EKONOMIJA EVROPE – PITANJA ZA ISPIT

1. Pojam i nastanak EU?

Europska unija (kratica EU) jedinstvena je međuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država, nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Europska unija formalno je uspostavljena 1. studenoga 1993. godine, stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta).

Europska unija danas broji 27 država članica. Prostire se na 4.325.675 km², a broji oko 502 milijuna stanovnika. Dan EU je 09.05. u znak sjećanja na 09.05.1950. godine kada je Robert Schuman izložio prijedlog o stvaranju organizirane Europe za ugalj i čelik (to se jiš i Schumanova deklaracija).

EU je nastala najprije stvaranjem Europske zajednice za ugalj i čelik (18. aprila 1951. - u Parizu je potpisan Pariški ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik. Ugovor je stupio na snagu 25. jula 1952. godine.), a zatim stvaranjem Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju (25. marta 1957. - potpisan Rimski ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju, 1. januara 1958. - Rimski ugovor stupio na snagu), zatim ujedinjenjem te tri zajednice u jednu Europsku zajednicu (8. aprila 1965. - potpisan Sporazum o udruživanju organa EEZ-a, Europske zajednice za ugljen i čelik te EUROATOM-a. Ugovor je stupio na snagu 1. srpnja 1967. Od potpisa ugovora u upotrebi je naziv Europske zajednice za oznaku spomenutih triju zajednica.) i tek onda 1993. godine formalno nastala Europska unija (7. februara 1992. - potpisan Ugovor o Europskoj uniji u Maastrichtu, stupio na snagu 1. novembra 1993.).

Ciljevi EU su: uravnotežen ekonomski i društveni rast, visoka razina zaposlenosti, zaštita prava i interesa građena, promicati ekonomski i socijalni napredak, uravnotećen i održiv razvoj, jačati ekonomsku i socijalnu koheziju, uspostaviti monetarnu i ekonomsku uniju, čuvati i razvijati uniju kao prostor slobode pravde i sigurnosti...

2. Osnivački ugovori?

Osnivačkim ugovorima definiraju se principi, pravni i institucionalni temelji EU, te odnos s državama članicama i međunarodnim organizacijama.

U okviru Osnivačkih ugovora razlikujemo 3 vrste ugovora:- Ugovor o Europskoj zajednici za ugalj i čelik- Ugovor o Europskoj ekonomskoj zajednici- Ugovor o Europskoj zajednici za atomsku energiju

Ugovorom o Europskoj zajednici za ugalj i čelik dogovoreno je stvaranje Europske zajednice za ugalj i čelik, potpisan je 18. aprila 1951. - u Parizu, naziva se i Pariški ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik. Ugovor je stupio na snagu

1

25. jula 1952. godine. Cilj ugovora bio je stvaranje zajedničkog tržišta uglja i čelika, te unapređenje razvoja ekonomije, rast zaposlenosti i životnog standarda.

Ugovorom o Europskoj ekonomskoj zajednici dogovoreno je stvaranje Europske ekonomske zajednice, potpisan 25. marta 1957. u Rimu, zove se još Rimski ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednici, 1. januara 1958. - Rimski ugovor je stupio na snagu. Ciljevi ugovora o Europskoj ekonomskoj zajednici bili su uspostavljanje zajedničkog tržišta i dogovaranje političke dimenzije razvoja bliskih veza europskih država. Ugovorom o Europskoj ekonomskoj zajednici uspostavljena je carinska unija.

Ugovorom o Europskoj zajednici za atomsku energiju dogovoreno je stvaranje Europske zajednice za atomsku energiju, potpisan kao i prethodni ugovor, 25. marta 1957. u Rimu, zove se još Rimski ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, 1. januara 1958. - Rimski ugovor je stupio na snagu. Svrha EURATOM-a bila je uspostavljanje i razvoj evropske industrije atomske energije.

3. Trostuba struktura EU iz Maastrichta?

Trostuba struktura EU nastala je 1993. godine Ugovorom iz Masrichta, sastoji se od:- Europske zajednice koja uključuje 3 zajednce (Europska zajednica za ugalj i čelik,

Europska ekonomska zajednica i Europska zajednica za atomsku energiju)- suradnja država u vanjskoj i sigurnosnoj politici (očuvanje mira, ljudska prava,

pomoć za zemlje koje nisu članice)- suradnja policije i pravosuđa u kaznenim pitanjima

Trostuba struktura EU zadržala se do danas, a nestat će kada na snagu stupi Ustavni ugovor EU.

4. Kriteriji pristupanja EU?

Na sastanku Europskog vijeća u Kopenhagenu, održanom u junu 1993. godine, postavljena su tri kriterija (tzv. kopenhaški kriteriji) koje svi budući kandidati moraju ispunjavati u punopravno članstvo. To su:- politički kriteriji: stabilnost institucija koje osiguravaju demokratiju, vladavinu

prava, poštivanje ljudskih prava i zaštita manjina- ekonomski kriteriji: postojanje funkcionalnog tržišnog sistema jedinstvenog tržišta

sposobnog da se nosi s konkurentskim pritiskom i tržišnim snagama unije- pravni kriteriji: sposobnost preuzimanja obaveza iz članstva uključujući

privrženost ciljevima političke, ekonomske i monetarne unije.

Iako je prihvaćanje pravne stečevine EU važno, još je važnije osigurati učinkovitu provedbu i primjenu kroz odgovarajuće administrativno ustrojstvo. Stoga je na sastanku Europskog vijeća u Madridu 1995. godine postavljen četvrti kriterij kao preduvjet za članstvo (tzv. madridski kriterij):- Administrativni - prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem

osiguranja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju.

2

5. Postupci odlučivanja u EU?

Postupci odlučivanja u EU su:

- suodlučivanje (postupak koji se koristi u većini donođenja zakonodavstva EU)

- savjetovanje (Vijeće se konzultira s Parlamentom te Gospodarskim i socijalnim odborom i Odborom regija)

- pritisak Parlamanta (podrazumjeva da Vijeće mora dobiti pritisak Parlamenta prije nego li donese neke važne odluke)

6. Jedinstveno tržište?

Jedinstveno tržište je jedno područje bez unutrašnjih granica, unutar kojeg je obezbjeđeno slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala.

Ono počiva na 4 slobode:

- sloboda kretanja ljudi (ukidanje granične kontrole, utvrđivanje zakona o azilu, oružju i drogama)

- sloboda prometa roba (ukidanje graničnih kontrola, usklađivanje poreza)

- sloboda prometa usluga (liberalizacija financijskih usluga i liberalizacija tržišta transporta)

- sloboda prometa kapitala (veće slobode monetarnih kretanja i transakcija kapitala, koraci prema zajedničkom tržištu za financijske usluge)

Uspostavljeno je na principima: konkurencije, nediskriminacije i uzajamnog priznavanja. Danas jedinstveno (unutrašnje) tržište Evropske unije čini blizu 500 miliona potrošača, a od 1993. stvorilo je 2,5 miliona novih radnih mjesta i 800 milijardi dobiti, te uticalo na smanjenje cijena. Jedinstveno (unutrašnje) tržište zvanično je uspostavljeno 1. januara 1993. godine.

7. Institucije EU?

U Institucije EU ubrajamo:

Europska komisija

Europski parlament

Vijeće EU

Europsko vijeće

Sud EU

Europska centralna banka

Europski revizorski sud

3

Institucionalni trokut (Europska komisija, Europski parlament i Vijeće EU) kreira politike i zakone koji se primjenjuju širom EU.

Europska komisija djeluje neovisno od nacionalnih vlada. Osnovni joj je zadatak podupirati interese Unije. Komisija sastavlja prijedloge za nove europske zakone koje predstavlja Europskom parlamentu i Vijeću EU. Europska komisija je izvršna ruka EU. Sjedište komisije je u Bruxellesu. Europska komisija ima 4 glavne uloge: predlagati zakonodavstvo Parlamentu i Vijeću, upravljati i provoditi politike i budžet Unije, provoditi Europsko zakonodavstvo i zastupati EU na međunarodnom tržištu.

Europski parlament je jedina institucija EU čiji se članovi biraju direktno na izborima. Datira iz 1950-ih od nastanka osnivačkih ugovora. Izbori se održavaju svakih 5 godina, a svaki građanin EU može glasati. Europski parlament ima 3 sjedišta: Bruyelles, Luksamburg i Strazburg. Europski parlament ima 3 osnovne uloge: usvaja evropske zakone, provodi demokratski nadzor na dr.institucijama i utjecaj na budžetska sredstva (Parlament sa Vijećem usvaja ili odbija budžet). Postoje 2 osnovne funkcije načina rada Parlamenta: pripremanje plenarnog zasjedanja i plenarno zasjedanje.

Vijeće EU (Vijeće ministara) je institucija u kojoj su zastupljeni interesi država članica. Vijeće je glavno tijelo EU za donošenje odluka. Nastalo je 1950-ih godina kada su nastali Osnivački ugovori. Vijeće EU zastupa članice, a na njihovim sastancima sudjeluje po jedan ministar iz svake nacionalne vlade EU. Postoji 9 različitih sastava Vijeća: opći poslovi i vanjski odnosi, ekonomska i financijska pitanja, pravosuđe i unutrašnji poslovi, zapošljavanje - socijalna politika - zdravstvo, konkurentnost, promet telekomunikacije i energije, poljoprivreda i rudarstvo, zaštita okoliša i izobrazba mladih i kultura. Vijeće ima 6 ključnih uloga: usvaja europske zakone zajedno sa Parlamentom, koordinira šire ekonomske i socijalne politikem sklapa međunarodne sporazume između EU i država članica, odobrava budžet EU, razvija zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU i koordinira saradnju između nacionalnih sudaca i policijskih snaga. Rad vijeća organizira se kroz 3 ključne institucije: odbor stalnih predstavnika, predsjedništvo Vijeća i glavno tajništvo.

Europsko vijeće okuplja čelnike država članica i predsjednika Komisije. Osnovano je 1974. godine. Sastaje se barem jednom svakih 6 mjeseci pod predsjedavanjem čeelnika države ili vlade. Od 2000. godine u skladu sa Lisabonskom strategijom na sastanku Vijeća rješavaju se ekonomska, socijala i ekološka pitanja. Primarna funkcija Europskog vijeća je dati opći poticaj za socijalno,, ekonomsko i političko vodstvo na svim područjima aktivnosti EU.

Sud EU sastoji se od Europskog općeg suda i specijalnih sudova. Zove se još i Sud pravde. Osnovan je u okviru Osnivačkih ugovora iz 1952. godine. Sjedište mu je u Luksemburgu. Sastoji se od po jednog sudca iz svake države. Sucima pomaže 8 advokata. U okviru suda djeluju prvostupanjski sud i europski sud za državnu službu. Osnovne uloge ili najčešće vrste predmeta koje sud rješava su: postupak za preliminarno rješenje, tužba zbog neispunjavanja obaveza, tužba zbog poništenja, tužba zbog propusta djelovanja i sl.

