ekonomska globalizacija i ljudsko usavršavanje

Ekonomska globalizacijai ljudsko usavršavanje

SEMINARSKI RAD

Predmet: Međunarodna ekonomijaMentor: ass. Sabina Pečariz

Student: Selma SendoIndeks br. 66373

Ekonomska globalizacija i ljudsko usavršavanjeSelma Sendo

Sarajevo, decembar 2007.Sadržaj:

1. Predgovor ............................................................................................................ 32. Uvod ..................................................................................................................... 43. Globalizacija ........................................................................................................ 5

3.1.Definicija ........................................................................................................ 53.2.Karakteristike globalizacije ......................................................................... 63.3.Dimenzije globalizacije................................................................................. 7

4. Globalizacija? ...................................................................................................... 84.1.Regionalizacija vs. globalizacija ................................................................. 84.2.Trijadizacija vs. globalizacija ....................................................................... 9

5. Uzroci globalizacije............................................................................................ 116. Posljedice globalizacije..................................................................................... 13

6.1.Pojašnjenje posljedica................................................................................ 137. Zaključak ........................................................................................................................ 158. Literatura ........................................................................................................................ 17

2


1. Predgovor

Birajući baš ovu temu za moj seminarski rad, bila sam svjesna rizika i mogućih problema s kojima ću se susresti na putu do uspješno obavljenog zadatka.Suočila sam se sa nedostatkom literature, tačnije, bilo je apsolutno nemoguće pronaći knjigu sa bar jednim podnaslovom koji upućuje isključivo na uticaj globalizacije na ljudsko usavršavanje. Iz tog razloga, a naravno i svjesna posla koji je ostao iza mene, smatram ovaj rad svojevrsnim istraživačkim projektom, jer je sve vezano za osnovnu temu proizašlo iz podataka i znanja o globalizaciji općenito i svim njenim segmentima, na osnovu kojih sam analizirala ljudsko usavršavanje. Hvala Bogu na razvijenoj tehnologiji, za što opet možemo zahvaliti globalizaciji, jer u nedostatku štampane literature, internet je poslužio kao izvrsno sredstvo za prikupljanje potrebnih informacija. Da li je to pobjeda globalizacije u debati da li globalizacija doprinosi pozitivno ili negativno ljudskom usavršavanju? Ne bih odgovorila, jer proces globalizacije je isuviše kompleksan da bi mogli tako jednostavno podržati ili pobiti neku teoriju.Svakom ko pročita ovaj rad, to će biti jasno.

Izazov? Da, za mene je ovaj rad bio izazov. S kojim sam se uspješno izborila, i iz te borbe izašla kao pobjednik.

3


2. Uvod

Iako je osnovna namjera da obrazložim ljudsko usavršavanje u uslovima globalizacijskih procesa, nisam mogla da ne istaknem neke karakteristične poglede na te procese zato što se oni prepoznaju "u pozadini" novonastajućih oblika ljudskog usavršavanja. U tom smislu, možemo da se složimo sa mišljenjem Aberkrombija i Varda, koji ističu da se u naučnoj literaturi mogu prepoznati tri pogleda na savremene globalizacijske procese. Riječ je o: globalnim entuzijastima, globalnim pesimistima i globalnim skepticima.1. Globalni entuzijasti vide u globalizacijskim procesima neograničene mogućnosti za proširivanje granica slobode čovjeka, a prije svega "slobode trgovanja". Za njih se globalizacija, samim tim, pojavljuje kao kosmopolitska tendencija, koja vodi "svjetskom društvu" bez ratova i drugih oštrijih konflikata između pojedinih društava. Moglo bi se reći da globalni entuzijasti vide globalizaciju kao "utopiju bez granica" (borderless utopia). Za razliku od njih, globalni pesimisti vide globalizacijske procese kao nazadujući proces, koji je po mnogo čemu sličan srednjovjekovnom poretku; prije svega po tome što on vodi slabljenju društava (i država). U srednjem vijeku feudalci su bili jači od države, baš kao što su danas "Microsoft" i "CocaCola" "jači" od društva; u srednjem vijeku su nicali gradovi-države koji su bili moćniji od društva, baš kao što danas nastaju "moćni" megalopolisi Njujork, Tokio, London i dr. Pod uticajem globalizacijskih procesa dolazi do slabljenja pojedinih društava, u toj mjeri da ona ne mogu da sebe reformišu i da poboljšaju socijalne uslove života sopstvenog stanovništva. U tom smislu, globalni pesimisti gledaju na globalizaciju kao na novu distopiju. Globalni skeptici smatraju da su pretjerani pogledi na savremene društvene procese, koji se imenuju kao globalizacija, prjeterivanja. Oni to nastoje da potkrijepe, prije svega ekonomskim pokazateljima. Na osnovu tih pokazatelja nastoje da uvjere "oponente" tako što ističu da ima vrlo malo pravih internacionalnih kompanija. Većina tih, navodno internacionalnih, kompanija je "smještena" u okviru jednog društva (npr. "Ford" je američki, "Sony" japanski, "Vikers" britanski). Ekonomija tih društava je manje otvorena nego u periodu od 1870. do 1914, a investicije nisu ravnomjerno raspoređene već se uglavnom dešavaju u okviru trijade koju čine SAD, Japan i Zapadna Evropa. Navedeni pogledi na globalizaciju izražavaju više vrijednosna stanovišta nego što objašnjavaju savremeni "trenutak" dužih historijskih procesa transformacije pojedinih društava i njihovog međusobnog povezivanja. Pa ipak, u svakom od tih (vrijednosnih) stanovišta može se prepoznati neka od osobenosti procesa globalizacije, bez obzira što se u prvom stanovištu ona prihvata kao napredak, u drugom kao nazadak, a u trećem kao neadekvatno shvaćen proces razvoja modernih društava.

