endemske_vrste_riba_web.indd[1]

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

Agenca za zatitu okolia ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA Zagreb prosinac 2008 - 78str. ISBN: 978-953-7582-01-2


ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVANakladnik:AZO Agenca za zatitu okolia

Za nakladnika:dr. sc. Savka Kuar Dragievi, ravnateljica

Autori:Duan Jeli, Aljoa Dupli, Marko aleta, Petar utini

Fotografije:Marko aleta, Aljoa Dupli, Jrg Freyhof, Duan Jeli, Perica Musta

Fotografija na naslovnoj stranici:Jadovska gaovica (Delminichthys jadovensis), foto: Duan Jeli

Crtei:Mara Dolenc

Recenzija:Dravni zavod za zatitu prirode

Urednici:Gordana Kolako, Duan Jeli

Lektorica:Maja Mikeli

Grafiko oblikovanje i priprema za tisak:Tiskara HIP

Tisak:Tiskara HIP

Naklada:1000 primjeraka Zagreb, prosinac 2008. Agenca za zatitu okolia Trg marala Tita 8 10 000 Zagreb Tel. (01) 48 86 840 Fax. (01) 48 86 850 E-mail: [email protected] Internet: www.azo.hr Umnoavanje i distribuca ove publikace ili njezinih delova u bilo kojem obliku nisu doputeni bez prethodnoga pismenoga odobrenja izdavaa. ISBN: 978-953-7582-01-2 Citat: Jeli Duan, Dupli Aljoa, aleta Marko, utini Petar (2008): Endemske vrste riba jadranskog sliva. Agenca za zatitu okolia, Zagreb, 78 pp.

2


SadrajPredgovor .................................................................................................... 5 Uvod ............................................................................................................... 6 Europa ........................................................................................................... 8 Hrvatska ...................................................................................................... 9 Zakonodavni okvir .................................................................................14 Opisi vrsta .................................................................................................16 Porodica: CYPRINIDAE aranke ....................................................... 17AULOPYGE otrulje........................................................................................................ 18 Aulopyge huegelii otrulja ................................................................................................ 18 BARBUS mrene ............................................................................................................... 20 Barbus plebejus - mren ........................................................................................................ 20 CHONDROSTOMA podusti .......................................................................................... 22 Chondrostoma knerii podustva ........................................................................................ 22 Chondrostoma phoxinus podbila...................................................................................... 22 Razlozi ugroenosti ........................................................................................................... 25 DELMINICHTHYS gaovice ........................................................................................... 27 Delminichthys adspersus imotska gaovica ..................................................................... 27 Delminichthys ghetaldii popovska gaovica .................................................................... 27 Delminichthys jadovensis jadovska gaovica ................................................................... 27 PHOXINELLUS purice ................................................................................................. 31 Phoxinellus alepidotus purica......................................................................................... 31 Phoxinellus dalmaticus dalmatinska gaovica ................................................................ 31 RUTILUS - bodorke ........................................................................................................... 35 Rutilus aula masnica ........................................................................................................ 35 Rutilus basak basak .......................................................................................................... 36 Razlozi ugroenosti ........................................................................................................... 38 SCARDINIUS crvenoperke ............................................................................................ 39 Scardinius dergle drlja ...................................................................................................... 39 Scardinius plotizza pekelj ............................................................................................... 39 SQUALIUS klenovi ......................................................................................................... 42 Squalius illyricus ilirski klen ........................................................................................... 42 Squalius microlepis makal ................................................................................................ 42 Sqalius svallize svali ........................................................................................................ 42 Squalius tenellus sitnoljuskavi klen................................................................................ 42 Squalius zrmanje zrmanjski klen .................................................................................... 42 Razlozi ugroenosti ........................................................................................................... 48 TELESTES............................................................................................................................ 50 Telestes croaticus hrvatski por ....................................................................................... 50 Telestes metohiensis gataka gaovica .............................................................................. 50


3

Telestes tursky turski klen ................................................................................................ 50 Telestes ukliva cetinska ukliva ......................................................................................... 50

Porodica: COBITIDAE vijuni ..............................................................55COBITIS vuni ................................................................................................................. 56 Cobitis jadovensis jadovski vun..................................................................................... 56 Cobitis dalmatina cetinski vun ...................................................................................... 56 Cobitis illyrica ilirski vun............................................................................................... 56 Cobitis narentana neretvanski vun ............................................................................... 56 Razlozi ugroenosti ........................................................................................................... 60

Porodica: SALMONIDAE pastrve .....................................................61SALMOTHYMUS - mekousna ......................................................................................... 62 Salmothymus obtusirostris mekousna ............................................................................. 62

Porodica: GOBIIDAE glavoi..............................................................66KNIPOWITSCHIA gobice............................................................................................... 67 Knipowitschia croatica vrgoraka gobica ....................................................................... 67 Knipowitschia mrakovcici visovaki glavoi ................................................................. 67 Knipowitschia radovici Radoviev glavoi ................................................................... 67 POMATOSCHISTUS glavoii ...................................................................................... 71 Pomatoschistus canestrinii glavoi crnotrus ................................................................. 71

Porodica: COTTIDAE peevi .............................................................73COTTUS peevi ............................................................................................................... 74 Co us ferrugineus primorski pe .................................................................................... 74

Strategija i preporuke za zatitu .................................................76 Zakljuak ...................................................................................................77

4


PREDGOVORPublikaca je nastala tekom suradnje sa autorima na izradi dokumenta Opis strogo zatienih i zatienih vrsta taksonomske skupine Ribe koji je izraen za potrebe Kataloga zatienih i strogo zatienih vrsta u Republici Hrvatskoj.h p://www.azo.hr

Unitavanje stanita, oneienje voda, unos stranih vrsta, nedovoljna istraenost samo su neki od razloga njihove ugroenosti.

Ovu bazu, kao dio Informacskog sustava zatite okolia vodi i odrava Agenca za zatitu okolia. Iako je dostupna na web stranici Agence za adekvatnu edukacu i promocu o stanju i zatiti ove taksonomske skupine izraen je ovaj promotivni materal. Unato oslanjanju na strune podatke i izvore, cilj ove publikace je pribliiti iroj javnosti, ljubiteljima prirode, a naroito sportskim ribolovcima slabo poznate endeme slatkovodne ihtiofaune jadranskog sliva te ih upoznati sa negativnim utjecajima kojima su izloeni. Na temelju dosadanjih procjena ugroenosti najugroena skupina su slatkovodne ribe. ak je 89 svojti riba ukljueno u Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske.

Izvor Suvaje (Jadova)

Po broju slatkovodnih vrsta riba Hrvatska se svrstava na drugo mjesto u Europi. Ova raznolikost u broju vrsta rezultat je geografskog poloaja koji pokriva dva sliva (jadranski i crnomorski) i postojanja specinih krkih stanita. Raznolikost stanita i njihova izoliranost rezultirali su bogatstvom vrsta i podvrsta sa znatnim brojem endema. Endemske vrste riba koje nastanjuju reke jadranskog sliva neprocjenjivo su vredne i ine vaan dio europske bioloke raznolikosti. Stoga je ovo podruje jedno od najvanih sredita raznolikosti ihtiofaune u Europi. Za mnoge vrste jo se utvruje tona rasprostranjenost, a nekim manje poznatim svojtama jo ne do kraja utvren taksonomski status te se i dalje istrauju.


5

UVODIako esto koriten pojam ribe taksonomski ne postoji, to je naziv neformalne skupine kraljenjaka koju karakterizira iznimna raznolikost oblika i prilagodbi te stanita koja naseljava. Ribe ukljuuju beseljusti s dva razreda (sljepulje i paklare) te hrskavinjae i kotunjae. Od oko 55.000 poznatih dananjih vrsta kraljenjaka, njih 28.000 su ribe i njihova su najbrojna i najraznolika skupina. Te su brojke samo pribline, nikako ne i konane. Kako se jo uvek godinje opie vie od tri stotine novih vrsta riba, pretpostavlja se da ih je ukupno izmeu 32.000 i 40.000. One dominiraju vodenim stanitima u smislu biomase, kao i uloge u hranidbenim mreama. Nastanjuju mora i slatke vode, a prilagodile su se i razliitim nepovoljnim uvjetima ivota, pa neke od njih mogu udisati zrak i odreeno vreme ivjeti na kopnu. Izuzetno bogatstvo pokazuje upravo slatkovodna ihtiofauna koja broji vie od 10.000 vrsta u svetu. To je iznimno velik broj s obzirom na to da slatke vode ine samo jedan posto povrine Zemljine kugle, te samo 0,01 posto ukupnog volumena vode na Zemlji. Slikovito prikazano, to predstavlja jednu riblju vrstu na 15 km3 slatke vode nasuprot jednoj ribljoj vrsti na 100.000 km3 morske vode. Iz toga je vidljivo da kraljenjaci nisu ni u jednom drugom stanitu evolucom postigli toliku raznolikost kao ribe u slatkim vodama. Ta injenica oduevljava iako ne neoekivana jer su reni slivovi i jezera izolirani od ednog morskog stanita, a ujedno su bogati razliitim stanitima i mikrostanitima. Prema staninom tipu koji preferiraju, slatkovodne se ribe mogu podeliti na dve skupine. U prvoj su vrste koje preferiraju brzi vodeni tok, nie temperature i u pravilu visoke koncentrace otopljenoga kisika. Drugu ine vrste koje preferiraju stajae vode i

Primorski pijor

6


spori tok, velike oscilace temperature te niske koncentrace otopljenoga kisika, kao i visoke koncentrace hranjiva u vodi.

U siromanim je zemljama dominantna svrha lova ribe jo uvek osiguravanje hrane, dok u bogatim industraliziranim zemljama, ribolov ima prvenstveno rekreativnu ulogu uz naglasak na zatitu ribljih vrsta. Procjenjuje se da u 22 europske zemlje postoji vie od 21 milun ribia, dok ih je u Hrvatskoj u okviru Hrvatskog portsko ribolovnog saveza registrirano oko 60.000.

Podbila

Ribe, kao najbrojna skupina kraljenjaka, imaju dominantnu ulogu u vodenom medu. One su neizostavni dio svekolike bioloke raznolikosti i jedan od najboljih pokazatelja ekolokog stanja vodenih stanita. Nezamjenjiva su karika u hranidbenim mreama vodenih sustava, a ujedno i poveznica sa kopnenim hranidbenim mreama te su na taj nain dragocjene i ljudima. Danas u svetu osiguravaju vie od 15 posto proteina za ljudsku ishranu, odnosno osnovni su izvor ivotinjskih proteina za oko milardu ljudi. Iz tog razloga su vaan imbenik i u ekonomi mnogih zemalja te predmet brojnih meudravnih i dravnih sporazuma, dogovora i sporova.

Rijeka Ruda


7

EUROPAEuropska ihtiofauna broji oko 546 autohtonih (domaih) vrsta slatkovodnih riba i 33 alohtone (unesene) vrste. Takva, brojano mala, raznolikost u Europi posljedica je ledenih doba koja su se smjenjivala u geolokoj povesti Zemlje. Europska slatkovodna ihtiofauna moe se podeliti na etiri elementa. Prvi su element vrste koje su se za vreme ledenih doba zbog irenja ledenjaka povukle prema jugu, a nakon njihova su se zavretka postupno poele vraati na sjever. Drugi su element vrste koje su iz mora naselile slatke vode, zadravi odreeni anitet prema morskoj vodi (npr. slatkovodni glavoi). Trei element predstavljaju vrste koje su prirodnim putem naselile europske vodotoke sa susjednih kontinenata. etvrti element predstavljaju alohtone (unesene) vrste riba koje je ovjek svojim djelovanjem unio u europske vodotoke.