4

Europski revizorski sud je osnovan 1975. godine, sa sjedištem u Luksemburgu. Osnovni zadatak suda je provjeravati da se sredstva EU ispravno prikupljaju i ispravno troše, namjenski na zakonit i ekonomičan način. Na kraju svake godine revizorski sud podnosi godišnji izvještaj o budžetu EU, Parlamentu i Vijeću. Sud ima pravo napraviti reviziju bilo koje osobe ili organizacije koja upravlja sredstvima Unije. Sud je sastavljen od po jednog predstavnika svake države članice. Revizorski sud ima oko 800 zaposlenih uključujući prevoditelje, administratore, revizore. Nema pravne ovlasti, ukoliko revizori utvrde prevaru o tome će obavijestiti europski sud za borbu protiv prevare.

8. Financijske institucije EU? CB EU?

U financijske institucije EU spada:

Europski ombudsman

Europska centralna banka

Europska investicijska banka

Europski investicijski fond

Europska banka za obnovu i razvoj

Europski ombudsman kao jedan od tijela EU uspostavljen je Ugovorom o EU 1992. godine. On istražuje žžalbe na nepravedan rad institucija i Unije, uključujući i žalbe na rad Europske komisije, Vijeća EU i Europskog parlamenta. Osnovna mu je funkcija da djeluje kao posrednik između građana i institucija EU.

Europska centralna banka je financijsko tijelo EU osnovano 30. juna 1998. godine. Osnovna zadaća ECB je kreiranje i provođenje monetarne politike, upravljanje platnim prometom Unije, upravljanje deviznim rezervama država članica te održavanje stabilnosti cijena na unutrašnjem tržištu što uključuje osiguranje ograničenja porasta potrošačkih cijena ispod 2%. ECB je zadužena za utvrđivanje kamatnih stopa. Djeluje potpuno nezavisno od ostalih investicija i tijela EU. Njena je monetarna politika obavezujuća za sve banke država članica. Rad ECB organiziran je putem sljedećih tijela: izvršni odbor, upravljačko vijeće i opće vijeće.

Europska investicijska banka je financijsko tijelo EU osnovano 1958. godine. Riječ je od neprofitnom i autonomnom tijelu čiji su dioničari države članice Unije. Europska investiciona banka ne stječe novac štednjom ili tekućim računima, niti koristi sredstva iz budžeta EU, već se financira zajmovima na financijskim tržištima i doprinosima država članica. Europska investicijska banka investira u projekte koji promoviraju ciljeve EU i u projekte od javnog interesa.

Europski investicijski fond je osnovan 1994. godine. Europski investicijski fond pruža poduzetnički kapital malim i srednjim preduzećima, posebno novim preduzećima i onima koji su orijentisani na tehnologiju.

5

Europska banka za obnovu i razvoj osnovana je 1991. godine i prvobitno je imala za cilj da pomogne državama centralne a kasnije i istočne Europe u njihovoj tranziciji u tržišne ekonomije (provođenje programa privatizacije, strukture reforme, jačanje konkurencije, razvoj infrastrukture, ...). Sjedište Europske banke za obnovu i razvoj je u Londonu. BiH je članica Europske banke za obnovu i razvoj od 1996. godine.

9. Europski ekonomski i socijalni odbor?

Europski ekonomski i socijalni odbor je savjetodavno tijelo Unije osnovano još Rimskim ugovorom kojim je 1958. godine uspostavljena EEZ.

Zastupa interese različitih ekonomskih i socijalnih interesnig drupa.

Osnovne uloge su mu sljedeće:

- savjetovati Vijeće, Komisiju i Parlament

- poticati civlino društvo da se više uključi u stvaranje politike Unije

- podupirati ulogu civilnog društva državama koje nisu članice EU

10. Pravni sistem EU (primarno i sekundarno pravu)?

Pravni sistem EU je sui generis sistem koji se razvija i prilagođava potrebama i specifičnostima europske integracije.

Pravo EU se dijeli na: primarno i sekundarno.

Primarno pravo je pravo najvišeg ranga i obuhvata osnivačke ugovore i opća načela prava.

Osnivački ugovori su ugovori po kojima su nastali temelji EU. U okviru Osnivačkih ugovora razlikujemo 3 vrste ugovora: Ugovor o Europskoj zajednici za ugalj i čelik, Ugovor o Europskoj ekonomskoj zajednici i Ugovor o Europskoj zajednici za atomsku energiju.

Opća načela prava su nepisane pravne norme. Opća načela prava vezan su dio svakog pravnog poretka i oni omogućavaju rješavanje sporova za koje ne postoji konkretno pisano pravno pravilo. Opća načela prava su: zaštita temeljnih ljudskih prava, prava sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja, zabrana diskriminacije, načelo proporcionalnosti, načelo direktnog učinka, načelo nadređenosti.

Sekundarno pravo čine pravni akti koje usvajaju institucije EU i međunarodni sporazumi te sudska praksa. Instrumenti sekundarnog prava su: uredba, direktiva, odluka, preporuka, mišljenje.

Uredba je instument sekundarnog prava, obavezujuća mjera u svim svojim dijelovima. Uredbe su upućene svima, direktno primjenjive. Ona stvara zakon koji ima istovremeni efekt u svim državama članicama.

6

Direktiva se usvaja od strane Vijeća i Parlamenta ili Komisije, a upućena je država članicama Unije. Osnovna joj je svrha usklađivanje nacionalnih zakonodavstava. Direktiva je obavezujuća za sve države članice.

Odluka se usvaja od strane Vijeća ili od Vijeća i Parlamenta ili Komisije. Odluka je pravni instrument kojima institucije zajednice rješavaju određena pitanja. Odluka je pojedinačna mjera obavezujuća u cjelosti.

Preporuka je instrument sekundarnog prava EU koji institucijama omogućuje obznaniti svoja stajališta i predložiti vrstu djelovanja, ne namećući bilo kakvu pravnu obavezu.

Mišljenje je instrument koji omogućuje da institucije izraze mišljenje na neobvezujući način, ne namećući bilo kakvu pravnu obavezu, nema pravne posljedice.

Sudska praksa podrazumjeva sve odluke donesene od tijela koja imaju sudsku ovlast. Osnovni instrumenti sudske prakse su: presude, mišljenja, naredbe, podnesci odvjetnika.

11. Acquis communautaire?

Acquis communautaire (Pravna stečevina Europske unije) je jedan od najznačajnijih pravnih i političkih principa europskih integracija. Acquis je skup prava i obaveza zemalja članica EU. Pojam acquis odnosi se na ukupna prava, obaveze i predanost Zajednici, koji su kumulirani razvojem integracionog procesa. Svaka država koja podnese zahtijev za članstvo u EU mora biti spremna da prihvati acwuis u potpunosti i mora biti sposobna da ga provede. U vrijeme pregovora sa zemljama kandidatkinjama za članstvo za peto proširenje Europske Unije (10 članica koje su pristupile 2004. zajedno s Bugarskom i Rumunjskom), cjelokupna pravna stečevina bila je podjeljena na 31 poglavlje. Za pregovore o pristupanju Hrvatske i Turske Europskoj uniji, pravna stečevina je podijeljena na 35 poglavlja.

12. Bijela knjiga?

Bijela knjiga je dokument Europske Komisije koji sadrži prijedloge budućih aktivnosti Zajednice u određenim oblastima. Bijela knjiga, u određenim slučajevima, slijedi zelenu knjigu, dokument koji Evropska komisija izdaje kako bi počela savjetovanje o određenom pitanju na evropskom nivou. Najznačajniji dokument ove vrste Europska Komisija pripremila je 1985. godine s ciljem uspostavljanja Unutrašnjeg tržišta EU. Ovim dokumentom su donesena 23 poglavlja acquisa. Među značajnim primjerima Bijele knjige Evropske komisije su i „Bijela knjiga o rastu, konkurentnosti i zapošljavanju - izazovi i putevi u 21. stoljeće“ (1993.), „Bijela knjiga o evropskom upravljanju“ (2001.), „Bijela knjiga o uslugama od općeg interesa“ (2004.), te „Bijela knjiga o evropskoj komunikacijskoj politici“ (2006.).

7

13. Faze procesa pristupanja EU?

Država predaje zahtijev za članstvo Vijeću koji traži od Komisije da procijeni sposobnost države za ispunjavanje zahtjeva za članstvo.

Ako Komisija da pozitivno mišljenje a Vijeće se složi pregovori se službeno otvaraju.

Prvi korak u pregovorima je tzv. „screening“ čija je svrha objasniti pravnu stečevinu državama kandidatkinjama i ustanoviti problematična područja.

Komisija sastavlja „screening“ izvještaj za svako poglavlje i za svaku državu članicu. Pregovori podrazumijevaju vridnosno, pravno, ekonomsko i socijalno prilagođavanje sistemu EU.

Komisija podnosi Vijeću nacrt zajedničke pozicijje, kojeg usvaja Vijeće.

Komisija pravovremeeno izvještava Vijeće i Parlament o pripremi kandidatkinje za članstvo uz pomoć tzv. Izvještaja o nadziranju.

Komisija sastavlja sveobuhvatni izvještaj o nadziranju.

Kada se zaključe pregovori o svim poglavljima, kao rezultat pregovora sastavlja se nacrt Ugovora o pristupanju, koji se podnosi Komisiji i Parlamentu.

Nakon potpisivanja Ugovora o pristupanju, on se podnosi država članicama da ih svaka od njih pojedinačno ratificiraju.

Kada je proces ratifikacija završen i Ugovor stupi na snagu, država kandidatkinja na određeni dan postaje država članica.

14. Pojam i nastanak carinske unije?

Carinska unija je prostor (jedinstveno trgovačko područje) na kojem ne postoje unutarnje prepreke kretanju robe, a na robu koja dolazi izvana primjenjuju se zajednička pravila i carine.

U okviru nje postoji slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala.

Šest država članica EU: Belgija, Nizozemska, Njemačka, Francuska, Italija i Luksemburg položile su temelje Carinske unije potpisivanjem Ugovorom o EEZ 1957. godine.

Sporazumi koji su uslovili formiranje CU su: Havanska povelja i GATT, a poslije je formirana i WTO (Svjetska trgovinska organizacija).

Carinska unija je službeno uspostavljena 1. jula 1968., kada su države članice međusobno ukinule carine na industrijske proizvode.

Carine na neke poljoprivredne proizvode ukinute su nakon 2 godine.

Stvaranjem jedinstvenog tržišta 1993. godine uklonjena su preostala ograničenja slobodnom kretanju robe.

8

15. Mjere za uspostavu i efekti carinske unije?

Ključne mjere za uspostavu Carinske unije su:

uklanjanje carinskih ograničenja među zemljama članicama Unije

uvođenje zajedničke carinske tarife prema trećim zemljama

zajednička trgovinska politika.

