Ekonomika 2012 - k1 - by Hoc

Ekonomija je društvena znanost koja proučava proizvodnju i ponudu, raspodjelu, razmjenu i potrošnju materijalnih dobara i usluga u određenom vremenu, u određenomprostoru i društvuEkonomika kao znanost izučava racionalne mogućnosti učinkovite raspodjele ograničenih sredstava (inputa) u cilju proizvodnje određenih učinaka (proizvoda ili usluga) kojima se zadovoljavaju ljudske i šire društvene potrebe.Makroekonomika se bavi proučavanjem ekonomskog sustava u cjelini. Ona pokušava sažeti sve jedinice (domaćinstva, privredne subjekte, javni sektor) u jedno i proučava kako ta cjelina funkcionira, a njene su osnovne kategorije nacionalni dohodak, zaposlenost, investicije, štednja, potrošnja, ekonomski rast, porezi, doprinosi, carine, subvencije itd.Mikroekonomika - objašnjava djelovanje pojedinih sudionika ekonomskoga sustava (pojedinci, domaćinstva, poduzeća, privredne grane) i proučava ekonomska dobra.Poduzeće je ekonomska, ljudska, organizacijska, pravna i zaokružena tehnička cjelina, koja kombinirajući proizvodne faktore proizvodi proizvode, odnosno pruža usluge zahvaljujući čijoj realizaciji na tržištu ostvaruje profit.

Osnovne karakteristike poduzeća: - definirano vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, - puno preuzimanje rizika za poslovanje, - maksimizacija profita.

S obzirom na broj vlasnika: - inokosno poduzeće, - ortačko društvo (ortaštvo), - dioničko društvo (korporacija).

Poduzeća prema veličini : - mala ako ne prelaze sljedeća tri kriterija: (-ukupna aktiva (imovina) 27 milijuna kuna, -prihod 54 milijuna kuna, - 50 zaposlenika),- srednja ako prelaze dva kriterija za mala poduzeća, a ne prelaze dva od sljedeća tri (velika prelaze dva od sljedeća tri kriterija): (-ukupna aktiva (imovina) 108 milijuna kuna, - prihod 216 milijuna kuna, - 250 zaposlenika).

Današnja poduzeća u najvećoj mjeri određuje:-menadžment (uravnoteženje poduzetničkog žara s financijskom i upravljačkom disciplinom)-radna snaga (jačanje uloge sindikata i intelektualnog rada)- financije (sve veći rizik)- tehnika (novi proizvodi, komunikacije, transport …)- politika (subvencije, ograničenja …)Proizvodnja uporabnih vrijednosti: proizvodnja

stvaranje korisnosti stvaranje vrijednosti

proizvodni faktori (v1, v2, v3, ....) tj. komponente procesa proizvodnje sredstva za rad, predmeti rada, ljudski rad kapital i rad

Korisnost je sposobnost proizvoda ili usluge da zadovolji neku potrebu, a vrijednost je pojam koji se definira u sociologiji. S obzirom na proizvodni proces, proizvodnja moze biti:

- komadna ili pojedinačna (unikatna odjeća, proteze, brodovi) (koristi se specijalizirana oprema, visoko spec. rad i postiže se vrlo niska razina tehničke učinkovitosti),

- masovna proizvodnja (koristi se visoko spec. oprema) (rad niske spec. i postiže se visoka razina teh. učinkovitosti),

- fleksibilna masovna proizvodnja (nastala iz potrebe za zadovolji kupce, postiže se nešto niža razina teh. učinkovitosti),

1

- procesna proizvodnja (izuzetno kapitalno intenzivna, sastavi rade 24h na dan, postiže se najviša razina teh. učinkovitosti).