Gdje je u svemu tome ljudsko usavršavanje? Odgovor se krije u svakom od prethodno spomenutih pogleda, jer kako globalizaciju možemo posmatrati kao

1 Abercrombie, N., Warde, A. (2003): Contemporary British Society, Longman Group, London.

4


svojevrsnu intergaciju, ljudsko usavršavanje je, kao posljedica globalizacije, integrisano u svaki njen dio.Kako je Malcolm Waters (Malkom Voters) dao definiciju, globalizacija predstavlja:„... socijalni proces tokom kojeg opada uticaj geografije (geografskih granica) na socijalni i kulturni angažman, a ljudi postaju svjesni slabljenja tog uticaja. Globalizacija ne implicira homogenizaciju . Ona više implicira veću povezanost i deteritorijalizaciju ...” Jasno je da u takvim uslovima, globalizacija ima pozitivan efekat na ljudsko usavršavanje. Informacije i tehnologije dostupne su svima širom svijeta. Deteritorijalizacija i povezanost zemalja daju širok spektar mogućnosti za usavršavanje. No, je li ljudsko usavršavanje u užem smislu ono o čemu želimo raspravljati?Ne, ne možemo posmatrati širenje znanja i usavršavanje sposobnosti, bez realnog pogleda na ljudsko usavršavanje u širem smislu, koje predstavlja usavršavanje ljudskog života. A globalizacija je, u svakom slučaju, mač sa dvijeo oštrice.

3. Globalizacija3.1. Definicija

"Svi govore kako je svijet postao globalno selo, ali što to doista znači?"2 Od sredine 1980-tih termin globalizacija postaje jedan od najcitiranijih pojmova u Social Science Citation Indexu - indeksu citata u društvenim znanostima.3 No, bez obzira na to, postoje autori koji negiraju globalizaciju, odnosno referiraju je kao "mit".4 Kao argumente navode ograničenost globalizacijskih procesa na razvijene zemlje uz marginalizaciju trećeg svijeta, zatim kako su "istinske transnacionalne kompanije razmjerno rijetke" , te ograničenost tržišta zbog dominantnosti i mogućnosti intervencije zemalja trijade - Europe, Sjeverne Amerike, i Japana( odnosno jugoistočne Azije).U mnoštvu isprepletenih definicija, izdvojit ćemo neke koje odgovaraju našoj temi:

"Globalizacija je širenje granica koje omogućava slobodno kretanje ljudi, roba, informacija, normi i institucija, uz djelovanje integrativnih snaga."5 "Globalizacija označava proširivanje i produbljivanje socijalnih odnosa i institucija kroz prostor i vrijeme, i to kada na svakodnevne aktivnosti pojačano utiču događaji 's druge strane globusa', te kada djelovanje i odluke lokalnih grupa ili zajednica imaju značajni globalni odjek."6

"Globalizacija kao ideja odnosi se na smanjivanje svijeta, ali i na jačanje svijesti o svijetu kao cjelini."7

2 Jacob A. Frenkel: Globalization and Financial Markets: A Challenge for Economic Policy, Zagreb Journal of Economics, vol. 4, No. 5, Zagreb, 2000., str. 553 prema Globalizacija, zbornik radova, priredio Anđelko Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999. str. 94 Paul Hirst, Grahame Thompson: Globalizacija, Liberata, Zagreb, 2001., str. 135 avid Held: Democracy and the Global Order, Stanford, 1995., str. 20,21, iz F. Turek: Globalizacija i globalna sigurnost, Interland d.o.o., Varaždin, 1999., str.206 Ronald Robertson: Globalization: Social theory and global culture, London, New Delhi, 1992., iz zbornika Globalizacija, priredio Anđelko Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999., str. 357 Mladen Staničić: Globalno gospodarstvo i globalizacija, Ekonomski pregled 51 (9-10), Zagreb, 2000., str. 919

5


Robert J. Samuelson u Washington Postu piše kako je globalizacija na neki način potpora, oslanjanje: "Globalizacija omogućava međusobnu potporu snaga pojedinih zemalja. Ali isto tako nas čini otvorenima i ranjivima na tuđe slabosti...“8