Europa tijekom posljednjeg ledenog doba

Slatkovodni glavoi (Padogobius bonelli)

8


HRVATSKASve kopnene vode Hrvatske dio su crnomorskog i jadranskog sliva, a razdjeljuje ih gorski lanac Dinarida. U kopnenim vodama Hrvatske do sada je zabiljeena 151 vrsta slatkovodnih riba. Njih 21 boravi i u slatkim i u slanim vodama. Ihtioloki su najvana podruja reke Save, Drave, Zrmanje, Krke, Cetine i Neretve. Hrvatska zbog geomorfolokih karakteristika nema veliki broj jezera, a od njih 12 veih od 2 km2, ak est je umjetnih. Ihtioloki su vrlo znaajna Bainska jezera, Proloko blato i Visovako jezero, koji spadaju u vode jadranskog sliva. Endemske ribe ili endemi su ribe s malenim i ogranienim arealom rasprostranjenja (rega, zemlja, reni sliv, reka), a ponekad ih nalazimo i samo na pojedinim lokalitetima. Endemi hrvatske slatkovodne faune riba velikim delom su vezani uz specina krka stanita, a kao posebnu regu potrebno je izdvojiti Dalmacu. Crnomorski sliv zauzima 62 posto povrine Hrvatske, a njime dominiraju velike reke Sava, Drava i Dunav s vie manjih podslivova. Drava s poplavno-movarnim kompleksom Kopaki rit i Sava s poplavnomovarnim kompleksom Lonjsko polje predstavljaju neka od ihtioloki najvrjednih podruja itavog sliva, poznatih po ouvanosti i van granica Hrvatske.

Crnomorski i jadranski sliv

Na podruju dunavskog sliva zabiljeene su ukupno 83 vrste riba, meu kojima njih 65 naseljava samo taj sliv, a 19 vrsta oba sliva. est vrsta su endemi ireg podruja dunavskog sliva (u Europi) i to su mladica, veliki vun, plotica, balonev balavac, prugasti balavac i mali vretenac, dok su svjetlica, krbavski por i krbavska gaovica endemi dunavskog sliva samo u Hrvatskoj.


9

Mali vretenac (Zingel streber)

da iako nadzemni delovi vodotoka potpuno presue, podzemni sustavi vodotoka i rezervoara vode nikada ne presuuju te ribama omoguuju preivljavanje. Vrste koje naseljavaju takva stanita imaju posebne prilagodbe koje im omoguuju dulje preivljavanje u podzemlju, pa tako mogu izdrati dulje vreme gladovanja i podnose niske koncentrace kisika. Meu 86 vrsta nastanjenih u vodama jadranskog sliva, njih 19, kao to je ve napomenuto, naseljava oba sliva, a od preostalih 67 njih veina su endemi voda ireg jadranskog sliva. Veina riba koje naseljavaju te vodotoke ivjele su ovdje i pre posljednjega ledenog doba, te su na razliite naine preivjele sve klimatske i geomorfoloke promjene i u smanjenu broju zadrale svoj kontinuitet od tercara do dananjih dana. Dalmaca se posebno istie kao jedno od sredita endemizma hrvatske, ali i europske faune riba. Ta je endemska ihtiofauna zastupljena vrstama rodova Salmo, Salmothymus, Aulopyge, Chondrostoma, Telestes, Phoxinellus, Delminichthys, Squalius, Rutilus, Scardinius, Cobitis, Barbus, Co us i Knipowitschia.

Svjetlica (Telestes polylepis)

Jadranski sliv zauzima 32 posto povrine Hrvatske i grubo ga se moe podeliti na istarski poluotok, jadranski sliv u Lici i Dalmacu. Ovaj sliv karakteriziraju rene doline i kanjoni u kru, velika krka polja s ponornicama u unutranjosti, te bogate boate vode ua velikih reka. Duljina i gustoa vodotoka jadranskog sliva znatno je manja od onih dunavskog. Reke su uglavnom kratke i izolirane, esto povezane sustavima podzemnih tokova. U krkim poljima este su reke ponornice koje izviru na poetku, te poniru na kraju polja, a u sunom razdoblju mnoge potpuno presuuju. No karakteristika je dinarskog kra

10


Rijeka Matica je krka ponornica koja izvire i ponire u polju Jezero

Veina ih je vrlo retka i ogranienog podruja rasprostranjenosti to je i osnovni razlog njihove ugroenosti. Zanimljivo je da se novim istraivanjima jo uvek otkrivaju i nove vrste, to dodatno potvruje ihtioloku vrednost dalmatinske rege. Godine 2005. u rjeici Norin, na podruju delte Neretve, otkrivena je i opisana nova vrsta ribe nazvana Radoviev glavoi (Knipowitschia radovici), a u posljednje su dve godine opisane i dve nove vrste

Rijeka Jadova obiluje vodom u proljee, dok tijekom ljeta potpuno presui

vuna: ilirski vun (Cobitis illyrica) iz Prolokog blata i jadovski vun (Cobitis jadovensis) iz reke Jadove.

Izvor ikole u ljetnim mjesecima presui a ribe se povuku u podzemlje


11

U tekstu je uz svaku vrstu istaknut i njezin stupanj endemizma po kategorijama: endem Hrvatske regionalni endem jadranskog sliva endem jadranskog sliva U kategoriju endema Hrvatske spadaju vrste koje su rasprostranjene iskljuivo u vodama jadranskog i/ili dunavskog sliva na teritoriju Hrvatske, dok u regionalne endeme jadranskog sliva spadaju vrste koje naseljavaju vode jadranskog sliva u Hrvatskoj i susjednim dravama nae regije (Slovenija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora). Endemi jadranskog sliva su vrste koje koje naseljavaju Hrvatsku i ire podruje voda jadranskog sliva (Italija, vicarska).

prirode), pred izumiranjem. One su podeljene u tri kategore ugroenosti: kritino ugroene (CR) - izuzetno visoki rizik od izumiranja, ugroene (EN) - vrlo visoki rizik od izumiranja osjetljive (VU) - visoki rizik od izumiranja ak je 91 vrsta riba uvrtena u Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske, to ini 60 posto slatkovodne ihtiofaune u Hrvatskoj. Najvei negativni utjecaj na riblje zajednice u Hrvatskoj imaju unos stranih (alohtonih) vrsta, regulace vodotoka, gradnje brana i hidroakumulaca, meliorace, oneienje i degradaca stanita.

UGROENOST Ribe su vrlo osjetljive na promjene stanita, poput izmjene brzine toka i pregradnje reka te zagravanje i intenzivno iskoritavanje vode. Posljednjih je stotinjak godina ovjek svojim intenzivnim djelovanjem na vodena stanita uzrokovao velike promjene ihtiofaune, pa su danas slatkovodne ribe jedna od najugroenih skupina kraljenjaka. est je vrsta ve nestalo iz hrvatskih vodotoka (jesetra, sim, pastruga, atlantska jesetra, moruna i gataka gaovica), a 69 ih je, prema kriterima IUCN-a (Svjetska udruga za zatitu

U tekstu je uz svaku vrstu istaknut i njezin IUCN status u Hrvatskoj. Na Crvenom popisu nije samo sitnoljuskavi klen, dok za dvije novootkrivene vrste vijuna jo nije odreen status ugroenosti. Kategorije: regionalno izumrla (RE) kritino ugroena (CR) ugroena (EN) osjetljiva (VU) gotovo ugroena (NT) nedovoljno poznata (DD)

12


RAZLOZI UGROENOSTI SLATKOVODNIH RIBA ovjek je tekom prolosti uvelike utjecao na izgled, stanje i kvalitetu slatkih voda (potoka, reka i jezera). S pojaanim razvojem gradova, industralizacom i intenzivnom poljoprivredom, u posljednjih su 50-ak godina negativni utjecaji postali sve intenzivni i izraeni. Meutim nisu sva ljudska djelovanja jednako loa i negativna za slatke vode, tj. za ribe i njihov opstanak u vodama. Najee se spominje nekoliko najizraenih i najpogubnih negativnih utjecaja koji pogaaju slatkovodne ribe Europe, pa tako i Hrvatske. To su: promjene i unitavanje stanita........................................... br.str.25 pregraivanje, kanaliziranje i reguliranje reka............... br.str.25 malo (ogranieno) podruje rasprostranjenosti ............br.str.38 oneienje vode ...............br.str.38 unos stranih, invazivnih vrsta ..... ............................................... br.str.48 prelov i nekontrolirani ribolov............................................br.str.60

Regionalno izumrla atlanska jesetra (Acipenser sturio)

Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske


13

ZAKONODAVNI OKVIRU Hrvatskoj je zatita slatkovodnih riba regulirana Zakonom o slatkovodnom ribarstvu (Narodne Novine 49/05) koji propisuje zatitu, osobito komercalnih vrsta i Zakonom o zatiti prirode (Narodne novine 70/05, 139/08), koji je usmjeren na zatitu bioloke raznolikosti riba. Prema Zakonu o zatiti prirode svojte mogu biti strogo zatiene i zatiene. Strogo zatiene ivotinje zabranjeno je namjerno hvatati, trgovati, drati i/ili ubati, namjerno oteivati ili unitavati njihove razvojne oblike, gnezda ili legla, te njihova stanita, namjerno uznemiravati, naroito u vreme razmnoavanja. Koritenje zatienih divljih ivotinja doputeno je na nain i u koliini da se njihove populace na dravnoj ili na lokalnoj razini ne dovedu u opasnost. U Hrvatskoj postoje dva posebna ihtioloka rezervata, Vrljika i Jadro, i je temeljni fenomen mekousna, te dva posebna ornitoloko-ihtioloka rezervata Pantan i ue Neretve. Ugroene i endemine vrste riba cilj su ouvanja i u nekim podrujima ekoloke mree Republike Hrvatske. Pristupanje Hrvatske Europskoj uni imati e veliki utjecaj na zatitu vodenih stanita i riba kroz ispunjavanje Direktive o stanitu, Direktive o vodama i Nitratne direktive.U tekstu je za svaku vrstu istaknut stupanj zatite definiran Zakonom o zatiti prirode. Kategorije: - strogo zatiena - zatiena

14



15

16

Porod ica: CYPRINIDAE aranke

Porodica: CYPRINIDAE aranke

Jadovska gaovica

Rod:

PHOXINELLUS pijur ice RUTILUS - bodorke SCARDINIUS - crvenperke SQUALIUS - klenovi TELESTES

AULOPYGE otrulje BARBUS - mrene CHONDROSTOMA - podusti DELMINICHTHYS - gaovice


17

Rod: AULOPYGE otrulje Aulopyge huegelii otruljaETIMOLOGIJA Naziv roda Aulopyge dolazi od latinskog aulos frula, cev i pyge rep, koji je dobila zbog leglice za jajaca u obliku cevi, a naziv vrste huegelii dan je u ast austrskom botaniaru barunu Carlu Freiherrnu Hgelu. OPIS Otrulja je jedna od naih najneobinih endemskih vrsta. Iako izgledom nalikuje na mrenu, ipak je potpuno razliita od svih ostalih naih riba. Telo je gotovo potpuno bez ljusaka, to je ustvari prilagodba na podzemni nain ivota. Glava je izduena, jako zailjena i uska. Usta su mala, potkovasta, okruena s dva para bria. Telo je ukastosrebrne boje s crnosmeim mrljama i tokama na bokovima i leima. U lenoj se peraji nalazi istaknuta tvrda bodlja s nazubljenim unutarnjim rubom, po kojoj je i dobila narodne nazive otrulja ili otrulj. Duina tela prosjeno se kree od 100 do 200 milimetara. Bona lina vrlo je neobina, valovita. enke za vreme mresta imaju cev za leenje jaja, tzv. leglicu. Smatra se da se morfoloki ne menjala nekoliko miluna godina. BIOLOGIJA Mujaci su uvek neto manji od enki, a tekom mresta su i razliito obojeni. Mrest poinje krajem travnja u plitkoj vodi pri temperaturi 13-17C. enka pri mrestu trai prikladno mjesto i zatim pomou leglice (modicirane cjevice) lee nekoliko tisua jaja. Jaja odlae u udubljenja, pukotine u stenama i izmeu korenja biljaka. Hranu ine uglavnom razliite alge, zooplankton, vodeni kukci, liinke i drugi beskraljenjaci. Dobro podnosi nedostatak hrane, kao prilagodbu na preivljavanje nepovoljnih uvjeta u podzemlju.Stanite otrulje, rijeka Cetina u Pakom polju

18


Otrulja nastanjuje krke reke i jezera, a ivi u jatima. Tekom zimskih mjeseci i za vreme sue odlazi u podzemlje. Podnosi smanjenu koliinu kisika. Meutim u proljee i za vieg vodostaja vraa se u nadzemne vode. RASPROSTRANJENOST Otrulja je regionalna endemska vrsta jadranskog sliva i dinarskog kra koja u Hrvatskoj ivi u rekama Cetini, Krki i Zrmanji, kao i njihovim pritocima. Nastanjuje i neke reke te jezera Bosne i Hercegovine. UGROENOSTKarta rasprostranjenja otrulje

U posljednjih su etrdesetak godina znatno promenjena prirodna stanita otrulje. Osnovni su razlozi ugroenosti otrulje upravo unitavanje prirodnih stanita, oneienje i prekomjerno iskoritavanje vode. Jedan je od negativnih utjecaja svakako i unoenje i irenje stranih i dunavskih vrsta riba. Lokalno stanovnitvo koristi ju za hranu jer je cenjena delikatesa.

