druge snažno deluju na razne funkcije organizma.
131
Uprkos dokazima iz epidemioloških i kliničkih studija o povoljnim efektima fizičke aktivnosti u
kardiovaskularnim bolestima, ograničena su saznanja o molekularnim efektima fizičke aktivnosti.
Pored vazodilatatornih efekata fizičke aktivnosti, prvenstveno u mikrocirkulaciji aktivnih mišića i miokardu,
popravlja se funkcija endotela i u očuvanju permabilnosti krvnog suda, hemostazi, atheziji leukocita i
antiinflamatornim reakcijama. Ovim vaskularnim efektima fizičke aktivnosti više nego uticajem na faktore rizika
objašnjavaju se povoljni efekti fizičke aktivnosti na kardiovaskularni sistem ali i u opšte na ceo organizam.
Kao što je fizička aktivnost pored zdrave ishrane jedan od preduslova za zdraviji, kvalitetniji i dugovečniji
život, tako je i naše okruženje, životna sredina bitan faktor u dostizanju tog cilja. Na nama je da kao pojedinci na mikro
planu delujemo na naše okruženje u cilju delovanja na veću populaciju, a sve kako bi očuvali zdravo životno okruženje,
za nas i buduće generacije. Na taj način obezbedili bi kvalitetnije okruženje za bavljenje fizičkim aktivnostima i
vežbanjem, a samim tim zdraviji i kvalitetniji zivot.
"Zdravlje nije sve, ali bez zdravlja sve je nista"
Schopenhauer
REFERENCE 1. Ahmetović, Z. (1998). Progress and Prospective of Physical education and Healt-Illusion or Reality. In 3.
International Symposium: Interdisciplinary Regional Research. Novi Sad: Fakultet fizičke kulture.
2. Ahmetović, Z., Romanov, R ., Dimitrić, M. (2014). Uticaj fizičke aktivnosti na dužinu života ljudi. Fakultet
za sport i turizam, Novi Sad.
3. Đorđević, A. (2005). Rekreacija kao način savremenog življenja, sportska medicina.
4. Ostojić, S., Stojanović, M., Veljović, D., Stojanović, M.D., Međedović, B., & Ahmetović, Z. (2009).
Fizička aktivnost i zdravlje.
5. Rancic N, i sar. (2007). Prekomerna telesna masa i kvalitet života, stručni članak.
6. Stojiljković, S. i sar. (2008). Fizička aktivnosti i zdravlje.
7. Stevovic, Svetlana, Devrnja, Nina, and Calic-Dragosavac, Dusica (2013), 'Environmental impact
quantification and correlation between site location and contents and structure of Tansy', African Journal of
Biotechnology, 10 (26), 5075-83.
132
ULOGA LIDERA U UPRAVLJANJU STRATEŠKIM PROMENAMA U EKO SPORTSKIM
KAMPOVIMA U REPUBLICI SRBIJI
Prof.dr Milka Đukić, Fakultet za sport,Univerzitet „Uninon Nikola Tesla“ ,
Fakultet za primenjeni menadžment ekonomiju i finasije, Privredna Akademija
Komisija” Žene i sport“ OKS-a, Eko-pokret- Novog Sada
Prof.dr Branislav Jakić,
Fakultet za primenjeni menadžment ekonomiju i finasije, Privredna Akademija.
Msc.Bojana Ostojić, Fakultet za sport,Univerzitet „Uninon Nikola Tesla“ ,
Fakultet za primenjeni menadžment ekonomiju i finasije, Privredna Akademija
Msc.Milica Đukić,Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja ,Univerzitet u Novom Sadu
Sažetak: Uloga lidera u upravljanju promenama je od vitalnog značaja za razvoj koncepta eko-sportskih
kampova u Republici Srbiji.Najnovija saznanja u oblasti razvoja ljudskih vrednosti, razvoja svesti i funkcionisanja
ljudskog mozga nam pružaju dragocene uvide i alate pomoću kojih možemo da proniknemo u najvažnije pokretače
ljudskih aktivnosti i da ih upotrebimo u pozitivnom smislu.Inovativnost rukovodstva je od ključnog značaja.! Pouzdane
komunikacije i čvrst osećaj pripadanja među zaposlenima predstavljaju osnov prosperiteta sportskog centra.
Potrebno je znanje kako uspešno upravljati ljudskim potencijalima, kako pridobiti, razviti, zadržati i
nagraditi prave ljude koji će ostvariti postavljene ciljeve i slediti strategiju centra. Da bi postigli najbolje rezultate
poslovanja, neophodno je dobro organizovanje i upravljanje ljudskim resursima u organizaciji eko-sportskim
kampovima.
Ključne reči: ekologija, liderstvo, promena,sportski kamp,produktivnost.
Uvod
U poslovnom okruženju osnovni resurs svake organizacije čine ljudi i njihove sposobnosti, kojima doprinose
ostvarenju organizacionih ciljeva. Njihova kreativnost, inovativnost, motivisanost, informisanost, osobine su koje ih
čine drugačijim od ostalih resursa u preduzeću. Prema tome,spotiski kampovi predstavljaju najvažniji resurs u kreiranju
dodatnih vredosti sporta i omlaidne u RS. Ljudi poseduju sve više znanja i informacija pa je i upravljanje ljudskim
resursima sve teže kao i sve seveobuhvatniji organizovati kvalitetan i moderan eko-sportski kamp. Potrebno je znanje
kako uspešno upravljati ljudskim kapitalom,standardizacijom, i organizacijom kako pridobiti, razviti, zadržati i
nagraditi prave ljude koji će postići postavljene ciljeve i slediti strategiju razvoja eko-sportskih kampova u
RS.Kvalitetno upravljanje ljudskim resursima je najznačajnija poslovna aktivnost svake oragnizacije.Da bi postigli što
bolje rezultate poslovanja, neophodno je dobro organizovanje i upravljanje ljudskim resursima kao I planiranje i
kontorla kvaliteta rada.Konkretne definicije se uglavnom baziraju na njegovoj funkciji upravljanja ljudskim resursima
radi uspešnog ostvarenja organizacionih ciljeva i kvaliteta I standarda za sportske kampove. Osnova neophodnosti
liderskog upravljanja leži u dinamičkom razvoju današnjeg ljudskog društva. Lider je onaj koji može da vodi
organizaciju u današnjem turbulentom okruženju, jer je on onaj koji može da se uspešno nosi sa promenama.
Znači, liderstvo i promene su sinonimi kada razmišljamo o poslovnom liderstvu.Kjuč dobrog lidera je u
odnosu prema ljudima, emocionalna uloga lidera je primarna. Dok menadžment ostvaruje planove organizovanjem i
kontrolom, ekvivalent u liderstvu je komunikacija između onih koji se nalaze na putu ostvarivanja svoje
133
vizije.Određivanje pravca, upravljanje, može da bude statička osobina, jer po određivanju pravca nije neophodno da
onaj koji je odredio pravac nužno bude u pokretu ka cilju. Kretanje ka cilju, vođenje, nužno ima dinamičku formu, jer
onaj koji vodi ka cilju mora da bude na čelu takve promene.[1]Današnje svakodnevne turbulentne promene u okruženju
su sinonim neophodnosti većeg upliva liderstva u upravljanju promenama u sportu u RS.
Teorijska razmatranja
Za efikasno upravljanje eko-sportskim kampovima neophodna su određena teorijska znanja, kao i specifične metode,
procesi i postupci da bi se ljudski potencijal iskoristio, odnosno da bi se usmerio njegov razvoj. Upotreba i razvoj
ljudskih resursa treba da budu usmereni ka realizaciji krajnjih ciljeva organizacije, tj. njegove razvojne i poslovne
politike.Ljudski resurs je entitet koji se nalazi uvek na početku i na kraju svake poslovne priče, jer on svakako ima
najdugoročnije posledice po jednu organizaciju.[2] Stoga je vrlo važno, gotovo esencijalno, odabiru pravih saradnika
posvetiti dovoljno i kvalitetno vreme. Vrlo je važno samom procesu izbora posvetiti dovoljno pažnje i ako, kako dr.
Isak Adizes kaže: "Izbor ljudi zavisi od samih ljudi, on nikada neće biti savršen.[3].Menadžment revolucija je na
površinu poslovnog sveta izbacila menadžere koji moraju imati moć podržanu znanjima, sposobnostima i ličnim
osobinama. Proces umnožavanja novih multidisciplinarnih menadžment znanja i sposobnosti dinamičan je proces koji
obezbeđuje autonoman razvitak svake organizacije. Menadžeri kao reprezenti menadžmenta i kompanije, moraju biti
sposobni (ili osposobljeni) da bi suvereno i autoritetom ličnosti upravljali promenama i procesima. Promene su postale
toliko složene i dinamične da od njihovih znanja i sposobnosti i njihovog dejstva u privredi i društvu uveliko zavisi
sudbina svetskog poretka.. Danas su potrebne ideje da bi se opstalo na sportskom tržištu i standardizacija i kvalitet da
bi se sledili principi zaštite životne sredine. Lider je taj koji prodaje ideju.Danas su potrebni novi koncepti da bi se
organizacija približila i čvršće povezala sa potrošačima. Menadžerov zadatak je da konzervira zadati koncept i da u
njegovim okvirima "isteruje" maksimalnu efikasnost, lider ruši važeće koncepte i nudi nove, često i neproverene,
koncepte i ideje. Danas je potreban organizacioni model koji može da se nosi sa svim tim promenama.[4] To je
organizacija visokih performansi, sa liderima u celoj njenoj strukturi koji razmišljaju pobednički i koji napade iz
okruženja prevode u šanse i dugoročan rast i razvoj na sportskom tržištu i povezuje marketinški zaštitu zdravlja ,
ekologiju i sport.
Problem, predmet i cilj
Jedan od najznačajnijih faktora uspešnog poslovanja su svakako ljudski resursi, odnosno, kvalitetan i stručan kadar.
Ova činjenica, naravno, implicira potrebu za stalnim unapređenjem celokupnog sistema znanja. Unapređenje
se ogleda kroz sprovođenje internih i ekstrenih obuka zaposlenih, stručno usavršavanje, finansiranje daljeg
obrazovanja ili informisanje zaposlenih na polju struke, obezbeđivanjem prisustva na seminarima iz oblasti
menadzmenta u sportu. Time se zaposleni podstiču da prate inovacije u struci, kao i aktuelne promene i dešavanja u
istoj, što se pozitivno odražava na kvalitet rada.
Kako bi postigli određene ciljeve u organizaciji, menadžment ljudskih resursa mora da ispuni određene
zahteve, koji će uticati na poboljšanje rada zaposlenih a samim tim i njihovu veću produktivnost u organizaciji.[5]
Kroz to zadovoljenje i ispunjenje zahteva osnovnog i najvrednijeg resursa u preduzeću, dolazimo do ispunjenja ciljeva,
kojima se teži. Ukoliko menadžment ljudskih resursa nije u stanju da upravlja ljudskim resursima to može da utiče na
poslovanje, kao i profit i u najgorem slučaju opstanak te organizacije.
Osnovni cilj upravljanja ljudskim resursima u eko-sportskom kampu je ostvarivanje sledećih ciljeva:
Funkcionalni cilj - funkcija upravljanja ljudskim resursima jeste da doprinosi organizaciji onoliko koliko
je potrebno da bi ona ostvarila svoje ciljeve i realizovala organizacionu strategiju. To bi značilo da resursi treba što
racionalnije i efikasnije da se koriste, u ostvarenju organizacionih ciljeva.
134
Organizacioni cilj - kao što smo već istakli, za organizaciju najbitniji faktor je ljudski resurs, prema tome
treba da poboljšamo efikasnost i da motivišemo zaposlene na što bolji način i time ćemo ispuniti ciljeve organizacije.
Društveni cilj - u svakodnevnim ljudskim odnosima društvene norme i sistemi vrednosti su veoma važni u
ostvarivanju dobre komunikacije.Biti etički i društveno odgovoran prema potrebama i izazovima društva i minimizirati
negativne uticaje tih zahteva na poslovne organizacije je takođe jedan od značajnih ciljeva, ne samo za upravljanja
ljudskim resursima, već menadžmenta u celini.
Lični cilj – zadovoljenje zaposlenih je najznačajnije za svaku organizaciju, ali nije dovoljno zadovoljiti
zaposlene samo u poslovnom smisli, neophodno je pomagati im u ostavrenju njihovih ličnih ciljeva. Samo na taj način
može se zadobiti njihovo poverenje, a zaposleni će biti zadovoljni i potivisani za napredak i lični doprinos organizaciji.
Svaki od navedenih ciljeva bitno utiče na upravljanje ljudskim resursima u sportskom kampu čime se
poboljšava uspešnost samog eko-sportskog kampa.
Kreativnost i inovativnost su postale nezaobilazne komponente upravljanja sportskim kampo, i doprinele
su povecanju uloge istrazivanja i razvoja. Strategije menadžmenta ljudskih resursa takođe treba da doprinesu
kreativnosti zaposlenih,trenera i samih standarda kao i taktike za inovacije da omoguće primenu novih ideja. [6 ]
Ključna karakteristika je da modernizacija poslovanja zahteva nova znanja i nove profesije koje podrazumevaju visok
nivo obrazovanja i obuke. Individualci moraju biti spremni na usavršavanja kako bi se prilagodili promenama i zadržali
svoja radna mesta.
Kada razmišljamo o motivaciji i sistemima nagrađivanja postavlja se jedno uobičajeno pitanje: ako je sve
jedinstveno i specifično ima li ičega što je slično ? Da li možemo nešto da uzmemo kao polaznu osnovu, kao reper u
odnosu na koji postavljamo neki model ? Odgovori na ova pitanja su, na sreću potvrdni.
Stil liderstva je način na koji se uspostavljaju odnosi između lidera i saradnika, odnosno način na koji
lider usmerava ponašanje podređenih i sredstva koja koristi da ih pridobije ili privoli na željeno ponašanje.Bazični
kriterijumi po kojima razlikujemo stilove su: pristup lidera motivisanju podređenih – prinuda ili podsticaj, način na
koji lider donosi odluke, izvori moći koje koristi da ostvari uticaj na podređene,sposobnost lidera da prilagodi svoje
ponašanje različitim situacijama.Na osnovu ovih kriterijuma razlikujemo:klasične stilove, i savremene stilove
liderstva.Pionirske studije o liderstvu su Hotorn i Ajova studije. Ove studije su ispitivale uticaj tri stila liderstva na
ponašanje i performanse, i to: autokratsko,demokratsko i liberalno. Ohajo studije su prve interdisciplinarne studije
liderstva zasnovane na timskom radu psihologa, sociologa i ekonomista. Na zaključcima ovih studija bazira se
koncept "menadžerske mreže". Mreža ima dve dimenzije: briga za ljude i briga za proizvodnju. Sa napredovanjem na
horizontalnoj osi, gde je predstavljena briga za proizvodnju, lideri pokazuju da su orijentisani na zadatak, dok
napredovanjem na vertikalnoj osi, gde je predstavljena briga za ljude, lideri pokazuju da poseduju veći stepen brige za
ljudstvo.U tom aspektu “menadžersku mrežu” treba primeniti i na organizaciju eko-sportskog kampa.
Menadžerska mreža se dokazala u praksi kao dobar način testiranja lidera, jer im pokazuje da je
zadovoljstvo zaposlenih isto toliko važno kao i postignuta produktivnost, i samim tim uvek je moguća kontrola svih
segmenata organizacije eko-sportskog kampa.
135
Hipotetski zadaci
Na osnovu predmeta,cilja i zadatka istraživanja,kao i korišćenja adekvatne literature definisani su sledeće
hipotetski zadaci:
H1 - Postoji statistički značajna razlika između polaznika po sociopsihološkim faktorima
H2 - Postoji statistički značajna razlika po emocionalnoj kompetentnosti polaznika
H3 - Po motivu postignuća postoji statistički značajna razlika medju polaznicima
H4 - Spremnost kampera na dalju edukaciju nakon zavrsetka kampa
Primenjena metodologija
Kada su u pitanju ljudi znamo da postoji jezgro zajedničkih ljudskih osobina koje u slobodnijoj
interpretaciji možemo nazvati "ljudska priroda". Ako se ogrešimo o suštinu ljudske prirode praveći modele i sisteme
koji se oslanjaju na veštačke, a ne na prirodne ljudske potrebe, nećemo moći uspešno da upravljamo na dugi rok, jer
pre ili kasnije dolazi do svesne ili nesvesne "pobune" iznutra - iz same biti naše prirode. Ljudske vrednosti i smisao
ljudskog života povezani su sa tim jezgrom. Isto tako, najnovija saznanja u oblasti razvoja ljudskih vrednosti, razvoja
svesti i funkcionisanja ljudskog mozga nam pružaju dragocene uvide i alate pomoću kojih možemo da proniknemo u
najvažnije pokretače ljudskih aktivnosti i da ih upotrebimo u pozitivnom smislu. Zahvaljujući tome možemo sa dosta
velikom pouzdanošću da analiziramo specifične zahteve radnih mesta i karakteristike pojedinaca koji na njima rade.
[7]
Četiri ankete su obuhvaćene:
1)Anketa koja nosi oznaku A je:
Emocionalna kompetentnost kod uspostavljanja odnosa sa drugim ljudima
2)Anketa koja nosi oznaku P je :
Motiv postignuća
3)Anketa koja nosi naziv UP je:
Skala za ispitivanje opšteg stava prema promenama
4) Anketa koja nosi oznaku ED je:
Skala za ispitivanje stava o praksi edukacije
136
Interpretacija rezultata istraživanja ili rezultati istraživanja i diskusija
Ključni faktor poslovnog uspeha svake organizacije je motivisano, kompetentno i fleksibilno osoblje koje je
zadovoljno pravcem kojim se realizuju poslovne aktivnosti, poslovnom kulturom u organizaciji i načinom upravljanja.
5.1 Rezultati i diskusija
5.2 Brojčana (n) i procentualna (%), zastupljenost ispitanica kod emocionalna kompetentnost kod uspostavljanja
odnosa sa drugim ljudima
nije kompetentan umereno kompetentan kompetentan
n 20 30 33.
% 16.6 24.9 58.5
5.3 Brojčana (n) i procentualna (%), zastupljenost ispitanica kod motiv postignuća
bez motiva umeren motiva motivisan
n 13 16 54
% 10.7 13.3 76
Zaključak
Liderstvo je važno ne samo zbog naših ličnih karijera i organizacija u kojima radimo nekog zbog daljeg napretka
drustva pa i daljeg razvoja sporta. Potrebni su nam lideri koji će nas svojom energijom ujediniti na putu progresa
ljudskog društva.Promene su postale toliko složene i dinamične da od njihovih znanja i sposobnosti i njihovog dejstva
u privredi i društvu uveliko zavisi sudbina svetskog poretka i zaštita životne sredine , kako mi budemo pristupali samoj
organizaciji, kvalitetu i standardizaciji eko-sportskih kampova na pravi i produktivan način. Ljudski resurs je entitet
koji se nalazi uvek na početku i na kraju svake poslovne priče, jer on svakako ima najdugoročnije posledice po jednu
organizaciju samog sportskog kampa. Stoga je vrlo važno, gotovo esencijalno, odabiru pravih saradnika posvetiti
dovoljno i kvalitetno vreme. Ljudi su drugačiji jedni od drugih i njihov tip ličnosti i karakter treba da se kalkuliše kao
konstanta. Za lidere ne postoji razlog da žele da menjaju ljude, naprotiv, ove razlike su za njih prednosti, ne mane.
Lider koji gradi klimu u timu na prednostima, a ne na slabostima ljudi. On će na taj način koristititi talente ljudi u
potpunosti, posebno one koje on nema. Sve aktuelniji pojam timskog rada koji drasticno dovodi do povecanja
produktivnosti organiyacije postizući sinergetski efekat i integrisuci znanja svih pojedinaca angazovanih u timu.Ali
uspesan timski rad je izvodljiv samo u onim organizacijama u kojima vlada demokratska klima,postovanje
137
razlicitosti,uvazavanje,solidarnost,fleksibilnost,veoma zastupljeno delegiranje odgovornosti i kompetencija
zaposlenih.Navedene performanse u ogromnoj meri zavise od stila rukovodjenja,mada i od zaposlenih i njihove
sposobnosti saradnje i funkcionisanja u timu. Zlatno pravilo liderstva je da lider treba da tretira ljude onako kako oni
žele da budu tretirani i ono se ovim konceptom u potpunosti poštuje. Zahvaljujući tome možemo sa dosta velikom
pouzdanošću da analiziramo specifične zahteve i karakteristike pojedinaca koji na njima rade, kao i kvalitet samog
procesa rada.
Literatura
1. Acin-Suglinski, (1993), S., "Obrazovanje menadžera za akciju, direktor br 3", Privredni pregled, Beograd.
2. Ackermmann, (1989), K.F., "Strategischer Personal menagment auf dem Prufstand", Personal management im
Wandel, Poeschel, Stuttgar,.
3. Adizes, I., (1994)"Upravljenje promenama", Agora,Beograd.
4. Arnold, E., (1989), "Managing Human Resources", London.
5. Drucker P. F., (2001), "Management challenges for the 21st century", Business, USA.
Drucker P. F., (2002), "The effective executive revised", Business, USA
6. Đukić,M.,: Upravljenje ljudskim resursima u sportu,SI, Matica Srpska, Novi Sad, 2011.
7. Đukić,M: Praktikum-Upravljenje kvalitetom u sportu, SI, Matica Srpska, Novi Sad, 2010.
138
EKOLOŠKA POLITIKA I ODRŽIVI RAZVOJ U CILJU UNAPREĐENJA POSLOVANJA
PREDUZEĆA
ENVIRONMENTAL POLICY AND SUSTAINABLE DEVELOPMENT IN ORDER TO
IMPROVE COMPANIES BUSINESS
Doc.dr Miodrag Jelenković, Fakultet za sport, Beograd
Doc.dr Ljubomir Miljković, Fakultet za poslovno industrijski menadžment Beograd
Doc.dr Igor Radošević, Fakultetza sport, Beograd
Sažetak: Opstanak ljudskih zajednica je u prošlosti veoma često bio ugrožen prirodnim katastrofama,
epidemijama, ratovima, oskudicom hrane i drugim uticajima koji su, međutim, uvek bili prostorno ograničeni. Za
razliku od egzistencijalnih kriza prošlosti, krize današnjice ne potiču od prirodnih nepogoda koje su prostrorno
ograničene, već od globalnog nesklada u idejno-materijalnom smislu čitave industrijske civilizacije. Do sada čovek
nije bio u stanju da stvori jedan idealan sistem civilizacije i da izbegne krizna stanja tog sistema. Pristupi rešavanju
ovog problema se razlikuju u nauci. Neki od pristupa mogu biti u : - prelasku privrednih sistema iz permanentnog rasta
u stacionirano stanje, - izgradnji ekološke svesti kod ljudi, - uvođenje socijalnih programa, - primeni tehničkih mera
(npr.filteri, električni automobili i sl.), - samoregulacionoj sposobnosti prirode i inventivnoj snazi čoveka, koji će svaki
problem blagovremeno naći i adekvatno rešiti. Za sada nema integralnih sistemskih studija koji bi razjasnili prave
dimenzije ovih problema kao i realne mogućnosti njihovog rešenja. Ideje potrošačkog društva da proizvode što je
jeftinije i što više, bez obzira na primenjene tehnologije, odnosno štetne posledice koje one imaju na životnu sredinu i
koje dovode do većeg zagađivanja. Ovakav pristup nameće razvoj ekološke svesti u svetlu koncepcije zaštite životne
sredine, čiji su ciljevi racionalno trošenje prirodnih dobara, nalazišta i uvođenje mera zaštite, što u krajnjoj liniji samo
prividno poskupljuju i ograničavaju proizvodnju, odnosno dovodi do umanjenja profita. Primena naučnih dostignuća
u pravcu iznalaženja alternativnih vidova energije, unapređenja sistema proizvodnje uz otvoreniji pristup razvoju
superiornih proizvoda, neprestano bi trebalo da bude u fokusu svih struktura privrede.
Ključne reči: ekologija, zagađenost, Zemlja, problemi, životna sredina, održivi razvoj, obnovljivi izvori
energije
Summary: Survival of human communities in the past often been threatened by natural disasters, epidemics,
wars, shortages of food and other influences, which are, however, always spatially restricted. As opposed to the
existential crisis of the past, crisis of today do not come from the natural disasters that have space limitations but of
the global disparity in conceptual and material terms of the entire industrial civilization. Until now the man was not
able to create an ideal system of civilization and to avoid crisis situation of that system. Approaches to solve this
problem are different in science. Some of the approaches may be in: transition of economy systems from the permanent
growth into the inpatient state, build environmental awareness of people, social programs implementation, technical
measures implementation (filters, electric cars, etc.), self-regulatory ability of nature and inventive power of man who
will promptly find and adueqately solve it. For now, there is no integrated system studies to clarify the true dimensions
of the problem and the real possibilities of their solution. The ideas of the consumer society to produce cheaper and as
much as possible, regardless of the applied technology and harmful effects that they have on the environment which
lead to a larger contamination. This approach imposes the development of environmental awareness into the light of
the conception of environmental protection whose goals are the rational use of natural resources, sites and
implementation of protective measures which ultimately only seemingly increase the cost and limiting production that
leads to a decrease of profits. The application of scientific advances in direction of finding alternative forms of energy,
improving the system of production with a more open approach to the development of superior products always should
be the focus of the economic structure.
Key words: ecology, pollution, earth, problems, environment, sustainable development, renewable energy
sources
139
1. EKOLOŠKI PROBLEMI
Planeta Zemlja je za sad naš jedini dom , a prema svim pokazateljima tako će i ostati još jedno duže vreme.
Pa tako moramo priznati jednu veliku ironiju koja nam se događa: na planeti Zemlji svakim danom ima sve više i više
ekoloških problema. Kud god pogledamo , počevši od mesta gde živimo pa sve do ledenih slojeva Antartika i pustinja
u Africi, čovek može uočiti nešto što se svuda događa-eklološke probleme.
Ekologija je nešto što uvek završi na drugom mestu- odmah iza ekonomije i naše potrebe za novcem i moći. Ovim
omalovažavanjem naša planeta dobija utisak da se Zemlja zapravo ne vrti oko Sunca, već da se sve vrti oko novca.
Ekologija je uvek negde iza i može opstati samo ako joj ekonomija to dopusti, a to se nažalost vrlo retko dešava. U
doba velike industralizacije zapadnih država isključivo se gledalo na ekonomski učinak svega što je rađeno, a ekologija
je jednostavno bila potpuno zanemarena. Tek kada su nastali ozbiljni problemi u obliku kiselih kiša i velikih količina
sitnih čestica u vazduhu, zapadne zemlje su počele pridavati značaj ekologiji i to samo kod rešavanja trenutno vidljivih
problema. Što se tiče dugoročnih problema poput globalnog zagrevanja – to je još uvek na drugom mestu jer za sad
posledice su male i gotovo neprimetne, a buduće generacije će se valjda snaći. Zemlje koje su trenutno u razvoju slede
iste principe ekonomskog proboja kao i zapadne zemlje u doba industralizacije pa nemaju obzira prema okolini.
Međutim, ekologija se sve više vraća i o njoj se sve više priča jer nam priroda polako ali sigurno okreće svoje drugo
lice, lice sa puno ožiljaka od silnih ekoloških problema.
2. ODRŽIVI RAZVOJ
Orživi razvoj se može sagledati na više različitih načina. Jedan od načina podrazumeva stanje u kome se
resursi eksploatišu tako da buduće proizvodne mogućnosti čovečanstva budu očuvane. Koncept održivosti ujedinjuje
tri osnovna cilja: zdravu životnu sredinu, ekonomsku profitabilnost i socijalnu pravičnost.
Održivost počiva na principu da se zadovolje potrebe sadašnjosti, a da se ne ugroze mogućnosti u budućnosti. Održivost
u sebi integriše prethodno iskustvo, sadašnju praksu rada ali i viziju budućnosti koja ne može i ne sme biti tek obična
ekstrapolacija sadašnjosti.
Razvoj mora služiti svima, u suprotnom se radi o razvoju nerazvijenosti koji će, u krajnjem slučaju, ugroziti i
najrazvijenije. Sve dok se razvijaju tehnologije potčinjavanja i razaranja, ne može se govoriti o stvarnom održivom
razvoju. Kvalitet nove razvojne paradigme je što ne samo da integriše najvažnije ekonomske i ekološke kriterijume,
već ostvaruje i posebnu „metodološku sinergiju“, koja se ogleda u sledećim odrednicama:
1. antropocentričnom pristupu - u prvi plan ističe ljude i njihovu odgovornost za održivi razvoj.
2. dugoročnost - multivremenska sinteza.
3. prostornoj obuhvatnosti – polazi od lokalnog do globalnog.
4. transparentnosti ciljeva - počev od mikro ciljeva (maksimiranje profita organizacija i maksimizacije uspeha
reprodukcije eko-sistema), preko makro ciljeva (rast nacionalne privrede i preživljavanje svih živih bića), do cilja
održivosti ekonomsko-ekološko-etičkog sistema.
Drugim rečima, održivost kao strateški cilj obuhvata optimizaciju brojnih interakcija prirode, društva i ekonomije, ali
prema kriterijumima i ekologije, a ne samo ekonomije.[4] U svim privrednim granama održivi razvoj bi trebalo da
predstavlja metod kojim se obezbeđuje povezivanje ekonomskih i ekoloških činilaca. Ovim metodom usklađuju se
ekonomski ciljevi, naučno-tehnološki postupci i način korišćenja prirodnih resursa.
Održivi razvoj podrazumeva trajnu zaštitu životne sredine i ostvarivanje društveno celishodnog ekonomskog i
socijalnog razvoja. U globalnom smislu podrazumeva strukturne promene u privrednom životu kojima se stvaraju
uslovi za usporavanje i zaustavljanje iscrpljujućeg korišćenja prirodnih resursa i energetskih izvora. [2]
Konceptom održivog razvoja uspostavlja se trajna osnova za usklađivanje procesa korišćenja i zaštite prirodnih resursa.
