ekon. vjesnik god. xxv br. 1/2012. str. 1-228. · uloga menadžera u konfliktnim situacijama -...

EKON. VJESNIKGod. XXV

BR. 1/2012. str. 1-228.Osijek, lipanj, 2012.1

•

12EKON. VJESNIK

God. XXVBR. 1/2012. str 1- 228.

Osijek, lipanj 2012.1

SVEUČILIŠTE J. J. STROSSMAYERA U OSIJEKU

4

izdavački savjetDr. sc. Urban Bacher, Pforzheim, NjemačkaDr. sc. Dražen Barković, Osijek, predsjednikDr. sc. Đuro Benić, DubrovnikDr. sc. Petar Dobay, Pécs, MađarskaDr. sc. Petar Filipić, SplitDr. sc. Nino Grau, Giessen - Friedberg, NjemačkaDr. sc. Rainer Gildeggen, Pforzheim, NjemačkaDr. sc. Anton Hauc, Maribor, SlovenijaDr. sc. Ruperth Huth, Pforzheim, NjemačkaDr. sc. Ivan Mandić, OsijekDr. sc. Ivan Mencer, RijekaDr. sc. Ivan Lovrinović, ZagrebDr. sc. Ralph Schieschke, Pforzheim, NjemačkaDr. sc. Soumitra Sharma, PulaDr. sc. Miroslav Žugaj, Varaždin

uredništvoDr. sc. Željko Turkalj (glavni i odgovorni urednik), dr. sc. Vjekoslava Singer (urednik), dr. sc. Ivan Feren-čak, dr. sc. Kata Ivić, dr. sc. Marcel Meler, dr. sc. Anka Mašek

Radovi objavljeni u časopisu referiraju se u: Sociological Abstracts, San Diego, USA, EconLit, Pittsburg; USACAB International, Wallingford, United Kingdom EBSCOhost, Ipswich, USA, te u portalu Hrčak.

pretplataZa pravne osobe iznosi 200,00 kn, za pojednice 60,00 kn godišnje, a uplaćuje se na žiroračun broj 2393000-1102013376, Ekonomski fakultet u Osijeku, Gajev trg 7.

Cijena pojedinačnog primjerka je 35,00 kn.

Časopis izlazi dva puta godišnje.

adresa uredništvaEkonomski fakultet u Osijeku, 31000 Osijek,Gajev trg 7, tel. 031 224 400.www.efos.hrRukopisi se ne vraćaju.

glavni i odgovorni urednikDr. sc. Željko Turkalj

urednikDr. sc. Vjekoslava Singer

prevoditeljLjerka Radoš, prof.

lektorDr. sc. Ivan Jurčević

dizajnmit, dizajn studio

tisakibl, Osijek

UDK - 33

ISSN 0353 - 359x: CODEN EKVJEE

e-ISSN 1847-2206

76

SADRŽAJ CONTENTS

Izvorni znanstveni članci

1. Dr. sc. Josip Mesarić, Nedeljko Kovačić dipl.oec., dr. sc. Stjepan Rudan: .....................................11Analiza ključnih aspekata upravljanja konfliktima u području primarne zdravstvene zaštite

Prethodna priopćenja

1. Dr. sc. Vlatka Bilas, mr. sc. Danijela Ćenan, Ana Kedačić, mag. oec.: .........................................29Međunarodna zajednička ulaganja u Republici Hrvatskoj

2. Dr. sc. Ivan Kovač: ...............................................................................................................................43 Trendovi i karakteristike međunarodne razmjene Republike Hrvatske

3. Dr. sc. Siniša Rudelj: ...........................................................................................................................65Preferirana organizacijska kultura i strateško planiranje u srednjim i velikim poduzećima

4. Dr. sc. Zdenko Segetlija, dr. sc. Davor Dujak: ..................................................................................82Važnosti tipova prodavaonica i vrijednosnih lanaca u internacionalizaciji maloprodaje

5. Jelena Kristić: ......................................................................................................................................98Stavovi studentske populacije o utjecaju promocijskog spleta na kupnju vina

6. Dr. sc. Kata Ivić, Zvonimir Jurković, univ. bacc. oec., Rozalija Marinković, univ. bacc. oec.: ...........................................................................................106Izrada modela neuronskih mreža za učestalost korištenja fakultetske knjižnice

Pregledni članci

1. Dr. sc. Valerija Botrić: ......................................................................................................................121Mehanizmi prilagodbe hrvatske prerađivačke industrije: analize s aspekta tržišta rada

2. Anton Devčić, dipl. oec., Marko Šostar, univ .oec. spec.: ..............................................................133Modeli mjerenja realnih učinaka fondova Europske unije na gospodarski razvoj

3. Dr. sc. Berislav Bolfek, Milan Stanić, univ. spec. oec., Sanja Knežević, dipl. oec.:....................146Vertikalna i horizontalna financijska analiza poslovanja tvrtke

4. Tomislav Sekur: .................................................................................................................................169Regionalna investicijska aktivnost Hrvatskoga gospodarstva

5. Darko Matotek, dipl. oec.: ...............................................................................................................182Analiza uporabe tehnika teorije neutralizacije u kršenju informacijske sigurnosti

6. Dr. sc. Helena Štimac, Mateja Cah, univ. bacc. oec.: ....................................................................193Utjecaj okruženja na marketinško pozicioniranje SOS Dječjeg sela Hrvatska

Stručni radovi

1. Karmen Knežević, Lidija Kraljević: ................................................................................................206Višejezičnost kao čimbenik jačanja konkurentnosti na gospodarskom tržištu

2. Teufik Čočić: ......................................................................................................................................213Islamsko bankarstvo – uloga i značaj financijskih instrumenata

Ostali prilozi

1. Završetak IPA projekta „DRAVA GEO – ........................................................................................224Istraživanja geotermalnih potencijala u Dravskom bazenu

2. Dr. sc. Kata Ivić: ................................................................................................................................225Prikaz zbornika radova „Interdisziplinäre Managementforschung VIII=Interdisciplinary Management Research VIII, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2012.

Original scientific articles

1. Dr. sc. Josip Mesarić, Nedeljko Kovačić dipl. oec., dr. sc. Stjepan Rudan: ....................................11Analysis of Key Conflict Management Aspects in the Field of Primary Health Care

Preliminary communications

1. Dr. sc. Vlatka Bilas, mr. sc. Danijela Ćenan, Ana Kedačić, mag. oec.: .........................................29International Joint Investments in the Republic of Croatia

2. Dr. sc. Ivan Kovač: ...............................................................................................................................43Trends and Features of Croatia’s International Trade in Goods

3. Dr. sc. Siniša Rudelj: ...........................................................................................................................65Preferred Organisational Culture and Strategic Planning in Medium- and Large-Sized Companies

4. Dr. sc. Zdenko Segetlija, dr. sc. Davor Dujak: .................................................................................82Significance of Shop Types and Value Chains in the Internationalisation of Retail Trade

5. Jelena Kristić: .....................................................................................................................................98Students’ Attitudes towards the Influence of Promotional Mix on Wine Purchasing Decisions

6. Dr. sc. Kata Ivić, Zvonimir Jurković, univ. bacc. oec., Rozalija Marinković, univ. bacc. oec.: ............................................................................................106Development of Neural Network Models for the Frequency of Use of Faculty Library

Review articles

1. Dr. sc. Valerija Botrić: ......................................................................................................................121Croatian Manufacturing Industry Adjustment Mechanisms: Analysis in Terms of Labour Market

2. Anton Devčić, dipl. oec., Marko Šostar, univ. oec. spec.: ..............................................................133Measurement Models for Real Effects of the European Union Funds on Economic Development

3. Dr. sc. Berislav Bolfek, Milan Stanić, univ. spec. oec., Sanja Knežević, dipl. oec.:....................146Vertical and Horizontal Financial Statement Analysis

4. Tomislav Sekur: .................................................................................................................................169Regional Investment Activity of Croatian Economy

5. Darko Matotek, dipl. oec.: ...............................................................................................................182Analysis of the Use of Neutralisation Techniques in Violations of Information Security

6. Dr. sc. Helena Štimac, Mateja Cah, univ. bacc. oec.: ....................................................................193Effect of Environment on Marketing Positioning of SOS Children’s Village Croatia

Professional articles

1. Karmen Knežević, Lidija Kraljević: ................................................................................................206Multilingualism as a Factor in Strengthening Competitiveness in the Economic Market

2. Teufik Čočić: ......................................................................................................................................213Islamic Banking Industry – Role and Importance of Financial Instruments

Other contributions

1. Closing of IPA project DRAVA GEO – ............................................................................................ 224Geothermal Resource Assessment of the Drava Basin

2. Dr. sc. Kata Ivić: ............................................................................................................................... 225Review of the Proceedings of the Conference Interdisziplinäre Managementforschung VIII = Interdisciplinary Management Research VIII, Faculty of Economics in Osijek, Osijek, 2012

98

Izvorni znanstveni članciOriginal scientific articles

Dr. sc. Josip Mesarić, Nedeljko Kovačić, dipl. oec. dr. sc. Stjepan Rudan: Analiza ključnih aspekata upravljanja konfliktima u području primarne zdravstvene zaštite

Analysis of Key Conflict Management Aspects in the Field of Primary Health Care

1110

Dr. sc. Josip Mesarić, Nedeljko Kovačić, dr. sc. Stjepan Rudan: Analiza ključnih aspekata upravljanja konfliktima u području primarne zdravstvene zaštite

Sažetak

Konflikti predstavljaju stanja osobne i organizacijske neravnoteže. Zbog različitih interesa (osobnih i poslovnih), ciljeva, načina realizacije poslovnih aktivnosti, vrijednosnih sudova, prioriteta, percepcije realnosti, kulturološkog nasljeđa i psihosocijalnih i drugih osobina sudionika često se u manjem ili većem broju i obujmu javljaju različiti konflikti ili sukobi. U radu su istraženi različiti aspekti konfli-kata – izvršena je njihova identifikacija po učestalosti pojavljivanja i sudionicima, istraženi su uzroci, posljedice, načini i strategije njihova rješenja i uzročno posljedične veze. Istraživanje je provedeno na uzorku od osam ustanova primarne zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj a obuhvatilo je 185 ispitanika. Istraživanje se temeljilo na anketi koja je imala 28 kompleksnih pitanja o različitim aspek-tima konflikata, od kojih su u radu obrađeni uzroci, posljedice, načini i strategije rješavanja te neke uzročno-posljedične veze među varijablama koje utječu na neke od navedenih aspekata. Posebno su istraženi menadžerski aspekti konflikata i razlike među menadžerskim razinama vezane uz uzroke, posljedice i strategije za rješavanje konflikata.

Ključne riječi: upravljanje konfliktima, primarna zdravstvena zaštita, Hrvatska

* Ekonomski fakultet u Osijeku** Dom zdravlja Donji Miholjac*** Hrvatski zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije

ANAlizA klJučNih ASpEkATA upRAvlJANJA kONflikTimA u pODRučJu pRimARNE zDRAvSTvENE zAšTiTE

UDK 331.451:614.2 (497.5)Izvorni znanstveni članak

Dr. sc. Josip Mesariće-mail: [email protected] *

Nedeljko Kovačić, dipl. oecc.e-mail: [email protected] **

Dr. sc. Stjepan Rudane-mail: [email protected] ***

1312

1. Uvodna razmatranja

Poslovni sustavi iz svih područja ljudskoga djelovanja zbog vlastite dinamike i dinamike okruženja s kojim su u interakcijama postaju sve složeniji i kompleksniji. Složenost proizlazi iz broja i vrste odnosa koji se u poslovnom sustavu ostvaruju među sudionicima kao iz broja i vrste odnosa koji se pojavljuju među sudionicima iza-branoga poslovnog sustava i njegova okruženja. Zbog različitih interesa (osobnih i poslovnih), ciljeva, načina realizacije poslovnih aktivno-sti, vrijednosnih sudova, prioriteta, percepcije realnosti, kulturološkog nasljeđa i psihosocijalnih i drugih osobina sudionika često se u manjem ili većem broju i obujmu javljaju različiti konflikti. Konflikti mogu imati različite uzroke na osobnoj, grupnoj, organizacijskoj ili interorganizacijskoj razini ali isto tako i neočekivane, vrlo često negativne, posljedice na pojedince, grupe i cijelu organizaciju. Konflikti predstavljaju neravnotežna stanja osobnih i organizacijskih sustava i moraju se na neki način razriješiti. Prepoznavanje pri-rode i manifestacije konflikta, prirode i procesa nastajanja i razvoja konflikta i izbor najboljeg načina za razrješenje u pogledu najmanje moguće štete za osobe i organizaciju, ključni su zahtjevi koji se postavljaju pred sudionike u konfliktu i menadžere koji će konfliktnim situacijama upravljati.

U radu će biti predstavljeno istraživanje konfli-kata koje je provedeno na 8 ustanova primarne zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj (Osječ-ko-baranjska županija) i koje je obuhvatilo 185 ispitanika. Istraživanje je provedeno anketira-njem zaposlenih pri čemu je upitnik sadržavao 28 pitanja. Pitanja su razvrstana u nekoliko skupina1: - pitanja o socioekonomskim značajkama ispita-

nika- pitanja o prepoznavanju prirode i učestalosti

pojavljivanja određenih vrsta konflikata,- pitanja kojima se nastojalo spoznati uzroke

konflikta- pitanja kojima se nastojalo spoznati posljedice

konfliktnih situacija- pitanja kroz koje se nastojalo spoznati načine i

strategije rješavanja konfiktnih situacija- pitanja kojima se nastojalo spoznati kakva je

uloga menadžera u konfliktnim situacijama- pitanja kojima se nastojalo spoznati kako

konflikti utječu na pojedince te kakvi su njihovi

1 Istraživanje je provedeno u sklopu izrade magistarskog rada suatora N. Kovačića tijekom 2011 godine.

stavovi o različitim aspektima koje konflikti imaju na poslovni sustav.

U radu će se predstaviti neki preliminarni rezul-tati dobiveni analizom podataka koji su prikuplje-ni u istraživanju. Analiza bi trebala dati odogovo-re na sljedeća pitanja:- mogu li se za poslovne sustave koji su predmet

analize izdvojiti dominantne vrste konflikata i učestalost njihova pojavljivanja;

- mogu li se prepoznati najčešći uzroci konfli-kata i jesu li oni povezani sa socioekonomskim značajkama ispitanika;

- mogu li se izdvojiti tipične posljedice određenih konflikata;

- mogu li se pronaći uzročno-posljedične veze u konflktima;

- koji su najčešći načini i strategije rješavanja konfliktnih situacija.Odgovori na postavljena pitanja, koja su ujed-

no i hipoteze istraživanja o razlikovnosti istra-živanih skupova, trebali bi omogućiti bolji uvid u konfliktne situacije s ciljem razvoja osobnih i menadžerskih sposobnosti za njihovo razrješava-nje i upravljanje konfliktnim situacijama.

Podatci i metode

Prikupljeni podatci kategorizirani su i uz manje programske zahvate prilagođeni za unos u excel tablicu. Korištenjem raspoloživih funkcija i programskim zahvatima izvedene su potrebne operacije za izdvajanja uspoređivanih podataka i izračune testova i korelacija.

Razlike u distribuciji frekvencija istraživanih skupina podataka kojima se postavljene hipoteze prihvaćaju ili odbacuju istražene su korištenjem χ2 testa. Veze među varijablama odnosno veze između uzročnih i posljedičnih varijabli istražene su korištenjem linearnoga koeficijenta korelacije uz p<=0,005.

2. Pojmovno shvaćanje konflikta

U definiranju konflikta polazi se s različitih gledišta s kojih se konflikti promatraju pa otuda i mnoštvo različitih definicija konflikta (Fink, 1998). Unatoč raznim značenjima koja je taj pojam poprimio, nekoliko zajedničkih odrednica nalazi se u pozadini definicije konflikta (Robbins, 2009). Suprotstavljene strane moraju konflikt percipirati; postoji li konflikt ili ne, pitanje je percepcije. Ukoliko nitko nije svjestan sukoba,

onda se općenito može reći da sukob i ne postoji. Pored toga zajedničko je svim definicijama i to da postoji svagdje gdje postoje negativne namjere ili antagonizam među pojedincim ili skupina-ma, kada postoji nespojivost ciljeva i neki oblik interakcije i kada se može stvoriti osjećaj smetnje, štete ili isključenja jedne strane od druge (Mole, 2002). Ti čimbenici određuju polaznu točku u procesu konflikta.

Riječ konflikt dolazi od latinske riječi , što u prijevodu znači udarati nešto o nešto, boriti se. Ta se riječ koristila za izražavanje sukoba, spora, rasprave koja prijeti da će se još više zaplesti ili za izražavanje borbe, rata i oružanog sukoba (Klaić, 1987).

Konflikt se može definirati kao način na koji se oduprijeti, pravdati ili natjecati se sa suprotstav-ljenim stranama ili snagama, stanjima ili uvjetima otpora (Webster, 1986).

Konflikt predstavlja «postojanje suprotnosti interesa ili ciljeva između osoba ili organizacija koje valja razriješiti « (Srića, 1995).

Konflikt se obično opisuje kao dinamičan proces koji se javlja u različitim oblicima orga-nizacijskog ponašanja i pojavljuje su svagdje, bez obzira na međuovisnost strana, kompatibilnosti ciljeva ili odnosa koji se razvijaju između dva ili više pojedinaca u organizaciji (Fisher, 2000). Ovi procesi uključuju sudjelovanje dviju ili više me-đusobno ovisnih strana koje ne prihvaćaju kom-patibilnost u ciljevima, interesima, vrijednostima ili idejama. Konflikt se pojavljuje kada pojedinac ili grupa stvaraju negativno utjecanje na druge.

Fenomen konflikta je istražen iz različitih perspektiva istraživanja: organizacije i razvoja, psihologije rada, socijalne psihologije, sociologije i političkih znanosti te su istraživači iz različitih područja razvili i vlastite definicije. Rubin, Pruitt i Kim (1994), tvrde da je došlo do vrlo širokog proučavanja konflikta te da postoji opasnost od gubitka pojma konflikta kao jedinstvenog kon-cepta. Konflikt se ne mora nužno promatrati kao pojava koja ima samo negativnu konotaciju. Može se postaviti pitanje koje su koristi od konflikta (Weiss i Dehle, 1994), i ima li definicija konflikata koje je još uvijek nedostaju. Isti autori navode da treba razlikovati ishod sukoba od manifestacije sukoba kao procesa i oni moraju biti izvedeni ili sintetizirani promatranjem.

Postojanje konflikata, njihov manifestacijski oblik, uzroci, način razrješenja i posljedice ovise o mnoštvu različitih čimbenika. Ti čimbenici

pripadaju sferi osobnog i sferi organizacijskog ponašanja. U namjeri da se istraži priroda najčešćih konflikata, njihova učestalost, uzroci, posljedice, način njihova rješavanja i uloga me-nadžera u konfliktima provedeno je istraživanje na 8 ustanova primarne zdravstvene zaštite u Osječko-baranjskoj županiji kojim je obuhvaćeno 185 ispitanika. Dio istraživanja predstavit će se u ovom radu.

3. Primarna zdravstvena zaštita

U filozofiji primarne zdravstvene zaštite zdrav-lje i pružanje zdravstvenih usluga promatra se unutar nekoga prostornog okruženja a u kontek-stu povijesnih, društvno-političkih, ekonomskih i kulturnih odrednica koji oblikuju društvena ograničenja zdravlja, kako za pojedince, tako i za obitelji, grupe, regije ili države (MacLean,Tarlier, Stewart, 2001).

Primarna zdravstvena zaštita je konceptualni model koji se odnosi na procese i način na koji je strukturirana zdravstvena zaštita i ona je sastavni dio nacionalnoga zdravstvenog sustava. Primarna zdravstvena zaštita obuhvaća zdravstvenu zaštitu u užem smislu, prevenciju bolesti i promociju zdravlja (Shoultz, Hatcher, 1997). Temelj primar-ne zdravstvene zaštite jest pristupačnost, jedna-kost, sveobuhvatnost, kontinuiranost, značajnost, primjena odgovarajuće tehnologije, međusek-torska suradnja kao i sudjelovanje i osnaživanje zajednice.

Definiranje primarne zdravstvene zaštite nije nimalo lak zadatak. U pokušaju da se dođe do de-finicije primarne zdravstvene zaštite, u SAD-u su se pojavile čak 92 definicije (Rifkin, Walt, 1986).

U Deklaraciji iz Alma Ate iz 19782 primarna se zdravstvena zaštita definira kao „osnovna zdravstvena zaštita, zasnovana na praktičnim, znanstveno ispravnim i društveno prihvatljivim metodama i tehnologijama, opće pristupačna pojedincima i obiteljima u zajednici uz njihovo potpuno sudjelovanje, po cijeni koju ta zajedni-ca i država mogu podnijeti u svakoj fazi njezina razvoja, u duhu oslanjanja na vlastite mogućnosti i samoodlučivanje“. Ona istodobno predstavlja integralni dio zdravstvenog sustava države, čija je i funkcija i glavno žarište sveukupnoga društve-nog i ekonomskog razvoja zajednice. Ona je prva razina kontakta pojedinaca, obitelji i zajednice s

2 World Health Organization (1978): Declaration of Alma Ata, International Conference on Primary Health Care, Alma Ata, str. 1-3.

Dr. sc. Josip Mesarić, Nedeljko Kovačić, dr. sc. Stjepan Rudan: Analiza ključnih aspekata upravljanja konfliktima u području primarne zdravstvene zaštiteDr. sc. Josip Mesarić, Nedeljko Kovačić, dr. sc. Stjepan Rudan: Analiza ključnih aspekata upravljanja konfliktima u području primarne zdravstvene zaštite

1514

nacionalnim zdravstvenim sustavom, približava zdravstvenu zaštitu što je moguće više mjestu gdje ljudi žive i rade, stvarajući prvi element u kontinuiranom procesu zdravstvene zaštite.

3.1. Struktura zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj

Zdravstvena se djelatnost definira kao djelat-nost od interesa za Republiku Hrvatsku koja se obavlja kao javna služba, a obavljaju je zdravstve-ne ustanove u državnom i privatnom vlasništvu i zdravstveni radnici u privatnoj praksi.3 Or-ganizacija zdravstva u Republici Hrvatskoj se mijenja, a aktualno stanje organizacije prikazuje slika 1. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, u suradnji sa stručnim komorama, odgovorno je za osiguranje kvalitete zdravstvene zaštite i za organizaciju i provedbu nadzora nad sustavom financiranja i troškovima u zdravstvu. Iz gore na-vedene slike jasno je vidljiva i definirana struktura vlasništva, u kojem se sveučilišne bolnice i insti-tuti nalaze u državnom vlasništvu, dok se ostale sastavnice hrvatskog zdravstva nalaze u vlasniš-tvu regionalne i lokalne samouprave. U strukturi postoje još i poliklinike i zdravstveni centri, koji se u pravilu nalaze u privatnom vlasništvu i sastavni su dio «Mreže zdravstvenih službi u Re-publici Hrvatskoj» koje donosi ministar zdravstva i socijalne skrbi. Zdravstvena se zaštita provodi u jedinstvenom sustavu zdravstvene djelatnosti primjenom mjera primarne, polikliničko-kon-zilijarne zdravstvene zaštite i bolničke zaštite. Primarna zdravstvena zaštita u Hrvatskoj je organizirana u sklopu domova zdravlja, zavoda za urgentnu medicinu, ljekarni, ustanova za kućnu njegu i županijskih zavoda za javno zdravstvo. U sklopu domova zdravlja djeluju timovi opće-obiteljske medicine, timovi zdravstvene zaštite djece i dojenčadi, timovi zdravstvene zaštite žena, timovi polivalentne dentalne medicine, timovi specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite i sanitetskog prijevoza. Veći dio domova zdravlja nalazi se u koncesijskom odnosu s regionalnom samoupravom.

3 Vlada Republike Hrvatske (2002): Hrvatska u XXI. stoljeću, Ured za strategiju razvitka Republike Hrvatske, Zagreb, str. 5.

Slika 1: Struktura zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj

Polikliničko-konzilijarna zdravstvena zaštita

organizirana je na dvije razine, s obzirom na opseg i razinu zdravstvenih usluga. Jednu razinu čine poliklinike, opće i županijske bolnice, kao i specijalne bolnice, dok drugu razinu čine klinike, kliničke bolnice i klinički bolnički centri.

Ustanove za obavljanje zdravstvene djelatnosti u državnom su, odnosno u vlasništvu regionalne samouprave i grada Zagreba te u privatnom vla-sništvu. U državnom se vlasništvu nalaze klinike, kliničke bolnice, klinički bolnički centri i državni zdravstveni zavodi. U vlasništvu županija su opće i specijalne bolnice, domovi zdravlja, poliklini-ke, ustanove za urgentnu medicinu, ustanove za zdravstvenu njegu u kući, lječilišta, te županijski zavodi za javno zdravstvo.

Opće značajke zdravstvene zaštite (organiza-cijska kompleksnost, strukturne karakteristike, radna snaga medicinske i nemedicinske struke, poslovni procesi, priroda odnosa među sudi-onicima, informacijsko-podatkovna obilnost i ogroman broj interakcija s okruženjem u kojem funkcioniraju) i ograničenja na svim razinama, a posebno na razini primarne zaštite, postojeći su i potencijalni izvori različitih konflikata. U cilju stvaranja novih spoznaja o prirodi (vrstama i sudionicima) konflikata, uzrocima konflikata, uobičajenim i specifičnim posljedicama konflika-ta i načinima (strategijama) rješavanja konflikata

u području primarne zdravstvene zaštite u 2011. godini provedeno je istraživanje u osam ustanova primarne zdravstvene zaštite u Osječko-baranj-skoj županiji. Istraživanje je provedeno korište-njem anketnog upitnika na kojeg je odgovorilo 185 ispitanika. Anketni je upitnik sadržavao 28

pitanja vezanih za različite aspekte konflikata, pri čemu su ispitanici (osim na sociodemografska pitanja) odgovarali odgovorima koji se mjere

Likertovom skalom. Preliminarni rezultati istraživanja prikazani su u nastavku ovog rada.