Koncept proizvodne funkcije --Da bi se moglo proizvoditi potrebno je da su ispunjeni određeni uvjeti proizvodnje: prostorne, vremenske, kvalitativne i kvantitativne ili pojednostavljeno svi potrebni faktori za određenu proizvodnju moraju biti dostupni na istom mjestu, u isto vrijeme, u količini koja je potrebna i odgovarajuće kvalitete. (Studenti i predavač se moraju nalaziti u istoj dvorani, u isto vrijeme, broj studenata mora biti barem minimum koji Statut fakulteta traži kao uvjet održavanja predavanja, a znanje predavača mora odgovarati predmetu koji se predaje.)-Promatra se samo odnos između količine proizvoda izražene u naturalnim jedinicama s jedne strane i količine angažiranih i utrošenih proizvodnih faktora s druge strane. Zanima nas kvantitativni odnos između faktora koji se treba uspostaviti pri proizvodnji željene točno određene količine proizvodnje.Q = f(vi)

diskretna kontinuirana

vi - količina angažiranih i utrošenih faktoraQ - količina finalnih proizvoda

U diskretnom slučaju prati se povećanje proizvodnih faktora za jedinicu ili za ekonomski opravdanu veličinu i iz toga rezultirajuća proizvodnja. U kontinuiranom slučaju moguće je pratiti povećanje proizvodnog faktora za jako malu vrijednost iz toga rezultirajuću proizvodnju.Proizvodne se funkcije dijele na proizvodne funkcije u kratkom i proizvodne funkcije u dugom vremenskom razdoblju:- kratko vremensko razdoblje: -postoji podjela na varijabilne (ovise o količini proizvoda) i fiksne

(kapacitet) proizvodne faktore, - djelomična (parcijalna) prilagodba proizvodnih faktora.

- dugo vremensko razdoblje: - svi proizvodni faktori su varijabilni, gubi se podjela na fiksne i varijabilne (svi postaju varijabilni),

- potpuna (totalna) prilagodba proizvodnih faktora.

Proizvodna funkcija u kratkom vremenskom razdoblju:- izdvajamo samo jednu v1 a ostale smatramo konstantnim i gleda utjecaj na proizvodnju proizvoda.- moguća samo djelomična prilagodba proizvodnih faktora.-proizvodna funkcija s jednim varijabilnim faktorom. Q = f(v1, C).Q – ukupni prinosv1 - određeni (jedan) proizvodni faktorC - svi ostali proizvodni faktori osim v1 koji se smatraju konstantnima

Ukupan prinos (Q)Ukupnim se prinosom ukazuje na opseg rezultata nekog proizvodnog sustava.

Kretanje ukupnog prinosa na uloženi varijabilni (proizvodni) faktor

2

Točka B je točka proporcionalnosti tj. jednakosti porasta proizvodnje i porasta ulaganja varijabilnog faktora. Daljnje ulaganje varijabilnog faktora rezultira sporijim rastom proizvodnje sve do točke C gdje se postiže maksimum ukupnog prinosa. Točka C naziva se točka zasićenja.

Koeficijent elastičnostiKoeficijent elastičnosti govori za koliko će se postotaka promijeniti ukupan prinos (rezultat proizvodnje) ukoliko se ulaganje varijabilnog faktora poveća za 1% te ukoliko se radi o diskretnoj proizvodnoj funkciji, izračunava po sljedećoj formuli:

EQ /v 1=%ΔQ

%Δv1

=

Q2−Q1

Q1

¿100

v12−v11

v11

¿100

-Kad je koef. elastičnosti veći od 1 (E Q/v1 > 1) znači da je tempo porasta ulaganja u varijabilni faktor v1

sporija od tempa porasta proizvodnje. Kada je (E Q/v1 = 1) tamo gdje je tempo porasta ulaganje u varijabilni faktor v1 jednaka tempu porasta proizvodnje. Kad je (EQ/v1 < 1) – tamo gdje je tempo porasta ulaganja varijabilog faktora v1 brži od tempa porasta proizvodnje.-Ukoliko je proizvodna funkcija zadana u kontinuiranom obliku tada se elastičnost proizvodnje izračunava kao:

EQ /v 1=dQ

dv1

¿v1

Q

Prosječni prinosProsječni prinos (proizvodnost) predstavlja visinu ukupnog prinosa koja se ostvaruje na uloženu jednu, i to bilo koju jedinicu varijabilnog faktora.( visina ukupnog prinosa po jedinici uloženog varijabilnog faktora v1)

q= Qv1

Granični prinos-diskretni pokazuje za koliko će se promijeniti ukupan prinos ako se ulaganje u varijabilni faktor poveća za jedinicu.

gq= ΔQΔv1

=Q2−Q1

v12−v

11

-kontinuirani pokazuje za koliko će se promijeniti prinos ukoliko se u ulaganje u varijabilni faktor poveća za infinitezimalnu veličinu.

gq=dQdv 1

-Najjednostavnije rečeno, ukoliko se zapošljavaju novi radnici, granični prinos pokazuje koliko svaki slijedeći zaposleni doprinosi ukupnoj proizvodnji. -Slika prikazuje kretanje graničnog prinosa u masi, ukupnog prinosa, prosječnog i graničnog prinosa.