Aulopyge huegelii otrulja naraste najvie do 250 mm potpuno golo tijelo, u lenoj peraji nalazi se istaknuta bodlja strogo zatiena ugroena (EN) regionalni endem jadranskog sliva


19

Rod: BARBUS mrene Barbus plebejus - mrenETIMOLOGIJA Naziv roda dolazi od lat. rei barbus, to znai brada, brkovi dok je plebejus izvedenica od lat. rei plebian, to znai puki, prostonarodni, obian. OPIS Telo je dugo, vretenasto i spljoteno na trbunoj strani. Po celom telu razbacane su nepravilne tamne pjege, a na lenoj, podrepnoj i repnoj peraji tamne mrlje. Mlade jedinke po telu imaju nepravilne uzorke brojnih tamnocrvenih toaka. Telo je prekriveno sitnim ljuskama. Usta su donja s dva para brkova. Prvi je par na vrhu, a drugi u kutu usta. Unatrag oprueni brk drugoga para, koji je na kraju usta, dopire do stranjega ruba ou. Repna peraja je duboko karasto urezana. Rub podrepne peraje, prislonjene uz telo, ne dosee do poetka repne peraje. Podrepna i donji dio repne peraje te trbune peraje uglavnom su naranastocrvene boje. Mren moe narasti do 350 mm. BIOLOGIJA Mujak mrena spolno sazre u drugoj ili treoj, a enka u etvrtoj ili petoj godini ivota, pri veliini 250-300 mm. Sezona mresta traje od travnja do kolovoza, a najee se mreste u svibnju i lipnju. Mreste se u sumrak na pliim delovima tekuica iznad pjeanog ili ljunkovitog dna. enka odlae, ovisno o veliini, 500060.000 ukastih jajaaca u iskopano udubljenje. Mlade mrene su drutvene i ive u jatima od 5 do 15 jedinki. Nakon to spolno sazru, odvajaju se, ive pojedinano i obino se zadravaju na istome mjestu. Mren je veinom aktivan u sumrak, a zimi miruje. U vreme mresta okuplja se u velika jata kojima su enke na elu, a mujaci ih prate i tako migriraju na kraim relacama. enke ive dulje od mujaka i rastu neto bre. Mren je nainom prehrane sveder, ali preferira beskraljenjake dna (raie, liinke kukaca, maloetinae i liinke riba), a hrani se i detritusom i uginulim kraljenjacima. Odrasle jedinke ponekad se hrane i ribom.

Stanite mrena, dubine rijeke Zrmanje

20


Mren preferira umjereno duboke delove gornjih i srednjih tokova turbulentnih vodotoka. Zadrava se neposredno iznad pjeanog i ljunkovitog dna. Zimi tvori jata koja zalaze u dublju vodu ili se zadravaju u ujezerenim delovima uz renu obalu. UGROENOST Glavni su uzroci ugroenosti mrena malen areal, unitavanje stanita, vodnogospodarski zahvati (kanaliziranje, brane), organsko i anorgansko oneienje voda te unos alohtonih vrsta. RASPROSTRANJENOST Endem je jadranskog sliva i nastanjuje reke sjeverne Itale, Slovene, vicarske i Hrvatske koje utjeu u Jadransko more. Unesen je u vode tirenskog sliva sredinje Itale. U Hrvatskoj ivi u rekama Istre te u Krki i Zrmanji.Karta rasprostranjenja mrena

Barbus plebejus mren veliina do 350 mm podrepna peraja, prislonjena uz tijelo, ne dosee do poetka repne peraje strogo zatiena ugroena (EN) endem jadranskog sliva


21

Rod: CHONDROSTOMA podusti Chondrostoma knerii podustva Chondrostoma phoxinus podbilaETIMOLOGIJA Naziv roda dolazi od lat. Chondro hrskavica i stoma usta, zbog njihovih hrskavinih usana. Kod podbile latinski naziv phoxinus dolazi od imena roda Phoxinus (pori) kojima je slina, dok je podustva naziv knerii dobila u ast austrskom zoologu Rudolfu Kneru koji je prouavao endemsku dalmatinsku ihtiofaunu. OPIS Telo je izdueno, vitko i blago bono spljoteno. Na prvi pogled podsjeaju na klena. Prosjena duina varira od 150 do 200 milimetara, meutim zabiljeeni su i primjerci od 300 mm. Njuka je debela i tupa. Usta su polukruna i smjetena Karakteristina usta kod vrsta roda s donje strane glave. Poput ostalih Chondrostoma vrsta ovog roda, imaju karakteristinu donju usnu koja je tvrda i ronata, s otrim rubom. Na telu se nalazi 50 do 100 manjih ljusaka, to je posljedica ivota u krkim stanitima. Po bokovima se prua tamna uzduna siva lina. Lea su obojena smee do sivocrno, dok je trbuh srebrnobel. BIOLOGIJA Podusti se mreste u veim jatima u mirnim i plitkim delovima reka i jezera. Mrest se odva u razdoblju od oujka do svibnja, ovisno o temperaturi. Pritom enka odlae jaja na ljunak, kamenje ili na vodeno bilje. Mreste se u nekoliko navrata s razliitim partnerima pa se jaja u jajnicima nalaze u razliitim stadima razvoja. Krki podusti su svederi koji pomou tvrdih i otrih usana struu razliit biljni i ivotinjski materal

Karta rasprostranjenja podbile (crveno) i podustve (ljubiasto)

22


s vrste podloge. Najea su im hrana alge, biljni obrataj i razliiti vodeni beskraljenjaci. ive u krkim rekama i jezerima, ali i u ponornicama te izvorima. Prema nainu ivota i ponaanju pridnene su vrste. Obino ive u jatima s ostalim aranskim vrstama. Jednako vole stanita s tekuom hladnom vodom, kao i stajae vode krkih polja i jezera. Ovisno o vodostaju, dio godine provode u podzemnim vodenim stanitima. Najvea je zabiljeena starost est godina. RASPROSTRANJENOST Podbila u Hrvatskoj ivi u reci Cetini s pritocima (posebice Rudi), a u Bosni i Hercegovini nastanjuje ponornice i izvore Glamokog, Livanjskog i Duvanjskog polja, kao i jezero Buko blato. Neto june, u donjem toku reke Neretve s pritocima, ivi podustva koja je dosad naena u Modrom oku, jezeru Desne, Crnoj reci i Norinu. U Bosni i Hercregovini nastanjuje donje delove Neretve, reku Bunu i Hutovo blato. UGROENOST U posljednjih su etrdesetak godina znatno izmenjena prirodna stanita i mrestilita podusta. Ove endemske vrste ugroavaju ponajpre brane na rekama i regulace vodotoka. Stanite podbile, rijeka Ruda Posljedice su takvih promjena i stalne oscilace vodostaja i sve vee unitavanje prirodnih stanita. Razvojem naselja i intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom reke i jezera se sve vie oneiuju. Na kraju, dodatni pritisak na endemske vrste daje unoenje stranih vrsta u vodotoke. Sve to ne bi malo toliki utjecaj da podustva i podbila nemaju tako ogranienu i izoliranu rasprostranjenost. Lokalno ih stanovnitvo koristi u prehrani.

Stanite podustve, Modro oko


23

Chondrostoma phoxinus podbila veliina do 300 mm ljuske izrazito male i njene, vie od 75 u bonoj pruzi strogo zatiena kritino ugroena (CR) regionalni endem jadranskog sliva

Chondrostoma knerii podustva veliina do 200 mm ljuske neto vee, njih manje od 60 u bonoj pruzi zatiena ugroena (EN) regionalni endem jadranskog sliva

24


RAZLOZI UGROENOSTI SLATKOVODNIH RIBA Promjene i unitavanje stanita esto se spominje da su meu ozbiljnim razlozima ugroenosti riba promjene i unitavanje stanita. Meutim do nestanka ili promjene prirodnih stanita najee dolazi ili zbog regulace reka, isuivanja, nasipavanja, pregraivanja ili zbog oneienja. Dakle nestanak stanita posljedica je nekog drugog djelovanja ovjeka u ekosustavu, to onda utjee i na ivot i opstanak riba. Pregraivanje, kanaliziranje i reguliranje reka Zbog koritenja vode za navodnjavanje, tenje za kontroliranjem reka i elje za iskoritavanjem hidroenergetskog potencala, mnogi su vodotoci pregraeni te su napravljene brane i akumulacska jezera. Jedan je od najdrastinih primjera reka Cetina na kojoj je sagraeno pet brana i koju esto nazivaju silovana reka. Niti ostale nae jadranske tekuice nisu u boljem Crpljenje vode iz vrela Jarebica stanju, pa na svakoj od njih postoji na Cetini poneka pregrada ili brana s idejom o gradnji jo takvih objekata. Pregraeni su vodotoci veliki problem za nau endeminu ihtiofaunu, meu kojom su brojne migratorne vrste koje putuju du vodotoka tekom godine u potrazi za povoljnim stanitem. Nadalje, takvim pregradnjama nastaju umjetna jezera koja se najee jako razlikuju po ekolokim, hidrolokim i zikalno-kemskim znaajkama od krkih, renih stanita. Kanaliziranje reka takoer je jedan od naina kontroliranja vodenih tokova, posebice kod onih vodotoka s velikim godinjim promjenama vodostaja. Vodni gospodarstvenici preferiraju doslovno betoniranje i poploavanje obala i dna reka ili barem njihovo redovno ureivanje kako bi odrali protonost i olakali kontrolu vode. Naravno da takve reke postaju doslovno kanali bez ikakve raznolikosti stanita i mogunosti opstanka prirodnoj ihtiofauni.