Efekti Carinske unije su:

o efekat stvaranja trgovine (pozitivan efekat) – posljedica uvoza iz CU po nižoj

cijeni,

o efekat skretanja trgovine (negativan efekat) – uvoz jeftinijih proizvoda iz Unije

zamjenjuje se skupljim proizvodima,

o efekat potrošnje – povećanje potrošnje i uvoza.

16. Zajednička trgovinska politika?

Trgovinska politika jedna je od najvažnijih politika EU koja određuje bilateralne odnose Zajednice s trećim zemljama i u multilateralnim organizacijama. Ciljevi trgovinske politike definirani su Ugovorom o Evropskoj zajednici, a uključuju razvoj svjetske trgovine, postupno ukidanje ograničenja međunarodnoj trgovini i smanjivanje carinskih barijera.

Osnovni instrumenti provođenja trgovinske politike EU su: zajednička vanjska carina (CET), mehanizmi zaštite trgovine (TDI) tj. antidamping, politika protiv subvencija ili zaštitne mjere, te Uredba o trgovinskim barijerama (TBR).

EU ima razvijene trgovinske odnose s raznim grupama država među kojima su zemlje Evropskog ekonomskog prostora, mediteranske zemlje, afričke, karipske i pacifičke zemlje (ACP zemlje) te države jugoistočne Evrope. Također, dio trgovinske politike EU je i učešće u pregovorima u okviru Svjetske trgovinske organizacije putem kojih nastoji ojačati svoj ekonomski uticaj u svijetu. U okviru trgovinske politike donošenje novih mjera inicira Evropska komisija, a usvaja ih Vijeće EU kvalificiranom većinom ili jednoglasno.

17. Europski monetarni sistem (EMS) (pojam, nastanak i ciljevi)?

EMS-Evropski monetarni sistem bio je prethodnica formiranju EMU-a, a kojeg je usvojio Evropski savjet u Briselu i čiji je cilj bio da obezbijedi zonu monetarne stabilnosti (stabilnost valute, kamatnih stopa itd.). EMS je stupio na snagu 12. marta 1979. godine.

EMS je nastao zbog straha pojedinih zemalja, kao što su Njemačka, Austrija, Belgija, Holandija i Luksemburg, da će usljed inflatornih drugih valuta njihova valuta postati skuplja i otežavati izvoz.

9

EMS se zasnivao na mehanizmu ograničenja za međusobne fluktuacije valuta zemalja članica EU pod nazivom ERM (Exchange Rate Mechanism). To je bio sistem fiksiranih deviznih kurseva koji bi se povremeno prilagođavali tržišnim kriterijima.

Osnovni ciljevi EMS-a :

stabiliziranje deviznih kurseva između zemalja članica EZ

doprinos jačanju međunarodnih monetarnih odnosa

podsticaj za daljnji razvoj.

Mehanizam EMS-a sačinjavaju : Evropska valutna jedinica, mehanizam intervencija na deviznom tržištu te kreditni aranžmani.

18. EMU?

Ugovorom iz Mastrichta 1992. Godine – Ugovor o Evropskoj uniji, postavljaju se temelji Ekonomske i monetarne unije s ciljem uvođenja jedinstvene valute –EURA.

EMU- predstavlja angažman zemalja članica uvođenju jedinstvene valute-eura kojom se uspostavlja jedinstvena centralna banka (ECB). Tri uslova u Deloresovom izvještaju za uspostavljanje EMU-a su:

konvertibilnost evropskih valuta

puna sloboda kretanja kapitala

eliminisanje marži fluktuacija i stabilizacija valuta

EMU – naziv je procesa harmoniziranja(usklađivanja) ekonomskih i monetarnih politika zemalja članica EU s ciljem uvođenja eura.

Faze EMU-a su :

- Od 1.jula do 31 decembra 1993.: Slobodno kretanje kapitala, Povećanje sredstava u strukturnim fondovima, Ekonomska konvergencija – praćenje ekonomskih politika zemalja članica

- Od 1.januara 1994. do 31.decembra 1998.: Približavanje ekonomskih i monetarnih politika zemalja članica, Osnivanje Evropskog monetarnog instituta (EMI) i Evropske centralne banke (ECB), Osiguravanje neovisnosti centralnih banaka (nacionalnih), Uvođenje pravila koja ograničavaju nacionalne budžetske deficite.

- Od 1.januara 1999.: Nepovratno utvrđivanje kursa i uvođenje jedinstvene valute na devizna tržišta te uvođenje novčanica i kovanica eura.

Kriteriji za uvođenje zajedničke valute su : fleksibilnost cijena i nadnica, mobilnost faktora proizvodnje, stepen ekonomske otvorenosti, sličnost stopa inflacije i diversifikacija proizvodnje i potrošnje.

10

19. Valutna i optimalno valutna područja?

Valutno područje – grupa ekonomskih entiteta među kojima je fiksiran tečaj ili uvedena zajednička valuta,a prema ostatku svijeta je fleksibilan devizni tečaj.

Optimalno valutno područje – je ono koje može istovremeno postići punu zaposlenost, nisku infaciju i ravnotežu bilance plaćanja. Uslov optimalnog valutnog područja je usklađenost fiskalne i monetarne politike.

20. Sistem upravljanja i odgovornosti EMU-om?

U unutrašnjoj selekciji: Centralna banka, Monetarni autoriteti i Poslodavci i Sindikati.

Na nivou EU: Evropska centralna banka (Izvršni odbor i Upravno vijeće), komitet za ekonomiju i financije te Ekonomsko - Politički komitet.

21. Puna monetarna unija?

Osnovne karakteristike pune monetarne unije su:

a. Formiranje jedinstvene i zajedničke valute

b. Jedna centralna banka

c. Jedinstvena monetarna i fiskalna politika

22. Doprinosi EMU-a?

Postoji niz prednosti uvođenja eura, tj. osnivanja EMU-a:

• Snižavanje transakcionih troškova - ušteđeni resursi, koji bi inače bili potrošeni u neproduktivne preraspodjele, biće oslobođeni za produktivnu upotrebu.

• Građani su u mogućnosti da porede cijene u euro-zoni, pa razlike u cijenama robe, usluga i zarada postaju jasnije.

• Olakšana je alokacija faktora proizvodnje - brže i jeftinije se otkrivaju povoljniji uslovi za rad i kapital.

• Euro je značajnija valuta nego što su pojedinačno bile svih prethodnih 12, time što će se češće koristiti u transakcijama, kako u Uniji tako i van nje, i time što će značajan dio deviznih rezervi zemlje u svijetu držati u euru. Uvođenje eura je udarac dolaru, funti, jenu i ostalim valutama, jer njihov uporedni značaj opada.

• Širenje finansijskih tržišta - postaju dostupnija i likvidnija.

• Makroekonomska stabilnost - novi režim niske inflacije. Istraživanja pokazuju da veća samostalnost centralnih banaka doprinosi nižoj inflaciji. ECB je najsamostalnija banka na svijetu.

11

• Niže kamatna stope - smanjenjem inflacije utiče se i na smanjenje kamatnih stopa, a niže kamatna stope smanjuju rizik razlike u kursevima.

• Strukturalna reforma - kvalifikacijom za euro zemlje su na silu morale da dovedu svoje ekonomije u red, time što su zadovoljile kriterijume konvergencije.

• Stvaranje nove globalne valute rezervi - rezerve koriste centralne banke, država i privatne firme kao dugoročni oblik čuvanja vrijednosti i za pokrivanje budućih finansijskih potreba.

• Intenzivniji ekonomski rast - povećanje tržišta, konkurencije, smanjenje prosječnih troškova, veća produktivnost, smanjenje troškova finansijskih transakcija i rizika omogućavaju multinacionalnim kompanijama da ostvaruju ekonomiju obima.

• Uvećan kredibilitet fiskalne politike, jer je devalvacija nemoguća.

• Korisnici primaju veće socijalne beneficije iz viška nastalog sniženjem cijena i umanjenim rizikom.

23. Euro (pojam, dizajn, prednosti i nedostaci)?

Euro kao jedinstvenu valutu 1.januara 1999.godine prihvatilo je 11 država članica: Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Holandija, Njemačka, Portugal i Španija te 2001. Grčka. Euro nisu uvele Velika Britanija, Danska i Švedska.

Tri osnovna kriterija za dizajn su :

- Da bude prepoznatljiv simbol Evrope

- Da se može lako ispisati rukom

- Da zadovoljava estetske standarde

Euro kao jedinstvena valuta usvojen je na sastanku Evropskog vijeća u Madridu 1995. Godine.

Loše strane kod usvajanja Eura su: manjak kontrole nad inflacijom, kamatama i stopama promjene valuta.

Dobre strane: ista valuta kao glavni trgovinski partneri, veći kredibilitet na međunarodnim financijskim tržištima.

24. Kriteriji konvergencije?

Oni predstavljaju ekonomske uslove utvrđene ugovorom o EU (1992./1993.) kojima se procjenjuje spremnost zemalja članica EU za učešće u trećoj fazi EMU-a.

- Stabilnost cijena – gdje je jasno definisano da stopa inflacije ne smije biti veća od 1,5% od prosječne stope inflacije tri zemlje članice sa najnižom inflacijom u prethodnoj godini.

12

- Budžetski manjak (deficit) – mora biti manji od 3% bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) EU.

- Dug – ne smije prijeći 60% BDP-a.

- Kamate – dugoročne kamate ne smiju prijeći 2% kamatne stope tri zemlje članice s najnižom inflacijom u prethodnoj godini.

- Stabilnost deviznog kursa – kurs domaće valute mora ostati unutar unaprijed određenih margina fluktuacije najmanje dvije godine.

25. Eurozona?

Eurozona je zapravo naziv za grupu država članica EU koje su kao domaću valutu uvele jedinstvenu evropsku valutu – EURO.

Danas eurozonu čini 17 država članica EU: Austrija, Belgija, Finska, Estonija, Francuska, Grčka, Holandija, Irska, Italija, Kipar, Luksemburg, Malta, Njemačka, Portugal, Slovenija, Slovačka i Španija te francuske prekomorske teritorije Gvadalupe, Francuska Gvajana, Martinike na Karibima i Reunionu u Indijskom okeanu, portugalski Madeir i Azurska ostrva i španska Kanarska ostrva u Atlantskom okeanu.

Od zemalja koje nisu članice Eurozone ni Europske unije, kovanice eura izdaju još i Monako, San Marino i Vatikan. Osim u ovim državama, euro se kao službeno sredstvo plaćanja koristi još i u Andori, Crnoj Gori te na Kosovu.

Uvođenje eura i ulazak u Eurozonu je, izuzev Danske i Velike Britanije, obaveza za sve sadašnje, uključujući Švedsku, i sve buduće države članice Evropske unije.