4. Rezultati istraživanja

4.1. Socioekonomske značajke ispitanika:

PRIMARNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA

ŽUPANIJSKIZAVOD ZA JAVNO

ZDRAVSTVO

ZAVODI ZAURGENTNUMEDICINU

USTAVONVE ZA NJEGU U KUĆI LJEKARNE

VLADAREPUBLIKEHRVATSKE

MINISTARSTVORADA II SOCIJELNE

SKRBI

MINISTARSTVOFINANCIJA

DOMOVIZDRAVLJA LJEKARNE

REGIONALNASAMOUPRAVA

HRVATSKI ZAVODZA ZDRAVSTVENO

OSIGURANJE

SVEUČILIŠNEBOLNICEI KLINIKE

ZAVOD ZA JAVNOZDRAVSTVO

ŽUPANIJSKEBOLNICE

POLIKLINIKEI MEDICINSKI

CENTRI

DOMOVIZDRAVLJA

spol dob školska sprema

M Ž 20-30 31-40 41-50 51-60 >60 SSS VŠS VSS MR DR

ispitanika 55 130 15 16 39 73 42 6 34 111 24 10

djelatnost razina menadžmenta

zdravstvena nezdravstvena niža srednja visoka

ispitanika 125 60 93 57 35

Tablica 1-a: Socio-demografske značajke ispitanika – spol, dob i školska sprema

Tablica 1-b: Socio-demografske značajke ispitanika – djelatnosti i razina menadžmenta

Socioekonomske karakteristike ispitanika pri-kazane su u tablicama 1-a i 1-b.

4.2. Konflikti i sudionici

Analiza je pokazala da postoje dvije skupine

konflikata s visokom učestalošću pojavljivanja u pogledu sudionika: konflikti između pojedinaca i konflikti među skupinama. Distribucija konflika-ta s obzirom na sudionike i njihovu pripadnost nekoj skupini prikazana je na slici 2-a. i slici 2-b.

Slika 2-a. Distribucija učestalosti pojedinih vrsta konflikata s obzirom na sudionike i njihovu pripadnost


1716

Odbacuje se nul hipoteza o neovisnosti ove dvije skupine sudionika. Drugim riječima, konflikti pojedinaca nisu konflikti u uobičajenoj skupini u kojoj pojedinac djeluje već s pojedin-cima koji pripadaju drugoj skupini. Istražene su moguće grupe i istražene su moguće pojave (učestalosti) konflikata među tim skupinama: razvrstavanje je izvršeno prema spolu, staro-snoj strukturi, menadžerskoj razini i strukovnoj pripadnosti.

Analiza χ2 testa pokazala je da nema statistič-ki značajne razlike u pogledu vrste i učestalosti konflikata između:- muškaraca i žena - zdravstvenih i nezdravstvenih radnika- generacija kao niti

- između menadžerskih razina. Nakon provedenih analiza može se zaključiti

da uz istu distribuciju učestalosti konflikata s drugim osobama i među skupinama postoje neki drugi oblici svrstavanja zaposlenih koji se moraju naknadno istražiti. K tome, najrjeđi su konflikti unutar određene skupine a nešto manje rijetki i brojni su konflikti s drugim ustanovama i konflik-ti sa samim sobom.

4.3. Konflikti i uzroci

Uzroci konflikata podijeljeni su u dvije skupine: opći i posebni. Među ključnim općim uzroci-ma konflikata javljaju se po učestalosti slijedeći uzroci: konflikti zbog posla kojeg treba obaviti, konflikti zbog neslaganja sa suradnikom i najrje-

đe konflikti zbog osobnog interesa (slika 3.)

Općenito, konflikti kad su po učestalo-sti uobičajeni, uzrokovani su neslaganjem sa suradnicima i to su interpersonalni konflikti izazvani osobnim specifičnostima koje će se naknadno istražiti, a kad postaju učestaliji, tada počinju prevladavati konflikti zbog posla kojeg treba obaviti. Kada se opisana pojava promatra u kontekstu razvoja konfliktnog procesa, može se reći da u uobičajenim (vjerojatno rutiniranim, manje zahtjevnim aktivnostima postoji stanovita latentna razina sukoba, koja eskalira kada se obu-

jam i intenzitet poslova povećava. U takvim će slučajevima sudionici biti skloni reći da je razlog konfliktu posao kojeg treba obaviti, iako korijene konflikata treba tražiti u drugim razlozima.

Druga skupina uzroka konflikata bili su speci-fični konflikti i oni kao uzrok mogu imati: lošu komunikaciju, nedostatak informacija, nejasno definirane poslovne ciljeve, razlike u percepciji vrijednosti, nedostatk tolerancije među zaposle-nima, sklonost ka agresivnom ponašanju, razlike zbog položaja u organizaciji ili nestručnosti poje-dinaca za izvršenje poslovnih zadataka. Distri-

Slika 2-b. Distribucija učestalosti pojedinih vrsta konflikata s obzirom na sudionike i njihovu pripadnost – relativni udio

Slika 3. Distribucija općih uzroka konflikata

Slika 4-a. Distribucija učestalosti specifičnih uzroka konflikata


1918

bucija učestalosti pojavljivanja pojedinih uzroka prikazana je na slikama 4-a i 4-b

Kada je količina konflikata uobičajena, domi-nirajući uzroci konflikata su: sklonost ka agresiv-nom ponašanju, nedostatak tolerancije i razlike u kulturi. To korespondira s osobnim značajkama sudionika, kako je uočeno u distribuciji općih uzroka (sukob zbog neslaganja sa suradnikom). Najrjeđi je uzrok sukoba je nestručnost pojedina-ca za izvršavanje poslovnih zadataka, što će biti u suprotnosti s nalazom da je neznanje rukovode-ćega kadra uzrok konflikata.

Kada se sukobi intenziviraju, mijenjaju se i ključni uzroci: 4 sve intenzivnije postaju razlike u percepciji vrijednosti i nedostatak informacija – uzroci koji postaju blisko vezani uz posao koji treba obaviti, što je uzrok učestalijim sukobi-ma. Prvo intenziviranje sukoba mogu izazvati i nejasno definirani poslovni ciljevi i razlike zbog položaja u organizaciji.

Istražen je problem nedostatka informacija

4 U anketi broj sukoba nije fiksiran pa je percepcija sudionika u anketi o njihovu broju i njihovoj dinamici stvar osobnog doživljaja. Može se načelno reći kad govorimo o ocjeni „rijet-ko“, da se misli i na vrijeme kad su sukobi relativno rijetki, a ocjena “učestalo” znači i učestalost u broju i učestalost kao dinamičku kategoriju.

te su istražene moguće razlike u odgovorima u ovisnosti razini upravljanja kojoj pripadaju ispi-tanici. χ2test je pokazao da ne postoje statistički značajne razlike između niže i srednje razine upravljanja (χ2= 3,6819 pri p=0,05 n=4, tablič-ni χ2=9,488). Međutim χ2 pokazuje da postoji statistički značajna razlika u distribuciji frekven-cija između niže i viših (srednja + visoka) razina upravljanja. Problem koji treba riješiti jest pro-blem kolanja informacija, i to od viših ka nižim razinama upravljanja, jer je obzirom distribucija veće učestalosti nedostatka informacija prisutnija na nižim razinama upravljanja.

Ne postoji statistička razlika u percepciji vrijednosti kao uzroku konflikata među razinama upravljanja (prilagođavana tablica na rijetko /često). Također, što je iznenađujuće, ne postoji statistički značajna razlika u distribuciji odgovora među razinama upravljanja u pogledu nejasno postavljenih ciljeva kao uzroka konflikata. Moglo bi se očekivati da više razine upravljanja ciljeve koje su postavili ne smatraju nejasno postavlje-nima.

Ne postoji statistički značajna razlika u učesta-losti konflikata zbog kulturoloških karakteristika među ispitanicima različitih razina obrazovanja

Slika 4-b. Distribucija učestalosti specifičnih uzroka konflikata – relativni udio

4.4. Sukobi uzrokovani menadžerskom komponentom

Kada se konflikti promatraju kao izraz me-nadžerskih aktivnosti, uočljivo je da ispitanici na prvo mjesto po učestalosti stavljaju (ne)znanje menadžera ako su sukobi česti. U relativno rijetkim slučajevima pojave konflikata uzroci

su ravnomjerno distribuirani. Kako konflikti postaju učestaliji, uzroci se najprije traže u lošem upravljanju. Ako su konflikti uobičajene učesta-losti, tada se to pripisuje lošem upravljanju, ako se intenziviraju, tada se to pripisuje nebrizi za nezaposlene a kad postanu učestali onda se to pripisuje neznanju nadređenih (slika 5).

Slika 5. Distribucija učestalosti konflikata izazvanih menadžerskim karakteristikama

χ2 testovi pokazuju da postoji statistički značaj-na razlika između ovih uzroka konflikata.

Ne postoji statistički značajna razlika za stav o lošem upravljanju među menadžerskim razinama (χ2=6,56 n=4 a=0.05; χ2.tablični=9,49)

Ne postoji statistički značajna razlika za stav o nebrizi za zaposlenike među menadžerskim razi-nama (χ2=5,08 n=4 a=0.05;. χ2tablični =9,49).

Ne postoji statistički značajna razlika za stav o neznanju nadređenih među menadžerskim razi-nama (χ2=1,63 n=4 a=0.05;. χ2 tablični =9,49), što je također iznenađujući rezultat.

Posebno su ispitani stavovi pojedinih razina upravljanja u odnosu jedne prema drugoj (viša u odnosu na srednju, viša u odnosu na nižu, gdje je također ustanovljeno da ne postoji znatna stati-stička razlika). Ovo zahtijeva dodatna istraživanja

jer se moglo očekivati da više razine upravljanja neće imati stav o tome da je neznanje nadređenih uzrokom konflikata (ili kako je postavljeno pita-nje: konflikti su posljedica neznanja nadređenih).

4.5. Posljedice konflikata

U radu je istražena distribucija konflikata s obzirom na dvije globalne grupe posljedica: one s pozitivnim i one s negativnim ishodima.5 Također su istražene i neke specifične posljedice kojima mogu rezultirati različiti konflikti.

Učestalost konflikata s obzirom na globalne grupe posljedica prikazana je na slici 6.

5 Ispitanicima nije eksplicitno navedeno što se podrazumijeva pod pozitivnim a što pod negativnim ishodom. To je prepušte-no njihovoj osobnoj percepciji.


2120

Analiza pokazuje da su posljedice konflikata češće pozitivne. Ovo su percepcije posljedica u kojima su sudionici sudjelovali. Procjena poslje-

dica na organizacijskoj razini prikazana je na slici Pet je podjednako po učestalosti dominirajućih

Slika 6. Distribucija konflikata s sobzirom na posljedice

Slika 7. Distribucija posljedica na organizacijskoj razini

posljedica: neostvarivanje poslovnih ciljeva,6 jasnije sagledavanje realnosti, stvaranje stanovite razine nepovjerenja među zaposlenicima, pojava neadekvatnih poslovnih odluka7 i pojačava-nje kohezije grupa koje su (ili čiji članovi su) u sukobu.

Većina ovih posljedica ima negativnu konotaci-ju (osim jasnijeg sagledavanja realnosti) pa je to u stanovitoj suprotnosti s percepcijama ispitanika da većina njihovih konflikata završava pozitivnim posljedicama. Dijelom se ovo može tumačiti kao shvaćanje neposrednih (kratkoročnih) posljedica i dugoročnih posljedica konflikata.

4.6. Uzročno-posljedična povezanost konflikata

Svaki konflikt čije se posljedice mogu opazi-ti ima barem jedan, a u pravilu više, različitih uzroka. Moguće veze između uzroka i posljedica istražene su kroz preliminarnu analizu prirode uzroka i prirode posljedica i analizu dijagra-ma raspršenosti pojedinih uzroka i posljedica koji imaju sličnu prirodu distribucije podataka. Istraženo je nekoliko parova uzroka i posljedica (jedan uzrok jedna posljedica). Iako ima osnove vjerovati da postoje višestruke korelacije, one nisu izračunavane u okviru ovoga rada. Koefici-jenti korelacija izračunati su za sljedeće uzročno-posljedične odnose:

6 Ovo zahtijeva detaljniju analizu poslovnih ciljeva odnosno njihovu percepciju među ispitanicima, posebno različitih razina upravljanja.

7 Zahtijeva dodatnu analizu.

•nejasno postavljeni ciljevi/ narušena poslovna disciplina: r= 0,865613, (k=3; t=2,9942; p=0,05 jednostrano)

•nedostatak informacija/neadekvatne poslovne odluke: r=0,973346, (k=3; t=7,3509; p=0,005, jednostrano)

•nedostatak informacija/stvaranje nepovjerenja: r=0,996786, (k=3; t=21,5559; p=0,0025, jedno-strano)

•razlike u percepciji vrijednosti / stvaranje kohe-zija među grupama: r=0,8558, (k=3; t=2,8656; p=0,05, jednostrano)

•nedostatak tolerancije / neizvršavanje poslovnih zadataka: r=0,8558, (k=3; t=2,8656; p=0,05, jednostrano)

Iz vrijednosti koeficijenata korelacija može se zaključiti da postoji visoka povezanost između istraživanih varijabli uzroka i posljedica konfli-kata i o tim se varijablama mora voditi računa u budućem upravljanju konfliktima.

4.7. Način rješavanja konflikata

Većina ispitanika (s neodlučnima gotovo 80%) smatra da se konfliktima ne upravlja na sustavno, ali i jednako toliki broj se ne slaže da se konflikti potpuno ignoriraju i da su strane u konfliktu prepuštene same sebi (slika 8.)

Slika 8. Načini rješavanja konflikata


2322

Kada je u pitanju stav da se konflikti rješavaju sami od sebe, ispitanici su u potpunosti podije-ljeni tako da ih se oko 30% slaže s tom tvrdnjom, oko 35 se ne slaže a 35% nije sigurno da je ta tvrdnja ispravna. Kako se većina (62%) ne slaže da su strane u konfliktu prepuštene same sebi, može se pretpostaviti da neki institucijski (orga-nizacijski) načini rješavanja konflikata postoje. Is-pitano je da li se oni koji se uglavnom ili uopće ne slažu s tim da se konflikti rješavaju sami od sebe

istovremeno slažu s činjenicom da se konfliktima sustavno upravlja. Pronađeno je 13 slučajeva koji imaju i jedan i drugi stav.

4.8. Strategije rješavanja konflikata

Učestalost korištenja pojedinih vrsta strategije prikazana je na slici 9.

Slika 9. Učestalost korištenja pojedinih vrsta strategija u rješavanju konflikata

Strategija s najvećom učestalošću korištenja jest strategija kompromisa. Rijetki su slučajevi da se ne koristi nikakva strategija u rješavanju konflika-ta. Strategija dominacije je strategija koju će ve-ćina koristiti samo ponekad, ali će biti i onih koji će je koristiti uobičajeno. Učestalo korištenje te strategije znak je autoritarnog vođenja poslovnog sustava. Tri su strategije sa sličnim distribucijama učestalosti i u kojima prevladava uobičajena uče-stalost: strategija izbjegavanja, strategija prilago-đavanja i strategija integracije.

Istražene su razlike u distribuciji učestalosti ko-rištenja nekih strategija za pojedine menadžerske razine. Utvrđeno je da postoji statistički značajna razlika između srednje i niže razine upravljanja (χ 2= 12,50 pri p=0,05; n=4, tablični χ 2=9,49) u

učestalosti korištenja strategije dominacije.Ne postoji statistički značajna razlika među

razinama odlučivanja u distribuciji učestalosti korištenja strategije kompromisa, što znači da sve razine upravljanja jednako odnosno jednako često koriste ovu strategiju

Ne postoji statistički značajna razlika među razinama odlučivanja u distribuciji učestalosti korištenja strategije izbjegavanja.

4.9. Jesu li konflikti potrebni (poželjni) ?

Istražen je stav sudionika o (ne)poželjnosti kon-flikata u zdravstvenim ustanovama. Distribucija učestalosti pojedinih vrsta stavova kod ispitanika prikazana je na slici 10.

Slika 10. Poželjnost konflikata u ustanovama primarne zdravstvene zaštite

5. Zaključna razmatranja i preporuke za daljnja istraživanja

Istraživanje konflikata na osobnim i organiza-cijskim razinama uvijek je aktualni zadatak čije rješavanje može pridonijeti osobnoj i organiza-cijskoj dobrobiti. Da bi se to postiglo, konflikte je potrebno identificirati i kategorizirati te pro-naći što jasniju diferencijaciju među uzrocima, sudionicima i njihovim značajkama, učestalosti pojavljivanja, percepcijama, manifestacijskim ob-licima, posljedicama i načinima njihova rješava-nja. Posebno je važno da zaposleni na različitim razinama upravljanja budu svjesni svih aspekata u kojima se konflikti manifestiraju, kako bi se njima upravljalo na što efektniji i svrsishodniji način, posebno u onim slučajevima kada konflik-te sukobljene strane nisu u stanju na prihvatljiv način razriješiti same.

Učestalost interpersonalnih konflikata i inter-grupnih konflikata zahtijeva suptilniju analizu osobnih i organizacijskih vrijednosnih i kulturo-loških sustava i prepoznavanje uvjeta u kojima nastaju i prelaze iz osobnih u organizacijske odnosno intergrupne konflikte.

Vrlo često uočeni istovjetni stavovi različitih upravljačkih razina o uzrocima, posljedicama

i načinima rješavanja konflikata indirektan su pokazatelj da menadžeri različitih razina u po-slovnim sustavima primarne zdravstvene zaštite nisu ni na koji način, osim iskustveno, obrazo-vani za upravljanje konfliktima. Neke istražene menadžerske značajke, koje su više vezane uz osobne a ne funkcijske menadžerske osobine, nisu dostatne za objektivnu ocjenu i uzročno- posljedične veze s konfliktima i moraju se istražiti u kontekstu menadžerskih uloga. Na primjer zašto se relativno često pojavljuju nejasni ciljevi, zašto se pojavljuje nedostatak informacija, otkud razlike u percepcijama vrijednosti i nedostatak tolerancije i slično. Strategija kompromisa kao najučestalija strategija za rješavanje konfliktnih situacija odraz je pragmatizma i odsustva „siste-matiziranog“ pristupa konfliktima.

Istražene organizacije su specifične organizaci-je u društvenom vlasništvu s relativno ustaljenim organizacijskim strukturama i spoznaje stečene u prethodnim analizama ograničene su na relativ-no mali uzorak. Za poopćavanje spoznaja bit će nužno istražiti i druge organizacije, sistematizira-ti njihove opće i posebne karakteristike i istražiti dodatne uvjete u kojima će propitati aktualizirana i druga pitanja vezana uz različite aspekte osob-nih i organizacijskih konflikata.


2524

Literatura

1. Fink, C. F, (1998): Some Conceptual Difficulties in the Theory of Social Conflict, Journal of Conflict Resolution, 12, December, pp 412-460.

2. Fischer, R. (2000); Sources of Conflict and methods of Conflict Resolution, International Peace and Conflict Resolution School of International Service The American University.

3. MacLean, T., Tarlier, D., Stewart, M. (2001): »Conceptualizing Primary Health Care», University of British Columbia, Vancouver, str. 1.

4. Putnam, L.I., Poole, M.S, (1987): Conflict and Negotation, An Interdisciplinary Perspective, Newbury, p. 549.

5. Rifkin, S,G., Walt, G. (1986): Why health improves: defining the issues concering comprehensive pri-mary health care and selective primary health care, Social Science and Medicine No 23, str. 559-566

6. Robbins, S., Judge, T., (2009): Organizacijsko ponašanje, Mate, Zagreb, str. 504.7. Shoultz, J., Hatcher, P. (1997): Looking beyond primary care to primary health: An Approach to

Community-based Action, Nursing Outlook No 458. Srića, V., Inventivni menadžer, MEP Consult, Zagreb, 1995., str. 2439. Vlada Republike Hrvatske (2002): Hrvatska u XXI. stoljeću, Ured za strategiju razvitka Republike

Hrvatske, Zagreb, str. 5.10. Webster’s Third New International Dictionary (1986).11. World Health Organization (1978): Declaration of Alma Ata, International Conference on Priary

Health Care, Alma Ata, str. 1-3.

Josip Mesarić

Nedeljko Kovačić

Stjepan Rudan

Analysis of Key Conflict Management Aspects in the Field of Primary Health Care

Abstract

Conflicts represent states of personal and organizational imbalances. Because of different interests (personal and organizational), different goals, different ways of realization of business activities, diffe-rent values, priorities, perception of reality, cultural differences and psycho-sociological differences among groups and individuals, many conflicts arise in organizations. In this paper we explore orga-nizational conflicts from different aspects in order to find out key types of conflicts according to the participants, frequency of their occurrence, their main causes and consequences, ways and strategies for their resolution. Research was conducted in eight institution of primarily health care in Croatia and encompassed 185 respondents. Research was based on questionnaire with 28 complex question for which answers in Lickert scale was proposed. Analysis has showed that interpersonal and some specific intergroup conflict arose frequently. There are also some consequences that arose frequently and strategies used in conflict resolution. All this aspects of conflicts were explored regarding to sociological and managerial characteristics of respondents. We also analyzed relations among causes, consequences and strategies used in conflicts resolutions.

Key words: Conflict management, primarily health care, Croatia


2726

Prethodna priopćenjaPreliminary communications

Dr. sc. Vlatka Bilas, mr. sc. Danijela Ćenan, Ana Kedačić, mag. oec.: Međunarodna zajednička ulaganja u Republici HrvatskojInternational Joint Investments in the Republic of Croatia

Dr. sc. Ivan Kovač:

Trendovi i karakteristike međunarodne razmjene Republike HrvatskeTrends and Features of Croatia’s International Trade in Goods

Dr. sc. Siniša Rudelj: Preferirana organizacijska kultura i strateško planiranje u srednjim i velikim poduzećima

Preferred Organisational Culture and Strategic Planning in Medium- and Large-Sized Companies

Dr. sc. Zdenko Segetlija, dr. sc. Davor Dujak: Važnosti tipova prodavaonica i vrijednosnih lanaca u internacionalizaciji maloprodaje Significance of Shop Types and Value Chains in the Internationalisation of Retail Trade

Jelena Kristić: Stavovi studentske populacije o utjecaju promocijskog spleta na kupnju vina

Students’ Attitudes towards the Influence of Promotional Mix on Wine Purchasing Decisions

Dr. sc. Kata Ivić, Zvonimir Jurković, univ. bacc. oec., Rozalija Marinković, univ. bacc. oec: Izrada modela neuronskih mreža za učestalost korištenja fakultetske knjižnice

Development of Neural Network Models for the Frequency of Use of Faculty Library

2928

Dr. sc. Vlatka Bilas, mr. sc. Danijela Ćenan, Ana Kedačić, mag. oec.: Međunarodna zajednička ulaganja u Republici Hrvatskoj

UDK 339.92(497.5)Prethodno priopćenje

Doc. dr. sc. Vlatka Bilas1

Mr. sc. Danijela Ćenan2

Ana Kedačić, mag. oec.3

mEĐuNARODNA zAJEDNičkA ulAGANJA u REpuBliCi hRvATSkOJSažetak

Strateško povezivanje poduzeća iz različitih zemalja postaje sve poželjniji način internacionalizacije poslovanja. Međunarodna zajednička ulaganja predstavljaju oblik suradnje dvaju ili više poduzeća iz različitih zemalja pri čemu se formira novi poslovni i pravni entitet (zajedničko poduzeće), formalno odvojen od matičnih poduzeća, odnosno od poduzeća koja ga formiraju. U ovom se radu istražuju i analiziraju motivi hrvatskih poduzeća za ulazak u međunarodna zajednička ulaganja, utjecaj za-jedničkih ulaganja na poboljšanje poslovanja matičnih poduzeća te uspješnost poslovanja entiteta (poduzeća) nastalog međunarodnim zajedničkim ulaganjima, što uključuje istraživanje rizika ulaganja i kontrole koju matična poduzeća imaju nad zajedničkim ulaganjem, kao i istraživanje ključnih para-metara za ocjenu uspješnosti međunarodnih zajedničkih ulaganja. Teorijska analiza, uz rezultate ana-lize prakse hrvatskih poduzeća, pokazuje da su osnovni motivi poduzeća za formiranje zajedničkog ulaganja potreba za kapitalom i resursima, povećanje tržišnog udjela, smanjenje troškova poslovanja te unapređenje pregovaračkog položaja prema kupcima i dobavljačima koji je kod svih anketiranih poduzeća bio jedan od važnijih motiva. Pokazalo se da je većina poduzeća zadovoljna učincima zajedničkog ulaganja s obzirom na sve dimenzije pa se može zaključiti da entiteti iz međunarodnih zajedničkih ulaganja u Hrvatskoj posluju uspješno.

Ključne riječi: međunarodna zajednička ulaganja, Republika Hrvatska

1 Zaposlena kao docent na Katedri za međunarodnu ekonomiju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

2 Zaposlena kao konzultant u poduzeću Strateški plan d.o.o.

3 Diplomirala na Ekonomskom fakultetu Zagreb 2011. godine. Trenutnačno traži zaposlenje.

3130

Dr. sc. Vlatka Bilas, mr. sc. Danijela Ćenan, Ana Kedačić, mag. oec.: Međunarodna zajednička ulaganja u Republici HrvatskojDr. sc. Vlatka Bilas, mr. sc. Danijela Ćenan, Ana Kedačić, mag. oec.: Međunarodna zajednička ulaganja u Republici Hrvatskoj

1. Uvod

Modeli ulaska poduzeća na inozemna tržišta nose brojna pitanja i odluke: odabrati izme-đu vlasničkih i nevlasničkih ulaganja, istražiti željenu razinu vlasništva ako je riječ o vlasničkim ulaganjima, analizirati prednosti i nedostatke kupnje postojećih stranih entiteta, odnosno izbor između akvizicija i greenfield ulaganja.4 Moguće strategije ulaska na inozemna tržišta ovise o potrebnim resursima i o stupnju kontrole. Primjerice, osnivanje podružnice i zajednička ulaganja zahtijevaju mnogo više resursa i viši stupanj kontrole od izvoza robe i licencije.5 Osim ulaska na inozemna tržišta, danas je domaćim poduzećima problem održavanje konkurentnosti na domaćem tržištu zbog sve veće konkurencije, kao posljedice procesa liberalizacije trgovine i kretanja proizvodnih faktora.

Obilježja suvremenih uvjeta poslovanja jesu sve veći rizici, oskudica resursa te snažna konku-rencija. U takvim uvjetima strateško povezivanje poduzeća predstavlja sve poželjniji način interna-cionalizacije poslovanja budući da se putem ta-kvog oblika povezivanja poduzeća u velikoj mjeri mogu iskoristiti prednosti partnera te smanjiti troškovi i rizici poslovanja.