U vezi sa zadnjom definicijom, bitna osobenost savremenih globalizacijskih procesa je nastajanje "društva rizika". Globalizacija tržišta nameće sve veću konkurenciju između organizacija rada. Suočavanje sa rizikom poslovanja i nastojanje da se pravovremeno reaguje na izazove konkurencije, predstavlja bitno polje djelovanja za vlasnike i menadžere. Globalizacija, sa druge strane, dovodi do širenja tržišta jeftine radne snage. Rizik postaje globalni društveni izazov. Umesto raspodjele dobara unutar nekog konkretnog društva, sve više dolazi do raspodele rizika. U toj svetskoj "raspodeli rizika" posebno loše prolaze ekonomski nerazvijene zemlje i razne marginalne (deprivirane) grupe u okviru razvijenih društava. To ne znači da su i ekonomski razvijene zemlje i privilegovane grupe u njima potpuno zaštićene od rizika. U tom smislu možemo zaključiti da sva savremena društva obilježava jedno opšte, objektivno zajedništvo globalnog položaja ugroženosti. Zato ta društva postaju sve više zavisna od eksperata, koji se posebno bave procjenom rizika. No, definisanjem globalizacije ne možemo izvesti realan zaključak o ljudskom usavršavanju.

3.2. Karakteristike globalizacije

Globalizacija se karakteriše kroz:

Intenziviranje društvenih veza diljem svijeta, i to tako da veoma udaljena mjesta bivaju povezana u toj mjeri da događaji u jednom mjestu mogu biti uzrokom ili posljedicom događaja u nekom drugom, koje je stotinama kilometara udaljeno, i obnuto.

To može biti pozitivan aspekt ljudskog usavršavanja, u smislu da se mogu pratiti uzročno – posljedične veze problema nastale u sličnim ekonomijama, te spriječiti efekat istih na vlastitu ekonomiju.

Najveća ekonomska i društvena promjena još od industrijske revolucije.

I to promjena koja i dalje traje, niko ne može sa sigurnošću reći šta će nam globalizacija donijeti. No, to znači da ljudsko usavršavanje još uvijek nema stalnu putanju.

Proces porasta veza između društava i problema. Proces kojim se intenzivira konkurentnost na tržištu.

Pokretanje snaga svjetskog tržišta i ekonomsko slabljenje država.

8 Ulrich Beck: Was ist Globalisierung?, Suhrkamp, Frankfurt, 1998., iz zbornika Globalizacija, priredio A. Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999, str. 63-68, 107, 118

6


3.3. Dimenzije globalizacije

Dimenzije su usko povezane jedna sa drugomPri pravljenju razlike između pet dimenzija globalizacije (kao što je prikazano na

dijagramu) važno je napomenuti da se te dimenzije ne mogu sasvim striktno odvojiti jedna od druge. Tako se, na primjer, globalni problem zaštite okoline ne može posmatrati odvojeno od dimenzije "ekonomija" niti odvojeno od dimenzije "politika". Ova povezanost ne samo između aktera, već i između oblasti predstavlja jednu od posebnosti globalizacije.

Veličina presjeka i graniceRazličite dimenzije prave presjeke različitih veličina sa "globalizacijom". Veoma je bitno da se utvrdi šta sve spada u globalizaciju i da ekonomski procesi nisu jedini iako ekonomska globalizacija predstavlja uzrok globalizacije ili da baš sve nije u tolikoj mjeri određeno globalizacijom.I globalizacija ima granice. Bitno je imati to na umu pri daljem diferenciranju pojma "globalizacija". S jedne strane radi se o veličini presjeka, a sa druge strane potrebno je da se distanciramo od svakodnevne upotrebe pojma "globalizacija" da bismo bili u mogućnosti vidjeti i granice globalizacije.9

Ekonomska dimenzijaPrimjere za različite dimenzije globalizacije možemo bez poteškoća pronaći u svakodnevnoj štampi, s tim da ekomomska dimenzija uglavnom stoji u prvom planu (ogroman porast trgovine, direktno investiranje, globalizacija finansijskog tržišta, transnacionalna, integrisana proizvodnja, transnacionalna preduzeća, konkurencija za sjedište preduzeća u državama i regijama, kraj nacionalnih ekonomija).

Často se naglašava da se ovi procesi pogrešno označavaju kao globalizacija, jer se u biti radi o ekonomskoj povezanosti Sjeverne Amerike, Europe i jugoistočne Azije, odnosno Japana - dakle, sve je ograničeno na tzv. trijade. S tim u vezi se u diskusiju o globalizaciji uvodi i pojam tzv. "trijadizacije".

Dimenzija okoliša Globalni problemi kao što su zagrijavanje zemljine atmosfere, ozonske rupe, uništavanje tropskih šuma najslikovitije predstavljaju globalizaciju, jer se ovdje nedvojbeno radi o globalnim problemima, koji se moraju rješavati globalno. Uprkos tome, čak i u oblasti zaštite okoliša postoje regionalni i lokalni problemi - zagađenje rijeka.

