Erik Erikson

ERIK ERIKSON

I

PSIHOSOCIJALNI RAZVOJ OVJEKASeminarski radwww.BesplatniSeminarskiRadovi.comUVOD

Ovaj seminar se bavi jednim od najznaajnijih psihoanalitiara i razvojnih psihologa nae povijesti Erikom Eriksonom. Preciznije, radi se o kratkom prikazu njegove biografije i teorije u svjetlu razvojne psihologije. Ovaj rad nema za cilj prikazati njegovo cjelokupno djelo, ve saeto predstaviti njegovu misao o psihosocijalnom razvoju ovjeka, izraenu ponajprije u osam faza psihosocijalnog razvoja ovjeka koje je oblikovao, te pritom dati komentar o njihovom koreliranju ili neslaganju s ostalim dostupnim podjelama. Nezaobilazan element pri razmatranju ove tematike je i Eriksonova psihologija ega nasuprot Freudovom naglaavanju ida, pa se u nekoliko navrata osvrem i oslanjam na taj pojam pri prikazu Eriksonove razvojne psihologije i njezinih implikacija na razvoj ovjekove linosti. U biografiji su pruene samo osnovne informacije i one koje sam smatrao znaajnim za razvoj njegove misli. Na kraju elim napomenuti i da su me neka saznanja nagnala da poneto promjenim smjer pisanja i neplanirano stavim vei naglasak na odreene aspekte ovog prikaza, ponajprije vezane uz usporedbu Eriksonovog modela razvojnih faza s drugima.1. KRATKA BIOGRAFIJAErik Salomonsen, sin roditelj koji su bili danski graani, roen je u Frankfurtu 15. lipnja 1902. Njegova majka Karla bila je idovka, oenjena za Isidora Salomonsena, takoer idova. Meutim, Erik je roen nakon njezine izvanbrane afere s jednim Dancem. Nije prolo puno vremena i Karla se udala za drugog idova, Theodora Homburgera, nakon ega je Erik Salomonsen postao Erik Homburger.

Za vrijeme Erikova djetinjstva i rane mladosti, roditelji su od njega krili okolnosti njegova roenja. Bio je to visoki, plavokosi i plavooki djeak odgajan u idovskoj religiji. U hramskoj koli bi ga djeca zadirkivala zbog toga to je Nordijac, a u jezinoj koli zbog toga to je idov.Kao to vidimo, Erikov ivot je od samih poetaka bio obiljeen krizom identiteta, te je upravo on skovao taj termin, po emu je i najpoznatiji iroj javnosti. To je bila najvea briga i najznaajnija tema u u njegovom osobnom ivotu, a potom i u njegovoj teoriji.Dok je pouavao u jednoj bekoj privatnoj koli, susreo se s Freudovom keri Annom i podvrgao psihoanalizi. To iskustvo ga je navelo da i sm postane psihoanalitiar, pa je studirao to podruje na Psihoanalitikom institutu u Beu, kao i Montessori metodu obrazovanja usredotoenu na razvoj djeteta.Nakon to je zavrio taj studij psihoanalize, 1933. se zbog uspona nacizma sa svojom suprugom seli u Dansku, a potom u SAD. Tamo mijenja svoje prezime u Erikson, radi elje njegovog sina da nastavi skandinavsku tradiciju dobivanja prezimena po oevom imenu.Postaje prvi djeji psihoanalitiar u Bostonu. Radi u glavnoj bolnici Massachusettsa, u psiholokoj klinici Medicinskog fakulteta i jo nekim ustanovama, te stjee ugled izvrsnog kliniara. Godine 1936. prihvaa ponueno mjesto na Yaleu, gdje je radio na Institutu za ljudske odnose i pouavao na Medicinskom fakultetu. Proveo je godinu dana promatrajui djecu u rezervatu Siouxa u Junoj Dakoti, a nakon toga se pridruio Sveuilitu u Kaliforniji na Berkeleyu. Za tamonjeg boravka, prouavao je djecu indijanskog plemena Yoruk, a otvorio je i privatnu kliniku praksu. U to vrijeme (1950.) je izdao svoju najpoznatiju knjigu Djetinjstvo i drutvo. Njegova ostala znaajnija djela su Mladi Luther (1958.), Identitet: Mladost i kriza (1968.) i Gandhijeva istina (1969.) za koju je dobio Pulitzerovu nagradu. Nakon to su profesori UCLA-e bili zatraeni da potpiu zakletvu odanosti, napustio je sveuilite i vratio se u Massachusetts gdje se pridruio psihijatrijskom centru Austen Riggs na kojem je deset godina radio s emocionalno problematinim mladim ljudima. Vratio se na Harvard 1960-ih kao profesor na kolegijima ovjekovog razvoja i ostao na tom sveuilitu sve do umirovljenja 1970.2. KRATKI UVOD U ERIKSONOVU MISAO O PSIHOSOCIJALNOM RAZVOJU OVJEKAZa vrijeme ve spomenutog boravka na Berkeleyu i istraivanja djece Yuroka, na njega je znatno utjecao rad kulturnih antropologa kao to su Franz Boas, Ruth Benedict, Margaret Mead i Gregory Bateson. Njihove teorije, zajedno s Freudovim idejama, pomijeane s vlastitim iskustvom u psihoanalizi oblikovale su idejno polazite na kojem je Erikson poeo razvijati svoj vlastiti pogled na razvoj djeteta, odnosno ovjeka.Iako je zadrao i razradio neke Freudove koncepte kao to je npr. ego, dao je i vei naglasak na drutvene i kulturne utjecaje na razvoj ovjeka. Objasnio je da okolina ima kljunu ulogu u pruanju odgoja, napredovanja i prilagodbe djeteta. Isto tako, naglasio je da je ego vie od obinog sluge ida, ime daje vei naglasak na ovjekovu slobodu izboru. ovjek, dakle, nije rob tiranije ida i nesvjesnog, ve ima slobodnu volju da svjesno odlui hoe li mu se podvrgnuti ili ne. U tom smislu se i dosta udaljio od Freudove gotovo deterministike teorije. Dok Freud naglaava drutveno osudu pojedinca ukoliko se prepusti uroenim tenjama, Erikson polazi od optimistine premise da svaka osobna i drutvena kriza sadri komponente koje doprinose rastu. To se vrlo dobro podudara s konfiguracijom kineske rijei za krizu, wei-chi, koja se sastoji od dva logograma: jedan oznaava opasnost, a drugi priliku. Dakle, dok se Freud posvetio prouavanju podrijetla patolokog razvoja, Erikson je stavio naglasak na mogunost uspjenog rjeavanja razvojnih kriza.