U radu se osim teorijskog pregleda teme daju i rezultati empirijskog istraživanja međunarodnih zajedničkih ulaganja u Hrvatskoj provedenog na uzorku hrvatskih poduzeća. Ciljevi rada uključi-vali su istraživanje motivacije hrvatskih poduzeća za ulazak u međunarodna zajednička ulaganja, mogućeg utjecaja sudjelovanja u zajedničkim ulaganjima na poslovanje matičnih poduzeća, uspješnosti poslovanja zajedničkog entiteta nastalog udruživanjem domaćeg i inozemnog partnera, što uključuje istraživanje rizika ulaganja i stupnja kontrole koju partnerska poduzeća ostvaruju u zajedničkom pothvatu te parametara za ocjenu uspješnosti takvih ulaganja.

Rad se sastoji od četiri dijela. Nakon prvoga, uvodnog dijela, drugi se dio odnosi na teorijska razmatranja o zajedničkim ulaganjima, treći dio na empirijsko istraživanje uspješnosti entiteta iz međunarodnih zajedničkih ulaganja hrvatskih poduzeća, dok se u posljednjem, četvrtom dijelu sustavno i cjelovito prezentiraju najvažniji rezul-tati i spoznaje dobivene ovim istraživanjem.

4 Grgić, M. i Bilas, V. (2006) Međunarodna ekonomija. Zagreb: Lares plus, str. 609.

5 Grgić, M., Bilas, V. i Franc, S. (2010) Poduzetništvo u međuna-rodnoj ekonomiji. Zagreb: Sinergija, str. 51.

2. Teorijska razmatranja o zajedničkim ulaganjima

Ne postoji jedna općeprihvaćena definicija zajedničkih ulaganja budući da postoji mnoštvo aspekata i podjela takvih ulaganja pa i defini-cije često ovise o tome na koji se aspekt stavlja naglasak. Međutim jednu sveobuhvatnu defi-niciju postavila je Radna skupina za područje računovodstva koja je radila u okviru Ujedinjenih naroda, a prema kojoj je zajedničko ulaganje (engl. Joint Ventures) ugovorni aranžman kojim dvije ili više stranaka udružuju svoje resurse kako bi sudjelovale u pothvatu, zajednički ga kontro-lirale, a u svrhu ostvarenja zajedničkih ciljeva.6 Zajedničko ulaganje može se definirati i kao oblik suradnje dvaju ili više poduzeća koja, udružujući svoje resurse, stvaraju novi, poslovno i pravno neovisni entitet.7 Pritom se zajednički pothvati smatraju međunarodnim kada je barem jedan partner (matično poduzeće) sa sjedištem u drugoj državi, ili ako zajedničko ulaganje ima značajnu razinu poslovne aktivnosti u više od jedne ze-mlje.8 Pretpostavke dugoročnosti i samostalnosti zajedničkog poduzeća prema većini autora su neovisan menadžment i zaposlenici te vlastiti re-sursi koje matična poduzeća ulažu u pothvat, ali uz određena obilježja kao što su povjerenje među partnerima i dobri međuljudski odnosi koji izrav-no utječu i na stupanj kontrole nad pothvatom.

Iako postoje brojne klasifikacije zajedničkih ulaganja, najčešće su one prema pravnom obliku, prema relativnom udjelu matičnih poduzeća u pothvatu i prema domicilnom statusu matičnih poduzeća. Tako se razlikuju ugovorna i vlasnič-ka zajednička ulaganja, paritetna i neparitetna zajednička ulaganja te domaća i međunarodna zajednička ulaganja.

Razlika između ugovornih zajedničkih ulaganja (engl. conctractual joint venture, non-equity joint venture) i vlasničkih zajedničkih ulaganja (engl. equity joint venture, corporate joint venture) je u dugoročnosti partnerske suradnje i u formalno pravnom statusu zajedničkog ulaganja. Ugovorna zajednička ulaganja odnose se na sporazume iz-

6 Pecotić J. (2005) Zajednički pothvat (joint venture) u pravu tržišnog natjecanja. Zagreb: Sinergija nakladništvo, str. 36.

7 Ćenan, D. (2006) Uloga međunarodnih zajedničkih ulaganja u izgradnji konkurentske prednosti hrvatskih poduzeća. Magistarski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet, str. 17.

8 Geringer, J. M. i Hebert, L. (1991) Measuring Performance of International Joint Ventures. Journal of International Business Studies [online], 22 (2) Dostupno na: EBSCOhost, [4.3.2011.], str. 249-264.

među partnera za kooperaciju u pojedinim poslo-vima/projektima, ali ona ne uključuju stvaranje novoga zajedničkog poduzeća9, već se poduzeća udružuju kako bi zajednički sudjelovala u obavlja-nju unaprijed dogovorenog posla, odnosno nekog projekta, dok vlasničko zajedničko ulaganje uk-ljučuje suradnju dvaju ili više društava (partnera) pri čemu se osniva novo poduzeće (entitet) u svrhu ostvarivanja zajedničkih ciljeva u kojemu partneri sudjeluju s istim (paritetna zajednička ulaganja) ili različitim vlasničkim udjelima (nepa-ritetna zajednička ulaganja). Upravo su vlasnička zajednička ulaganja predmet istraživanja u ovom radu jer su još uvijek jedno od slabije istraživanih područja ekonomije u poslovnoj praksi poduzeća Republike Hrvatske.10

Nadalje postavlja se pitanje zašto poduzeća žele ulaziti u međunarodna zajednička ulaga-nja. Odgovorom na navedeno pitanje zapravo dolazimo do motiva matičnih poduzeća za ulazak u takva ulaganja. U prošlosti su poduzeća ulazila u međunarodna zajednička ulaganja jer je to bio jedini način ulaska na potencijalno strano tržište zbog postojanja strogih uvjeta i propisa za strana poduzeća, ili su zemlje domaćini zahtijevale sudjelovanje lokalnog partnera u planiranom poslu kako bi se na taj način zaštitilo domaća poduzeća, ali i zbog zaštite zemalja u razvoju od eksploatacije poduzeća iz razvijenih zemalja.11

Danas je ipak sve više međunarodnih zajedničkih ulaganja između poduzeća iz razvijenih zemalja, iz čega se može zaključiti da poduzeća slobodnije i sa željom ulaze u takav oblik suradnje.

Pregledom literature i analizom prethodnih istraživanja ustanovljeno je da postoje brojni motivi i klasifikacije motiva za formiranje zajed-ničkih ulaganja koje su svojedobno identificirali i prikazali brojni autori u svojm istražvanjma, a neki od njih su Wolf; Ainuddin, Beamish, Hu-lland i Rouse; Crumley i Fisher; Glaister; United Nations Industrial Development Organization i Ćenan, a većina se motiva međusobno poklapa.12

9 Glaister, K. W. i Buckley, P. J. (1996) Strategic Motives for In-ternational Alliance Formation. Journal of Management Studies [online], 33 (3). Dostupno na: EBSCOhost. [6.3.2011.] str. 302.

10 Kedačić, A. (2011) Međunarodna zajednička ulaganja u Repu-blici Hrvatskoj. Diplomski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet, str. 4 i 6.

11 Matić, B. i Ćenan, D. (2007) Analiza motiva za međunarodna zajednička ulaganja u Republici Hrvatskoj, [online], 5 (5). Dostupno na: http://hrcak.srce.hr/file/41314 [17.2.2011.], str. 18.

12 Wolf R. C. (2000) Effective International Joint Venture Manage-ment: Practical Legal Insights for Successful Organization and

Stoga se oni mogu svrstati u tri skupine, a to su: (1) resursi kao motivi, (2) tržišni i menadžerski motivi te (3) rizici kao motivi.13 Može se reći da su poduzeća najčešće motivirana za ulazak u međunarodna zajednička ulaganja zbog želje za osvajanjem novih tržišta te kako bi iskoristila prirodne, financijske i druge resurse zemlje par-tnera, a često i radi iskorištavanja jeftinije radne snage. Od ostalih motiva značajni su smanjenje troškova poslovanja i smanjenje rizika poslovanja ulaskom u zajedničko ulaganje s partnerskim poduzećem.

Osim motivacije za zajednička ulaganja, danas se sve više istražuje uspješnost zajedničkih ulaga-nja, osobito međunarodnih zajedničkih ulaganja, te načini njezina mjerenja. Unatoč njihovoj sve većoj važnosti može se reći kako su međunarodna zajednička ulaganja dosad ipak imala problema s uspješnošću. Kontrola nad zajedničkim poduze-ćem tradicionalno je bila modelirana u odnosu na stupanj vlasništva. Međutim danas vlada mišljenje kako u uvjetima modernizacije i stvara-nja novih oblika udruživanja vlasništvo ne može više biti optimalno sredstvo kontrole u svakoj situaciji.14 Iako većina poduzeća još uvijek radije želi cjelokupnu kontrolu nad menadžmentom zajedničkog poduzeća, ipak postoje i ona poduze-ća koja bi radije željela kontrolirati specifične

Implementation. New York: M. E. Dostupno na: http://www.google.com/books?hl=hr&lr=&id=tYJibu3aROAC&oi=fnd&pg=PA16&dq=Effective+International+Joint+Venture+Management:+Practical+Legal+Insights+for+Successful+Organization+and+ImplementatiIm&ots=zqHYZ2YRcZ&sig=rdwN_C91LGo7olNwkVIMc1lSeb8#v=onepage&q&f=false [16.9.2011.], str. 26.; Ainuddin, A. R. [et al.] (2007) Resource attributes and firm performance in international joint ventures. Journal of World Business [online], (42). Dostupno na: EBSCOhost. [15.3.2011.], str. 47.; Crumley, R. i Fisher, D. K. (2005) Analysis of international joint ventures within real estate investment trusts. Briefings in Real Estate Finance [online], 4 (3). Dostupno na: EBSCOhost. [12.3.2011.], str. 219.; Glaister, K. W. (2004) The Rationale for International Equity Joint Ventures. Eu-ropean Management Journal [online], 22 (5). Dostupno na: EBSCOhost. [5.3.2011.], str. 505.; United Nations Industrial Development Organization (UNIDO) (2006) Alliances and joint ventures: Patterns of internationalization for develo-ping country enterprises. Vienna: United Nations Industrial Development Organization (UNIDO). Dostupno na: http://www.unido.org/fileadmin/import/53677_AlliancesJVs.pdf [15.3.2011.], str. 17.; Ćenan, D. (2006) Uloga međunarodnih zajedničkih ulaganja u izgradnji konkurentske prednosti hrvatskih poduzeća. Magistarski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet, str. 37.


14 Mjoen, T. i Talman, S. (1997) Control and Performance in International Joint Ventures. Organization Science. [online], 8 (3). Dostupno na: EBSCOhost. [25.3.2011.], str. 258.

3332


aktivnosti u zajedničkom poduzeću.15 U prošlosti se smatralo da uspjeh zajedničkog entiteta ovisi o količini kontrole koju posjeduje multinacionalno poduzeće ili koju dijeli s lokalnim poduzećem, a danas je povezanost kontrole i povjerenja kao glavnih prethodnika rizika16 temelj za istraživanje uspješnosti zajedničkih ulaganja. Stoga ocjena uspješnosti zajedničkih ulaganja ovisi o: rizici-ma ulaganja, kontroli koju poduzeće ostvaruje u pothvatu te o parametrima koji se koriste za ex-post ocjenu uspješnosti.17

Općenito u savezima postoji rizik da partner ne surađuje u dobroj vjeri (relacijski, odnosni rizik ili rizik partnera) uz uobičajeni rizik od neza-dovoljavajućeg poslovanja (rizik neuspjeha).18 Stoga Das i Teng sugeriraju da, s obzirom na vrstu primarnih resursa koje poduzeća ulažu u zajedničko ulaganje (fizička imovina ili znanje) i vrstu primarnih rizika koji se javljaju u suradnji, postoje načini na koje poduzeća mogu upravljati prevladavajućim rizikom. To bi uključivalo uprav-ljanje pitanjima kontrole, fleksibilnosti, sigurnosti i produktivnosti.19

Dosadašnja istraživanja odnosa između kontro-le i učinkovitosti zajedničkog ulaganja poprilično su proturječna20 , a oslanjaju se na povezanost kontrole i oblika upravljanja zajedničkim podu-zećem. S obzirom na stupanj kontrole i način upravljanja razlikujemo:21 zajednička ulaganja u kojima dominira jedno matično poduzeće

15 Ćenan, D. (2006) Uloga međunarodnih zajedničkih ulaganja u izgradnji konkurentske prednosti hrvatskih poduzeća. Magistarski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet, str. 11-12.

16 Das T. K. i Teng B.-S. (2001) Trust, Control, and Risk in Strate-gic Alliances: An Integrated Framework. Organization Studies [online], 22 (2). Dostupno na: EBSCOhost. [11.3.2011.], str. 251.

17 Grubišić, M. (2008) Parametri ocjene uspješnosti zajedničkih pothvata. Magistarski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet, str. 107.

18 Das T. K. i Teng B.-S. (2001) Trust, Control, and Risk in Strate-gic Alliances: An Integrated Framework. Organization Studies [online], 22 (2). Dostupno na: EBSCOhost. [11.3.2011.], str. 252-253.

19 Das T. K., Teng B.-S. (1999) Managing risks in strategic alli-ances, The Academy of Management Executive [online], 13(4). Dostupno na: EBSCOhost. [16.9.2011.], str. 52. i 53.-56.

20 Luo, Y., Shenkar, O. i Nyaw, M.-K. (2001) A Dual Parent Perspective on Control and Performance in International Joint Ventures: Lessons From a Developing Economy. Journal of International Business Studies [online], 32 (1). Dostupno na: EBSCOhost. [4.3.2011.], str. 42.

21 Ding, D. Z. (1997) Control, Conflict and Performance: A Study of U.S.-Chinese Joint Ventures. Journal of International Marketing [online], 5 (3). Dostupno na: EBSCOhost. [4.3.2011.], str. 32. prema Killing, J. P. (1983) Strategies for Joint Venture Success. New York: Praeger.

(zajedničko ulaganje s dominantnim matičnim poduzećem), zajednička ulaganja u kojima oba matična poduzeća igraju aktivnu ulogu (zajed-nička ulaganja s podijeljenim menadžmentom) i nezavisna zajednička ulaganja u kojima nijedno poduzeće nema čvrstu ulogu. Mnogi su istra-živači u svojim radovima nalazili vezu između uspjeha zajedničkog ulaganja i kontrole partnera pa postoje argumenti i za zajednički entitet s do-minantnim menadžmentom i za zajednički enti-tet s dijeljenim menadžmentom. Mjoen i Tallman su u svom istraživanju zaključili da, što su veću kontrolu norveška matična poduzeća imala nad zajedničkim entitetom, to je zajednički entitet bio uspješniji.22 Ding je nadalje pokazao da je domi-nantna menadžerska kontrola koju su provodili strani partneri imala pozitivan utjecaj na uspjeh zajedničkog entiteta.23 S druge strane, Beamish je prvi iznio dokaze protiv entiteta iz zajedničkih ulaganja s dominantnim menadžmentom.24 Hill i Hellriegel proveli su drugačije istraživanje te su uspoređivali zajedničke entitete s dominantnim i s dijeljenim menadžmentom gdje su koristili mjere kontrole koje su usporedive s Killingovim, odnosno koristili su četiri faktora poslovanja zajedničkog entiteta.25 Rezultati su pokazali da je zajednički entitet s podijeljenim menadžmentom bolje poslovao, ali samo u operativnoj dimenziji poslovanja, dok se u ostalim dimenzijama nisu pojavile nikakve značajnije razlike. Zaključno, još uvijek ne postoji konsenzus autora oko veze između kontrole od strane matičnih poduzeća i uspješnosti poslovanja entiteta iz zajedničkih ulaganja.

Analizom prethodnih istraživanja može se zaključiti da je razvijen niz subjektivnih i objek-tivnih mjera učinkovitosti, ali koristeći iste mjere, istraživači su dolazili do različitih rezultata, što je utjecalo na različita viđenja uspješnosti ulaganja i

22 Mjoen, T. i Talman, S. (1997) Control and Performance in International Joint Ventures. Organization Science. [online], 8 (3). Dostupno na: EBSCOhost. [25.3.2011.], str. 264-271.

23 Ding, D. Z. (1997) Control, Conflict and Performance: A Study of U.S.-Chinese Joint Ventures. Journal of International Marketing [online], 5 (3). Dostupno na: EBSCOhost. [4.3.2011.], str. 31.

24 Beamish, P. W. (1985) The Caracteristics of Joint Ventures in Developed and Developing Countries. Columbia Journal of World Business [online]. Dostupno na: EBSCOhost. [15.3.2011.], str. 13-19.

25 Hill, R. C. i Hellriegel, D. (1994) Critical Contingencies in Joint Venture Management: Some Lessons from Managers. Organi-zations Science [online], Vol. 5 (4). Dostupno na: EBSCOhost. [25.3.2011.], str. 599.

zajedničkog entiteta.26 Kada se govori o mjerama uspjeha, one su se razvijale usporedno sa sve većim značenjem međunarodnih zajedničkih ulaganja kao načina internacionalizacije poslova-nja pa su tako u ranijim istraživanjima korišteni razni financijski pokazatelji i druge objektivne mjere, kao što su opstanak međunarodnih zajed-ničkih ulaganja, trajanje ulaganja, nestabilnost i ponovni pregovori o ugovorima međunarodnih zajedničkih ulaganja. S druge strane postupno su se razvile i sve više koristile subjektivne mjere uspjeha.27 Danas se smatra de su subjektivne mjere uspjeha poslovanja visoko korelirane s financijskim i objektivnim mjerama. Dakle, finan-cijske mjere mogu ocijeniti samo jednu dimenziju uspjeha, a ostali faktori, uključujući i kvalitativne, također moraju biti ispitani kako bi se adekvatno ocijenio uspjeh međunarodnoga zajedničkog ulaganja. Danas se uspjeh entiteta iz zajedničkog ulaganja definira najčešće na dva načina: (1) ocje-nom matičnih poduzeća o postizanju ciljeva i (2) zadovoljstvom matičnih poduzeća djelovanjem zajedničkog entiteta. Tako su Geringer i Hebert u svom istraživanju utvrdili da postoji znatna pozitivna korelacija između zadovoljstva jednog partnera i njegove procjene partnerova zadovolj-stva uspješnošću zajedničkog ulaganja.28

3. Istraživanje uspješnosti poslovanja entiteta iz međunarodnih zajedničkih ulaganja

Kako bi se ispitalo u kojoj mjeri hrvatska po-duzeća ulaze u međunarodna zajednička ulaganja te kako bi se ocijenila uspješnost međunarodnih zajedničkih ulaganja hrvatskih poduzeća, tijekom 2011. godine u Republici je Hrvatskoj provedeno istraživanje putem anketnih upitnika.29 Anketa je poslana na adrese 200 najvećih hrvatskih podu-zeća po kriteriju ukupnog prihoda. Anketni upit-nici dijelom su konstruirani po uzoru na upitnik

26 Kedačić, A. (2011) Međunarodna zajednička ulaganja u Republi-ci Hrvatskoj. Diplomski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet, str. 23.

27 Geringer, J. M. i Hebert, L. (1991) Measuring Performance of International Joint Ventures. Journal of International Business Studies [online], 22 (2). Dostupno na: EBSCOhost. Cjeloviti tekst u HTML formatu [4.3.2011.], str. 249-264.; Ćenan, D. (2006) Uloga međunarodnih zajedničkih ulaganja u izgradnji konkurentske prednosti hrvatskih poduzeća. Magistarski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet, str. 59.

28 Ibid.

29 Kedačić, A. (2011) Međunarodna zajednička ulaganja u Repu-blici Hrvatskoj. Diplomski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet, str. 37.

prehodnog istraživanja Ćenan30 kako bi se prove-la što vjernija komparacija rezultata, a u drugom dijelu koji se odnosi na istraživanje uspješnosti zajedničkih ulaganja u upitnik su ukomponirane mjere uspješnosti međunarodnih zajedničkih ula-ganja koje su koristili Geringer i Hebert31 te Hill i Hellriegel32 u svojim istraživanjima. Ukupno su na anketu odgovorila 42 poduzeća, odnosno 21%. Od spomenutih poduzeća, samo njih 5 ima enti-tet iz međunarodnih zajedničkih ulaganja (11,9%) te stoga oni čine uzorak ovog istraživanja.

Budući da su motivi za zajednička ulaganja istraživani i u ovom radu i u radu Ćenan33, dana je usporedba rezultata istraživanja vezano uz motivaciju hrvatskih poduzeća za ulazak u međunarodna zajednička ulaganja, ali i uspored-ba utjecaja zajedničkog ulaganja na uspješnost poslovanja matičnih poduzeća u Hrvatskoj. Nadalje s obzirom na to da je jedan od glavnih ciljeva rada bio istražiti uspješnost poslovanja entiteta iz međunarodnih zajedničkih ulaga-nja, ovdje se prikazuju: percepcije zadovoljstva matičnih poduzeća zajedničkim ulaganjem, osnovni objektivni parametri za ocjenu uspješno-sti te orijentacije zajedničkih ulaganja s obzirom na prevladavajući rizik u ulaganjima. Međutim postoje određena ograničenja istraživanja koja se odnose na korištenje subjektivnih parametara za ocjenu uspješnosti, odnosno kao uobičajena mjera koristi se zadovoljstvo matičnih poduzeća djelovanjem zajedničkog entiteta. Ograničenje rada, odnosno provedenog istraživanja predstav-lja i mali uzorak ispitanika.

30 Ćenan, D. (2006) Uloga međunarodnih zajedničkih ulaganja u izgradnji konkurentske prednosti hrvatskih poduzeća. Magi-starski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet.

31 Geringer, J. M. i Hebert, L. (1991) Measuring Performance of International Joint Ventures. Journal of International Business Studies [online], 22 (2). Dostupno na: EBSCOhost. Cjeloviti tekst u HTML formatu [4.3.2011.].

32 Hill, R. C. i Hellriegel, D. (1994) Critical Contingencies in Joint Venture Management: Some Lessons from Managers. Organizations Science [online], Vol. 5 (4). Dostupno na: EBSCOhost [25.3.2011.].

33 Ćenan, D. (2006) Uloga međunarodnih zajedničkih ulaganja u izgradnji konkurentske prednosti hrvatskih poduzeća. Magistarski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet.

3534

Kedačić, A. (2011) Ćenan, D. (2006)

Faktori motivacije Broj poduzeća

Prosječna ocjena

Standardna devijacija

Broj poduzeća

Prosječna ocjena


Povećanje tržišnog udjela matičnih poduzeća

5 2,8 1,83 12 3,33 1,61

Smanjenje rizika poslovanja matičnih poduzeća

5 2,4 1,02 12 3,83 0,94

Smanjenje troškova poslovanja matičnih poduzeća

5 3,8 0,75 12 3,75 1,14

Stjecanje novih tehnologija i know-how-a od partnera

5 2,6 1,2 12 3,50 1,51

Potreba za kapitalom i sirovinama jednog od matičnih poduzeća

5 2,6 1,35 12 3,33 1,61

Svladavanje pravnih i carinskih prepreka inozemnog partnera za ulazak na domaće tržište

5 1,8 1,16 12 1,92 1,38

Unaprjeđenje pregovaračkog položaja prema kupcima/dobavljačima

5 3,8 1,47 12 3,33 1,37

Tablica 1. Usporedba prosječnih ocjena motivacije hrvatskih poduzeća za ulazak u zajednička ulaganja

Izvor: Kedačić, A. (2011) Međunarodna zajednička ulaganja u Republici Hrvatskoj. Diplomski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet, str. 45.; Ćenan, D. (2006) Uloga međunarodnih zajedničkih ulaganja u izgradnji konkurentske prednosti hrvatskih poduzeća. Magistarski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet., str. 83.

Tablica 2. Usporedba prosječnih ocjena utjecaja zajedničkih ulaganja na pojedine aspekte poslovanja hrvatskih matičnih poduzeća

Izvor: Kedačić, A. (2011) Međunarodna zajednička ulaganja u Republici Hrvatskoj. Diplomski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet, str. 53.; Ćenan, D. (2006) Uloga međunarodnih zajedničkih ulaganja u izgradnji konkurentske prednosti hrvatskih poduzeća. Magistarski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet., str. 86.

Kedačić, A. (2011) Ćenan, D. (2006)

Prosječna ocjena


Prosječna ocjena


Smanjenje troškova poslovanja Vašeg matičnog poduzeća

2 0,89 3,00 1,41

Smanjenje rizika poslovanja Vašeg matičnog poduzeća 2 0,63 3,42 1,44

Razvoj i stjecanje novih tehnologija i know-how-a za Vaše poduzeće 2,2 0,98 3,08 1,73

Povećanje tržišnog udjela Vašeg matičnog poduzeća 2,8 1,6 2,42 1,38

Stjecanje i zadržavanje potrebnog kapitala i sirovina Vašeg poduzeća 2 0,89 2,91 1,45

Unaprjeđenje pregovaračkog položaja prema kupcima/dobavljačima Vašeg matičnog poduzeća

3,2 0,75 2,67 1,37


U oba istraživanja ispitanici su ocjenjivali u kojoj su mjeri bili motivirani pojedinim faktorom motivacije. U novijem istraživanju34 sudjelovalo je 5 poduzeća, a u istraživanju iz 2006. godine35 12 domaćih poduzeća. Iako su prilikom ispitivanja osnovnih motiva za zajednička ulaganja u oba istraživanja poduzeća navela tržišne i financij-ske motive kao osnovne za zajednička ulaganja, rezultati se poprilično razlikuju s obzirom na po-jedini aspekt poslovanja. U istraživanju Ćenan36

34 Kedačić, A. (2011) Međunarodna zajednička ulaganja u Republici Hrvatskoj. Diplomski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet, str. 45.


36 Ibid.

najvišu prosječnu ocjenu ima smanjenje rizika poslovanja matičnih poduzeća (3,83), a slijede smanjenje troškova poslovanja (3,75), stjecanje novih tehnologija i know-how-a od partnera (3,50) te povećanje tržišnog udjela (3,33). S druge strane, u istraživanju iz 2011. (Kedačić37), smanje-nje troškova poslovanja matičnih poduzeća i una-prjeđenje pregovaračkog položaja prema kupci-ma/dobavljačima imaju u prosjeku najvišu ocjenu (3,8). Slijedi povećanje tržišnog udjela matičnih poduzeća (2,8), zatim stjecanje novih tehnologija i know-how-a od partnera, potreba za kapitalom i sirovinama drugog poduzeća (dijele ocjenu 2,6), te smanjenje rizika poslovanja matičnih poduzeća

37 Kedačić, A. (2011) Međunarodna zajednička ulaganja u Republi-ci Hrvatskoj. Diplomski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet.