Proces održivog razvoja podrazumeva da čovek zasniva razvoj proizvodnje i rast produktivnosti na reprodukciji, zaštiti
i unapređienju prirodnih resursa. Ovo se može postići ako se koncept održivog razvoja primeni na globalnom nivou i
po sektorima: održiva industrije, održiva poljoprivreda, održivi razvoj ljudskih naselja i drugih sektora društvenog i
ekonomskog razvoja.[2]
3. NEOBNOVLJIVI RESURSI
Nafta je konačan, odnosno neobnovljiv energetski izvor. Prognoze vezane za procenu ukupnih rezervi nafte
su različite, ali konstatacija koja je jedinstvena je ta da su rezerve nafte ograničene. Usled takve konstatacije u narednih
140
50 godina cena nafte bi trebala da raste uz smanjenje upotrebe kao goriva za svakodnevni prevoz ili proizvodnju
električne energije. „Shell Oil“ prognozira da će proizvodnja dostići vrhunac 2030.god., a „Institut za svetske resurse“
(World Resource Institute) vrhunac proizvodnje vidi između 2007. i 2014.god., i to sve u okolnostima mnogo više
svetske potražnje.
Da li potrošnjom nafte kažnjavamo svoju decu kad je lišavamo obilnih rezervi nafte? Zapravo, ne narušava li upotreba
bilo kojeg neobnovljivog izvora naš kriterijum održivosti? Odgovor je negativan ukoliko kao društvo kompenzujemo
smanjenje „prirodnog kapitala“ upotrebom „stvorenog kapitala“. U tom slučaju nafta nije stvarno jedinstveni izvor.
Tržišta mogu delovati kao snažni društveni mehanizam za zamenu prirodnog kapitala stvorenim kapitalom. Dok će
nafte biti sve manje, njena će cena rasti i podsticati preduzeća da tragaju i razvijaju nove tehnologije koje će obavljati
slične funkcije.[3]
4. EKOLOŠKA POLITIKA RAZVIJENIH KORPORACIJA
Mogućnosti za odrţivo korišćenje prirodnih resursa i zaštitu prirodne sredine treba uskladiti sa primenom
agresivnih tehnologija u proizvodnji koje imaju za cilj ostvarenje maksimalnog profita. U prošlosti je praksa i u
razvijenim i u nerazvijenim zemljama pokazivala da se pod uticajem agresivnog profita prirodni resursi nesmetano
koriste, što za sobom ostavlja tragične posledice po ţivotnu sredinu. Suština je pronaći adekvatnije razvojne programe
koji bi omogućili zaštitu prirodne sredine s jedne, i ostvarenje optimalnih ekonomskih rezultata s druge strane. U
razvojnoj politici preduzeća ekološki ciljevi treba da imaju mnogo vaţnije mesto od onog koje su imali do sada. S
obzirom da unapredjenje ekologije treba da postane permanentan proces, svako preduzeće treba da usaglašava svoje
ekološke programe sa aktuelnim tendencijama razvoja tehnologije, uzimajući u obzir i lokalne ekološke uslove i
zahteve potrošača.
Privredna preduzeća imaju bitnu ulogu u održivom razvoju jer svojom poslovnom i proizvodnom politikom treba da
se uklope u osnovne strategijske pravce razvoja koje je odredila država, a da ulaganjem u nove tehnološke procese i
moderne filtre spreče zagadjenja životne sredine.[8] Smernice ekološke politike moraju biti sastavni deo dugoročne
razvojne politike preduzeća i samim tim sastavni deo njegovog strateškog planiranja.
4.1. Ekološka politika kompanije ’’Coca Cola’’
Kompanija Coca Cola osnovana je 1886. godine sa sedištem u Atlanti (SAD). Posluje u preko 200 zemalja i
proizvodi preko 2600 različitih vrsta bezalkoholnih napitaka. Unapredjenje kvaliteta života u državama u kojima
posluje je oduvek bio jedan od osnovnih strateških ciljeva ove kompanije: promocija aktivnog stila života i dobrobiti
zajednice, minimiziranje udara na životnu sredinu, ubrzanje ekonomskog rasta i još mnogo sličnih tendencija.
Posvećenost očuvanju životne sredine počela je od najranijih dana poslovanja s tim što je u prvo vreme najviše pažnje
poklanjano kvalitetu vode i smanjenju otpadnih komponenti, da bi se i u narednom periodu nastavili napori na
minimiziranju sopstvenog otiska koji ostavlja u prirodnom okruženju. Vizija održivog rasta, sadržana u Manifestu
korporacije, zasniva se na nekoliko ključnih oblasti.[9]:
1. Kadrovi – stvoriti mesto za rad gde su ljudi motivisani da dostignu svoj maksimum;
2. Portfolio – ponuditi svetu veliki broj različitih brendova napitaka koji odgovaraju i zadovoljavaju različite
ljudske potrebe i ţelje;
3. Partneri – formirati dobitnu mrežu partnera-saradnika i izgraditi obostranu lojalnost;
4. Planeta – biti odgovoran globalni gradjanin koji će učiniti pozitivan doprinos;
5. Profit – maksimizacija prinosa uz vodjenje računa o svim prethodno navedenim odgovornostima.
Coca Cola kompanija nalazi se na listi FTSE4Good Index-a (nezavisna kompanija u vlasništvu The Financial Times-
a i London Stock Exchange-a), koji obuhvata kompanije koje zadovoljavaju globalno priznate standarde korporativne
odgovornosti. Kriteriji kojima se rukovodi FTSE se redovno ažuriraju i modernizuju u skladu sa evolucijom načina
mišljena i trendova u oblasti korporativne odgovornosti.
Sistem očuvanja životne sredine koji sprovodi ovaj proizvodni gigant fokusira se na područja koja su pod najjačim
udarom: upravljanje vodnim resursima, recikliranje ambalaže i zaštita energije i klime. Ovakve akcije su postale
sastavni deo poslovnih procesa više nego ikad. Naravno, iako je učinjeno mnogo u svakoj od ovih oblasti, kompaniji
predstoji još mnogo toga, u smislu daljeg ulaganja u održivu budućnost planete. Na posvećenost odgovornom
poslovanju ova firma se javno obavezala potpisivanjem Opšteg sporazuma UN, u martu 2006. godine. Ovim
sporazumom kompanija Coca Cola se javno obavezala da obuhvati, podrži i primeni set ključnih vrednosti u oblasti
ljudskih prava, standarda zapošljavanja, zaštite životne sredine i anti-korupcije. Mnogi njeni poslovni poslovni partneri
su takodje potpisnici ovog sporazuma. [10]
141
5. EKONOMSKI INSTRUMENTI U FUNKCIJI UNAPREDENJA SPROVOĐENJA I POŠTOVANJA
PROPISA U OBLASTI ŽIVOTNE SREDINE
Kada se pomene politika zaštite životne sredine i njeno finansiranje obično se misli na ekofondove i pomoću
njih realizovane aktivnosti. Medutim, za razliku od drugih institućija javnih finansija eko-fondovi nisu sami sebi
dovoljni. Za razliku od državnih budžeta, eko fondovi nemaju perspektivu trajnog rasta, već bi trebalo da nastanu,
razviju se do određene veličine, a potom da polako gube na obimu i na značaju, sledeći logiku tzv. Kuznjecove krive.
Kuznjecova kriva pokazuje vezu između nivoa dohotka, ekonomske aktivnosti i pritisaka na životnu sredinu. Rast
društvenog dohotka uslovljava rast degradacije životne sredine i obratno. Dobra javna politika se ne oslanja samo javne
aktivnosti, već velikim delom prenosti težište borbe za kvalitet životne sredine na preduzeća i na domaćinstva. Otuda
je mnogo važnije za delotvornu zaštitu životne sredne naćiniti adekvatan set ekonomskih instrumenata, koji ne samo
što pune eko-fondove, već šalju jasne signale privrednim subjektima i garadanima kako teba da se ponašaju. U fokusu
odnosa finansija i životne sredne se nalaze ekonomski instrumenti (porezi, takse, naknade, subvencije, carine ali i
kazne) a ne eko-fondovi. U svim razvijenim društvima, za uspeh politike zaštite životne sredine, presudni su dobro
postavljeni, dobro dizajnirani i dobro kalibrisani ekonomski instrumenti.
Otuda ne čudi što se dizajniranju i kalibraciji ovih instumenata svuda u svetu posvećuje velika pažnja. Normativna
ekonomska teorija ističe bitna svojstva ovih instrumenata. Ta svojstva su:
1) efikasnost, koja može biti ekonomska ili troškovna;
2) pouzdanost, tj. u kojoj meri se možemo osloniti na odredeni instrument, da ćemo njime postići odredeni cilj;
3) nivo informisanosti koju javni subjekat mora posedovati, da bi pravilno primenio instrument, što ima uticaja na
troškove pribavljanja informacija;
4) dugoročne posledice, u smislu da li vremenom dejstvo instrumenta slabi, jača, ili ostaje nepromenjeno;
5) primenljivost, koji je stepen kontrole neophodan da bi instrument bio efikasan; tj. koliki su troškovi primene
odredenog instrumenta;
6) dinamička efektivnost, u smislu kakav je uticaj primene instumenta na konkurentnost u toku vremena, da li
njegova primena stvara podsticaje za povećanje kvaliteta proizvodnje i smanjenje zagadenosti,
7) fleksibilnost, tj. da li se primena instrumenta može brzo adaptirati na promenjene uslove,
8) neprotivurečnost i kompatibilnost, tj. da ekonomski instumenti ne suzbijaju poželjna dejstva drugih
instumenata, već da budu kompatiblini sa kako ciljevima politike zaštite životne sredine , tako i ekonomske
politike uopšte; te na kraju
9) pravičnost i posledice koje primena instrumenta ima na raspodelu.
Ekonomski instrumenti namenjeni zaštiti životne sredne u Srbiji su uvedeni na osnovu Zakona o zaštiti životne sredne
(2004), a nizom uredbi precizirana je i inovirana njihova primena i delovanje.
Sadašnjim pravnim okvirom predvidene su:
• naknada za korišćenje prirodnih vrednosti,
• nakanda za zagađivanje ţivotne sredine, kao i merila i uslovi za povraćaj, oslobadanje ili smanjenje plaćanja
naknade za zagadivanje životne sredine,
• naknada za zagadivanje ţivotne sredine u područjima od posebnog državnog interesa,
• naknada jedinice lokalne samouprave za zaštitu i unapredivanje ţivotne sredine.
Inače, širenje sektora usluga dovodi do bitnih promena koje se tiču nastanka, prikupljanja, kreiranja, prerade i
korišćenja informacija. Kako s elogistika odnosi na transport tj prenos svih vrsta vrednosti pa samim tim i informacija
odnosno znanja. Netvorking je preporučena forma rada i funkcionisanja u cilju što potpunije informisanosti tržišnih
aktera. Masovna ponuda i sve veća dostupnost usluga na bazi informacija dovode do brzog smanjivanja njihovih cena,
što otvara mogućnosti njihovog korišćenja od strane praktično neograničenog broj korisnika u celom svetu.
Naime, savremena privreda sve više zavisi od istraživanja, odnosno korišćenja informacija i znanja pri definisanju
proizvoda, kao i robnih i finansijskih tržišta. Međutim, zbog rasta produktivnosti u industriji i poljoprivredi,
uslovljenog tehnološkim progresom i povećanjem kvaliteta radne snage, u ekonomiji zasnovanoj na znanju najviše
zaposlenih je upravo u trećem uslužnom sektoru. Pri tome je treći sektor produktivniji od ostalih, s obzirom da je u
njemu veća i efektivnija upotreba informacija i znanja.
Sa druge strane, snažan treći sektor, podstiče produktivnost. S obzirom da je tržišno vrednovanje ključni faktor
ekonomskog učinka, sve više pažnje se poklanja tržišno validnim informacijama. Što se tiče ekološkog aspekta
logistike spomenuću strategiju EU koja se odnosi na suzbijanje zagađenosti vazduha kao i radioaktivnosti kroz
strategije, planove i odluke kao i osnivanje određenih instituta kao što je Institut za očuvanje životne sredine i održivi
razvoj.
142
ZAKLJUČAK
Do pojave čoveka i njegovog delatnog odnosa prema prirodi, u živom svetu vladala je uzajamna i harmonična
povezanost i zavisnost u ekološkoj ravnoteži. Narušavanje ekološke ravnoteže nastaje kao posledica čovekove radne
delatnosti, kojom čovek “prisvaja” prirodu, i stvara proizvode. Pri tome ne dolazi samo do poremećaja ekološke
ravnoteže ekosistema, već i do ugrožavanja intengriteta čoveka i njegovog opstanka. Poznavanje ekoloških zakonitosti,
procesa i pojava u prirodi obogaćuje čoveka da sagleda prirodu u celini. Uredjujući je prema svojim potrebama on ne
sme da dovedi do prekida procesa u njoj, niti da poremeti funkcionalnu ravnotežu koja postoji izmedju živih bića i
njihove životne sredine. To se može izbeći samo ako se dobro poznaju ekološke zakonitosti i ako se ponašaju ljudi u
skladu s njima. Sigurno jedan od najvažnijih elemenata ekološke svesti je ekološko znanje, kao neophodan preduslov
za formiranje ekološke etike i dobre osnove za procenu ugroženosti životne sredine. Ustanovljavanjem ekološkog
znanja stvoreni su uslovi u bliskoj budućnosti za uspostavljanje adekvatnog obrazovanja za zaštitu životne sredine sa
ciljem kreiranja harmonije na relaciji čovek- tehnika- priroda –društvo.
Dakle, ekološka svest predstavlja obrazac života, koji poštuje i uskladjuje sa prirodnim zakonima kruženje materije,
trošenje energije i obnavljanje života, pri čemu podstiče da se od prirode uzima samo onoliko koliko je potrebno za
obezbedjivanje osnovnih ljudskih potreba. Zato ekološka etika predstavlja ekološki odnos čoveka prema životnoj
sredini, koji se odnosi na moralan odnos izmedju ljudskog/tehnosfere i prirodnog/biosfere. Novi odnos prema životnoj
sredini, kao i preobražaj duha savremene sfere rada postaje imperativ. Koncepcija održivog razvoja nudi mogućnost
harmoničnog razvoja.
LITERATURA
[1] Berber, S.: Ekologija’, Univerzitet u Novom Sadu, Sombor, 2004.
[2] Blagojević, S.: Ekologija i ekonomski razvoj, Izdavački centar Ekonomkog fakulteta u Prištini, 2001.
[3] Jardin, J.: Environmental ethics – an introduction to environmental philosophy, 4th edition, Thomson Learning
Company, Wadsworth, 2006.
[4] Kadrić, Š.:Fenomen kiselih kiša i umiranja šuma, Ekologija-neodrživi razvoj, Zenica, 2004.
[5] Vujičić, M. i Djekić, S.: Agrobiznis-sistem, upravljanje, razvoj, Ekonomski fakultet Univerziteta u Kragujevcu,
Kragujevac, 2003.
[6] Pavlović, M.: Resursi i ekologija, T.F.,,Mihajlo Pupin,, Zrenjanin, 2002.
[7] http://us.coca-cola.com/home/#
[8] Mankiw G. J., Macroeconomics, Harvard University, New York, 2003. 345 s.
[9] Jakšić, Miomir, Grubišić, Zoran, Makroekonomija, Ekonomski fakultet, Beograd, 2006. 333 s.
[10] Drašković, M., Vujičić, J., Smiljić, S., Electronic banking models, International journal of economics and law,
Vol.1, No. 3, Novi Sad, 2011.
[11] Konjević, O., Eu and Serbia, International journal of economics and law, Vol. 1, No.3, Novi Sad, 2011.
[12] Bošković J.: Održivi razvoj poljoprivrede i zaštita životne sredine. Beograd: Megatrend univerzitet, 2003. pp.
31-55.
[13] Pokrajac S.: Održivi razvoj i moderna tehnologija kao ekološka raskrčća savremene civilizacije. Beograd:
Megatrend univerzitet, 2003. pp. 17-29.
[14] Goodstein E.S.: Ekonomika i okoliš. Zagreb: MATE, 2003. pp.80-117.
143
STABILITY OF TIME-DOMAIN ALGORITHM FOR LINEAR
STATE-SPACE MODELS
Stojan Markoski1 Ph.D,Branko Petrevski2 Ph.D, Boban Janković3, Aleksandar Pajić1Ph.D
1University ,,Union –Nikola Tesla”, Belgrade, Faculty of Sport, Belgrade, Republic of Serbia, [email protected]
2BŠ Sremska Mitrovica, Vojvodina- Republic of Serbia, [email protected]
3Private Insurance Brokerage Alka plus Ltd, Belgrade, Republic of Serbia, [email protected]
1University ,,Union –Nikola Tesla”, Belgrade, Faculty of Sport, Belgrade, Republic of Serbia,
Summary: In this note, new improved perturbation bounds for the robust stability of linear time invariant
systems are given based on the Lyapunov stability approach. This improvement is due to the modification in the
calculation of Lyapunov function, using single-factor eigenvalue shifting. From computational point of view the
proposed time-domain approach is superior to the frequency-domain approach. The time-domain approach involves
checking only two inequalities, while the frequency-domain approach requires the criterion to be satisfied over the
whole range of frequencies. A second-order numerical example illustrates the improvement obtained in the bounds
using the proposed approach.
Key words: There, improved, linear, bounds, bounds, value, system, model, results.
1. Introduction
There has been a considerable number of papers (2, 3, 4, 6, 8, 10) ealing with the analysis of algorithm
stability of linear time-invariant systems subject to structured and unstructured perturbations, using the Lyapunov
approach. Similar studies have been carried out using frequency domain approach (1, 2). Several numerical
examples have been used to show that the stability algorithm bounds based on frequency domain approa ch are
superior to time-domain stability algorithm criteria.
In this paper, we present new time-domain stability algorithm criteria for linear state space models. A new
approach based on single-factor eigenvalue shifting is proposed which leads to new improved measures of stability
algorithm. The bounds are superior to these based frequency domain approach, as well as to time domain approach,
recently reported in literature.
Assume that a linear time-invariant model of physical system is described by the following state equation
tAt (1.1)
with
AAA 0 (1.2)
werenR is the state,
nxnRA 0 is the nominal state matrix which is assumed to be asymptotically stable and
A is a perturbation matrix. Assume that A has the structure
EteA (1.3)
where the matrix E is given constant matrix and 0te is unknown time varying function.
144
2. Algorithm characterization
In what follows, it is shown that it is possible to calculate a sector (emin, emax), i.e., boundes on e (t) such that
perturbations in this sector ao not disturb system stability.
To obtain bounds on e(t) for stability of perturbed system (1.1) we chose a quadratic Lyapundov
function
tPtataV a
T)( (2.1)
where P is the positive definite solution of the equation
000 QPAPA T (2.2)
for some positive definite matrix Q.
Most of the existing stability algorithm bounds in time domain are based on the assumption (8) that Q_=2I.
However, it was pointed out (6) that the proper choice of the positive definite matrix Q could lead to the reduction of
the conservatism of the existing criteria.
In this paper, instead of choosing different values for Q, we propose a new algorithm, based on single-factor
eigenvalue shifting, to directly construct a positive definite matrix P which leads to improved stability algorithm
bounds.
First, we give the following lemmas.
Lemma 2.1
If A and B are symmetric matricesa and B is pozitive definite then the following inequalities are satisfied
ABA
ABA
minmin
maxmax
(2.3)
145
This means that by adding a new positive definite matrix with variable parameters to the matrix P, the solution
of equation(2.2) with Q=2I, we can change the eigenvalues and eigenvectors structure of P in such a way that new,
improved stability algorithm bound could be achieved.
Lemma 2.2
Assume that C and D are NxN constant matrices with
CDDCC TT and , 0 (2.4)
then the sufficient condition for
C+D>0 (2.5)
is given with
11 DCAi ni ,...2,1 (2.6)
Proof:
According to Thornheim (7) and the given conditions (2.4), there exists a nonsingular transformation matrix H
such that
m
T gggdiagIHDCH ,..., 21 (2.7)
where
DCg kii
1 ni ,...2,1 (2.8)
and
nki ...,2,1 ji , ji kk (2.9)
146
Therefore, the condition (2.6) is sufficient condition for C+D>0.
Now we consider the following Lyapunov function
PV T IPP 0 (2.10)
where Po is the positive definite solution of the Lyapunov equation
02000 IPAAP o
T (2.11)
and satisfies the following inequalities
21 (2.12)
,
0,
0,2
1
0,
0,
2
2
(2.13)
where
TAA 0min T
mah AA 00( (2.14)
Lemma 2.3
If P() is defined as (2.10) and takes its value in the open interval (1, 2), where 1, 2, are defined as (2.13),
then the matrix P() is positive definite.
147
Proof:
Define
PAAPQ T
001 )( (2.15)
According to the definition of matrix P(), we know
000000001 2 AAIAAPAAPQ (2.16)
From the condition that takes its value in the open interval 21, , it follows that
02 00 T
ii AAQ ni ,....,2,1 (2.17)
i.e. matrix Ql is positive definite. Due to the uniqueness and positive definiteness of the solution of Lyapunov equation,
the matrix P(β) is positive definite. The proof is completed.
Theorem 2.1
Assume that the Lyapunov function is chosen as (2.10),then the perturbed system(1.1) remains
asymptotically stable if the following inequalities are satisfies,
etee (2.18)
and
21 (2.19)
where 21, are defined by (2.13) and
148
0
0
1min
1min1
1
min
W
WW
e
(2.20)
0
0
1max
1mah1
1
max
W
WW
e
(2.21)
PEEPPAAPW TT 1
001 )( (2.22)
Proof:
From the conditions (2.10), (2.19) and the Lemma 2.3, it follows that V() is positive definite. Taking the
time derivative along the solution of the perturbed system (1.1), V() will be represented as
PEEPPAAPV TTT 00 (2.23)
SRT (2.24)
where
,0 PAAPR T
o
PEEPS T (2.25)
It is easy to show that R=RT, S=ST and according to Lemma 2.3, R0. Using
149
Lemma 2.2,the sufficient condition for the negative definiteness of V is
SRi
1 -1 ni ,.....,2,1
i.e.
PEEPPAAP TT 1
00
11,
ni ,.......,2,1
that is the condition (2.18).The proof is completed.
3. Numerical example
In this section the stability algorithm results will be illustrated through a numerical example. The following
second-order perturbed system has been considered in literature (1, 4, 5, 9)
ttEAt (3.1)
-2
0
-3
1 A (3.2)
UtetE
where the matrix U is given as
0
0
1
1
1
0
1
1 Uand U (3.3)
and e(t) is unknown time-varying scalar function.
From (2.13),it follows that the adjustable factor takes its value within the following interval
-12.3246 0.3246
150
We have tasted 10 values for , from=0.0 with step ,2.0 Table 3.1 gives the allowable bounds of e(t)
which do not destabilize the perturbed system(1.1).
From Table 3.1 it follows that as the factor changes, the allowable bounds of e(t)change considerable. In order
to make a fair comparison with other criteria, we choose the max ee , min as our new bounds. The
comparison is given in Table 3.2.
Table 3.1
(bonds) U1=
10
11
U2=
10
10
e e e-e e e e-e
0.0 -0.9825 0.3972 1.3797 -0.9250 0.4805 1.4055
-0.2 -0.9995 0.4967 1.4962 -0.9785 0.6347 1.6132
-0.4 -0.9800 0.56119 1.5419 -0.9980 0.7489 1.7469
-0.6 -0.9444 0.6077 1.5520 -0.92983 0.8378 1.8361
-0.8 -0.9019 0.6413 1.5431 -0.9869 0.9094 1.8963
-1.0 -0.8571 0.6667 1.5238 -0.9682 0.9682 1.9364
-1.2 -0.8126 0.6863 1.4989 -0.9449 1.0175 1.9624
-1.4 -0.7694 0.7018 1.4712 -0.9187 1.0592 1.9779
-1.6 -0.7282 0.7141 1.4423 -0.8908 1.0950 1.9858
-1.8 -0.6892 0.7240 1.4132 -0.8620 1.1259 1.9879
-2.0 -0.6524 0.7240 1.2845 -0.8328 1.1528 1.9856
Table 3.2 The comparison of the stability bounds on e (t)
Criteria U1=
10
11
U2=
10
10
Single-factor shifting (-0.7282. 0.7141) (-0.9682 0.9682)
Markoski 2005 (-0.9825. 0.3972) (-0.9250 0.4850)
Yedavalli 2005 0.3972 0.4850
Yedavalli 2005 0.562 0.6575
Qiu and Davison 2004 0.6847 0.9150
151
4. Conclusions
A computationally efficient algorithm for time domain stability algorithm evaluation in state space models
has been proposed. The stability bounds are superior to those reported in the recent literature. The improvement is due
to the modification in the calculation of Lyapunov function, based on the single-factor eigenvalue shifting.
5. References
1.Juang, Y. T., T. S. Kuo and S. F. Hsu (1999). Stability algorithm analysis for state space models. Proc. 25th. Conf.
Decision and Control, 745-750. Athens, Greece.
2.Petkovski, Dj. and M. Athens (2001). Algorithm of decentralized output control design with application to electric
power systems. Proc. 3rd IMA Conf on control Theory, Sheffield, Academic Press, 859.
3.Petkovski, Dj. (2000). Algorithm of decentralized control systems subject to sensor perturbations. IEE Proc. Pt. D.
132, 53-60.
4.Petkovski, Dj. (1995). Iterative algorithm for improved measures of stability algorithm for linear state-space models.
Int. J.Systems Sci., 8, 1565-1573.
5.Oiu, L and E. J. Davison (2001). New perturbation bounds for linear state space models. in Proc. 1986, IEEE Conf.
Decisions Contr., 751-755,Athens, Greece.
6.Sezer, M. E. and D. D. Siljak(2003). A note on robust stability bounds IEE Trans. Aut. Control, AC-34, 1212-1215.
7.Thrall, R. M. and L.Thornhem (2002). Vector space and matrices, Wiley, New York.
8.Yedavalli R. K. (1985). Improved measures of stability algorithm for linear state space models. IEEE Trans. Aut.
Control, 30, 577-579.
9.Yedavalli R. K. and Z. Liang (2001). Reduced conservatism in stability algorithm bounds by state transformation.
IEEE Trans. Aut. Control, AC-31, 863-6-866.
10.Zhou, K. and P. P. Khargonekar (2003). Stability algorithm bounds for linear state-space models with structured
uncertainty. IEEE Trans.Aut. Control, AC-32, 621-623.
152
COMPUTATIONAL GRID AND PROTECTION
Stojan Markoski1 Ph. D, Branko Petrevski2 Ph. D, Boban Janković3, Aleksandar Pajić1PhD
1University ,,Union –Nikola Tesla”, Belgrade, Faculty of Sport, Belgrade, Republic of Serbia,
2BŠ Sremska Mitrovica, Vojvodina- Republic of Serbia
3Private Insurance Brokerage Alka plus Ltd, Belgrade, Republic of Serbia
1University ,,Union –Nikola Tesla”, Belgrade, Faculty of Sport, Belgrade, Republic of Serbia,
Summary: Today when the computer nets is one from the most important action infrastructure and support
other systems, security problem and protects computer nets increasingly gets on the importance. Computer nets,
complex software packages and database are critical action many production, industrial, administrative, financial and
military system. Net directly connected on the Internet, without mechanisms for the access control, cannot enable the
safety of stored data, threads can be preserve the web resource from the exploitation. Endangering safety, i.e. the
unauthorized access, swap or the damage of data, program, server, workstations or the other resource becomes the
real danger with who must that confront all who on any ways have been directed in the development, introduction,
usage or the maintenance of such system.
Key words: nets, Internet, protection, software, transaction, sabotage, espionage, cryptography.
1. Introduction:
Internet and new information technologies adds up to transform markets on the global level. Appearances of
electronic business inputs can have real concern for the secrecy and safety online. Electronic transactions between
private individuals, corporation or governments have same basic safety needs. We can only dicer affects the unwanted
abuse. By private individuals, after effect are individual, although even then can be deep. Among the corporations or
governments effects can disastrous, this can irrevocably influence the entire world. In the majority of cases
participant’s transaction geographic has been separated, and can and participate in transaction in different time. The
communication way may be complex, and the number transaction in the small half life may be very large. Motives
"attack" on such transactions can be various; from the curiosity and envy what some does the work to the drawing of
personal benefit. financial losses, loss of data and confidence among participants transactions, sabotages, espionage,
unwanted effect of using the innovative shape have worked just as is e-commerce, e-marketplaces, VPN, B2B, B2C,
m-commerce, Internet-banking.
2. What kind of protection we should use
Answers to this question, with who agree all industrial experts, are the PKI (the PKI). PKI is especially in the area
such as cryptography which uses as the base for the establishing necessary safety level. PKI completely satisfies the
proceeding of electronic business in unsure public environments such as the Internet.
Insofar the identity will not be confirmed and confidence established, online the business will remain on the
starting level, for that becomes the main flow businesses. For the completely using whole potential Internet technology
in the business, application of security mechanisms protects itself the secrecy of business data from the crucial
importance.
153
Nowadays computers are entirely use for the guard important and communicable the information which carries on the
company work, factories, government institutions etc. Appearances of Internet and computer nets prevailing, has
brought to the appearance of frequent raid in the documentation of such institutions, what can cause the huge damage.
Therefore indispensable must undertake all measurement necessary that until attack on the computer system prevailing
not to come, and if comes, needs to provide that data which have been attack arrive to it incomprehensible, while
understandable alone sides which have participated in the data transfer.