26. Pakt o stabilnosti i rastu?

Pakt o stabilnosti i rastu je dogovor država članica EU vezan za fiskalnu politiku, a odnosi se na treću fazu ekonomske i monetarne unije (EMU), odnosno na nepovratno fiksiranje kursa i uvođenje jedinstvene valute – eura. Počeo se primjenjivati 1. Januara 1999.(a usvojen je usvojen rezolucijom Evropskog vijeća -Amsterdam, 1997. i dvjema uredbama Vijeća EU -1997.) kako bi se osiguralo da države članice EMU održavaju fiskalnu disciplinu nakon uvođenja jedinstvene valute – eura.

Ključno načelo ovog pakta jeste pravilo da sve zemlje članice moraju držati svoje budžete blizu bilanse ili u višku(deficit ne smije premašiti 3% BDP-a, državni dug ne smije biti veći od 60% BDP-a).

Pakt sprječava zemlje članice Unije da donose političke mjere koje bi mogle nepropisno koristiti njihovim vlastitim ekonomijama na štetu ostalih zemalja članica EU-a.

Pakt daje mogućnost Vijeću da kazni svaku zemlju članicu koja ne poduzima odgovarajuće mjere za uklanjanje pretjeranog deficita.

13

27. Četiri slobode?

Unutrašnje tržište, koje je zvanično uspostavljeno 1993. godine, zasniva se na četiri slobode: slobodi kretanja robe, ljudi, usluga i kapitala.

Sloboda kretanja robe - obuhvata ukidanje carina i taksi s jednakim učinkom,usvajanje zajedničke carinske tarife prema trećim državama, zabranu količinskih ograničenja i mjera s jednakim učinkom, te reformu državnih monopola.

Sloboda kretanja ljudi znači da građanin EU ima pravo da se preseli,nastani i zaposli u bilo kojoj od država članica bez izloženosti diskriminaciji na osnovu svog državljanstva. Sloboda kretanja ljudi postepeno se razvijala tako da je prvo obuhvatala radnike, zatim samozaposlena lica, studente, a kasnije i sve građane EU.

Sloboda pružanja usluga - omogućava ekonomskim subjektima slobodno pružanje usluga na cijelom području Evropske unije, bez obzira u kojoj im je državičlanici poslovno sjedište. Tako npr., banke ili osiguravajuća društva mogu pružatiusluge na cijeloj teritoriji Evropske unije, a građani mogu izabrati najpovoljniju uslugu koja se nudi na unutrašnjem tržištu.

Sloboda kretanja kapitala - zabranjuje restrikcije za kretanje kapitala i plaćanjakako između država članica tako i, uz određene izuzetke, između država članica i trećih država.

28. Država članica, kandidatkinja i pristupnica?

Država postaje članica Evropske unije nakon ispunjavanja kriterija za članstvo, završetka pregovora o članstvu, potpisivanja ugovora o pristupanju i završetka procedure njegove ratifikacije. Uobičajeno je da država postaje članica EU na dogovoreni datum, koji je obično utvrđen ugovorom o pristupanju. Evropska unija danas ima 27 država članica: Austrija, Belgija, Bugarska, Kipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Italija, Irska, Letonija, Litvanija, Luksemburg, Malta, Mađarska, Holandija, Njemačka, Poljska, Portugal, Rumunija, Slovačka, Slovenija, Španija, Švedska i Velika Britanija.

Država kandidatkinja je država koja je podnijela zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji i kojoj je, na osnovu pozitivnog mišljenja Evropske komisije, Evropsko vijeće dodijelilo status države kandidatkinje. Status države kandidatkinje trenutno imaju Hrvatska, Makedonija i Turska.

Državom pristupnicom smatra se država koja je ispunila kriterije za članstvo, zaključila pregovore o članstvu u EU, potpisala ugovor o pristupanju i koja čeka utvrđen datum pristupanja Evropskoj uniji. Za državu pristupnicu u ovom ''prijelaznom'' periodu osigurani su posebni aranžmani: redovno se informira o zakonodavstvu EU, konsultira, ima mogućnost davanja mišljenja na prijedloge propisa, dodjeljuje joj se status posmatrača u svim relevantnim institucijama EU te ima pravo iznositi svoje stavove, ali ne i glasati.

14

29. GAT?

GATT - Opći multilateralni međunarodni sporazum o carinama i trgovini stupio je na snagu 1. januara 1948. s ciljem reguliranja trgovine na međunarodnom nivou. Nakon Drugog svjetskog rata nastojalo se stvoriti veliku Međunarodnu organizaciju za trgovinu (ITO). Međutim, Sporazum o uspostavljanju Međunarodne organizacije za trgovinu nikada nije ratificiralo nekoliko zagovornika osnivanja ove organizacije, među kojima su i Sjedinjenje Američke Države, pa se iz tog sporazuma (Havanskog) izdvojio onaj dio koji se odnosio na carine tj. GATT. Godine 1995. GATT je prerastao u Svjetsku trgovinsku organizaciju koja je proširila svoju nadležnost na reguliranje usluga – Opći sporazum o trgovini uslugama (GATS) i intelektualno vlasništvo – Sporazum o trgovini vezanoj za intelektualno vlasništvo (TRIPS).

30. Lisabonska strategije?

Na sastanku Evropskog vijeća, održanom 2000. godine u Lisabonu, čelnici vlada i šefovi država članica EU postigli su dogovor o zajedničkom strateškom cilju koji bi doveo do toga da EU postane najkonkurentnija i najdinamičnija ekonomija svijeta zasnovana na znanju, te sposobna za održivi ekonomski rast s najvećom stopom zaposlenosti te snažnom ekonomskom i socijalnom kohezijom.

Radi postizanja tog cilja usvojena je Lisabonska strategija, koja se zasniva na tri segmenta: ekonomski segment (naglasak je na potrebi stalnih prilagođavanja promjenama u informacionom društvu, te u podsticanju razvoja i istraživanja), socijalni segment (ulaganje u ljudski potencijal i borba protiv socijalne isključivosti, investiranje u obrazovanje i osposobljavanje te provođenje aktivne politike zapošljavanja), ekološki segment (koji je naknadno usvojen na sastanku Evropskog vijeća u Geteburgu 2001. godine a upozorava na činjenicu da ekonomski rast treba uskladiti s razumnim korištenjem prirodnih resursa).

Međutim, Lisabonska strategija doživjela je neuspjeh zbog preširoko definiranih ciljeva, preobimnog programa, nedovoljne koordinacije i proturječnih prioriteta. Evropsko vijeće je 2005. godine odlučilo staviti naglasak na znanje, inovacije i optimalizaciju ljudskog kapitala te tako povećati potencijal rasta, produktivnost i ojačati socijalnu koheziju. S tim ciljem je 2005. godine usvojena revidirana Lisabonska strategija – Lisabonska strategija za rast i zaposlenost.

31. Područje slobodne trgovine?

Zonu slobodne trgovine čine dva ili više carinskih područja unutar kojih su ukinute sve carine i druga trgovinska ograničenja na gotovo svu robu porijeklom iz tih područja. Za razliku od carinske unije, zemlje pristupnice zoni slobodne trgovine zadržavaju vlastitu carinsku tarifu prema trećim zemljama. Bosna i Hercegovina se Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (16. 6. 2008.) obavezala na uspostavljanje zone slobodne trgovine s Evropskom unijom u periodu od pet godina.

15

32. Šumanov plan?

Šumanov plan koji je još poznat pod nazivom Šumanova deklaracija nazvan je po Robertu Šumanu, francuskom ministru vanjskih poslova, koji ga je predložio i objavio javnosti 9. maja 1950. Suština ovog plana je stavljanje pod zajednički nadzor francuske i njemačke proizvodnje i distribucije čelika, a s ciljem sprečavanja mogućnosti za izbijanje sukoba na evropskom kontinentu. Nakon objavljivanja plana, osim Francuske i Njemačke, ovoj inicijativi priključile su se Italija te Belgija, Danska i Holandija – zemlje Beneluksa.

Plan je rezultirao potpisivanjem Pariskog ugovora (Ugovor o Evropskoj zajednici za ugalj i čelik) 18. aprila 1951. i osnivanjem Evropske zajednica za ugalj i čelik, prve od tri Evropske zajednice. Robert Šuman smatra se ocem današnje Evropske unije, a Šumanov plan početkom procesa evropskih integracija i evropskog ujedinjenja. Evropsko vijeće u Milanu je 1985. godine odlučilo da se dan objavljivanja Šumanovog plana, 9. maj, obilježava kao Dan Evrope.

33. WTO?

Svjetska trgovinska organizacija je međunarodna organizacija koja predstavlja institucionalni i pravni okvir multilateralnog trgovinskog sistema u oblastima carina i trgovine robama, uslugama i intelektualnog vlasništva. Osnovana je i službeno počela rad 1. januara 1995., a okuplja 153 države svijeta.

Osnovni cilj Svjetske trgovinske organizacije je postizanje održivog rasta i razvoja ekonomiije, opće dobrobiti, liberalnog trgovinskog okruženja, te doprinos postizanju bolje saradnje u vođenju svjetske ekonomske politike.

Organizacionu strukturu Svjetske trgovinske organizacije čine: Ministarska konferencije, Glavno vijeće, tijela za rješavanje sporova i tijela za pregled trgovinskih politika, vijeća, odbori i radne grupe, Sekretarijat i neformalne grupe. Sjedište Svjetske trgovinske organizacije je u Ženevi, u Švicarskoj.

34. Budžet EU?

Budžet EU je financijski okvir djelovanja Unije u kojem se iskazuju sve vrste prihoda i rashoda Europske zajednice, uključujući Europski socijalni fond, kao i administrativne troškove zajedničke vanjske i sigurnosne politike te suradnje u području pravosuđa i unutarnjih poslova.

Ukupna sredstva kojima raspolaže EU ograničena su na 1,24% BDP-a Unije i predstavljaju tek oko 2,5% zbroja nacionalnih proračuna država članica.

Sredstva u proračun EU pritječu iz tzv. vlastitih izvora, u koje se ubrajaju: uvozne poljoprivredne pristojbe, carine, udio u prihodima što ih države članice ostvaruju od poreza na dodanu vrijednost i uplate država članica koje su razmjerne njihovu BDP-u (uplate čine polovicu ukupnih sredstava kojima raspolaže budžet EU).

16

Budžet EU počiva na 6 osnovnih principa:

• Jedinstvo ( svi prihodi i rashodi u jednom dokumentu)

• Univerzalnost ( zabranjuje da se određeni budžeti prenose ili spajaju s određenim izdacima)

• Godišnje razdoblje ( budzet se donosi za svaku kalendarsku godinu)

• Ravnoteža ( prihodi i rashodi moraju biti uravnoteženi )

• Specifikacija

• Monetarna jedinica

Osnovne karakteristike budžeta: budžet je javni akt (finansijski instrument svih vlasti), budžet je planski akt (plan rashoda i prihoda), donosi se na vrijeme od jedne godine, zavisi od društveno-političkih i ekonomskih odnosa zajednice.