(2,4). Svi ovi faktori imaju podjednako odstupanje od prosjeka u oba istraživanja.

U tablici 2. prikazana je usporedba ocjena utjecaja zajedničkog ulaganja na pojedini aspekt poslovanja hrvatskih matičnih poduzeća.

U oba istraživanja poduzeća su procjenjivala koliko je zajedničko ulaganje utjecalo na poboljša-nje poslovanja matičnog poduzeća po pojedinim aspektima poslovanja. Rezultati dvaju istraživa-nja se razlikuju. U istraživanju Ćenan najveću prosječnu ocjenu ima smanjenje rizika poslovanja (3,42), slijede razvoj i stjecanje novih tehnologija i know-how-a (3,08) i smanjenje troškova poslova-nja (3,00), a svi ostali aspekti imaju ocjenu manju od 3.38 S druge strane, u istraživanju Kedačić, najveću prosječnu ocjenu ima unaprjeđenje pregovaračkog položaja prema kupcima/dobavlja-

38 Ćenan, D. (2006) Uloga međunarodnih zajedničkih ulaganja u izgradnji konkurentske prednosti hrvatskih poduzeća. Magistarski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet.

čima matičnog poduzeća (3,2), slijede povećanje tržišnog udjela matičnog poduzeća (2,8) i razvoj i stjecanje novih tehnologija i know-how-a (2,2), dok svi ostali aspekti poslovanja dijele prosječnu ocjenu utjecaja 2.39 Iz navedenog se može zaključi-ti da se rezultati istraživanja poprilično razliku-ju iako je procijenjeno da je u oba istraživanja zajedničko ulaganje utjecalo na bolje poslovanje matičnih poduzeća pri čemu se intenzitet utjecaja kretao od srednje do vrlo jakog.

S obzirom na istaknutu važnost rizika i kon-trole kao faktora ocjene uspješnosti zajedničkih ulaganja, u tablici 3. prikazana je orijentacija

39 Kedačić, A. (2011) Međunarodna zajednička ulaganja u Republici Hrvatskoj. Diplomski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet.

3736

Primarni resursPrimarni ili prevladavajući rizik

Relacijski rizik Rizik neuspjeha

Imovina (fizička, financijska)

Poduzeće 2, 3, 5 Poduzeće 1, 4

Kontrola Fleksibilnost

Znanje (tehnološko, menadžersko)

Poduzeće 5 -

Sigurnost Produktivnost

Tablica 3. Orijentacija zajedničkog ulaganja s obzirom na uloženi primarni resurs i prevladavajući rizik u zajedničkom ulaganju

Izvor: Kedačić, A. (2011) Međunarodna zajednička ulaganja u Republici Hrvatskoj. Di-plomski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet, str. 56-57.

Poduzeće 1

Poduzeće 2

Poduzeće 3

Poduzeće 4

Poduzeće 5

Prosjek godina

postojanja


Trajanje ulaganja (godine postojanja zajedničkog entiteta)

7 16 8 16 3 10 5,10

Trenutno postojanje Da Da Da Da Da - -

Nestabilnost (je li došlo do promjena u vlasničkoj strukturi)

Došlo je do pro-mjena

Nije došlo do

promjena

Nije došlo do

promjena

Nije došlo do

promjena

Nije došlo do

promjena- -

Stupanj zadovoljstva domaćih poduzeća

3 5 5 5 1 - -

Percepcija partnerovog zadovoljstva

4 5 4 5 3 - -

Tablica 4. Objektivne mjere uspješnosti zajedničkih ulaganja i ocjena zadovoljstva poduzeća ukupnim učinkom zajedničkog ulaganja

Izvor: Kedačić, A. (2011) Međunarodna zajednička ulaganja u Republici Hrvatskoj. Diplomski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet, str. 57-58.


zajedničkog ulaganja dvaju partnera s obzirom na prevladavajuću vrstu rizika i primarni resurs koji poduzeća ulažu u zajedničko ulaganje, a sa

svrhom pronalaženja načina lakšeg upravljanja prevladavajućim rizikom u zajedničkom ulaganju.

Predmet ulaganja partnerskih poduzeća u za-

jedničko poduzeće u svim slučajevima bila je opi-pljiva imovina, a samo je jedno poduzeće navelo da je predmet ulaganja bila i opipljiva imovina i znanje. Prevladavajući rizik je rizik partnera za kojim ni rizik neuspjeha ne zaostaje mnogo. Rizik partnera i rizik neuspjeha su u omjeru 3:2 poduzeća. Rezultate možemo sagledati u ovisnosti jednih o drugima. Poduzeća koja ulažu fizičku imovinu u zajedničko poduzeće i kojima je prevladavajući rizik rizik partnera mogu taj rizik smanjiti orijentirajući se na kontrolu resursa jer postoji rizik od zloupotrebe imovine od strane partnera zbog koje on može imati veće koristi. Poduzeća koja ulaganju pridonose fizičkom imo-vinom, a prevladavajući rizik im je rizik neuspje-ha, mogu se orijentirati na fleksibilnost kojom se

povećava sposobnost prilagodbe promijenjenim okolnostima. Kada se zajedničkom entitetu pridonosi i fizičkom imovinom i znanjem, a prevladava rizik partnera, potrebno je osigurati se od mogućnosti krađe znanja i know-how-a od strane partnera.

Kod ocjene uspješnosti poslovanja težište je stavljeno na kvalitativne odnosno subjektivne mjere uspjeha koje su visoko korelirane s objek-tivnim mjerama. U tablici 4. ispituje se zadovolj-stvo hrvatskih matičnih poduzeća poslovanjem zajedničkog entiteta i njihova percepcija partne-rova zadovoljstva, a kao objektivne mjere koriste se trajanje, opstanak i nestabilnost ulaganja.

Svi entiteti iz zajedničkih ulaganja još uvijek postoje i samo je u jednom poduzeću došlo do promjene u vlasničkoj strukturi zajedničkog entiteta. Životni vijek zajedničkih entiteta anke-tiranih domaćih poduzeća i njihovih inozemnih partnera kreće se od 3 do 16 godina, a prosječno entitet postoji 10 godina uz standardnu devijaciju od 5,10.

U situaciji maloga uzorka medijan je ipak prikladnija mjera životnog vijeka, a on u ovom slučaju iznosi 8 godina. Objektivne mjere koje su korištene pokazuju da entiteti iz zajedničkih ulaganju posluju relativno uspješno.

S druge strane ispitano je zadovoljstvo podu-

zeća učinkom zajedničkog ulaganja. Čak 3 od 5 poduzeća izražava izrazito visoko zadovolj-stvo učinkom zajedničkog ulaganja. Hrvatska poduzeća procjenjuju da postoji visok i izrazito visok stupanj zadovoljstva inozemnog partnera uspješnošću zajedničkog ulaganja. Tek je jedno poduzeće procijenilo da je njegov inozemni par-tner srednje zadovoljan uspješnošću zajedničkog ulaganja.

Tablica 5. prikazuje prosječne ocjene zadovolj-stva poslovanjem zajedničkog entiteta, i to s ob-zirom na četiri dimenzije poslovanja koje su Hill i Hellriegel40 koristili u svom istraživanju (iako su je oni koristili za korelaciju).

40 Hill, R. C. i Hellriegel, D. (1994) Critical Contingencies in Joint Venture Management: Some Lessons from Managers. Organi-zations Science [online], Vol. 5 (4). Dostupno na: EBSCOhost. [25.3.2011.], str. 597.

3938

Dimenzije poslovanja

Relacija (relacijski

učinak) – koliko dobro surađujete

kao partneri

Operativna/tehnička dimenzija – uspješno postizanje tehnoloških ciljeva matičnih poduzeća

Financijska dimenzija –

profit i povrat na ulaganja (procjena

menadžmenta)

Dimenzija budućeg potencijala uspješnog poslovanja

Prosječna ocjena zadovoljstva

3,6 3,6 3,6 3,8

Standardna devijacija 0,49 1,36 1,74 2,16

Koeficijent varijacije 13,61 37,78 48,33 26,32

Tablica 5. Prosječne ocjene zadovoljstva poslovanjem zajedničkog entiteta kroz četiri dimenzije poslovanja

Izvor: Kedačić, A. (2011) Međunarodna zajednička ulaganja u Republici Hrvatskoj. Diplomski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet, str. 60.


Rezultati pokazuju podjednako zadovoljstvo poduzeća uspjehom poslovanja entiteta kroz sve dimenzije poslovanja. Poduzeća su dakle zadovoljna suradnjom s partnerom, smatraju da uspješno postižu tehnološke ciljeve matičnih poduzeća te su zadovoljna profitom i povratom na uloženo, a sve ove dimenzije dijele prosječnu ocjenu 3,6. Međutim relacijski se učinak ističe zbog male standardne devijacije od 0,49, što je relativno 13,61% te ukazuje na reprezentativnost prosjeka. Najvišu prosječnu ocjenu ima dimenzija budućeg potencijala uspješnog poslovanja (kada poduzeće nije postiglo tehnološke i financijske ci-ljeve partnera, ali se očekuje dobro poslovanje na dugi rok) s prosječnom ocijenom 3,8. Može se za-ključiti da poduzeća očekuju dobro poslovanje na dugi rok kroz međunarodno zajedničko ulaganje sa svojim partnerom te da su zadovoljna trenut-nim uspjehom poslovanja zajedničkog entiteta.

4. Zaključak

iako su još uvijek najzahtjevnija i poduze-ćima najmanje poznata strategija, zajednička ulaganja postaju sve važniji oblik izlaska/ulaska na inozemna tržišta. U Hrvatskoj je još uvijek vrlo mali broj poduzeća koja su imala ili imaju iskustva s ovakvim oblikom ulaganja, iako su u svijetu međunarodna zajednička ulaganja važan i

često korišten instrument udruživanja s drugim poduzećima.

Rezultati istraživanja provedenog u Hrvat-skoj pokazuju da su najčešći motivi anketiranih hrvatskih poduzeća za ulazak u međunarodna zajednička ulaganja tržišni motivi (povećanje tr-žišnog udjela uz smanjenje troškova poslovanja), a potom financijski motivi (potreba za kapitalom) i potreba za fizičkim resursima. Većina poduzeća smatra da je zajedničko ulaganje utjecalo na po-boljšanje poslovanja matičnog poduzeća, premda ne jednakim intenzitetom, a najviše je utjecalo na unapređenje pregovaračkog položaja prema kup-cima/dobavljačima i na povećanje tržišnog udjela matičnih poduzeća. Najveći broj poduzeća ima istu kontrolu nad zajedničkim poduzećem kao i partner, a većina poduzeća ima i jednako podi-jeljenu kontrolu nad zajedničkim aktivnostima kao i jednak udio u vlasništvu. Predmet ulaganja partnerskih poduzeća u zajednički entitet je u ve-ćini slučajeva opipljiva imovina, a prevladava rizik partnera, iako ni rizik neuspjeha nije zanemariv. Stoga bi se anketirana poduzeća trebala orijenti-rati na kontrolu resursa radi sprječavanja moguće zloupotrebe od strane partnera.

Objektivne mjere uspjeha zajedničkog ulaganja pokazuju da su entiteti iz zajedničkih ulaganja domaćih i inozemnih partnerskih poduzeća

uspješni. Kada govorimo o subjektivnim mjerama uspjeha, većina je ispitanika izrazila srednje do izrazito visoko zadovoljstvo ukupnim učinkom međunarodnoga zajedničkog ulaganja, s tim da su hrvatska poduzeća malo manje zadovoljna učin-cima zajedničkog ulaganja nego njihovi inozemni partneri.

Unatoč činjenici da je riječ o jednom od naj-složenijih oblika suradnje poduzeća koji često za-vršavaju gašenjem zajedničkog poduzeća ili nje-

govim preuzimanjem od strane jednog matičnog poduzeća, a u velikom broju slučajeva potencijal-ni partneri uspješno ne prođu ni prvu fazu – fazu pregovora, analizirani entiteti iz međunarodnoga zajedničkog ulaganja u Hrvatskoj, po kriteriju ukupno zadovoljstvo partnerskih poduzeća svim dimenzijama poslovanja, ipak posluju uspješno i relativno dugo.

4140

Vlatka Bilas

Danijela Ćenan

Ana Kedačić

International Joint Investments in the Republic of Croatia

Abstract

Strategic integration of companies from different countries has become an increasingly attractive method of business internationalisation. International joint investments represent a form of coopera-tion between two or more companies from different countries through which a new business and legal entity (joint venture) is founded, formally separated from its parent companies, i.e., companies that established it. This paper examines and analyses the motivation of Croatian companies for entering into international joint ventures, the impact of joint investments on the development of parent com-panies’ business as well as the performance of the entity (company) established through international joint investment which includes examination of investment risks and control exercised by parent companies over the joint venture, as well as investigation of key parameters for performance evalua-tion of such international joint investments. Theoretical analysis along with the results of the analysis of Croatian companies’ practices have shown that companies’ main motivation for establishing a joint venture is the need for capital and resources, increase of market share, reduction of operational costs, and improvement of negotiating position towards customers and providers which was an important motive of all surveyed companies. It was established that the majority of companies was satisfied with the results of joint investments from all aspects and it can therefore be concluded that international joint investment entities in Croatia are successful in their performance.

Keywords: International joint investments, Republic of Croatia


Literatura

1. Ainuddin, A. R. [et al.] (2007) Resource attributes and firm performance in international joint ven-tures. Journal of World Business [online], (42). Dostupno na: EBSCOhost, [15.3.2011.].

2. Beamish, P. W. (1985) The Caracteristics of Joint Ventures in Developed and Developing Countries. Columbia Journal of World Business [online]. Dostupno na: EBSCOhost, [15.3.2011.].

3. Crumley, R. i Fisher, D. K. (2005) Analysis of international joint ventures within real estate inves-tment trusts. Briefings in Real Estate Finance [online], 4 (3). Dostupno na: EBSCOhost, [12.3.2011.].

4. Ćenan, D. (2006) Uloga međunarodnih zajedničkih ulaganja u izgradnji konkurentske prednosti hrvatskih poduzeća. Magistarski rad. Zagreb: Ekonomski fakultet.

5. Das T. K., Teng B.-S. (1999) Managing risks in strategic alliances, The Academy of Management Executive [online], 13(4). Dostupno na: EBSCOhost, [16.9.2011.].

6. Das T. K., Teng B.-S. (2001) Trust, Control, and Risk in Strategic Alliances: An Integrated Fra-mework. Organization Studies [online], 22 (2). Dostupno na: EBSCOhost, [11.3.2011.].

7. Ding, D. Z. (1997) Control, Conflict and Performance: A Study of U.S.-Chinese Joint Ventures. Jour-nal of International Marketing [online], 5 (3). Dostupno na: EBSCOhost, [4.3.2011.].

8. Geringer, J. M. i Hebert, L. (1991) Measuring Performance of International Joint Ventures. Journal of International Business Studies [online], 22 (2). Dostupno na: EBSCOhost, [4.3.2011.].

9. Glaister, K. W. (2004) The Rationale for International Equity Joint Ventures. European Manage-ment Journal [online], 22 (5). Dostupno na: EBSCOhost, [5.3.2011.].

10. Glaister, K. W. i Buckley, P. J. (1996) Strategic Motives for International Alliance Formation. Jour-nal of Management Studies [online], 33 (3). Dostupno na: EBSCOhost, [6.3.2011.].

11. Grgić, M. i Bilas, V. (2006) Međunarodna ekonomija. Zagreb: Lares plus.12. Grgić, M., Bilas, V. i Franc, S. (2010) Poduzetništvo u međunarodnoj ekonomiji. Zagreb: Sinergija.13. Grubišić, M. (2008) Parametri ocjene uspješnosti zajedničkih pothvata. Magistarski rad. Zagreb:

Ekonomski fakultet.14. Hill, R. C. i Hellriegel, D. (1994) Critical Contingencies in Joint Venture Management: Some Lessons

from Managers. Organizations Science [online], Vol. 5 (4). Dostupno na: EBSCOhost, [25.3.2011.].15. Kedačić, A. (2011) Međunarodna zajednička ulaganja u Republici Hrvatskoj. Diplomski rad. Za-

greb: Ekonomski fakultet.16. Luo, Y., Shenkar, O. i Nyaw, M.-K. (2001) A Dual Parent Perspective on Control and Performance in

International Joint Ventures: Lessons From a Developing Economy. Journal of International Busine-ss Studies [online], 32 (1). Dostupno na: EBSCOhost, [4.3.2011.].

17. Matić, B. i Ćenan, D. (2007) Analiza motiva za međunarodna zajednička ulaganja u Republici Hrvatskoj, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu [online], 5 (5). Dostupno na: http://hrcak.srce.hr/file/41314 [17.2.2011.].

18. Mjoen, T. i Talman, S. (1997) Control and Performance in International Joint Ventures. Organizati-on Science. [online], 8 (3). Dostupno na: EBSCOhost, [25.3.2011.].

19. Pecotić J. (2005) Zajednički pothvat (joint venture) u pravu tržišnog natjecanja. Zagreb: Sinergija nakladništvo.

20. United Nations Industrial Development Organization (UNIDO) (2006) Alliances and joint ven-tures: Patterns of internationalization for developing country enterprises. Vienna: United Nations Industrial Development Organization (UNIDO). Dostupno na: http://www.unido.org/fileadmin/import/53677_AlliancesJVs.pdf [15.3.2011.].

21. Wolf R. C. (2000) Effective International Joint Venture Management: Practical Legal Insights for Successful Organization and Implementation. New York: M. E. Dostupno na: http://www.google.com/books?hl=hr&lr=&id=tYJibu3aROAC&oi=fnd&pg=PA16&dq=EffeEffec+International+Joint+Venture+Management:+Practical+Legal+Insights+for+SuccesSucc+Organization+and+Implementation&ots=zqHYZ2YRcZ&sig=rdwN_C91LGo7olNwkolNw1lSeb8#v=onepage&q&f=false. [16.9.2011.]

4342

UDK 339.5 (497.5)Prethodno priopćenje

TRENDOvi i kARAkTERiSTikE mEĐuNARODNE ROBNE RAzmJENE REpuBlikE hRvATSkE

Dr. sc. Ivan Kovač

Državni zavod za statistiku

Sažetak

Sveprisutna internacionalizacija i globalizacija posebno dolaze do izražaja u malim i otvorenim nacionalnim ekonomijama poput hrvatske. Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju njeno će se gospodarstvo još snažnije integrirati s ostalim poslovnim subjektima na zajedničkom tržištu. Zbog toga domaće gospodarstvo nema alternative koja bi za uspješan rast mogla nadomjestiti izvoz, odnosno prodaju roba i usluga na međunarodnom tržištu. Cilj rada predstavlja analiza trendova i karakteristika u međunarodnoj robnoj razmjeni Republike Hrvatske u razdoblju od 2001. do 2011. godine. Rezultati analize ukazuju na činjenicu da izvoz roba ima vrlo mali pozitivan doprinos ostva-renju rasta stope BDP-a u Republici Hrvatskoj u usporedbi s odabranim državama iz okruženja. U radu je istražena, između ostalog, razina vanjskotrgovinske robne razmjene, uvozna ovisnost, izvozna propulzivnost te stupanj otvorenosti i visina uključenosti Republike Hrvatske u međunarodnu robnu razmjenu. Rezultati rada upućuju na zaključak da je za rast i razvoj hrvatskog gospodarstva, s aspekta međunarodne ekonomije, važno osmisliti industrijsku politiku na nacionalnoj razini koja bi omogućila učinkovito povećanje izvoza industrijskih proizvoda, a samim time i veću pokrivenost dominantnog uvoza izvozom. Rad ističe potrebu za fundamentalnom promjenom nacionalne gospodarske strategije te potrebu za izvoznom orijentacijom domaćeg gospodarstva kroz uključivanje u europske i svjetske gospodarske tokove.

Ključne riječi: međunarodna ekonomija, vanjskotrgovinska robna razmjena, konkurentnost gospo-darstva, uvoz, izvoz, Hrvatska

*Ilica 3, 10 000 Zagreb E-mail: [email protected] Tel: 01/4806 295

Dr. sc. Ivan Kovač: Trendovi i karakteristike međunarodne razmjene Republike Hrvatske

4544

1. Uvod

Međunarodna odnosno svjetska ekonomija danas je duboko prožeta i određena internaciona-lizacijom poslovanja. Proces internacionalizacije predstavlja širenje ekonomske aktivnosti izvan granica domaćeg tržišta, a to se reflektira eksten-zivnom ekonomskom politikom. Internaciona-lizacija je i jedan od osnovnih elemenata globa-lizacije, koja osim širenja ekonomske aktivnosti izvan granica nacionalne ekonomije obuhvaća i funkcionalnu integraciju takvih međunarodno dislociranih aktivnosti, a to rezultira ponajprije kvalitativnim promjenama u organizaciji eko-nomskih aktivnosti.1

Primarni je cilj svake nacionalne ekonomije što uspješnije uključivanje u međunarodnu podje-lu rada. Internacionalizacija poslovanja jedne nacionalne ekonomije određena je stupnjem internacionalizacije njezinih poslovnih subjekata, a posebno onih koji u najvećoj mjeri sudjeluju u ukupnom izvozu i uvozu, odnosno u međunarod-noj razmjeni pojedine države.

Uspješnost jedne države na međunarodnom tržištu određena je konkurentskom sposobno-šću svih njenih poslovnih subjekata uključenih u vanjskotrgovinsko poslovanje, odnosno u međunarodnu razmjenu. U svemu tome ključ-no je posjedovanje konkurentske prednosti na temelju čega se ostvaruje veća profitabilnost.2 Na globalnome svjetskom tržištu samo one nacio-nalne ekonomije, odnosno poslovni subjekti tih nacionalnih ekonomija, ostvaruju konkurentsku prednost kada su sposobne kreirati veću ekonom-sku vrijednost u odnosu na svoje konkurente.3

U posljednjih je nekoliko desetljeća na glo-balnom tržištu došlo do velikih promjena. Jedna od najznačajnijih promjena vezana je uz jačanje međunarodne konkurencije i njezin utjecaj i na izvozno orijentirana poduzeća, i na poduzeća koja djeluju samo u okvirima domaćeg tržišta. Internacionalizacija pruža mogućnost širenja i razvitka, te gospodarskoga prosperiteta globalne nacionalne ekonomije i njezinih poduzeća.

S obzirom na izrazito jačanje i razvoj, u posljednja tri desetljeća provedena su mnoga istraživanja odnosa između internacionalizacije

1 Dicken, P. (2003). ‘Global Shift: Reshaping the Global Economy Map in the 21st Century’, Fourth edition, London: Guilford.

2 Grant, R., M., (2010). ‘Contemporary strategy analysis’, 7th ed., Wiley & Sons, United Kingdom

3 Barney, J., B. (2008). ‘Strategic Management and Competitive Advantage’, 2nd ed., Pearson Prentice Hall

i uspješnosti poslovanja poslovnih subjekata, ali do danas ne postoji dosljedni empirijski dokaz za navedeno.4 Novija literatura koja obrađuje teme međunarodnih pothvata i međunarodnih poslov-nih subjekata prepoznaje inherentnu složenost poslovanja u globalnome poslovnom okruženju te ukazuje na čimbenike koji omogućavaju bržu internacionalizaciju.5 Većina autora ističe pojavu novih komunikacijskih tehnologija i procesa, povećanu liberalizaciju trgovine, regionalne eko-nomske integracije i rast međunarodnih mreža.6

Općeprihvaćena je činjenica da internacionali-zacija aktivnosti može značajno koristiti poslo-vanju pojedinih poslovnih subjekata i ona je već dugo glavni pokretač međunarodne ekspanzije pojedinih poslovnih subjekata, a time i međuna-rodne ekspanzije cjelokupne nacionalne privrede kojoj pripadaju ti poslovni subjekti.7

Internacionalizacija je važan put kroz koji novi i mali pothvati mogu ostvariti potencijal rasta.8 Osim povećanja profitabilnosti, njome se mogu ostvariti koristi specijalizacije i fleksibilnosti u razvoju ekonomije razmjera i obujma, potica-nju učinkovitosti proizvodnje, bržoj nadoknadi ulaganja, pristupu stranim tehnološkim, marke-tinškim i menadžerskim znanjima. Ne iznenađuje da političari na državnoj razini i izvan nje, žele

4 Annavarjula, M. G., & Beldona, S. (2000). ‘Multinationality–performance relationship: a review and reconceptualization’, International Journal of Organizational Analysis, 8(1), 48–67; Contractor, F. J., Kundu, S. K., & Hsu, C. (2003). ‘A three-stage theory of international expansion: the link between multina-tionality and performance in the service sector’, Journal of International Business Studies, 34(1), 5–18; Riahi-Belkaoui, A. (1998). ‘The effects of the degree of internationalization on firm performance’, International Business Review, 7(3), 315–321; Ruigrok, W., & Wagner, H. (2003). ‘Internationalization and performance: an organizational learning perspective’, Manage-ment International Review, 43(1), 63–83.

5 Loane, S., Bell, J.D., McNaughton, R. (2007). ‘A cross-natio-nal study on the impact of management teams on the rapid internationalization of small firms’, Journal of World Business 42, 489–504.

6 Knight, G. (2000). ‘Entrepreneurship and marketing strategy: The SME under globalization’, Journal of International Mar-keting, 8(2): 12–32; Knight, G., & Cavusgil, S. T. (1996). ‘The born global firm: A challenge to traditional internationalization theory’, Advances in international marketing (8). Greenwich, CT: JAI Press. pp. 11–26; Petersen, B., Welch, L. S., & Liesch, P. W. (2002). ‘The Internet and foreign market expansion by firms’, Management International Review, 42(2): 207–221.

7 Gomes, L., & Ramaswamy, K. (1999). ‘An empirical examina-tion of the form of the relationship between multinationality and performance’, Journal of International Business Studies, 30(1), 173–198.