Sets of means which use for the data protection from deliberately and accidentally the attempt their disruption
calls the computer safety. In order to efficient estimation and choose means protect, administrators net must present
the method and claim definition and approach who referred on the protection. By this most frequent uses access is
based on the using the following three aspect of safety:
- Protection from attack (on the action which endanger information security which is the owner institution, e.g. the
bank, police …)
- Protection mechanism (the detective protects and recovers from attack)
The protective service (the service which improves the safety by the processing and data transfer).
Attack can confer on passive and active. Passive attack basically secret listening to and tracking transmittable
the information. Aim attack is to reach the information which is confidential, but by that does not change their contents.
Active attack referred on change the flow of information or creates the false flow.
Aims which should be achieved when make strategies for the safety net are: communicable, genuine, integrity
and undeniable. Therefore, for the safety communication necessarily to provide all four quoted aims.
Privacy refers at the protection of sent information from passive attack. Only the sender and potential recipient
messages needs that comprehend her contents.
Genuine is tide up with providing authorized transit the information’s, in other words, positively must be sure
who is the one that we communicate to, before we allow him access to confidential information’s. Integrity implication
providing of condition which are essential for the correct work of system and it’s protection from active attack. Means
for the assurance integrity has for the aim that detective apparent false attack and that they eliminate and that recognize
message which gets to that which us really and of the sent or false emerged during active attack at the system.
Undeniable refers at the prevention of false denial that the message was sent from determined locations.
Possible location detection with which is executed attack although the attack denies that it has executed.
Today most frequent used are two techniques for the providing safety of nets. These are the cryptography (the
scramble) and genuine.
3. Cryptography Cryptography is science which deals with methods of preservation privacy of information. Cryptographically tools
are mathematical algorithms using which “mask “contents and information flow. During the history cryptography
develops as the tool in the information protection, especially in military, diplomatic and state communications. It has
had the fascinating raising and falls, sometimes having the crucial role in outcomes of wars. Best example for this is
decoding German Enigmas machines in the Second World War. Public interest for the cryptography dramatically
grows in 1976 introduction so called, cryptography of public keys, i.e. asymmetric algorithms for the preservation
safety the information, wherewith achieve the secrecy information without previous exchange secret key via the safe
communication canal. Diagram types cryptography gives at the picture number 1.
154
Picture 1. Cryptography
When speaks about safety information, thinks at the preservation privacy, i.e. confidentiality and preservation
of integrity data.
Data privacy is the characteristic that data can quotations only on the part of authorize the user. Secrecy
messages bases only at secrecies key; neither serious algorithm for the scramble does note base the secrecy messages
at secrecies or the inapproachability of algorithm. Moreover, all algorithms for the cryptography which today has used
public are public and easily accessible. Key is starting amount algorithm which is performed the scramble, and the
secrecy comprises herein what this starting amount knows only you. Here are some rules which need that support
during creating of secret key:
- Ideally is that for the password takes series accidental letter and numbers. By this it should be more useful if there
is more than one series of accidental letter and numbers. Total amount of figures all series need to be at least 13.
Such secret keys usually are avoided because they consider them heavy for the memory and use common lines. In this
case necessary abides by following rules:
- Do not use the words which light can will come to terms, at copy: birth year, maiden name, name of the child,
husband, dog, whippings, canary etc;
- It should be more than one line, avoidance usage lines from the dictionary in the unchanged shape. It is beneficially
to apply at least the combination of lines with somebody’s number and
- Be inventive. The best password may be deal the quotation from some books or the meaningless sentence.
Basic elements of cryptography are:
- Enkripcija (the scramble) - procedure of transformation of plain text in to the illegible shape, encode (cipher) for
that whom this text is not available ;
- Dekripcija (decryption) - the reverse procedure from the scrambling.
The both procedure claim the algorithm and key.
- Key - the starting amount algorithm which is performed the scramble.
Scramble algorithms can be different; each has the designee level complexities and by this gives the suitable
level safety. The keys, each separately, define the unique transformation together messages in the expensive cipher.
Cryptography
Classic Quantu
m
Logarithmic
(Diffie-
Primar
(RSA)
No-cloning
(BB84,B92 EPR)
Sumni chanel
(SKAPD)
Galois group Eliptic group
155
This transformation mutually must be unambiguous because it is indispensable to get the original message from the
scramble text.
Example 1: Entities A and B exchange the key, pair (e,d). In some following time, if A wants to send messages the m
entity B, necessary is that the calculation cEem= and result sends B. Along the reception c, B counts Ddcm ) =
regenerate by this way original messages of m. Ee marks the transformation the scramble, and the Dd transformation
decoding, by what is necessary that d i.e. the Dd, remain secretly.
You can make a stand the question, why simply isn't chosen function for the scramble and suitable function
for decrypting.
Reason is far-reaching: in this case discovering pair which makes possible the scramble / the decrypting the terms
redesigns whole scheme of the scramble, while in the case of usage of keys enough to convert the pair (e,d). Secrecy
messages bases only at secrecies pick. Towards the procedure of finding of pair (e,d) differ symmetrically and
asymmetric scramble.
We distinguish four basic levels cryptanalytic attack.
1. Only the cipher. Cryptanalyst own only the cipher from of few messages that are coded using the same
algorithm. His task exposes himself the open text from as more as possible messages or in the best case
will expose the key which messages have encoded.
2. The known open text. Cryptanalyst own cipher some message, and also to it the suitable open text. His
task exposes himself the key or some algorithm for the decryption messages coded with this key.
3. The chosen open text. Cryptanalyst has got the temporary access tool for the coding. Therefore has the
possibility to chose the text which are encoded, these get his cipher. This attack is stronger from previous.
4. The chosen cipher. Cryptanalyst gains access the tool for the decryption, so can choose the cipher, these
get the suitable open text. This attack is the typical code crypt with the public key.
4. Cryptography of secret keys
If it is known e simple determine d, then the whole pair (e,d) must be secret and it concerns the symmetrical
algorithm. Scrambling secret key is rudest sight of coding information which are distinguished the large permeable
power of algorithm, namely the complexity of these algorithms is small.
Process standard scramble is presented at the picture number 2. The original understandable message (so called.
plaintext), are marked as the original text, turns into in the apparent incomprehensible message (so called. cipher text),
marked as the scramble text.
Example 2: If the individual A wants that sends to the individual B a message (the invoice, account, data about
the credit card), she will scramble his secret key. When takes the message, individual B can decode only if owns copy
of that key. Secrecy and authenticity messages by this system are based at secrecies of the key.
156
Picture 2. Scramble with the secret key
Symmetrical algorithms are algorithms families which have used the same key for the coding and decoding.
They can make possible the processing of large amounts of data using the simpler computer. It is possible as well
doing scrambling and decoding in the real time for time sending and reception of information by the net. This method
calls as well bulk the scramble. Keys which are used by this kind of scrambling are called symmetrical or session with
keys.
If individuals A and B find at the physical distant locations informs the problem assurance safe channel for
the distribution secret key. The every one that at any way finds out his value can be able to read as well to modify of
all message which mutual exchange A and B, and to remain unnoticed.
There is another problem: if the individual A wants that communicates with many business partners must to
provide the different key for the every recipient, in order to avoid possibility that any recipient read messages which
are not assigned to him.
5. Conclusion
When the computer nets has appeared , it was not necessary to led the attention about their safety, because then
mainly have used for the exchange the e-mails between the researcher with the different university or for printing
documents in companies which possession more than one computer which has been across the network connected at
the one common printer.
Now days, when the computer nets are accessible to everyone, their safety dedicates the large attention. If it wasn't
that case, today's time cannot buy across the network nor having various banking transactions. There are many which
at the various way tries to disrupt safety of nets, wanting thereby to harm others and that primary acquires some benefit
thereof. They try to read or to change contents message accessible across the network, although are not been
empowered for this.
Therefore, for example:
Student or the students are, trying to read others e-mail messages, just
for vanity;
Hacker will test someone's safety system trying to steal data;
Business men will try to expose themselves plans of competitive
company;
Dismissed worker will try to revenges employer because of the firing;
Accountant will defraud the company’s money;
157
The thief will try to steal number of someone’s credit cards in order to
using for buying as well;
The spy will try to find out the kinds of opponents military force.
All this examples point to this that it is indispensable to create intelligent mechanisms which computer net will seem
safe. Satisfactory results have achieved using of various algorithms scramble, which data mask and so are insured for
the assignment. Using the protocol for the genuine insures the safety of communication between two sides. Aside from
this, appearance of digital signatures as well SSL protocol is enabled that various banking transactions as well change
of documents of great significance do at the safe way.
Previously declarations can conclude that there is no ideally scramble. If the one method has lacks in the
determined direction, in the other method, which appears as the correction, obligatory contacts the difficulty some
other nature.
Regarding symmetrical scramble, as the simplest method with the large throughput concerns, all attack at this system
attack at the method used for generating series of keys. If we use cryptographic weak algorithm for that purpose, it can
make troubles. If uses the true source of accidental number, what is harder deducible, system is safe. Problem in these
methods contacts in the distribution just key from the sender to the recipient, because they can be at the very distant
place.
Asymmetric, namely systems of public keys, today are most represented crypt method information. Their
safety bases just at weights of factorization outsized. In spite of the large development of research of deducible
algorithms, our knowledge about the complexity of algorithms of factorization is incompletely.
Considering consequence cryptography concerns can lines that are 512-important RSA keys already
unsecured. 1024-important RSA keys stay safe yet least the 15 years, is mutually exclusive unexpected discoveries
completely the new algorithm which better from GNFS-and, or the development practical quantum computer.
6. References
[1] the Andrew, S. Tanenbaum., ''Computer Networks'', Prentice-Hall International, Inc., New Jersey, 1996.
[2] the William, Stalings., ''Cryptography and Network Security: Principles and Practice'' (the photocopy without
original title-pages with data about the publisher as well year of edition).
[3] the James, F., Kurose, K., Ross, W.,''Computer Networking: A Top-Down Approach Featuring the Internet '',
Addison Wesley Longman, Inc., Boston, 2001.
[4[ D. W. Davies., D. L. A. Barber, W. L. Price, C. M. Solomonides., ''Computer Networks and Their Protocols'', John
iley & Sons, New York, 1986.
[5] Kojic,. M., Veljovic,P., Atanaskovic, S., Papers, ''Infrastructures of protection in e-commerce'', Belgrade 2002.
[6] A. K. Lenstra & M. S. Manasse, Factoring by electronic mail, Berlin, 1990.
[7] the RSA Labaratories, Information on the RSA challenge, HTTP: / / www.rsa.com / rsalabs / html / challenges.html
.
[8] H. te Riele, Factorization of a 512-bits RSA key using the number field sieve, HTTP: / / www.loria.fr / zimmerma
/ records / RSA155.
[9] Schneier, B., Applied Cryptography, Protocols, Algorithms and Source Code in C, New York, 1994. Savremeno
(source).
158
[10] Cryptology Seminar, HTTP: / / www.mi.sanu.ac.yu / colloqseminars / programs / seminar 14.dec2000.htm.
[11] Richard, P. Brent., 'Recent progress and prospects for integer factorisation
algorithms'', HTTP: / / the web.comlab.ox.ac.uk / oucl / work / richard.brent / pub / pub196.html.
[12] Brent, R. P., R. E. Crandall, K. Dilcher and C. Van Halewyn, Three new factors of Fermat numbers, Mathematics
of Computation 69 (2000),
HTTP: / / web.comlab.ox.ac.uk / oucl / work / Richard.brent / pub / pub175.html
[13] P. W. Shor, ''Algorithms for quantum computation'', IEEE Computer Society Press, Los Alamitos, California,
1994.
[14] Shor,P. W., Polynomial Time algorithms for prime factorization and discrete logarithms on a quantum computer'',
SIAM J. Computing, 1997.
[15] Lenstra, H. W., ''Factoring integers with elliptic CURVES'', Annals of Mathemathics (2), 1987.
[16] Starcevic, D., Pantovic, V., Dinic, S. " Modern working and Internet
tehnology", Energoprojekt-InGraf, Belgrade, 2002.
[17] Zivkovic, M., ''algorithms'' Belgrade, 2001.
[18] http://193.203.10.5/sr/eposlovanje/sigurnost/kriptografija.htm>
http://www.e-trgovina.co.yu/zastita/digitalni_potpis.html.
[19] Orlin Grabbe , J., The DES Algorithm Illustrated,
http://www.aci.net/kalliste/des.htm .
[20] the Simic, D., ''Technique of protection in computer nets'', VETŠ, Bograd, 2002.
[21] Vidakovic, D., ''Schools of cryptography'' Belgrade, 1998.
159
STRATEGY POSSIBLE ROUTES APPROACHING (AGRO INDUSTRIAL COMPLEX) OF
SERBIAN EU AND TO 1
Prof.dr Boris Kuzman, Poljoprivredni fakultet,Univerzitet u Novom Sadu
Prof.dr Milka Đukić, Fakultet za sport,Univerzitet „Uninon Nikola Tesla“ ,Fakultet za primenjeni menadžment
ekonomiju i finasije, Privredna Akademija
Komisija” Žene i sport“ OKS-a, Eko-pokret- Novog Sada
Prof.dr Ivanka Gajic, Fakultet za sport,Univerzitet „Uninon Nikola Tesla“
Msc.Bojana Ostojić, Fakultet za sport,Univerzitet „Uninon Nikola Tesla“ ,
Fakultet za primenjeni menadžment ekonomiju i finasije, Privredna Akademija
Summary: The priority objective of the Republic of Serbia in the framework of "CEFTA", in addition to
striving to become a member of the WTO should be the aspiration to full membership in the European Union.
Accession to the WTO countries are, in effect, to give up a degree of national sovereignty. Benefits of harmonizing
the legal framework for the country to (CEFTA signatories )mainly depends on their business - export structure and
the degree of liberalization of regulations in key sectors compatible with WTO provisions. It envisions the
transformation of customs duties and non-tariff protection measures through the so-called. tarification - calculating the
average ratio of selective domestic and international (import) prices of agricultural products during the reference
period. How to survive in conditions of excessive global supply of agricultural products moderate zone, which is based
on the high direct and indirect care, Serbia should conduct an active policy of subsidizing domestic agricultural
production, exports and imports to protect domestic production in accordance with the terms and conditions of the
world market, WTO and the European Union in the framework of CEFTA.
Keywords: CEFTA, WTO, Serbia, Trade, EU Competitiveness
1 This paper is a part of research within the project "The impact of CEFTA foreign trade in agricultural products of
the Republic of Serbia", of the macro project Right at the first chance," the Government of the Autonomous Province
of Vojvodina in cooperation with the Faculty of Agriculture University of Novi Sad. Funding for the project was
provided by the Provincial Secretariat for Science and Technology.
2 Dr. Boris Kuzman, Research Associate, Market and marketing of agriculture and food products, 21000 Novi Sad,
Faculty of Agriculture, Novi Sad, Trg D. Obradovic 8, phone: +381 (063) 590 129, email: [email protected]
1 Introduction
Countries that are members of the WTO have advantages in trade using the most favored nation clause. Former
Yugoslavia, as a signatory to GATT in 1966, to the suspension of the operation of the organization in July 1993,
used the most favored nation clause and the principle of non-discrimination in trade with members of the GATT
(Weidenfeld, Wessels, 2005even after the lifting of sanctions Serbia faced with unfavorable international position,
which contributes to the inability to use the most favored nation clause in a multilateral basis. However, most of the
countries with which the former Yugoslavia traded prior to the imposition of sanctions Used to approved this clause
for Serbia .In order to include the Republic of Serbia into the European Union and the WTO and the international
trade flows, it is necessary to align with the international binder Carry out its implementation . The European Union
requires detailed regulations to ensure the integrated system of food production, as well as continuous monitoring
and control of the presence of certain infectious diseases and quarantine of animals and plants. In order to export
food and agricultural products to the European Union, the Republic of Serbia must fully comply with existing EU
160
legislation, a Due to which a full complianc e with nimal health,phytosanitary and sanitary standards of the European
Union Is required.
2 Data sources and methodology
Primary data sources are the materials of the Ministry of Agriculture, Chamber of Commerce and other relevant
sources. Comparation was of regulations by groups according to the Standard International Trade Classification
(SITC). The research is based on the so-called. Desk research a process available data and comparing them. Content
analysis is also used of the documents adopted and the results of previous studies of this issue.
3 The research results To be fed up and promote domestic production of Industry and agriculture alike
many countries resort to a full set of various restrictions on the import of products. One of the mechanisms of protection
of the domestic market of agricultural and food products are customs. Customs protection mechanism in the future as
required by the free trade agreement should lose the
significance "reference period".
Customs and overall protection afforded by the 'tariffication', which contains the rates of customs and non-customs
duties on imports of agricultural products is subject to reduction and consolidation. In developed countries, reduction
of the obtained average tariffs should be at 36% to be realized in the so-called. initial period of six years, while in
developing countries, reduction of the obtained average tariffs should be at 24% within ten years. Minimum
reduction for a single product is 15% for developed countries, 10% for developing countries, while least developed
countries are exempted from this obligation. Special protection mechanism, called. special safeguard clause, can be
applied during the execution of the obligations under the Agreement, or the initial period. Especially sensitive to the
situation, the agreement contains a clause about "special treatment", which is used for special vulnerable situation.
This clause provides that the non-trade reasons, keep the existing restrictions on imports of a particular product. This
would mean that It is exempted from from liability tarification until he end of the implementation of the Agreement,
but only in precisely defined conditions. The new Law on Customs Tariff is aligned with the Harmonized System
Commodity Description and Coding goods WCO HS in 2002 and 2005 EU Combined Tariff (Weidenfeld, Wessels,
2005). he average rate for agricultural products divided into 2,381 tariff positions (ie 23.28% of the total number of
positions) is 16.95.However with the full entry into force of the ECJ and the European Union this kind of import
protection will not be possible. Unlike export subsidies on industrial products which are prohibited,xport subsidies
for agricultural products are not prohibited, but there is an obligation to decreasethem uring the initial period of
implementation of the Agreement.The Subject of fulfillment of obligations on the reduction of export subsidies in
agriculture are direct subsidies granted by the government or their agencies. This includesneutral ayments to
companies, industry, agricultural producers, cooperatives, etc.. The most important criterion is the heritage that make
their distribution, but the origin of the funds.The Subject of the fulfillment of obligations to reduce export subsidies
include (Popovic, Vesna Katic, 2007).:
• Export sales or marketing of non-commercial stocks of agricultural products available for export by the public
authorities at prices that are lower than the comparable price charged for a simmilar product to buyers in the market;
• subsidizing transport costs for exports of agricultural products in international deliveries, as well as processing
costs, except for export promotion and advisory services;
• Lower internal transport tariffs for exports of raw agricultural products as determined by public authorities;
• Subsidies are granted to agricultural products depending on their installation in export product.
Agreed defined subsidies are subject to non-proliferation including subsidized products. Obligations in the field of
credit policy for the export of agricultural products are reduced to member participation in the development and
implementation of events that will regulate export credits, guarantees, and credit insurance. Owing to the fact that the
export subsidies are subject to reduction in terms of quantity and quality of particular interest is the increase in the
volume of subsidized exports of agri - food products. All countries participating in the implementation of the
161
Agreement should have a clear defined program limits in terms of he quantitative indicators, as well as in the area of
market access, export competition and internal support to producers. Initial period of implementation of the Agreement
has certain gradation in determining the results and impact. The process of harmonization of agricultural policies in
many countries is already present, given the existence of the WTO rules and disciplines relevant to agriculture. Within
the European Union was opened on the future of the Common Agricultural Policy (Weidenfeld, Wessels, 2005).
WTO membership is composed of several stages. The first phase of the development of a Memorandum of trade policy
proving institutional complementarity of domestic legislation with the requirements of the EU and the WTO, and the
appropriate degree of harmonization of trade regimes and policies (Weidenfeld, Wessels, 2005). Then is formed a task
force that opened negotiations with Serbia on concessions that would require interested countries to trade and they are
usually our most important trading partners. Serbia has to adapt its agricultural policy conditions to the Agreement on
Agriculture, and the conditions of the Stabilisation and Association Agreement.
Future legislative and legal solutions, as well as newly defined concept of long-term sustainable agriculture (rural
development of the country) and proclaimed goals of agricultural policy, etermine the precise responsibilities of the
respective authorities in the implementation of the policy, which should be adapted to the provisions of the
Agreement. Full implementation of the CEFTA is an exaustive test of application of the Agreement on Stabilization
and Association. The EU implemented the full implementation of the reform process of agricultural policy CAP
(Common Agricultural Policy). A new system of separate payments and farmers’ support who have migrated to the
payment from the past were introduced Agreement on Agriculture in the WTO, Are strenthened while new
obligations were further defined which include several commodity sectors and payments that can be directly related
to the production of certain crops system of "separated" payments). The principles are defined In 2004and They have
been operationally implemented since since 2005. As such, the reform principles consist of four sections:
• Preparation for the continuation of multilateral negotiations on agriculture,
• Chapter relating to consumer protection and environmental policy standards as an integral part of agricultural
policy,
• Introduction of financial discipline and control of udgetary costs with funds used to support the market in goods of
agricultural origin,
• Defining the budget and policies of protectionism in agriculture that may arise enlargement of the European
Union.
Set objectives in the reform of the common agricultural policy, basically define the transition from commodity support
to direct payments support to producers. The system of payments should Member States and producers retain the right
regarding direct support, which amounts to 25% of base acreage of basic crops, 50% of the value of the basic premium
in production of sheep and goat meat, 40-100% of the premium in the production of beef and 40% of additional help
production of durum wheat. Legislation to liberalize tariffs are not subject to the reform process, which leads to the
European Union market remains protected by high tariffs. Export subsidies are still available for the surplus goods
Within limits of WTO rules), although some reduction in the intervention price may contribute to lower unit export
subsidies. This case is very indicative in terms of strengthening the euro, which the EU exports of goods leads to an
uncompetitive position whereas the paid export subsidies are driven to the limits allowed by the WTO obligations.
The basis of trade cooperation between Serbia and the European Union is composed of a set of regional and multilateral
agreements. First of all, referring to the Stability Pact for South Eastern Europe and the Memorandum of trade liberalization and
trade facilitation. All CEFTA countries, candidates for EU membership,are he members of the WTO or aspire to
become members of the WTO. A st of agreement agreement of each candidate country, especially at the bilateral level
with the European Union represents a a framework for the gradual pace of development of mutual free trade by the
membership to. Instrument Agreement, known in professional circles as the "double zero" represents referential status
and the amount of export quotas in trade between the European Union and candidate countries. It defines the conditions
to improve foreign trade in the period before the signing of the Stabilization and Association. The agreement represents
an asymmetric form of cooperation, based on the mode of import duty to protect - the standstill clause.
Before signing the Stabilization and Association , the Republic of Serbia has had preferential status for about 90 % of
commodity tariff positions for agricultural products. Exporters of fruits and vegetables had full of the preferential
status. For some product groups are preferential export certain flexible export quotas and scope are defined each year.
"Double Profit" is the second phase of market liberalization and created by the signing of the Stabilization and
162
Association .The agreement on the removal of customs duties also forsees the requirements of the duty free quota ,
which on a reciprocal basis applies to all contracted products , including a group of sensitive products ( agricultural
and food ) , which is the end of the first phase of liberalization. General Provisionsof section of free trade in agricultural
products regulate issues such as: standby tariffs after signing the agreement , the prohibition of tax discrimination ,
customs unions, free trade , the general safeguard clause , a state monopoly , the conditions under which they may
impose import or export restrictions . It is very important for the agriculture of the Republic of Serbia is to correctly
determine the dynamics of the gradual reduction of tariffs on agricultural products from the EU, because this is one of
the most sensitive areas. Agreement on Stabilization and Association provides significant opportunities for exporters
in the candidate countries , especially for a group of sensitive products: wheat , beef and dairy products , which in
practice have the greatest import protection. The Republic of Serbia is at the very beginning.
beginning of the reform process of harmonization of their agricultural policies with the agricultural policy of the
European Union. Serbia has not yet adopted a strategic concept of sustainable agriculture , nor has it defined and
operationalized its rural development strategy , and without it the country in fact go into eeper into the reform process
. The candidate countries are oblige d to undertake a radual - phase construction process of market mechanisms , by
means of introduction of he introduction of legal and administrative framework for the functioning of the market of
the future Community ( Common Market Organisation ) . It is necessary to define, adapt and build market of basic
agricultural products such as milk and dairy products, wheat, beef, pork, mutton and goat meat, sugar, cooking oil,
fresh fruits and vegetables and others .Inclusion of intervention mechanisms, the system of direct budgetary support to
producers (production and non-specific support), or support to producers based on seeding area and realized returns
and delivered quantities of certain products leads to an increase in arable land. The principles of the reform system
must include measures to improve the quality, standardization and development of merchandise identification system
(ISO - 9000, HACCP, GLOBALGAP). Veterinary and phyto-sanitary control and food control should include
measures with a broad scope of activities in breeding, production and processing of livestock, meat and meat products;
fish and fish products, as well as crops. Control aims to ensure consumer protection, public health, animal and plant
health, making unique regulations that will regulate the traffic.
3.1. Measures to be taken for the sake of increasing exports of agricultural products from the Republic of Serbia
From past experience, the European Union's efforts to come to a significant reduction in the initial proposal of the
candidate relating to sensitive product groups . This is especially true of milk quotas for sugar and premium for heifers
. During negotiations with the EU the essential positions are essential reference volumes , as well as requests for direct
payments and production rates of the reference period. Arguments in the EU 's approach focussed on production
potential in the market conditions , in contrast to the period when the candidate states characterized the effect of
distorting effects of centrally - planned economy , which has continued in the first years of transition . Candidate
countries f CEFTA contractors or membership in the European Union , re considered to be due to this attitude of the
EU, their production potential are not evaluated seriously and to minimize their future competitive position. The most
serious issue of inal negotiations for membership is ithe level of direct payments that farmers can getas a new member
of the EU, i in accordance with with the current agricultural policy of the European Union. Reform of the agricultural
policy of the European Union introduced direct payments as partial compensation to producers for the reduction of
guaranteed prices . This type of payment is only partially separated from the process of making production decisions ,
the manufacturers just need to opt for a particular production to be eligible for payment ( Bogovac Violeta , Ivanovic
, 2004). There are two types of grants or payments within the European Union :
• For crops (cereals and oilseeds) producers in the EU are subsidized per hectare of sown area of crops, depending on
the volume of actual production plus so-called .sreference yields. Reference yields are defined separately for each
region based on the achieved average yields of the region in a given base year;
• For cattle raising - complex cascading payments.
The premium for heifers is paid annually per head. The premium paid for the bulls once in a lifetime, and for cattle
twice in their lifetime. For animals slaughtered premium is paid in a slaughterhouse. All the above premiums limited
by region and herd size on the basis of actual average in the reference period. Premium for heifers and bulls are also
subject to the so-called. maximizing livestock units (number of animals per unit of hectares).
163
The intention is that these forms of payment are separated from the process of making production decisions , but in
practice they are related to production decisions. The manufacturer can not exercise the right to pay more arable surface
than the one dealt with in the reference period. However , the processing of smaller area as compared to its reference
surface is entitled only to the payment of current arable land. Barrier during negotiations and realization of the full
payment from the producers is the limitation of the newly enlarged European Union budget . The problem was solved
by a phase-like interference of
new members for a period of 10 years. The European Union would in this model successively increase ayments to
producers of new members. At the national level to enable the government to increase its budget for direct payments
to 30%, which will total if the budget of the new Member States makes it possible, provide manufacturers with an
equal part manufacturers in the European Union . Governments of the new Member States from the European Union
, are enabled pon receipt , to provide additional funding of 30% , of which 20 % must be invested in defined rural
development. Significant discrepancies in the negotiating process built around process management and control of
supply in accordance with the agricultural policy of the European Union. The EU has introduced quotas for milk and
sugar , while direct payments are lowered by the inhereted referene quotas of the yield and size of livestock in
livestock . Negotiators of candidate states to demand higher quotas and higher base surface , the reference yield and
the main herd . The requirements are based on production capabilities , not on the results of actual production . It
may be noted that,in terms of, it offer control ,he European Union takes a very rigid position , all the trends that will
happen in the future . There have been some compromises for sugar , isoglucose and milk. Especially with milk ithe
institute of "reserve quotas for milk, was introduced which should be added to each new member to the current
approved quota as a countervailing measure of increased demand for milk in retail , which is expected to occur by
reducing consumption in kind , and the migration of rural population to urban settlements. For the sake of all the
above , the Republic of Serbia in the future must clearly define the directions of the development of their agriculture
within CEFTA , the implementation should allow for easy integration into the EU market . Harmonization of
agricultural policies, concessions domestic agriculture must provide when entering the WTO agricultural policy
makers have significantly stimulate immediate producers to achieve successively sustainable growth in agricultural
production as the basic prerequisite of good results in foreign trade.
4 Conclusion
Sustainable growth of its products in specific market conditions, what is the CEFTA environment, agriculture of the
Republic of Serbia can make an important contribution to the stabilization of the channels. It is therefore necessary to
define development priorities based on an export strategy. To increase exports in the short term, the CEFTA market,
and in the perspective of the EU market and within the organization, they should promote comparative advantages of
Serbia. These advantages are healthy food with the use of the GLOBALGAP standard, high-quality agricultural
products with geographical indications, especially early fruits (berries) and vegetables, processed fruit continental
(juices and jams), meat and meat products, alcoholic beverages (wine and fruit brandy) , vegetable fats and oils, sugar
and other products. The Serbian export offer should be dominated by organic farming. In particular, it is necessary to
define the operational level strategies commodities and commodity groups (SITC classification), to a greater extent
used the favorable preferential status that agriculture has on the European Union, with the aim of speeding up exports
and to obtain greater production and export quotas. The Republic of Serbia must not disregard the fact that the European
Union market in addition to the CEFTA market, one of the most promising for the export of agricultural products from
Serbia, and in accordance with this fact should focus all resources (defined strategy of agricultural development) for
faster EU membership.