Iako je uoio razlike izmeu razliitih drutava, ipak je prepoznao i univerzalnosti koje odlikuju sve stanovnike Zemlje, te je tako uspio razviti univerzalnu razvojnu psihologiju. Ona je temeljena upravo na njegovoj optimistinoj psihologiji ega kao elementa jaeg od ida. Tvrdio je kako je malo onoga to ne moe biti naknadno izlijeeno, a mnogo onoga to se moe sprijeiti. Identificirao je osam razvojnih faza (za razliku od Freudovih pet) koje su univerzalne za svakog ovjeka na planetu i put do potpunog razvoja njegove linosti, odnosno sazrijevanja. Ako ovjek svaku tu fazu uredno proe i rijei pripadajuu krizu, razvija puni potencijal i zrelost svoje linosti i karaktera. Tih osam faza Erikson je nazvao stadijima psihosocijalnog razvoja.3. ERIKSONOVE FAZE PSIHOSOCIJALNOG RAZVOJA3.1. Povjerenje vs. nepovjerenje

U prvoj fazi koja traje prvih osamnaest mjeseci ivota, za vrijeme oralno-motorike ravojne faze, dijete mora savladati psiholoku krizu u kojoj se povjerenje suoava s nepovjerenjem, a vrline koje treba razviti su nada i vjera. Glavno pitanje na koje dijete dobiva odgovor jest: Je li drutvo pouzdano ili ne? Za svoje osnovne potrebe (hranu, higijensku njegu, utjehu i sigurnost) dijete ovisi o roditeljima, a pogotovo majci, s kojom ima posebnu povezanost. Djetetovo razumijevanje svijeta dolazi od roditelja i njihove interakcije s njim. Ako ga roditelji izlau toplini, pravilnosti i pouzdanoj ljubavi, djetetova slika svijeta e biti puna povjerenja. Ako roditelji ne osiguraju sigurnu okolinu koja bi zadovoljila djetetove osnovne potrebe i ako se ono susretne sa starateljem koji ga zanemaruje ili ak zlostavlja, djetetova slika svijeta e biti puna nepredvidljivosti, nepouzdanosti i opasnosti, te e ono razviti nepovjerenje. Umjesto nade i vjere, pojavit e se ovisnost, odnosno nerazumna i slijepa vjera ili u drugom sluaju paranoja, odnosno nerazumno nepovjerenje i skepticizam.3.2. Autonomija vs. sram i sumnja