Popis drugih kategorija prihoda: razni porezi, prihodi koji potječu od administrativnih radnji institucija EU, kamate na zakašnjela plaćanja i novčane kazne, višak ili suficit iz prethodnih godina...

Rashodi:

obavezni: rashodi EU čiji osnovni princip i iznos određuju ugovori, sekundarni zakonski propisi, konvencije, međunarodni ugovori ili privatni ugovori parlament može Vijeću da predloži izmjene i dopune ali Vijeće ministara EU ima konačnu riječ,

neobavezni: rashoda za koje nosioci budžetske vlasti (Vijeće EU i Evropski parlament) mogu odrediti iznos prema svom nahođenju.

Vijeće EU daje konačnu odluku kada je riječ o obaveznim rashodima, a Evropski parlament kada je riječ o neobaveznim rashodima.

Kratki historijat o načinu usvajanja budžeta EU :

- Do sredine 1970 ih Savjet je imao odlučujucu ulogu o usvajanju budžeta

- Poslije sredine 1970 ih mijenja se procedura usvajanja budžeta

- Komisija priprema radnu verziju budžeta za narednu godinu do 1 jula tekuće godine

- Komisija šalje nacrt budžeta na „ prvo čitanje “ Savjetu ministara

- Poslije Svjeta ministara nacrt ide u EP

- EP nema uticaja na obavezne već samo na neobavezne izdatke

- U obavezne izdatke spadaju najveći dio za poljoprivredu, pomoć nerazvijenim zemljama

- Budžet je dugo vremena poslije formiranja EEZ iznosio manje od 1 % BDP, a danas je ograničen na 1, 24 % zemalja članica

17

35. Poreska politika i harmonizacija poreza?

Harmonizacija poreza

Pošto je EU prije svega ekonomska integracija, u izgradnji i kasnijem funkcioniranju zajedničkog tržišta bilo je nužno harmonizirati sisteme neizrivnog oporezivanja, odnosno oporezivanja prometa. Evropska komisija je u oktobru 2001. godine dovršila i izdala izvještaj budućnosti sistema oporezivanja preduzeća u EU čime je otvorila raspravu i započela intenzivniju harmonizaciju i tog segmenta poreznog sistema zemalja članica EU. Sam izvještaj pruža mnogo informacija o postojćim sistemima oporezivanja preduzeća u EU, o postojećim ef'ektivnim poreznim stopama, poreznim anomaliama u segmentu prekograničnog oporezivanja te o poreznoj konkurenciji i općenito. Prednosti harmonizacije su: postojanje jedinstvenog načina podmirenja poreznih obaveza, eliminacija problema transfernih cijena, gubitak u jednoj zemlji članici bi se anulirao sa dobitkom iz druge zemlje članice (neutralnost poreskog sistema), uklanjanje poreskih zapreka. Harmonizacija akciza započela je 1993. godine i obuhvatila je akcize na tri grupe proizvida: naftne derivate, duhanske prerađevine, alkoholna pića.

Poreska politika EU

Prvi privid da će trgovina unutar EU biti potpuno slobodna uklanjanjem carinskih i drugih barijera u unutrašnjoj trgovini, bio je otklonjen spoznajom da različite vrste poreza, njihove različite stope i druge takse istog efekta, mogu ograničiti slobodu trgovine ukoliko se ne postignu odgovarajuća usklađivanja koja će obezbjediti funkcionisanje slobodne konkurencije unutar integracije. Bilo bi pogrešno smatrati da se međunarodna fiskalna integraciia odnosi samo na usklađivanje visine poreza. Potreba za harmonizacijom (uskladivanjem) poreskog zakonodavstva u EU pojavila se samim osnivanjem EEZ i potpisivanjem Rimskog ugovora. U cilju stvaranja zajedničkog tržista bilo je, između ostalog predviđeno usklađivanje zakona zemalja članica u obimu koji je potreban za uspjšno djelovanje zajedničkog tržišta. Harmonizacija poreza u EU nije zaseban cilj, već kao instrument ekonomske regulacije prati druge osnovne ciljeve. U tom kontekstu važno je razlikovati 2 vrste poreza:• direktni porezi• indirektni porezi.

U području oporezivanja dobiti trgovačkih društava EU ima 2 cllja:• spriječiti štetnu poreznu konkurencij u država članica • omogućiti slobodno kretanje kapitala.

Harmonizaciia oporezivanja za Uniju je jos uvijek vrlo kompleksno pitanje i zato je potreban konzenzus pri donošenju odluka. Nakon konzultacija s Europskim parlamentom i Ekonomskim i socijalnin odborom, Komisija prijedlog upućuje Vijeću. Ono jednoglasno odlučuje o prijedlozima iz područja oporezivanja potrošnje, prihoda, dodane vrijednosti i trošarina kako bi se osiguralo slobodno i neometano funkcioniranje unutrašnjeg tržišta.

18

36. EU fondovi i financijske pomoći EU?

EU fondovi su finansijska podrška za projekte koji se osmisle i kandidiraju. Postoje 3 vrste podrške:

• bespovratna sredstva - podrška za određen projekt, potrebno je sufinansiranje, nisu namjenjena za aktivnosti koje su već provedene, samo jedna podrška u formi bespovratnih sredstava može biti dodijeljena za određen projekt,

• zajmovi - dostupni projektima u privatnom i javnom sektoru. Naročito za općine i mala i srednja preduzeća,

• garancija - dostupne bankama, lizing kompanijama, finansijskim institucijama, malim i srednjim preduzećima.

Finansijska podrška može biti dodijeljena u područjima kao što su: istraživanje, obrazovanje, zdravstvo, zaštita potrošača, zaštita okoliša, humanitarne pomoći itd.

Evropske institucije objavljuju konkurse i time pozivaju kandidate da predlože u odreženom roku prijedlog za projekt koji odgovara određenim ciljevima i ispunjava potrebne uslove. Kao zemlja potencijalni kandidat BIH ima na raspolaganju 2 vrste pomoći:

• pomoć u tranziciji i razvoju institucija

• prekogranična saradnja.

Ova sredstva su namjenjena za sve one koji žele provesti projekt na evropskom nivou: firme, mala i srednja preduzeća, nevladine organizacije, škole, univerziteti, sindikati, studenti itd.

Namjena ovih sredstva nije ostvarivanje profita, ali se iz tih sredstva mogu razvijati unutrašnji kapaciteti preduzeća (obrazovanje zaposlenika, modernizacija poslovanja, marketing i sl.).

Uslovi za dobijanje novca iz EU fondova su mnogo rigorozniji od bilo kojih finansijskih podrška koje dodjeljuju domaće institucije. U projektu se traži detaljno obrazloženje šta se njime želi postići, za koga ga radite, koje će te rezultate ostvariti, te kako će te ih mjeriti kasnije. No i kad se ta sredstva dobiju priča nije gotova. EU kontrolira kako je utrošen svaki novčić. Ako uoče bilo kakve nepravilnosti mogu zatražiti povrat sredstava.

37. BiH i EU (trenutni status, šta smo do sad uradili i šta trebamo uraditi)?

Kada govoeimo o BiH i njenom putu ka EU, bitno je spomenuti da je BiH potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju 16. juna 2008. godina. 1.jula 2008. godine na snagu je stupio privremeni sporazum kojim se do završetka postupka ratifikacije SSP-a regulišu odnosi između BiH i EU. Bosna i Hercegovina učestvuje u Procesu stabilizacije i pridruživanja.

19

Privremeni sporazum (PS) se primjenjuje od jula 2008., ali je njegova provedba u BiH i dalje neujednačena.

Dobar napredak ostvaren je na području standardizacije. Institut za standardizaciju BiH je usvojio 3 395 evropskih standarda kao nacionalne . Nije bilo napretka u pogledu ocjenjivanja usklađenosti. Ono se ne vrši ni za domaće ni za uvezene proizvode prije njihoovg plasiranja na tržište.

Izvjestan napredak je postignut u obliku akreditacije. Institut za akreditaciju BiH je izdao akreditacije za ukupno 51 tijelo za ocjenjivanje usklađenosti.

Ključni izazovi za EU:

stupanje na snagu SSP-a prvi je korak u nizu

sticanje statusa kandidata i otvaranje pregovora po poglavljima pravne stečevine

sticanju statusa kandidata prethodi podnošenje zahtjeva za članstvo čije je razmatranje i konačno odobrenje praćeno ocjenom spremnosti zemlje na pristupanje u EU

kada se BiH konačno dodijeli status kandidata obavezat će se na preuzimanje pravne stečevine EU što iziskuje velika finansijska sredstva, te ulaganja u naobrazbu

potreba jačanja administrativnih i institucionalnih kapaciteta.

38. Politike EU?

Postoje sljedeće politike EU:

Potrošačku politiku

Politika zapošljavanja i socijalna politika

Vanjska i sigurnosna politika

Carinska politika

Politika oporezivanja

Poduzetništvo i industrijska politika

Poljoprivredna politika

Pravosuđe, sloboda i sigurnost

Budžet

Trgovinska politika

Tržišno natjecanje

Vanjski odnosi

Evropska politika

20

Potrošačka politika

Potrošačka politika dio je strateškog cilja Unije za poboljšanje kvalitete života svih njenig građana. Ako jedinstveno tržište dobro funkcionira ono će stimulirati povjerenje potrošača u prekogranične transakcije i imat će pozitivan učinak na tržišno natjecanje i cijene na korist svih građana EU.

Velik broj mjera poduzet je kako bi se očuvali širi interesi potrošača na područjima kao što su: pošteno poslovne prakse, promidžba, pokazatelj cijena, nepošteni uvjeti ugovora, prodaja na udaljenost, turistički paketi.

Potrošačka politika EU trebala bi:

• jamčiti osnovne zdravstvene i sigurnosne standarde

• omogućiti pojedincima da shvate politike koje utiču na njih

• utvrditi dosljedno i zajedničko okruženje širom EU

• osigurati da se brige potrošača uključe u cijeli raspon relevantnih područja politike EU.

Interesi i koristi potrošača već su uključeni u zakonodavstvo kako bi se uvela konkurencija u ključne sektore javnih službi kao što su: transport, struja i plin, telekomunikacije, itd.

Zapošljavanje i socijalna pitanja

Dva temelja politike zapošljavanja i socijalne politike su Evropska strategija za zapošljavanje o stvaranju novih radnih mjesta i strategija za reformu tržišta rada te Socijalna agenda osmišljena kako bi osigurala da svatko u društvu i u svakoj regiji ima koristi od pogodnosti rasta EU.

Kroz smjernice za zapošljavanje zemlje članice se obavezuju na zajedničke prioritete privlačenja većeg broja ljudi u zapošljavanje, zadržavanje više ljudi u radnom odnosu, povećanje ponude radne snage, modernizacija sistema socijalne zaštite, veća ulaganja u osiguravanje boljeg obrazovanja i vještina.