Međusobna prostorna i vremenska zavisnost očituje se i u slijedećem primjeru: sudbina i budući opstanak udaljenih, malih ostrvskih država, koje su se priključile

9 globalizacija vs. Regionalizacija

7


organizaciji AOSIS zavisi od ponašanja sviju nas, a posebno od ponašanja ljudi u visokorazvijenim industrijskim državama, jer stalnim porastom nivoa mora, koje je velikim dijelom prouzrokovano nemarnim ponašanjem ljudi, ovim državama prijeti uništenje potopom. Društvena dimenzijaSvijet postaje "globalno selo", nova vrsta komunikacije (Chat, email) omogućavaju stvaranje "društva" na velikim udaljenostima. Ovakva druženja stoje rame uz rame sa tradicionalnim druženjem unutar porodice ili sa komšijama, ali ona ne predstavljaju zamjenu za ovu tradicionalnu vrstu druženja.

Kulturalna dimenzijaProdukcije iz Hollywood-a (Holivud) se mogu vidjeti širom svijeta, prisutna je "amarikanizacija" kulture, ali zbog toga ne nestaju lokalne i regionalne kulture. Upravo suprotno: osvješćivanje ovih lokalnih i regionalnih kultura i njihovo prezentiranje ubraja se u prateće pojeve globalizacije.

Politička dimenzijaPolitika se mora boriti sa velikim problemima. Globalizacija i natjecanje za pridobijanje sjedišta vodećih firmi ograničavaju prostor za djelovanje nacionalnih politika, jer se mnogi problemi sada mogu rješavati samo na internacionalnom nivou, tj. globalno. Moraju se pronaći nove političke forme. Evropske integracije se obilježavaju kao jedan od najuspješnijih odgovora na izazove koje sa sobom donosi globalizacija.

Politika koja je i dalje organizovana teritorijalno u okviru nacionalnih država povlači se pred porastom internacionalno, tj. globalno organizirane ekonomije. Slom socijalističkih sistema i prelazak na kapitalizam se u velikoj mjeri desio upravo zbog toga. Ali globalizacija nije kriva za sve ono što joj se stavlja na teret. Veoma često političari ovaj pojam koriste kao krivca za sve ili kao oružje u svakoj situaciji.

4. Globalizacija?

4.1. Regionalizacija vs. globalizacija

„Pojam 'globalizacija' sadrži i još jedno sistematsko značenje. Globalizacija ne označava samo dalekosežnost procesa, već i njegove uzročno-posljedične veze. Države su međusobno povezane. One nisu više izolirane i autonomne u zadovoljavanju svojih političkih interesa. Jedne su od drugih ovisne i imaju uticaj jedne na druge. Onaj ko govori o globalizaciji mora biti svjestan i ove međusobne ovisnosti. Ona je zaista nešto novo što prije pedeset godina nije postojalo ili se tek naziralo. Ali ni ova međusobna ovisnost nije sasvim globalna. To pokazuje kriza svjetske eknomije u drugoj polovini devedesetih godina. Njen uzrok je bio u jugoistočnoj Aziji, a posljedice su se osjetile u industrijskim državama, mada ove države nisu u velikoj mjeri bile pogođene njenim posljedicama. Ovakvo djelovanje je regionalno, ali ne i globalno.

Pojam 'globalizacija' sasvim tačno označava da se pozicija države dvostruko

8


promijenila početkom 20. vijeka. Na državu utiče međusobna zavisnost u toj mjeri da joj je omogućeno rješavanje problema samo u slučaju da i druge države sarađuju po tom pitanju. Država se vrlo tijesno mora spojiti sa svojim susjedima. Ovaj proces se dešava prvenstveno regionalno. Zbog toga je regionalizacija oznaka epohe, a ne globalizacija. Samo mali broj procesa ima doista globalne razmjere: moguće uništenje atomskim oružjem, zagađenje zraka i vode. „10

4.2. Trijadizacija vs. globalizacija

Sljedeći tekst Lisabonske grupe jasno ukazuje na to da su procesi ekonomske globalizacije ograničeni na mali broj država - na tzv. trijade, zbog čega bi trebalo biti govora o "trijadizaciji", a ne o globalizaciji. Ovaj aspekt jasno je prikazan i u dijagramu kojeg je napravila Lisabonska grupa, a koji prikazuje kretanje kapitala po njegovom mjestu određenja."Današnja globalizacija je samo trup globalizacije, zbog toga bi "trijadizacija" bila prikladnija oznaka za današnje stanje. Trijadizacija znači da se tehnološki, ekonomski i socio-kulturalni procesi integracija odvijaju između tri najrazvijanije regije svijeta (Japan i industrijske zemlje južne i jugoistočne Azije, zapadna Evropa i Sjeverna Amerika). Ovi procesi su mnogo intenzivniji i značajniji između ove tri regije, nego između neke od ovih regija i ostatka svijeta ili između ostalih zemalja svijeta.