164
5 Literature
1 Agrarian program of Vojvodina, various authors, Faculty of Agriculture, Novi Sad, 2007a.
2 Agrarian program, the Ministry of Agriculture of the Republic of Serbia, Belgrade 2002nd
3 Natalija Bogdanov, "Agriculture in the international integration and the position of Serbia," Association of
Agricultural Economists Yugoslavia, Belgrade 2004.
4 Bogovac Violeta, Ivanovic S., "Regional destination of exports of agriculture in Serbia and the enlargement of the
European Union," Agricultural Economics, Special Number, Conference: Agriculture in Transition, Belgrade 2004.
5 Vlahovic, b., Kuzman, b., Maksimovic, Branka "CEFTA and its relevance to foreign trade exchange of agricultural
products", Proceedings of scientific conference: The business environment in Serbia and the global economic crisis,
Novi Sad 2009th
...
165
UTICAJ AUTO-MOTO TRKA NA ŽIVOTNU SREDINU
IMPACT OF AUTO-MOTO RACES ON THE ENVIRONMENT
Miloš Milošević
Fakultet za ekologiju i zaštitu životne sredine,
Univerzitet Union Nikola Tesla Cara Dušana 62-64, Beograd, Srbija
Sažetak: Namera ovog rada je da pokaže koliko je narušavanje prirodnih uslova u sredinama gde se održavaju
auto-moto trke, ozbiljno i važno pitanje za životnu sredinu i čovekovo zdravlje u globalu. Kada je reč o sportu, jedan
od osnovnih problema životne sredine su trke motornih vozila, odnosno auto-moto trke, koje su i ujedno sa aspekta
sporta, jedan od najvećih zagađivača vazduha i proizvođača buke. Pored emisije gasova sa efektom staklene bašte i
povećanja buke, kao poseban vid problema javljaju se i otpadne gume, otpadno motorno ulje, razne tečnosti iz
akumulatora itd., što ostaje iza svakog od vozila u trkama i što takođe predstavlja veliki izvor zagađenja životne
sredine. U radu su analizirani postupci koji narušavaju ravnotežu životne sredine i koji povećavaju njeno zagađenje,
kao i manifestacija tih postupaka na čovekovo zdravlje. Takođe su predstavljena određena rešenja i neophodne mere,
kako bi se popravilo trenutno stanje u ovom sportu, iz aspekta zaštite životne sredine i smanjio procenat mogućih
zdravstvenih oboljenja izazvan zagađenom životnom sredinom.
Ključne reči: Auto-moto trke, životna sredina, izduvni gasovi, buka, otpad.
Summary: Aim of this paper is to show how violation of natural conditions, in area where auto-motto races
are maintain, is serious and important fact for living environment and human health in general. When we talk about
sports, one of the important issues for living environment is races of motor vehicles, which are also from the sport
point of view one of the biggest air polluters and noise producers. Next to gas emission with greenhouse effect and
noise increasing, as special issue accurse waste tires, waste motor oil, different kinds of liquids from accumulators and
etc. which are produce by every vehicle in race and they represent big source of pollution of living environment as
well. In this paper steps that distort balance in living environment and contribute to its pollution are analyzed, as well
as manifestation of these steps to human health. Furthermore, some solutions and necessary measures are presented,
in order to improve current state in this sport from the aspect of living environment protection and reduce rate of
possible health disorders caused by living environment pollution.
Key word: Auto-motto races, environment, exhausted gases, noise, waste.
1. UVOD
Saobraćaj već duži niz godina, predstavlja veliki problem za životnu sredinu i zdravlje ljudi, jer je konstantno zagađuje
i izvor je raznih štetnih gasova sa efektom staklene bašte. Pored emisije štetnih gasova, takođe vrlo bitnu ulogu u
ugrožavanju zdravlja ljudi ima buka, koju vozila proizvode. Otpad koji automobili proizvode nakon određenog
vremena, su otpadno motorno ulje i otpadne gume. Otpadno motorno ulje kao i njegova ambalaža spadaju u kategoriju
opasnog otpada, koje vrlo lako može da dospe u prirodu, i zagadi tlo i vodu, a samim tim i ugrozi živi svet. Otpadne
gume se često neadekvatno odlažu na razne neuredjene deponije, odnosno smetlišta, i predstavljaju opasnu pretnju
životnoj sredini. Pošto je poznato da gume predstavljaju lako zapaljiv materijal, ukoliko dodje do požara, može doći
do ispuštanja štetmih gasova koji direktno zagađuju vazduh, i tako loše utiču na nas koji taj vazduh udišemo.
Sport obično vezujemo za zdrav način života, ali ima i sportova koji nepovoljno utiču na okruženje i dovode do
navedenih vidova degradacije životne sredine. Vodeći sport sa takvim efektom su auto-moto trke, koje doprinose
ozbiljnijem zagađenju prirode i zdravlja ljudi. U koliko želimo da zadržimo ovaj sport, a pri tom i ne zagadimo
prirodu, moramo detaljnije odrediti i procenu uticaja na zdravlje i životnu sredinu i mogućnosti kojima
možemo doprineti u sprečavanju daljeg zagađenja prirode.
166
2. AUTO-MOTO TRKE KAO IZVOR ZAGAĐENJA VAZDUHA
Vazdušni resursi predstavljaju egzistencijalni preduslov zdravlja ljudi. Međutim vazduh se konstantno zagađuje i sve
lošiji mu je kvalitet [1]. Učesnici na trkama poseduju vozila, koja koriste za pogon sagorevanje benzina i dizel goriva
značajni su izvori zagađivanja vazduha, a preko vazduha i tla. Sagorevanjem goriva emituju se u vazduh oksidi azota
NOx, a zatim CO, SO2 i CO2, nesagoreli ugljovodonici i druge supstance. Pri sagorevanju fosilnih goriva u motornim
vozilima, pored gasova CO2, SO2 i NOx u vazduh dospevaju, u znatno manjim količinama, i teški metali, i drugi
mikroelementi: Pb, Zn, Cd, As, Mo, F, Cl i drugi [2]. Od uslova paljenja i sagorevanja goriva koji se javljaju pri radu
automobilskih motora, kao i od vrste goriva zavisi koji će od navedenih zagađivača biti dominantan u izduvnoj smeši
sagorelih gasova [3].
Kod motora sa unutrašnjim sagorevanjem smeša goriva i vazduha sagoreva pod pritiskom znatno većim od
atmosferskog i pri visokim temperaturama. Vreme sagorevanja smeše takođe je ograničeno ciklusom rada motora i
iznosi svega nekoliko milisekundi. Pod tim uslovima sagorevanje goriva je nepotpuno što, pored niske energetske
efikasnosti, ima za posledicu veliku emisiju produkata sagorele i nesagorele gorive smeše. Ugljenmonoksid nastaje u
toku rada motora ako sagorevanje nije potpuno.
U benzinskim motorima nekomplektno sagorevanje goriva pored ugljenmonoksida daje i značajnu emisiju sagorelih i
nesagorelih ugljovodonika, posebno prilikom rada motora u mestu i pri usporavanju.
Kada se gorivo pomeša sa vazduhom, komprimuje se u cilindru i zapali, oksiduju se mnogi ugljovodonici dajući
ugljenmonoksid, ugljendioksid i vodenu paru. Kada motor koristi maksimalnu snagu emituju se male količine
ugljovodonika i ugljenmonoksida, ali je zato emisija azotovih oksida pri maksimumu. Emisija oksida azota je takođe
velika, naročito pri slobodnoj vožnji i ubrzavanju, zbog visokih temperatura sagorevanja koje pogoduju reakciji azota
i kiseonika.
Dizel motori imaju znatno manju emisiju ugljenmonoksida i ugljovodonika, ali uporedivu emisiju azotovih oksida,
kao i značajno veću emisiju čestica čađi. Emisija čestica je poseban problem kod dizel motora. Zbog znatno lošijeg
mešanja goriva i vazduha, nego u slučaju benzinskog motora, dizel motori emituju mnogo čestica dima naročito pri
ubrzavanju i većim opterećenjima. Pošto u smeši nema dovoljno kiseonika za kompletno sagorevanje proizvodi se
dosta čađi [4]. Na slici 1 su prikazane količine crnog dima, koje pituču od čađi (sl. 1). [5].
Sl. 1. Kamioni, veliki izvori dima, odnosno čađi
167
3. POSLEDICE ZAGAĐENOG VAZDUHA PRI AUTO-MOTO TRKAMA
Štetni gasovi sa efektom staklene bašte, koji nastaju pri vožnji imaju veoma negativan uticaj na vazduh koji je uslov
za život. Oni svojim konstantnim nagomilavanjem u atmosferi doprinose efektu staklene bašte, odnosno globalnom
zagrevanju. Kao posledica globalnog zagrevanja sve češće se javljaju klimatske promene, koje uzimaju sve više maha,
s jedne strane se manifestuju kroz češće kiše, poplave i suše, a s druge strane kao olujne nepogode praćene snažnim
vetrovima poput uragana i tornada. Takođe, jednim delom gasovi kao što su sumpor-dioksid i oksidi azota u većim
količinama ako se nađu u prirodi, mogu dovesti do pojave snižavanja pH-vrednosti atmosferskih padavina, odnosno
pojava kiselih kiša, koje ugrožavaju tlo, vodu i živi svet.
Sve ovo utiče i na zdravlje. Čovek udisanjem izduvnih gasova, unosi i čestice dima i čađi, nastalih sagorevanjem
motora vozila sa unutrašnjim sagorevanjem, stvarajući mogućnost njihovog negativnog uticaja na zdravlje, tačnije na
pojedine sisteme kao što su: respiratorni, kardiovaskularni i nervni sistem [6, 7].
4. UTICAJ POVIŠENOG NIVOA BUKE NA PRI TRKAMA
Buka se ubraja među fizičke agense štetne po zdravlje, za čije se nepovoljno dejstvo zna odavno. Na osnovu opsežnih
i sistematskih ispitivanja, ustanovljeno je da buka šteti zdravlju i dovodi do čitavog niza oboljenja. Nekada se smatralo
da je dejstvo buke ograničeno na organ sluha, ali danas je dokazano da je njeno dejstvo mnogo složenije i nepovoljno
deluje na ceo ljudski organizam [8].
Pored zagađenja vazduha, buka je jedan od važnih ekoloških uslova koja se javlja na lokacijama gde se održavaju auto-
moto trke [9]. Zvuk motora nije jedini izvor buke na trkama, buku stvara i škripa guma, naročito prilikom drifta (bočno
klizanje automobila u skretanju, pri čemu pri velikom trenju gume i asfalta, dolazi do sagorevanja gume i stvaranja
dima). Na slici 2 je dat primer kako dolazi do driftovanja (sl. 2) [10]
Sl. 2. Driftovanje automobila u krivini
Buci na trkama najviše su izloženi vozači i članovi njihovih timova, prvenstveno što je njihovo izlaganje češće i
dugotrajnije zbog treninga i pripremnih vožnji. Možemo reći da je to njihov izbor, odnosno "njihov problem", međutim
gradjani koji stanuju blizu staza za trke koje se održavaju u gradskim sredinama ili njihovoj neposrednoj blizini nemaju
mogućnost izbora. O uticaju buke na njihovo zdravlje bi trebalo povesti više računa pošto su u pitanju sve starosne
strukture.
Koliki to može biti problem najbolje govori primer da je čak i održavanje čuvene trke Formule 1 u Monci 2006. godine,
dovedeno u pitanje, pošto su građani zatražili njeno otkazivanje zbog nedozvoljenog nivoa buke koje stvaraju bolidi
Formule 1 tokom italijanskog Grand Prija [11]. Zbog problema koje pravi, posledica, negodovanja javnog mnjenja,
sva vozila s motorima na fosilna goriva moraće postupno smanjivati nivo buke koju emituju, sa 74 na 68 dB [12].
168
5. OTPADNE (ISTROŠENE) GUME
Otpadni pneumatici su specifična vrsta otpada koja stvaraju vozila na trkama. Otpadne gume kada su pravilno
deponovane, ne izazivaju zagađenje tla, vode i vazduha jer su u pogledu interakcije sa svim ovim sredinama inertne
[13].
Nažalost, mnoge otpadne gume završe na nepropisno stvorenim deponijama, pored puta, itd; i na taj način, ovako
odbačene gume postaju savršeno mesto za množenje komaraca i glodara, koji su prenosioci zaraznih bolesti [14].
Postoji međutim niz realnih, posebno akcidentnih situacija, kada je moguć štetan uticaj otpadnih guma na životnu
sredinu, što se posebno odnosi na laku zapaljivost guma i mogućnost nastajanja požara na deponijama. Ovakvi požari
generišu veoma štetne produkte po životnu sredinu, pa se u razvijenim državama duži niz godina čine sistematski
napori da se problem zbrinjavanja otpadnih guma celovito i bezbedno reši [13]. Gašenje jednog takvog požara je
prikazano na slici 3 (sl. 3) [15].
Sl. 3. Gašenje požara
Požar, posebno na deponijama otpadnih guma gde ih najčešće ima u velikom broju, predstavlja ozbiljan akcident zbog
specifičnog ponašanja zapaljene gume i veoma otrovnih (kancerogenih i čak mutagenih) produkata takvog (slobodnog)
sagorevanja. Takav požar je veoma teško ugasiti, a polutanti nastali kao produkti slobodnog sagorevanja guma su
veoma raznovrsni: čvrste čestice, ugljen-dioksid i ugljen-monoksid, oksidi sumpora (SOx), oksidi azota (NOx),
isparljiva organske jedinjenja (VOCs), brojni opasni zagađivači kao: policiklični aromatični ugljovodonici (PAHs),
dioksini, furani, benzen, polihlorovani bifenili (PCBs), hlorovodonik; metali (cink, arsen, kadmijum, nikal, živa, hrom
i vanadijum).
Ovi produkti pokazuju akutno i odloženo dejstvo na ugroženo stanovništvo i vatrogasce koji takve požare gase. U
zavisnosti od stepena i dužine izloženosti gasovitim produktima slobodnog sagorevanja otpadnih guma, uticaj na
zdravlje obuhvata: iritaciju kože, očiju i sluzokože, negativne respireatorne efekte, nervne poremećaje, pa i kancer. Pri
nekontrolisanom sagorevanju guma zbog visokih temperatura javljaju se i tečni polutanti koji nastaju topljenjem guma,
a koji prodiru u tlo i mogu biti opasni zagađivači ukoliko dopru do površinskih i/ili podzemnih voda.
169
6. TRETIRANJE OTPADNIH GUMA U FINKCIJI ODRŽIVOG RAZVOJA
Radi ograničavanja deponovanja otpadnih guma, Direktivom Evropske Komisije 1999/31/EC (Directive on the Landfil
of Waste), od 2003. g. zabranjeno je odlaganje celih otpadnih guma na deponije, a od 2006. g. i isečenih (usitnjenih)
guma [13]. Otpadni pneumatici se mogu lako prikupiti, obraditi i reciklirati. Pneumatici mogu da budu važan
alternativni materijal u proizvodnji određenih proizvoda od gume, kao i u dobijanju energije. Materijal dobijen
reciklažom pneumatika se sve češće upotrebljava kao vredna sirovina i njegovom upotrebom doprinosi se postizanju
održivog razvoja.
Preradom otpadnih pneumatika se dobija drobljena guma ili šred, granulat, koji može imati veličinu zrna od 0.5 do 10
mm, i prah. Najširu primenu ima, svakako, granulat, zatim šred, a primena prahova polako počinje da dobija na značaju.
Građevinski inženjeri koriste veće količine materijala većih dimenzija, na primer celih pneumatika, šreda i komadića
za primenu na zvučnim rampama, izolacijama, lakim ispunama, potpornim stubovima mostova, između ostalog
podsticali su i razvoj novog načina primene u projektovanju deponija i ekološkoj rehabilitaciji. Industrijski proizvođači
koriste materijale manjih dimanzija, proizvedene novim tehnologijama, i mešavine materijala za proizvode kao što su
automobilski delovi, zaptivne smese, zaštitni sloj, pigmenti, kao i različiti materijali za površine novih puteva i podloga
za sportske terene. Proizvodi koji nastaju od gumenog granulata imaju produženi vek trajanja i moguće ih je i dalje
reciklirati. Na taj način od potencijalnog zagađivača životne sredine, reciklažom i daljom preradom reciklata nastaje
višenamenski proizvod. [16, 17]
Primena otpadnih guma kao energenta ekološki je prihvatljivija od korišćenja klasičnih fosilnih goriva jer u pneumatik
ulazi do 30% prirodne gume koja predstavlja obnovljiv izvor energije, a zbog hemijskog sastava, pri sagorevanju u
kontrolisanim uslovima, ne zagađuju životnu sredinu više od fosilnih goriva. Prema svemu rečenom, otpadne gume će
u budućnosti biti tretirane kao dragoceni resurs koji se može upotrebiti kao sirovina za različite proizvodnje, ili kao
energent [13]. Rešavanje problema nagomilanih otpadnih guma predstavlja u isto vreme ekološku, energetsku i
ekonomsku celishodnost. [16]
7. OTPADNO MOTORNO ULJE
Istrošeno motorno ulje je takođe jedna vrsta otpada koje se može pojaviti na trkama. Ulje može dospeti na stazu, u
prirodu: pri zameni iskorišćenog motornog ulja, pri nezgodi u kojoj je oštećen deo motora, gde se nalazi ulje.
Negativni uticaj nepropisnog postupanja sa otpadnim motornim uljima je višestruk. Tokom upotrebe, u otpadnim
uljima stvaraju se mnoge opasne materije sa toksičnim, kancerogenim i mutagenim dejstvom. Imajući u vidu hemijski
sastav iskorištenog ulja u smislu sadržaja sumpora, azota, hlora, fosfora, jedinjenja iz aditiva, toksičnih elemenata u
dimnim gasovima (arsen, kadmijum, hrom, olovo i halogenovodonik) i ostalog, produkti sagorevanja su veoma štetni
po ljudsko zdravlje i životnu sredinu [18, 19].
Najprisutnija je kontaminacija vodotokova i zemljišta. Kod površinskih vodotokova prisutno je stvaranje površinskog
“filma” koji sprečava prodor kiseonika u vodu i time pogoršava životne uslove velikog broja biljnih i
životinjskih vrsta, intoksikaciju mikroorganizama i stvara otrovne materije. Posebnu opasnost predstavlja prisustnost
ulja u vodenim tokovima u tkz. zaštitnoj sanitarnoj zoni, koja služi za snabdevanje naselja i industrije vodom visokog
kvaliteta. Isto tako treba znati i podatak EPA-e (UN Environmental Protection Agency - Agencija za zaštitu životne
sredine pri Ujedinjenim nacijama) da jedan litar ulja kontaminira milion litara vode odnosno da
koncentracija rabljenog ulja u vodi od 1-2mg/l čini vodu nepitkom i opasnom po zdravlje [18].
170
Otpadna ulja imaju slabu biološku razgradivost, te se dugo zadržavaju na/ili u zemljištu, uništavaju mikrofloru i čine
zemljište neplodnim dugi niz godina. Negativni uticaj reflektuje se na mikrobiologiju zemljišta kroz jako veliki pad korisnih bakterija i fungija na kontaminiranim površinama. S obzirom na to da se otpadno ulje dugo zadržava u
zemljištu, pitanje je kada će dospeti do podzemnih voda, zagaditi je i time stvoriti veliki problem našim potomcima
[18, 19].
8. TRETIRANJE OTPADNOG MOTORNOG ULJA
Otpadno motorno ulje se može koristi na sledeći način: za reciklažu, kao energent za asfaltne baze, kao energent za
elelktrične centrale, kao energent za čeličane, kao energent za cementare, kao energent za mornaričke parne kotlove,
kao energent za preradu drveta i papira, i drugo [19]. Recikliranjem motornog ulja iz motorcikla i automobila, štitimo
dalju kontaminaciju životne sredine, odnosno njenih prirodnih resursa, vode i tla, dok u isto vreme čuvamo izvore
energije. Recikliranjem se sprečava da se otpadno ulje nađe u našim rekama, potocima i jezerima. Takođe, sprečava
se taloženje ulja u podzemnim vodama, koje direktno utiču na našu pijaću vodu.
Motorno ulje ima vrednost i kada se korišćeno istoči iz motora. Takvo rabljeno ulje, može se posle reciklaže koristi
kao sirovina za mnoge druge proizvode koji su ekološki čisti i u sebi nemaju opasnih materija. Čak i nakon što se sipa
motorno ulje u automobil u ambalaži ostane određeni procenat motornog ulja koje može da zagadi životnu sredinu.
Kantice od ulja se nesmeju bacati u komunalni otpad već ih treba odneti do prve (bolje opremljene) benzinske pumpe
koja ima posebne kontejnere i prostorije za skladištenje ove vrste otpada [20].
9. ZAKLJUČAK
Problemi i posledice koje se javljaju pri auto-moto trkama nisu bezazleni i moraju se shvatiti ozbiljno. Istrošene gume
i otpadna motorna ulja se moraju zbrinuti i tretirati na odgovarajući i propisan način. Jedan od načina da se smanji
emisija ugljen-dioksida su moderni "zeleni" pneumatici, koji osiguravaju uštedu energije i smanjuju potošnju goriva,
jer imaju nizak otpor kotrljanja. Ova vrsta pneumatika pomaže u globalnom smanjenju potrošnje goriva. Nova
generacija smese gume je 100% na bazi silicijuma.
Jedan od načina da se reši emisija štetnih gasova, buke i otpadnog ulja, jesu automobili sa elektromotorima. Upotreba
elektomobila nema štetnih ekoloških posledica. Materijali koji se koriste za njihovu izradu mogu se reciklirati, čime
se smanjuje problem otpada na Zemlji. Električna energija koja se koristi za pokretanje elktromobila može se dobiti iz
obnovljivih i čistih izvora, a povećanje njene potrošnje može da utiče na razvoj tehnologija za bolje iskorišćavanje
upravo takvih izvora električne energije.
Iskorišćenost energije kod elektromotora je preko 90 procenata (dok kod motora sa unutrašnjim sagorevanjem iznosi
30%), što doprinosi uštedi i očuvanju energetskih resursa Zemlje. Elektromobil može da uštedi energetske resurse i da
produži radijus kretanja ugradnjom solarnih panela na haubi i krovu vozila. Upotrebom elektromobila nema izduvnih
gasova, kao što je to slučaj kod automobile sa motorom sa unutrašnjim sagorevanjem. Takođe elketromobil ne ostavlja
fleke od motornog ulja na putu. Buka se drastično smanjuje kao i njen štetni uticaj na zdravlje ljudi.
Dok ne zaživi šira primena elektromotora, važna preventivna mera je strogo pridržavanje propisanih pravilnika za
odabir lokacija za održavanje auto-moto trka kako bi one u što manjoj meri imale negativne posledice po životnu
sredinu i zdravlje ljudi.
LITERATURA
[1] Stevović, S., Devrnja, N., and Calic-Dragosavac, D., (2013), 'Environmental impact quantification and correlation
between site location and contents and structure of Tansy', African Journal of Biotechnology, 10 (26), 5075-83.
[2] Dangić, A., Ristić, M., 2008: Zagađivanje i zaštita tla, Beograd.
[3] Kuka, M., 2003: Prirodne nauke u službi ekologije, Beograd.
[4] Marković, D., Đarmati, Š., Gržetić, I., Veselinović, D., 1996: Fizičkohemijski osnovi zaštite životne sredine, Knjiga
II, Izvori zagađenja posledice i zaštita, Univerzitet u Beogradu, Beograd.
[5] Truck Rodeo, https://www.youtube.com/watch?v=UkmOBZzixHE .
[6] Radić, D., Ignjatović, M., Vlajković, M., Đarmati D., 2012: Uticaj saobraćaja na životnu sredinu, Beograd.
171
[7] Zagađenje vazduha i njegov uticaj na zdravlje ljudi, http://www.medicalcg.me/broj-42/zagadenje-vazduha-i-
njegov-uticaj-na-zdravlje-ljudi/ .
[8] Pravica, P., 2012: Buka - karakteristike, štetno dejstvo i stanje u Srbiji, Univerzitet u Beogradu, Beograd,
http://www.serbiannoisecongress.eu/wp-content/uploads/2012/11/Lecture_Peter_Pravica-Buka.p
df .
[9] Lokacije za mototrke u Beogradu, Arhitektonski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd,
http://prometheus.arh.bg.ac.rs/upload/0809/Osnovne_akademske_studije/Semestar_05/UUP/Lokacije-
moto%20trke.pdf .
[10] Box, T., 2013, http://bizbeatblog.dallasnews.com/2013/09/formula-drift-event-comes-to-texas-motor-
speedway.html/ .
[11] Mondo, 2005: Buka otkazuje trku u Monci, http://mondo.rs/a7618/Sport/Ostali-sportovi/Buka-otkazuje-trku-u-
Monci.html .
[12] SEEbiz, 2014: Problem što su previše tihi: U električna vozila će se ugrađivati generatori buke,
http://www.svet.rs/ekonomija/problem-sto-su-previse-tihi-u-elektricna-vozila-ce-se-ugradivati-generatori-buke .
[13] Stanojević, D., Rajković, M., Tošković, D., 2011: Upravljanje korišćenim gumama, dometi u svetu i stanje u
Srbiji.
[14] Reciklaža guma, http://www.reciklirajte.me/reciklaza .
[15] Delo, Je šlo v Lovrencu za kaznivo dejanje?, http://www.delo.si/clanek/63956 . [16] Hodolič, J., Stević, M., Vukelić, Đ., Zajac, A., 2008: Reciklaža i prerada otpadnih pneumatika, Treća konferencija
o kvalitetu životu, Kragujevac.
[17] Vrekić, S., Prilog recikliranju materijala u auto industriji i ugrožavanje životne sredine
[18] Unija ekologa UNECO Regionalni centar Paraćin, http://otpadnaulja.unecopn.org/ .
[19] Marković, N., 2008: Otpadna ulja – udar na zdravlje, http://mrtvo.pancevo.co.rs/ekologija/otpadna-ulja-udar-na-
zdravlje/ .
[20] Reciklaža starog motornog ulja, http://ekosekund.rs/ekologija/15-reciklaza-starog-motornog-ulja.html
172
POSSIBILITIES OF ECOTOURISM DEVELOPMENT AND RECREATIONAL FISHING ON
THE EXAMPLE OF BORKOVAC LAKE, SERBIA
PERSPEKTIVE RAZVOJA EKOTURIZMA I REKREATIVNOG RIBOLOVA NA PRIMERU
BORKOVAČKOG JEZERA, SRBIJA
Biljana Panin, Snežana Štrbac, Dunja Prokić
Fakultet zaštite životne sredine, Univerzitet Educons
Summary: Sustainable tourism leads to management of all resources in such away that economic, social and aesthetic
needs can be fulfilled while maintaining cultural integrity, essential ecological processes, biological diversity and life
support systems. Ecotourism is evaluated as the optimal implementation strategy to guarantee the sustainability of
tourism. The International Ecotourism Society defined ecotourism as responsible travel to natural areas that conserves
the environment and improves the well-being of local people (Honey, 2008). As travelling is often oriented to activities
that provide leisure and relaxation, with positive health impact, this paper links sport activities, precisely recreational
fishing with ecotourism. Recreational fishing may be the primary tourism attraction and, if pursued as ecotourism,
could form a vital component of sustainable development (Zwim et al., 2005).
The aim of this paper is to research and present possibilities of ecotourism development, based on recreation fishing
activity, on the lake Borkovac (Fruška Gora Mountain, Serbia), in order to help developing ecotourism as sustainable
form of nature tourism in Serbia and promote sport activites as a integral part of the ecotourism.
Key words: sustainable tourism, ecotourism, recreational fishing, artificial lake Borkovac
Sažetak: Održivi turizam predstavlja koncept koji podrazumeva upravljanje svim resursima na takav način da se u
potpunosti zadovolje ekonomske, socijalne i estetke potrebe uz očuvanje kulturnog integriteta, bez ugrožavanja
biološkog diverziteta, kvaliteta života ljudi i životne sredine. Ekoturizam predstavlja optimalni strateški pristup ka
dostizanju održivog turizma. Međunarodno društvo za ekoturizam definiše ekoturizam kao odgovorno putovanje u
prirodna područja koje ne ugrožava životnu sredinu i doprinosi blagostanju lokalnog stanovništva (Honey, 2008). Kako
su putovanja često usmerena na aktivnosti koje pružaju razonodu i opuštanje, uz pozitivan uticaj na zdravlje čoveka, u
ovom radu se sportske aktivnosti, tačnije rekreativni ribolov, povezuju sa ekoturizmom. Rekreativni ribolov može
predstavljati primarnu turističku atrakciju i ako se sprovodi uz uvažavanje osnovnih principa ekoturizma, može biti
vitalna komponenta održivog razvoja (Zwim et al., 2005).
Cilj ovog rada je istraživanje i predstavljanje mogućnosti za razvoj ekoturizma, baziranog na rekreativnom ribolovu,
jezera Borkovac (Fruška Gora, Srbija), kako bi se doprinelo razvoju ekoturizma kao održive forme turizma u Srbiji i
promovisale sportske aktivnosti kao integralni deo ekoturizma.
Ključne reči: održivi turizam, ekoturizam, rekreativni ribolov, veštačko jezero Borkovac
173
1. INTRODUCTION
With the international trends for sustainable development, importance of alternative tourism that pursues wise
uses of the nature under the paradigm of sustainable development in the tourism sector grows. Thus, ecotourism is
evaluated as the optimal implementation strategy to guarantee the sustainability of tourism. Ecotourism is based on
sustainable development impacts that provide such are conserving natural area, educating visitors and benefit to local
communities. As travelling is often oriented to activities that provide leisure and relaxation, with positive health impact,
we decided to connect sport activities with ecotourism. As recreational fishing is a sport activity that is very often
promoted within ecotourism offers, and it has positive influence on sustainable use of natural resources and
environment, as well as to contribution of income of local population, we decided to focus on this activity. The aim of
this paper is to research and present possibilities of ecotourism development, based on recreation fishing activity, on
the lake Borkovac (Fruska Gora Mountain, Serbia).