Agenda 2005.-2010. obuhvata politike osmišljene za osiguravanje radnih mjesta, borbu protiv siromaštva i promicanje jednakih mogućnosti za sve, uključujući mobilne radnike tako da mogu uživati jednaku socijalnu zaštitu i mirovinska prava u cijeloj EU.

EU kažnjava diskriminaciju na temelju spola, rasnog ili etničkog porijekla, hendikepiranost, seksualne orjentacije, dobi, vjere ili uvjerenja.

Države članice koordiniraju svoje politike na temelju toga da bi svako trebao da ima pristup socijalnim pogodnostima koje: pružaju sigurnost, osiguravaju mirovine i kvalitetu zdravtvene skrbi, pomiču borbu protiv siromaštva.

21

Zajednička vanjska i sigurnosna politika

Zajednička vanjska i sigurnosna politika kao drugi stub EU uvedena je Ugovorom o EU 1992./1993. Ciljevi ove politike su: da štiti zajedničke vrijednosti i interese te ojača sigurnost EU, očuva mir i ojača međunarosnu sigurnost, promovira međunarodnu saradnju i razvija demokratiju i vladavinu prava uključujući i ljudska prava. Također, njen cilje je da osnaži identitet EU na međunarosnoj sceni i stvaranje zajedničke obrambene politike.

Kako bi se stvorio pomak u diplomaciji i bolja preglednost, EU je oformila pozociju Visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku i pružila mu dalekosežnu potporu koja uključije politički odjel koji se bavi procjenama i upozorava na krizne situacije, zatim politički i sigurnosni odbor te vojni odbor. Decembra 2003. godine evropski lideri su prihvatili evropsku strategiju sigurnosti i složili se po pitanju primarnih misija i prioritetnih područja za djelovanje: borbe protiv terorizma, strategije za Bliski istok i sveobuhvatne strategije za BIH.

Carinska politika

Carinska unija je jedinstveno trgovačko područje gdje se sva roba slobodno kreće, bilo da je izrađena u EU ili uvezena izvana. RU utvrđuje svoje uvozne carine i druga carinska pravila na temelju međunarodnih sporazuma. Ona definira jedinstvene obveze u funkcioniranju na vanjskim granicama Unije stvaranjem zajedničkih odredbi o tokovima i oporezivanju dobara uz poštivanje očuvanja okoliša, kulturnih vrijednosti i zaštite različitih djelatnosti sprječavanjem piratstva i krivotvorenja.

Carinski djelatnici se u prvom redu bore protiv vrlo raznolike krijumčarene robe kao što su mobilni telefoni i lijekovi te piratstvo nad proizvodima, ako što su CD i softver u intersu javnog zdravlja i sigurnosti te radnih mjesta onih koji rade na legitimnim poslovima za proizvodnju te robe. Oni također pomažu u borbi protiv nezakonite trgovine ljudima, drogama, pornografijom i vatrenim oružjem, podupiru rad policije i imigracijskih službi u borbi protiv organiziranog kriminala. Prikupljanje novca nije važno samo radi poštene trgovine nego također i za proračun EU od čega jedna četvrtina dolazi od sredstava koja se prikupljaju od carinskih pristojbi, trošarina na poljoprivredne uvoze i PDV.

Politika oporezivanja

Zadatak politike oporezivanja EU jeste osigurati da su porezna pravila dosljedna s ciljevima stvaranja novih radnih mjesta, konkurentnosti EU, jedinstvenog tržišta i slobodno kretanje kapitala. Izbor prioritetnih izdataka i vrste te razine većine poreza koji se koriste za finansiranje tih izdataka je na njima, pod uvjetom da su u skladu s jedinstvenim tržištem i slobodnim kretanjem kapitala tj. da ne narušavaju trgovinu ili sprečavaju prekogranična ulaganja ili stvaranje radnih mjesta. Zemlje članice same utvrđuju stopu poreza na dobit preduzeća i osobne dohotke, uštede i kapitalne dobitke.

22

PDV predstavlja iznimku budući da je on ključan za ispravno funkcionisanje jedinstvenog tržišta.

U području poreza na preduzeća EU ima 2 cilja: spriječiti štetno porezno natjecanje između zemalja članica i podupirati načelo slobodnog kretanja kapitala. Širom EU postoji jednak pristup oporezivanju skupine preduzeća i prekograničnoj prodaji roba i usluga unutar preduzeća.

Poduzetništvo

Poduzetništvo i industrijska politika teže osigurati jednake i pravedne uvjete natjecanja i trgovine za sva preduzeća, učiniti Evropu privlačnim mjestom za ulaganje i rad, te osigurati rast inovativnih industrija i industrija temeljenih na znanju. EU pokušava predvidjeti strukturne promjene, stvoriti klimu koja potiče inovacije za zadovoljavanje izazova i tamo gdje su potrebne prilagodbe ublažiti učinak za poslodavca i zaposlenika što je realnije moguće.

Kako bi povećala konkurentnost EU kroz 7 okvirnih programa za istraživanje i razvoj finansira velik broj istraživanja tehnologije i inovacija. EU također potiče javno-privatna partnerstva kako bi na najbolji način iskoristila ono što nude javni i privatni sektori. 2008. godine je osnovan Evropski tehnološki institut koji na jednom mjestu ujedinjuje tri strane trokuta znanja: istraživanje, obrazovanje i onovacije, koji zajedno čine podlogu dinamičnog razvoja.

Prioritet politika su promicanje poduzetništva i vještina, poboljšanje pristupa malih i srednjih preduzeća tržištima, unapređenje potencijala za rast malih i srednjih presuzeća. EU također potiče edukaciju u školama o vrijednosti poduzetništva, te ženama i pripadnicima etničke manjine koji žele pokrenuti vlastiti posao pruža potporu kreiranu prema njihovim potrebama.

Poljoprivredna politika EU (CAP)

Poloprivredna politika naglašava izravna plaćanja poljoprivrednicima kao najbolji način jamstva dohotka za poljoprivredna dobra, sigurnost i kvalitetu hrane te za ekološki održivu proizvodnju. Uspostavlja ravnotežu na način da se novac troši tamo gdje je najpotrebnije, daje potrošačima sigurnu hranu po razumnoj cijeni i vrijednosti za novac za poreznog obveznika EU. CAP je nekoć predstvaljao gotovo 70% proračuna EU a sada iznosi manje od polovice jer je Unija proširila druge politike i smanjila troškove CAP-a.

Ruralnom području pristupa se sveobuhvatno uzimajući u obzir to da ruralna područja pokrivaju 80% teritorija EU te obuhvaćajući poljoprivredu, šumarstvo, okoliš, ruralnu jvalitetu života, inovaciju u poljoprivredu itd. EU promovira proizvodnju kvalitetnih te međunarodno konkurentnih prehrambenih proizvoda kroz finansijsku pomoć za inovacije u poljoprivredi i preradi hrane te upotreba dobrovoljnih oznaka o kvaliteti.

23

Pravosuđe, sloboda i sigurnost

Građani EU uživaju besprimjernu slobodu putovanja, rada i života bilo gdje u EU. Zbog toga EU stvara područje slobode, sigurnosti i pravde. Temelji se na poštivanju ljudskih prava, demokratskih ustanova i vladavine zakona. Unija je ojačala saradnju između nacionalnih pravosudnih sistema kako bi se osiguralo da se prave odluke donesene u jednoj zemlji članici priznaju i provode u drugoj. Ti su principi posebno važni u civilnim postupcima vezanim uz razvode, skrbništvo nad djecom, zahtjeve za uzdržavanje ili čak bankrot i neplaćene račune koji uključuju pojedince u različitim zemljama EU. U isto vrijeme EU je odlučna u suzbijanju ilegalne imigracije i sprječavanja zloupotrebe sistema nemjenjenog imigrantima u dobroj vjeri. Jačanje sigurnosti građana podrazumjeva korištenje praktičnih i zakonodavnih oružja za sprječavanje organizirabih kriminalaca- dilera droge, krijumčara ljudi, perača novca, terorista- da islorištavaju slobode koje donosi EU.

Trgovinska politika EU

Trgovina povećava svjetski rast na dobrobit svih. Kako bi pomogla zemljama u razvoju EU je spremna otvoriti svoje tržište njihovom izvozu, čak i ako one ne mogu uzvratiti istom mjerom. Kada su zemlje članice među sobom uklonile carine za trgovinu, također su i ujedinile svoje carine za robu uvezenu izvana. EU čvrsto vjeruje u sistem Svjetske trgovinske organizacije temeljen na pravilima, koji pruži stepen pravne sigurnosti i transparentnosti u provedbi međunarodne trgovine. Trgovinska pravila su multilateralna, no trgovina sama po sebi je bilateralna- između kupaca i prodavača, izvoznika i uvoznika. Trgovinska politika EU usko je povezana s njezinom razvojnom politikom.

Međutim, EU nema posebne trgovinske sporazume sa svojim glavnim trgovinskim partnerima među razvijenim zemljama, poput SAD i Japana. Trgovina se obavlja putem mehanizama WTO-a. Okvir svjetske trgovinske organizacije se također primjenjuje na trgovinu između EU i Kine.

Tržišno natjecanje

Glavna područja politike tržišnog natjecanja su: antitrustovi i karteli, kontrola spajanja preduzeća, liberalizam, državna pomoć.

Za poslovne subjekte, uključujući profesionalce, nezakonito je da se jedni s drugima tajno dogovaraju o utvrđivanju cijena kako bi između sebe podijelile tržište. Za neke tipove suradnje potrebno je posebno odobrenje Komisije, a drugi tipovi obuhvaćeni su propisima o općim izuzecima. Najvažnija su razmatranja hoće li potrošači imati koristi ili će druga poslovanja time biti oštećena. Komisija može zabraniti ili nametnuti uvjete za spajanje i preuzimanje jednog preduzeća od strane drugog ako bi povećana kompanija lako mogla istisnuti konkurente ili ako bi spajanje ostavilo pemalo igrača

24

na tržištu pa bi inovacija bila ugušena ili bi konkurencija cijena ili izbor potrošača bili znatno smanjeni.

Potpore za istraživanje i inovacije, regionalni razvoj ili mala i srednja preduzeća često su dopuštene jer služe sveukupnim ciljevima EU. Izraz vanjski odnosi obuhvata sve aspekte vanjskih poslova EU osim trgovine, kojom se bavi posebno političko područje, te veze sa zemljama u razvoju na području Afrike, Kariba, Pacifika.

Evropska politika susjedstva (EPS)

EPS stvorena je 2004.godine kako bi se izbjeglo stvaranje podjela između proširene EU i njezinih susjeda. Cilj EPS-a je ojačati prosperitete, stabilnost i sigurnost svih sudionika što pridonosi i ostvarivanju strateških ciljeva postavljenih u Evropskoj sigurnosnoj strategiji iz decembra 2003.godine.