3

Kretanje ukupnog prinosa, graničnog prinosa u masi, prosječnog i graničnog prinosa

Karakteristične točke u kretanju proizvodnje (A- točka infleksije, B – točka proporcionalnosti, C – točka zasićenja)

Zakoni proizvodnosti:

Zakon minimuma ukazuje da je nekorisno ulagati u druge proizvodne faktore ako se ne uloži barem minimum nekog proizvodnog faktora.

Zakon maksimuma pokazuje gornju granicu proizvodne sposobnosti nekog proizvodnog sustava. Razlikujemo tzv. apsolutni maksimum i tzv. relativni maksimum.

Zakon rastućeg prinosaKada je tempo porasta proizvodnje veći od tempa ulaganja varijabilnog faktora kažemo da djeluje

zakon rastućeg prinosa. Za njega je karakteristično da je q<gq, i EQ /v 1 >1.

Zakon proporcionalnostiKada je tempo porasta proizvodnje jednak tempu ulaganja odabranog varijabilnog faktora kažemo da

djeluje zakon proporcionalnosti, odnosno zakon optimuma, tj. vrijedi da je gq = q i EQ /v 1= 1.

Zakon opadajućeg prinosaKada je tempo porasta proizvodnje manji od tempa ulaganja odabranog varijabilnog faktora kažemo

da djeluje zakon opadajućeg prinosa. Za njega je karakteristično gq < q i EQ /v 1< 1.

4

Zone proizvodnje

Karakteristične zone proizvodnje

Na temelju opće proizvodne funkcije kojom se opisuje jednostavni proizvodni sustav moguće je identificirati četiri zone.

Zona I proteže se sve do ulaganja varijabilnog faktora u količini v1A. Kod te količine granični prinos u

masi postiže maksimum. Ta se točka naziva točkom infleksije.

Zona II proteže se od ulaganja varijabilnog faktora u količini v1A pa do ulaganja varijabilnog faktora u

količini v1B. Kod ulaganja varijabilnog faktora v1

B prosječni prinos je maksimalan a ukupni se prinos ponaša proporcionalno.Točka na ukupnom prinosu gdje je on proporcionalan naziva se točka proporcionalnosti. Prema tome zona II se proteže od točke infleksije do točke proporcionalnosti.

Zona III obuhvaća interval ulaganja varijabilnog faktora od točke proporcionalnosti do točke zasićenosti. Točka zasićenosti označava onaj moment ulaganja varijabilnog faktora gdje je ukupni prinos maksimalan, a granični prinos je nula.

Zona IV obuhvaća onaj interval ulaganja varijabilnog faktora gdje je granični prinos negativna veličina. Sa stanovišta jednostavnog proizvodnog sustava poželjno je ulaganje varijabilnog faktora u količini v1

B i predstavlja njegovo ravnotežno stanje.

No, postoje razlozi zbog čega proizvodni sustav može odlučiti ulagati varijabilni faktor od točke proporcionalnosti do točke zasićenosti. On je nedovoljna iskorištenost fiksnih faktora.

5

Proizvodni brijeg pokazuje jedan proizvodni sustav i sve moguće kombinacije varijabilnih faktora v1 i v2 (rad i kapital) u tom proizvodnom sustavu i iz tih kombinacija rezultirajuće količine proizvodnje.