Ono što je bitno napomnuti, trijadizacija se odvija i u svijesti ljudi. Stanovnici Japana, Sjeverne amerike i zapadne Europe polaze od toga da se jedino njihovo mišljenje "broji" u svijetu. Ove zemlje imaju kulturni i naučni primat, tehničku superiornost, vojnu hegemoniju, ekonomsko blagostanje, a time i sposobnost za upravljanje i organizovanje svjetske ekonomije i društva.

Fenomen trijadizacije može se vidjeti i na geografskoj šemi strategijskih alijansi preduzeća. U periodu od 1980. do 1989. godine sklopljeno je 4200 strategijskih kooparacionih sporazuma. 92 procenta od tog broja bili su ugovori sklopljeni između Japana, zapadne Evrope i Sjeverne Amerike.

Trenutne statistike stranih direktnih investicija pokazuju da je u posljednjem desetljeću enormno porastao broj investicija između

Japana SAD-a i zapadne Evrope. Trijadizacija direktnih stranih investicija je rezultat protoka investicija, što je dovelo do potpune promjene ekonomske situacije kakvu poznajemo iz šezdesetih i sedamdesetih godina 20. vijeka.

10 aus: Ernst-Otto Czempiel, Regionalisierung und Globalisierung – Herausforderungen der deutschen Außenpolitik; in: Friedrich-Ebert-Stiftung, Akademie der politischen Bildung (Hg.), Globale Politik für eine globale Welt – Das Vermächtnis von Willy Brandt, Bonn 1999, S. 24-25 und 30-31

9


Do početks osamdesetih godina zemlje u razvoju su igrale određenu ulogu kao cilj za strane investicije. Osamdesetih godina trijada je za sebe odvojila četiri petine svih međunarodnih tokova kapitala. Udio zemalja u razvoju opao je sa 25%, koliko je iznosio u sedamdesetim godinama na 19%. Zemlje trijade su sve češće i sve više surađivale, a procesi integracija među njima su bili u stalnom porastu.

Ako je cilj pobjeda, onda može biti samo malo dobitnika. Gubitnici bivaju izdvojeni i sami sebi prepušteni. Dobitnici se i dalje drže zajedno i potstiču međusobnu integraciju. Neophodnost da se prave mostovi između izdvojenih i integriranih gubi na značaju. Time, istovremeno sa globalizacijom, nastaje nova podjela svijeta.

Procesom razdvajanja neke zemlje i regioni gube veze sa ekonomski naprednim zemljama i regionima svijeta. Umjesto da sudjeluju u procesu međusobnog povezivanja i integracija koje donosi novi globalni svijet, ove se zemlje kreću u suprotnom pravcu. Razdvajanje pogađa skoro sve zemlje Afrike, velike dijelove Južne amerike i Azije (sa izuzetkom jugoistočne Azije) i zemlje bivšeg Istočnog bloka.

Statistike govore same za sebe: 1980. godine udio 102 najsiromašnije zemlje svijeta u razmjeni roba iznosio je 7,9% svjetskog izvoza i 9% svjetskog uvoza. Deset godina kasnije ovi su procenti opali na 1,4% i 4,9%. Za razliku od toga udio tri svjetske regije koje čine trijadu je porastao sa 54,8% svjetskog izvoza na 64% i sa 59,5% na 63,8% svjetskog uvoza.

Dalje naznake ovakvog razvoja predstavlja činjenica da je 1970. udio ovig oblasti iznosio 60,8% svjetske trgovine. 1990. udio interkontinentalne trgovine unutar svih regija bio je 48,7%, interkontinantalna trgovina između ove tri regije porasla je na 24,9%. Time je udio tri regije u svjetskoj trgovini iznosio ukupno 73,6%, a ostatak od 26,4% bio je rapodijeljen između Rusije i istočne Evrope, Bliskog Istoka, Afrike i Južne amerike.

Bitna je i visoka stopa porasta interkontinantalne trgovine između Azije/Pacifik i zapadne Evrope. Ova trgovina je porasla sa 6,3/ na 10,2%, odnosno sa 27,1% na 33,4%. Sa druge strane udio Afrike i Srednjeg Istoka opao je sa 14,1% u 1970. na 9,9% u 1990., Južne amerike sa 7,8% na 6,1% i bivših zemalja kog bloka sa 7,3% na 4,1%.