EU susjedima nudi privilegirani odnos temeljen na obostranoj predanosti, zajedničkim vrijednostima (demokratija i ljudska prava, dobro upravljanje, održivi razvoj itd.). razina do koje će se odnosi unutar te politike razviti s pojedinim državama, ovisit će o mjeri u kojoj obje strane budu predane spomenutim vrijednostima.

39. CEFTA?

CEFTA (eng: Central European Free Trade Association) je ekonomska organizacija.

Puni naziv na bosanskom jeziku je Centralnoevropski ugovor o slobodnoj trgovini. Članice su: Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska,Makedonija, Moldavija, Srbija i UNMIK/Kosovo. Prije ulaska u Europsku uniju, članice su bile i Češka, Mađarska, Poljska, Slovačka i Slovenija.

CEFTA Sporazum za BiH stupio je na snagu 22.11.2007. godine.

CEFTA je obuhvatala prostor od Baltičkog do Jadranskog i Crnog mora, te je imala tržište od približno 90 miliona ljudi.Sve članice CEFTE-e su u dobrim odnosima i mogućnostima za ulazak u EU, jer su pri potpisivanju ugovora o CEFTA-i potpisale i pristanak za saradnju s EU.

Glavni razlozi za iniciranje multilateralnog sporazuma su: liberalizacija trgovine i unaprijeđivanje razvojnih potencijala regiona; uvođenje jedinstvenih pravila i povećanje sigurnosti za investitore; povećanje konkurentnosti, ekonomije obima, promjena imidža regiona, veća sigurnost u primjeni pravnog okvira prilikom implementacije sporazumapriprema za članstvo u EU; uvođenje novih oblasti kao što su usluge, intelektualna svojina i investicije vezane za trgovinu; uvođenje novih procedura, perspektiva institucionalnog osnaživanja – sekretarijat; liberalizacija trgovine obezbjeđuje širi kontekst za zajedničko energetsko tržište u jugoistočnoj Evropi i za koordinirani razvoj transporta, transportne infrastrukture i infrastrukture za zaštitu životne sredine.

25

40. Poljoprivredna politika EU (CAP)?

Zajednička poljoprivredna politika jedna je od najvažnijih politika Evropske unije, u nju se nekad ulagalo gotovo 70% budžeta EU-a a danas se ulaže gotovo polovina. Ona predstavlja skup mjera i programa subvencioniranja poljoprivrede u EU. Njen cilj je da osigura razumne cijene i prihvatljiv kvalitet poljoprivrednih proizvoda za evropske potrošače, zadovoljavajući dohodak poljoprivrednika u EU i očuvanje ruralnog naslijeđa. Okvir za zajedničku poljoprivrednu politiku postavljen je Ugovorom o Evropskoj ekonomskoj zajednici (1957./1958.), a njena primjena počela je 1962. godine. Zajednička poljoprivredna politika zasniva se na tri principa: jedinstveno tržište (slobodno kretanje roba, određivanje zajedničkih cijena i pomoći); prednost proizvoda EU nad uvoznim (zaštita unutrašnjeg tržišta od poremećaja izazvanih uvozom poljoprivrednih proizvoda i poremećaja na svjetskom tržištu); finansijska solidarnost (troškove zajedničke poljoprivredne politke dijele sve države članice). Zajednička poljoprivredna politika finansira se kroz Evropski garancijski poljoprivredni fond i Evropski poljoprivredni fond za ruralni razvoj. Današnja politika rezultat je reformi koje su se desile 1992. (predviđeno je smanjenje cijena poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda radi postizanja njihove konkurentnosti, te su uvedene mjere za uređenje tržišta i okoliša), 1997. (ova je politika organizirana u dva stuba: poljoprivreda i ruralni razvoj, nastavljeno je smanjenje cijena poljoprivrednih proizvoda, povećano je direktno plaćanje poljoprivrednicima te se donosi niz mjera usmjerenih na razvoj sela) i 2003. godine predviđeno je jedinstveno plaćanje poljoprivrednika po posjedu nezavisno od njihove proizvodnje, vezivanje plaćanja poljoprivrednika za poštivanje standarda koji se tiču okoliša, sigurnosti hrane, zdravlja životinja i biljaka, te jačanje ruralne politike.

41. Poduzetništvo u EU?

Poduzetništvo i industrijska politika teže osigurati jednake i pravedne uvjete natjecanja i trgovine za sva poduzeća, učiniti Europu privlačnim mjestom za ulaganja i rad, te osigurati rast inovativnih industrija i industrija temeljenih na znanju. To zahtijeva dobru industrijsku podlogu u čitavoj Europi.

Ciljevi poduzetništva u EU:

Mogućnost konkuriranja države Europe rastućim gospodarstvima u svijetu

Osigurati svim poslovnim subjektima mogućnost tržišnog natjecanja i trgovine pod poštenim i jednakim uvjetima, a posebnu pozornost pridaje se specifičnim potrebama i obilježjima pojedinih sektora poput turizma, zrakoplovne industrije ili biotehnologije

Olakšati pristup financijama za pokretanja rasta malih i srednjih preduzeća te potaknuti ulaganja u inovativne aktivnosti

Stvoriti okolinu pogodnu za suradnju malih i srednjih preduzeća posebice u području prekogranične suradnje

26

Promicati sve oblike inovacija u poduzećima

Podržavati eko- inovacije

Dati potporu politikama koje potiču poduzetništvo i inovacije

Poduzetnička politika EU danas obuhvaća cijelu poslovnu zajednicu i njezino okruženje. Zajednička politika za mala i srednja poduzetništva potieče iz 1983. godine Europsko vijeće usvojilo je 2000. godine povelju za mala poduzeća pozivajući države članice i komisiju da podrže mala poduzeća u nekoliko glavnih područja. Mala i srednja poduzeća čine osnovu poduzetništva u Europskoj uniji čak 99% su mala i srednja preduzeća. Na temelju načela "prvo misliti na malo", EU kreira pravila o državnim potporama koja uzimaju u obzir potrebe malih i srednjih poduzeća, te pri formuliranju politika uvijek na umu ima zahtjeve malih i srednjih poduzeća.

Prioriteti politika su promicanje poduzetništva i vještina, poboljšanje pristupa malih i srednjih poduzeća tržištima, unaprjeđenje potencijala za rast malih i srednjih poduzeća te jačanje dijaloga i konzultacija. EU također potiče edukaciju u školama o vrijednostima poduzetništva, te ženama i pripadnicima etničkih manjina koji žele pokrenuti vlastiti posao pruža potporu kreiranu prema njihovim potrebama.

42. Politika oporezivanja?

Uprkos uspostavljanju unutrašnjeg tržišta (1993.) i ekonomske i monetarne unije (1999.), još uvijek ne postoji politika oporezivanja koja je u isključivoj i potpunoj nadležnosti EU. Zemlje članice same utvrđuju stopu poreza na dobit poduzeća i osobne dohotke, uštede i kapitalne dobitke. PDV predstavlja izuzetak. Za čitavu EU postoji dogovor o minimalnoj stopi PDV-a od 15% na većinu robe i usluga, no mogući su izuzeci. U području poreza na preduzeća, EU ima dva cilja: spriječiti štetno porezno natjecanje između zemalja članica i podupirati načelo slobodnog kretanja kapitala.

Zadatak politike oporezivanja EU jest osigurati da su porezna pravila dosljedna s ciljevima stvaranja novih radnih mjesta, konkurentnosti EU-a, jedinstvenog tržišta i slobodnog kretanja kapitala. Ugovorom o Evropskoj zajednici pitanje oporezivanja definirano je posebnim odredbama, ali postupak odlučivanja zahtijeva jednoglasnu odluku u Vijeću EU. Budući da to predstavlja kočnicu prihvatanju zajedničkih pravila direktnog i indirektnog oporezivanja, Evropska komisija podstiče države članice na primjenu procedure pojačane saradnje u ovoj oblasti. S ciljem ujednačavanja poreskih politika, Vijeće EU je kao dio „poreskog paketa“ donijelo Kodeks ponašanja o poslovnom oporezivanju, usvojen (1997.), te propise o otklanjanju deformacija u efikasnom oporezivanju dohotka na štednju u obliku kamata (Direktiva o oporezivanju dohotka od štednje, 2003.) i zajednički sistem oporezivanja primjenjiv na kamate i plaćanja taksi između udruženih preduzeća (Direktiva o kamatama i licencama, 2003.). Trenutno, prijedloge Evropske komisije pažljivo razmatra Vijeće EU, posebno prijedloge vezane za reformu sistema indirektnog oporezivanja, revizije zajedničkog sistema oporezivanja primjenjivog na spajanja, podjele, prijenose imovine i razmjene dionica kompanije u različitim državama članicama, itd.

27

43. CARDC?

Najveći dio pomoći EU namijenjene zemljama Zapadnog Balkana plasira se u okviru programa CARDS. Ovaj program namijenjen je podršci BiH, Albaniji, Hrvatskoj, Makedoniji, Srbiji i Crnoj Gori u Procesu stabilizacije i pridružianja i fokusiran je na ekonomsku rekonstrukciju, demokratsku stabilizaciju , pomirenje i povratak izbjeglica.

Prioriteti regionalnog programa CARDS su:

- rekonstrukcija, demokratska stabilizacija, povratak izbjeglica i raseljenih lica

- razvoj institucija i pravosuđa (harmonizacija sa EU standardima, jačanje demokratije, vladavine zakona, ljudskih prava, civilnog društva, medija, tržišne ekonomije)

- održivi ekonomski i socijalni razvoj i strukturne reforme

- promocija regionalne saradnje unutar korisnika CARDS i saradnje sa EU.

Odobrena sredstva po programima CARDS su bespovratna a korisnici pomoći mogu biti državne institucije, javne institucije, udruženja, fondacije, nevladine organizacije i slično. Za dobivanje pomoći u okviru ovog programa država primateljica pomoći morala je ispuniti sljedeće uslove: poštivanje principa demokratije i vladavine prava; poštivanje ljudskih prava i prava manjina; poštivanje osnovnih sloboda i principa međunarodnoga prava. Program CARDS sastojao se od dvije komponente: državne i regionalne.

44. EU povelja o malim i srednjim preduzećima (MSP)?

U Evropskoj Uniji od ukupno 23 miliona preduzeća i oko100 miliona zaposlenih, čak 99% su mala i srednja preduzeća. Ona doprinose ukupnom bruto društvenom proizvodu EU sa 60% i obezbjeđivala su, uoči primanja najnovijih članica, preko 80 miliona radnih mjesta. Europsko vijeće usvojilo je 2000. godine povelju za mala poduzeća pozivajući države članica i komisiju da podrže mala poduzeća, a cilj toga je:

jačati inovativni i poduzetnički duh, stvoriti pravni, porezni i administrativni okvir povoljan za poduzetničke

aktivnosti osigurati pristup tržištima, olakšati pristup istraživanju i tehnologiji; poboljšati pristup izvorima financiranja, postići da Europska unija bude najpovoljniji kontekst na svjetskoj razini za

mala poduzeća; imati pažnju za potrebe malih poduzeća; promicati vrhunsku podršku malim poduzećima.