-Točka C prikazuje razinu proizvodnje koja se ostvaruje ulaganjem određenih količina varijabilnih faktora v1 i v2, točka D prikazuje istu razinu proizvodnje nastalu ulaganjem neke druge kombinacije količina varijabilnih faktora v1 i v2. Analogno je s točkama A i B. Na proizvodnoj površini postoji nebrojeno mnogo različitih razina proizvodnje koje se mogu realizirati određenim različitim kombinacijama varijabilnih faktora v1 i v2. Razina proizvodnje koju prezentiraju točke A i B, veća je od razine proizvodnje koju prezentiraju točke C i D. Ukoliko bismo sliku proizvodne površine spustili na ravninu određenu s v 1 i v2 dobili bi slijedeću sliku (Koncentrični krugovi):

Na koncentričnom krugu se nalaze sve tehnički moguće kombinacije odnosno rada i kapitala kojima se može proizvesti ista količina proizvodnje.

-Točke A’ i B’ označavaju jednu razinu proizvodnje, a točke C’ i D’ drugu, nižu, razinu proizvodnje.

Izvođenje izokvantIzokvanta je dio koncentričnog kruga na kojim se nalaze tehnički moguće varijante v f , v1 i v2, odnosno rada i kapitala koje su istodobno racionalne i opravdane, a kojima se proizvodi ista količina proizvodnje.

B

v2

v 21

v 22

v 11 v 12 v1

A

C

R 1

R 2

Koncentrični krug i izvođenje izokvanti

6

-Točke A, B i C označavaju istu razinu proizvodnje. U odnosu na točku B, točka A iziskuje angažiranje veće količine faktora v 2. Isto tako točka C iziskuje veći angažman faktora v1. Nema sumnje da je točka C inferiorna točki B. Budući da racionalni proizvođač nikada neće trošiti više faktora nego što je potrebno.

-Da bi se odvojile racionalne kombinacije iz skupa tehnički mogućih kombinacija faktora poslužit ćemo se tangentama koje su paralelne sa koordinatnim osima i dobit ćemo točke R1 i R2. Interval koncentričnog kruga koji je omeđen točkom R1 i točkom R2 predstavlja skup racionalnih mogućnosti kombiniranja faktora v1 i v2 da se dobije ista razina proizvodnje.

v2

v1

I1

I2

I3

Familija izokvanti

-Kada su dva faktora varijabilna, granični se prinos izračunava uz pretpostavku da se jedan od faktora drži konstantnim. Granični prinos se u tom slučaju zove granični fizički proizvod i govori nam za koliko će se povećati proizvodnja ukoliko se jadan od faktora poveća za jedinicu ili neku drugu ekonomski opravdanu veličinu u diskretnom slučaju ili za infinitezimalnu veličinu u kontinuiranom slučaju, a drugi ostane nepromijenjen. On nam zapravo pokazuje razinu proizvodnje, odnosno koncentrični krug dalje od ishodišta u koji će se doći ukoliko se ulaganje samo jednog od varijabilnih faktora poveća.

-Ovi granični proizvodi i proizvodna funkcija reflektiraju proizvodnu funkciju od dva varijabilna faktora zadana u diskretnoj formi. Granični fizički proizvod faktora v1 ukazuje na to za koliko će se povećati proizvodnja ukoliko se ulaganje varijabilnog faktora v1 poveća za jedinicu ili neku drugu ekonomski opravdanu veličinu, a ulaganje varijabilnog faktora v2 ostane nepromijenjeno. Granični fizički proizvod faktora v1 (diskretni slučaj).

gfqv1= ΔQ

Δv1

=Q2−Q1

v12−v11

ili u kontinuiranom slučaju

gfqv1= δ Q

δ v1

Analogno, granični fizički proizvod faktora v2 ukazuje na to za koliko će se povećati proizvodnja ukoliko se ulaganje varijabilnog faktora v2 poveća za jedinicu ili neku drugu ekonomski opravdanu veličinu, a ulaganje varijabilnog faktora v1 ostane nepromijenjeno.Granični fizički proizvod faktora v2

gfqv2= ΔQ

Δv2

=Q2−Q1

v22−v21

ili u kontinuiranom slučaju

gfqv2= δ Q

δ v2

7

Uz granični fizički proizvod povezuje se i pojam parcijalna elastičnost koja nam kaže za koliko će se postotaka promijeniti proizvodnja ukoliko se ulaganje jednog od varijabilnih faktora poveća za 1%, a ulaganje drugog ostane nepromijenjeno.