Drugim riječima: svjetska ekonomija je u poslijednjih dvadeset godina okarakterisana opadanjem razmjene dobara između najbogatijih ekonomija (Sjeverne amerika, zapadna Evropa i Azija) i ostatka svijeta (a posebno Afrike). Ako se ovakva tendencija nastavi u sljedećih dvadeset godina udio Afrike, Bliskog Istoka, Južne amerike, Rusije i istočne Evrope će sa ukupnih 39,2 procenta (1970.) preko 26,4 procenata (1990.) pasti na 5 procenata (2020.). To je razdvajanje. To je jaz između integriranog globalnog svijeta i sve više isključenih dijelova Zemlje."11

11 Gruppe von Lissabon, Grenzen des Wettbewerbs. Die Globalisierung der Wirtschaft und die Zukunft der Menschheit, Lizenzausgabe für die Bundeszentrale für politische Bildung, Bonn 1997, S. 108-112

10


5. Uzroci globalizacije

Kompleksni fenomenu mogu se objesniti samo multikauzalno. To je jedina stvar oko koje se slažu svi koji na ovaj ili onaj način sudjeluju u debati o globalizaciji, sve ostalo je veoma kontroverzno. U zavisnosti od toga kakvo se razumijevanje globalizacije zastupa, pominju se različiti uzroci nastanka globalizacije. Na sljedećoj slici su imenovani najčešće spominjani uzroci globalizacije, no to svakako nisu svi uzroci.

Tehnološke su novine, a posebno napredak u oblasti razmjene informacijama i u oblasti komunikacija, bez sumnje igrale i igraju jednu od najznačajnihih uloga u nastanku i razvoju globalizacije. Internet sa više aspekata predstavlja oznaku globalizacije. Globaliziranje finansijskog tržišta, prebacivanje ogromnih suma novca sa jedne strane globusa na drugu koje se odvija u djelićima jedne sekunde, organizacija transnacionalne proizvodnje i još mnogo toga bili bi nemogući bez ove tehnologije.

Enormni porast trgovine kao bitan element ekonomske globalizacije ima za posljedicu rapidno smanjenje troškova transporta i ubrzanje transporta. Ovo posebno važi za uslužni sektor: proizvodi kao što su software i baze podataka šalju u rekordnom vremenu mjerenom sekundama se s jednog na drugi kraj svijeta.

Kraj Hladnog rata se često imenuje kao jedan od uzroka globalizacije. Tokom trajanja konflikta Istok-Zapad svijet je bio podijeljen, što je značilo manje suradnje između država, ali padom ove granice - padom tzv. čelične zavjese 1989./90. kontakt i auradnja među državama su se intenzivirali. Bivše države "istočnog bloka" otvorile su se i izašle na svjetsko tržište. Sve više država se odlučuje za demokratiju i tržišnu ekonomiju, što onda predstavlja vodeće principe njihovog daljeg razvoja.

Uzroke globalizacije možemo promatrati kroz ljestvicu 20 najviše globaliziranih svjetskih zemalja.

11


1. Ljestvica dvadeset najviše globaliziranih svjetskih zemalja 12

6. Posljedice globalizacije

Globalizacija se tiče sviju nas. Jedan od ciljeva ovog rada je pojašnjavanje upravo ovog aspekta i naglašavanje značaja ove tematike. Pri tome glavnu ulogu igra trezvena procjena šansi i rizika, koja se distancira od kritika i pohvala.

12 http://www.foreignpolicy.com/issue_janfeb_2001/atkearney.html

12

http://www.foreignpolicy.com/issue_janfeb_2001/atkearney.html


„Dinamika globalizacije određena je ekonomskim snagama, ali se posljedice te dinamike najviše osjete u oblasti politike“ (Klaus Müller (Miler)).

U javnoj debati o globalizaciji jedna od tema je i rasprava o posljedicama globalizacije tokom koje se koriste neke od riječi pomenutih u gore predstavljenom dijagramu. Dijagram, svakako, ne obuhvata sve pojmove koji se dovode u vezu sa posljedicama globalizacije. Ovaj bi se odlomak mogao započeti izvodima iz aktuelnih novinskih članaka ili tekstova koji se svakodnevno mogu naći na internetu, jer ljudi uistinu osjete globalizaciju u svakodnevnom životu, što je možda najbolji pokazatelj njenih posljedica.

6.1. Pojašnjenje posljedica

Iz teksta kojeg je osamdesetih godina objavio Daniel Bell često je citirana rečenica da su nacionalne države premalene za velike i prevelike za male probleme. Globalni problemi kao što je efekat staklene bašte ne mogu se riješiti u okviru nacionalnih država isto kao ni lokalni problemi poput školstva.

Posljedica toga je erozija nacionalne države. Ne može se reći da nacionalne države nestaju ili da postaju suvišne, kako sugerišu mnogi komentari, već je u pitanju upravo erozija. Nivoi na kojima se rješavaju problemi (unutar nacionalne države - lokalni nivo, ili van nacionalne države - međunarodni nivo) doprinose ovoj eroziju. Nekadašnje veoma čvrste teritorijalne granice, granice državne moći ili granice među narodima koji žive u dvije različite države postaju propusne. Iza sintagme erozija nacionalne države skriva se i veoma napredan projekat Evropske unije. U Evropskoj uniji su države prenijele svoje nadležnosti na supranacionalne organizacije, pa su čak napravile i monetarnu uniju (čiji je simbol euro

13


Erozija nacionalne države, npr. Evropska Unija ; države Unije su svoje nadležnosti prenijele nadnacionalnim organizacijama pa je tako stvoren euro koji je postao simobl monetarne unije i novac koji se koristi u svim zemljama Evrope.Ovi fenomeni nisu novi. Još u sedamdesetim godinama se govorilo o "međusobnoj zavisnosti", ali su se procesi ubrzali i kvalitativno i kvantitativno dostigli novu dimenziju. Ovo je novina koju je sa sobom donijela globalizacija.