25

Velike promjene vodostaja na akumulaciji Perua ovisno o potrebama HE Perua

Zbog potrebe za intenziviranjem poljoprivredne proizvodnje, mnogi se vodotoci i jezera djelomino ili potpuno isuuju ili se njihova voda koristi za navodnjavanje, to smanjuje povrinu prirodnih vodenih stanita i smanjuje koliinu vode na njima, to je posebno kritino tekom ljetnog, sunog perioda.Potpuno kanalizirana i time unitena rijeka Butinica kod Knina

Betonirani krki izvor Zvijezda u Krbavskom polju nekad je bio stanite krbavskog pijora koji u posljednje vrijeme nije vien

26


Rod: DELMINICHTHYS Delminichthys adspersus - imotska Delminichthys ghetaldii - popovska Delminichthys jadovensis jadovskaETIMOLOGIJA

gaovice gaovica gaovica gaovica

Naziv roda Delminichthys nastao je kao izvedenica od Delminium, antikoga glavnoga grada podruja Dalmace (dananje Duvno) i rei ichthys - riba. Latinski naziv adspersus u nazivu imotske gaovice izvedenica je od latinske rei adspargo razasuti, razmaknuti, to je vjerojatno povezano s razasutim tamnim pjegama po telu. Podretlo naziva ghetaldii ne tono poznato, no mogue je da je dodeljeno u ast poznate dubrovake obitelji Ghetaldi (Getaldi). Naziv jadovensis dodeljen je po mjestu obitavanja jadovske gaovice (Jadova). OPIS Donedavno su te vrste spadale u rod Phoxinellus, no novim je analizama utvreno da je re o morfoloki i genetiki odvojenoj skupini riba. Rastom vrlo male ribe, uglavnom narastu najvie do 100 mm, uz iznimku imotske gaovice koja moe narasti i do 130 mm. Mujaci gaovica manji su od enki. Ljuske su tanke i meusobno se ne preklapaju, a esto su i vrlo slabo razvene i prisutne samo u bonoj pruzi. Telo je vretenasto i bono spljoteno, s dugakim repnim drkom, esto s nepotpunom ili isprekidanom bonom prugom. Lea su tamnozelena, bokovi tamnouti, a trbuh je srebrnobele ili ute boje. Za vreme mresta osnove trbunih peraja menjaju boju iz ute u crvenu. Lena strana tela i bokovi prekriveni su mnogobrojnim tamnim tokama koje mogu tvoriti nepravilne mrlje. BIOLOGIJA Gaovice se uglavnom mreste tekom lipnja i srpnja kada vodotoci nabujaju. enke odlau 1000-2000 sitnih jajaaca na kamenitom i ljunkovitom supstratu, a mujaci ih oplouju. U usporedbi s nekim drugim ribama, odlau manje jajaaca, to je posljedica vrlo malog broja predatora i vee stope preivljavanja mlai. Postoje izraene

Rijeka Suvaja, stanite jadovske gaovice


27

razlike izmeu spolova u vanjskom izgledu, tjelesnim razmjerima i poloaju peraja, posebice u vreme mresta kada mujaci gaovica dobivaju mresne kvrice po glavi i prsnim perajama. enke jadovske gaovice u sezoni parenja dobivaju male crvene toke na trbuhu te crveno obojenje na osnovama prsnih peraja i podrepne peraje.Hrane se raznim sitnim vodenim beskraljenjacima, najee liinkama vodenih kukaca te raiima. Zbog karakteristinog naina ivota i vrlo tekih uvjeta okolia, vjerojatno imaju i posebne prilagodbe na dulje gladovanje. Nastanjuju jezera i nizinske krke vodotoke temperature vode od 5 do 20C. Za vreme ljetnih mjeseci zbog presuivanja vode povlae se u podzemlje. Te su vrste izrazito dobro prilagoene takvom nainu ivota i upravo je to razlog to naseljavaju vodotoke u kojima uglavnom ima jako malo drugih vrsta riba. U zimskom Rijeka Neretva, stanite popovske gaovice razdoblju udruuju se u vea jata te zalaze u podzemlje gdje miruju u podzemnome mulju. Posebice je zanimljiva jadovska gaovica koja zbog uvjeta stanita vei dio godine provodi u podzemlju. Ipak, za uspjeno im je razmnoavanje i razvoj jajaaca potrebna suneva svjetlost, te do mresta dolazi u proljetno razdoblje kada potoci nabujaju. RASPROSTRANJENOST Sve vrste roda Delminichthys naseljavaju male nadzemne i podzemne krke vodotoke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Najsjeverne je rasprostranjena jadovska gaovica koja je do sada zabiljeena samo u likim vodotocima, odnosno reci Jadovi i potocima Balotin i Japoga. Zanimljivo je da je vrsta otkrivena tek 2002. godine,

Karta rasprostranjenja imotske gaovice (crveno), jadovske gaovice (ljubiasto) i popovske gaovice (plavo)

28


zajedno sa srodnim krbavskim porom (Delminichthys krbavensis) iz reke Krbave. Imotska gaovica naseljava vode june Hrvatske te Bosne i Hercegovine koje obuhvaaju slivna podruja reka Vrljike, Matice, Norin i Neretve. U Hrvatskoj je takoer zabiljeena u Crvenom jezeru kod Imotskog te Bainskim jezerima. Samo se manji dio areala rasprostranjenosti popovske gaovice nalazi u Hrvatskoj, i to samo u potocima i rjeicama june Dalmace (izvor Omble), dok je u Bosni i Hercegovini dosta esta u Popovu polju, reci Buni, potoku Kasindolka te Dabarskom i Fatnikom polju. UGROENOSTCrveno jezero kod Imotskog, stanite imotske gaovice

Ugroava ih ubrzano nestajanje njihovih stanita u krkim poljima zbog oneienja i isuivanja krkih vodotoka te unos agresivnih alohtonih vrsta (sunanica, gambuza, klen). Vrlo uzak areal rasprostranjenosti i nedovoljna istraenost takoer su, uz krivolov, velika pretnja za opstanak tih vrsta.

Delminichthys adspersus imotska gaovica veliina do 90 mm dijametar oka jednak duini prostora od vrha njuke do oka ili vei od njega strogo zatiena osjetljiva (VU) regionalni endem jadranskog sliva


29

Delminichthys ghetaldii popovska gaovica veliina do 130 mm vrlo sitne ljuske, njih vie od 80 u bonoj pruzi strogo zatiena ugroena (EN) regionalni endem jadranskog sliva

Delminichthys jadovensis jadovska gaovica veliina do 90 mm 51-60 ljusaka u bonoj pruzi strogo zatiena kritino ugroena (CR) endem Hrvatske

30


Rod: PHOXINELLUS pijur ice Phoxinellus alepidotus pijur ica Phoxinellus dalmaticus dalmatinska gaovicaETIMOLOGIJA Naziv roda Phoxinellus je umanjenica latinskog naziva za rod pora (Phoxinus) zbog morfolokih slinosti gaovica i pora. Latinski naziv dalmaticus dodeljen je po irem podruju koje dalmatinska gaovica naseljava (Dalmaca), dok je naziv alepidotus tvorenica grkih rei a bez i lepidotos ljuskav, to asocira na nedostatak ljusaka kod purica. OPIS Rane je rod Phoxinellus obuhvaao vei broj vrsta, no novim su analizama otkrivene znaajne morfoloke i genetike razlike te su neke vrste premjetene u zasebne rodove Delminichthys i Telestes.

Mostarska pijurica (Phoxinellus pseudalepidotus) endem je Bosne i Hercegovine

Telo je izdueno, zbeno i blago bono spljoteno. Lea su zelenkastosiva, bokovi smeeuti, ponegdje sa sitnim tamnim tokicama, a trbuh je svetloute do srebrne boje. Du bokova tela nema tamne pruge ili je ona vrlo slabo vidljiva. Prsne, trbune i podrepna peraja su ukaste, dok su osnove tih peraja crvenkaste. Gaovice ovog roda odlikuju se vrlo reduciranom ljuskavou. Kod dalmatinske gaovice ljuske su prisutne samo u podruju du bone pruge te vrlo malo du sredinje line boka tela. Te su ljuske slabo okotale i potpuno uloene u kou. Kod purice ljuske potpuno nedostaju. BIOLOGIJA Mreste se u manjim plovama ili skupinama u razdoblju od travnja do lipnja u pliim delovima toka. enke odlau jajaca na kamenje i ljunak ili meu gustu vegetacu, a mujak ih Rijeka Litica u Mostarskom blatu, oplouje isputajui spermu preko njih. staniste Mostarske pijurice Mujaci za vreme mresta dobivaju intenzivne boje i mresne kvrice po prednjem delu tela i na tvrdim ipicama peraja.


31

Hranu aktivno trae u pridnenom sloju ili meu vegetacom. Hrane se liinkama kukaca i raiima te drugim vodenim beskraljenjacima. Nisu poznati detalji o prehrani tekom duljeg boravka u podzemlju. Naseljavaju iste, krke vode sa sporotekuom i stajaom vodom, kao to su reni odvojci i pripadajua movarna stanita. Za vreme ljetnih sua i tekom zimskih mjeseci povlae se u podzemne vode. Posebice se dalmatinska gaovica moe pronai u veim jatima pri ulasku ili izlasku iz podzemnih voda. Upravo je ta prilagodba na preivljavanje u podzemlju omoguila ovim ribama opstanak u krkim podrujima. RASPROSTRANJENOST Sve vrste roda Phoxinellus imaju vrlo ograniene areale rasprostranjenosti. Uglavnom naseljavaju samo vrlo male izolirane krke vodotoke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Nepovoljne uvjete tekom ljetnih sua ove ribe preivljavaju povlaei se u izvore, pilje i podzemne vodotoke.

Karta rasprostranjenja dalmatinske gaovice (crveno) i pijurice (plavo)

Purica je do sada zabiljeena u Livanjskom, Duvanjskom i Glamokom polju, u jezerima Buko i Blidinje te u reci Korani kraj Bosanskog Grahova u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj je zabiljeena samo u reci Cetini u Sinjskom polju i u Stipanevu jezeru. Donedavno se smatralo da dolazi i u vodotocima Mostarskog blata (Litica) u BiH ali je ta populaca opisana kao zasebna vrsta, mostarska purica (Phoxinellus pseudalepidotus). Dalmatinska gaovica je endem Hrvatske jer ivi samo u rekama ikoli i Krki. UGROENOST Uz nedovoljnu istraenost, poseban su problem unitavanje stanita i unos alohtonih vrsta koje su na pojedinim

Stipanevo jezero, stanite pijurice

32


stanitima ekstremno brojne. Tako je u reci ikoli vrlo brojna gambuza (Gambusia anis) koja potiskuje domae vrste, dalmatinsku gaovicu i turskog klena. Poznato je da vei primjerci gambuza grizu peraje drugih sitnih riba dok one ne uginu, a hrane se i njihovim jajacima i liinkama. Rasprostranjenost purice jo je relativno nepoznata da bi se mogla provesti efektivna Rijeka ikola, stanite dalmatinske gaovice zatita njezina stanita. Na najveem poznatom nalazitu u Grahorskom polju (BiH) posebice je ugroena obinim klenom (Squalius cephalus) unesenim iz dunavskog sliva pre osam-devet godina u reku Koranu. Vei primjerci klena hrane se puricom koja je tu donedavno bila jedina vrsta i ne imala prirodnog nepratelja.