Izraz za parcijalnu elastičnost ako je funkcija proizvodnje zadana u kontinuiranom obliku:

EQ /¿¿=

δ Qδ v

2⋅

v2

Q

¿

, ili

EQ /¿¿=

δ Qδ v2

¿v2

Q

¿

Izraz za parcijalnu elastičnost ako je funkcija proizvodnje zadana u diskretnom obliku:

EQ /v 1=%ΔQ

%Δv1

=

Q2−Q1

Q1

¿100

v12−v11

v11

¿100 , ili

EQ /v 2=%ΔQ

%Δv2

=

Q2−Q 1

Q1

¿100

v22−v21

v21

¿100

Granična stopa tehničke supstitucije

v2

v 23

v 22v 21

v 11 v 12 v 13 v1

B

v 14

v 24 A

CD

I

v 2

v 1

Zamjenjivost jednog faktora drugim

Ukoliko se ostaje na istoj razini proizvodnje uz istovremeno smanjivanje ulaganja jednog varijabilnog faktora i povećanje ulaganje drugog varijabilnog faktora zanima nas stopa tehničke supstitucije koja nam kaže koliko će se morati smanjiti angažman jednog ulaganje faktora ukoliko se ulaganje drugo poveća za jedinicu a da pri tome ostanemo na istoj razini proizvodnje.

GSTS=−Δv2

Δv1

=−v2

2−v2

1

v12−v11

=−gfqv 1

gfqv2

Za konveksnu izokvantu važi da je granična stopa tehničke supstitucije pozitivna i da djeluje zakon padajuće granične stope tehničke supstitucije.

8

Ekonomsko područje proizvodnje

B

D

A

C

v2

v 21

v 23

v 24

v 11 v 12 v 13 v1

v 22

v 14

I1

I2

gornja linijagrebena

donja linijagrebena

Ekonomsko područje proizvodnje

Ekonomsko područje proizvodnje obuhvaća sve tehnički moguće i istovremeno racionalne kombinacije varijabilnih faktora v1 i v2 (rada i kapitala) u nekom proizvodnom sustavu i sve iz tih varijabilnih faktora rezultirajuće proizvodnje.

-Ekonomsko područje proizvodnje zatvaraju donja i gornja linija grebena koje spajaju rubne točke izokvanti tj. gornje linije grebena spaja točke u kojima je granični fizički proizvod jednak 0. Donja linija grebena je linija koja spaja točke u kojima je gfq = 0. Te dvije linije zatvaraju proizvodni tehnički prostor u kojemu se nalaze racionalni proizvodni procesi. Taj prostor predstavlja osnovicu za ekonomski izbor pojedinačnog konkretnog proizvodnog procesa tj. kombinacije faktora v1 i v2 za proizvodnju dane količine proizvoda.

Optimalna kombinacija proizvodnih faktora

Jednadžba za troškovne krivulje glasi

T=cv 1v1+cv2

v2

i (izotroškovna linija)prikazuje sve kombinacije proizvodnih faktora v1 i v2 za kojih se uz dane cijene troši točno planirana sredstva T

Izotroškovna linija

Optimalna kombinacija proizvodnih faktora daje max. količinu proizvoda uz dana ograničenja (cijena cv1 i cv2 i planirana sredstva)

9

Optimalna kombinacija faktora Putanja ekspanzije

Putanja ekspanzije povezuje optimalne kombinacije varijabilnih faktora na različitim razinama proizvodnje te pokazuje smjer porasta proizvodnje.

-Krivulje I1, I2 i I3 su izokvante. T1, T2 i T3 su tangente koje su međusobno paralelne (usporedne). Granična stopa tehničke supstitucije GSTS u točkama A, B i C je jednaka. Te su točke međusobno povezane izglađenom krivuljom koja se naziva izoklina.

-Ako se tangente pojme kao izotroškovni pravci i ako se njihovi nagibi ne mijenjaju tada izokline postaju putanje ekspanzije. Putanja ekspanzije specijalna je izoklina uzduž koje će količina proizvodnje ekspandirati u slučaju da cijene proizvodnih faktora ostanu neizmijenjene.