Sve se to u jednakoj mjeri tiče aspekata koji su pomenuti u dijagramu (vidi gore). Uništavanje okoliša postojalo je kao i nepravedna raspodjela i prije globalizacije, ali je globalizacija zaoštrila ove probleme. Ovo su činjenice na koje ukazuje pokret kritičara globalizacije koji u posljednje vrijeme sve više dobiva na značaju. Sa druge strane globalizacija stvara i preduslove da se za globalne probleme ne globalnom nivou pronadje odgovarajuće rješenje.

Povećavanje konkurentne sposobnosti na globalnoj berzovnoj poziciji socijalnih usluga, a time i sniževanje doprinosa na plaće procijenjuje se sa ekonomskog nivoa kao puka potreba, dok sindikati istovremeno upozoravaju da podstiče proces stvaranja "društvenog otpada".Činjenica je da radnici u Indiji zarađuju manje nego u Evropi i da će to u nekoj doglednoj budućnosti i ostati tako. Međutim to preduzećima daje dovoljno prostora da prijete preseljenjem svojih fabrika u zemlje "jeftine radne snage". Ipak, ni ova na prvi pogled sasvim ja osnovu podataka o jeftinoj radnoj snazi, veliku ulogu pri tome igraju i drugi faktori, kao što su prisutnost i blizina tržišta na koje će se plasirati robe ili nivo obrazovanja radnika i uposlenika.

Globalizacija ne znači samo da se sve može sugdje bez problema proizvoditi. Globalizacija se može instrumentalizirati kao argument protiv prijetnji o preseljenju proizvodnje u zemlje "jeftine radne snage".

7. Zaključak: Kuda nas globalizacija vodi?

Povijest dosadašnjeg društvenog razvoja bila je povijest klasnih borbi. Slobodni čovjek i rob, patricij i plebejac, barun i kmet, esnafski majstor i kalfa, ukratko – eksploatator i eksploatirani stajali su jedan prema drugom u stalnoj suprotnosti, vodili neprekidnu, čas skrivenu čas otvorenu borbu, borbu koja se

14


uvijek završavala revolucionarnim preobražajem cijelog društva, ili zajedničkom propašću klasa koje su se borile. U ranijim povijesnim epohama nalazimo skoro svugdje potpunu podjelu društva na različite staleže, mnogostruko stupnjevanje društvenih položaja. U starom Rimu imamo patricije, vitezove, plebejce, robove; u Srednjem vijeku feudalne gospodare, vazale, esnafske majstore, kalfe, kmetove, a uz to još gotovo u svakoj od tih klasa opet posebne stupnjeve. Moderno društvo nije ukinulo klasne suprotnosti. Ono je stavilo samo nove klase, nove uvjete eksploatiranja, nove oblike borbe umjesto starih. U tim novim uslovima, usavršava se tehnologija, intenzivira se konkurentnost na tržištima, pokretaće se snaga svjetskog tržišta i dolazi do ekonomskog slabljenja država. U takovm okruženju, sve je veći jaz između bogatih i siromašnih, kao da nas budućnost vodi u prošlost.

U suvremenim krizama redovno se uništava veliki dio ne samo izgrađenih proizvoda, nego i već stvorenih proizvodnih snaga, u njima izbija društvena epidemija koja bi svima ranijim epohama izgledala kao besmislica - epidemija pretjerane proizvodnje. Moderno društvo ima isuviše civilizacije, isuviše životnih sredstava, isuviše industrije, isuviše trgovine. Proizvodne snage, koje modernom društvu stoje na raspolaganju, ne služe više za unapređivanje civilizacije i odnosa među judima. Naprotiv, one postaju odviše silne za te odnose, one postaju zakočene; a čim savladaju tu zakočenost, dovode čitavo moderno društvo u nered, i ugrožavaju opstanak. Globalistički odnosi postaju preuski da bi obuhvatili bogatstvo koje su stvorili.

Pitanje svih pitanja: Čime će globalizam savladavati krize koje dolaze? Zar time što u sebi nosi sve svestranije i silnije krize, a da pritom smanjuju sredstva za sprečavanje kriza. Kakva nas budućnost čeka?? Je li se zaokružuje civilizacijski krug u kojem nas globalizacija vraća praiskonskoj, mitološkoj strašnoj i slijepoj sili, koja zahtjeva mnoge i nevine žrtve? Ostaje da vidimo...