1.1. Ecotourism
Ecotourism is assessed as one of representative alternative tourism aiming at sustainable tourism. The current
ecotourism can be consider as an integrated form of all the interests arising from environmental, economic and social
worries beyond the concept of experiencing intact nature and culture. With the advent of ecotourism, more individuals
became interested in ecological damages on the nature by tourism, the value of wilderness and the life of local residents
(Western, 1993; Kang, 2000).
The Ecotourism Society (TES) in 1991 defined ecotourism as a travel to natural areas to understand the
cultural and natural history of the environment, taking care not to alter the integrity of the ecosystem, while producing
opportunities that make the conservation of the natural resources beneficial to local citizens (Wood, 1993). While in
1996 the World Conservation Union defined ecotourism as an environmentally responsible travel and visitation of
quiet natural areas in order to enjoy and appreciate nature that promotes conservation, low negative visitor impact and
socio – economic involvement of local population (Wood, 2002). It reflects that ecotourism is not a simple tour to
natural areas, but a tour bearing social responsibilities (Dimanche and Smith, 1996).
The International Ecotourism Society (TES) has developed a set of ecotourism principles, some of them are:
Minimize the negative impacts on nature and culture that can damage a destination; Educate the traveler on the importance
of conservation; Direct revenues to the conservation and management of natural and protected areas; Rely on infrastructure
that has been developed in harmony with the environment, minimizing use of fossil fuels, conserving local plants and wildlife,
and blending with the natural and cultural environment.
According to Chesworth (1995), ecotourism has six characteristics: a) involvement of travel to relatively undisturbed
natural areas and/or archeological sites, b) focus on learning and quality of experience, c) create economic benefits to
local communities, d) ecotourists seek to view rare species, spectacular landscapes and/or the unusual and exotic, e)
ecotourists sustain the environment or help undo damage to the environment, and f) ecotourists appreciate and respect
local culture, traditions, etc.
Ecotourism is a sustainable form of natural resource-based tourism. It focuses primarily on experiencing and
learning about nature, its landscape, flora, fauna and their habitats, as well as cultural artifacts from the locality
(Dowling, 1997; Fennell, 1999). Its aim is to conserve resources, especially biological diversity, and maintain
sustainable use of resources. (Bansal & Kumar, 2011; Godratollah et al., 2011; Tewodros, 2010).
174
Starting with the main idea that ecotourism contributes to conversation of biodiversity, requires lowest
possible consumption of non- renewable resources and includes learning experience (Epler Wood, 2002), and as well
foster local development, it is very important to attract persons to travel and spend time in natural areas by providing
them offer to satisfy their needs and interests. In order to make a good quality offer it is important to understand
consumers and their needs and expectations. The push motivations are useful in explaining the desire for travel, as they
are recognized as the starting point of understanding tourists’ behavior (Crompton, 1979).
According to McIntosh, and Goeldner (1990) and Tsephe and Eyono Obono (2013) tourism motivation has
four dimensions: physical, cultural, interpersonal, and status and prestige. Physical motivation is directly connected to
a person’s bodily health: physical rest, participation in sports, and the need for recreation at the beach. Status and
prestige motivation refers to tourists’ self- esteem and personal development. Cultural motivation refers to the fact that
travelers desire to gain knowledge about the cultural activities of other countries. Interpersonal motivation refers to the
fact tourists want to meet new people, visit friends or relatives, get away from the routine conventions of life, or make
new friends (Beaumont, 2010). In Serbia, some of the most important motivation factor for decision making for
spending time in nature are relaxation and pleasure and positive health impact (Panin and Mbrica, 2014). According
to their research natural park visiting is also one of the important motivations for going to the nature, as well as
possibility to do some sport activities.
1.2. Recreational fishing as a form of ecotourism
Food and Agriculture Organization (FAO) defines recreational fishing as fishing for reasons other than to
satisfy essential nutritional needs and where fishing products are generally not sold or otherwise traded on markets
(FAO, 1997).
Recreational fishing may be the primary tourism attraction and, if pursued as ecotourism, could form a vital
component of sustainable development (Zwim et al., 2005). Well-regulated recreational fishing is an economically
viable use of a natural resource that can be both lucrative and sustainable for local communities and ecosystems (Zwim
et al., 2005). Recreational fishing contributes to sustainability. On the one hand, recreational fishing contributes to
biodiversity by protecting species and their population and on the other hand by positive contribution on local
communities.
The relationship between sport and tourism today is emerging as a mutually beneficial process, because it
created an interactive relationship, and sport is shown as a separate part of the tourism industry, and more and more
opportunities to enrich the tourist offer of the sport and support the development of sport through tourism (Mrksa,
Gajic, 2014). Recreational fishing, as a type of sport tourism in recent times is growing in popularity and is of interest
to a very different target groups.
In Serbia, travelling to the nature because of the fishing does not have very high level of importance for the
persons (Panin, Mbrica, 2014), thus there is a space to promote this activity in order to contribute both to
environmental, economic and social sustainability.
2. CASE STUDY BORKOVAC LAKE
2.1. Biodiversity of fish fauna
The reservoir „Borkovac” is situated on the stream of the same name, a left tributary of the Kudoš. The width
of the dam is 209 m, the height is 11 m and the amount of water is approximately 1516900 m3. The area of the reservoir
is about 42 ha whereas the basin area is 23.8 km. It is situated about 2.5 km to the north of Ruma. It is 70 km away
from Belgrade and 50 km away from Novi Sad.
175
The reservoir „Borkovac”, as the fishing water, belongs to the fishiry region „Serbia –Vojvodina” and the
concession for use was granted to the d.o.o. for fishing and water use – „Fishery Association of Vojvodina”- Novi Sad
till 31st December, 2012. In accordance with the Law on protection and sustainable use of fish stock (Gazette of RS
No. 104/209) the measures for the improvement of sport - fishing recreation and fishing tourism are carried out.
The lake is populated by 19 fish species from 6 families - Cuprinidae, Percidae, Esocidae, Siluridae,
Centrarchidae and Letarulidae. Most species, Cyprinus carpio, Abramis brama, Abramis ballerus, Blicca bjoerkna,
Rutilus rutilus, Tinca tinca, and others belong to the family Cyprinidae, whereas the others with one or two species –
fam. Esocidae - Esox lucius, fam. Centrarchidae - Lepomis gibbosus, fam. Letaluridae - Letalurus nebulosus, fam.
Percidae - Stizostedion lucioperca and Perca fluviatilis.
The quantitative analysis of fish community in the „Borkovac” reservoir indicates that the highest individual
participation was recorded with Carassius auratus gibelio and a subdominant species was Alburnus alburnus.
The individual relation between the predatory and non-predatory species is about 1:3.5 while their weight
relation is approximately 1:1.6. In terms of weight participation of economically significant species a high percentage
of Arystichthys nobilis (44.4%) and Silurus glanis (31.08%) can be reported (The programmes and plans of the “Fishery
Association of Vojvodina”, 2011).
2.2. Protective measures
With the objective of the promotion of ichthyo-fauna diversity measures for the protection of water ecosystem
are taken within the continuing monitoring of physical-chemical and biological parameters of water quality. The
permanent sustainable usage is based on “wise usage” of natural resources which will provide at least the same level
of usage for the future generations as well. In case of renewable recourses a balanced development means the balance
between taking and giving. These principles are a part of long term and yearly programmes of the users of fishing
water “Borkovac”.
The recreational fishing can be carried out in accordance with the Decree on measures for preservation and
protection of fish stock (Gazette of RS, No 104/2009) only as daily fishing in the period of Daylight Saving Time from
03.00 to 23.00 hours and in the winter period from 05.00 to 21.00 hours.
In accordance with the Article 8 of the Decree on measures for preservation and protection of fish stock the
daily catch permitted per a fisherman is as follows: For species protected by temporary closed season and minimum
fish length: Cyprinus carpio, Silurus glanis, Esox lucius, 3 pieces in total per day and Abramis brama 10 pieces in
total. When a caught specimen of Cuprinus carpio exceeds the weight of 8 kg it must immediately be put back
unharmed into fishing water and in such cases the daily catch of a recreational fisherman with a permit for recreational
fishing is regarded fulfilled. The catch of allochthonous fish Lepomis gibbosus, Ictalurus nebulosus, Arystichthys
nobilis, Arystichthys nobilis and Pseudorasbora parva is not limited.
The recreational fishing is carried out from the bank with hook tackle with three rods at the most with two
hooks on each rod according to the permit for recreational fishing. For catching small fish only fishing nets with meshes
as regulated and fishing tackle for bait catching of maximum size 5x1m with meshes of 10 mm are used.
As a measure for increasing the fish stock which would make a higher fish catch possible, the revitalization
of fish spawning places has been planned with simultaneous possibility for increasing fish settlement by additional
stocking with carp fry and with rebuilding catching of allochthonous fish species.
In recent years a great attention has been paid to the decrease in allochthonous species (Arystichthys nobilis, Ictalurus
nebulosus) through rebuilding fishing.
One of the significant measures for fish protection is the permanent check of sport fishermen`s catch in terms
of over-catch of fish, prohibition of fish catching below the regulated length as well as poaching carried by fish keepers
and volunteers.
176
2.3. Ecotourism potential at Borkovac lake
An extra attraction at “Borkovac” reservoir is an aqua camp. It consists of four raft – cabins. All four raft-
cabins on the lake have been placed in the best possible sights for fishing catfish, perch, carp and other sorts of fish
and are safe from sinking and capsizing. Tourists are available daily permits for sport fishing and each fisherman can
keep two quality fish and five kilograms of other fish species.
Taking into account the ecological principles of active protection “the beauty” of this lake is the result of preserved
or partly preserved natural environment as well as the valuable features which only a man can create. By preserving,
promoting and astute running the preconditions for the development of various activities – ecological tourism, sports
and sport – recreational fishing, passive and active outdoor recreation etc. have been created.
3. CONCLUSION
The concept of sustainable development has become the guiding principle of development policies in tourism
sector. For the achievement of the sustainable tourism concept, there are many challenges: demonstrate sustainable
destination management; maximize social and economic benefits for the host community and minimize negative
impacts; maximize benefits to communities, visitors and cultural heritage and minimize impacts; and maximize
benefits to the environment and minimize negative impacts (UN DESA, 2014).
Ecotourism as a form of sustainable tourism encompasses three primary dimensions: a focus on nature,
sustainable management, and environmental education. Despite the fact that the Republic of Serbia has a great
potencial for ecoturism development, ecoturism primary dimensions not easily satisfied. According to Popesku (2002),
in order to develop ecotourism as sustainable form of nature tourism in Serbia it is necessary to achieve acceptance of
new guidelines and new policies, according to changed economic and political conditions in Serbia.
Lake Borkovac has a great potential to become an attractive ecotourism destination, with main accent on
promotion of recreational fishing. Like that, all aspects of sustainability will be achieved: fish population will be saved
and increased, as well as an environment, and also local area and inhabitants will contribute. Looking from the tourist
part of view, they will receive memorable experience, by passing active time in nature. But, it is necessary to be
promoted more.
It is necessary to work on spreading the network of interests of different entities – “stakeholders” in promoting
the lake Borkovac as an attractive tourist destination.
ACKNOWLEDGEMENT
The results presented in the paper are an output from research Ministry of Education, Science and
Technological Development of the Republic of Serbia Project, Project number 176019.
REFERENCES
Anonimni autori: NAREDBA o merama za ocuvanje i zastitu ribljeg fonda („Sl. Glasnik RS”, br 104/2009)
Anonimni autori: Zakon o turizmu („Sl. Glasnik RS”, br 45/2005)
Anonimni autori: Zakon o zastiti i odrzivom koriscenju ribljeg fonda („Sl. Glasnik RS”, br 36/2009)
Bansal, S.P. and Kumar, J. (2011): Ecotourism for Community Development: A Stakeholder’s Perspective in Great
Himalayan National Park. International Journal of Social Ecology and Sustainable Development, 2(2), p. 31-40
177
Beaumont, N. (2010): Identifying the ecotourist market using the core criteria of ecotourism: is there a true ecotourist
that seeks nature, learning and sustainability? In: CAUTHE 2010: Challenge the Limits, 8-11 Feb 2010, Hobart,
Tasmania.
Budakov, Lj., Strbac, S. and Gavrilovic, M. (2010): Sustainable Development and Wise Use of Protected Natural
Regions. Proceedings of Educons University (1): 475-482
Chesworth, N. (1995): Ecotourism. Seminar paper delivered in the Institute of Environmental Studies and
Management. UPLB. College, Laguna
Crompton, J.L. (1979): Motivations for pleasure vacation. Annals of Tourism Research, 6(4).
Dimanche, F. and Smith, G. (1996): Is ecotourism an appropriate answer to tourism’s environmental concerns?
Journal of Hospitality & Leisure Marketing 3(4), p. 67–76
Dowlıng, R.K. (1997): Plans for the Development of Regional Ecotourism: Theory and Practice. In: Tourism Planning
and Policy in Australia and New Zealand: Cases, issues and practice, C.M. Hall, J. Jenkins and G. Kearsley (Eds).
Sydney: Irwin Publishers, p. 110–126
Fennell, D.A. (1999): Ecotourism: An introduction. London: Routledge
Food and Agriculture Organization of the United Nations (1997): Aquaculture Development. FAO
Godisnji program unapredjenja ribarskog podrucja „Srbija-Vojvodina” 2011
Godratollah, B., Azlizam, A., Manohar, M., Mohd, H.I. and Syed, M.H. (2011): Delphi Technique For Generating
Criteria And İndicators In Monitoring Ecotourism Sustainability In Northern Forests Of Iran; Case Study On Dohezar
And Sehezar Watersheds. Folia Forestalia Polonica Series A, 53(2), p. 130–141
Honey, M. (2008): Ecoturism and Sustainable Development: Who Owns Paradise? 2rd ed. Island Press: Washington
Kang M., (2000): Tourism Impacts and Potential for Ecotourism Development in and around Mt. Sorak Biosphere
Reserve. Republic of Korea: Seoul National University, pg. 6-8. http://portal.unesco.org/science /en/ev.php
URL_ID=7092&URL_DO= DO_ TOPIC&URL_ SECTION=201. htmluem/eco-tour/quebec-declaration.pdf
McIntosh, R.W. and Goeldner, C.R. (1990): Tourism: Principles, Practices, Philosophie. New York: Wiley
Mrksa, M., Gajic, T. (2014): Opportunities for Sustainable Development of Rural Tourism in the Municipality of
Vrbas. Economics of Agriculture 61 (1): 163-175
Panin, B., Mbrica, A. (2014): Potentials of Ecotourism as a Rural Development Tool on the Base of Motivation
Factors in Serbia, Themtic Proceedings, International scientific conference: sustainable agriculture and rural
development in terms of the Republic of Serbia strategic goals realization within the Danube Region – Rural
development and (un)limited resources, 5-6 June 2014, Belgrade, Serbia, IAE Belgrade, Edt. Cvijanović, D., Subić,
J., Vasile, J. A., pp. 597-613, ISBN 978-86-6269-036-4, COBISS.SR-ID 207592972
Popesku, J. (2002): Ecotourism – a Tool for Sustainable Tourism Development in Serbia. The World Ecotourism
Summit. Canada. Available at: file:///C:/Users/dunja/Downloads/00b4952e2e26109690000000%20(1).pdf
Program upravljanja ribarskim podrucjem „Srbija-Vojvodina”-2008-2012
Stankovic, S. (1998): Vestacka jezera kao turisticka vrednost Srbije. Glasnik Srpskog geografskog drustva 78 (2): 21-
34
Tewodros, K.T. (2010): Geospatial Approach for Ecotourism Development: A Case of Bale Mountains National Park,
Ethiopia. Master’s thesis, Faculty of Natural Science, Department of Earth Sciences, Ethiopia: Addis Ababa University
178
Tsephe, N. P. and Eyono Obono, S. D. (2013): A Theoretical Framework for Rural Tourism Motivation Factors.
International Journal of Social, Human Science and Engineering, 7(1), World Academy of Science, Engineering and
Technology
United Nations Department of Economic and Social Affairs (2014): Division for Sustainable Development:
Prototype Global Sustainable Development Report. Available at:
http://sustainabledevelopment.un.org/content/documents/1454Prototype%20Global%20SD%20Report.pdf
Western, D. (1993): Introduction: Definition of Ecotourism. In: K. Lindberg and D. E. Hawkins (eds.). Ecotourism: A
Guide for Planners and Managers, 1, North Bennington, Vermont: The Ecotourism Society
Wood, M. E. (1993): Ecotourism guidelines for nature tour operators. North Bennington, Vermont: The Ecotourism
Society, 16 p
Wood, M.E. (2002). Ecotourism: Principles, practices and policies for sustainability.United Nations Publication, First
Edition. http://www.pnuma.org /industria/documentos/ Ecotourism 1.pdf
Wood, M.E. (2002). Ecotourism: Principles, practices and policies for sustainability.United Nations Publication, First
Edition. http://www.pnuma.org /industria/documentos/ Ecotourism 1.pdf
Zwirn, M., Pinsky, M. and Rahr, G. (2005): Angling Ecotourism: Issues, Guidelines and Experience from Kamchatka.
Journal of Ecotourism 4 (1): 16-31
179
DOPRINOS KORIŠĆENJA BICIKALA U BORBI PROTIV KLIMATSKIH PROMENA
THE FIGHT AGAINST CLIMATE CHANGE THROUGH BIKING
Dunja Prokić, Ljiljana Ćurčić, Jasna Stepanov
Fakultet zaštite životne sredine, Univerzitet Educons, Sremska Kamenica, Srbija
Sažetak: Sektor transporta predstavlja jedan od najzahtevnijih sektora u smislu potrošnje energije i u velikoj meri
doprinosi emisijama štetnih gasova. Prema podacima Međuvladinog panela o klimatskim promenama (eng. IPCC -
Intergovernmental Panel on Climate Change), 13% ukupnih emisija gasova koji doprinose efektu staklene bašte (GHG
gasova), u prvom redu CO2, potiču iz sektora transporta. Ovaj sektor je odgovoran za čak 23% GHG emisija koje
potiču iz potrošnje energije na globalnom nivou. Predviđanja Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (eng. OECD
– Organisation for Economic Co-operation and Development) ukazuju na drastično povećanje GHG emisija iz
transportnog sektora, 120% u odnosu na nivo iz 2000. godine. Dakle, očekuje se povećanje CO2 emisija od 57% za
period od 2005. do 2030. godine. Da bismo kao odgovorno društvo smanjili negativan uticaj transportnih aktivnosti
na životnu sredinu, neophodno je sagledati mogućnosti za njegovu redukciju kroz analizu iskustava zemalja koje sve
intenzivnije koriste bicikl kao održivo prevozno sredstvo. U ovom radu će se ukazati na prednosti i praktične primere
korišćenja bicikala kao prevoznog sredstva u cilju doprinosa borbi protiv klimatskih promena i podizanja sveopšteg
kvaliteta života savremenog čoveka.
Ključne reči: transport, GHG gasovi, klimatske promene, bicikl, održivi razvoj
Summary: The transport sector is one of the most challenging sectors in term of energy consumption and greatly
contributes to the greenhouse gas (GHG) emissions. According to the Intergovernmental Panel on Climate Change
(IPCC) data, the transport sector accounts for 13 per cent of GHG emissions, mainly CO2. Transport was responsible
for 23% of world energy-related GHG emissions. The Organization for Economic Co-operation and Development
(OECD) predicts a 120 per cent growth of global transport emissions above 2000 levels. CO2 emissions from transport
sector are expected to increase 57 per cent in the period from 2005 to 2030. The negative impact of transport activities
on the environment could be reduced, but it is necessary to consider possibilities for its reduction by analyzing
experiences of countries that increasingly intensive use bicycles as a sustainable transport solution. This paper shows
advantages and practical examples of bicycles use as a means of transport in order to contribute to reduction of climate
change consequences and to improve the overall quality of human life.
Key words: transport, GHG emissions, climate change, bicycle, sustainable development
1. UVOD
Iako promenu klime u širem smislu izazivaju složeni abiotički i biotički procesi, današnje poimanje klimatskih
promena uglavnom se svodi na promene indukovane delovanjem čoveka. U užem smislu se dakle pod klimatskim
promenama podrazumevaju one promene klime koje nastaju kao posledice antropogenih aktivnosti u biosferi [1].
Okvirna konvencija Ujedinjanih nacija o promeni klime definiše promenu klime kao pojavu uslovljenu direktnim ili
indirektnim ljudskim aktivnostima koje izazivaju promene u sastavu globalne atmosfere i kao pojavu koja je
superponirana na prirodna kolebanja klime, osmotrena tokom uporedivih vremenskih perioda [2]. Klimatske promene
najbolje se objašnjavaju činjenicom da je temperatura vazduha u proseku porasla za 0,8 °C od 1900. do 2005. godine.
Predviđanja Međuvladinog panela o klimatskim promenama su da će u periodu od 1990. do 2100. godine doći do
porasta temperature od 1,4 do 5,8 °C. Uzrokom ovih promena smatra se povećan sadržaj CO2 i drugih gasova koji
doprinose efektu staklene bašte u atmosferi usled ljudske delatnosti [3].
180
Sektor transporta predstavlja jedan od najzahtevnijih sektora u smislu potrošnje energije i u velikoj meri doprinosi
emisijama štetnih gasova. Prema zvaničnim podacima, 23% od ukupnih emisija gasova koji doprinose efektu staklene
bašte (GHG emisija) potiče upravo iz sektora transporta, a 74% ukupne emisije CO2 iz transportnog sektora pripada
drumskom saobraćaju [4].
S obzirom na činjenicu da se u periodu od 2005. do 2030. godine očekuje povećanje emisije CO2 iz sektora
transporta za 57% [5], a da povećanje emisije CO2 doprinosi porastu koncentracije GHG gasova u atmosferi,
neophodno je sagledati mogućnosti za smanjenje negativnog uticaja transportnog sektora na životnu sredinu. Jedan od
načina za ublažavanje pomenutih uticaja je praktična implementacija koncepta održivog transporta, kao integralnog
dela održivog razvoja.
2. PUT KA ODRŽIVOM SAOBRAĆAJU
Proces globalne urbanizacije je tokom prošlog veka bio izuzetno brz, što ima za posledicu da danas približno 75%
ljudi u industrijalizovanim zemljama i 40% ljudi u zemljama u razvoju žive u urbanim oblastima. Ubrzani rast gradova
doveo je do toga da danas postoji čak 19 gradova u kojima živi preko 10 miliona ljudi [4]. Paralelno sa naglim porastom
broja stanovnika u gradovima, tekao je i proces njihove decentralizacije, što je otežavalo zadovoljenje potreba
stanovnika za prevozom i predstavljalo dodatni izazov za javni prevoz. Navedene činjenice su uticale na drastično
povećanje broja automobila i motocikala u gradovima, što je doprinelo da se danas o drumskom saobraćaju razmišlja
kao o značajnom faktoru koji negativno utiče na zdravlje ljudi i životnu sredinu. U Evropskoj uniji su 2001. godine
prepoznati ključni faktori koji su uticali na intenziviranje transporta. Jedan od najdominantnijih svakako je porast u
korišćenju automobila, kada je u pitanju putnički transport. Naime, broj automobila koji se koriste u Evropskoj uniji
se povećao za tri miliona godišnje, odnosno za tri puta u poslednjih trideset godina [6]. Negativni efekti povećanja
obima saobraćaja i sve intenzivnijeg korišćenja motorizovanih transportnih sredstava u gradovima su: emisija štetnih
gasova, potrošnja energije, komunalna buka, saobraćajne nezgode, zauzimanje prostora i vremena u ionako
ograničenim urbanim sredinama, smanjujući mogućnosti za obavljanje drugih delatnosti [7]. Novi pristupi rešenju
navedenih problema mogu se pronaći u principima i smernicama održivog transporta.
Koncept održivog transporta, koji polazi od koncepta održivog razvoja, ima za cilj zadovoljenje osnovnih, dnevnih
potreba čoveka za mobilnošću uz očuvanje zdravlja ljudi i životne sredine i uz ograničenje emisije GHG gasova. Podaci
iz izveštaja Evropske agencije za životnu sredinu o emisijama GHG gasova iz 2012. godine ukazuju da su ostvareni
napori Evropske unije da smanji globalne emisije GHG gasova iz različitih sektora, uključujući i sektor transporta.
Drumski saobraćaj je u najvećoj meri doprineo smanjenju GHG emisija, odnosno predstavlja više od polovine neto
smanjenja GHG gasova u 2012. godini (dijagram 1).
181
Dijagram 1. Emisije GHG gasova po sektorima u EU 28 [8]
Održivi transport odnosi se na vidove saobraćaja i sisteme planiranja transporta, koji su u skladu sa ekonomskom,
društvenom i održivošću životne sredine u zajednicama, a naročito u urbanim sredinama. Promoviše nemotorizovane
vidove transporta, kao što su hodanje i biciklizam i koncepte intenzivnije upotrebe "zelenih" vozila, racionalnijeg
korišćenja automobila i izgradnje takvih transportnih sistema koji su efikasni sa aspekta korišćenja goriva, uštede u
korišćenju prostora i koji promovišu zdrav način života [9]. Primarna strategija razvoja održivog transporta koja ima
pozitivne efekte na zdravlje ljudi, klimu i životnu sredinu je u izgradnji infrastrukturnih sistema za šetnju i biciklizam
koji bi bili povezani sa lokalnim javnim transportom [10]. Ovaj pristup uključuje uspostavljanje novih oblika saradnje
i predviđa čitav niz sredstava kojima bi se podržale i podstakle promene u stavovima i ponašanju u vezi sa održivim
vidovima transporta. Pomenuta sredstva se prevashodno zasnivaju na dobroj obaveštenosti i komunikaciji, organizaciji
i usklađenosti delovanja, a zahtevaju i odgovarajuću javnu promociju i medijsku pokrivenost [7].
Ključnu ulogu u implementaciji koncepta održivog saobraćaja u zemljama širom sveta, a naročito u urbanim
zonama, ima promocija različitih vidova nemotorizovanog prevoza. Očigledno je da intenzivnija upotreba
nemotorizovanog prevoza ima velike i konzistentne prednosti koje se ogledaju kroz smanjenje emisije GHG gasova,
poboljšanje kvaliteta vazduha i unapređenje zdravlja ljudi [11].
3. BICIKLIZAM KAO VID ODRŽIVOG SAOBRAĆAJA
Glavni ciljevi politike Evropske unije o transportu jesu unapređenje mobilnosti unutar i među evropskim
gradovima uz smanjenje lokalnog zagušenja, saobraćajnih nezgoda i zagađenja životne sredine [12]. U skladu sa tim,
biciklizam je prepoznat kao čist i održiv način prevoza i njegova upotreba se promoviše u mnogim zemljama. Koristi
se kao alternativa za putovanje automobilom na kratke relacije u urbanim područjima, ali može da posluži i za duža
putovanja ukoliko se kombinuje sa ostalim vidovima transporta.
Opšte je poznato da porast upotrebe automobila u gradovima utiče na povećanje broja zdravstvenih problema, kao
i na povećanje negativnih uticaja na životnu sredinu. Dok se generalno porast upotrebe automobila u gradovima
nastavlja, upotreba bicikala je uglavnom ostala na istom nivou sa manjim oscilacijama (dijagram 2).
182
Dijagram 2. Trend upotrebe automobila i bicikala u gradovima Zapadne Evrope (broj putnika/kilometar/godina) [13]
Bicikl se ne koristi podjednako u svim gradovima. U pojedinim gradovima više od 50% vožnji odvija se
upotrebom bicikala, dok u drugim gradovima biciklizam kao vid transporta uopšte ne postoji. Ove varijacije nastale
su usled različitosti zemalja u pogledu ekonomije, kulture, klime, tipologije i politike. Statistički podaci ukazuju da je
udeo biciklističkih vožnji u Zapadnoj Evropi 5-10%, a u zemljama Centralne i Istočne Evrope od 1 do 5%. Dve zemlje
koje se ističu u pogledu udela putovanja biciklom su Danska sa 18% i Holandija sa 27% [13]. Većina vožnji koja se
odvija u ovim državama upotrebom bicikala je uglavnom za odlazak na posao, a koriste ga ljudi svih starosnih dobi,
kao i različitih materijalnih statusa. Takođe je uočljivo da je u ovim zemljama redukovana stopa smrtnosti i očekuje se
njeno dalje smanjenje kako se bude povećavala upotreba bicikala [14]. Visok nivo upotrebe bicikala u ovim zemljama
je nastao kao rezultat implementacije adekvatne politike i razvoja inftastrukture poput biciklističkih staza, parkinga za
bicikle, izmena raskrsnica, integracije sa javnim saobraćajem, strategija za korišćenje zemljišta, promotivnih aktivnosti
itd. [9]
Biciklizam predstavlja način prevoza koji ne ostvaruje negativan uticaj na životnu sredinu, s obzirom da ne dovodi
do emisije štetnih gasova, ostvaruje uštedu energije i ne stvara buku. Takođe predstavlja mogućnost redovnog
vežbanja, čime se pospešuje i zdravstveno stanje ljudi ukoliko se bicikl koristi svakodnevno kao prevozno sredstvo.