Phoxinellus alepidotus pijurica veliina do maksimalno 140 mm ljuske potpuno odsutne ili gotovo neprimjetne strogo zatiena nedovoljno poznata (DD) regionalni endem jadranskog sliva


33

Phoxinellus dalmaticus dalmatinska gaovica veliina do 60-70 mm prisutne vidljive ljuske (11-29) u bonoj pruzi strogo zatiena osjetljiva (VU) endem Hrvatske

34


Rod: RUTILUS bodorke Rutilus aula masnica Rutilus basak basakETIMOLOGIJA Naziv roda Rutilus dolazi od latinske rei to znai crven, crvenkast, a to asocira na crvenkasto do naranasto obojenje oka i peraja, dok basak dolazi od narodnog naziva za ribu basak. Podretlo rei aula u latinskom nazivu masnice ne poznato. OPIS Rastom su to srednje velike ribe, pa tako masnica moe narasti najvie do 220 mm, a basak do 180 mm. Telo im je vretenasto i bono spljoteno, a kod odraslih je jedinki relativno visoko, dok je glava kratka s malim ustima koja svojim krajem jedva doseu do poetka oka. Telo je prekriveno srednje velikim ljuskama, izraenog sjaja kod mlaih jedinki. Lea i bokovi mogu biti plaviaste sivozelene boje, a trbuh je srebrnobel. Peraje su sive do blago ukaste, dok baze peraja mogu biti i blago naranaste. Masnica du bokova tela ima izraenu tamnu prugu i po tome se lako razlikuje od basaka i drugih vrsta ovog roda. BIOLOGIJA Spolno sazrevaju u drugoj ili treoj godini ivota. Mreste se u proljee, u pliim priobalnim delovima vodotoka obraslim vodenom vegetacom. enka odlae i do 100.000 ljepljivih jajaaca na vodeno bilje ili ljunak, a mujak ih oplouje isputajui spermu preko njih. U vreme mresta na prednjem se delu tela, osobito glavi, pojavljuju mresne kvrice. Hrane se detritusom, algama, planktonskim organizmima i manjim vodenim beskraljenjacima. Preferiraju mirne vode poput jezera i kanala te sporotekue vode obrasle vegetacom. ive u manjim jatima, a zimi se dodatno okupljaju u velika jata.Karta rasprostranjenja basaka (crveno) i masnice (ljubiasto)


35

RASPROSTRANJENOST U vodama Hrvatske ive etiri predstavnika roda Rutilus, dva u crnomorskom i dva u jadranskom slivu. Basak i masnica su endemi jadranskog sliva. Basak je regionalni endem jadranskog sliva i naseljava Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. U Hrvatskoj nastanjuje reke Vrljiku, Maticu i Neretvu te Bainska jezera i Proloko blato, dok u Bosni i Hercegovini nastanjuje samo donje delove sliva reke Neretve. Masnica je endem jadranskog sliva i ivi u porjeju reke Po (Itala, vicarska) te Sloveni i Hrvatskoj. Unesena je u vode sredinje Itale. U Hrvatskoj ivi samo na nekoliko lokaliteta u okolici Zadra a pretpostavlja se da je prisutna i u Istri (Mirna, Raa). UGROENOST Glavni su uzroci ugroenosti baska i masnice malen areal, unitavanje i smanjenje stanita, unos alohtonih vrsta (osobito babuke, amura, soma i arana), organsko i anorgansko oneienje voda.

Mirni dijelovi rijeke Matice, stanite basaka

Potok Jaruga, stanite masnice

36


Rutilus aula - masnica veliina do 220 mm vidljiva tamna pruga du bokova tijela nije zatiena gotovo ugroena (NT) endem jadranskog sliva

Rutilus basak - basak veliina do 180 mm nema tamne pruge du bokova tijela strogo zatiena gotovo ugroena(NT) regionalni endem jadranskog sliva


37

RAZLOZI UGROENOSTI SLATKOVODNIH RIBA Malo (ogranieno) podruje rasprostranjenosti Veina je naih endeminih vrsta ograniena na jednu ili nekoliko reka ili jezera. Prema tome, imaju vrlo usko podruje rasprostranjenosti, to predstavlja otegotnu okolnost njihovu opstanku te izravno utjee na njihovu veu osjetljivost i ugroenost. Oneienje vode Jo je od starih Rimljana podruje Mediterana bilo prilino naseljeno. Veina je gradova i manjih naselja smjetena upravo uz reke, krke vodotoke i jezera. Poveanjem broja stanovnika i razvojem turizma, naselja su postala veliki oneiivai okolia, a posebice slatkih voda. Razvojem industre i njenih otpadnih voda, taj se negativni utjecaj pojaao. Rane navedena intenzivna poljoprivreda i vrtlarstvo dodatno su opteretili slatkovodne ekosustave s velikom koliinom pesticida koji u poroznom krkom okoliu vrlo brzo zavre u vodama.

Kanaliziranje i oneienje rijeke Matice u polju Jezero

Radoviev glavoi ivi samo u rijeci Norin i kao mnoge druge vrste ugroen je izrazito malim arealom rasprostranjenja

Isputanje kanalizacije u rijeku Neretvu u centru Metkovia

38


Rod: SCARDINIUS - crvenperke Scardinius dergle drlja Scardinius plotizza pekeljETIMOLOGIJA Naziv roda Scardinius vjerojatno potjee od naziva Scardo za planinski masiv ar planine, dok nazivi vrsta dergle i plotizza dolaze od lokalnih naziva drlja i plotica (narodni naziv za pekelja). OPIS Rastom srednje velike ribe, ne vee od 300 mm. Telo im je visoko i bono spljoteno, s lenom perajom koja poinje malo iza ravnine poetka trbunih peraja. Glava je s gornje strane ravna, s relativno irokim elom, dok Karta rasprostranjenja pekelja (crveno) su usta mala i gornja. Takva graa i drlje (ljubiasto) glave s gornjim ustima povezana je s prikupljanjem hrane s povrine ili gornjih slojeva vode. Telo drlje prekriveno je srednje velikim ljuskama te ona u bonoj pruzi ima od 40 do 43 ljuske, dok ih pekelj ima samo od 37 do 40. Kod odraslih su riba sve peraje tamnosivo obojene, dok lea i bokovi mogu biti srebrnosivozelene boje, a trbuh je srebrnobel. BIOLOGIJA O biologi ovih vrsta ne zna se mnogo. Spolno sazrevaju u treoj i etvrtoj godini ivota, a mreste se u proljee, u pliacima obraslim vodenom vegetacom. enke jaja odlau na vodeno bilje, a nekoliko ih mujaka potom oplouje. Mogu se mrestiti i nekoliko puta. Hrane se planktonom, vodenim biljem, faunom dna te posebice kopnenim kukcima koji sluajno upadnu u vodu. Preferiraju sporotekue i stajae vode. Nastanjuju mirne tokove, rene rukavce i poplavne zone s razvenom vegetacom. Dobro podnose niske koncentrace kisika i visoke temperature vode. Zadravaju se u jatima uz vodeno bilje.


39

RASPROSTRANJENOST Drlja i pekelj su regionalni endemi jadranskog sliva, rasprostranjeni u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Drlja nastanjuje arena jezera kod Knina te reke Krku i Zrmanju u Hrvatskoj, a spominje se i za okolicu Livna (BiH). Pekelj u Hrvatskoj nastanjuje Bainska jezera i donje delove sliva reke Neretve.

arena jezera kod Knina, stanite drlje

UGROENOST Glavni su uzroci ugroenosti drlje i pekelja malen areal, regulaca vodotoka, melioriranje, organska oneienja vode i unos alohtonih vrsta.Ue Bregave u Neretvu (BiH), stanite pekelja

Scardinius dergle drlja veliina do 190 mm u bonoj pruzi ima 40-43 ljuske zatiena gotovo ugroena (NT) endem Hrvatske

40


Scardinius plotizza pekelj veliina do 240 mm u bonoj pruzi ima 37-40 ljusaka strogo zatiena nedovoljno poznata (DD) endem jadranskog sliva regionalni endem jadranskog sliva


41

Rod: SQUALIUS klenovi Squalius illyricus ilirski klen Squalius microlepis makal Sqalius svallize svali Squalius tenellus - sitnoljuskavi klen Squalius zrmanjae zrmanjski klenETIMOLOGIJA Naziv roda Squalius dolazi od lat. rei squaleo, squalidus, to znai s grubom koom.Naziv illyricus dolazi od naziva zemlje Ilire koju su naseljavala ilirska plemena; microlepis u nazivu makala dolazi od lat. micro, sitan i lepis, ljuska; svallize dolazi kao latinizirani domai naziv svali; tenellus dolazi od lat. tenerum, to znai elegantan, njean. OPIS Vrste ovog roda donedavno su ubrajane u rod Leuciscus, no novim analizama utvreno je da je re o morfoloki i genetiki odvojenoj skupini riba. Taksonomski i sistematski poloaj ove skupine jo se razmatra. Rastom je vrlo raznolika skupina, od relativno malih vrsta veliine 100-tinjak mm, pa do vrsta koje dosegnu i vie od 600 mm u duinu. Telo je prekriveno izraenim, velikim ljuskama uz iznimku makala i sitnoljuskavoga klena koji imaju puno vrlo sitnih ljuski u usporedbi s drugim vrstama. Telo je vretenasta oblika i lagano bono spljoteno, s cjelovitom bonom prugom. Glava je uska s razmjerno malim, poludonjim i mesnatim ustima. Lea su tamnosivog obojenja, bokovi metalnosrebrnasti, a trbuh srebrnaste do bele boje. Na bokovima nema izraene tamne pruge kao kod vrsta roda Telestes.

Razliita pigmentacija na ljuskama klenova: a) pigmenti na sredinjem dijelu i slobodnom rubu ljuske, b) pigmenti u obliku trokutia na sredinjem dijelu ljuske i c) pigmenti samo na slobodnom rubu ljuske

42


BIOLOGIJA Klenovi se mreste u proljee, uglavnom tekom svibnja i lipnja za vreme obilnog dotoka vode u vodotoke. Jedinke se tada okupljaju u jata kako bi mrest bio uspjeni. Spolno zrele jedinke mreste se vie puta tekom jedne sezone. Podaci o ivotnom ciklusu i mrestu vrlo su oskudni budui da je re o retkim endeminim vrstama na kojima nisu provoena nikakva detaljna istraivanja. Jedinke se hrane malim vodenim beskraljenjacima, najee liinkama vodenih kukaca, te raiima. Zabiljeeno je da ilirski i zrmanjski klen konzumiraju i hranu biljnoga podretla, pre svega alge iz obrataja te nitaste alge i plankton.

Rijeka Norin, stanite svalia

Rijeka Cetina, stanite ilirskog klena

Nastanjuju krke tekuice s brzim protokom i jezera s vrlo istom vodom temperature 5-25C, no zalaze i u mirne i ujezerene delove reka. Posebno je zanimljiva vrsta svali koji se tekom sunoga dela godine povlai u podzemlje gdje preivljava nepovoljne uvjete.

Karta rasprostranjenja zrmanjskog klena (ljubiasto), sitnoljuskavog klena (plavo) i makala (crveno)

Proloko blato kod Imotskog, stanite makala


43

RASPROSTRANJENOST Vrste roda Squalius preteno naseljavaju krke vodotoke junog dela Dalmace te delom ulaze u reni sustav Bosne i Hercegovine s kojim su vodotoci Hrvatske povezani, posebice tok reke Neretve. Areal rasprostranjenosti ilirskoga klena obuhvaa vodotoke srednje Dalmace, i to sliv reke Cetine te gornje i srednje delove reke Krke. Literaturni podaci spominju ga u vodotoku reke Soe (tal. Isonzo) u Itali i Sloveni, no tonost tih podataka je upitna. Makal naseljava vode june Hrvatske te Bosne i Hercegovine koje obuhvaaju slivna podruja reka Neretve i Matice te Bainska jezera i jezero Proloac kod Imotskog.

Karta rasprostranjenja ilirskog klena (plavo) i svalia (crveno)

Areal rasprostranjenosti svalia sitnoljuskavog klena vezan je uz ire podruje toka reke Neretve. U Hrvatskoj nastanjuje donje delove reke Neretve, reku Maticu, jezera u okolici Vrgorca i Bainska jezera. U Bosni i Hercegovini osim Neretve nastanjuje Ramu, Bunu i Trebinjicu te Hutovo blato. Sitnoljuskavi klen naseljava krke vodotoke Livanjskog polja te Buko blato i Mandeko jezero u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj naseljava samo gornje delove reka Cetine i Rude iako ne posve sigurno je li tu obitavao i rane ili je unesen iz Bukog blata kroz cjevovod za potrebe hidroelektrane Orlovac.Rijeka Krnjeza, stanite zrmanjskog klena

Buko jezero (BiH), stanite

44


Zrmanjski klen je endem Hrvatske jer ivi samo u rekama Zrmanji i Krki. Unesen je i u Riicu preusmjeravanjem vode iz Zrmanje radi potreba reverzibilne hidroelektrane Velebit. UGROENOST Sve ove vrste imaju vrlo uzak areal rasprostranjenosti, tako da su unitavanje i oneienje njihova stanita osnovni problemi s kojima se susreu. No potrebno je naglasiti i izrazito negativan utjecaj unesenih invazivnih vrsta riba. Tako je primjerice primeen izraziti pad brojnosti makala u Prolokom blatu i Riini zbog pretjerano namnoenih babuki, arana i grgea. Ujezeravanje, gradnja velikih akumulaca i kanaliziranje pojedinih delova vodotoka znatno menjaju uvjete u stanitu, ime ona postaju nepovoljna za brojne specalizirane vrste.