Sljedea faz,a koja se podudara s analno-muskularnim razvojem, traje do tree godine ivota, a u njoj se autonomija suoava sa sramom i sumnjom. Glavno pitanje koje se javlja je: Treba li mi pomo drugih ili ne? Ako roditelji djecu u sazrijevanju vode postupno i sigurno, te prihvaaju njihove pokuaje da djeluju neovisno, razvija se autonomnost, a s time i volja, odlunost, hrabrost i samokontrola. Ako su roditelji prestrogi i autoritarni, dijete se osjea poraeno i razvija sram i sumnju, to rezultira neurotinim pokuajima da povrati kontrolu, mo i kompetentnost, te tako uzrokuje opsesivno ponaanje. Ako su roditelji permisivni i ne pruaju djetetu granice ili vodstvo, ono moe izgubiti svaki osjeaj srama i sumnje, a oni nam u zdravoj koliini pomau da propitujemo vlastite postupke i razmatramo tue dobro. To moe rezultirati impulzivnim ponaanjem, ali i izbjegavanjem, kako ne bismo iskusili sram do kojeg dolazi tijekom bliskosti s drugima. U ovoj fazi dijete razvija veu povezanost s oba roditelja.3.3. Inicijativa vs. krivnja

Trea faza se podudara s genitalno-lokomotornom fazom i poinje oko tree godine ivota, te traje do otprilike este godine. Tijekom ovog razdoblja dijete postaje znatieljno i zanima se za svijet odraslih koji pokuava imitirati. To je ona faza koja je svima poznata po tome to tijekom nje dijete neprestano postavlja pitanje zato?. Osim tog pitanja, dijete trai odgovor i na pitanje: Jesam li dobar ili zloest? Ako roditelji pokazuju razumijevanje i podupiru djetetove pokuaje da preuzme inicijativu, dijete razvija osjeaj svrhe, postavlja ciljeve i djeluje u skladu s njima. Ako se djeca kanjavaju zbog preuzimanja inicijative, razvijaju osjeaj krivnje koja moe odvesti u inhibiciju i uzrokovati povuenost. Meutim, bez imalo osjeaja krivnje i s neopravdano jakim osjeajem svrhe, dijete moe postati bezobzirno i nemilosrdno, te ii za svojim ciljevima bez obzira koga nagazilo na tom putu. Tako se razvija antisocijalno ili narcisoidno ponaanje. U ovom razdoblju dijete razvija usku povezanost s cijelom uom obitelji.3.4. Marljivost vs. inferiornost