Zdravstvene koristi usled vožnje bicikala ne odnose se samo na poboljšanje zdravstvenog stanja pojedinca, već
doprinose smanjenju troškova zdravstvene nege celokupnog društva. Povelja Svetske zdravstevene organizacije
(World health organization – WHO) o transportu, životnoj sredini i zdravlju i Pan-evropski program WHO-UNECE o
transportu, životnoj sredini i zdravlju promovišu različite vidove transporta koji pozitivno utiču na zdravlje i životnu
sredinu, u prvom redu biciklizam i pešačenje, sa ciljem prelaska na načine transporta koji ostvaruju niže emisije štetnih
gasova u atmosferu i smanjuju akcidentalne rizike [13].
3.1. Svetski poredak u korišćenju bicikala kao vida održivog prevoza Biciklizam se smatra jednim od najefikasnijih načina održivog prevoza na kraće udaljenosti, te mu se u mnogim
zemljama širom sveta poklanja sve veća pažnja. Preko 50 gradova širom sveta otpočelo je programe za promovisanje
bolje mobilnosti i zdravijeg načina života. Gradovi u kojima je omogućeno odvijanje različitih vidova transporta su od
izuzetnog značaja, jer pospešuju ekonomski razvoj. Programi o upotrebi bicikala bi trebali da budu deo svakog plana
mobilnosti namenjenog za smanjenje saobraćajne gužve i emisije GHG gasova. Kao pozitivan primer može se navesti
183
iskustvo iz kineskog grada Guangdžou, gde su gradske vlasti postavile 5.000 bicikala na preko 100 stanica širom grada
koji su povezani sa metroom i autobusima, omogućavajući na taj način građanima da lakše i brže putuju.
Kako je već prethodno pomenuto, kada se govori o biciklizmu akcenat se stavlja na dve zemlje Holandiju i Dansku,
odnosno na gradove Amsterdam i Kopenhagen. U Kopenhagenu, kao rezultat formiranja novih biciklističkih staza i
produžetka postojećih, 34% stanovnika koji rade u gradu, koriste bicikl za dolazak na posao. Gradski bicikl sistem je
osmišljen na takav način da svakom dozvoljava da pozajmi bicikl iz neke od stanica po gradu za mali depozit. Po
obavljenoj vožnji, bicikl se prosto ostavlja na nekoj od 110 bicikl stanica lociranih oko gradskog centra i tada se depozit
vraća korisniku [15].
S obzirom da vožnja bicikla iziskuje fizički napor, logično je da se praktikuje njihova upotreba u ravničarskim
zemljama. Međutim, bicikl kao prevozno sredstvo može se naći u svim zemljama Evrope. Razlozi zašto biciklizam
nije u značajnijoj meri aktuelan su ti da se bicikl u mnogim zemljama smatra arhaičnim načinom transporta, igračkom
za decu ili delom sportske opreme. Stoga, ko bi mogao da pretpostavi da u Parmi, gradu na jugu Italije, je stopa
biciklizma visoka kao u Amsterdamu. U Parmi (176.000 stanovnika), 19 % od svih putovanja se odvijaju upotrebom
bicikala, dok je u Amsterdamu (nešto manje od milion stanovnika) ta cifra 20%. U Fereru (160.000 stanovnika), čak
31% od ukupnog broja putovanja od kuće do posla se odvija upotrebom bicikala. Švetska važi za zemlju sa hladnim
klimatskim uslovima, ipak 33% od svih putovanja u Vasterasu (115.000 stanovnika) se odvijaju upotrebom bicikala.
Dok za pojedine južne zemlje, s obzirom na klimatske uslove, biciklizam nije moguć, za druge zemlje sa umerenijom
klimom, bicikl se može voziti i tokom dužeg perioda u godini. Velika Britanija je kišovita zemlja, ali u Kembridžu
(100.000 stanovnika) 27% putovanja odvija se upotrebom bicikala, dakle koristi se čim vremenske prilike to
dozvoljavaju. U Strazburu, intenzivan razvoj korišćenja bicikala u svrhu prevoza počinje sa odlukom gradskih vlasti
o zatvaranju centra grada za automobile i izgradnjom novih tranvajskih linija. Tako je broj putovanja u ovom gradu
porastao sa 8% 1988. godine na 12% 1994. godine. Danas u Strazburu postoji 77 km biciklističkih staza. Cilj ovog
grada je da se u narednom periodu 25% gradskih putovanja odvija biciklom [9, 15, 16]. Kao još jedan pozitivan primer
u razvoju održivog saobraćaja u gradovima jeste Ferara, grad u Italiji, u kome se postepeno povećavaju biciklističke
mreže na glavnim saobraćajnicama, omogućava se biciklistima da idu u oba smera jednosmernim ulicama, povećava
se broj ulica u kojima pešaci i biciklisti imaju prednost u odnosu na automobilski saobraćaj i poboljšava se parking za
bicikle (2. 500 mesta za parkiranje u gradu se ne naplaćuje, a 330 mesta je pod nadzorom). Kako bi se još više motivisali
ljudi da koriste bicikle, stari centralni deo grada koji je bio popločan kaldrmom je zamenjen ravnim asfaltnim putem
širine 80 cm. Podsticaj je dat i kroz razvoj turizma i rekreativnih aktivnosti, s obzirom da je napravljen put dug 163
km za bicikle duž reke Po na kom se organizuju biciklističke ture. Biciklizam je uticao i na razvoj privrede, s obzirom
da je njegova rasprostranjena upotreba omogućila postojanje oko 30 servisa za bicikle [16].
Veliki gradovi u Republici Srbiji takođe se suočavaju sa mnoštvom izazova u vezi sa saobraćajnim zagušenjima,
bukom, kvalitetom vazduha, zdravljem, bezbednošću, kvalitetom života, kao i sa problemom mnogobrojnih politika
preusmeravanja na polju javnog prevoza. Na globalnom nivou, klimatske promene kao izazov i njihov uticaj na
životnu sredinu, zdravlje i ekonomiju izrazito su povezane sa prevozom i neodrživim ponašanjem u saobraćaju. Izazovi
sa kojima se savremeno društvo suočava, predstavljaju pokretačke snage koje su u pozadini zahteva za merama kojima
bi se dostigao koncept održivog prevoza [17]. U Srbiji su realizovani pojedini projekti koji predstavljaju pionirske
pokušaje za suočavanje sa ovim izazovima i rešavanje pitanja u širem obimu. U Novom Sadu je je tako još 2009.
godine pokrenuta akcija: "Vratimo Novi Sad biciklistima" sa ciljem da se promoviše bicikl kao prevozno sredstvo
čijom masovnijom upotrebom bi se doprinelo smanjivanju zagađenja životne sredine i saobraćajnih gužvi. Kao podršku
biciklističkoj infrastrukturi, u prethodne četiri godine u gradu je izgrađeno i uređeno nekoliko bezbednih parkirališta
za bicikle, sa preko 500 parking mesta na više lokacija u gradu. Da bi Novi Sad učinili što pristupačnijim za vožnju
bicikla i u narednom periodu intenzivno će se raditi na obeležavanju i uređenju biciklističkih staza i uklanjanju
automobila sa prostora namenjenih biciklistima. Deo plana je i povećanje broja mesta za parkiranje i zaključavanje
bicikala, povećanje broja raspoloživih bicikala, kao i otvaranje novih stanica za bicikle [18]. Učestale su i sporadične
akcije predstavnika organizacija civilnog društva u promociji korišćenja bicikala u našoj zemlji. Jedan od pozitivnih
primera je svakako Projekat: "Pruge i bicikli za održivi saobraćaj u Subotici", koji je realizovao Centar za ekologiju i
održivi razvoj (CEKOR) 2009. godine. Osnovni cilj ovog projekta bio je prepoznavanje nedostataka u javnom
transportu u Subotici i
određivanje mera za poboljšanje mobilnosti lokalnih zajednica, smanjenje uticaja transporta na životnu sredinu i
unapređenje održivosti transportne infrastrukture u gradu i njegovoj okolini. Projekat je izvršen putem organizovanja
184
istraživanja, pripreme studije, organizovanja okruglih stolova i medijskih kampanja i kroz proces donošenja odluka za
srednjoročno planiranje prevoza na području grada. Predložene mere su izgradnja i povezivanje staza za bicikle u
gradu, povezivanje ovih staza sa železnicom, povezivanje regionalnih železnica sa gradskim transportom i uvođenje
manjih, fleksibilnih autobusa i novih linija u javnom saobraćaju. Kao dodatna mera predloženo je i uvođenje javnih
bicikala u Subotici. Pojedine od predloženih mera su se već počele primenjivati [1].
4. ZAKLJUČAK
Na osnovu sprovedenog istraživanja, evidentan je negativan uticaj transportnih aktivnosti na životnu sredinu koji
se prvenstveno ogleda kroz emisije GHG gasova, povećanje globalne temperature i promenu klime. Transport
predstavlja sektor koji u najvećoj meri utiče na povećanje emisije GHG gasova, s obzirom na predviđanja stope
povećanja emisija od 2,5% na godišnjoj osnovi do 2020. godine [19]. Savremeno društvo mora da odgovori na ove
izazove, kroz drastično poboljšanje u sektoru transporta, a sa ciljem dostizanja održivosti.
Za dostizanje konceptra održivog transporta, kao integralnog dela održivog razvoja, neophodno je pratiti njegove
pozitivne i negativne efekte na životnu sredinu, ljudsko zdravlje, bezbednost, korišćenje zemljišta, ekonomski rast i
društvo u celini. U tom smislu, veoma je značajna uloga lokalnih vlasti, koje treba snažno da promovišu ideje i
aktivnosti koje se odnose na korišćenje održivih vidova transporta kod svih učesnika u saobraćaju. Najvažniji cilj je
delovati na svest građana u vezi sa korišćenjem održivih vidova transporta, u smislu podrške i podsticanja promene u
stavovima i ponašanju učesnika u saobraćaju u funkciji održive mobilnosti.
Politika održivog transporta, zasnovana na intenzivnijem korišćenju bicikala kao vida javnog prevoza u velikoj
meri doprinosi čistijoj i zdravijoj životnoj sredini i poboljšanju kvaliteta života u gradovima, o čemu svedoče primeri
mnogih svetskih i evropskih gradova, kao što su Amsterdam i Kopenhagen. Posebno u zemljama u razvoju, biciklizam
može da deluje kao moćan instrument u sprovođenju strategije borbe protiv klimatskih promena i dostizanja
milenijumskih ciljeva održivog razvoja, pružajući svim učesnicima u saobraćaju mogućnost korišćenja jeftinog,
individualnog i nezavisnog prevoznog sredstva koji ujedno doprinosi ispunjavanju međunarodnih obaveza o očuvanju
životne sredine i prirodnih resursa.
Imajući u vidu negativne posledice klimatskih promena i sve alarmantniju situaciju u svetu u toj oblasti,
prepoznata su nastojanja Republike Srbije da implementira intenzivniju upotrebu bicikala kao vida održivog prevoza
u gradovima. Međutim, uočljivo je da ne postoji nedvosmisleno strateško opredeljenje na nacionalnom nivou, već
isključivo pojedinačne projektne aktivnosti na nivou pojedinih lokalnih samouprava i realizacije projekata od strane
organizacija civilnog društva. Dakle, neophodno je implementirati niz strateških dokumenata na nacionalnom nivou
koji bi podstakli primenu principa održivog transporta, a samim tim i intenzivniju upotrebu "čistih" prevoznih
sredstava. Neophodno je implementirati integralan paket mera, zasnovan na programima i politikama koji podržavaju
upotrebu bicikala, a dobro su poznate i testirane kroz nekoliko decenija uspešne primene u mnogim evropskim
gradovima. Najvažnije je da primena jedne jedine strategije nije dovoljna. Sveobuhvatan pristup ima daleko veći uticaj,
u poređenju sa nekoliko pojedinačnih mera koje nisu koordinisane.
ZAHVALNICA
Rezultati predstavljeni u ovom radu predstavljaju deo istraživanja realizovanih u okviru Projekta Ministarstva
prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, br. 176019.
185
5. LITERATURA
[1] Sekulić, G.; Dimović, D.; Kalmar Krnajski Jović, Z.; Todorović, N. (2012). Procena ranjivosti na klimatske
promene – Srbija. Beograd: WWF (Svetski fond za prirodu), Centar za unapređenje životne sredine.
[2] Zakon o potvrđivanju okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o promeni klime, sa aneksima ("Službeni list SRJ –
Međunarodni ugovori", broj 2/1997).
[3] Kašanin Grubin, M.; Mihajlov, A. (2011). Nauka o životnoj sredini: interdisciplinarni pristup. Sremska Kamenica:
Fakultet zaštite životne sredine, Univerzitet Educons.
[4] Kahn Ribeiro, S.; Kobayashi, S.; Beuthe, M.; Gasca, J.; Greene, D.; Lee, S.; Muromachi, Y.; Newton, P.J.; Plotkin,
S.; Sperling, D.; Wit, R; Zhou, P.J. (2007). Transport and its infrastructure. B. Metz, O.R. Davidson, P.R. Bosch, R.
Dave, L.A. Meyer (Eds.). In Climate Change 2007: Mitigation. Contribution of Working Group III to the Fourth
Assessment Report of the Intergovernmental Panel on Climate Change. United Kingdom and New York: Cambridge
University Press.
[5] IPCC (2013). Summary for Policymakers. Stocker, T.F., D. Qin, G.-K. Plattner, M. Tignor, S.K. Allen, J.
Boschung, A. Nauels, Y. Xia, V. Bex and P.M. Midgley (Eds.). In: Climate Change 2013: The Physical Science Basis.
Contribution of Working Group I to the Fifth Assessment Report of the Intergovernmental Panel on Climate Change.
United Kingdom and New York: Cambridge University Press.
[6] Commission of the European Communities (2001). White paper - European transport policy for 2010: time to
decide. Brussels: Commission of the European Communities. COM(2001) 370 final.
[7] Radičević, V.; Subotić, M., Milić, D. (2014). Promovisanje održivog urbanog transporta u funkciji održivog
razvoja. Zbornik rezimea Menadžment 2014. Beograd: Fakultet za poslovno industrijski menadžment. Nađen 8.10.
2014., http://www.meste.org/fbim/fbim_srpski/FBIM_najava/IVK_Radicevic.pdf
[8] European Environment Agency (2014). Why did greenhouse gas emissions decrease in the EU in 2012?. EEA
analysis. Copenhagen: EEA.
[9] Basu, H., Vasudevan, V. (2013). Effect of bicycle friendly roadway infrastructure on bicycling activities in urban
India. Procedia – Social and Behavioral Sciences, 104, 1139-1148.
[10] Sims, R., Schaeffer, R. (2013). Chapter 8 - Transport. In Working Group III contribution to the IPCC 5th
Assessment Report "Climate Change 2014: Mitigation of Climate Change. Intergovernmental panel on climate change.
United Kingdom and New York: Cambridge University Press.
[11] Mohan, D., Tiwari, D. (1999). Sustainable transport systems, linkages between environmental issues. Public
transport, non-motorised transport and safety. Economic and Political Weekly, XXXIV(25),1580-1596.
[12] Commission of the European Communities (2012). Directorate general for mobility and transport: Toward low
Carbon transport in Europe European Union. Brussels: Commission of the European Communities.
[13] European conference of ministers of transport (2004). National Policies to Promote Cycling, Implementing
Sustainable Urban Trevel Policies: Moving Ahead. ECMT.
[14] Jacobsen, P. (2003). Safety in numbers: more walkers and bicyclists, safer walking and bicycling, Injury
Prevention 9, 205-209.
[15] Stokić, D. (2009). Edukacija građana- osnovni preduslov za održivi transport. Nauka +Praksa, 12 (1), 221 – 224.
[16] Dekoster, J., Schollaert, U. (1999). Cycling: the way ahead for towns and cities. Belgium: European Communities.
[17] Ministarstvo životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja (2012). Studija o dostignućima i perspektivama na
putu ka zelenoj ekonomiji i održivom rastu u Srbiji, Nacionalni izveštaj za Svetsku konferenciju o održivom razvoju
Rio +20. Beograd: Ministarstvo životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja, UNDP, UNEP.
[18] NS Bike, http://nsbike.rs
[19] Kim, P., Dumitrescu, E. (2010). Share the Road: Investment in Walking and Cycling Road Infrastructure. Nairobi:
UNEP.
186
POZITIVAN UTICAJ BICIKLIZMA NA ŽIVOTNU SREDINU
POSITIVE IMPACT OF CYCLING ON ENVIRONMENT
Milena Radojičić
Fakultet za ekologiju i zaštitu životne sredine
Univerzitet Union Nikola Tesla, Cara Dušana 62 – 64, 11000 Beograd, Srbija
e-mail: [email protected]
Sažetak: Saobraćajna sredstva na različite načine i u različitoj meri stvaraju određene ekološke probleme sa
manjim ili većim posledicama. Najveće ugrožavanje životne sredine od sredstava kopnenog saobraćaja izraženo je
kroz zagađenje vazduha, stvaranje buke, zauzimanje zemljišta i vazdušnog prostora. Da bi se sprečile ove štetne pojave
po životnu sredinu, smanjila količina izduvnih gasova, smanjila buka i unapredio kvalitet života milionima ljudi,
potrebno je smanjiti automobile. Alternativno i bolje rešenje je biciklizam. Biciklizam kao sport, rekretivno I
takmičarski i kao prevozno sredstvo, koje je dobro po životnu sredinu a i po zdravlje ljudi. Bicikl je bio uvek više od
prevoznog sredstva. U nekim gradovima je teško zamisliti život bez ovakvog načina prevoza. Vožnja bicikla je dobra
za kondiciju i zdravlje, a sa ekološkog aspekta apsolutno prihvatljiv način prevoza, jer ne koristi neobnovljive resurse
kao automobile. Mnogi stanovnici smatraju da bicikl daje mogućnost da se štedi, živi zdravo, ima bolja i lepša životna
sredina.
Ključne reči: Biciklizam, životna sredina, zagađenje vazduha, buka, gasovi, automobili, štednja.
Summary: Transport Vehicles in different ways and to different degrees create a specific environmental issues with
major or minor consequences. The greatest threat to the environment of the means of land transport is expressed
through air pollution, noise generation, occupation of land and airspace. In order to prevent this harmful phenomenon
for the environment, reduce the amount of emissions, reduce noise and improve the quality of life of millions of
people, it is necessary to reduce cars. Alternatively and a better solution is cycling. Cycling as a sport, recreational
and competition as a vehicle that is good for the environment and human health. The bike was always more than
transportation vehicle. In some cities, it's difficult to imagine life without this kind of transport. Cycling is good for
fitness and health, and from environmental aspect absolutely acceptable mode of transportation, it doesn't use non-
renewable resources like cars. Many residents feel that the bike gives the ability to save, live healthy, there is better
and more beautiful environment.
Keywords: Cycling, environment, air pollution, noise, fumes, cars, savings.
1. UVOD
Saobraćaj se na ulici, kao putu realizuje kretanjem saobraćajnih sredstva. Osnovna karakteristika saobraćaja je
veliki broj vozila svih kategorija bilo kao rezultat porasta stepena materizacije (individualnog), bilo potrebe stanovnika
za prevozom (javni saobraćaj). Pored njih na ulicama su prisutna i teretna vozila (komunalna i snabdevačka). Sve
nepovoljnosti izazvane kretanjem ispoljavaju se na gradskim ulicama jer je svako od njih pokretan izvor zagađivanja
i potencijalna opasnost za ostale učesnike u saobraćaju. Stepen ugroženosti pri tome je različit, jer se saobraćaj ne
javlja podjednako na svim ulicama u gradu.
187
Automobil je najveći zagađivač vazduha u gradu. Veliki broj vozila u gradskim centrima, niske brzine i zagušenja
u kojima se povećava potrošnja goriva i emisija štetnih materija iz izduvnih gasova automobilskih motora, nepovoljno
utiču na zdravlje ljudi i brojni gradovi u svetu se svakodnevno suočavaju sa ovim problemom. U izduvnim gasovima
se nalaze mnoga štetna jedinjenja koja utiču na zdravlje ljudi. Npr. Ugljen-monoksid (CO) nastaje kao proizvod
nepotpunog sagorevanja goriva i veoma je štetan za zdravlje. Udisanjem CO ulazi u krvotok veže se za hemoglobin i
sprečava vezivanja kiseonika iz pluća za ćelije. Udisanje CO u većim količinama može izazvati smrt.
Biciklistički saobraćaj, za razliku od automobilskog, je u potpunosti ekološki prihvatljiv. Bicikl je sredstvo koje
danas ima veliki značaj za bolju i lepšu sredinu bez gasova i ostalih zagađenja. Bicikl kao prevozno sredstvo dominira
nad automobilom upravo u gradskim sredinama, na dužinama putovanja do 5 kilometara, gde se pokazao i kao brži
vid prevoza, odnosno prevozno sredstvo kojim se brže dolazi do konačnog odredišta. Biciklizam je sport koji pozitivno
utiče na zdravlje stanovništva. Uvođenjem ovakve vrste prevoza smanjujemo zagađenje vazduha pa samim tim
možemo uštedeti i sačuvati sredinu u kojoj živimo [1,2,3].
2. NASTANAK BICIKLIZMA
Bicikl je prevozno sredstvo na dva točka koje se pokreće ljudskom snagom. Prvi bicikl je 1817. godine
konstruisao baron Karl fon Drajs. Prvi bicikl je bio bez pedala. Bio je od drveta i vozio se odgurivanjem nogama kao
trotinet. U 19. veku bicikli su bili sa veoma velikim prednjim točkom na kome su bile fiksno montirane pedale. Prenos
preko zupčanika i lanca na zadnji točak se pojavio početkom 20. veka. Nije se dugo čekalo ni na pojavu menjača brzina
za bicikle (Sl.1).
Sl. 1: Bicikl je tokom godina menjao izgled i karakteristike
188
Paralelno sa razvojem bicikla kao prevoznog sredstva je tekao i razvoj automobila, tako da je od 1888. godine
kada je Karl Benc konstruisao prvi automobil, već 1903.godine u svetu je bilo proizvedeno oko 60000 automobila, a
automobil je širem sloju građana u zapadnoj Evropi i Americi postao dostupan u periodu između dva svetska rata, kada
je sa ulica počeo da istiskuje druge vidove saobraćaja.
Bez obzira na to, automobil kao prevozno sredstvo je i dalje bio teško dostupan srednjim i nižim društvenim
slojevima, tako da je bicikl sve do automobilske revolucije, do koje je došlo razvojem industrije u periodu nakon
Drugog svetskog rata i dalje bio ravnopravno prevozno sredstvo, a naročito u urbanim sredinama, gde su dominantna
kretanja na manjim udaljenostma.
I u današnjem svetu bicikl ima značajnu ulogu u saobraćaju, a naročito u pojedinim delovima sveta, tako da se u
pojedinim kineskim gradovima i danas oko 90% kretanja obavlja biciklom, a u Indiji 60%. Masovna upotreba bicikla
u saobraćaju se uglavnom vezuje za zemlje sa slabim ekonomskim razvojem, ali je i u ostalim zemljama biciklistički
saobraćaj zauzeo svoju ulogu koja nije vezana samo za ekonomsku moć stanovništva.
U Evropi se najzančajnije učešće biciklističkog saobraćaja u ukupnom broju kretanja evidentira u Danskoj i
Holandiji, visoko razvijenim evropskim zemljama, koje su uvidele prednosti ovog vida saobraćaja i gde postoji široko
rasprostranjena svest o prednosti upotrebe ovog prevoznog sredstva u odnosu na neke druge vidove saobraćaja [2,4].
3. DRUMSKI SAOBRAĆAJ KAO VID ZAGAĐENJA VAZDUHA
U većini razvijenih zemalja drumski transport predstavlja značajan izvor zagađujućih supstanci. Mada je zbog
uvođenja novih standarda i ograničenja emisija iz automobilskih motora uveliko smanjena, to je još uvek daleko
najveći antropogeni izvor ugljenmonoksida i nemetanskih ugljovodonika, a zajedno sa energetskim izvorima azotovih
oksida (učestvuje sa oko 35-40% od ukupne emisije). Oko 60% od ukupne količine svih zagađujućih supstanci vazduha
u urbanim sredinama, potiče od motora sa unutrašnjim sagorevanjem. Osnovni uzrok za ovako veliku emisiju
zagađujućih supstanci su uslovi sagorevanja goriva koji se javljaju pri radu automobilskih motora, bez obzira da li su
sa pogonom na benzin ili na dizel gorivo. Ugljenmonoksid nastaje u toku rada motora ako sagorevanje nije potpuno
[1,6,7].
Dizel motori imaju znatno manju emisiju ugljenmonoksida i ugljovodonika, ali uporedivu emisiju azotovih oksida,
kao i značajno veću emisiju čestica čađi. Emisija čestica je poseban problem kod dizel motora. Zbog znatno lošijeg
mešanja goriva i vazduha, nego u slučaju benzinskog motora, dizel motori emituju mnogo čestica dima naročito pri
ubrzavanju i većim opterećenjima.
Automobilski saobraćaj je najveći izvor zagađivanja vazduha u većini razvijenih zemalja sveta (Sl.2). Zato su
poslednjih decenija činjeni veliki napori koji su doveli do značajnog napretka u smanjivanju potrošnje goriva,
povećavanju efikasnosti motora i smanjivanju emisije zagađujućih supstanci [5,6].
Automobili su jednim delom odgovorni za gubitak gradskog prostora, troše velike količine energije i predstavljaju
značajne zagađivače životne sredine. Sem zagađenja vazduha, vode i zemljišta, automobili
stvaraju buku, broj saobraćajnih nezgoda, zagušenja izazvana velikim brojem automobila na ulici predstavljaju realne
probleme današnjih gradova.
189
Sl. 2: Automobilski saobraćaj kao najveći izvor zagađenja vazduha
Javni prevoz nije jedina alternativa putničkom automobilu. Kombinovanjem mera kojima se promoviše
biciklizam i javni prevoz, grad može da smanji upotrebu automobila. Tehnički napredak koji je napravljen u razvoju
bicikla je doprineo da je bicikl danas efikasniji i jednostavniji za upotrebu. Bicikli ne zagađuju životnu sredinu, tihi
su, ekonomični, pristupačni za korišćenje različitim generacijama, a kao najveća prednost ovog vida saobraćaja je ta
da su u gradskim sredinama, na distancama do 5 km (čak i više u slučaju zagušenja) brži od automobila [2].
4. BICIKLIZAM I ŽIVOTNA SREDINA
Životna sredina za sve nas predstavlja očuvanje vazduha, vode i zemljišta, ali kada se ta sredina ugrozi nastaju
globalni problemi [8]. Problem kao što je saobraćaj može se rešiti isključivo smanjenjem automobila, a sve to kako bi
se poboljšao kvalitet vazduha. Kao najbolja alternativa u ovom slučaju je uvođenje biciklizma (Sl.3). Biciklizam
svakako utiče pozitivno, ne samo na životnu sredinu već i na zdravlje stanovništva.
Sl.3: Biciklizam kao najbolje rešenje po životnu sredinu
190
Prihvatanje ovog vida prevoza u velikoj meri zavisi od subjektivnih faktora (imidža, socijalne prihvatljivosti,
osećaja bezbednosti...), kao i objektivnih razloga poput brzine, topografije, klime, bezbednosti. Među objektivnim
faktorima koji utiču na destimulaciju upotrebe bicikla su i veći broj velikih nagiba, jak vetar, kiša, sneg i ostale
klimatske nepogodnosti. Povećanjem učešća biciklističkog saobraćaja u saobraćajnom sistemu ostvaruju se različite
koristi, poput ekonomskih, socijalnih i ekoloških. Direktno smanjenje dela automobilskog saobraćaja doprinosi
smanjenju potrošnje goriva, smanjenju zagušenja, manjoj potražnji za parkiranjem, te na taj način dovodi do smanjenja
ukupnih troškova [1,2].
Bicikl ne stvara buku što je takođe važno po životnu sredinu, a koja se smtra najvećim uzročnikom različitih
oboljenja kada je reč o uticaju životne sredine. Dakle vožnjom bicikla pokazujemo i odgovornost prema okolini kako
sadašnjim tako i budućim generacijama jer u odnosu na dominantnu automobilsku kulturu, bicikl ne zagađuje životnu
sredinu i ne stvara buku [9].
4.1. Države u kojima se bicikl najviše koristi kao prevozno sredstvo
Države u kojima bicikl predstavlja važnu ulogu u saobraćaju su:
Holandija koja ima 16,652,800 stanovnika, korišćenje ovog sredstva za prevoz je 89.1%.U Holandiji se oko 27%
ukupnog prevoza na godišnjem nivou obavi biciklom. Od toga 25% se ostvari za vreme odlaska na posao. Prosečna
udaljenost koju pređe biciklista u toku dana je 2.5 km. Holanđani i dalje ne štede prilikom kupovine bicikla (Sl. 4).
U zemlji se na kupovinu bicikla godišnje potroši skoro 1 milijarda eura. Rekordna prodaja je bila 2009 godine
kada je u Holandiji prodato oko 1.3 miliona bicikala po prosečnoj ceni od 714 eura. Glavni grad Amsterdam je prvi
grad po broju biciklista na svetu. U gradu je izgrađeno više od 400 kilometra biciklističkih staza. Iako se svi propisi
poštuju interesantno je da većina biciklista ne nosi zaštitnu kacigu. Krađa bicikla predstavlja veliki problem. Svaki peti
bicikl se godišnje ukrade tako da je prosečan broj krađa 20 % u odnosu na broj prodatih. Bez obzira na sve, Holandija
godinama važi za zemlju u kojoj nema velikih saobraćajnih gužvi. Holanđani važe za srećnu naciju i nalaze se u samom
vrhu zemalja po zdravlju svojih stanovnika pa i u očuvanju vazduha tj. životne sredine.