Squalius illyricus ilirski klen veliina do 400 mm velike ljuske s tamnim pigmentima na sredinjem dijelu i slobodnom rubu svake ljuske (Slika 1a) strogo zatiena osjetljiva (VU) regionalni endem jadranskog sliva


45

Squalius microlepis makal veliina do 300 mm sitne ljuske, 67-75 u bonoj pruzi strogo zatiena kritino ugroena (CR) regionalni endem jadranskog sliva

Sqalius svallize svali veliina do 200 mm velike ljuske s tamnim pigmentima na slobodnom rubu svake ljuske (Slika 1b) strogo zatiena osjetljiva (VU) regionalni endem jadranskog sliva

46


Squalius tenellus sitnoljuskavi klen veliina do 400 mm sitne ljuske, njih vie od 75 u bonoj pruzi nije zatiena nije na Crvenom popisu regionalni endem jadranskog sliva

Squalius zrmanjae zrmanjski klen veliine do 280 mm tamni pigmenti u obliku trokutia na sredinjem dijelu ljuski (Slika 1c) strogo zatiena osjetljiva (VU) endem Hrvatske


47

RAZLOZI UGROENOSTI SLATKOVODNIH RIBA Unos stranih, invazivnih vrsta Smatra se da je unos stranih vrsta jedan od najsnanih negativnih utjecaja na autohtone (domae) i endemine vrste riba u podruju Mediterana. Meutim taj utjecaj ne bi ni priblino bio toliko snaan da ne postoji nekoliko preduvjeta. Naime strane se vrste riba znatno lake aklimatiziraju Pastrvsko ribogojilite na rijeci Krki kod i prilagoavaju onim stanitima i Knina ivotnim prostorima koje je ovjek ve otetio i unitio. Takve su vrste brojne u umjetnim jezerima, mjestima veeg oneienja ili tamo gdje su stanita promenjena ili unitena jer su puno otporne i prilagodljive od naih domaih, endeminih vrsta. Dakle u krke je vodotoke i jezera u Hrvatskoj uneseno nekoliko stranih, invazivnih vrsta iz drugih podruja, a najpoznate su: babuka, sunanica, bezribica, gambuza i kalifornska pastrva. Osim ovih stranih vrsta, iz dunavskog su sliva premjetene mnoge otporne i ekoloki dominantne vrste poput: arana, bodorke, linjaka, klena, tuke, lipljena i drugih.

tuka

Gambuzija

Kalifornijska pastrva

48


Na mnogim su naim krkim rekama u prolosti sagraena ribogojilita u kojima se uzgajaju potona i kalifornska pastrva. Begom iz ribogojilita ove vrste predstavljaju direktnog konkurenta endeminim vrstama za stanite i hranu, a vrlo su esto i predatori koji ih izravno ugroavaju.Sunanica

Lipljen

B abu ka

B ez ribica


49

Rod:TELESTES

Telestes Telestes Telestes Telestes

croaticus hrvatski pijor metohiensis gataka gaovica tursky turski klen ukliva cetinska ukliva

ETIMOLOGIJA Tono podretlo naziva roda Telestes ne poznato. Latinski naziv croaticus dodeljen je jer hrvatski por ivi samo u malom podruju Hrvatske, dok je naziv tursky dodeljen u ast generalu von Tursky koji je nancski pomogao u istraivanju turskoga klena. Ukliva u latinskom nazivu cetinske uklive dolazi od narodnog naziva ukliva za tu vrstu. Naziv metohiensis vjerojatno dolazi od grke rei metoh to znai manastir, vjerojatno zbog brojnih manastira. OPIS Rod Telestes opisan je tek u nove vreme kada su nove molekularne i morfoloke analize pokazale da su pojedine vrste, koje su nekad spadale u rodove Phoxinellus i Leuciscus, ustvari u veoma bliskom srodstvu. Morfoloki ove vrste karakterizira cjelovita bona pruga, zavrna ili donja zavrna usta te izraena tamna pruga du bokova tela od oka do kraja repnog drka. Tamna pruga du bokova tela izraena je kod odraslih jedinki nego kod mladih riba, a posebice je izraena tekom mresta. Telo je elegantno izdueno i blago bono spljoteno, a glava relativno mala. itavo je telo, osim glave, prekriveno ljuskama koje su kod hrvatskog pora i gatake gaovice dosta reducirane i zato se meusobno ne preklapaju. Peraje su pri osnovici ukaste do lagano naranaste boje. Lena peraja poinje malo iza polovice tela, u ravnini ili malo iza poetka trbunih peraja. Leni dio tela je maslinaste do tamnosmee boje, dok su bokovi ispod pruge i trbuh sivobeli.

Karta rasprostranjenja hrvatskog pijora (crveno), turskog klena (ljubiasto), cetinske uklive (plavo) i gatake gaovice (naranasto)

50


BIOLOGIJA Razmnoavaju se od oujka do svibnja kada vodotoci nabujaju, a temperatura vode postane povoljna za razvoj oploenih jajaaca. Mreste se u mirnim, otvorenim vodama gdje se okupljaju u manje skupine i polau jaja na kamenitu podlogu. Mrest se odva parcalno u nekoliko navrata tako da enke ispuste jajaca na podlogu, a mujaci ih oplode isputanjem vee koliine sperme. Hranu sakupljaju aktivnim pretraivanjem po dnu i u stupcu vode. Hrane se manjim vodenim beskraljenjacima, najee raiima i liinkama vodenih kukaca. Vei primjerci mogu konzumirati i sitnu ribu. Hrvatski por i gataka gaovica naseljavaju vrlo slina stanita. ive u nizinskim, krkim vodama slabe protonosti, izvorima i pridruenim movarama, a zalaze i u podzemne vode za vreme zime ili sunih razdoblja. Kada jako zahladi, zakopavaju se u podzemni mulj. Cetinska ukliva i turski klen naseljavaju spore tekue i stajae krke vode jadranskog sliva, a zadravaju se i u izvorima i akumulacama. Preferira stanita s pjeanim i ljunkovitim dnom. Turski klen redovito se u sunim razdobljima povlai u podzemne vode, posebice u izvor ikole.

RASPROSTRANJENOST Gataka gaovica je nekada bila rasprostranjena u junoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. No stari nalazi iz reke Ljute u Konavlima nisu ponovno potvreni te se u Hrvatskoj smatra regionalno izumrlom. U Bosni i Hercegovini jo je prisutna na podruju Nevesinja, u Gackom, Cernikom i Dabar polju te vjerojatno i u Lukovac polju.

Izvor ikole (suh tijekom ljeta), stanite turskog klena


51

Sve su tri preostale vrste iskljuivi endemi Hrvatske (stenoendemi) s vrlo uskim arealom rasprostranjenosti. Tako je hrvatski por rasprostranjen samo u likim rekama i potocima: Novici, Otui, Riici, Opsenici i Poiteljici. Turski klen naseljava samo reke Krku i ikolu, a cetinska ukliva samo sliv reke Cetine. UGROENOST Stanita su posebice ugroena oneienjem, kanaliziranjem i unoenjem agresivnih stranih vrsta riba. Posebice istie nestanak gatake gaovice iz sliva reke Ljute u Konavlima zbog unitavanja stanita kanaliziranjem i unoenja predatorne kalifornske pastrve. Areal rasprostranjenja hrvatskog pora posljednjih desetljea naglo se smanjio. Danas je tako upitna njegova prisutnost u pritokama reke Like gdje je nekada bio brojan. Uzrok tome je unos i invaza aranskih vrsta dunavskog sliva u Liku, koje su ondje alohtone. Turski klen ugroen je intezivnom i nekontroliranom gradnjom u izvorinom delu reke ikole koji je sredite njegove rasprostranjenosti.

Rijeka Riica, stanite hrvatskog pijora

Rijeka Ruda, stanite cetinske uklive

52


Telestes croaticus hrvatski pijor veliina do 165 mm reducirane ljuske koje se ne preklapaju, crna pruga na tamnoj podlozi du bokova tijela strogo zatiena ugroena (EN) endem Hrvatske

Telestes metohiensis gataka gaovica veliina do 100 mm reducirane ljuske koje se ne preklapaju, crna pruga na svijetloj podlozi du bokova tijela strogo zatiena regionalno izumrla (RE) regionalni endem jadranskog sliva


53

Telestes tursky - turski klen veliina do maksimalno 160 mm ljuske normalno razvijene, 67 do 79 ljusaka u bonoj pruzi strogo zatiena kritino ugroena (CR) endem Hrvatske

Telestes ukliva - cetinska ukliva veliina do 100 mm ljuske normalno razvijene, 43 do 66 ljusaka u bonoj pruzi strogo zatiena kritino ugroena (CR) endem Hrvatske

54


Porodica: COBITIDAE vijuni

Rod:

COBITIS vijuni

Porod ica: COBITIDAE v ijuni j

55

Rod: COBITIS vijuni Cobitis jadovae jadovski vijun Cobitis dalmatina cetinski vijun Cobitis illirica ilirski vijun Cobitis narentana neretvanski vijunETIMOLOGIJA Naziv roda Cobitis dolazi od grke rei Kobitis, to oznaava malu ribu. Latinski nazivi narentana i jadovae dolaze od naziva reka u kojima te vrste obitavaju (Neretva, Jadova), dok naziv dalmatina dolazi od Dalmaca, naziva ireg podruja u kojem ivi cetinski vun. Latinski naziv ilirskog vuna illirica dolazi od naziva nekadanje zemlje Ilire koju su naseljavala ilirska plemena.

Karta rasprostranjenja jadovskog vijuna (naranasto), cetinskog vijuna (plavo), ilirskog vijuna (ljubiasto) i neretvanskog vijuna (crveno)

OPIS Vuni su neobine male ribe koje su vrlo skrovite i slabo poznate. Uglavnom ne narastu vee od 120 milimetara, to je jedan od razloga njihova slabog poznavanja. Telo im je izdueno, ak zmoliko, bono spljoteno i prekriveno sitnim ljuskama. Usta su mala i na prvi pogled nevidljiva jer su smjetena s donje Rijeka Jadova, stanite jadovskog vijuna strane glave. Oko usta su razmjetena tri para kratkih, mesnatih brkova. Peraje su malene i pravilno rasporeene na telu. Vuni su areno obojeni. Bledouto je telo na bokovima i leima prekriveno smeecrnim tokama, mrljama i prugama pa izgledaju vrlo zanimljivo. Donedavno su vuni u Hrvatskoj bili svrstavani u jednu vrstu. Meutim zahvaljujui novim molekularnim metodama, odeljeni su u zasebne, genetiki i morfoloki odvojene vrste.

56


BIOLOGIJA Vuni su skrovite, slabo poznate ribice koje uglavnom ive pojedinano. Graom tela i nainom ivota tipine su pridnene vrste. Danju se skrivaju zakopani u dno odakle im najee vire samo oi i usta. Nou postaju aktivni kada pomou brkova i mirisa trae hranu. Zbog slabe pokretljivosti zauzimaju prilino mali ivotni prostor. ivotni im je vek dosta kratak te ne ive dulje od pet godina.