U etvrtoj fazi koja traje od este do dvanaeste godine, te tako korelira s razdobljem latencije, dijete polazi u kolu gdje mora pripitomiti matu i impulse, te razviti marljivost i naviku ugaanja drugima. Pitanje na koje pokuava dobiti odgovor jest: Kako mogu biti dobar u onome to radim? Odgovarajui elementi u drutvu srodni ovoj fazi su idealni prototipi i uzori. U ovoj fazi dijete razvija bliskost s okolinom u susjedstvu i koli, ui se prijateljstvu, timskoj igri, vjetinama i samoprocjeni. Ako odrasli podupiru djetetove pokuaje, razvija se kompetentnost. Ako ne podupiru dijete u tim pokuajima, razvija se osjeaj inferiornosti, to moe dovesti do inertnosti i osjeaja bespomonosti. S druge strane, previe kompetentnosti i prebrz razvoj djeteta u pokuaju da postane odrasla osoba u njemu moe razviti histrioninost ili plitkost. Prve etiri faze Erikson je svrstao u kategoriju stjecanja razumijevanja svijeta, a sljedee etiri u kategoriju stjecanja razumijevanja samog sebe.3.5. Identitet vs. zbunjenost u vezi ulogePeta faza, koja obuhvaa adolescenciju, opisuje ono emu je Erikson posvetio najvie panje u svom ivotu i radu krizi identiteta. Glavno pitanje na koje tinejderi pokuavaju dobiti odgovor jest: Tko sam ja i kuda idem koja je svrha mog ivota? Dok prolaze kroz tu krizu, adolescenti pokuavaju razviti vlastiti identitet pri emu razvijaju bliske odnose s vrnjacima koji im ujedno pruaju i priliku da u njima promotre vlastitu refleksiju. Prolaze tjelesno i emocionalno sazrijevanje, razvijaju vlastiti svjetonazor i sliku o svojoj ulozi u njemu. To ukljuuje i svijest o vlastitim snagama, slabostima, ciljevima, preokupacijama, spolnoj ulozi, itd. Ako rijee ovu krizu, razvijaju vjernost i odanost, a ukoliko ju ne savladaju, razvijaju difuziju identiteta ili fanatizam. Tada je njihov osjeaj vlastite osobnosti nestabilan i pod stalnom prijetnjom. To moe imati dvojake posljedice zbunjenost i nestalnost ili fanatizam, pri kojem se, primjerice, pridruju radikalnim skupinama koje promiu mrnju i agresiju prema drugome, poput Skinheadsa.3.6. Intimnost vs. izolacijaU estoj fazi, koja obuhvaa mlado odraslo doba, ovjek razvija intimnost to predstavlja sposobnost za bliskost, ljubav i prihvaanje rizika ranjavanja. Djelomino se temelji na razvoju identiteta, jer je potrebno poznavati sebe da bi se djelilo sebe. Glavno pitanje na koje mlada odrasla osoba trai odgovor jest: Jesam li voljen i hou li dijeliti svoj ivot s nekime? To se u veini sluajeva odnosi na odabir branog druga, ali i na blisku privrenost i ljubav koja ne mora imati romantinu dimenziju (blisko prijateljstvo, blizak odnos s lanovima obitelji, bratom, sestrom, itd.). Vrline koje se u toj fazi razvijaju su ljubav i privrenost. Meutim, ako se intimnost ne usvoji, umjesto njih se razvija se izolacija koja se iskazuje na dva razliita naina: promiskuitetnost (prebrzo zbliavanje pri emu ne dolazi do odravanja te bliskosti i razvijanja stabilne veze) ili iskljuenost (odbijanje vez i onih koji ih imaju).3.7. Produktivnost vs. stagnacijaU sedmoj, najduoj fazi, koja obuhvaa zrelo odraslo doba (25 - 64 godine), trai se odgovor na pitanje: Hou li ikada uiniti neto zaista vrijedno? U tom razdoblju ovjek treba razviti produktivnost koja obuhvaa stvaralatvo, uspjeh i ostavljanje dobrog traga, ali i njegovanje braka, roditeljstva, upravljanje domainstvom i karijerom. U ovoj fazi se kod ovjeka odvija i preokret uloge u odnosu na vlastite roditelje. Osobine koje treba razviti kako bi uspjeno obavio ove zadatke su briga i staranje, te sposobnost pruanja bezuvjetne i nesebine ljubavi koja ne oekuje nita zauzvrat. Pojedinac tako razvija ljubav koja postoji sama po sebi nije uvjetovana kvalitetom njezinog primatelja. Dok se ljubav u proloj fazi odnosila samo na bliske veze (gdje se oekuje neto zauzvrat), ova faza obuhvaa vie od toga ljubav prema ovjeanstvu ne kao deklarativnu vrijednost ili duboku sentimentalnost, ve kao naelo ponaanja ovjeka koji uvijek djeluje s namjerom da bude koristan i slui (drugima). Odrasli koji ne razviju te vrline doivljavaju stagnaciju, preokupirani su sobom, osjeaju slabu povezanost s drugima i openito daju vrlo slab doprinos drutvu. To dovodi do gubitka osjeaja smisla i dolazi do onoga to nazivamo krizom srednjih godina.3.8. Integritet ega vs. oajanjeOsma faza obuhvaa dob od 65 godina na dalje kada se ovjek suoava s pitanjem: Jesam li proivio ispunjen ivot? U ovom razdoblju suoavanja s nadolazeim krajem ivota ovjek doivljava prihvaanje uspjeha i promaaja, starenja i gubitka. Oni koji svoj ivot vide smislenim razviju integritet ega, a s time i mudrost. Pritom je mogue unaprijeenje intelektualne snage i usmjeravanje energije na nove stvari i radnje. Ukoliko ne doe do razvoja integriteta ega, javlja se oajanje i strah od smrti, poto je sada prekasno da se ivot promijeni. Oajanje i beznae vodi osjeaju prijezira. S druge strane, pretjeran naglasak na svijest o vlastitoj mudrosti vodi nadutom ponosu i aroganciji.4. USPOREDBA ERIKSONOVIH RAZVOJNIH FAZA S DRUGIM AUTORIMATraio sam nekakav tekst, graf ili tabelu koji bi dali saet usporedni pregled korelacija i neslaganja izmeu razliitih podjela razvojnih faza ovjeka raznih autora i moram priznati da sam se neugodno iznenadio neproduktivnou i potpunom odsutnosti takvih usporedbi koje bi bile vrlo korisne, uvrtavajui autore poput Jeana Piageta, Jamesa Marcie ili Lawrenca Kohlberga. Ipak, naiao sam na jednu, i to vrlo zanimljivu tabelu koja ak daje naglasak na Eriksonovu podjelu, ali uvrta i podjelu apostola Petra (vidi: Dodatak 1). Ne, ne radi se o onome to zovemo lapsus calami, niti lapsus memoriae. Radi se o jednom biblijskom retku iz druge Petrove poslanice