Sl. 4: Parking za bicikliste u Holandiji
Danska koja ima 5,560,628 stanovnika, u Danskoj je bicikl u saobraćaju zastupljen sa 18 %. Prosečna kilometraža
po stanovniku iznosi 1.6 km dnevno. Bicikl se u zemlji smatra kao zdraviji, jeftiniji, ekološki prihvatljiv, ali često i
brži način prevoza. Broj biciklista se svake godine povećava što pokazuje težnju društva ka predhodno navedenim
vrednostima. Vlada ima strategiju koja daje odlične rezultate i kampanje koje se bave edukacijom stanovništva. U
glavnom gradu Kopenhagenu oko 37% građana vozi bicikl svakog dana.
Lokalna gradska kuća daje mogućnost iznajmljivanja bicikla besplatno stanovnicima i turistima na dnevnoj
bazi. Interesantnu činjenicu predstavlja podatak da je prosečna brzina kretanja u Kopenhagenu 16km\h za bicikliste a
27km\h za automobile.
191
Nemačka ima 81,802,000 stanovnika a bicikl kao prevozno sredstvo ukorenjen je u nemačkoj kulturi. Bez obzira
na kvalitet i bezbednost u automobilskom i železničkom transportu gotovo 10 procenata nemaca svakodnevno vozi
bicikl. Prosečna kilometraža po stanovniku iznosi 0.9 km. U Nemačkoj gotovo da nema domaćinstva koje ne poseduje
makar jedan bicikl. Ljubav prema biciklu prenosi se generacijama, otuda i veliko razumevanje vozača, pešaka i
biciklista u saobraćaju. U Nemačkoj se izuzetno vodi računa o bezbednosti biciklista. Širom zemlje se stalno grade
posebna mesta za njihovo parkiranje.
Japan ima 127,370,000 stanovnika a bicikl koristi oko 56.9% (Sl. 5). U poslednjih nekoliko godina u Japanu se
proda više od 10 miliona bicikla godišnje. Prilikom odlazka na posao 15 procenata japanaca koriste bicikl. U većim
gradovima postoji puno stanica za iznajmljivanje bicikla. Japanci kao tri glavna razloga za vožnju bicikla navode:
zdravstveni, izbegavanje gužve, prepune vozove i metroe. Ono što je posebno interesantno da veliki broj stanovnika
na stanicama ne zaključava svoje bicikle [10].
Sl. 5: Japananci pri odlasku na posao
Zemlje koje takođe brinu o zdravlju stanovništva kao i smanjenju buke i zagađenju vazduha su: Švedska,
Norveška, Finska, Švajcarska, Belgija, Kina...
Sve zajedno se trude da bicikl bude najbolje rešenje kod saobraćaja, jedna od bitnijih stavki je buđenje ljudske
svesti kako bi se očuvala životna sredina i zdravlje stanovništva.
5. ZAKLJUČAK
Saobraćaj kao jedan od vodećih problema u svim većim metropolama sveta pa i kod nas, predstavlja problem
koji treba rešavati. Kako bi sačuvali sredinu u kojoj živimo neophodno je podignuti nivo svesti građana, uvesti mere i
propise. Jedna od takvih mera, mogu se navesti biciklističe staze, koje su populane u svakom većem gradu.
Vožnja bicikla je najčešći vid rekreativnog bavljenja sportom, bicikl je pravo rešenje za smanjenje zagađenja
vazduha, čistiji i lepši grad. Korišćenje bicikla kao prevozno sredstvo nema štetnih efekata po životnu sredinu, nema
emisije zagađujućih materija, niti gasova koji povećavaju efekat staklene bašte, a pri tom je i buka smanjena.
Biciklizam ne uvodimo samo zbog životne sredine, nego i zbog nas samih kako zbog zdravlja tako i zbog budućih
generacija koje dolaze. Ovo je samo jedan od vida poboljšanja ka unapređivanju boljeg saobraćaja i životne sredine.
192
LITERATURA
[1] Bajin, D., 1996: Saobraćaj u gradskoj ulici-ekološki aspekt. Zadužbina Andrejević, str. 148, Beograd.
[2] http://avdo-nikocevic.com/wp-content/uploads/2012/08/BICIKLIZAM.pdf
[3] Marković, D., Veselinović, D., Tomić, V., Agatonović, V., 2007: Ispitivanje tla, vode i vazduha, str. 183,
Beograd.
[4] BICIKL, (http://sh.wikipedia.org/wiki/Bicikl)
[5] Đurić, D., Petrović, Lj., 1996: Zagađenje životne sredine i zdravlje čoveka- ekotoksikologija. str. 596, Beograd.
[6] Marković, D., Đarmati, Š., Gržetić, I., Veselinović, D., 1996: Fizičkohemijski osnovi zaštite životne sredine.
Rudarsko-geološki fakultet, Univerzitet u Beogradu, str 536, Beograd.
[7] Problemi i uticaj saobraćaja na životnu sredinu Problemi i uticaj saobraćaja na životnu sredinu
http://www.seminarskiradovi.biz/ekoloki-menadment/296-problemi-i-uticaj-saobracaja-na-zivotnu-sredinu
[8] Stevović, S., Devrnja, N., and Calic-Dragosavac, D., (2013), 'Environmental impact quantification and
correlation between site location and contents and structure of Tansy', African Journal of Biotechnology, 10
(26), 5075-83.
[9] BEOGRAD NA PEDALE, https://www.dropbox.com/s/b8v9cqy43x1yeb7/Beograd%20na%20 pedale%20-
%20press.pdf?dl=0
[10] DRŽAVE U KOJIMA SE BICIKL NAJVIŠE KORISTI, http://www.reciklirajte.me/zdrava-planeta /zdravi-
stilovi-ivota/item/128-dr%C5%BEave-u-kojima-se-bicikl-najvi%C5%A1e-koristi
193
PROPISIVANJE I DOVOĐENJE U VEZU PRAVNIH POJMOVA SPORTA, FIZIČKE
KULTURE I ZDRAVSTVENE ZAŠTITE U PROPISIMA REPUBLIKE SRBIJE
STIPULATION OF AND RELATIONSHIP BETWEEN THE LEGAL CONCEPTS OF SPORT,
PHYSICAL CULTURE AND HEALTH CARE IN THE REGULATIONS OF THE REPUBLIC
OF SERBIA
dr Dejan Šuput - docent Fakulteta za sport Univerziteta Union - Nikola Tesla
Sažetak: U okviru rada, prikazane su i analizirane odredbe propisa Republike Srbije koje sadrže pravne
pojmove sporta, fizičke kulture i zdravstvene zaštite. Postavljeno je pitanje preciznosti i primerenosti načina na koji
su propisima definisani pojedini pojmovi i međusobni odnosi tih pojmova.
Posebnu pažnju autor je posvetio činjenici da je pojam fizičke kulture, iako po mnogim teoretičarima sporan, našao
svoje mesto u Ustavu, tj. njegovom članu 68. stavu 4. koji se odnosi na zdravstvenu zaštitu, a u kome stoji da Republika Srbija
pomaže razvoj zdravstvene i fizičke kulture. Teza autora je da se takvom ustavnom normom, na posredan način, sport doveo u
vezu sa zaštitom javnog zdravlja i zaštitom zdravlja pojedinca, a kroz pojam fizičke kulture, koji je kao teorijska kategorija širi
od pojma sporta i obuhvata još fizičko vaspitanje i rekreaciju.
U zaključnom delu teksta dat je predlog za izmenu pojedinih propisa, a sa ciljem preciznijeg definisanja pojedinih
pojmova i njihovim stavljanjem u funkciju zaštite sporta kao društvene vrednosti koja doprinosi očuvanju i unapređenju zdravlja
pojedinca.
Ključne reči: sport, zdravstvena zaštita, ustav, Republika Srbija, propisi.
Summery: The paper presents and analyses provisions of the regulations of the Republic of Serbia which
include legal concepts of sport, physical culture and healthcare. It raises the question of accuracy and adequacy of the
manner in which the regulations define specific concepts and the relationship between the concepts.
Particular attention is given to the fact that the concept of physical culture, despite having been questioned by
many theoreticians, appears in the Constitution, in Art. 68, para. 4, which refers to healthcare, stating that the Republic
of Serbia facilitates the development of healthcare and physical culture. The author argues that such constitutional
norm indirectly links sport to the public healthcare and healthcare of an individual, through the concept of physical
culture, which is broader than the concept of sport in terms of theoretic category, and entails physical education and
recreation.
The closing part of the paper offers a proposal for amendments to specific regulations, in order to achieve a
more accurate definition of certain concepts and thereby protect sport as a social value that contributes to the
preservation and improvement of personal health.
Keywords: sport, healthcare, Constitution, Republic of Serbia, regulations.
1. UVOD
Pominjanje sporta u kontekstu razvoja, očuvanja i zaštite zdravlja pojedinca i nacije kao kolektivnog nosioca
javnog zdravlja je gotovo svakodnevno u medijima i brojnim naučnim i naučnopopularnim raspravama. Međutim,
suštinsko dovođenje u vezu pravnih pojmova sporta, fizičke kulture i zdravstvene zaštite, kao načina da se sport kao
društveno korisna delatnost sistemski uvede u institucionalni mehanizam zdravstvene zaštite u pojedinoj državi je
izuzetno važno teorijsko i praktično pitanje, o kome u našoj stručnoj literaturi u proteklih dvadesetak godina, nije
dovoljno raspravljano, iako je reč o materiji koja je prepoznatljiva još od drevnih istorijskih epoha. Dovoljno je
podsetiti se činjenice da se još u antičkoj Grčkoj razvio duh sportskog nadmetanja koji je najbolje opisan sentencom.
,,U zdravom telu, zdrav duh''. Zapravo, stari Grci su usled poimanja potrebe za usklađenošću duha i tela, kao i usled
194
stava da postoji udruženost onoga što je fizički lepo sa onim što je dobro - moralno (duhovna lepota)5, težili lepom i
zdravom načinu života čiji je neizostavan deo bio i sport.
Danas, na početku XXI veka, brojni dokumenti međunarodnih organizacija u čijem članstvu se nalazi i
Republika Srbija (npr. Ujedinjene Nacije i Savet Evrope) sadrže pravne norme i političke i programske stavove u
kojima se ističe važnost i uloga sporta za razvoj i očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja pojedinaca i građana kao
kolektiviteta. Definicije pojma sporta koje se nalaze u dokumentima međunarodnih organizacija naglašavaju da
bavljenje sportom doprinosi razvoju fizičkog i mentalnog zdravlja ljudi. Takav stav potkrepljuje i činjenica da se u
dokumentima Ujedinjenih nacija sport posmatra ne samo kao društvena vrednost i aktivnost koja postoji radi same
sebe i zadovoljavanja potreba ljudi za igrom, zabavom i kretanjem, već i kao sredstvo za ostvarivanje Milenijumskih
razvojnih ciljeva (Millennium Development Goals6). Ujedinjene nacije vide sport kao oruđe kojim mogu da doprinesu
jačanju mira i demokratije u svetu, podizanju nivoa javnog zdravlja svetskog stanovništva i jačanju ukupnog
ekonomskog razvoja planete.
Sport i fizičko obrazovanje (vaspitanje) su komplementarni strategijama koje promovišu pravilnu ishranu,
smanjenje upotrebe duvanskih proizvoda, alkohola i droga, kao i borbe protiv nasilničkog ponašanja.7 Usled toga je
Svetska zdravstvena organizacija na svom pedeset sedmom zasedanju usvojila rezoluciju pod nazivom: ,,Svetska
strategija o pravilnoj ishrani, fizičkoj aktivnosti i zdravlju’’ kojom državama članicama preporučuje da svake godine
obeležavaju ,,svetski dan zdravlja’’ sa ciljem: a) promovisanja inicijativa, politika i programa država i lokalnih
administracija koje ukazuju na važnost fizičkih aktivnosti; b) povećanja učešća različitih kategorija ljudi u bavljenju
fizičkim aktivnostima, kako muškaraca, tako i žena, bez obzira na godine starosti i fizičku sposobnost, u svako doba i
na svako mestu (u školama, na poslu, u vreme odmora ili pauzama u radu).
2. ULOGA PRAVNIH NORMI U POVEZIVANJU SPORTA I ZDRAVLJA
Pravne norme kojima se uređuje oblast sporta, između ostalog imaju i svrhu da stvore sistemsku vezu i
institucionalnu osnovu za ostvarivanje koristi koje sport donosi mentalnom i fizičkom zdravlju pojedinaca i društvene
zajednice kao kolektiviteta. Motivi država da intervenišu u sportskim odnosima i da pravnim normama urede
funkcionisanje sportskog sistema i odvijanje sportskih aktivnosti, nalaze se pre svega u potrebi za uspostavljanjem i
očuvanjem stabilnog državnog poretka u kome svi građani mogu unapred da sagledaju svoja prava i obaveze, uz
istovremeno pružanje pravne zaštite neometanom, pravilnom i savesnom obavljanju društvenih delatnosti i aktivnosti
među koje se ubraja i sport. Pošto pravo predstavlja skup pravila o ljudskom ponašanju, koje propisuje i svojom
prinudom sankcioniše suverena državna vlast, to znači da se i sportske aktivnosti kao vid ljudske delatnosti (ljudskog
ponašanja) nalaze u nadležnosti države i njenog pravnog poretka. Usled toga, cilj državne prinude, a i državnog
intervencionizma u oblasti sporta je da odredi koja su ponašanja u skladu sa naredbom izraženom u pravnoj odredbi,
tj. koja ponašanja iz oblasti sporta predstavljaju dozvoljenu i legitimnu aktivnost sa stanovišta državne vlasti.8 Osim
toga, uloga države je i da omogući i podrži ostvarivanje socijalnih funkcija sporta9, što je moguće samo ako sportski
sistem funkcioniše, a sportske aktivnosti se organizuju i sprovode, po unapred propisanim pravilima koja uživaju
zaštitu državnog aparata institucionalizovane prinude. Opisana uloga države obuhvata i propisivanje pravila koja će
doprineti i očuvati pozitivne uticaje koje bavljenje sportom ima na zdravlje građana i koja će zaštititi one koji se bave
sportom od devijacija koje mogu da dovedu do toga da sport postane štetan po zdravlje onih koji ga upražnjavaju.
5 Usklađenost duha i tela označavana je u staroj Grčkoj rečju kalokagatija čije je osnovno značenje lep i dobar. Osim
toga, kalokagatija je označavala i etički ideal starih Grka oličen u udruženosti onoga što je lepo sa onim što je dobro,
zajednica moralne lepote i dobrote, moralan i u isto vreme lep način života. 6 Milenijumski ciljevi UN-a, nalaze se na veb-stranici: http://www.un.org/millenniumgoals.
7 Đurđević N.: Javne vlasti i sport, Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu , Kragujevac, 2007, str. 109.
8 Gavrilović M., Država i pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2007, str. 74.
9 Đurđević N., op. cit, str. 7.
195
Zakonodavna uloga države, kada je reč o povezivanju sistema sporta i zdravstvenog sistema ima tri dimenzije:
a) propisivanje pravila kojima se stvaraju institucionalni, infrastrukturni i organizacioni uslovi za što masovnije,
zdravije i organizovanije bavljenje sportom, a kako bi pozitivni efekti tog bavljenja imali uticaj na razvoj i
očuvanje zdravlja što većeg broja građana koji se bave sportom;
b) uspostavljanje preventivnih mera kojima se sprovodi kontrola zdravstvenog stanja onih koji se bave sportom,
bilo profesionalno, bilo rekreativno, čime se sprečava nastupanje negativnih posledica po zdravlje pojedinaca
koji ne moraju da budu svesni da imaju neki zdravstveni problem koji bavljenje sportom čini opasnim po njih;
c) zabrana pojedinih oblika devijantnog ponašanja u oblasti sporta (npr. zabrana dopinga) i propisivanje sankcija
za takva ponašanja, kako bi se sprečilo da usled takvog ponašanja upražnjavanje sportskih aktivnosti postane
uzročnik pojedinih oboljenja, ili da čak prouzrokuje smrt onog koji se na taj, pogrešan i protivzakonit način,
bavi sportom.
Prethodno opisana, višedimenzionalna, zakonodavna uloga države koja služi za povezivanje sistema sporta i
zdravstvenog sistema, ima kao jednu od osnovnih funkcija stvaranje uslova za ostvarivanje osnovnih vrednosti sporta
koje su oličene u koristima koje bavljenje sportom donosi društvenoj zajednici i pojedincu. Koristi koje sport donosi
pojedincu ujedno predstavljaju i opravdavaju motive iz kojih se većina ljudi opredeljuje za bavljenje sportom. Iako
motivi za bavljenje sportom mogu da budu različiti, u zavisnosti od karaktera pojedinca, kao najzastupljeniji i
najočigledniji pojavljuju se: želja za pobedom i samodokazivanjem, zadovoljavanje potrebe za igrom i zabavom,
razvijanje i povećanje telesnih sposobnosti i moći, zarada i sticanje društvenog ugleda i popularnosti. Bez obzira na
motiv iz koga se pojedinac bavi sportom, učešće u sportskoj aktivnosti donosi mu sledeće koristi:
kvalitetno i sadržajno utrošeno slobodno vreme koje izaziva osećaj zadovoljstva i radosti;
pražnjenje viška energije i kanalisano i kontrolisano ispoljavanje agresije;
podizanje i održavanje fizičke i mentalne kondicije i snage kao preduslova za ostvarivanje uspeha u radu
i porodičnom životu;
očuvanje i unapređenje zdravlja, kao i smanjenje rizika od oboljevanja;
Očigledno je da pored potencijalnih materijalnih koristi i društvenog prestiža, suštinska korist od bavljenja
sportom leži u sferi zdravlja, što se jasno vidi iz prethodno nabrоjanih stavova. Usled toga je i bitno da država, koristeći
svoju zakonodavnu funkciju, stvori osnove za lakše ostvarivanje takvih koristi i zaštiti nabrojane vrednosti pravnom
normom i sankcijama koje se odnose na prekršioce pravnih normi.
3. STANJE U REPUBLICI SRBIJI
O značaju sporta kao društvene vrednosti i postojanju potrebe za njegovim pravnim regulisanjem i zaštitom
govori i odnos države prema sportu.10 U Srbiji sport predstavlja ustavnu kategoriju, a prisutna je i dugogodišnja
tradicija zakonskog uređivanja materije sporta. Republika Srbija svojim najvišim pravnim aktom, Ustavom Republike
Srbije11 donetim 8. novembra 2006. godine, prepoznaje i uvažava sport kao društvenu vrednost o kojoj se stara država,
jedinice autonomne pokrajine i organi jedinica lokalne samouprave. U četvrtom delu Ustava koji uređuje nadležnosti
Republike Srbije članom 97. stavom 1. tačkom 10. propisano je da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje sistem u
oblasti sporta.12 Time je uvažena i nastavljena dugogodišnja tradicija pravnog uređivanja sporta i sportskih aktivnosti
na teritoriji Srbije i potvrđeno opredeljenje države da i u budućnosti primeni tzv. intervencionistički model zakonskog
uređivanja materije sporta. To znači da će i dalje, najznačajniji deo sportskog sistema Republike Srbije i osnovni
elementi koji čine taj sistem, biti u pogledu strukture i nadležnosti uređeni pravnim normama koje propisuje država.13
10 Šuput D., Sport u Srbiji, u: Pregled Republika Srbija br.1/09, Jugoslovenski pregled, Beograd, 2009, str.76.
11 ,,Službeni glasnik RS'', br. 98/2006.
12 Šuput D., Reforma pravnog okvira koji uređuje sport u Republici Srbiji i privatizacija, u: Sport i privatizacija (ur.
Šuput D.), Institut za uporedno pravo i Sportski fond Zepter, Beograd, 2009, str. 50.
13 Šuput D, Reform of legal framework regulating sports in the Republic of Serbia, Serbian Law in transition-
Changes and Challenges, Institut za uporedno pravo, Beograd, 2009, str 140.
196
Takođe, to znači da postoji pravni osnov za propisivanje i uspostavljanje mehanizma pravne zaštite sporta i aktivnosti
povezanih sa sportom kao i mogućnost pravnog uređivanja zdravstvene zaštite u oblasti sporta i zaštite zdravlja
sportista.
Članom 183. stavom 2. tačkom 3. Ustava Republike Srbije propisano je da Autonomne pokrajine, u skladu sa
zakonom, uređuju pitanja od pokrajinskog značaja u oblasti sporta, a članom 190. stavom 1. tačkom 4. Ustava predviđeno je da
se opština, preko svojih organa, u skladu sa zakonom stara o zadovoljavanju potreba građana u oblasti sporta i fizičke kulture.
Sam pojam fizičke kulture, iako po mnogim autorima sporan, našao je svoje mesto u Ustavu i u članu 68. stavu 4. koji
se odnosi na zdravstvenu zaštitu, a u kome stoji da Republika Srbija pomaže razvoj zdravstvene i fizičke kulture. Time se
ustavnom normom, na posredan način, sport doveo u vezu sa zaštitom javnog zdravlja i zaštitom zdravlja pojedinca, a kroz
pojam fizičke kulture, koji je kao teorijska kategorija širi od pojma sporta i obuhvata još fizičko vaspitanje i rekreaciju. Takvim,
ustavnopravnim i pojmovnim dovođenjem u vezu sporta i zdravstvene zaštite, stovren je pravni osnov za detaljnije uređivanje
mehanizma za organizovanje i sprovođenje sportskih aktivnosti koje su u funkciji zaštite zdravlja. Usled toga, Zakon o sportu14
pojedinim odredbama uređuje pitanja od značaja za sport i zdravlje i detaljnije razrađuje ono što je Ustavom propisano. Tako
članom 4. stavom 2. Zakon o sportu između ostalog propisuje, da bavljenje sportom mora biti zdravo.
Posebnu zaštitu odredbe Zakona o sportu pružaju zdravlju sportista, a dobar primer predstavlja odredba iz člana 9.
stav 5. koja propisuje da: ,,Ugovor sa sportistom koji nema potpunu poslovnu sposobnost može punovažno da se zaključi
samo uz pismenu saglasnost roditelja, odnosno staratelja, a na osnovu prethodno utvrđene zdravstvene sposobnosti
sportiste koji nema potpunu poslovnu sposobnost od strane nadležne zdravstvene ustanove ili zavoda nadležnog za
sport i medicinu sporta’’. Na taj način, štiti se zdravlje, pre svega maloletnih sportista, tj. dece koja se organizovano i
sistematski bave sportom, a kako bi se predupredile negativne posledice po zdravlje tih subjekata do kojih bi moglo
da dođe u slučaju da pojedinac nema zdravstvenu sposobnost, a reši da se bavi sportom. Opisani mehanizam štiti i
punoletne sportiste koji iz nekih zdravstvenih razloga nemaju potpunu poslovnu sposobnost.
Zakon o sportu povezuje i pojedina prava sportista amatera sa pravima iz domena zdravstvene zaštite, pa tako
članom 15. propisuje da se sportista amater može uključiti u obavezno zdravstveno osiguranje, u skladu sa zakonom
kojim se uređuje obavezno zdravstveno osiguranje.
Značajna pažnja u Zakonu je posvećena i materiji utvrđivanja zdravstvene sposobnosti kao preduslovu za
učestvovanje u sportskim takmičenjima, a u funkciji preventivne zaštite zdravlja takmičara. Član 17. Zakona propisuje
da u sportskom takmičenju može učestvovati sportista kome je u periodu od šest meseci pre održavanja sportskog
takmičenja utvrđena opšta zdravstvena sposobnost za obavljanje sportskih aktivnosti, odnosno delatnosti. Osim toga
isti član Zakona propisuje, da se posebna zdravstvena sposobnost utvrđuje, pored opšte zdravstvene sposobnosti, za
određene sportske grane u periodu od šest meseci pre održavanja sportskog takmičenja, a za određene sportske grane
i u kraćem periodu, u skladu sa pravilnikom koji sporazumno donose ministar nadležan za poslove zdravlja i ministar
nadležan za oblast sporta. Takođe, način, vrste, obim i rokove u kojima se sprovode zdravstveni pregledi za sve
takmičare koji učestvuju na sportskim takmičenjima sporazumno propisuju ministar nadležan za poslove zdravlja i
ministar nadležan za sport. Neophodno je naglasiti da u skladu sa Zakonom, opštu i posebnu zdravstvenu sposobnost
sportiste koji učestvuje u sportskim takmičenjima utvrđuje nadležna zdravstvena ustanova, odnosno zavod nadležan
za sport i medicinu sporta koji je dužan da o tome obavesti nadležnu zdravstvenu ustanovu. Obaveza utvrđivanja
zdravstvene sposobnosti postoji i za druge učesnike u sportu za koje je ta obaveza utvrđena aktima nacionalnih granskih
sportskih saveza, a kršenje Zakonom propisanih obaveza predstavlja prekršaj.
Odredba Zakona o sportu koja ima najdirektniji cilj da zaštiti zdravlje onih koji se bave sportom nalazi se u članu 20.
Zakona i glasi: ,,Zabranjeno je sportistu izložiti sportskim aktivnostima koje mogu da ugroze ili pogoršaju njegovo
zdravstveno stanje’’. Istim članom Zakona posebno je propisano da je: ,,doping sportiste zabranjen, u skladu sa
zakonom’’, čime je stvoren pravni osnov za donošenje posebnog zakona koji uređuje materiju zabrane i borbe protiv
doping u sportu i samim tim zaštitu zdravlja sportista.
14 ,,Službeni glasnik RS’', br. 24/11 i 99/11-dr. zakon.
197
Osim prethodno navedenih zakonskih odredbi, u članu 30. stavu 6. Zakona nalazi se pravilo opšteg karaktera
koje se odnosi na rad sportskog inspektora i sprovođenje nadzora nad stručnim i zakonitim radom u sportu koje
predviđa da: ,,Sportski inspektor može privremeno zabraniti obavljanje određene sportske aktivnosti, odnosno
delatnosti, ako na osnovu izveštaja stručnog sportskog nadzornika o izvršenom stručnom nadzoru utvrdi da su
nedostaci u radu takve prirode da mogu izazvati posledice po bezbednost i zdravlje sportista, kao i drugih učesnika, a
da nisu u ostavljenom roku otklonjeni’’. Takvim zakonskim rešenjem, otvara se prostor da bilo koje postupanje ili
nepostupanje koje je u vezi sa sportskim aktivnostima, a može da izazove posledice po bezbednost i zdravlje sportista,
kao i drugih učesnika u sportskim aktivnostima, bude sprečeno i sankcionisano od strane nadležnih državnih organa.
Zakon o sportu je članom 107. stav 2. tačkama 7. i 8. propisao pravila koja po vrsti pripadju onim pravnim normama
kojima se stvaraju institucionalni i organizacioni uslovi za što pravilnije, organizovanije i zdravije bavljenje sportom,
a kako bi pozitivni efekti tog bavljenja imali uticaj na razvoj i očuvanje zdravlja što većeg broja građana koji se bave
sportom. Tim članom Zakona je propisano da: ,,Republički zavod jeste ustanova koja obavlja delatnost radi razvoja
stručnog rada i zadovoljavanja stručnih potreba u oblasti sporta i da delatnost Republičkog zavoda obuhvata, između
ostalog, evaluaciju zdravstvenog stanja učesnika u fizičkim aktivnostima i unapređenje zdravstvenog stanja i
funkcionalnih sposobnosti perspektivnih i vrhunskih sportista’’.
U okviru malobrojnih normi kojima je Zakon o sportu uredio oblast školskog sporta, nalazi se i pravilo iz člana 143.
stav 7. koje predviđa da: ,,Učenici i studenti ne mogu biti uključeni u vannastavne sportske aktivnosti i sportska
takmičenja ako nije prethodno utvrđena njihova zdravstvena sposobnost za bavljenje školskim sportom’’. Time je
posebna pažnja posvećena najranjivijoj grupi pojedinaca koji se bave sportom, a to su deca i omladina.
4. ZAKLJUČAK
Opisane pravne norme u Republici Srbiji stvaraju relativno dobar zakonski osnov za zaštitu zdravlja sportista
i rekreativaca, ali se već na prvi pogled stiče utisak da bi pojedini segmenti sportskog života koje te norme regulišu
mogli da budu detaljnije uređeni. Odredbama Ustava Republike Srbije i Zakona o sportu izvršeno je delimično
propisivanje i dovođenje u vezu pravnih pojmova sporta, fizičke kulture i zdravstvene zaštite. Međutim, Zakon o sportu
i podzakonski akti doneti na osnovu njega, najvećim delom posvetili su pažnju segmentu zaštite zdravlja sportista na
taj način što su pravnim normama propisali obavezno sprovođenje preventivnih mera, tj. obavezu sprovođenja
pregleda kojima se utvrđuje zdravstvena sposobnost sportista za bavljenje sportskim aktivnostima i učestvovanje u
takmičenjima. Time se rešava samo deo problema koji se odnosi na to da se preduprede negativne pojave, tj situacije
u kojima bi zdravlje pojedinca moglo biti narušeno usled činjenice da prethodno nije utvrđeno da li pojedinac poseduje
zdravstvenu sposobnost za bavljenje sportom, ili ne. Osim toga, zabranom upotrebe dopinga propisanom izričitom
normom Zakona o sportu i donošenjem posebnog zakona koji uređuje materiju borbe protiv dopinga u sportu,
Republika Srbija preduzela je mere koje bi trebalo da spreče da usled takvog devijantnog ponašanja, upražnjavanje
sportskih aktivnosti postane uzročnik pojedinih oboljenja, ili da čak prouzrokuje smrt onog koji se na taj način bavi
sportom. Međutim, potpun nedostatak i nedorečenost pravnih normi postoji u segmentu pravnog regulisanja sporta
koji bi trebalo da propiše pravila kojima se stvaraju institucionalni, infrastrukturni i organizacioni uslovi za što
masovnije, zdravije i organizovanije bavljenje sportom, a kako bi pozitivni efekti tog bavljenja imali uticaj na razvoj i
očuvanje zdravlja što većeg broja građana koji se bave sportom. To se najbolje vidi iz činjenice da Zakon o sportu,
iako po broju članova zakonskog teksta predstavlja najobimniji zakonski tekst iz te materije u Evropi, sa samo dva
člana uređuje oblast školskog sporta. U okviru ta dva člana, ne postoje pravila koja bi stvorila osnov za jačanje sistema
školskog sporta, njegovo finansiranje i omasovljavanje, iako je opštepoznato da jedino masovno, intenzivno i pravilno
organizovano bavljenje sportom dece i omladine, može da obezbedi razvoj i očuvanje zdravlja nacije.