8 Pangarkar, N. (2008). ‘Internationalization and performance of small-and-medium sized enterprises’, Journal of World Business, 43: 475–485.

aktivno promovirati i poticati nove i male inter-nacionalne pothvate.9 Internacionalizacija je od vitalnog značenja za daljnji rast i razvoj novih i malih ulaganja u tranzicijskim državama srednje i istočne Europe, koje predstavljaju relativno mala domaća tržišta.10

Najčešću strategiju, a često i jamstvo uspjeha pojedinih nacionalnih ekonomija na svjetskome, odnosno globalnom tržištu predstavlja specijali-zacija. Neophodno je istaknuti značenje i važnost međunarodne specijalizacije i međunarodne podjele rada kao dvaju bitnih preduvjeta za začetak, odvijanje i razvoj međunarodne ekono-mije. Posebno danas, više nego ikada, u uvjetima snažne globalizacije, ekonomska uspješnost jedne nacionalne ekonomije usko je vezana uz razinu integriranosti u svjetsko tržište, što utječe na njezinu razinu uključenosti u razmjeni dobara, usluga, kapitala, tehnologija i znanja na tome globalnom tržištu.

Uz internacionalizaciju, globalizacija predstav-lja sasvim sigurno jednu od dominantnih tema u akademskim i poslovnim krugovima u posljed-njih nekoliko desetljeća, a naročito u posljednja dva. Sama činjenica da globalno poslovanje ne-prestano raste, a uz to ga još karakteriziraju slo-ženost i raznolikost, dovodi do porasta znanstve-nih istraživanja za potrebe poslovnih subjekata koji posluju izvan svojih nacionalnih granica.11

2. Važnost međunarodne razmjene roba u Republici Hrvatskoj

Već duže vrijeme, a posebno u najnovijoj lite-raturi koja se bavi međunarodnom ekonomijom, dominira tvrdnja o postojanju jake uzročno-po-sljedične veze između rasta bruto domaćeg pro-izvoda i vanjske trgovine. Pritom se prije svega misli na važnost i značenje razine konkurentnosti izvoznog sektora svake države. U istraživanjima često susrećemo ekonometrijske modele kojima se nastoji utvrditi utjecaj izvoza na rast bruto

9 Organization for Economic Cooperation and Development (2000). ‘Enhancing the competitiveness of SMEs in transition economies and developing countries in the global economy and their partnership with SMEs of OECD countries’. Paris, France: OECD.

10 Manolova, T.S., Manev, I.M., Gyoshev, B.S. (2010). ‘In good company: The role of personal and inter-firm networks for new-venture internationalization in a transition economy’, Journal of World Business 45, 257–265.

11 Fahy, J., (2002). ‘A resource-based analysis of sustainable competitive advantage in a global environment’, International Business Review 11, 57–78.

domaćeg proizvoda.12 Kod različitih autora na-lazimo različitu razinu izračunatih koeficijenata koji prikazuju odnos između izvoznih prihoda i rasta bruto domaćeg proizvoda ovisno o veličini uzorka, izboru različitih varijabli kao i njihovom broju.13

Republika se Hrvatska u gospodarskom smislu ubraja u skupinu malih država, a kada je riječ o njezinim resursima ona je srednje bogata država. Slijedom toga, međunarodno poslovanje, a naročito izvoz roba i usluga na međunarod-no tržište, izuzetno je značajno za njezin brži i snažniji gospodarski rast i razvoj. No, pritom se ne smije izgubiti iz vida nekoliko otežavajućih okolnosti koje predstavljaju nedostatak hrvatsko-ga gospodarstva kada je riječ o izvozu, kao što su: usitnjena proizvodnja hrvatskoga gospodarstva, nedostatni proizvodni kapaciteti, nedostatak jasne nacionalne izvozne strategije, teži pristup svjetskomu kapitalu, problemi vezani uz transfer novih tehnologija i znanja itd. U literaturi se može zamijetiti tvrdnja kako uspješnost izvoza u najvećoj mjeri ovisi o pristupu financijskim resursima.14

Dominantno pitanje vezano uz međunarodnu razmjenu Republike Hrvatske predstavlja kon-kurentnost hrvatskoga gospodarstva na među-narodnom tržištu. Već dugi niz godina jedan od strateških ciljeva hrvatske politike predstavlja jačanje izvoza kao i ukupne konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. Izvoz se nesumnjivo ubraja među najznačajnije i najbrže rastuće ak-tivnosti čija je stopa rasta veća od proizvodnje u međunarodnoj ekonomiji.15

S aspekta strukture izvoza hrvatskoga gos-podarstva veoma je važan udio proizvoda s većom, odnosno visokom dodanom vrijednošću u odnosu na izvoz sirovina, lohn-poslove kao i proizvode s malom dodanom vrijednošću. Jedino veliki udio izvoznih proizvoda, čija je dodana

12 Kravis, I. (1970). ‘Trade as a handmaiden of growth: Simi-larities betweenn the nineteenth and twentieth centuries’, Economic Journal, No. 9+80., 870-872

13 Balassa, B. (1970). ‘Export and economic growth’ Journal of Development Economics, North – Holland Publising Company, No. 5, 181-189.

14 Ling-yee, L., Ogunmokun, G., O.(2001). ‘Effect of Export Financing Resources and Supply-Chain Skills on Export Competitive Advantages: Implications for Superior Export Performance’, Journal of World Business / 36(3) / 260–279

15 Lee, J., Habte-Giorgis, B. (2004). ‘Empirical approach to the sequential relationships between firm strategy, export activity, and performance in U.S. manufacturing firms’, International Business Review 13, 101–129

Dr. sc. Ivan Kovač: Trendovi i karakteristike međunarodne razmjene Republike HrvatskeDr. sc. Ivan Kovač: Trendovi i karakteristike međunarodne razmjene Republike Hrvatske

4746

vrijednost na zadovoljavajućoj razini, osiguravaju korist hrvatskomu gospodarstvu. On generira dobit, osiguravaju dugoročnu konkurentnost, zaposlenost te samim time doprinosi dobrobiti hrvatskoga gospodarstva u cijelosti. Za rast i razvoj hrvatskoga gospodarstva, s aspekta među-narodne ekonomije, izrazito je važno povećanje izvoza koji ima povoljnu strukturu vezanu uz proizvode s visokom dodanom vrijednošću kao i što veću pokrivenost uvoza izvozom. Jedino je na taj način moguć pozitivan utjecaj međunarodne razmjene, odnosno izvoza na povećanje BDP-a čime se dugoročno osigurava rast standarda i razvoj hrvatskoga gospodarstva.

Da bi se to postiglo, neophodno je da svaki poslovni subjekt razvije svoju strategiju konku-rentnosti na međunarodnom tržištu temeljenu na vlastitim potencijalima koji predstavljaju dugoročnu komparativnu prednost, a samim time će se osigurati povećanje dodane vrijednosti proizvoda i usluga. Izvozeći na međunarodno tržište, poslovni subjekti najbolje uče i stječu me-đunarodna iskustva koristeći različite modalitete međunarodnog marketinga.16

16 Grbac, B. (2009). „Izazovi međunarodnog tržišta“ Ekonomski fakultet Rijeka, Rijeka, 161-169., Root, F.R. (1987). Entry Strate-gies for International Markets. Lexington MA: Lewington Books.

Pri podizanju dodane vrijednosti izvoznih proi-zvoda, najznačajniji su faktori vezani uz primjenu znanja i inovacija te upotrebu novih tehnologija. Ništa manje nije važna primjena najnovijih zna-nja vezanih uz marketing, prodaju i distribuciju. Za uspjeh hrvatskoga gospodarstva u cijelosti u pogledu međunarodne razmjene najveće značenje nesumnjivo ima tran-sfer znanja i tehnologija te strateško povezivanje s međunarodnim poslovnim subjektima.

U cilju analize razvijenosti i konkurentnosti hrvatske industrije, kao i njezine integriranosti u međunarodnu podjelu rada, glavni je fokus u ovom radu međunarodna razmjena roba, a ne usluga. Na taj se način bitno olakšava analiza izvozne sposobnosti hrvatske industrije. U analizi vanjskotrgovinske razmjene Republike Hrvatske s inozemstvom neophodno je odvojeno analizirati vanjskotrgovinsku razmjenu roba od razmjene usluga jer promatramo li izvoz kao glavni čimbe-nik povećanja konkurentnosti, usluge u odnosu na robe u razdoblju od 2001. do 2011.

Tablica 1: Udio izvoza roba i usluga u BDP-u Republike Hrvatske od 2001. do 2011. godine (%)

Izvor: izračun autora na temelju podataka DZS-a i HNB-a.1*Podaci za 2011. godinu su preliminarni

1 Priopćenje DZS-a “Revizija godišnjeg obračuna BDP-a za razdoblje od 1995-2007.”, Priopćenje “Procjena tromje-sečnog obračuna BDP-a od prvog tromjesečja 2000. do četvrtog tromjesečja 2010.”, Bilten HNB, br. 171. tablica H-6 za izvoz-uvoz roba za godine 2008.-2010., izračun autora za izvoz-uvoz usluga za godine 2008.-2010., te procjena autora na osnovi podataka robne razmjene RH u 2011. i na osnovi procjene tromjesečnog BDP-a za 2011.

Izvoz roba i usluga Izvoz roba Izvoz usluga Uvoz roba i usluga Uvoz roba Uvoz usluga

2001. 43,4 20,7 22,8 47,4 38,5 8,9

2002. 40,9 18,8 22,1 49,3 39,9 9,4

2003. 42,6 18,4 24,1 50,4 41,5 9,0

2004. 42,9 20,0 22,9 49,3 40,3 9,0

2005. 42,3 20,0 22,2 48,7 40,9 7,9

2006. 42,7 21,3 21,4 49,8 42,3 7,5

2007. 42,1 21,2 21,0 49,8 42,9 6,8

2008. 41,7 20,5 21,1 49,9 43,1 6,8

2009. 35,4 16,9 18,6 39,4 33,1 6,3

2010. 38,3 19,8 18,5 38,8 32,8 6,1

2011.* 40,8 21,2 19,6 40,8 35,5 5,3

godine čine veći dio vanjskotrgovinske razmjene Republike Hrvatske, kao što je vidljivo iz tablice 1. U strukturi izvoza usluga najznačajniji je izvoz turističkih usluga koji u 2010. godini on čini 72,3% izvoza. U okvirima međunarodne trgovine u zadnjih desetak godina, uz usluge prijevoza, osiguranja i turističkih usluga, sve važnije postaju i različite nove vrste usluga vezane prije svega uz suvremene telekomunikacije. Ako strukturu hrvatskog izvoza usporedimo sa strukturom svjetske trgovine iz 2003. godine uočit ćemo da samo 20% usluga čini svjetsku trgovinu, a 80% otpada na robe, među kojima dominiraju proi-zvodi prerađivačke industrije.17 Time se uočava bitna razlika između strukture svjetskog izvoza i strukture izvoza Republike Hrvatske.

Struktura ukupnog izvoza ukazuje na činjenicu da u gotovo cijelome analiziranom razdoblju, izu-zevši 2007., 2010. i 2011. godinu, više od polovice ukupnog izvoza čini izvoz usluga. Ta vrsta izvoza

17 Krugman, P. R., Obstfeld, M. (2009). „Međunarodna ekonomi-ja“, sedmo izdanje, Mate, Zagreb, 19

od 2003. bilježi konstantan pad. Nasuprot tomu, uvoz robe je daleko zastupljeniji od uvoza usluga (više od 80% uvoza čini uvoz roba) te je on u gotovo cijelom razdoblju do pojave recesije blago rastao.

Kao što je već naglašeno u radu, nije važna samo visina i rast izvoza, već je isto tako važna i njegova struktura s gledišta udjela proizvoda s visokom dodanom vrijednošću, sirovina, lohn-poslova te proizvoda s niskom dodanom vrijed-nošću. Iz tablice 2 vidljivo je da je udio izvoza nakon unutarnje proizvodnje u 2001. godini, što najvećim djelom predstavlja lohn-poslove, bio 56%, dok je 2008. godine njegov udio pao na 31,8%. To s jedne strane ukazuje na pozitivna kretanja u strukturi izvoza, no s druge strane pokazuje da je udio lohn-poslova još uvijek visok u strukturi ukupnog izvoza Republike Hrvatske, što je sasvim sigurno još uvijek nepovoljno u usporedbi s drugim državama koje su uspješnije u međunarodnoj razmjeni.

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

UKUPAN IZVOZ 38.916.595 38.421.439 41.355.230 48.362.953 52.282.750 60.436.998 66.043.374 69.204.821 55.272.198 64.891.583

Redovan izvoz 14.550.618 15.761.411 19.377.217 25.392.763 29.724.575 36.343.663 40.728.881 43.591.657 37.285.245 42.438.051

Izvoz za vanjsku proizvodnju

1.516.987 982.705 2.285.892 1.813.671 1.833.939 2.560.217 3.148.843 3.611.382 764.482 1.333.446

Izvoz nakon unutarnje proizvodnje (sustav odgode)

21.984.016 21.631.123 19.683.422 21.149.033 20.720.168 21.532.940 22.165.650 22.001.782 17.218.528 21.225.221

Izvoz nakon unutarnje proizvodnje (sustav povrata carine)

864.975 46.201 8.699 7.485 4.068 177 0 0 3.943 4.866

Tablica 2: Izvoz roba Republike Hrvatske prema statističkim procedurama (u tisućama kuna)

Izvor: Izradio autor prema podacima DZS-a.


4948

Tablica 2 ukazuje na činjenicu kako je robni izvoz Republike Hrvatske kontinuirano rastao (s prosječno 38,4 milijarde kuna 2002. do 69,2 milijarde kuna 2008.) do pojave ekonomske krize kada dolazi do smanjenja izvoza za 20% u odnosu na prethodnu godinu. 2010. predstavlja godinu

oporavka te rasta robnog izvoza u odnosu na kri-znu 2009. Međutim, s rastom od 17% ukupni je robni izvoz još uvijek na razini ispod vrijednosti iz 2007. i 2008. godine.

UKUPAN UVOZ 76.425.531 83.880.110 94.893.108 100.008.106 110.520.226 125.248.775 138.159.436 150.354.032 111.751.098 110.296.840

Redovan uvoz 62.390.761 75.852.862 82.839.358 87.642.665 97.619.152 111.233.179 123.442.150 134.684.712 101.609.466 99.613.330

Uvoz za vanjsku proizvodnju

474.505 268.540 245.641 233.930 378.088 351.211 341.289 470.549 324.797 425.242

Uvoz nakon unutarnje proizvodnje (sustav odgode)

13.549.481 10.754.707 11.806.424 12.128.456 12.521.808 13.664.184 14.375.656 15.198.772 9.813.538 10.255.442

Uvoz nakon unutarnje proizvodnje (sustav povrata carine)

10.785 4.002 1.686 3.056 1.177 201 341 0 3.297 2.826

Tablica 3: Uvoz roba Republike Hrvatske prema statističkim procedurama (u tisućama kuna)


gencije prema razvijenijim državama iz okružja, u analiziranom razdoblju hrvatska industrija, koja ima najznačajniji udio u vanjskotrgovinskoj razmjeni, kontinuirano je smanjivala svoj udio u bruto dodanoj vrijednosti (BDV)18, te je poveća-nje međunarodne razmjene roba prije rezultat porasta uvoza, nego izvoza. Vanjskotrgovinska robna razmjena do 2008. godine bilježila je visoke stope rasta, dok je, kao i u slučaju drugih europ-skih država, recesija znatno utjecala na smanji-vanje obujma međunarodne razmjene u 2009. godini. Određeni oporavak tijekom 2010. godine u Republici Hrvatskoj bio je sporiji od oporavka međunarodne razmjene u državama EU-a. To potvrđuje i usporedba vanjskotrgovinske razmje-ne Republike Hrvatske 2009. godine sa sličnim državama. Naime, Republika je Hrvatska imala najmanju vanjskotrgovinsku razmjenu (31,7 mlrd USD) u usporedbi sa Slovenijom koja je imala 46,1 mlrd USD i Češkom koja je imala 217,7 mlrd USD.19 Na strani izvozne ponude to je posljedica niže konkurentnosti hrvatskih izvoznika dok je na strani uvoza sporiji oporavak rezultat još uvijek slabe domaće potražnje, i za potrošnim, i za inve-sticijskim dobrima.

U međunarodnoj robnoj razmjeni Republike Hrvatske s inozemstvom s gledišta gospodarskog rasta najvažniju ulogu ima izvoz, jer on predstav-lja sliku konkurentnosti gospodarstva Republike Hrvatske u odnosu na opću razinu konkuren-tnosti svjetskoga gospodarstva. Iz analize izvoza Republike Hrvatske u razdoblju od 2001. do 2010. godine vidljivo je da je on neprestano rastao od 2001. godine, kada je bio 38,9 milijarda kuna, pa sve do 2008. godine kada je iznosio 69,2 milijarde kuna. Izvoz je u tih osam godina (2001.-2008.) narastao za 77,8%. U 2009., godini recesije, vrijednost izvoza u Republici Hrvatskoj u odnosu na prethodnu godinu bilježi veći pad (25,8%), u odnosu na Češku (22,7%) i Sloveniju (22,1%).20 Izvoz Republike Hrvatske u 2010. godini u odnosu na 2009. godinu, koju karakterizira kriza, bilježi rast od 17,4% što može ukazivati na postupni oporavak izvoza.

18 Bruto dodana vrijednost (BDV) predstavlja razliku bruto vrijed-nosti proizvodnje i međufazne potrošnje.

19 World Statistics Pocketbook 2010, str. 55, 180, 208.

20 Monthly Bulletin of Statistics, Issue No. 1081, Vol. LXV, No.7

3. Čimbenici koji utječu na izvoznu konkurentnost

Brojna se mikroekonomska istraživanja često bave identifikacijom ključnih čimbenika koji utječu na uspješnost izvoza, odnosno na izvoznu konkurentnost poduzeća. Identificiran je veliki broj čimbenika koji utječu na izvoz: karakteristike poduzeća, performanse domaćeg tržišta, stavovi managera prema izvoznoj orijentaciji i rizičnosti poslovanja na stranom tržištu, marketinška poli-tika, orijentacija izvozu kao poslovnoj strategiji i slično.

Izvoz kao gospodarska djelatnost predstavlja jedan od najjednostavnijih oblika međunarodnog poslovanja na inozemnom tržištu. Međutim, i pri izlasku na strana tržišta, poduzeća će raziči-to koncipirati tržišni nastup, kao i sve elemente tržišne utakmice, ovisno o svojoj veličini, starosti, vrsti djelatnosti kojom se bave, kao i ostalim neza-visnim faktorima koji ih određuju.

U prilog navedenom govori i sve veći broj istra-živanja kojima se nastoje razaznati veze između različitih neovisnih varijabli (kao što su veličina i međunarodno iskustvo poduzeća) s izvoznim performansama poduzeća21. Internacionalizacija poduzeća, a time i njihova izvozna aktivnost, nije samo opcija koja stoji na raspolaganju poduze-ću već je u uvjetima oštre tržišne utakmice ona preduvjet bez kojega poduzeće ne može opstati i razvijati se. De Toni i Nassimbeni22 kao ključne čimbenike izvozno orijentiranih poduzeća ističu veličinu (vezano uz strukturne karakteristike te raspoloživost financijskih resursa) i starost poduzeća, odnosno iskustvo na međunarodnom tržištu. Larimo23 u svom radu dokazuje da su izvozne karakteristike pozitivno korelirane s veli-činom poduzeća, kvalitetom proizvoda i usluga, međunarodnom orijentacijom te diversifikacijom tržišta.

21 Morgan, R., Katsikeas, C. (1997). Theories of international trade, foreign direct investment and firm internationalization: a critique Management Decision 35/1 [1997] 68–78, MCB Univer-sity Press.

22 De Toni, A. and Nassimbeni, G. (2001). ‘The export propensity of small firms, a comparison of organizational and operational management levers in exporting and non-exporting units’, In-ternational Journal of Entrepreneurial Behaviour and Research, Vol. 7, No. 4, 132–147.

23 Larimo, J. (2007). ‘International joint venture performance: impact of performance measures and foreign parent, target country and investment specific variables on performance’, in G. Cliquet, G. Hendrikse, M. Tuunanen and J. Windsperger (Eds.) Economics and Management of Networks: Franchising, Strategic Alliances, and Cooperatives, Heidelberg: Springer/Physica-Verlag, pp.393–418.

Iz analize uvoza roba (tablica 3) u razdoblju od 2001. godine kada je iznosio 76,4 milijarde kuna i 2008. godine kada je iznosio 150,4 milijarde kuna, vidljivo je da je za razliku od izvoza, koji se u navedenom razdoblju povećao za 77,8%, uvoz u istom razdoblju progresivnije rastao i to za 96,7%. No, poznata je činjenica da su i u najvećim naci-onalnim ekonomijama, kao recimo u ekonomiji SAD-a do 1980. godine, i izvoz i uvoz, kao udjeli u BDP-u postojano rasli. Nakon tog razdoblja izvoz SAD-a izrazito je varirao u odnosu na uvoz, odnosno degresivnije je rastao. U 2009. i 2010. godini dolazi do pada uvoza za više od 25% u od-nosu na 2008. godinu, što također, kao i kod izvo-za, ukazuje na smanjenje ekonomskih aktivnosti uzrokovanih svjetskom ekonomskom krizom. Uspoređujući kretanja izvoza i uvoza vidljivo je da se uvoz još uvijek, za razliku od izvoza, nije vratio na one razine prije krize, dakle na razine izvoza iz 2007. i 2008. godine.

Vanjskotrgovinska robna razmjena gospodar-stva Republike Hrvatske u 2001. godini (izvoz + uvoz) iznosila je 60,45% bruto domaćeg proizvo-da što predstavlja razinu uključenosti države, od-nosno nacionalnoga gospodarstva u međunarod-nu razmjenu. Ilustracije radi ta uključenost kroz godine raste da bi 2008. godine narasla na 64,17% bruto domaćeg proizvoda. Pojavom svjetske ekonomske krize, stupanj uključenosti hrvatskoga gospodarstva u međunarodnu razmjenu pada na 49,83% da bi se 2010. godine ponovno popeo na 52,36% bruto domaćeg proizvoda. Za svaku državu, a posebno za manje države kao što je Hr-vatska, od iznimne je važnosti uključivanje i što bolja integracija u svjetske gospodarske tokove putem međunarodne razmjene. No, pri tome je vrlo važan odnos između izvoza i uvoza, odnosno postizanje pozitivnog salda trgovinske razmjene ili bar što veće pokrivenosti uvoza izvozom.

Usprkos relativno uspješnom procesu konver-


5150

Mnoge razvijene zemlje, koje se po broju stanovnika svrstavaju u skupinu manjih zema-lja (Danska, Finska, Norveška, Irska, Austrija, Slovenija), prepoznale su važnost sektora malih i srednjih poduzeća kao nositelja izvoznih aktiv-nosti te ključnog čimbenika podizanja konkuren-tnosti cjelokupnoga gospodarstva. U današnjem poslovnom svijetu, sektor malih i srednjih podu-zeća postaje sve značajniji. U Republici Hrvatskoj mala i srednja poduzeća, s udjelom od 99.5%24 u ukupnom broju registriranih poslovnih subjeka

24 Izvor: „Malo gospodarstvo“, Hrvatska gospodarska komora, Sektor za malo gospodarstvo, 2010.

ta, imaju znatan udio u hrvatskom gospodar-stvu. U razdoblju od 2001. do 2010. godine broj malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj povećao se za 71%, a broj velikih poduzeća smanjen je za 34%25.Ukoliko promatramo izvoz roba, u Hrvatskoj su s aspekta prihoda velika poduzeća dominantna u cijelom razdoblju 2001.-2010. Ona su u 2010. sudjelovala s gotovo 60%, dok su sred-nja i mala poduzeća imala udio od približno 40% u ukupnoj vrijednosti izvoza roba.

25 CEPOR, Izvješće o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj – 2011. (prosinac 2011.)

Tablica 4: Izvoz roba Republike Hrvatske prema veličini poduzeća (u tisućama kuna)


Poduzeća 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

Mala 7.167.181 7.664.911 9.147.098 7.835.566 8.071.949 10.363.505 11.304.939 11.687.819 9.748.445 10.188.145

Srednja 5.425.059 6.024.558 7.019.143 7.916.710 9.277.198 11.056.219 13.741.567 14.711.123 12.822.011 14.676.489

Velika 19.603.723 18.750.570 19.794.565 27.325.018 30.296.014 34.240.513 37.206.847 39.544.465 31.149.318 38.655.132

Nepoznato 6.720.631 5.981.401 5.394.425 5.285.659 4.637.589 4.776.761 3.790.022 3.261.413 1.552.424 1.371.818

UKUPNO 38.916.595 38.421.439 41.355.230 48.362.953 52.282.750 60.436.998 66.043.374 69.204.821 55.272.198 64.891.583

Tablica 5: Struktura izvoza roba Republike Hrvatske prema veličini poduzeća

Poduzeća 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 prosjek

Mala 18,4 19,9 22,1 16,2 15,4 17,1 17,1 16,9 17,6 15,7 17,7

Srednja 13,9 15,7 17,0 16,4 17,7 18,3 20,8 21,3 23,2 22,6 18,7

Velika 50,4 48,8 47,9 56,5 57,9 56,7 56,3 57,1 56,4 59,6 54,8

Nepoznato 17,3 15,6 13,0 10,9 8,9 7,9 5,7 4,7 2,8 2,1 8,9

UKUPNO 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0


Ukupan robni izvoz Republike Hrvatske prema veličini poduzeća pokazuje da su u cijelome analiziranom razdoblju velika poduzeća imala dominantnu poziciju te su ona ostvarivala pro-sječno 54,8% ukupnoga robnog izvoza Republike Hrvatske.

Ukupna vrijednost izvoza kontinuirano je rasla u razdoblju od 2001. kada je iznosila 38,9

milijarda kn do 69,2 milijarde kuna 2008. godine. U 2009.koju je obilježila recesija, ukupni je izvoz pao za 20,1% u odnosu na prethodnu godinu. 2010. predstavlja godinu gospodarskog oporavka te se s ukupnom vrijednošću izvoza od 64,9 mili-jarda kuna gotovo vratila na razinu iz predrecesij-ske 2007. g.

Grafikon 1: Robni izvoz Republike Hrvatske prema veličini poduzeća

Iz grafikona je vidljivo da su u cijelom razdo-blju od 2001. do 2010. velika poduzeća imala vodeću ulogu u ukupnom robnom izvozu Repu-blike Hrvatske. U razdoblju 2001. do 2003. mala su poduzeća ostvarivala veću izvoznu vrijednost od srednje velikih poduzeća, dok se od 2004. pa nadalje ta pozicija mijenja, te vrijednost izvezenih roba srednjih poduzeća postaje zastupljenija u odnosu na male izvoznike. Mala i srednja podu-zeća prosječno su imala podjednako značenje ukupnome robnom izvozu (mala ostvaruju pro-sječni udio robnog izvoza od 17,7%, dok srednja imaju 18,7% udjela).