koji glasi ovako: Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepou spoznanje, spoznanjem uzdrljivost, uzdrljivou postojanost, postojanou pobonost, pobonou bratoljublje, bratoljubljem ljubav (2. Pt 1, 5-7, Jeruzalemska Biblija). Erik Erikson najvie korelira s apostolom Petru, a uz njih su uvrteni jo Sigmund Freud i Ruth F. Nielsen, manje poznata danska pedagoginja (to je pomalo neobino jer ju ak i Jean Piaget citira u svojim tudes sociologiques). Vidjevi tu tabelu, bio sam auen i u nevjerici. Meutim, nakon to sam ju proio, nisam mogao porei njezinu smislenost. Poto Erik Erikson, kako sam ve napomenuo, najvie korelira s apostolom Petrom i poto sam u seminaru prikazao njegove razvojne faze, ovdje u ih usporediti s Petrovim fazama, autorovim opisima istih i posljedicama nesazrijevanja, uz situiranje ostala dva autora S. Freuda i R. Nielsen.Prva Eriksonova faza (povjerenje vs. nepovjerenje) u kojoj dijete treba razviti nadu i vjeru odgovara Petrovoj fazi vjere. Dijete je potpuno nemono, sposobno samo da se oslanja na mo svoje majke. Premalo zadovoljavanja djetetovih potreba uzrokuje nepovjerenje prema ljudima, a previe zadovoljavanja pasivno povjerenje u druge koji su obvezni ispunjavati sve elje djeteta. Freudov ekvivalent ovoj fazi je oralna faza (prvih osamnaest mjeseci ivota), dok je kod Nielsen uvrtena u nedrutvenu fazu koja see sve do etvrte godine djeteta.Druga i trea Eriksonova faza (u kojima se razvijaju vrline volje, samokontrole, hrabrosti i inicijative) objedinjene su u Petrovoj fazi kreposti u kojoj, prema autoru, dijete razvija snagu da vlada nad svojim postupcima i bude posluno roditeljskom autoritetu (njihovom kdu ponaanja), ali jo nema razvijen razum da shvati viu svrhu postupaka koji se od njega zahtjevaju. Ako dijete ne razvije snagu volje da vlada nad sobom putem poslunosti roditeljskom autoritetu, kasnije nee imati snagu volje ni da poslua autoritet vlastitog razuma. U ovoj fazi roditelj krivo postupa ako razvija poslunost djeteta manipulirajui njegovim hirovima (nagrada kazna), umjesto razvojem njegove osobnosti kroz odupiranje hirovima. Ova faza se kod Freuda, kao i kod Eriksona cijepa na dva dijela analnu (do tree godine) i falusnu fazu (koja traje do este godine). Kod Nielsen je ova faza takoer razdijeljena u dvije faze, od kojih prva (nedrutvena) obuhvaa i prethodnu (prvu) fazu kod svih ostalih autora. Ostatak pripada egocentrinoj fazi koja traje do sedme ili osme godine.etvrta Eriksonova faza (marljivost vs. inferiornost) u kojoj dijete treba razviti kompetentnost i metodinost odgovara Petrovoj fazi spoznanja. Tada dijete razvija sposobnost razuma da shvati i razumije ivotne potrebe i svrhovite odgovore koje na njih treba pruiti, ali je i dalje ovisno o odlukama svojih roditelja. Ako ne razvije razumno razmiljanje, nee biti sposobno sauvati se od vlastitih iracionalnih motiva niti poduzimati postupke koji su razuman odgovor na potrebe drugih ljudi. Ovo je jedina faza koja prilino precizno korelira kod svih autora. Kod Freuda se naziva latentnom fazom i traje do puberteta, dok se kod Nielsen naziva fazom drutvenog istraivanja, te traje do trinaeste ili etrnaeste godine.Peta Eriksonova faza (indetitet vs. zbunjenost uloge) u kojoj adolescent treba razviti vjernost i odanost, podijeljena je u tri Petrove faze: uzdrljivost, postojanost i pobonost. Tijekom prve od ove tri uzdrljivosti adolescent prolazi iskuenje tjelesnosti koje treba pobijediti da bi seks dobio vii smisao u braku, a to je izraavanje ljubavi prema branom drugu, umjesto zadovoljavanja sebe. Ako ne proe apstinenciju zrelo, nepobijeene elje e ga onesposobiti za zdravu branu zajednicu. Kod ostalih dvaju autora u tabeli, ova faza je dio njihovih zavrnih faza koje traju od poetka puberteta do kraja ivota. Kod Freuda je rije o genitalnoj fazi, a kod Ruth Nielsen o fazi drutvenog organiziranja.Faza postojanosti (ariev prijevod Biblije ovdje upotrebljava rije strpljivost) obuhvaa iskuenje procesa osamostaljenja kod kojeg dolazi do buntovnosti. Ono se treba pobijediti krotkou i poniznou kako bi se razvio zreli identitet. Ako adolescent ne naui zrelo trpjeti nepravdu, buntovnost e ga onesposobiti za zdravo bavljenje drutvenim problemima.U fazi pobonosti adolescent razvija sposobnost donoenja odluke i rtvovanja svega ostalog radi vjernosti i odanosti izabranom smislu ivota religiji. Posljedice nesazrijevanja u ovoj fazi uzrokuju usvajanje pogrenog smisla ivota zbog prethodne nezrelosti pokazane kroz odluku da se ivi za hedonizam, asketizam, osvetu i fanatizam.esta Eriksonova faza (intimnost vs. izolacija) u kojoj se trebaju razviti ljubav i privrenost, odgovara Petrovoj fazi bratoljublja. U ovoj fazi ovjek razvija sposobnost odluke za zavjetovanje branom drugu postie zrelost za formiranje braka i obitelji, te razvija ljubav prema bliskim osobama. Ako ne sazrije u ovoj fazi, razvit e sklonost ka sebinoj zloupotrebi prijateljstva i braka, odnosno nezainteresiranost i nesposobnost da ivi za drugu osobu (za branog druga i obitelj).Sedma i osma Eriksonova faza (u kojima se razvijaju produktivnost i integritet ega s vrlinama brige, staranja, sluenja i mudrosti) objedinjene su u zavrnu Petrovu fazu ljubav. U ovoj fazi ovjek razvija sposobnost donoenja odluke da ivi za iru zajednicu razvija ljubav za ovjeanstvo. Ako sazrijevanje u ovoj fazi ne uspije, ovjek stjee ravnodunost za drutvena pitanja i dobrobit ovjeanstva ili naviku nezrele reakcije na drutvene probleme koja se pokazuje kroz zabrinutost, depresiju, strah (teorije zavjere) ili srdbu prema drutvenoj nepravdi.Autor zakljuuje da psihofiziko odrastanje daje ovjeku razliite psihofizike sposobnosti, dok razvoj ovjekove