Proloko blato, stanite ilirskog vijuna

Rijeka Cetina, stanite cetinskog vijuna

enke su upadljivo vee od mujaka. Mreste se u gustoj vodenoj vegetaci i na kamenju tekom proljea i ljeta. Jaja sazrevaju periodiki pa se i mrest odva u nekoliko navrata s razliitim partnerima. Imaju vrlo zanimljiv nain mresta pri emu se mujak zmolikim telom obava oko enke i na taj nain osigurava siguran mrest.

Kako imaju mala usta, hrane se manjim pridnenim organizmima poput raia, kolnjaka, liinki kukaca i malih mekuaca. Vuni jadranskog sliva endemske su vrste dinarskoga kra. ive u stajaim i sporotekuim vodama poput kanala, reka, bara i jezera. Za ivot biraju muljevita, pjeskovita i ljunkovita dna djelomino obrasla vegetacom.

Rijeka Norin, stanite neretvanskog vijuna


57

RASPROSTRANJENOST Vuni ive u veini slatkih voda Hrvatske. Meutim u naim krkim rekama i jezerima obitava nekoliko vrlo zanimljivih endeminih i usko rasprostranjenih vrsta. U jadranskom je slivu najsjeverne rasprostranjena vrsta jadovski vun koji ivi u likoj ponornici Jadovi. Cetinski vun obitava u reci Cetini i jezerima na njoj. Ilirski vun nastanjuje podruje imotskog i vrgorakoga kraja te Bainskih jezera Proloko blato, Matica, Bainska jezera. Te su tri vrste endemi Hrvatske i ne ive nigdje drugdje van njenih granica. Neretvanski vun je regionalni endem jadranskog sliva i naseljava donje delove reke Neretve u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj te njene pritoke i okolna jezera (reka Norin, jezera Kuti, Desne i Modro oko). UGROENOST Kako su vuni nainom ivota vezani uz dno, posebno ih ugroava organsko i anorgansko oneienje voda, melioraca i regulaca vodotoka, ali i unos stranih vrsta riba. Vuni se ponekad koriste kao mamac za lov predatorskih riba, a na pojedinim podrujima ih lokalno stanovnitvo koristi i za prehranu.

Cobitis dalmatina cetinski vijun veliina do 115 mm naseljava samo rijeku Cetinu strogo zatiena osjetljiva (VU) endem Hrvatske

58


Cobitis illirica ilirski vijun veliina do 70 mm naseljava vodotoke imotskog i vrgorakoga kraja novootkrivena vrsta jo nije uvrtena na Crveni popis endem Hrvatske

Cobitis jadovae jadovski vijun veliina do 100 mm naseljava samo rijeku Jadovu novootkrivena vrsta jo nije uvrtena na Crveni popis endem Hrvatske

Cobitis narentana neretvanski vijun veliina do 100 mm naseljava samo vodotoke sliva rijeke Neretve strogo zatiena osjetljiva (VU) regionalni endem jadranskog sliva


59

RAZLOZI UGROENOSTI SLATKOVODNIH RIBA Prelov i nekontrolirani ribolov Lokalno stanovnitvo koje ivi u blizini reka i jezera tradicionalno ve stojeima koristi ribu kao jedan od stalno dostupnih prirodnih resursa koji predstavlja kvalitetnu dopunu prehrani. Meutim ako se pogleda da su se slatke vode drastino promenile i da je koliina ribe u njima smanjena u U vodotocima se vrlo esto susreu odnosu na pranja desetljea, svakako pregrade sa vrama je potreban oprez. Zabrinjavajue je i to to se koristi sve vea koliina nedoputenih ribolovnih sredstava mrea, vra, klopki i sl. S jedne strane, mnoge nae endemine ribe ive samo u pojedinoj reci ili jezeru i nigdje vie na svetu. Naa je obveza zatiti ih i sauvati za budue narataje. S druge strane, lokalnom stanovnitvu, koje ve tradicionalno jede te iste ribe, teko je to odjednom zabraniti. Meutim prema postojeim zakonskim propisima, veina je endeminih i ugroenih vrsta zatiena te je zabranjen njihov lov ili Ribolov mreama na Modrom oku dio je ugroavanje. tradicije lokalnog stanovnitva

60


Porodica: SALMONIDAE pastrve

Neretvanska mekousna

Rod:

SALMOTHYMUS mekousna

Porod ica: SALMONIDAE pastrve p

61

Rod: SALMOTHYMUS - mekousna Salmothymus obtusirostris mekousna

ETIMOLOGIJA Mekousna izgledom podsjea na lipljena (thymallus) i pastrvu (salmo) pa je tako rod i dobio ime Salmothymus, dok obtusirostris dolazi od obtusi tupo i rostris njuka. Latinski nazivi podvrsta krkensis i zetensis dolaze od naziva vodotoka u kojima obitavaju (Krka, Zeta), dok naziv salonitana dolazi od antikog imena Salona za dananji Solin. Naziv neretvanske podvrste mekousne oxyrhinchus dolazi od rei oxy otro i rhincho nos. OPIS Uz glavaticu (Salmo marmoratus), mekousna je najvea pastrvska vrsta jadranskog sliva. Moe narasti i vie od 700 mm, ali takvi su primjerci retki. Telo joj je vretenasto, s kratkom glavom Rijeka Vrljika, stanite neretvanske i malim ustima. Usta su poludonja do mekousne donja s iznimno mesnatim usnama. Zubi su mali, a esto ih niti nema. Telo je prekriveno relativno sitnim ljuskama kojih u bonoj pruzi moe biti od 100 do 120. Obojenost je razliita meu populacama i varira od sive do zlatne. Trbuh je bel. Na krnom se poklopcu obino nalaze tamne mrlje, a znaju biti brojne i na bokovima prednjeg dela trupa. Na bokovima se nalaze i crvenonaranaste mrlje koje se mogu protezati sve do drka repne peraje. BIOLOGIJA Mekousna se mresti pri temperaturama iznad 10C tekom veljae i oujka, a ponekad i do svibnja. enke na ljunkovitom dnu iskopaju trlo u koje odlau jajaaca, a mujaci ih oplouju. Mrest se uglavnom odva tekom noi. Mekousna je po biologi vrlo slina lipljenu, to je vidljivo po tome to zauzimaju jednak tip stanita,

Gornji dijelovi rijeke Krke, stanite zlouste

62


slino se hrane, ive u jatima i mreste se u proljetnim mjesecima. Hrani se raznim sitnim vodenim beskraljenjacima, najee liinkama vodenih kukaca te raiima. U prehrani su iznimno zastupljeni Chironomidae, liinke dvokrilaca. Za vreme mresta smanjuju unos hrane i krae vreme gladuju.

Karta rasprostranjenja mekousne

Nastanjuju iste i hladne krke vode bogate kisikom, a zadrava se u njihovim dubljim, spore tekuim delovima. Tekom dana se uglavnom skrivaju meu vodenim biljem i u sjeni, a tekom noi izlaze u potragu za hranom.

RASPROSTRANJENOST Mekousna je vrsta endemina za juni i srednji jadranski sliv te je prisutna u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Postoji pet prirodnih populaca u rekama Krki, Jadru, Vrljici, Neretvi s pritocima i Zeti. Njihova je duga Rijeka Jadro, stanite solinske mekousne meusobna izoliranost dovela do nastajanja oitih razlika meu njima. Zato ih neki dele i na zasebne podvrste: neretvanska mekousna (S. o. oxyrhyncus), zlousta (S. o. krkensis), solinska mekousna (S. o. salonitana) i mekousna iz reke Zete (S. o. zetensis). Njihov status jo ne razreen te je predmet dananjih istraivanja. Neretvanska mekousna, zlousta i solinska mekousna dolaze u Hrvatskoj, a areal im je ogranien na nekoliko vodotoka: gornji tok reke Krke, Jadro, Vrljiku i Neretvu. Solinska mekousna ivi i u rnovnici od 1965. godine kada su iz Jadra unesene 24 odrasle jedinke.


63

UGROENOST Glavni su uzroci ugroenosti mekousne malen areal, krivolov i prekomjeran izlov, unitavanje stanita, vodnogospodarski zahvati (kanaliziranje, brane), organsko i anorgansko oneienje voda te unos alohtonih, osobito pastrvskih vrsta.

Rijeka rnovnica u koju je mekousna unesena

Salmothymus obtusirostris oxyrhyncus neretvanska mekousna veliina do 500 mm i 5 kg samo Vrljika i sliv rijeke Neretve strogo zatiena kritino ugroena (CR) regionalni endem jadranskog sliva

64


Salmothymus obtusirostris krkensis zlousta veliina do 500 mm i 6 kg samo u rijeci Krki kod Knina strogo zatiena kritino ugroena (CR) endem Hrvatske

Salmothymus obtusirostris salonitana solinska mekousna veliina do 400 mm i 4 kg samo u rijekama Jadro i rnovnica zatiena osjetljiva (VU) endem Hrvatske


65

Porodica: GOBIIDAE glavoi

glavoi crnotrus

Rod:

KNIPOWITSCHIA gobice POMATOSCHISTUS glavoii

66

Porod ica: GOBIIDAE glavoi g

Rod: KNIPOWITSCHIA gobice Knipowitschia croatica vrgoraka gobica Knipowitschia mrakovcici visovaki glavoi Knipowitschia radovici Radoviev glavoi

ETIMOLOGIJA Naziv roda Knipowitschia dolazi od prezimena ruskog biologa Nikolaia Mikhailovicha Knipowitscha. Ime croatica u nazivu vrgorake gobice oznaava, naravno, da je vrsta opisana u Hrvatskoj, dok su nazivi mrakovcici i radovici u nazivima visovakog i radovievog glavoia dani u ast hrvatskih znanstvenika dr. sc. Milorada Mrakovia i Dragana Radovia.

Karta rasprostranjenosti visovakog glavoia (plavo), vrgorake gobice (crveno) i Radovieva glavoia (ljubiasto)

OPIS Vrlo male kratkoivue slatkovodne ribe koje narastu najvie do 55 mm u duinu. Mujaci su u prosjeku neto vei i tei od enki. Telo je izdueno, bono spljoteno u podruju repnog drka i pokriveno s vrlo malo ljusaka ili je gotovo bez njih. Rijeka Matica u polju Jezero, stanite Lea su utosmea ili tamnosmea, vrgorake gobice boni dio tela sivkastosmee boje, a trbuh je svetloute ili bjelkaste boje. Delovi tela prekriveni ljuskama jae su pigmentirani od neljuskavih delova. Karakteristika je ovoga roda vrlo dobro izraeno spolno dvolije, osobito u vreme mresta kada mujaci imaju tamnu glavu i peraje. Takoer, telo enke ima vie pjega nego telo mujaka te po bokovima pruge ovalnog oblika, koje su kod mujaka okomite. Sitni kanali, pore i osjetne papile na glavi i telu izuzetno su bitan dagnostiki karakter za razlikovanje pojedinih vrsta roda Knipowitschia, to izrazito oteava istraivanje. Zbog toga je odreivanje vrsta ovoga roda, kao i ostalih vrsta porodice glavoa (Gobiidae), izuzetno zahtjevno ak i za strunjake specalizirane za te ribe.