Utvrđena je negativna korelacija između aktiv-nosti malih i srednjih poduzeća na međunarod-nom tržištu i veličine zemlje. Male zemlje poput

Estonije, Danske, Švedske, Češke i Slovenije ima-ju mnogo veći udio malih i srednjih izvoznika od prosjeka EU-a koji iznosi 25%. S druge strane, ve-like zemlje kao npr. Francuska, Njemačka i Velika Britanija imaju ispodprosječni udio izvoznika.

Šest najvećih zemalja Europske Unije (Francu-ska, Njemačka, Italija, Poljska, Španjolska i Velika Britanija) čini više od 70% svih malih i srednjih poduzeća EU27.26

26 European Commission, First Section of the Annual Report on EU Small and Medium-sized Enterprises, Zoetermeer, January 12, 2009 prepared by EIM for DG Enterprise and Industry of the European Commission and available at: http://ec.europa.eu/enterprise/entrepreneurship/craft/ sme_perf_review/doc_08/spr08_annual_report.pdf

Izvor: Izradio autor prema podaci ma DZS-a.

Republika Hrvatska - izvoz prema veličini poduzeća

MALA

SREDNJA

VELIKA

tisuće kuna


5352

Grafikon 2. prikazuje da od navedenih najvećih šest zemalja, njih četiri (Njemačka, Francuska, Španjolska i Velika Britanija) ostvaruju ispodpro-

sječni udio izvoza malih i srednjih poduzeća.Za razliku od proizvoda namijenjenih doma-

ćem tržištu, na obujam i strukturu međunarodne

Grafikon 2: Postotak direktnog izvoza malih i srednjih poduzeća u razdoblju 2006. – 2008. po zemljama

Izvor: Istraživanje 2009, Internationalisation of European SMEs.

razmjene znatan učinak ima i geografska udalje-nost zemalja partnera povezana s transportnim troškovima. U načelu kod proizvoda više dodane vrijednosti, transportni troškovi nisu ograniča-vajući faktor za međunarodnu razmjenu. Kod primarnih proizvoda koje karakterizira niska ci-jena, veća geografska udaljenost utječe na obujam međunarodne razmjene.

Tablice 6 i 7 prikazuju robni izvoz i strukturu izvoza roba Republike Hrvatske prema oblici-ma prometnog sredstva koje se koristi prilikom transporta.

Tablica 6: Izvoz roba Republike Hrvatske prema vrstama transporta (u tisućama kuna)

Vrsta transporta 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

Pomorski promet 7.000.054 7.603.826 9.254.621 9.254.539 11.640.891 12.319.796 13.573.918 9.563.741 14.249.427

Vagon na brodu 03 70 34 117 0 1.400 02 1.518 78

Cestovno vozilo na brodu

6.671 11.520 5.987 7.186 5.005 2.335 130 252 417

Prikolica ili poluprik. na brodu

560 193 0 44668 667981 0 0 0 0

Željeznički promet 1.786.529 1.643.525 2.006.592 2.368.368 2.957.711 3.693.136 3.645.886 2.694.653 3.463.426

Cestovno vozilo na vagonu

0 91 58 39 0 249 0 30 14

Kamion s prikolicom 5.569.856 5.441.035 5.530.404 5.542.170 5.728.483 6.254.962 6.127.407 4.808.794 4.616.152

Kamion bez prikolice 5.618.976 5.976.783 7.314.690 6.552.282 6.257.595 6.516.572 5.960.402 4.511.016 4.566.985

Cestovni tegljač 14.612.753 16.172.187 18.496.061 20.360.548 22.856.075 26.746.324 28.517.177 23.937.680 27.253.885

Kombi vozila 1.484.111 1.792.507 2.136.399 2.209.641 2.157.732 2.288.130 1.847.929 1.546.947 1.634.114

Osobna vozila 180.238 143.370 220.161 280.595 341.550 337.468 329.677 266.858 342.885

Zračni promet 525.512 557.140 643.276 876.991 1.054.811 1.051.071 1.503.398 1.317.387 1.498.604

Poštanski promet 18.901 19.292 17.403 16.533 17.635 23.471 25.596 15.804 13.593

Cjevovodi, plinovodi, dalekov.

595.319 727.175 1.005.868 1.936.327 3.130.290 1.801.679 2.018.508 2.068.991 1.181.232

Riječni promet 121.373 149.261 127.120 211.681 187.273 239.035 224.965 142.892 210.639

Osobno 5.896 4.401 4.785 298.926 765.897 1.094.096 1.139.416 787.265 1.248.990

Bez prijevoza 894.293 1.112.855 1.599.474 2.366.762 3.335.384 3.672.906 4.289.906 3.608.371 4.611.143

Nepoznato 394 0 21 0 0 744 505 0 0

UKUPNO 38.421.439 41.355.230 48.362.953 52.282.750 60.436.998 66.043.374 69.204.821 55.272.198 64.891.583

Izvor: Izradio autor prema podacima DZS-a.Tablica 7: Struktura izvoza roba Republike Hrvatske prema vrstama transporta


5554

Vrsta transporta 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 prosjek

Pomorski promet 18,2 18,4 19,1 17,7 19,3 18,7 19,6 17,3 22,0 18,9

Vagon na brodu 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Cestovno vozilo na brodu 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Prikolica ili poluprik. na brodu

0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Željeznički promet 4,6 4,0 4,1 4,5 4,9 5,6 5,3 4,9 5,3 4,8

Cestovno vozilo na vagonu 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Kamion s priko-licom 14,5 13,2 11,4 10,6 9,5 9,5 8,9 8,7 7,1 10,4

Kamion bez prikolice 14,6 14,5 15,1 12,5 10,4 9,9 8,6 8,2 7,0 11,2

Cestovni tegljač 38,0 39,1 38,2 38,9 37,8 40,5 41,2 43,3 42,0 39,9

Kombi vozila 3,9 4,3 4,4 4,2 3,6 3,5 2,7 2,8 2,5 3,5

Osobna vozila 0,5 0,3 0,5 0,5 0,6 0,5 0,5 0,5 0,5 0,5

Zračni promet 1,4 1,3 1,3 1,7 1,7 1,6 2,2 2,4 2,3 1,8

Poštanski promet 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Cjevovodi, plino-vodi, dalekov.

1,5 1,8 2,1 3,7 5,2 2,7 2,9 3,7 1,8 2,8

Riječni promet 0,3 0,4 0,3 0,4 0,3 0,4 0,3 0,3 0,3 0,3

Osobno 0,0 0,0 0,0 0,6 1,3 1,7 1,6 1,4 1,9 0,9

Bez prijevoza 2,3 2,7 3,3 4,5 5,5 5,6 6,2 6,5 7,1 4,9

Nepoznato 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

UKUPNO 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0


U ukupnom izvozu Republike Hrvatske, ce-stovni je prijevoz najzastupljeniji način prijevoza i to u cijelome promatranom razdoblju od 2002. do 2010. Prosječni udio izvoza roba Republike Hrvatske putem cestovnog prijevoza (kamioni s prikolicom, kamioni bez prikolice, cestovni tegljači, kombi vozila, osobna vozila) iznosio je 65,5%. U 2002. godini 71,5% izvoza odvijalo se cestom, dok je u 2010. taj udio pao na 59,2%. Kao drugi način prijevoza pojavljuje se pomorski promet čiji je udio porastao od 18,2% u 2002. do 22% u 2010. godini. Relativno blagi pad izvoza putem cestovnih teretnih vozila može se objasniti ili postupnim prelaskom na jeftinije načine pri-jevoza ili promjenom vrste robe koja se prevozi. Govoreći o jeftinijim vrstama prijevoza možemo uočiti da je udio riječnog prijevoza, iako mali u ukupnom izvozu, blago u porastu (u 2009. 0,26%, u 2010. 0,32%).

Udio pomorskog prijevoza u izvozu pokazuje porast tijekom promatranog razdoblja. Riječ je vjerojatno o većem udjelu robe velike vrijednosti (npr. izvoz brodova, ali to mogu potvrditi podaci vanjske trgovine o vrijednosti izvoza prema vrsti

robe).Željeznički prijevoz i njegov udio u vrijedno-

sti ukupnog izvoza ostaje na istoj razini tijekom cijelog promatranoga razdoblja (oko 5%). Podaci transportne statistike pokazuju da se željeznič-kim prijevozom uglavnom prevozi rasuta roba, ugljen, te kemijski proizvodi.

Najveća vrijednost robnog izvoza RH (prosječ-no 22 milijuna kuna) odvija se putem cestovnim tegljačima. Njihov je prosječni udio u ukupnom izvozu iznosio gotovo 40%. Zatim slijede tran-sport kamionima s prikolicom i bez prikolice s ukupno 21,6% i pomorski promet s 19% udjela. Iz navedenih podataka proizlazi da ove tri vrste prijevoza (cestovni tegljači, transport kamionima i pomorski promet) s približno 80% čine okosni-cu ukupnoga robnog izvoza RH.

Kao i u cijelome promatranom razdoblju, do-minantan način prijevoza u 2010. godini pred-stavlja prijevoz pomoću cestovnih tegljača s 42% te pomorski promet čiji je udio u 2010. godini iznosio 22%. Putem ove dvije vrste prijevoza odvijalo se ukupno 64% ukupnoga robnog izvoza Republike Hrvatske u 2010. godini.

Grafikon 3: Robni izvoz Republike Hrvatske u 2010. godini prema vrstama transporta



5756

Tablica 8 prikazuje izvoz roba 27 zemalja EU-a izvan teritorija članica EU-a prema vrstama transporta. Jednako kao i u slučaju Republike Hrvatske robni je izvoz zemalja EU-a kontinuira-no rastao u analiziranom razdoblju izuzevši 2009. kada je zbog ekonomske krize pao za približno

16% u odnosu na 2008. godinu. U slučaju Repu-blike Hrvatske robni izvoz u 2010. godini nije se u potpunosti oporavio te je ostao ispod razine izvoza iz 2007. i 2008., dok je izvoz roba članica EU-a u 2010. porastao u odnosu na sve prethod-ne godine.

Tablica 8: Izvoz roba 27 zemalja EU-a izvan teritorija članica EU-a prema vrstama transporta (u tisućama eura)

Vrsta transporta 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

Pomorski promet 374.779.457 383.329.065 376.434.213 406.611.657 465.347.776 517.980.914 560.943.471 622.931.357 513.743.542 640.011.107

Zračni promet 266.040.700 252.901.665 241.965.803 259.882.690 293.139.094 308.586.927 321.094.206 322.140.224 289.600.247 362.043.680

Željeznički promet 14.429.300 15.944.561 18.490.188 19.105.751 19.328.156 20.098.635 21.604.951 24.369.008 17.678.699 20.337.734

Cestovni promet 153.950.182 161.401.063 159.497.458 177.667.597 218.161.056 245.408.972 281.131.387 289.341.371 235.958.080 277.550.009

Poštanski promet 870.120 601.410 729.383 689.972 779.696 1.240.698 1.078.863 1.489.621 978.378 802.098

Prijevoz unutarnj. vodenim putovima

3.752.116 3.495.572 3.082.847 3.568.340 5.585.962 5.702.060 4.858.723 5.025.637 3.216.466 4.264.454

Ostalo 38.241.437 29.959.439 26.395.759 27.575.376 34.305.137 33.239.928 31.642.484 36.004.186 29.713.239 40.948.739

Nepoznato 32.643.423 44.265.719 41.937.847 57.621.192 16.072.426 27.842.187 18.369.394 7.916.658 7.177.172 3.652.315

UKUPNO 884.706.735 891.898.493 868.533.498 952.722.576 1.052.719.303 1.160.100.321 1.240.723.479 1.309.218.063 1.098.065.822 1.349.610.136


Za razliku od izvoza Republike Hrvatske gdje je cestovni promet najzastupljeniji način prijevoza, izvoz zemalja članica EU-a se u najvećoj se mjeri odvija putem pomorskoga (prosječno 45% u razdoblju 2001.-2010.) i zračnog prometa (27%). Pomoću ove dvije vrste transporta obavlja se pro-sječno 72% robnog izvoza 27 zemalja EU-a. To je i logično uzme li se u obzir činjenica da Republi-ka Hrvatska u najvećoj mjeri izvozi u susjedne zemlje (Italija, Bosna i Hercegovina, Njemačka, Slovenija, Austrija) gdje prometna udaljenost nije toliko izražena kao u slučaju EU 27 gdje se izvoz odvija na udaljenijim relacijama. Zemlje EU 27 putem cestovnog prometa izvan teritorija članica EU-a izvoze tek 20,4% roba.

4. Doprinos izvoza roba stopi realnog rasta BDP-a u Republici Hrvatskoj

U literaturi postoje brojni pokazatelji kojima se utvrđuje uloga i doprinos vanjskotrgovinske razmjene gospodarskom prosperitetu ekonomi-je jedne države. Velik broj analiza pokazuje da ubrzani rast bruto domaćeg proizvoda kod izrazi-to otvorenih država prema vanjskotrgovinskoj razmjeni predstavlja rezultat velikog udjela izvoza u bruto domaćem proizvodu uz pretpostavku da on raste progresivnije od rasta uvoza. Michalo-pulos i Jay u svom radu tvrde da rast izvoza za 1% dovodi do rasta bruto nacionalnog proizvoda od 0,58% do 0,77%.27 No tu ipak treba uzeti u obzir činjenicu da je pozitivna korelacija između ekonomskog rasta i izvoza uočena samo onda kad izvoz pridonosi tehnološkom razvoju, dotoku 27 Michalopoulos, C. and K. Jay, ‘Growth of Exports and Income

in the Developing World: A Neo-classical View’, A.I.D discussi-on paper, 28, Washington, D.C, 1973.

stranoga kapitala i podizanju opće produktivnosti nacionalne industrije.28

Jedno je od temeljnih pitanja koliko realni rast izvoza roba pridonosi ostvarenoj stopi realnog rasta BDP-a. Kako bismo mogli realnije sagledati ulogu koju izvoz ima na hrvatsko gospodarstvo najprije prikazujemo dekompoziciju rasta na doprinose pojedinih sastavnica finalne potražnje. BDP s rashodne strane dobije se zbrajanjem izdataka za potrošnju kućanstava, izdataka za potrošnju opće države i bruto investicija (domaća potražnja) te se tome dodaje izvoz roba i usluga, a oduzima uvoz roba i usluga (neto inozemna potražnja). Budući da se za svaku navedenu kategoriju izračunava realni rast, a zbroj svih kategorija uz oduzimanje uvoza čini realni rast BDP-a, moguće je izračunati doprinos izvoza roba stopi realnog rasta BDP-a što je i učinjeno u ovome radu.

Nominalni BDP izračunava se tako da se zbroje ukupni izdaci za robu i usluge svakog sektora potrošnje, gdje su:

C − osobna potrošnja (potrošnja kućanstava)I − (bruto) investicijeG − državna potrošnja (potrošnja države)

28 Islam, M.,N. (1998.) ‘Export expansion and economic growth: testing for cointegration and causality’, Applied Economics, London, Routledge, Vol. 30., No.3, str. 415-424

E − izvozU − uvozY − nominalni BDPPolazeći od osnovnog makroekonomskog

identiteta Y = C+I+G+E-U, rast BDP-a može se iskazati kao

∆Y = ∆C+∆I+∆G+∆E-∆U. Ako stopu realnog rasta (rY) definiramo

kao , iskaz možemo preurediti na sljedeći način:

rY = rC*(C/Y)t-1+ rG*(G/Y) t-1 +rI*(I/Y) t-1+ rE*(E/Y) t-1- rU*(U/Y) t-129

Stopa rasta BDP-a jednaka je sumi doprinosa pojedinih sastavnica finalne potražnje, pri čemu je doprinos pojedine sastavnice jednak umnošku stope rasta te sastavnice i njezina udjela u BDP-u iz prethodne godine. Npr. stopa rasta izvoza roba i usluga u 2011. iznosila je 2,2%, dok je udio izvoza roba i usluga u 2010. iznosio 38,3%, te je ukupni doprinos izvoza roba i usluga u rastu BDP-a iznosio 0,8 (2,2 * 0,383).

29 Lequiller, F., Blades, D. ‘Understanding National Accounts’, OECD 2006; prema WIIW, February 2011

Tablica 9: Doprinos pojedinih sastavnica finalne potražnje stopi rasta BDP-a Republike Hrvatske

Domaća potražnja Inozemna potražnjaStopa rasta

BDP-a Ukupno Osobna

potrošnjaBruto

investicije u fiksni kapital

Ukupno Izvoz roba i usluga

Uvoz roba

i usluga

2001 4,8 2,8 1,3 -1,2 3,7 -4,8 3,72002 10,9 5,1 2,7 -6,0 0,5 -6,5 4,92003 6,6 2,4 5,3 -1,2 4,7 -6,0 5,42004 4,3 2,5 1,3 -0,2 2,3 -2,5 4,12005 4,8 2,4 1,2 -0,5 1,5 -2,0 4,32006 6,5 1,9 2,7 -1,6 2,5 -4,1 4,92007 6,6 3,7 1,9 -1,5 1,6 -3,1 5,12008 2,9 0,5 2,2 -0,7 0,9 -1,7 2,22009 -9,0 -4,9 -3,3 3,0 -7,2 10,2 -6,02010 -3,8 -0,5 -2,8 2,6 2,1 0,5 -1,2

2011 -0,5 0,1 -1,6 0,4 0,8 -0,4 0,0prosjek 3,1 1,5 1,0 -0,6 1,2 -1,8 2,5

Izvor: izračun autora na temelju podataka DZS-a.


5958

Dvije najznačajnije sastavnice domaće potra-žnje, osobna potrošnja i bruto investicije u fiksni kapital prosječno su godišnje pridonosile rastu s 1,5, odnosno 1 indeksni bod. U analiziranom se razdoblju mogu uočiti dva vremenska podrazdo-blja. U podrazdoblju 2001.-2008. doprinos doma-će potražnje bio je pozitivan. Nakon 2008. godine globalna se recesija negativno odrazila na ukupno hrvatsko gospodarstvo, te doprinos pojedinih sastavnica domaće potražnje postaje negativan.

Najveći negativan doprinos ostvarenoj stopi realnog rasta BDP-a u Hrvatskoj dolazi od vrlo visokog uvoza, koji je prosječno godišnje iznosio -1,8.

U razdoblju od 2001. do 2011. doprinos doma-će potražnje stopi realnog rasta BDP-a iznosio je prosječno godišnje 3,1 indeksni bod dok je dopri-nos neto inozemne potražnje (izvoz roba i usluga minus uvoz roba i usluga) bio negativan i iznosio 0,6 je indeksnih bodova.

Nakon što je tablica 9 prikazala značenje po-jedinih sastavnica finalne potražnje za hrvatsko gospodarstvo, u nastavku se rada prikazuje međunarodna usporedba uloge izvoza u makroe-konomskim kretanjima gospodarstava odabranih zemalja.

Tablica 10: Realni rast BDP-a odabranih država u razdoblju 2001.-2011. (%)

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

Austrija 0,9 1,7 0,9 2,6 2,4 3,7 3,7 1,4 -3,8 2,3 3,1

Belgija 0,8 1,4 0,8 3,2 1,7 2,7 2,9 1,0 -2,8 2,2 1,9

Češka 2,5 1,9 3,6 4,5 6,3 6,8 6,1 2,5 -4,1 2,3 1,7

Danska 0,7 0,5 0,4 2,3 2,4 3,4 1,6 -1,1 -5,2 1,7 1,0

Estonija 6,3 6,6 7,8 6,3 8,9 10,1 7,5 -3,7 -14,3 2,3 7,6

Italija 1,9 0,5 0,0 1,7 0,9 2,2 1,7 -1,2 -5,5 1,8 0,4

Mađarska 3,8 4,1 4,0 4,5 3,2 3,6 0,8 0,8 -6,7 1,2 1,7

Nizozemska 1,9 0,1 0,3 2,2 2,0 3,4 3,9 1,9 -3,9 1,8 1,2

Njemačka 1,5 0,0 -0,4 1,2 0,7 3,7 3,3 1,1 -5,1 3,7 3,0

Poljska 1,2 1,4 3,9 5,3 3,6 6,2 6,8 5,1 1,6 3,9 4,3

Slovenija 2,9 3,8 2,9 4,4 4,0 5,8 6,9 3,6 -8,0 1,4 -0,2

Slovačka 3,5 4,6 4,8 5,1 6,7 8,5 10,5 5,8 -4,8 4,0 3,4

Švicarska 1,2 0,4 -0,2 2,5 2,6 3,6 3,6 2,1 -1,9 2,7 1,9

Hrvatska 3,7 4,9 5,4 4,1 4,3 4,9 5,1 2,2 -6,0 -1,2 0,0

Izvor: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/statistics/search_database (19. rujna 2011.), dok su podaci za 2011. bazirani na preliminarnim tromjesečnim procjenama. http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=tsieb020&plugin=1

Za potrebe istraživanja u ovome radu odabrano je nekoliko država iz okruženja kako bi se ana-lizirao doprinos izvoza roba stopi realnog rasta BDP-a za svaku od navedenih država. Nakon

izračuna doprinosa izvoza roba stopi realnog rasta BDP-a u Republici Hrvatskoj izvršena je analiza i usporedba.

Kako bi se dobila slika o jedanaestogodišnjem

gospodarskom kretanju, u tablici 10 prikazane su stope realnog rasta BDP-a odabranih država u razdoblju od 2001. do 2011., budući da je važna ne samo visina stope doprinosa izvoza roba rastu BDP-a nego i sama visina realne stope rasta BDP-a.

Iz tablice 11 razvidno je kako u dužem vre-menskom periodu pored Danske, hrvatski izvoz roba, ima najmanji doprinos ostvarenoj stopi rasta BDP-a kada se usporedi s odabranim drža-vama. Ako usporedimo Hrvatsku sa Slovenijom razvidno je kako slovenski izvoz roba svojim realnim rastom puno više pridonosi stopi realnog rasta BDP-a nego što je to slučaj u Hrvatskoj. Prosječna stopa realnog rasta BDP-a za Slove-niju u razdoblju 2001.-2007. iznosi 4,4%, dok je prosječni doprinos izvoza roba u istom tom razdoblju 4,94 indeksna boda. Za Hrvatsku je ne-povoljna i usporedba s Mađarskom, koja u razdo-blju od 2001. do 2007. bilježi prosječan realni rast BDP-a od 3,4%, dok je prosječan doprinos izvoza roba realnom rastu BDP-a 7,4 indeksna boda. U istom je razdoblju prosječna stopa realnog rasta hrvatskog BDP-a 4,6%, dok je prosječni dopri-nos izvoza roba stopi realnog rasta 1,2 indek-snih bodova. Ako se usporede visine prosječnih stopa rasta BDP-a pojedinih država u razdoblju

2001.-2007. uočit će se da države koje imaju najveće prosječne stope rasta BDP-a (Estonija 7,6%, Slovačka 6,2%; Češka 4,5%; Slovenija 4,4%; Poljska 4,1%), također imaju i najveći prosječni doprinos izvoza roba stopi realnog rasta BDP-a. Iznimka je Hrvatska koja je u razdoblju od 2001. do 2007., uz relativno visoku prosječnu stopu rasta od 4,6%, imala jedan od najnižih prosječnih doprinosa izvoza roba rastu BDP-a koji je iznosio 1,2 indeksna boda. Objašnjenje leži u tome da je u navedenom razdoblju najveći pozitivan dopri-nos na ostvarenu stopu rasta BDP-a imao realni rast kućanstava (4,9%), čime je doprinos kućan-stava iznosio prosječno 3,0 indeksnih bodova, te realni rast bruto investicija s prosječnom stopom rasta od 12,3% i prosječnim doprinosom od 2,9 indeksnih bodova.

Iz svega navedenog može se zaključiti da je u analiziranim državama u razdoblju od 2001. do 2007., koje su imale visoke stope rasta BDP-a, izvoz roba zasigurno jedna od sastavnica koja je pozitivno pridonosila visokom rastu BDP-a. S druge strane, hrvatski izvoz roba, u usporedbi s državama iz okruženja, imao je bitno manji pozi-tivan doprinos realnom rastu BDP-a (prosječno 1,2 indeksna boda).

Tablica 11: Doprinos izvoza roba stopi realnog rasta BDP-a za odabrane europske države (u indeksnim bodovima)

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

Austrija 2,2 1,8 0,3 4,8 2,5 3,0 4,3 0,1 -5,9 4,2 3,2

Belgija 0,2 1,8 0,7 4,2 2,0 3,8 2,7 0,8 -7,8 7,4 3,5f

Češka 7,3 2,9 4,6 7,5 5,9 8,1 6,7 1,6 -5,9 9,8 7,6

Danska 0,8 1,4 -0,6 1,3 1,8 1,4 -0,2 0,3 -2,9 1,1 2,0

Estonija 1,4 -0,8 4,0 6,9 12,4 4,0 1,0 0,7 -9,6 17,1 21,5

Italija 0,6 -0,6 -0,1 1,4 0,7 1,9 1,7 -0,4 -3,5 2,7 1,7

Mađarska 4,2 3,1 4,9 9,9 6,1 11,4 10,7 3,8 -8,2 11,6 7,3

Nizozemska 1,0 0,6 1,1 4,8 3,3 5,1 3,9 0,7 -4,8 7,7 2,6

Njemačka 1,9 1,0 1,0 3,6 2,7 5,0 3,5 0,9 -5,7 6,0 3,9

Poljska 1,7 1,6 4,9 4,7 2,7 4,7 2,4 2,6 -2,8 4,6 2,9f

Slovenija 3,2 2,9 1,9 6,1 5,2 7,3 8,0 0,3 -8,3 5,7 4,5

Slovačka 3,9 3,1 13,8 5,1 6,4 16,5 11,7 2,7 -9,7 14,1 9,3

Švicarska 0,5 0,5 0,0 2,5 2,0 4,2 3,3 1,0 -4,0 3,6 2,1

Hrvatska 0,8 -0,2 1,3 2,5 1,4 2,2 0,6 0,03* -3,7* 2,5* 1,0*f

Izvor: izračun autora temelji se na podacima Eurostata.* BDP RH za 2008., 2009., 2010 i 2011. godinu je baziran na tromjesečnoj procjeni BDP-a.f – prognoza na temelju preliminarnih podataka.