osobnosti stoji do njega samoga i predstavlja stavljanje njegovih sposobnosti u pravilnu funkciju da njima odgovara na potrebe ivota, a ne da u njima trai satisfakciju. Poto je po prirodi grean (nezavisan od Boga), ovjek trai satisfakciju (lanog boga) u umnim, osjetilnim i emocionalnim iskustvima koja su mu dostupna pomou razliitih razvojnih sposobnosti koje stjee. Ako se vee za neku razvojnu fazu, to dovodi do zaostajanja u ovjekovom razvoju i do izopaenja funkcije njegovih sposobnosti.Slagali se s autorom ili ne, u svakom sluaju iznosi vrlo zanimljivu i logiki odrivu teoriju sa zapanjujuim podudarnostima s Eriksonovim razvojnim fazama i vrlinama koje se u njima razvijaju. Djeluje gotovo kao da je Erikson itao Bibliju dok je razvijao svoje faze psihosocijalnog razvoja, to me nagoni da razmotrim ima li u toj kontroverznoj knjizi jo takvih mudrosti. Tko zna da nije ba zbog ovakvih stvari bila spaljivanja u prolosti. No, poto ta tematika izlazi iz okvira seminara, zakljuit u.ZAKLJUAKErik Erikson je, uz Jean Piageta, pruio vjerojatno najvei doprinos razvojnoj psihologiji. Napravio je veliki pomak od Freuda koji je cjelokupni razvoj ovjeka temeljio na seksualnosti, s ime se, ukoliko to smijem rei, nikad nisam sloio, i to smatram vrlo nategnutom teorijom. Nadalje, Freudov koncept tiranije ida rui se pod Eriksonovom psihologijom ega, gdje pojedinac ima sposobnost slobodnog odluivanja i izbora. Iako se Ekriskon slae s time da nas hirovi i nagoni nesvjesnog (ono to Freud naziva idom) mogu ometati, pokazuje da upravo tu i dolazi do izraaja naa ovjenost sposobnost da se svojom voljom, temeljenom na razumnom preispitivanju naih hirova, odupremo istima. Praksisovac Milan Kangrga je to memorabilno izrekao u jednoj od posljednjih knjiga koje je napisao prije nedavne smrti: Nitko se nije naprosto rodio ovjekom, jer to je bitna karakteristika ivotinje, kojoj je dostatno da se izlegne i da od mladuneta izraste u svoju punu zrelost, i to u skladu sa svojom unaprijed danom i zadanom vrstom kao vlastitom prirodom, ona jeste ta priroda, i bitno ostaje njoj primjerena). ovjeku to jednostavno - nije dano. Ali je, naravno, vrlo komotno i ne zahtijeva mnogo truda da se bude i ostane to to bez napora - naprosto jesi! ista priroda! Kada iz sebe ne moe - doslovno reeno - napraviti ovjeka [...] Dakle, kada nisi u sebi imao dostatne snage da postaje ovjekom (jer to je mukotrpan proces koji traje itava ivota!), pa je dospijeti k sebi kao ovjeku jedini istinski zadatak, onda si i ostao puko nita. Taj se zadatak naime uvijek iznova postavlja pred tebe na putu k sebi kao oblikovanoj i oplemenjenoj ljudskoj jedinki, te upravo to sainjava jedinu istinsku radost ovjekovu, koji se onda slobodno moe pogledati u zrcalo, a da se ne stidi pred samim sobom. (Kangrga 2002) Doista se slaem da na razvoj stoji do nas samih (a dok smo djeca, do roditelja) i Erikson je vrlo detaljno pokazao s kakvim se izazovima i iskuenjima u svakoj fazi suoavamo, te tako omoguio bolje razumijevanje sebe samih i drugih, a samim time i bolje djelovanje u pravcu pravilnog sazrijevanja. Dat u si malo autorske slobode da u zakljuku agitiram za ponovno razmatranje ovakvih teorija i preispitivanje sadanjeg stanja naeg mentaliteta. Mislim da je loa tendencija ka miljenju koje uzima sve vie maha u popularnoj kulturi i drutvu, ali i znanstvenom diskursu miljenju u kojem institucionaliziramo svoju nezrelost i kaemo: mi smo jednostavno takvi, te tako u svojim umovima stvaramo sve vie i vie kategorija nepromjenjivih, bioloki uvjetovanih ras sebinjak, lijenin, lopov, i tko zna ega e sve jo biti. Umjesto da od osoba (bili to i mi sami) koje su se fiksirale na odreenom stadiju razvoja stvaramo fiksiranu kategoriju ljudi i time ih hrabrimo da ostanu takvi, trebali bismo uiti od ovakvih teorija poput Eriksonove da pomaemo i njima i sebi u nadvladavanju tih osobina odnosno zdravom odrastanju i sazrijevanju. U protivnom e svijet biti pun odraslih adolescenata (ili moda jo nie) koji e silom drutvenih prilika, kao fiziki odrasle osobe, trebati djelovati u drutvu. Kako e to initi bez da su kvalitetno proli prethodne faze sazrijevanja? Erikson je tvrdio da ne moemo razdvojiti osobni rast i promjene u zajednici, niti moemo razdvojiti krize identiteta u ivotu pojedinca i suvremene krize povijesnog razvoja, jer se ova dva procesa meusobno odreuju i u stvarnom su meusobnom odnosu. Ne mogu, a da ne primjetim borbu protiv drutvene nepravde kakva se pokazuje u Egiptu. Iako sam protiv svakog totalitarizma, ne vidim kako e ljudi koji se protiv njega bore adolescentski uspostaviti neto bolje. Daleko je to odmaklo od upeatljivih i dostojnih rijei Martina Luthera Kinga koji je rekao: U procesu zadobivanja naeg zasluenog mjesta, ne smijemo biti krivi za nepravedna djela. Nemojmo zadovoljavati nau e za slobodom tako to emo piti iz ae ogorenja i mrnje. Svoju borbu uvijek moramo voditi na visokoj razini dostojanstva i discipline. Ne smijemo dopustiti da se na kreativni protest unizi do nasilja. Uvijek iznova, moramo se uzdignuti tako da se fizikom nasilju odupremo silom due. Erik Erikson je vrlo dobro prepoznao tu silu due koja je u svakoj fazi razvoja ugroena ako se ljudskom voljom (roditeljevom i djetetovom) ne pobrinemo za nju. Naglasio je kako se svakom djetetu mora omoguiti kvalitetno vrijeme da sazrije u svakoj fazi. Iz tog razloga Eriksona smatram jednim od najplodonosnijih psihologa koje je svijet vidio. Bilo bi dobro da, umjesto da stalno traimo neto novo i originalno, razmotrimo ono prethodno to smo zaboravili na vlastitu tetu. Erik Erikson se sa svojom razvojnom psihologijom potpuno opravdano moe svrstati u tu kategoriju.SAETAK