Mogući oblici putanje ekspanzije

Alternativni oblici putanje ekpanzije

Krivulje prikazuju putanju ekspanzije koja predstavlja:a) povećanje razine proizvodnje u dugom roku s većim oslanjanjem na angažman kapitala, (oprema)b) povećanje proizvodnje uz proporcionalno povećanje ulaganja u oba varijabilna faktora, (oprema i radnik)c) povećanje proizvodnje uz veći angažman rada (radnik)

Kapacitet- je sposobnost da u određenom vremenu proizvede određenu količinu proizvoda i usluga zahtijevane kvalitete.

Razlikujemo:Minimalni kapacitet je u načelu nula, međutim kod proizvodnih sustava koji se ne smiju

zaustavljati zbog previsokih troškova ponovnog pokretanja. Maksimalni kapacitet je količina proizvoda koju sustav maksimalno može proizvesti. Mogući kapacitet uzima u obzir opremu i zaposlenike,

10

Optimalni kapacitet je ono što sustav može dati uz minimalnu potrošnju varijabilnih proizvodnih faktora po jedinici proizvoda

Mjerenje kapaciteta1. skupine metoda mjerenja kapaciteta pomoću proizvoda-Postoje tri slučaja. Kod homogene proizvodnje proizvodnja kapacitet se izražava u naturalnim jedinicama. Kada proizvodnja nije homogena, ali se uporabom tehničko tehnoloških kriterija može homogenizirati kapacitet se iskazuje u uvjetno naturalnim jedinicama. Kada proizvodnja nije homogena i nemoguće ju je homogenizirati tada se kapacitet iskazuje u vrijednosnom izrazu upotrebom stalnih cijena.2. skupine metoda mjerenja kapaciteta pomoću proizvodnih faktora-I ovdje je više slučajeva. Prvi je slučaj da se kapacitet mjeri količinom sirovina koja se može preraditi. U drugom se slučaju mjeri utroškom radne snage, norma satima odnosno uvjetnim norma satima. U trećem se slučaju mjeri satima rada proizvodne opreme tj. strojnim satima i uvjetnim strojnim satima.3. metode mjerenja kapaciteta uskim grlom -U slučaju da proizvodni sustav ima više tehnoloških faza tada se kapacitet proizvodnog sustava mjeri uskim grlom tj. najnižom propusnom moći neke tehnološke faze.4. statističke metode mjerenja kapaciteta-Od statističkih metoda zanimljiva je metoda uzoraka, a aplikacija metode na probleme proizvodnje uobičajeno se naziva metoda trenutačnih zapažanja.5. matematičke metode (linearno programiranje)- metodom linearnog programiranja nastoji se izračunati koliko sustav može dati uz određena ograničenja

Teorije prilagođavanja – nastale su iz potrebe da se proizvodni sustavi prilagode promjenjenim uvjetima u okolini (otežana nabava materijal). Mogu biti: - a)prilagođavanje po zakonu prinosa, -ako pretpostavimo da je potražnja za proizvodom pala, pa je proizvodnja s Q1 pala na Q2,ako takvo stanje potraje dulje vrijeme proizvodni sustav će mu se nastojat prilagoditi po zakonu prinosa tako da se u količini proizvodnje Q2 nađe nova točka optimuma. b)kvantitativno prilagođavanje, -ako u proizvodnom sustavu postoji mogućnost izdvajanja odnosno dodavanja pojedinih strojeva c) prilagođavanje po intenzitetu, -može se primjeniti kad ne postoji mogučnost izdvajanja pojedinih strojeva,ne mijenja se vrijeme rada sustava već se ubrzava ili usporava intenzitet rada ovisno o tome je li potrebno povećavati ili smanjivati proizvodnju. d) vremensko prilagođavanje- kada je proizvodni sustav takav da nije moguće izdvojiti pojedine strojeve niti mijenjati intenzitet njihova rada tada se skraćuje odnosno produžuje vrijeme rada sustava ovisno o tome je li potrebno povećati ili smanjiti proizvodnju.

Jalovi fiksni troškovi -se javljaju kao posljedica neiskorištenog kapaciteta. Pri njihovom izračunu potrebno je obuhvatiti zajedničke i pojedinačne fiksne troškove pojedinih strojeva

FT j=( Km−K o )FTKm

Km - objektivno mogući kapacitet Ko - ostvareni kapacitetFTj - jalovi fiksni troškovi

11