6160

Tablica 12: Udio doprinosa izvoza roba u stopi realnog rasta BDP-a (%)

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

Austrija 240,4 104,1 38,4 182,7 104,8 80,0 115,9 9,2 154,2 184,4 102,6

Belgija 23,3 131,1 88,5 130,9 118,8 140,5 93,2 80,2 280,3 334,9 185,3

Češka 292,7 151,8 128,9 167,1 93,8 118,4 109,9 65,8 142,7 426,0 448,0

Danska 112,5 280,7 -152,0 55,5 76,0 41,7 -12,1 -27,2 56,2 66,8 201,0

Estonija 22,2 -12,3 51,9 110,1 139,2 39,2 12,9 -18,4 67,2 742,9 282,3

Italija 30,7 -110,7 - 79,6 83,2 85,8 98,1 29,3 64,2 149,5 416,5

Mađarska 110,1 75,5 122,3 219,6 191,1 316,9 1340,4 478,1 122,8 965,8 427,5Nizozem-

ska 50,1 648,7 358,6 217,9 167,4 149,7 99,8 38,5 122,3 429,2 214,5

Njemačka 128,4 - -238,7 299,7 385,4 135,3 104,8 86,1 112,2 163,1 130,4

Poljska 142,4 111,3 126,1 89,3 74,0 76,3 35,0 50,8 -173,7 118,6 67,9

Slovenija 110,1 76,0 67,1 138,2 130,8 126,6 115,4 7,5 103,6 407,8 -2233,0

Slovačka 112,7 67,5 286,9 100,9 95,3 194,5 111,3 46,2 201,1 351,5 272,2

Švicarska 39,6 115,5 16,2 99,0 78,5 116,6 92,6 49,3 213,1 133,3 108,8

Hrvatska 21,8 -4,6 23,9 61,0 31,6 44,8 11,6 1,4 62,2 -211,0 -2533,6

Izvor: izračun autora na temelju podataka Eurostata.

Tablica 12 prikazuje udio doprinosa izvo-za roba u stopi realnog rasta BDP-a iz čega je razvidno kako Republika Hrvatska u dužem vre-menskom razdoblju ima najmanji udjel doprinosa izvoza roba u stopi realnog rasta BDP-a.

Rezultati istraživanja i provedena analiza te za-ključci do kojih se došlo ukazuju na potrebu da se za brži razvoj hrvatskoga gospodarstva i društva u cjelini kao imperativ nameće potreba za bržim uključivanjem u međunarodnu razmjenu roba na temeljima učinkovite internacionalizacije poslo-vanja hrvatskih poslovnih subjekata.

5. Zaključak

S obzirom na to da je zadnje desetljeće, koje se u ovom radu analizira, opterećeno svjetskom ekonomskom krizom, vanjskotrgovinska razmje-na dobila je još više na značenju te predstavlja put, odnosno sredstvo bržeg izlaska iz recesije svakoga pojedinog nacionalnog gospodarstva. Slijedom toga, izvoz roba ima iznimnu važnost za Republiku Hrvatsku, ne samo u smislu njezina snažnijega gospodarskog rasta i razvoja, već, što je možda još važnije, njezina bržeg izlaska iz recesije.

Može se s velikom sigurnošću ustvrditi da empirija potvrđuje tvrdnju da čak i u kratkom, a posebno u dugom roku, otvorenija gospodar-stva, u kojima prevladava izvozno orijentirana ekonomska i poslovna politika, rastu brže nego uvozno supstitutivna gospodarstva. No i svi ostali parametri ukupne ekonomske politike (fiskalne, monetarne, politike plaća i slično) moraju biti postavljeni tako da teže istome cilju.

Liberalizacija, što obuhvatnija, i uključivanje u svjetske trgovinske tokove kapitala i roba jest ne samo prijeko potrebna za malu zemlju poput Hrvatske, već i proces koji čak u kratkome roku, a osobito u dugom, donosi goleme probitke zemlji, i to rastućom proizvodnošću. Pritom valja pripomenuti da liberalizacija sama po sebi ne osigurava željene rezultate ako je ne podupi-re cjelokupan skup mjera gospodarske politike u užem smislu, a u širem je smislu ipak riječ o angažiranju cjelokupnoga raspoloživog tehnološ-kog i sociokulturnog kapitala društva u naporu da se ubrzaju transfer tehnologije iz inozemstva i proizvodnja znanja kod kuće.

Međunarodno poslovanje, odnosno vanj-skotrgovinska razmjena svake države utječe na dinamiku njezina gospodarskog rasta i razvoja.

U radu je utvrđeno da je izvoz roba zasigurno jedna od sastavnica koje su imale visoki poziti-van doprinos realnom rastu BDP-a analiziranih država iz hrvatskog okruženja. S druge strane također je utvrđeno da je hrvatski izvoz roba, u usporedbi s analiziranim državama, imao bitno manji pozitivan doprinos realnom rastu BDP-a (1,2 indeksna boda).

Da bi se dobila što vjernija slika kretanja vanj-skotrgovinske razmjene u razdoblju od 2001. do 2011. analizirano je razdoblje prije početka gos-podarske krize (2001.-2008.), godina krize (2009.) te godine početka oporavka (2010. i 2011.). Analiza vanjskotrgovinske razmjene Republike Hrvatske u razdoblju od 2001. do 2011. pokazuje nisku robnu izvoznu propulzivnost hrvatske in-dustrije. U isto vrijeme prosječna uvozna ovisnost bila je dvostruko veća od izvozne propulzivnosti. Iz prethodno navedenoga slijedi očekivano niska pokrivenost uvoza izvozom koja prosječno iznosi 0,49 u tom razdoblju. Sve navedeno ukazuje na izrazitu uvoznu orijentiranost hrvatskoga gospo-darstva u cjelini. U razdoblju od 2001. do 2007. doprinos domaće potražnje stopi realnog rasta BDP-a iznosio je 6,4 indeksna boda dok je dopri-nos neto inozemne potražnje (izvoz roba i usluga minus uvoz roba i usluga) bio negativan i iznosio 1,7 indeksnih bodova.

Recesijska su kretanja dovela su do znatnog smanjenja uvozne ovisnosti, ali ne kao posljedice pozitivnih promjena već smanjenja ukupne robne razmjene s inozemstvom. Isto tako posljednjih je godina znatno smanjen uvoz strojeva i opreme

čime se ograničava potencijal za buduće pove-ćanje konkurentnosti gospodarstva. U Republici Hrvatskoj postoji nekoliko činitelja koji su utjecali na slabiju konkurentnost hrvatskoga gospodar-stva na međunarodnom tržištu. S aspekta izvozne strategije to su, prije svega, nedostatak jasne nacionalne izvozne strategije, usitnjena proi-zvodnja hrvatskoga gospodarstva, neadekvatna horizontalna i vertikalna interesna povezanost poslovnih subjekata, nedostatni proizvodni kapaciteti, nedovoljne strane investicije te slabija tehnološka razvijenost. Naime uvoz proizvoda visoke tehnološke razine omogućava i porast tehnološke osnovice domaćega gospodarstva te rezultira porastom domaće konkurentnosti i izvoza. U slučaju hrvatskoga gospodarstva, taj je proces transfera tehnologije bio sporiji u uspo-redbi s novim državama članicama EU-a te izvoz nije pratio dinamiku rasta uvoza, što je dovelo do povećanja deficita u platnoj bilanci.

Jedan od glavnih strateških ciljeva hrvatskoga gospodarstva posljednjih godina vezan je uz ja-čanje izvoza, a samim time i veće konkurentnosti gospodarstva. Za rast i razvoj hrvatskoga gospo-darstva s gledišta međunarodne ekonomije neop-hodno je povećanje izvoza (posebice proizvoda s visokom dodanom vrijednošću), a samim time i što veća pokrivenost uvoza izvozom. Jedino takva kontinuirana izvozna orijentacija može dovesti do rasta BDP-a koji rezultira dugoročnim porastom životnog standarda, ali utječe i na daljnji razvoj hrvatskoga gospodarstva.


6362

Literatura

1. Annavarjula, M. G., & Beldona, S. (2000). ‘Multinationality–performance relationship: a review and reconceptualization’,International Journal of Organizational Analysis, 8(1), 48–67.

2. Balassa, B. (1970). ‘Export and economic growth’, Journal of Development Economics, North – Holland Publising Company, No. 5, str. 181-189.

3. Barney, J., B. (2008). ‘Strategic Management and Competitive Advantage’, 2nd ed., Pearson Prentice Hall

4. CEPOR, “Izvješće o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj – 2011“ (prosinac 2011.)5. Contractor, F. J., Kundu, S. K., & Hsu, C. (2003). ‘A three-stage theory of international expansion:

the link between multinationality and performance in the service sector’, Journal of International Business Studies, 34(1), 5–18.

6. De Toni, A. and Nassimbeni, G. (2001). ‘The export propensity of small firms, a comparison of organizational and operational management levers in exporting and non-exporting units’, International Journal of Entrepreneurial Behaviour and Research, Vol. 7, No. 4, 132–147.

7. Dicken, P. (2003). ‘Global Shift: Reshaping the Global Economy Map in the 21st Century’, Fourth edition, London: Guilford.

8. European Commission, First Section of the Annual Report on EU Small and Medium-sized Enterprises, Zoetermeer, January 12, 2009

9. Fahy, J., (2002). ‘A resource-based analysis of sustainable competitive advantage in a global environment’, International Business Review 11, 57–78

10. Gomes, L., & Ramaswamy, K. (1999). ‘An empirical examination of the form of the relationship between multinationality and performance’, Journal of International Business Studies, 30(1), 173–198

11. Grant, R., M., (2010). ‘Contemporary strategy analysis’, 7th ed., Wiley & Sons, United Kingdom.12. Grbac, B. (2009) „Izazovi međunarodnog tržišta“, Ekonomski fakultet Rijeka, Rijeka, str. 161-169.13. Islam, M., N. (1998). ‘Export expansion and economic growth: testing for cointegration and

causality’, Applied Economics, London, Routledge, Vol. 30., No.3, 415-42414. Knight, G. (2000). ‘Entrepreneurship and marketing strategy: The SME under globalization’, Journal

of International Marketing, 8(2): 12–32.15. Knight, G., & Cavusgil, S. T. (1996). ‘The born global firm: A challenge to traditional

internationalization theory’, Advances in international marketing (8). Greenwich, CT: JAI Press. pp. 11–26.

16. Kravis, I. (1970). ‘Trade as a handmaiden of growth: Similarities between the nineteenth and twentieth centuries’, Economic Journal, No. 9+80., 870-872

17. Krugman, P. R., Obstfeld, M. (2009). „Međunarodna ekonomija“, sedmo izdanje, Mate, Zagreb18. Larimo, J. (2007). ‘International joint venture performance: impact of performance measures and

foreign parent, target country and investment specific variables on performance’, in G. Cliquet, G. Hendrikse, M. Tuunanen and J. Windsperger (Eds.) Economics and Management of Networks: Franchising, Strategic Alliances, and Cooperatives, Heidelberg: Springer/Physica-Verlag, pp.393–418.

19. Lee, J., Habte-Giorgis, B. (2004). ‚Empirical approach to the sequential relationships between firm strategy, export activity, and performance in U.S. manufacturing firms‘, International Business Review 13, 101–129.

20. Lequiller, F., Blades D. ‘Understanding National Accounts’, OECD 2006

21. Ling-yee, L., Ogunmokun, G., O. (2001). ‘Effect of Export Financing Resources and Supply-Chain Skills on Export Competitive Advantages: Implications for Superior Export Performance’, Journal of World Business / 36(3) / 260–279

22. Loane, S., Bell, J. D., McNaughton, R. (2007). ‘A cross-national study on the impact of management teams on the rapid internationalization of small firms’, Journal of World Business 42, 489–504

23. “Malo gospodarstvo”, Hrvatska gospodarska komora, Sektor za malo gospodarstvo, 2010.24. Manolova, T. S., Manev, I.M., Gyoshev, B.S. (2010). ‘In good company: The role of personal and

inter-firm networks for new-venture internationalization in a transition economy’, Journal of World Business 45, 257–265

25. Michalopoulos, C. and K. Jay, (1973). ‘Growth of Exports and Income in the Developing World: A Neo-classical View’, A.I.D discussion paper, 28, Washington, D.C.

26. Monthly Bulletin of Statistics, Issue No. 1081, Vol. LXV, No. 727. Morgan, R., Katsikeas, C. (1997). ‘Theories of international trade, foreign direct investment and firm

internationalization’: a critique Management Decision 35/1 [1997] 68–78, MCB University Press.28. Organization for Economic Cooperation and Development (2000). Enhancing the competitiveness of

SMEs in transition economies and developing countries in the global economy and their partnership with SMEs of OECD countries. Paris, France: OECD.

29. Pangarkar, N. (2008). ‘Internationalization and performance of small-and-medium sized enterprises’, Journal of World Business, 43: 475–485.

30. Petersen, B., Welch, L. S., & Liesch, P. W. (2002). ‘The Internet and foreign market expansion by firms’, Management International Review, 42(2): 207–221.

31. Riahi-Belkaoui, A. (1998). ‘The effects of the degree of internationalization on firm performance’, International Business Review, 7(3), 315–321.

32. Ruigrok, W., & Wagner, H. (2003). ‘Internationalization and performance: an organizational learning perspective’, Management International Review, 43(1), 63–83.

33. Root, F. R. (1987). Entry Strategies for International Markets. Lexington MA: Lewington Books34. WIIW (2011). Current Analyses and Forecasts (7), Economic Prospects for Central, East and

Southeast Europe (February 2011)35. World Statistics Pocketbook (2010)


6564

Ivan Kovač

Trends and Features of International Trade in Goods of the Republic of Croatia

Abstract

All-pervasive internationalisation and globalisation are especially manifested in small open national economies such as Croatia. Upon joining the European Union, Croatian economy will integrate even more strongly with other business entities in the common market. This is why Croatian economy does not have an alternative that could substitute exports, i.e., sale of goods and services in the international market required for successful growth. The purpose of this paper is to analyse trends and features of the international trade in goods of the Republic of Croatia in the period 2001 - 2011. The results of the analysis indicate that export of goods has a very small positive influence on GDP growth in the Republic of Croatia when compared to selected surrounding countries. The paper examines, inter alia, the scale of international trade in goods, import dependency, export growth potential, as well as the extent of openness towards and involvement of the Republic of Croatia in the international trade in goods. The results lead to the conclusion that to facilitate growth and development of Croatian economy, from the viewpoint of international economy, it is important to develop an industrial policy at the national level which would enable efficient increase in industrial goods exports thus covering the dominant imports by exports. The paper highlights the need for a thorough change in the na-tional economic strategy as well as the need to develop an export-oriented national economy through involvement in European and global economic trends.

Keywords: International economy, international trade of goods, Croatian competitiveness, import exports, Croatia

Dr. sc. Siniša Rudelj: Preferirana organizacijska kultura i strateško planiranje u srednjim i velikim poduzećimaDr. sc. Ivan Kovač: Trendovi i karakteristike međunarodne razmjene Republike Hrvatske

Dr. sc. Siniša Rudelj1

pREfERiRANA ORGANizACiJSkA kulTuRA i STRATEškO plANiRANJE u SREDNJim i vElikim pODuzEĆimA

Sažetak

Odnos poduzeća i pripadajuće mu okoline često je presudan za budućnost poduzeća. Iako je bit tog odnosa u interakciji (dvostrani proces), poduzeće se tek treba izboriti za stanovitu ravnopravnost razu-mijevajući okolinu i promišljeno koristeći resurse i sposobnosti te mehanizme odgovaranja i utjecanja na nju. Pitanje dinamičkih sposobnosti i unutarnje koordinacije poduzeća povezano je s internom okolinom, a posebno načinom kako se stvari odrađuju i problemi rješavaju, odnosno organizacijskom kulturom poduzeća. S druge strane, procesi vanjske adaptacije i odgovor na okolinu sadržani su u strategiji, koja je osnova za strateško planiranje. Ako je kultura poduzeća bliža poželjnoj, preporuč-ljivoj, odnosno preferiranoj organizacijskoj kulturi, veća je šansa da će odgovori poduzeća na okolinu biti sistematični i kvalitetni te u konačnici polučiti uspjeh. Može se očekivati je da poduzeće pritom koristi programiranje strategije, odnosno strateško planiranje. Empirijsko je istraživanje pokazalo kako se može prihvatiti hipoteza koja govori o tome da srednja i velika poduzeća čija kultura više odgovara preferiranoj organizacijskoj kulturi imaju viši stupanj razvijenosti strateškog planiranja.

Ključne riječi: organizacijska kultura, strateško planiranje, srednja i velika poduzeća, preferirana organizacijska kultura.

JEL: M-14, M-19.

1 Bravo-Makarska, Vukovarska 27, 21 300 Makarska, e-mail: [email protected].

UDK 334.012.2Prethodno priopćenje

6766

1. Uvod

Suvremena poduzeća svoju energiju i sposob-nost najčešće usmjeravaju prema dvama gene-ralnim ciljevima, koji se mogu imenovati kao organizacijski opstanak i održivi razvitak. Postoji niz procesa i mnoštvo varijabli kojima te težnje poduzeća prema održivosti i organizacijskom ra-zvoju koja svakako uključuju željene performan-se, dinamičke sposobnosti i održivu konkurent-sku prednost. U prvi plan dolazi pitanje interne i eksterne okoline poduzeća te njegovo pozicio-niranje u okolini. U toj igri generiranja akcijskih planova i bitnih odluka, poduzeća u velikoj mjeri ovise o čulima nedostupnim resursima poduzeća (neopipljiva aktiva, organizacijska kultura, tacitna znanja, intelektualni kapital, itd.) te menadžer-skim i upravljačkim alatima i metodama.

U određenim situacijama okolina poduzeća postaje enigma za poduzeće, ako ono nije na vrijeme uočilo i definiralo problem odnosa s okolinom, sveobuhvatno i precizno promotrilo okolinu te pokrenulo karakteristične sustave analize, proučavanja i skeniranja okoline. To nije diskontinuirana zadaća, već stalni proces, u kojem poduzeće mora istraživati, predviđati i pokušati kreirati budućnost. Opasnosti iz okoline i od okoline poduzeće mora pretvarati u šanse uz postizanje sinergijskih efekata i dostizanje stanja stanovite homeostaze.2 U svom odgovoru na kompleksnu i dinamičnu okolinu, koju karakte-riziraju lateralna i turbulentna gibanja (tipična za kulantne medije), poduzeća primjenjuju mnoge metode i tehnike i koriste se raznovrsnim alatima. U tipične menadžerske i upravljačke instrumente pripada i strateško planiranje koje je, prema Camillusu, djelotvoran alat3 čija je moguća posljedica fokusiranje na ciljnu ravninu i prioritetnu razinu, uz istodobno mobiliziranje resursa poduzeća.

S druge strane, organizacijska kultura kao dio interne okoline, originalan i specifičan iskaz identiteta pojedine organizacije, inkorporira njezine specifične čulima nedostupne resurse, koji se prije svega očituju kroz organizacijsku klimu, menadžerski stil i organizacijske vrijedno-sti. U načelu organizacijska kultura ima blago-2 Rudelj, S. (2011) Utjecaj organizacijske kulture na razvoj strateš-

kog menadžmenta u srednjim i velikim poduzećima (doktorska disertacija). Split: Ekonomski fakultet, str. 134.

3 Camillus, C., J., Ramanujam, W. i Venkantraman, N. (1986) Multi-objective assessment of effectiveness of strategic planning: a discriminant analysis aproach. Academy of Ma-nagement Journal, 29 (2), str. 347.

tvoran karakter za organizaciju, s funkcionalnim posljedicama. Izražena kao supkultura može biti i kočnica određenim programiranim i usmjerenim procesima, a kao facetna kultura često je nužan preduvjet za realizaciju temeljnih parcijalnih zadaća organizacije (npr. inovativnost). Ipak, moguće je identificirati i izdvojiti skup specifičnih komponenti potrebne, primjerene, suvremene organizacijske kulture koja može pridonositi kataliziranju i akceleriranju procesa usmjeravanja poduzeća u željenom smjeru (u načelu se može govoriti i o skupu supkultura). Takva kultura po-duzeća može se nazvati poželjnom, preferiranom organizacijskom kulturom poduzeća. U ovom se radu preferirana organizacijska kultura dovodi u vezu sa strateškim planiranjem.

2. Organizacijska kultura i strateško planiranje

Strateška igra poduzeća odvija se na skliskom terenu i u kompleksnim arenama. U strateškoj sferi, nužan uvjet (ali ne i dovoljan razlog) postaje uvođenje novih čimbenika konkurentnosti, a presudno za pobjednike postaje pitanje njihovih dinamičkih sposobnosti. Sve više se shvaća da su nova rješenja u domeni strateškog povezana s ljudskim umom, sinergijom i poželjnom organi-zacijskom kulturom.

Strateški pristup podrazumijeva orijentaciju na dostignuće, uspjeh. Taj ciljevima orijentirani pristup postignuća je imanentan poduzećima, jer su ona stvorena s namjerom ostvarivanja težnji i svrha. Za poduzeće to znači skup napora da se uz pomoć strateškog razmišljanja i drugih promišljenih aktivnosti ostvare težnje u smjeru postizanja što boljih performansi. Strateško je planiranje pritom važan alat, koji se prvenstveno odnosi na: organizaciju kao cjelinu, viziju, misiju, ciljeve, budućnost, implementaciju strategije i razvoj. Iako je riječ o poslovnim organizacijama, Stuart naglašava kako se tu koriste termini nastali u vojnim leksikonima, kao što su strategija, cilj, plan, rizik, manevar.4

Strateško planiranje, kao dio strateškog me-nadžmenta, ima poveznice s mnogim varijablama koje opisuju pojedine značajke i performanse poduzeća. Istraživanja Stuarta i Mintzberga o refleksivnosti analitičara i učinkovitosti stra-teškog planiranja podržavaju problematiziranje

4 Stuart, M. (2009) Crossing the Rubicon: Strategic Planning or Neo-Biopower? A Critique of the Language of New Zealand’s Early Childhood Strategic Plan. Contemporary Issues in Early Childhood, 10 (2), str. 168.

Dr. sc. Siniša Rudelj: Preferirana organizacijska kultura i strateško planiranje u srednjim i velikim poduzećimaDr. sc. Siniša Rudelj: Preferirana organizacijska kultura i strateško planiranje u srednjim i velikim poduzećima

samog pojma.5 U istraživanjima koje je proveo Hasnanywati utvrđena je povezanost između strateškog usmjerenja poduzeća i strateškog pla-niranja.6 Simonceska je na primjeru hotelske in-dustrije pokazala kako postoji veza između stra-teškog planiranja i karakterističnih sposobnosti/komparativnih prednosti poslovnih organizacija.7 Prema Radošu, strateško planiranje povezano je i s rezultatima poslovanja na način da tvrtke kod kojih je taj proces formaliziran i upravljan postižu bolje rezultate poslovanja u odnosu na ona druga poduzeća koja nisu formalno organizirala proces strateškog planiranja.8

Osim u poduzetničkom sektoru, po Poisteru, strateško planiranje igrat će ključnu ulogu i u javnom sektoru barem još deset godina.9 Ono će biti usmjereno prema strategiji održivosti, oču-vanju sirovina i prirodnih resursa iz okoliša, tvrdi Barker.10 Budućnost strateškog planiranja Higgins i Duane11 te Vogelsang12 povezuju s uvažavanjem teorije kompleksnih adaptabilnih sustava čiji okvir nudi obećanja u domeni strateškog plani-ranja. Istraživanje Andersena na 185 proizvodnih poduzeća u dinamičnoj okolini pokazalo je da su decentralizirana izrada strategije (izranja-juća strategija – utemeljena na organizacijskoj kulturi) i strateško planiranje komplementarni i značajni prediktori organizacijske učinkovito-sti.13 Organizacijska kultura je ključni čimbenik 5 Stuart, (2009), op. cit.; Mintzberg, H. (1994a) The Fall and

Rise of Strategic Planning. New York: Free Press.

6 Hasnanywati, H. (2010) The Relationship between Firms’ Strategic Orientations and Strategic Planning Process. Interna-tional Journal of Business & Management, 5 (11), str. 35-49.

7 Simonceska, D. (2010) Relationship between the strategic planning, distinctive capabilities and competitors advantage of the hotel product. Tourism & Hospitality Management, 16 (1), str. 616-625.

8 Radoš, T. (2010) Povezanost formalno ustrojenog i uprav-ljanog procesa strateškog planiranja i rezultata poslovanja hrvatskih poduzeća. Zbornik Ekonomskog Fakulteta u Zagrebu, 8 (2), str. 39.

9 Poister, T. H. (2010) The Future of Strategic Planning in the Public Sector: Linking Strategic Management and Performan-ce. Public Administration Review, 70 (1), str. 246-54.

10 Barker, T. J. (2011) Strategic planning for sustainability. Indu-strial Management, 53 (5), str. 16-20.

11 Higgins, T. L. i Duane, T. P. (2008) Incorporating Complex Adaptive Systems Theory into Strategic Planning: The Sierra Nevada Conservancy. Journal of Environmental Planning and Management, 51 (1), str. 141-162.

12 Vogelsang, J. (2011) Futuring: A Complex Adaptive Systems Approach to Strategic Planning. http://www.supportcente-ronline.org/images/futuring.pdf. [30. 09. 2011].

13 Andersen, T. J. (2004) Integrating Decentralized Strategy Making and Strategic Planning. Processes in Dynamic Envi-ronments. Journal of Management Studies, 41 (8), str. 1271.

interne okoline poduzeća i upravljanjem kogni-tivnim kolektivnim procesima može povećati efektivnost i efikasnost, prema Obradoviću14, pa je i to dovodi u vezu sa strateškom namjerom, strateškom analizom, strategijom i strateškim planiranjem. Sljedeća poveznica je i preko stila rukovođenja (kao komponente kulture) koji je u vezi s određenim načinom planiranja, zaključuje Mintzberg.15Kultura mora biti ishodište strate-gije (osnova za strateško planiranje), jer je po Minkovu bolje da se strategija prilagođava kulturi nego obrnuto.16 Najnovija istraživanja potvrđuju da je organizacijska kultura značajan prediktor strateškog menadžmenta u poduzećima.17 U suvremenim uvjetima organizacijska je kultura pretpostavka uspjeha i razvoja poduzeća te prema Bahtijarević-Šiber ima utjecaj na sve aktivnosti organizacije, pa između ostalog utječe na opseg i način planiranja, poslovnu strategiju i njezinu primjenu.18

Osnovna hipoteza istraživanja dovodi u odnos dvije navedene varijable:

H1: Preferirana organizacijska kultura ima značajan utjecaj na razvoj procesa strateškog planiranja u srednjim i velikim poduzećima, na način da poduzeća čija kultura više odgovara preferiranoj organizacijskoj kulturi imaju viši stupanj razvijenosti strateškog planiranja.