Erik Erikson je jedan od najznaajnijih psihoanalitiara i razvojnih psihologa. Poto je bio izvanbrano dijete dansko-idovskih roditelja, od samog djetinjstva ga je pratio problem krize identiteta, termin koji je sm skovao, te je to znatno utjecalo i na njegovu teoriju. Nakon studija psihoanalize u Beu i uspona nacizma, preselio je u SAD gdje je ubrzo stekao ugled dobrog kliniara. Za vrijeme boravka na Berkeleyu, na njega su znatno utjecale teorije kulturne antropologije, te je i sm prouavao djecu indijanskih plemena (Sioux i Yurok). Meutim, iako je prepoznao razlike meu drutvima, razvio je univerzalnu psihologiju, pa tako i osam faza psihosocijalnog razvoja ovjeka: povjerenje vs. nepovjerenje (prvih 18 mjeseci), autonomija vs. sram i sumnja (18 mjeseci do 3 god.), inicijativa vs. krivnja (3 - 6 g.), marljivost vs. inferiornost (6 12 g.), identitet vs. zbunjenost uloge (12 19 g.), intimnost vs. izolacija (20 24 g.), produktivnost vs. stagnacija (25 65 g.) i integritet ega vs. oajanje (od 65 god.). Te faze u odreenoj mjeri koreliraju s podjelama drugih autora, ponajprije kad se radi o dobu djetinjstva, dok se nakon puberteta plodnost drugih autora gubi u usporedbi s Eriksonom. Meutim, zanimljiv fenomen je razvoj vrlina u 1. Petrovoj 1, 5-7 koji neobino precizno korelira s Eriksonovim fazama i vrlinama koje se u njima trebaju razviti. To je primjetio autor stranice enlite.org koji je razvio tabelu u kojoj je usporedio razvojne faze Ruth F. Nielsen, Sigmunda Freuda, Erika Eriksona i apostola Petra. Znaajan doprinos Erika Eriksona sastoji se i u njegovoj psihologiji ega u kojoj se odmie od Freudovog naglaavanja ida, i tako daje naglasak na slobodu ovjekove volje i izbora. Svime time, Erikson je pruio vrlo moan mehanizam za prepoznavanje problema koji mogu nastati tijekom sazrijevanja u bilo kojoj ivotnoj dobi, te tako omoguio njihovo efikasnije rjeavanje.Dodatak 1: Tablica (okrenuta za devedeset stupnjeva ulijevo radi lakeg itanja teksta): Developmental Phases According to Ruth F. Nielsen, Sigmund Freud, Erik Erikson and Peter the Apostle