67

BIOLOGIJA Mrest zapoinje tekom veljae i oujka, kada zapoinje otapanje snega zbog ega bujaju vodotoci u kojima ive te moe trajati sve do rujna. Spolno zrele jedinke mreste se vie puta tekom toga razdoblja. Mujaci prave gnezda na otvorima u stenama, ispod kamenja Visovako jezero, stanite visovakog ili na muljevitoj pjeskovitoj podlozi. Za glavoia sve je gobice tipina promjena boje tela u vreme mresta. Tada je jako izraeno spolno dvolije, kada mujacima glava i peraje postanu tamni, dok kod enki trbuna strana postaje zlatnouta. Za vreme mresta mujak boravi u gnezdu, a nakon mresta agresivno uva i brani jaja od ostalih enki i mujaka, sve do njihova izvaljivanja. Glavoii su pridnene vrste s vrlo malim radusom kretanja te je njihova prehrana vezana iskljuivo uz hranjive tvari s dna. Najvie se hrane lako dostupnim sitnim vodenim beskraljenjacima, uglavnom liinkama vodenih kukaca, rakucima i obliima. Nastanjuju iste i hladne krke Rijeka Norin, stanite radovieva glavoia vodotoke siromane organskim tvarima, posebice podruja u blizini snanih krkih izvora. Posebno su zanimljive vrgoraka gobica i radoviev glavoi, za koje se pretpostavlja da najvei dio ivota provode u podzemlju te da na povrinu dolaze samo poetkom godine s bujanjem vodotoka radi mresta. Za vreme ljetnih mjeseci, zbog presuivanja vode, povlae se u podzemlje gdje preivljavaju dulje nepovoljne uvjete. To je vrlo specina prilagodba na ivot u vodama krkih podruja, karakteristina za mnoge ribe jadranskog sliva.

68


RASPROSTRANJENOST Vrste roda Knipowitschia naseljavaju krke vodotoke jadranskog sliva u Hrvatskoj te u sluaju vrgorake gobice i u Bosni i Hercegovini. Tako vrgoraka gobica nastanjuje reke Maticu i Norin, jezera Modro oko i Bainska jezera u Hrvatskoj te donji dio sliva reke Neretve u Bosni i Hercegovini. Visovaki i radoviev glavoi endemi su Hrvatske (stenoendemi). Jezero Visovac na reci Krki jedini je zabiljeeni lokalitet za visovakoga glavoia, dok radoviev glavoi ivi samo u reci Norin, desnoj pritoci Neretve u Hrvatskoj. UGROENOST Nedovoljna istraenost i veoma ograniena rasprostranjenost izniman su problem u ouvanju ovih vrsta. Veoma su osjetljive na promjene u njihovu vrlo specinom stanitu, posebice na oneienje, eutrokacu i unos alohtonih vrsta riba.

Knipowitschia croatica vrgoraka gobica veliine do 55 mm golo tijelo, ljuske prisutne samo ispod prsnih peraja 15-18 poprenih pruga na boku kod mujaka strogo zatiena kritino ugroena (CR) regionalni endem jadranskog sliva


69

Knipowitschia mrakovcici visovaki glavoi veliine do 45 mm ljuske prisutne na bokovima i repnom drku vie od 10 poprenih pruga na boku kod mujaka strogo zatiena ugroena (EN) endem Hrvatske

Knipowitschia radovici radoviev glavoi veliine do 55 mm ljuske prisutne ispod prsnih peraja i na repnom drku manje od 10 poprenih pruga na boku kod mujaka strogo zatiena nedovoljno poznata (DD) endem Hrvatske

70


Rod: POMATOSCHISTUS glavoii Pomatoschistus canestr inii glavoi crnotrusETIMOLOGIJA Naziv roda Pomatoschistus dolazi od grkih rei poma i atos, to oznaava poklopac, u ovom sluaju krni poklopac, te rei schistos to znai podeljen. Naziv vrste canestrinii dan je u ast talanskome prirodoslovcu i biologu Giovanniu Canestriniu. OPIS Glavoi crnotrus je malena riba i mujaci doseu veliinu do 65 mm, a enke samo do 50 mm. Zanimljivo je da primjerci ove vrste iz slatkih voda doseu manju veliinu od onih iz morskih stanita. Glavoi crnotrus je uglavnom sivobele boje te po telu ima nepravilno rasporeene crne pjege i nekoliko poprenih pruga. Kao svojstvo po kojem se glavoi crnotrus razlikuje od ostalih vrsta, istie se crna pjega okruena azurnoplavom bojom koja se nalazi na prvoj lenoj peraji. U vreme mresta enke glavoia crnotrusa lako se razlikuju od mujaka po tome to imaju uto obojen trbuh. U slatkovodnih je populaca glavoia crnotrusa u Hrvatskoj zabiljeena sklonost prema smanjenju broja ljusaka na telu i broja osjetnih kanala na glavi. BIOLOGIJA Mrest glavoia crnotrusa traje od oujka do travnja i od lipnja do srpnja. Pojedina se enka moe mrestiti i nekoliko puta u jednoj sezoni. Postoji odreena briga za potomstvo jer mujak uva jajaca nakon oplodnje sve do izvaljivanja mladih. Glavoi crnotrus je vrsta kratkoga ivotnog veka kojoj ivotni ciklus traje samo oko jednu i pol godinu. Hrani se sitnim beskraljenjacima dna, kao to su veslonoci, mnogoetinai te rakuci i jednakonoci. Preteito lovi tekom noi, aktivno pretraujui dno reka i jezera u kojima ivi. Tipian je stanovnik estuara i laguna te naseljava reke i morska podruja u blizini takvih boatih stanita. Preferira vode irokog raspona saliniteta izmeu

Karta rasprostranjenosti glavoi crnotrus


71

dva i 20 PSU, to je prilagodba na ivot u uima reka gdje su promjene saliniteta u vertikalnom stupcu vode vrlo velike i brze. Najvie ga se nalazi na muljevitim dnima s malo vegetace ili onima prekrivenim algama roda Ulva (morska salata). RASPROSTRANJENOSTUe rijeke Zrmanje, stanite glavoia crnotrusa

Glavoi crnotrus endem je reka jadranskog sliva i do sada je zabiljeen jedino u Itali i Hrvatskoj. Rasprostranjen je du jadranske obale, od reke Po u Itali do Neretve. U Hrvatskoj glavoi crnotrus nastanjuje boate vode reka Mirne, Krke, Zrmanje, Jadro, rnovnice, Cetine i Neretve, a zabiljeen je i u Bainskim jezerima i Modrom oku. Ljudskom je djelatnou unesen u nekoliko jezera u Itali te u reku Riicu u Lici. UGROENOST U posebnoj su opasnosti stanita glavoia crnotrusa, koja se suoavaju sa sve veim oneienjem i kanaliziranjem zbog blizine velikih primorskih gradova (Metkovi, ibenik, Obrovac). Ti se gradovi zbog utjecaja turizma vrlo brzo ire te isputaju izrazito velike koliine otpadnih voda.

Pomatoschistus canestrinii glavoi crnotrus veliina do 65 mm na tijelu i glavi vidljive istaknute crne tokice strogo zatiena ugroena (EN) endem jadranskog sliva

72


Porodica: COTTIDAE peevi

Primorski pe

Rod:

COTTUS peevi

Porod ica: COTTIDAE peev i

73

Rod: COTTUS peevi Cottus ferrugineus pr imorski peETIMOLOGIJA Naziv roda Co us dolazi od grke rei ko os, to jednostavno znai riba, dok je ferrugineus latinska re koja oznaava neto rave odnosno crvenkastosmee boje. To se odnosi na boju tela odraslih primorskih peeva. OPIS Peevi se odlikuju izduenim i blago spljotenim telom karakteristinim za ribe dna te nedostatkom pravih ljusaka. Telo zapoinje glavom koja je ira od ostatka tela, a zavrava s visokim i debelim repom. Boja varira, ovisno o pojedinoj ribi, od smekaste do crvenkaste. Po celom su telu razasute tamnosmee sjajne toke i mrlje koje na gornjem delu glave stvaraju aru. Primorski pe je mala riba koja naraste najvie do 100 mm. Na leima se nalaze dve peraje koje su jasno razdvojene, a na svim se perajama mogu vidjeti smee mrlje. Za razliku od enke, glava mujaka malo je deblja, usta su neto ira, a imaju i duu spolnu kvricu. BIOLOGIJA Mresti se od oujka do travnja kada temperature vode pree 12oC. Prvi put se mreste u drugoj ili etvrtoj godini starosti. Mujak ureuje pogodno mjesto za mrest ispod kamena ili drveta te eka enku, nakon ega sledi parenje. Rijeka Krnjeza, stanite primorskog pea enke se mreste samo jedanput na godinu, a ikru privrenu za kamenje oplouje i uva mujak. Kod ove je vrste zanimljivo da se mujaci mreste i vie puta te katkada uvaju oploena jaja nekoliko razliitih enki. Teritoralne su ribe, to znai da zauzmu dio dna na kojem obitavaju i uvaju ga. Veinom su aktivni nou, kada hranu trae pretraujui dno. Hrani se uglavnom beskraljenjacima (kukci, liinke, rakovi, puevi) koji ive u pridnenom delu reka i jezera.

74

Porod ica: COTTIDAE peev i p

Primorski pe moe se pronai u hladnim, istim i brzim vodama manjih potoka i srednje velikih reka. esto su pojedine populace vrlo izolirane i unutar istog vodotoka jer naseljavaju samo hladne gornje delove te ne ulaze u tople srednje i donje delove vodotoka. Primorski pe izrazito je osjetljiv na ljudsko djelovanje u okoliu pa se koristi kao indikatorska vrsta u odreivanju stupnja oneienja stanita. Njegova prisutnost potvruje da je voda na stanitu vrlo ista. RASPROSTRANJENOST Primorski pe opisan je po primjercima riba iz reke Zrmanje kod egara i jezera Garda u sjevernoj Itali. Novim je istraivanjima ustanovljeno da osim Zrmanje naseljava jo i reke Krku i Neretvu. UGROENOSTKarta rasprostranjenja primorskog pea

Ugroen je nedovoljnim poznavanjem biologe i areala rasprostranjenosti vrste, oneienjem, kanaliziranjem i ureenjem vodotoka (npr. reka Butinica) te unoenjem stranih vrsta riba.

Cottus ferrugineus primorski pe veliina do 100 mm ispod prsnih peraja nema vidljivih papila kao kod obinog pea strogo zatiena ugroena (EN) endem jadranskog sliva

Porod ica: COTTIDAE peev i p

75

STRATEGIJA I PREPORUKE ZA ZATITUStrateki cilj propisan Strategom i akcskim planom zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti RH (NN 143/08) je ouvati te, gdje je mogue i prikladno, ponovno uspostaviti to prirodnu bioloku raznolikost kopnenih voda. Ovom strategjom su propisane i strateke smjernice za zatitu i ouvanje. Na temelju Zakona o zatiti prirode strogo su zatiene pojedine vrste slatkovodnih riba, dok se ribolovne vrste nalaze na popisu zatienih vrsta. Kako bi zatita uistinu i zaivjela potrebno je poduzimanje sljedeih koraka: Precizno utvrivanje podruja rasprostranjenosti retkih i endeminih vrsta riba kao i bolje upoznavanje njihove biologe Zatita prirodnih mrestilita Stvaranje ihtiolokih rezervata u kojima bi ugroene vrste riba uivale potpunu zatitu Spreavanje daljnje pregradnje i regulace reka Obnavljanje i zatita prirodnih vodenih stanita Zabrana unoenja stranih vrsta u krke vodotoke i spreavanje njihova daljnjeg irenja Poboljanje kvalitete i smanjenje daljnjeg oneienja voda

76


ZAKLJUAKCilj ove publikace je pribliavanje javnosti i lokalnom stanovnitvu problematike endemskih i ugroenih vrsta riba te podizanja razine javne sveti o zatiti riba. Kao to je ve reeno endemske vrste riba koje nastanjuju reke jadranskog sliva neprocenjivo su vredne i ine vaan dio europske bioloke raznolikosti. Za mnoge vrste jo se utvruje tona rasprostranjenost, a nekim manje poznatim svojtama jo ne utvren status te se i dalje istrauju. Izrada ove publikace je samo jedan od koraka prema tome cilju.

Skradinski buk na rijeci Krki


77

78



79

80


endemske_vrste_riba_web.indd[1]

Documents