Slično situaciji koja postoji u oblasti pravnog regulisanja školskog sporta, pravnom okviru Republike Srbije
nedostaju pravne norme koje bi podstakle stvaranje uslova za što masovnije bavljenje sportom građana. Ni u Zakonu
o sportu, ni u propisima koji u našoj državi uređuju materiju planiranja i izgradnje, nema pravila kojima bi bila
propisana obaveza da se prilikom urbanističkog planiranja i izgradnje građevinskih objekata, po određenom broju
kvadrata stambenog i poslovnog prostora, ili prema broju stanovnika, moraju obezbediti prostorije, ili otvorena
igrališta za bavljenje rekreativnim sportom. Takođe, propisi Republike Srbije ne sadrže poreske olakšice i poreske
podsticaje za pravna lica koja bi bila spremna da ulože u sportsku delatnost, bilo da je reč o investitorima koji bi želeli
da otvore komercijalne sportsko-rekreativne centre, bilo da je reč o investitorima zainteresovanim za osnivanje ili
preuzimanje sportskih klubova. Time zakonodavac zanemaruje činjenicu da sport nesumnjivo predstavlja društveno
198
korisnu delatnost koja, ako se sagledaju brojne definicije savremenih teoretičara sporta, doprinosi razvoju dece i
omladine, razvoju i održavanju fizičkih i funkcionalnih sposobnosti i radne kondicije odraslih, unapređenju i očuvanju
zdravlja, povećanju produktivnosti rada, produženju aktivnog života i obogaćivanju sadržine slobodnog vremena
pojedinca. Bilo bi neophodno da se u predstojećem periodu, izmene i dopune brojni propisi, a pre svega odredbe
Zakona o sportu, kako bi se podstaklo investiranje u sportsku infrastrukturu, a samim tim i stvaranje uslova za što
masovnije bavljenje sportom građana Srbije. Time bi država ostvarila, ne samo direktnu korist koja se oličava u
procentualno mnogo boljem nivou javnog zdravlja i smanjenju nastanka pojedinih bolesti, već bi ostvarila i značajne
uštede u funkcionisanju sistema zdravstvene zaštite. Brojne studije sprovođene krajem XX i početkom XXI veka u
Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama, pokazale su da jedan evro uložen u sportski sitem i stvaranje mogućnosti
za što masovnije učešće građana u sportu, donosi uštede od pet evra u zdravstvenom sistemu države. Povećanjem broja
pojedinaca koji se u pojedinoj državi rekreativno bave sportom, daje uštede ne samo u domenu manjeg oboljevanja i
samim tim manjih troškova za lečenje i tzv. bolničke dane, već i na taj način što se drastično smanjuje broj odlazaka
na bolovanja i povećava radna sposobnost, čime štede ne samo poslodavci, već i fond zdravstvenog osiguranja. Taj
podatak predstavlja jasan putokaz u kom pravcu bi trebalo da krene srpski zakonodavac, kako bi propisivanjem novih
pravila stvorio osnove za što veće učešće građana u sportskim aktivnostima i time doveo do povećanja nivoa javnog
zdravlja. Kako bi se lakše doveli u vezu svi prethodno opisani pojmovi iz oblasti sporta i zdravlja u različitim propisima
Republike Srbije, nužan potez je i da zakonodavac, u okviru odredbi Zakona o sportu, odredi pojam sporta, što u
važećem zakonu nije slučaj, a kako bi se ta pojmovna kategorija u smislu odredbi Zakona o sportu i drugih propisa
Republike Srbije, lakše dovela u vezu sa pojmovima kao što su zdravstvena zaštita, zdravstveno osiguranje,
obarazovanje, a koji su već određeni (propisani) drugim sektorskim propisima Republike Srbije.
Literatura 1. Đurđević N. Javne vlasti i sport, Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu , Kragujevac, 2007.
2. Gavrilović M. Država i pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2007
3. Šuput D. Sport u Srbiji, Pregled Republika Srbija br.1/09, Jugoslovenski pregled, Beograd, 2009.
4. Šuput D. Reforma pravnog okvira koji uređuje sport u Republici Srbiji i privatizacija, u: Sport i privatizacija (ur.
Šuput D.), Institut za uporedno pravo i Sportski fond Zepter, Beograd, 2009.
5. Šuput D. Reform of legal framework regulating sports in the Republic of Serbia, Serbian Law in transition-
Changes and Challenges, Institut za uporedno pravo, Beograd, 2009.
199
MARKETINŠKI ASPEKTI RAZVOJA CIKLOTURIZMA U SRBIJI
MARKETING ASPECTS OF THE DEVELOPMENT OF CYCLE TOURISM IN SERBIA
Doc. dr Bela Muhi
Univerzitet Educons, Fakultet poslovne ekonomije, Sremska Kamenica, Srbija
Prof. dr Franja Fratrić
Univerzitet Educons, Fakultet poslovne ekonomije, Sremska Kamenica, Srbija
Doc. dr Kosta Goranović
Univerzitet Donja Gorica, Fakultet za sportski menadžment, Podgorica, Crna gora
Rezime: Uloga sporta u razvoju turizma je od davnina prepoznata te je odnos ove dve grane postao neraskidiv i
podjednako važan za oba aspekta društvenog delovanja. Sport i rekreacija su jedni od osnovnih pokretača turističkih
putovanja, a sportski događaji su najbolji motiv za putovanja mnogobrojne sportske publike. Aktivnosti turista na
odmoru su takođe sve više vezane za sport i shodno tome, marketing strategije mnogih destinacija nezaobilazno
ističu ponudu sportskog turizma. Prethodnih godina jedan novi oblik sportskog turizma uzima sve veći zamah:
cikloturizam ili biciklistički turizam. Za uspešan razvoj ovog oblika sportskog turizma potrebni su ne samo
atraktivni resursi, smeštajni kapaciteti, adekvatna infrastuktura, već i efikasna organizacija i marketing. U tom
kontekstu u ovom radu se ukazuje na značaj marketing koncepcije u strategiji dugoročnog razvoja cikloturizma u
Srbiji.
Ključne reči: sportski turizam, cikloturizam, marketing, Srbija
Abstract: The role of sport in the development of tourism is recognized from the very beginning so the ratio of the
two branches become unbreakable and equally important for both aspects of social action. Sport and recreation are
one of the main reasons for tourist trips and sports events are the best motive for the trip to many tourists. Tourist
activities on vacation are also more related to the sport and consequently, many destination marketing strategy
emphasize an offer of sports tourism and propose valorization of resources and potential for its development. In
previous years, a new form of sports tourism takes momentum: cycling tourism. Successful development of cycling
tourism need not only attractive resources, capacity, infrastructure and product quality, but efficient organization
and marketing. In this context, this work points out the importance of marketing concept in the strategy of long-
term development of cycling tourism in Serbia.
Key words: sports tourism, cycling tourism, marketing, Serbia
1. UVOD
Svedoci smo sve obimnijih turističkih kretanja na međunarodnom turističkom tržištu nezavisno od geografske
udaljenosti turističkih destinacija. Shodno tome, zabeležene su mnogobrojne promene u turizmu koje su se najpre
manifestovale u pogledu tendencija turističke tražnje za najrazličitijim sadržajima na destinacijama. Poslednjih
decenija turisti sve više potenciraju na tzv. aktivnom odmoru koji u prvoj liniji podrazumeva mogućnost bavljenja
sportom na određenoj destinaciji.
Čuveni koncept 3s (sun, sand, see) i drugi pojednostavljeni koncepti više nisu relevantni sadržaji na osnovu kojih
turističke destinacije na pravilan način kreiraju ponudu na tržištu. U eri doživljaja, turisti zahtevaju „kreativniju“
iskorišćenost atraktivnih i receptivnih faktora, prilagođenih bavljenju najrazličitijim aktivnostima. Bavljenje sportom
se u ovom kontekstu javilo kao neizostavna alternativa.
Turizam koji se bazira na sportskim aktivnostima danas je veoma popularan. Sportski turizam, kom pripada i tkz.
cikloturizam odn. biciklistički turizam, proširuje i obogaćuje turističku ponudu destinacije, a direktno i indirektno
utiče i na poboljšanje života lokalne zajednice i unapređuje postojeću infrastrukturu. Biciklistički turizam može da
200
bude adekvatno razvijen i u Srbiji ali za to treba dosta ulaganja u putnu mrežu, prateću infrastrukturu, smeštajne
kapacitete, a svakako potrebna je i efikasna organizacija i marketing.
2. RAZVOJ SRORTSKO REKREATIVNOG TURIZMA U SVETU
U uslovima jake konkurencije na turističkom tržištu i sve većih zahteva na strani turističke tražnje pojava selektivnih
oblika turizma je rezultirala utvrđivanjem jasnijih konceptualnih okvira turističkog poslovanja koji u prvi plan stavlja
kreiranje specijalizovane ponude za određeni segment potrošača koji na najvišem mogućem nivou uvažava njihove
potrebe i očekivanja. Neminovno, motiv putovanja sportskih turista je bavljenje sportom (aktivno ili pasivno). Upravo
iz tog razloga svi receptivni sadržaji na destinacijama koje žele da privuku sportske turiste moraju imati adekvatan
prostorno-funkcionalni i tehničko-organizacioni aspekt poslovanja. Takođe, organizacija sportskih događaja može u
velikoj meri doprineti razvoju i unapređenju sportskog turizma.
Počeci sportskog turizma sežu u vreme Stare Grčke, odnosno početaka Olimpijskih igara, kada su sportske aktivnosti
kao i sama manifestacija bili značajan motiv za preduzimanje putovanja. Sportski turizam, kao jedan od selektivnih
oblika, danas se definiše na različite načine. Čavlek (2007) pojam sportskog turizma definiše kao poseban oblik turizma
u kojem preovladavaju sportski motivi za putovanje i boravak u određenim turističkim mestima i centrima. De Knop i
Standeven (1998) sportski turizam definišu kao putovanje iz nekomercijalnih (prazničkih) i komercijalnih
(neprazničkih/poslovnih) razloga radi učestvovanja ili posmatranja sportskih aktivnosti.
Tokom 70tih i 80tih godina prošlog veka došlo je do pojave tzv. „fitness boom“-a. Ovaj fenomen je podstakao ljude
da razvijaju svest o sopstvenom telu i unapređenju fizičkog izgleda. Paralelno sa tim, wellness koncept je podstakao
povećanje svesti o unapređenju duhovnog stanja i vođenja zdravog načina života. Mnogi turisti su svoja očekivanja
podigli na viši nivo i zahtevali mogućnost bavljenja sportom i na odmoru. Forme provođenja slobodnog vremena su
modifikovane i podrazumevale su udaljavanje od klasičnih „lenjih“ odmora i približavanje „aktivnom“ odmoru. Tako
su i mnoga odmarališta i hoteli svoju ponudu prilagodili novonastaloj situaciji. Danas, gotovo da nema hotela više
kategorije koji ne nudi usluge fitness-a i wellness-a. Takođe, odmarališta svojim gostima nude i kurseve golfa,
paraglajdinga, tenisa, skijanja i skijaškog trčanja, i kurseve drugih sportskih disciplina. Sadašnji fitness, wellness i
ostali pomenuti sadržaji u velikoj meri utiču i na kategorizaciju hotela, a mogućnost pružanja upravo ovih usluga može
biti odlučujuća prilikom odabira smeštajnog kapaciteta mnogih turista.
Šire gledano, destinacije koje su pravovremeno osetile signale turističke tražnje i ponudile sportsko rekreativne
sadržaje turistima, svakako beleže popularnost i veliku posećenost. Ovome u prilog ide i činjenica da je danas potpuno
uobičajeno da čujemo da su određene destinacije pogodne isključivo za bavljenje jednom ili više vrsta sporta. Tako na
primer, Hawai, Bali i Australija su pozicionirane kao surf destinacije, Škotska, Barbados i Irska kao golf destinacije,
Finska, Kipar, Čile kao destinacije za pešačenje, itd.
Za razvoj sportskog turizma neophodno je istaći ulogu i značaj atraktivnih faktora jedne destinacije. Naime, prirodni
resursi su jedna od najboljih osnova za razvoj sportskog turizma pa je njihova valorizacija neophodna. Pored prirodnih,
treba uzeti u obzir i sve ostale faktore turističke ponude, komunikativne i receptivne, kako bi se na što adekvatniji
način ukomponovao sadržaj namenjen turistima.
Ekonomski posmatrano, učinak sporta u turizmu može biti od velike koristi pa tako i razlikujemo: direktne ekonomske
učinke i posredne ekonomske učinke (Tomić, 2008.). Direktni ekonomski učinci se ostvaruju u turističkim ili sportskim
organizacijama na osnovu prodaje sportsko-rekreativnih usluga. Ostvaruju se razlikom prihoda i troškova sportskih
usluga. Sa druge strane, posredni ekonomski učinci se manifestuju u različitim oblicima turističkog prometa a stavraju
ih turisti kojima je sport glavni motiv dolaska i boravka na određenoj turističkoj destinaciji. Ove turiste čine sportisti
ali i ljubitelji sporta koji posmatraju ili učestvuju na raznim takmičenjima, turnirima, igrama, rekreativnim programima
(skijanje, golf, tenis, i dr.) Vremenski okvir ovakvih programa podrazumeva da se oni organizuju pre ili posle turističke
sezone. Mnoge destinacije to koriste kao, produžetak osnovne sezone. Posredni ekonomski učinioci sporta u turizmu
su (Tomić, 2008): motivacija za izbor turističke destinacije, produženje turističke sezone, prevladavanje sezonskog
karaktera turizma, povećanje vanpasionske potrošnje, unapređenje raznolikosti i kvaliteta turističke ponude i dr.
Uvođenje dodatnih sportskih programa, vansezonskog karaktera bi moglo da se posmatra kao šansa produžetka
poslovanja mnogim destinacijama ali je najpre neophodno napraviti dobre strateške okvire poslovanja, definisati
adekvatan marketing kako na makro, tako i na mikro nivou. Valorizacija postojećih resursa je neophodna ali samo u
kombinaciji sa jasno utvrđenim marketing ciljevima.
201
3. SRORTSKO REKREATIVNI TURIZAM U SRBIJI
Srbije ima neizmerne potencijale za razvijanje sportsko rekreativnog turizma. Mnoge destinacije na mikro nivou su to
prepoznale i danas se ističu kao vodeće destinacije u regiji zahvaljujući organizaciji sportskih takmičenja i
unapređivanju kapaciteta namenjenih za bavljenje sportom. Ističemo da su oblici sporta i rekreacije poput pešačenja,
biciklizma, jedrenja, sportskog lova i ribolova, streljaštva, paraglajdinga i vodenih sportova zastupljeni na mnogim
lokalitetima.
Povoljan geografsko-turistički položaj regije i na nekim mestime relativno dobro razvijena saobraćajna infrastruktura,
ukazuju na dobru tranzitnu funkciju, a reljef koji odlikuju reke, jezera, planine i peščare ističu adekvatan prirodni
ambijent za borvak turista kod nas. Od planina se ističu Kopaonik, Zlatibor, Vršačke planine i Fruška Gora koje su
poznate kao destinacije povoljne za izletnički, rekreativni, zimski turizam (skijanje, sankanje itd.). Samim tim što
obiluje brojnijim izletištima i velikom prostornom rasprostranjenošću, nacionalni park Fruška Gora predstavlja
neiscrpni prirodni resurs, povoljan za razvoj sportsko rekreativnog turizma. Turisti koji je u najvećoj meri posećuju su
stanovnici gradova i mesta koja se nalaze u njenom podnožju a to su: Novi Sad, Sremska Kamenica, Beočin, Sremski
Karlovci, Inđija, Ruma, Sremska Mitrovica itd. Ona je pozicionirana kao vikend destinacija pogodna za izlete,
pešačenje, biciklizam, paintball, obilazak manastira, birdwatching (posmatranje ptice) itd. Sa oko dvadesetak
izletničkih punktova, brojnim planinarskim domovima i mnogim sportsko-rekreativnim manifestacijama koje se na
njoj održavaju zauzima značajno mesto u turističkoj ponudi Srbije i Vojvodine. Najpoznatija manifestacija, koju
posećuje mnoštvo turista iz čitave regije je Fruškogorski maraton koji se, tradicionalno, održava u maju svake godine.
Reke i vodeno bogatstvo kojim Srbija obiluje predstavljaju važan prirodni resurs pogodan za bavljenje različitim
vidovima sporta. Međunarodna plovnost Dunava doprinosi brojnijim turističkim kretanjima kroz ali i reke poput Tise
i Save imaju određenu ulogu u turističkom razvoju. Turističke plovidbe, skijanje na vodi, plivački maraton, sportski
ribolov i veslanje su samo neke od sportsko-turističkih aktivnosti koje su zastupljene. Pored planina i reka, prirodni
resursi kao što su peščare, šume, nacionalni parkovi pružaju mogućnost za sportsko-rekreativne aktivnosti.
Ponuda sportskog turizma Srbije se svakako ne bazira isključivo na njenim prirodnim resursima i povoljnostima. U
receptivnom pogledu mnogi hoteli, odmarališta, sportsko-rekreativni centri i sportski tereni učestvuju u obogaćivanju
sadržaja ponude sportskog turizma.
4. BICIKLISTIČKI TURIZAM
Biciklistički turizam poslednjih godina doživljava značajan rast u svetu. U literaturi cikloturizam se definiše kao
rekreacioni boravak koji uključuje noćenje ili dnevnu posetu uz rekreacioni biciklizam kao esencijalni deo boravka u
destinaciji. Cikloturizam ispunjava zahteve tekuće turističke orijentacije ka nostalgiji, begu iz stvarnosti i vraćanju u
prošlost i uživanje u netaknutoj prirodi (Vitić i dr., 2007).
Biciklistički turizam značajno doprinosi razvoju održivog turizma jer za razliku od nekih drugih oblika turizma ne
zagađuje životnu sredinu. Da bi se dostigao željeni efekat potrebno je dosta uložiti u modernizaciju infrastrukture, što
podrazumeva pre svega sigurne biciklističke staze, odgovarajuću signalizaciju, mesta za odmor, adekvatne smeštajne
kapacitete i ugostiteljske objekte prilagođene biciklistima kao i mesta za održavanje i popravku bicikala. Takođe bitna
je i podrška savremenih tehnologija kao što su aplikacije za pametne telefone, onlajn baze podataka o rutama,
interaktivne mape, podaci o smeštaju i lokalnim atrakcijama i znamenitostima koji se mogu posetiti usput.
Razna istraživanja su pokazala da su glavni motivi biciklističkih turista pre svega težnja za zdravim životom i
boravkom u prirodi, kao i relaksacija i odmor. Glavna pokretačka snaga je ideja o izazovu sa posebnim interesovanjem
za divlja i nenaseljena područja. Biciklistički turisti uživaju u vožnji udaljenoj od saobraćajne gužve i u društvu drugih
biciklista. Cikloturizam dozvoljava da se priroda, predeli i ljudi dožive na potpuno drugačiji način nego prilikom
vožnje automobilom. Posetioci se podstiču da na putovanju provode više vremena, da dožive lokalnu gastronomiju,
kulturu i sl. Naravno turistima treba omogućiti i iznajmljivanje i bezbedno parkiranje bicikala, mogućnost popravke,
info centar, prostor za odmor sa hranom i osveženjem.
Bitno je istaći i integrisanje cikloturista sa javnim prevozom, što pruža mogućnost prevoza turista sa sopstvenim
biciklom u različitim oblicima javnog transporta (voz, autobus, tramvaj itd.). Najbolji primer za mogućnost prevoza
bicikla javnim prevozom je u Nemačkoj, gde su cikloturističke rute dobro povezane sa železnicom, a u vodičima za
bicikliste precizno su navedene stanice u blizini samih staza. Takođe, postoji mogućnost kupovine objedinjene karte i
za osobu i za bicikl, ili se prevoz biciklom ne naplaćuje i obezbeđen je adekvatan i siguran prostor za prevoz bicikla u
vagonu.
202
5. EVROPSKA BICIKLISTIČKA MREŽA - EUROVELO
Evropska biciklistička mreža EUROVELO, kojom upravlja Evropska biciklistička federacija (European Cyclists
Federation), prostire se širom kontinenta. Svojim sadržajima i ponudom daje mogućnost turistima da svoj godišnji
odmor aktivno provedu vozeći se biciklom i tako upoznaju lokalne znamenitosti, uživaju u prirodi i gastronomskoj
ponudi. U početku, bilo je planirano 12 ruta, a danas je taj broj stigao do 14, odnosno preko 70 000 km biciklističkih
staza.
Kroz Srbiju prolaze rute EUROVELO 6, EUROVELO 11 i EUROVELO 13. Evropska biciklistička ruta EUROVELO
6, počinje u Nantu u Francuskoj, a završava se u Konstanci u Rumuniji. Pruža se dolinama triju reka: Loare, Rajne i
Dunava, ukupne dužine 3653 km. Dunavska biciklistička ruta, kao deo EUROVELO 6 duž reke Dunav, počinje u
Ulmu, a završava se u Konstanci, prolazi kroz osam zemalja: Nemačku, Austriju, Slovačku, Mađarsku, Hrvatsku,
Srbiju, Rumuniju i Bugarsku, dok je u našoj zemlji ukupne dužine 667 km.
Od pomenutih, trasa EUROVELO 6 je trenutno infrastrukturno najopremljenija i u građevinskom smislu potpuno
realizovana. Dunavska ruta je među biciklistima veoma popularna te se procenjuje da deo rute od Ulma do Beča
godišnje koristi 1,5 miliona cikloturista. Prema podacima evropskih turističkih organizacija cikloturisti troše najmanje
€65 evra dnevno, što je mnogo više od klasičnih turista.
Ideja o formiranju biciklističke ture kroz Srbiju predstavljena je u Beogradu 2003. godine kao deo međunarodnog
projekta „Donauradweg”, zatim je 2004. godine objavljena mapa putanja, a 2007. godine je ruta obeležena
postavljanjem signalizacije. Dunavska ruta u Srbiji prolazi kroz sledeća mesta: Bački Breg – Sombor – Apatin – Bačka
Palanka – Novi Sad – Beograd – Pančevo – Kovin – Ram – Veliko Gradište – Golubac – Donji Milanovac – Kladovo
– Negotin.
U Prostornom planu Republike Srbije od 2010. do 2020. godine, cikloturizam je prepoznat kao jedan od osnovnih
turističkih proizvoda Srbije, pored gradskog turizma, poslovnog turizma, nacionalnih parkova, banjskog i nautičkog
turizma. Biciklistička ruta EUROVELO 6 je posebno naglašena kao strateški najznačajnija za razvoj cikloturizma.
Takođe, i Regionalni prostorni plan Vojvodine 2009-2020. navodi razvoj biciklizma kao jedan od prioriteta, sa
naročitim naglaskom za definisanje ruta uz kanal DTD i kroz zaštićena prirodna područja.
6. MARKETING U BICIKLISTIČKOM TURIZMU
Poslednjih godina u marketinškoj nauci iz oblasti turizma sve više dobija na značaju upravljački aspekt marketinga
(marketing menadžment), odnosno kako i na koji način planirati, organizovati i kontrolisati sve one brojne marketing
aktivnosti u turizmu koje se paralelno odvijaju na mikro i makro nivou. Osnovni cilj marketing aktivnosti u razvoju
sportskog kao i biciklističkog turizma jeste formiranje i prezentacija takve turističke ponude koja će turistima pružiti
širok dijapazaon raznovrsnih sadržaja u cilju zadovoljenja njihovih želja i potreba. Da bi se to obezbedilo, neophodno
je da svi subjekti koji pružaju turističke usluge najpre međusobno sarađuju, a onda koordiniraju i sa onim organima i
institucijama koji taj razvoj usmeravaju na lokalnom, regionalnom i državnom nivou. Svi nosioci turističke politike na
svim nivoima treba da budu tako organizovani da njihova aktivnost maksimalno odražava sadašnje i očekivane zahteve
domaćih i stranih turista.
Planiranje i razvoj sportskog i biciklističkog turizma kao i njen marketing treba da se usredsrede na environmentalne,
društvene, kulturne i ekonomske kriterijume održivosti. Posebno je važno da razvoj sportskog i biciklističkog turizma
u Srbiji treba da bude ne samo sredstvo za postizanje ukupnog održivog razvoja turizma, već i adekvatan pristup za
repozicioniranje Srbije kao turističke destinacije na međunarodnom tržištu stvaranjem poželjnog imidža regije.
Bez odgovarajuće promocije teško da se mogu privući potencijalni turisti. Da bi se ponuda i smeštajni kapaciteti
maksimalno iskoristili i popunili potrebno je adekvatno odabrati medije na kojima će se predstaviti promocioni
materijal. Među najefikasnijim sredstima oglašavanja pominje se dnevna štampa, razni specijalizovani časopisi
(sportski, biciklistički, turistički itd.) Oglasi u štampanim medijima nisu skupi, a veliki tiraž predstavlja dostupnost
potencijalnim klijentima. U pisanoj formi moguće je detaljno opisati ponudu, sadržaj, cenu i druge podatke, takođe i
postaviti atraktivne fotografije. Takođe treba se oglašavati i u raznim katalozima, turističkim i ugostiteljskim
prospektima, bilo regionalnog, nacionalnog ili međunarodnog karaktera, gde se detaljno mogu predstaviti
karakteristike i atraktivnosti dotične lokacije. Na sajmovima turizma, pa i sajmovima i manifestacijama iz drugih oblasti na posebnom štandu se može predstaviti sportsko-rekreativna turistička ponuda Srbije. Ne treba zaboraviti ni
televiziju i promotivne spotove (reklame).
Evolucija novih komunikacionih tehnologija, posebno Interneta, nudi nove mogućnosti u razvoju turizma. Internet je
u sektoru putničke i turističke industrije, kao uostalom i u svim drugim vrstama poslovanja promenio klasične načine
203
informisanja, komuniciranja i promocije, tako da snaga turističkog online poslovanja i njegov deo na ukupnom tržištu
raste vrlo velikim stopama iz godine u godinu. Aplikacije, kao što je on-line rezervisanje su već raspoložive, ali njihovo
efikasno korišćenje zahteva bolje osposobljavanje pružalaca usluga, odgovarajuća jednostavna sredstva, prihvatljive
troškove, prilagođavanje lokalnim potrebama, pokrivenost potrebnom infrastrukturom za informacione tehnologije.
7. ZAKLJUČAK
Prethodnih godina jedan novi oblik sportskog turizma uzima sve veći zamah: cikloturizam ili biciklistički turizam.
Biciklistički turizam daje šansu za produženje turističke sezone i bolju iskorišćenost smeštajnih kapaciteta na
destinaciji. Ekonomski efekti su značajni, jer kako su različita istraživanja pokazala, cikloturisti troše više novca i duže
se zadržavaju na nekoj destinaciji nego konvencionalni turisti. Značajan benefit mogu imati i domaći turisti, kao i
rezidenti-rekreativci, korisnici staza na dnevnim izletima. Za uspešan razvoj ovog oblika sportskog turizma potrebni
su ne samo atraktivni resursi, smeštajni kapaciteti, adekvatna infrastuktura, već i efikasna organizacija i marketing.
Biciklistički turizam može da bude razvijen i u Srbiji ali za to treba dosta ulaganja, pre svega u putnu mrežu, prateću
infrastrukturu, smeštajne kapaciteta, a svakako potrebna je i dobra promocija i marketing plan.
LITERATURA
1. Bakić, O. (2008): Marketing u turizmu, Fakultet za uslužni biznis, Sremska Kamenica
2. Bakić, O. (2009): Marketing menadžment turističke destinacije, Educons Univerzitet, Sremska Kamenica,
3. Bartoluci, M., Čavlek, N. (2007): Turizam i sport – razvojni aspekti, Školska knjiga, Zagreb
4. De Knop P., Standeven, J.: Sport Tourism: A New Area of Sport Management, European Journal for Sport
Management, 1998/vol.5
5. Kotler, P (2003): Marketing od A do Z, Adizes, Novi Sad
6. Kotler, P. (1991): Marketing Management - Analysis, Planning and Control, 7th edition, Prentice Hall Int.
London
7. Muhi, B., Bakić, O., Tomić, E., Kovačević J.: Marketing and management implementation on megatrends
in modern tourism, UTMS Journal Of Economics, 2010/Vol. 1. Num. 2.
8. Muhi, B., Kovačević, J.: Marketinški aspekti razvoja sportskog turizma u Vojvodini, Hotelplan 2010, četvrti
bijenalni međunarodni kongres, Hotelijerstvo i turizam – holistički pristup, Beograd, Srbija
9. Popesku, J. (2002): Marketing u turizmu, Čigoja, Beograd
10. Studijska analiza postojećeg stanja Dunavske rute, Univerzitet u Novom Sadu, Fakultet tehničkih nauka,
Departman za saobraćaj, koordinator izrade studije: dr Vuk Bogdanović, mart 2012. godine
11. Tomić, E. (2008): Selektivni oblici turizma, Univerzitet Educons, Sremska Kamenica
12. Vitić, A., Jovanović, I.: Cikloturizam i razvoj ruralnih područja Crne Gore, Časopis Departmana za
geografiju, turizam i hotelijerstvo, Prirodno-matematičkog fakulteta, Univerziteta u Novom Sadu, Turizam
11/2007
13. http://www.ecf.com, Evropska biciklistička federacija
14. http://www.eurovelo.com, EUROVELO - Evropska biciklistička mreža
204