LITERATURAPrimarna

FRIEDMAN, Lawrence. J. 2000. Identitys Architect: A Biography of Erik H. Erikson. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press.ERIKSON, Erik H. 2008. Identitet i ivotni ciklus. Beograd: Zavod za udbenike.

Internetske stranice:http://enlite.org/eng/development_phases.jpg, zadnji pristup 1. veljae 2011.

http://en.wikipedia.org/wiki/Erikson%27s_stages_of_psychosocial_development, zadnji pristup 1. veljae 2011.

http://webspace.ship.edu/cgboer/erikson.html, zadnji pristup 1. veljae 2011.

http://www.haverford.edu/psych/ddavis/p109g/erikson.stages.html, zadnji pristup 1. veljae 2011.

http://www.learning-theories.com/eriksons-stages-of-development.html, zadnji pristup 1. veljae 2011.

http://www.psychpage.com/learning/library/person/erikson.html, zadnji pristup 1. veljae 2011.

SekundarnaKANGRGA, Milan. 2002. verceri vlastitog ivota. Split: Kultura i rasvjeta.Internetske stranice:

http://www.americanrhetoric.com/speeches/mlkihaveadream.htm, zadnji pristup 1. veljae 2011.www.BesplatniSeminarskiRadovi.com Radi se o autoru internetske stranice na kojoj je pronaena tabela: http://enlite.org/eng/development_phases.jpg, zadnji pristup 1. veljae 2011.

http://www.americanrhetoric.com/speeches/mlkihaveadream.htm, zadnji pristup 1. veljae 2011. (prijevod autora)

http://enlite.org/eng/development_phases.jpg, zadnji pristup 1. veljae 2011.

14