Trenutno globalizacija ima pozitivan efekat na ljudsko usvršavanje. Informacije i tehnologije su dostupne svima, širom svijeta. U uslovima globalizacije, čovjek u svijetu „bez granica“ ima naizgled neograničenu mogućnost usavršavavanja. No ako dodamo i to da ona stvara sve veći jaz između siromašnih i bogatih, po paroli „ako je cilj pobjeda, onda može biti samo malo dobitnika“, jasno je da neće biti mnogo onih koji će imati priliku za to usavršavanje.

Ipak, zanimljivo je spomenuti da postoje razlozi koji i na političkoj razini ulijevaju dozu optimizma u sagledavanju budućnosti. Prvi je taj da gospodarstva koja su do sada preuzela nekvalificiranu masovnu proizvodnju (Kina i okolne zemlje), dugoročno gledano ne mogu održati svoju prednost niskih nadnica. Tako npr. puno zapošljavanje u Južnoj Koreji već uzrokuje velike pritiske za podizanje plaća. S obzirom na demokratizaciju, takve će države morati izgraditi sveobuhvatnije sisteme socijalne sigurnosti. Zato bi se međunarodne razlike u socijalnom standardu i platama morale smanjiti.

Drugi razlog za optimizam je predviđanje da bi višak niskokvalificiranih radnika, koji su najveći socijalni problem u Europi i Sjevernoj Americi (najzastupljeniji su u statistikama nezaposlenosti i siromaštva), mogao biti tek prijelazni problem, momentalna posljedica promijenjenih okolnosti. Taj problem bi se trebao riješiti

15


putem obrazovanja i praktične obuke. Dosad je pritisak na smanjenje plata uglavnom bio usmjeren prema nekvalificiranima, dok su plaće kvalificiranih radnika porasle. Iz tog razloga strategije doživotnog učenja i socijalnog investiranja nude moguće rješenje eliminiranja visoke stope nezaposlenosti i siromaštva.

Da li se vraćanje u prošlost od koje smo pobjegli, može nazvati usavršavanjem?

Neka svako odgovori za sebe...

Završit ću jednim citatom:

„Kapitalizam je tigar pun snage kojeg se može iskoristiti za ozivljavanje privrede, ali samo ukoliko njegove snage budu kontrolisane od strane državnih i političkih institucija. Globalizacija je ispustila ovog tigra iz kaveza i oslobodila "divlji" kapitalizam, koji je, kao i oslobođeni tigar, počeo da pokazuje svoje sklonosti divlje zvijeri.“ [Benjamin R. Barber]

8. Literatura

1. Abercrombie, N., Warde, A. : Contemporary British Society, Longman Group, London, 2003.

16


2. Jacob A. Frenkel: Globalization and Financial Markets: A Challenge for Economic Policy, Zagreb Journal of Economics, vol. 4, No. 5, Zagreb, 2000.

3. Globalizacija, zbornik radova, Anđelko Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999. 4. Paul Hirst, Grahame Thompson: Globalizacija, Liberata, Zagreb, 2001.5. David Held: Democracy and the Global Order, Stanford, 1995., str. 20,21, iz F.

Turek: Globalizacija i globalna sigurnost, Interland d.o.o., Varaždin, 1999.6. Ronald Robertson: Globalization: Social theory and global culture, London,

New Delhi, 1992., iz zbornika Globalizacija, priredio Anđelko Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999.

7. Mladen Staničić: Globalno gospodarstvo i globalizacija, Ekonomski pregled 51 (9-10), Zagreb, 2000.

8. (Ulrich Beck: Was ist Globalisierung?, Suhrkamp, Frankfurt, 1998., iz zbornika Globalizacija, priredio A. Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999.

9. Ernst-Otto Czempiel, Regionalisierung und Globalisierung – Herausforderungen der deutschen Außenpolitik; in: Friedrich-Ebert-Stiftung, Akademie der politischen Bildung (Hg.), Globale Politik für eine globale Welt – Das Vermächtnis von Willy Brandt, Bonn 1999.

10. Gruppe von Lissabon, Grenzen des Wettbewerbs. Die Globalisierung der Wirtschaft und die Zukunft der Menschheit, Lizenzausgabe für die Bundeszentrale für politische Bildung, Bonn 1997.

11. http://www.foreignpolicy.com/issue_janfeb_2001/atkearney.html 12. http://www.komunikacija.org.yu/komunikacija/casopisi/sociologija/XLVI_2/04/

html_ser_lat 13. http://www.pravni-obrasci.co.yu/teorija/globalni_metropolis/

masovne_komunikacije.htm 14.

17

http://www.pravni-obrasci.co.yu/teorija/globalni_metropolis/masovne_komunikacije.htm

http://www.pravni-obrasci.co.yu/teorija/globalni_metropolis/masovne_komunikacije.htm

http://www.komunikacija.org.yu/komunikacija/casopisi/sociologija/XLVI_2/04/html_ser_lat

http://www.komunikacija.org.yu/komunikacija/casopisi/sociologija/XLVI_2/04/html_ser_lat

http://www.foreignpolicy.com/issue_janfeb_2001/atkearney.html

ekonomska globalizacija i ljudsko usavršavanje

Documents