Povelja utjelovljuje principe “najprije misli u malom” i time se pozivaju sve države pristupnice i Europska komisija da podupiru mala poduzeća.

28

45. Europska sigurnosna i obrambena politika?

Europska sigurnosna i obrambena politika, skrać. ESOP integralni je dio Zajedničke vanjske i sigurnosne politike, skrać. ZVSP, s glavnim ciljem osnaživanja vanjskog djelovanja EU putem stvaranja vlastitih mogućnosti za vanjsko djelovanje, kroz razvoj autonomnih civilnih i vojnih kapaciteta za međunarodno sprečavanje sukoba i upravljanje kriznim situacijama.

U okviru evropske sigurnosne i odbrambene politike, prva policijska misija EU pokrenuta je u Bosni i Hercegovini u januaru 2003. godine, a prva vojna misija u Makedoniji u martu 2003. godine.

46. Europski fond za jugoistočnu Europu?

Europski fond za jugoistočnu Europu uspostavljen je 2005. god. i nasljednik je mnogih manjih razvojnih inicijativa za zemlje jugoistočne Europe, koje su donatori uspostavili 1998. godine s ciljem obnove regije. Europski fond za jugoistočnu Europu obuhvatio je sljedeće zemlje: Albanija, BiH, Bugarska, Crna Gora, Kosovo, Makedonija, Moldavija, Rumunija, Srbija, te Ukrajina. Cilj Evropskog fonda za jugoistočnu Evropu je ubrzavanje ekonomskog razvoja i prosperiteta u regiji. On predstavlja mikrokreditni fond, a zasniva se na partnerstvu donatora iz javnog sektora i investitora iz privatnog sektora. Među donatorima i investitorima nalaze se Evropska komisija, Evropska investiciona banka, Evropska banka za obnovu i razvoj, itd.

47. Fiskalis 2013?

Fiskalis 2013 predstavlja program Europske unije uspostavljen u finansijskoj perspektivi od 2008. do 2013. godine, čiji je osnovni cilj poboljšanje funkcioniranja poreskih sistema na jedinstvenom tržištu EU, uz povećanje saradnje među državama članicama, njihovim poreskim upravama i njihovim službenicima. Vrijednost Programa je 156,9 miliona eura a podrška je usmjerena u razvoj saradnje između poreskih organa i službenika, te uvođenje novih transevropskih kompjuterskih sistema kako bi se omogućila sigurna razmjena informacija između poreskih službenika.

48. IPA?

IPA predstavlja novi i jedinstveni finansijski instrument Europske unije, uspostavljen 17. jula 2006. godine odlukom Vijeća EU. IPA je uspostavljena za finansijsku perspektivu od 2007. do 2013. godine, kao pomoć državama u njihovim nastojanjima da postanu članice Zajednice. IPA je fleksibilan instrument, a namijenjen je zemljama kandidatkinjama i zemljama potencijalnim kandidatkinjama za članstvo u EU.

Glavi ciljevi IPA-e su pomoć zemljama u usklađivanju njihovog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU i u njenom provođenju, te u pripremi zemalja za korištenje strukturalnih i kohezionog fonda.

29

IPA se sastoji od 5 komponenata:

pomoć u tranziciji i razvoju institucija

prekogranična saradnja

regionalni razvoj

razvoj ljudskih potencijala

ruralni razvoj

BiH, kao potencijalna kandidatkinja, može dobiti prve dvije pomoći. Strukturu koordinacije i upravljanja programom IPA-e čine: državni koordinator za IPA-u, Odbor za pripremu projekata i Odbor za upravljanje programima.

49. Klasifikacija rashoda?

Rashodi se klasificiraju na sljedeće:

obavezni: rashodi EU čiji osnovni princip i iznos određuju ugovori, sekundarni zakonski propisi, konvencije, međunarodni ugovori ili privatni ugovori parlament može Vijeću da predloži izmjene i dopune ali Vijeće ministara EU ima konačnu riječ,

neobavezni: rashoda za koje nosioci budžetske vlasti (Vijeće EU i Evropski parlament) mogu odrediti iznos prema svom nahođenju.

Vijeće EU daje konačnu odluku kada je riječ o obaveznim rashodima, a Evropski parlament kada je riječ o neobaveznim rashodima.

50. SAPARD?

SAPARD (Specijalni pristupni program za poljoprivredu i ruralni razvoj) jedan je od tri pretpristupna programa Evropske unije (ISPA, SAPARD, PHARE) kreirane za zemlje centralne i istočne Evrope - države kandidatkinje petog kruga proširenja (Bugarska, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litvanija, Poljska, Rumunija, Slovačka i Slovenija).

Cilj ovog programa bio je da pomogne državama kandidatkinjama u rješavanju problema strukturnog prilagođavanja u poljoprivrednom sektoru i seoskim područjima te pružanje podrške usvajanju i provođenju acquis communautaire-a u oblasti zajedničke poljoprivredne politike.

Program je uspostavljen u finansijskoj perspektivi 2000. – 2006. godina, a države kandidatkinje imale su ga pravo koristiti sve do pristupanja Evropskoj uniji.

Nakon proširenja Evropske unije 2004. godine korisnice ISPA-e ostale su Bugarska i Rumunija, a korisnice programa 2006. godine postale su Hrvatska i Turska.

SAPARD je 2007. godine zamijenjen Instrumentom pretpristupne pomoći (IPA).

30

51. ISPA?

ISPA (Instrument za strukturne politike u pretpristupnom periodu) jedan je od tri finansijska instrumenta (ISPA, SAPARD, PHARE,) pretpristupne pomoći kreirane za zemlje centralne i istočne Evrope - države kandidatkinje petog kruga proširenja (Bugarska, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litvanija, Poljska, Rumunija, Slovačka i Slovenija).

ISPA je uspostavljena u finansijskoj perspektivi 2000. – 2006. godina, a bila je usmjerena na pružanje podrške u pripremama za članstvo država kandidatkinja u oblasti transporta i zaštite okoliša.

Ciljevi ISPA-e bili su usklađivanje država kandidatkinja sa standardima EU u oblasti okoliša, njihovo uključivanje u evropsku transportnu mrežu te priprema za korištenje fondova EU nakon pristupanja u Evropsku uniju.

Nakon proširenja Evropske unije 2004. godine korisnice ISPA-e ostale su Bugarska i Rumunija, a 2005. godine pristup ISPA-i otvoren je i za Hrvatsku.

ISPA-u je od 2007. godine zamijenio Instrument pretpristupne pomoći (IPA) kao jedinstveni instrument pretpristupne pomoći Evropske unije zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama za članstvo.

52. PHARE?

PHARE (Pomoć Poljskoj i Mađarskoj za obnovu ekonomije) je jedan od tri pretpristupna programa pomoći Evropske unije (ISPA; SAPARD i PHARE) namijenjena zemljama centralne i istočne Evrope (Bugarska, Češka, Estonija, Letonija, Litvanija, Mađarska, Poljska, Rumunija, Slovačka i Slovenija) u okviru njihovih priprema za pristupanje u Evropsku uniju.

PHARE je podršku usmjeravao najprije u jačanje javne administracije i izgradnju institucija sposobnih da efikasno funkcioniraju u okviru Evropske unije, usklađivanje domaćeg zakonodavstva zemalja korisnica programa sa zakonodavstvom EU, te promociju ekonomske i socijalne kohezije.

PHARE je uspostavljen 1989. godine i bio je izvorno izrađen za pomoć Poljskoj i Mađarskoj. Program je postepeno prilagođavan u skladu s razvojem politike proširenja Evropske unije na centralnu i istočnu Evropu te razvijanju bliskih odnosa sa zemljama zapadnog Balkana.

Tako je PHARE uz zemlje centralne i istočne Evrope postepeno bio otvoren i za zemlje zapadnog Balkana (Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Srbija i Crna Gora). Bosna i Hercegovina postala je korisnica programa PHARE 1996. godine.

Program PHARE 2007. godine zamijenio je Instrument pretpristupne pomoći (IPA).

53. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP)?

31

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju ili skraćeno SSP predstavlja novu generaciju sporazuma o pridruživanju Evropskoj uniji za države obuhvaćene Procesom stabilizacije i pridruživanja (Hrvatska, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Albanija, Srbija i Crna Gora). Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je sporazum kojim se regulišu prava i obaveze zemlje koja je otpočela proces pridruživanja Evropskoj uniji. Da bi stupio na snagu sporazum moraju da ratifikuju pojedinačno sve članice Evropske unije, kao i zemlja budući kandidat.

Sporazumom se regulišu obaveze zemlje budućeg kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, prvenstveno u pogledu donošenja određenih zakona i njihove implementacije kao i ispunjenja određenih standarda u domenu kvaliteta državne uprave i kapaciteta institucija. Evropska unija sa svoje strane znatno olakšava pristup svojem tržištu kompanijama iz zemlje potpisnice, pruža tehnički i finansijsku podršku iz pristupnih fondova unije.

Primarni cilj sporazuma je formalno pridruživanje zemlje Evropskoj uniji u određenom tranzicijskom periodu (6 do 10 godina), tokom kojeg zemlja potpisnica postepeno prilagođava svoje zakonodavstvu Evropske unije, uspostavlja zonu slobodne trgovine sa EU i sl. Sporazum zemlji potpisnici potvrđuje status potencijalne kandidatkinje za članstvo u EU. Bosna i Hercegovina je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju potpisala 16. juna 2008. i sporazum je i dalje u procesu ratifikacije.

54. Zajednička vanjska i sigurnosna politika

Zajednička vanjska i sigurnosna politika kao drugi stub EU uvedena je Ugovorom o EU 1992./1993. Ciljevi ove politike su: da štiti zajedničke vrijednosti i interese te ojača sigurnost EU, očuva mir i ojača međunarodnu sigurnost, promovira međunarodnu saradnju i razvija demokratiju i vladavinu prava uključujući i ljudska prava. Također, njen cilj je da osnaži identitet EU na međunarodnoj sceni i stvaranje zajedničke obrambene politike.

Kako bi se stvorio pomak u diplomaciji i bolja preglednost, EU je oformila poziciju Visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku i pružila mu dalekosežnu potporu koja uključuje politički odjel koji se bavi procjenama i upozorava na krizne situacije, zatim politički i sigurnosni odbor te vojni odbor. Decembra 2003. godine evropski lideri su prihvatili evropsku strategiju sigurnosti i složili se po pitanju primarnih misija i prioritetnih područja za djelovanje: borbe protiv terorizma, strategije za Bliski istok i sveobuhvatne strategije za BIH.

32