Za potrebe dokazivanja, konstruiran je model istraživanja i realizirano empirijsko istraživanje.

2.1. Preferirana organizacijska kultura

Organizacijska kultura ima čitav niz (uglavnom pozitivnih) funkcija u organizacijama.19 Moguće je identificirati onu kulturu u poduzećima, koja je dobra, kreativna, vrijedna za poduzeće u smislu doprinosa njegovom razvoju i održivosti. Takva

14 Obradović, R. et al. (2003) Organizacijska kultura kao ključni faktor internog okruženja poduzeća. Industrija, 31 (3-4), str. 51.

15 Mintzberg, H., Ahlstrand, B. i Lampel, J. (2004) Strateški safari: Kompletan vodič kroz divljine strateškog menadžmenta. Novi Sad: Prometej, str. 320-25.

16 Minkov, I. (2009) Organizational culture-A key Factor for the Creation and Implementation of the Company Strategy. Economic Studies, 18 (2), str. 91-123.

17 Rudelj, S. (2011) Utjecaj organizacijske kulture na razvoj strateš-kog menadžmenta u srednjim i velikim poduzećima (disertacija). Split: Ekonomski fakultet.

18 Bahtijarević-Šiber, F. (1999) Menadžment ljudskih potencijala. Zagreb: Golden marketing., str. 110-111.

19 Cf. Rudelj, S. (2011) Utjecaj organizacijske kulture na razvoj strateškog menadžmenta u srednjim i velikim poduzećima (dok-torska disertacija). Split, Ekonomski fakultet. 2011, str. 66-69.

6968

organizacijska kultura može se nazvati preferira-nom, jer pripada u red poželjnih, izvrsnih svojsta-

va i izvora konkurentske prednosti poduzeća. Na osnovi istraživanja povezanih s organizacijskom kulturom i čimbenicima koji pozitivno utječu na performanse poslovne organizacije moguće je

Tablica 1. Preferirana organizacijska kultura

Elementi Preferirana organizacijska kultura Izvor (prilagođeno prema):

Opći orijentacijski standardi i usmjerenja

Kultura orijentirana na vrijednosti (misiju, viziju, jasne ciljeve i standarde uspješnosti) te uspjeh

Heller, B., 2010; Sikavica, P., et al., 2008

Uspjeh u poduzeću Poduzeće je skup uspješnih pojedinaca Robbins, S. P. i Coulter, M., 2005

Važnost etičnosti Etičnost je važnija čak i od dobitka Rudelj, S., 2011

Odnos prema okolišu Moralna i zakonska odgovornost za okoliš Rudelj, S., 2011

Odnos prema ljudima i njihova uloga u organizacijama

Kreativne sposobnosti ljudi cijene se i uvažavaju, poštuju se učinak i kompetencije pojedinaca

Robbins, S. P., 1995;Žugaj, M, et al., red., 2004

Temelj funkcioniranjaposlovne organizacije

Zasnovana na vrijednostima (odgovornost na svim razinama organizacije i timska disciplina) Bahtijarević-Šiber, F., 1999

Ulaganje u ljude (npr. obrazovanje) Ulaganje u ljude nužna je investicija i daje rezultat s vremenskim pomakom Bahtijarević-Šiber, F., 1999

Sloboda komuniciranja Komunikacije su slobodne i umrežene Robbins, S. P., 1995;Hemelgarn, A. et al., 2006

Način komuniciranja i intenzivnost pojedinih načina komuniciranja

Posebno intenzivno: elektronskim putem (telefon, e-mail, intranet, internet CMS, video-link, ekstranet, SMS/MMS, itd.) i razgovorom

Rudelj, S., 2011

Odnosi među ljudima Preferira se prisnost i uzajamno poštovanje Bahtijarević-Šiber, F., 1999

Izvrsnost pojedinca Posebno se cijeni znanje, kompetentnost, izvrsnost, različitost i inovativnost

Robbins, S. P. i Coulter, M., 2005; Sikavica, P., et al., 2008

Tipični artefakti organizacijske kulture (u području procesa i dojma značajnosti)

Raspolaganje poduzeća suvremenom tehnologijom i tehnikom te uređenost objekata Sikavica, P., et al., 2008

Kontrola Samokontrola i samodisciplina (bitna je sposobnost ulaza, obrade i uporabe informacija) Žugaj, M, et al., red., 2004

Koncentracija ovlasti Decentralizacija Žugaj, M, et al., red., 2004

Tendencije organizacijskog dizajna Pojednostavnjenje organizacijske strukture i smanjenje uprave Žugaj, M, et al., red., 2004

Fleksija organizacije Fleksibilnost organizacije Rudelj, S., 2011

Odnos prema novom Poticanje na inovativnost, pozitivan stav za nove ideje

Weinzimmer, L. G., et al., 2008; Hamel, G., 2009

Uloga ljudi Ljudi su kapital, aktiva i izvor znanja Bahtijarević-Šiber, F., 1999

Samostalnost zaposlenika Autonomija zaposlenika Hemelgarn, A. L., et al., 2006

Karakteristike menadžera Koordinatori, treneri, konzultanti timova, (kooperativni i kompetentni)

Peters, T. J. i Waterman, R. H., 1982; Srića, V., 1994

Radna atmosfera (lojalnost, šefovi, plaće)

Zaposlenici su lojalni poduzeću i zadovoljni šefovima, poslom i plaćom. Bahtijarević-Šiber, F., 1999

Osnaživanje zaposlenika Zaposlenici imaju slobodu odlučivanja na temelju znanja i vještina Randolph, A. i Sashkin, M, 2002

Identitet zaposlenika Ljudi se najradije poistovjećuju s organizacijom Robbins, S. P., 1995

Akcija, rizik i tolerancija Sklonost riziku i toleranciji pogrešaka, akciji i eksperimentiranju

Weinzimmer, L. G., et al., 2008; Žugaj, M, et al., red., 2004

Učenje u organizaciji Organizacija koja uči – kolektivno uče Buble, M., 2009

Timovi, timski rad i zajednički ciljeviZaposlenici imaju zajedničke ciljeve i vjeruju u zajedničke vrijednosti, pa je timski rad temelj rada u poduzeću

Robbins, S. P., 1995; Žugaj, M. i Schatten, M, 2009

Izvor: Izradio, prilagodio i priredio autor. Načinjeno na temelju više izvora. Odakle što potječe pojedinačno je navedeno u trećem stupcu ove tablice – Izvor.

uraditi diferencijaciju i identificirati organizacij-sku kulturu koja je u općenitom smislu poželjna za poslovne organizacije, odnosno preferirana.

U tablici 1 prikazane su temeljne razlikovne značajke Preferirane organizacijske kulture.

2.2. Strateško planiranje

Na razini strateškog podsustava menadžmen-ta inkorporirani su temeljni procesi povezani s dugoročnošću, održivošću, konkurentnošću i organizacijskim razvojem (strateška namjera, strateško planiranje, poslovne politike, itd.), što za top menadžment predstavlja važnu funkciju. Okrenutost prema budućemu i sistematičnost strateškog planiranja mogu dati značajan dopri-nos i na planu strateškog razmišljanja, donošenja odluka te involviranja dionika u procese. U tom smislu strateško planiranje kao proces u kojem poduzeće pronalazi i formulira vlastite odgovore na okolinu20 potencijalno je od velike pomoći menadžmentu, dionicima i samoj poslovnoj organizaciji.

Iako strateško planiranje21 u suvremenim uvjetima nije alat za proizvodnju strategija (generiranje, izbor i oblikovanje), tim se proce-som programiraju strategije pri čemu strategija nije posljedica nego polazna točka, kako navodi Radoš22, odnosno taj je proces u službi opera-cionalizacije strategije u smislu implementacije i kontrole. Oganizacijska strategija predstavlja opredjeljenje, izbor i način na koji organizacija želi ostvariti stratešku namjeru te predstavlja okosnicu strateškog plana za realizaciju konku-rentske prednosti i njezino održanje.

Sam proces planiranja više je imanentan me-haničkim sustavima. Organski karakter sadašnjih poslovnih organizacija determiniran je i sve

20 Buble, M. (2009) Menadžment. Split: Ekonomski fakultet, str. 748.

21 U sintagmi strateško planiranje sam pridjev strateško označava aspekt okoline organizacije s mogućnostima odabira učinkovi-tog odgovora (strategije) i okrenutost budućem u smislu inte-griteta i održivosti poslovne organizacije. Strateške su odluke povezane s bazičnim, najvažnijim (uvjetno rečeno velikim) odlukama, bitnim za cijelo poduzeće, njegovu budućnost, održivu konkurentnost i razvoj. Za razliku od toga, taktički se nivo odnosi na planove u području koordinacije, parcijalnih funkcija i kraćeg razdoblja, dok operativno planiranje proistje-če iz potrebne implementacije akcijskih planova na kratak ili vrlo kratak rok.

22 Radoš, T. (2004) Programiranje strategije: efikasna upotreba strateškog planiranja. Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 2 (1), str. 193.

kompleksnijom ulogom ljudi (koje je teško ispla-nirati i uplaniti) u organizacijama23, a oni imaju novu dominantnu ulogu zahvaljujući informacij-sko-tehnološkoj revoluciji i premoći pretvorbe mehaničkog rada u umni. Radeći u manjim viso-komotiviranim radnim jedinicama i u fleksibil-nim uvjetima rada, kako navode Berryman-Fink i Fink, u okolini koja naglašava kreativnost i povećanje autonomije zaposlenika, ljudi postaju dominantan čimbenik organizacija.24 To je usko povezano s problemima vođenja, motivacije, učenja te ponašanjem i stohastikom, ali i sa stra-teškim planiranjem i organizacijskom kulturom. Paralelno s tim procesima, uloga se organiza-cijske kulture povećava, pa Sikavica i suradnici tvrde kako ona postaje dominantno vezivno tkivo 25 u novoj decentraliziranoj i atomiziranoj organi-zacijskoj strukturi te strateško planiranje postaje nužno oruđe za menadžment.

Osnovni je rezultat strateškog planiranja strateški plan26 ili strategija razvoja, što pred-stavlja orijentacijski, promjenjivi i integralni plan rada i razvoja poslovne organizacije za određeni vremenski interval u budućnosti. Pored toga, na pravi način stvorena strategija razvoja je svojevr-sni memorandum o razumijevanju u organizaciji te sredstvo integracije, unutarnje i vanjske komu-nikacije (u smjeru prezentacije, pozicioniranja i željenog imidža), kontrole, evaluacije, analize i alat za upravljanje i rukovođenje u organizaciji.

Strateško je planiranje imalo svoje točke infleksije, uzlete (od 1965.), neravnine i padove do promjene paradigme,27 ali je ostalo neprije-

23 Rudelj, S. (2010) Koncept menadžmenta humanih resursa. U: Gutić, D. i Rudelj, S. Menadžment humanih resursa u marketin-gu. Osijek: Grafika, str. 42-49.

24 Berryman-Fink, C. i Fink, B. C. (1996) Manager’s Desk Referen-ce. New York: Amacon 1996, str. 198.

25 Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, F. i Pološki-Vokić, N. (2008) Temelji menadžmenta. Zagreb: Školska knjiga, str. 449.

26 Strateški plan je instrument strateškog planiranja, specifičan i važan plan, koji je u fokusu menadžmenta i poveznica je između: sadašnjeg stanja u poduzeću; uvažavanja prošlosti poduzeća (mada se ona zrcali, između ostalog i u organiza-cijskoj kulturi); budućeg (željenog) stanja poduzeća (mora uvažavati viziju, misiju, ciljeve, kulturu, itd.) te odražava sposobnost poduzeća, sve temeljne kompetencije, resurse, situacijske čimbenike poduzeća i okoline.

27 Strateško planiranje, koje ima analitičke konotacije (koraci do cilja, formaliziranje tih koraka, artikulacija posljedica) je zbog razlikovnih osobitosti sa strateškim razmišljanjem (sinteza, inovativnost, kreativnost, integrirana perspektiva) i zapadalo u teškoće (Mintzberg, H., 1994b, str. 107). Može se izreći opći komentar kako ne postoji univerzalni recept i ne postoje opći planeri, kako bi se u svakoj situaciji proces strateškog menad-žmenta stavio u određene okvire. Obrnuto, svaka organizacija


7170

porno važan alat za upravljanje i rukovođenje u organizacijama. Put od dugoročnog predviđanja budućnosti do strateškog programiranja te pro-mijenjene uloge planera, jer po Mintzbergu oni nisu stratezi,28 i operacionalizacije strategija - bio je dug.29 Prema Mintzbergu (1994), planiranje je racionalan proces (konvencionalno strateško planiranje, analitičko-plansko i budžetiranje) koji se gotovo ne može definirati i zablude su: da se diskontinuitet može predvidjeti; da se stratezi mogu izolirati od poslovanja organizacije; da proces donošenja strategija može biti formali-ziran, a planiranje (radi se o analizi) i strategija (odnosi se na sintezu) međusobno se isključuju, odnosno termin objedinjuje dva proturječna pojma (oksimoron).30 Korporativno planiranje u dobrom je dijelu kao ritual plesa za kišu i nema utjecaj na stvarne vremenske prilike koje su usli-jedile nakon toga.31 Donošenje i izrada strategija nije izoliran proces već je povezan s intuicijom32 ali u svakom slučaju različit je od strateškog planiranja.

U suvremenim se uvjetima pozornost posveću-je strateškom razmišljanju (do potrebe za lucid-nim menadžerima, čija nepredvidivost, posebnost i nelinearna logika daju doprinos strategiji), koje se poistovjećuje sa strateškim mišljenjem i podra-zumijeva konceptualni pristup, analizu i sintezu. To je blisko mnogim varijablama i čimbenicima organizacije i procesima s njom povezanim. Po

ima svoj identitet i proces strateškog menadžmenta je specifi-čan, odnosno to ima veze s organizacijskom kulturom poslovne organizacije.

28 Mintzberg, H. (1994b) The Fall and Rise of Strategic Planning. Harvard Business Review, January-February 1994, str. 107-108.

29 Planeri ne bi trebali imati ulogu stvaratelja strategija, već mo-raju pomoći menadžmentu: strateški razmišljati; priređivati podatke; pri programiranju vizije (biti programeri u smislu potrebnih koraka i tehnika, a ne kreatori), pa su planeri izvori podataka i operativci, a ne stratezi (Mintzberg, H, 1994b, str. 107-108).

30 Mintzberg, H. (1994a) The Fall and Rise of Strategic Planning. New York: Free Press. str. 318 -321 i dr.

31 Op. cit, str. 137.

32 Mintzberg, H. (1994b) The Fall and Rise of Strategic Planning. Harvard Business Review, January-February 1994, str. 114.

Petersonu, postoje i tzv. 6 P (na temelju prvih slova riječi u engleskoj inačici) strateškog razmišljanja: plan - svjesno namijenjen akciji; zanat - nadmudriti konkurenciju; uzorak – na kraju krajeva dosljedan uspjeh; pozicija - održiva prisutnost na tržištu; svrha - kolektivni smjer; gu-ranje, upinjanje i napad.33 Hunter i O’Shannassy tvrde da su efektivno strateško razmišljanje i ino-vacije važnije čak i od strateškog planiranja34 koje je korisno i usmjeravajuće za strateško razmišlja-nje te ga na određeni način generira. Camillus (1996) i Hamel (1998) naglasili su potrebu za reinventom strateškog razmišljanja u poduzeći-ma, dok je Mintzberg prerano pokopao strateško planiranje. Neki autori poput Frencha misle da postoji potreba za kritikom sadašnjeg stanja po pitanju jezika koji se odnosi na strateško (depo-litizacija u poduzećima, dosljednost, značenje pojmova, itd.), zbog suptilnosti i preciznosti.35

Za efikasno strateško promišljanje i opera-tivnu učinkovitost na svim razinama poduzeća, moraju se razmotriti menadžerske sposobnosti, korporativne vrijednosti i kultura, pa prema Haxu strateško planiranje mora biti uključeno u strateški menadžment36, kao njegov neizostavni dio.37 Razvojne faze strateškog planiranja mogu se promatrati od intuicije, parcijalnih planova, preko financijskog planiranja, godišnjih planova do uključivanja u integralni sustav strateškog menadžmenta (tablica 2).

33 Peterson, C. (2010) Thinking strategically [online]. East Lansing: Michigan State University. Dostupno na: https://www.msu.edu/course/aec/857/ThinkStrat_Overview.pdf [11. prosinca 2010].

34 Hunter, P. i O’Shannassy, T. (2007) Contemporary Strategic Management Practice in Australia: „Back to the Future“ in the 2000s. Singapore Management Review, 29 (2), str. 32.

35 French, S., (2009) Critiquing the language of strategic management. Journal of Management Development, 28 (1), str. 6-17.

36 Hax, A. C. (1982) A Commentary on Strategic Management. Interfaces, 12 (5), str. 15.

37 Procesi strateškog planiranja nadopunjeni odabranom strate-gijom, procesom praktične implementacije i strateške kontrole zajedno čine strateški menadžment.

Tablica 2. Faze razvoja strateškog planiranja i strateškog menadžmenta u poduzećima

Redni broj Autori i izvori Faze razvoja strateškog planiranja i strateškog

menadžmenta u poduzećima

1 2 3

1. Runge, I. C., 19981. Intuicija; 2. Financijsko planiranje; 3. Planiranje bazirano na prognoziranju; 4. Fokus na vrijednosti za dionike; 5. Organizacijsko učenje

2. Gluck, F. W., et al., 19781. Financijsko planiranje; 2. Planiranje orijentirano sadašnjosti s prognozom; 3.Vanjski orijentirano planiranje; 4.Strateško upravljanje

3. Ansoff, I., citirano prema Dulčić, Ž., 2007

1. Kontrola proračuna ili financijsko planiranje; 2. Dugoročno planiranje; 3. Strateško planiranje; 4. Strateško upravljanje; 5. Upravljanje strateškim pitanjima; 6. Upravljanje iznenađenjima ili upravljanje ranim upozorenjima

4. Gluck, F. W., et al., 2000 1. Financijsko planiranje; 2.Prognoziranju orijentirano planiranje; 3. Planiranje orijentirano prema vani; 4. Strateško upravljanje

5.Certo, S. C., i Peter; J. P., 1993, str. 26, citirano prema Buble, M., ur., 2005, str. 13.

1. Temeljno financijsko planiranje; 2. Planiranje zasnovano na predviđanju; 3. Eksterno orijentirano planiranje; 4. Strateški menadžment

6. Hunter, P. i O’Shannassy, T., 2007, str. 22-23

1. Osnovno financijsko planiranje; 2.Predviđanje kao temelj planiranja; 3. Strateško planiranje; 4. Strateško upravljanje; 5. Strateško razmišljanje (autori se pozivaju na podlogu u Gluck, F. W., et al., 1980 i Heracleous, 1998)

Izvor: Priredio autor na temelju više izvora koji su navedeni u tablici.

Planiranje je povezano sa spoznajnom stranom ljudskog uma i sa sposobnošću organiziranja koju ljudi enkulturacijom prenose. Mada imaju spo-sobnost planiranja, ljudi je često ne koriste. Pone-kad to čine na čudne načine (npr. popis obveza na vratima od hladnjaka), ali s vremenom shvaćaju da je to učinkovit i praktičan alat. Planiranje je racionalna aktivnost u kojoj se pomoću umnog (razmišljanje, spoznaja, modeli i obrasci, itd.) i fizičkog napora (npr. obrada informacija) izrađuje svrsishodni plan. U organizacijama se to ponekad svodi na popise i opise nekih budućih aktivnosti i/ili sistematizaciju određenih problema. To je faza u kojoj poduzeće ima samo Plan investicija ili samo Plan nabave i slično. Faza financijskog planiranja odnosi se na godišnje financijsko pla-niranje, koje se zasniva na pripremi i izradi plana. Taj godišnji financijski plan naziva se i budžet (drugi naziv je godišnji financijski proračun, a oba se termina redovno koriste u okviru jedi-nica uprave i države), a s njim povezani procesi nazivaju se budžetiranjem. Za razliku od ovakvog planiranja, temeljno godišnje planiranje za posljedicu ima najvažniji operativni menadžerski alat – godišnji plan rada i poslovanja (dokument treba sadržavati glavni godišnji cilj i više pomoć-

nih ciljeva). Na slici 1 prikazan je proces razvoja strateškog planiranja u poduzećima.

Faza s prognoziranjem u početku se naslanja na tehnike (regresija, krivulja troškova, ekstrapola-cijski trend, itd.), pa se potom pojavljuje pitanje orijentacije poduzeća i otvaraju se druga ključna pitanja s kojima se suočava menadžment. Jedno je od tih i pitanje postavljanja tijeka kapitala i drugih resursa (najčešće se za ovaj problem primjenjuje analiza portfelja), na što odgovor daje McKinsey matrica devet polja38 gdje se analizira aspekt industrije i konkurentske snage po poslov-nim jedinicama. Ova je faza bitna zbog sustavne identifikacije problema u poduzeću.

U fazi eksterno orijentiranog planiranja podu-zeće pokazuje analitičku sposobnost u odnosu na sve vrste okoline. Česte su strategije iznenađenja, planovi su više adaptivni nego deterministički, postoji stalni cilj: otkrivanje novih načina učinko-vitog konkuriranja te definiranje i zadovoljavanje potreba kupaca; novi proizvodi i usluge, sve to praćeno je obično s više mogućih tijekova akcija, što komplicira uloge menadžerima i tjera ih da

38 Gluck, F. W., et al. (2000) Thinking strategically [online]. McKin-sey & Company. http://mkqpreview1.qdweb.net/Health_Care/Thinking_strategically_1068, str. 12 [12. prosinca 2010].


7372

ulažu još više napora u ovaj strateški proces.39 Na koncu strateško planiranje postaje potpuno integri-ran podsustav procesa strateškog menadžmenta. Detaljan prikaz teorijskih čistih faza razvoja strateš-kog planiranja predstavljen je na slici 1.

Slika 1. Faze razvoja strateškog planiranja u poduzećima

Izvor: Prilagodio i priredio autor. Dijelom je korišten tekst iz: Buble, M., red. (2005) Strateški menadžment. Za-greb: Sinergija nakladništvo, str.13-14 i u manjem opsegu radovi: Ghemawat, P. (2002) Competition and Business Strategy in Historical Perspective. Business History Review, 76 (1), str. 51. i Gluck, F. W., et al. (2000) Thinking strategically [online]. McKinsey & Company. http://mkqpreview1.qdweb.net/Health_Care/Thinking_strategically_1068 [12. prosinca 2010].

39 (op. cit., str. 14).

Radi lakšeg definiranja pojedinih zahtjeva i čestica potrebnih za mjerenje, bilo je nužno defi-nirati određene teorijske, granične slučajeve, koji se po pitanju stupnja razvoja strateškog planira-nja mogu nazvati fazama (od 1 do 7). Oni u biti ne moraju ni postojati kao situacije u praksi, ali se uz njihovu pomoć mogu sagledati određene kategorije, odnosno čak se može izvesti klasifika-cija na fazne razrede ukoliko se postave donja i gornja mjerna granica.

3. Model istraživanja i metodologija

Na temelju teorijskog dijela rada sačinjen je model istraživanja i mjerne ljestvice za obje varijable.

U Dodatku se navode mjerne ljestvice Likerto-va tipa (skala od 1 do 5) Preferirana organizacij-ska kultura (15 čestica)40 i Strateško planiranje u poduzećima (10 čestica) koje su bile sadržane u instrumentima istraživanja. Model koji je korišten za empirijsko istraživanje prikazan je na slici 2.

Slika 2. Model za istraživanje utjecaja preferira-ne organizacijske kulture na stupanj razvijenosti strateškog planiranja u poduzećima

40 Čestice 14 i 15 prilagođene su prema mjernoj ljestvici OCAQ-a.

Izvor: Izradio autor.

Slika 2. Model za istraživanje utjecaja preferirane organizacijske kulturena stupanj razvijenosti strateškog planiranja u poduzećima


7574

Model istraživanja konstruiran je na temelju teorijske podloge za preferiranu organizacijsku kulturu (koncentrirano u12 komponenti) i stu-panj razvijenosti strateškog planiranja u poduze-ćima (7 faza).

Empirijsko istraživanje s ciljem utvrđivanja povezanosti varijabli preferirana organizacijska kultura i stupanj razvijenosti strateškog planira-nja u poduzeću realizirano je na osnovnom skupu

koji sačinjavaju srednja i velika poduzeća (N=2.181) u Republici Hrvatskoj (RH). Korišten je reprezentativni stratificirani slučajni uzo-rak navedenih poduzeća. Deskripcija uzorka i osnovnog skupa prema djelatnostima poduzeća (po NKD 2007) i prema veličini poduzeća daje se u tablici 3.

Tablica 3. Veličina i struktura populacije i uzorka (srednja i velika aktivna poduzeća u Republici Hrvat-skoj na dan 2. srpnja 2010. godine, prema NKD 2007)

Pod-ručja

Nazivi djelatnosti (prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti - NKD 2007),važećoj u Republici Hrvatskoj

Velika poduzeća - broj aktivnih poduzeća

Uzorak - broj velikih aktivnih poduzeća [14,03%]

Srednja poduzeća - broj aktivnih poduzeća

Uzorak - broj aktivnih srednjih poduzeća [14,03 %]

Ukupan broj aktivnih srednjih i velikih poduzeća

Uzorak -broj aktivnih srednjih i velikih poduzeća [14,03 %]

A Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo 10 2,00 51 7,00 61 9,00

B Rudarstvo i vađenje 5 1,00 16 2,00 21 3,00

C Prerađivačka industrija 131 18,00 480 67,00 611 85,00

DOpskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija

9 1,00 15 2,00 24 3,00

EOpskrba vodom; uklanjanje otp. voda, gospodarenje otpadom i sanacije okoliša

10 1,00 78 11,00 88 12,00

F Građevinarstvo 47 7,00 200 28,00 247 35,00

GTrgovina na veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikala

114 16,00 478 67,00 592 83,00

H Prijevoz i skladištenje 28 4,00 71 10,00 99 14,00

I Djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane 27 4,00 93 13,00 120 17,00

J Informacije i komunikacije 17 2,00 28 4,00 45 6,00

K Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja 78 11,00 11 1,00 89 12,00

L Poslovanje nekretninama 2 0,00 4 1,00 6 1,00

M Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti 16 2,00 67 9,00 83 11,00

N Administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti 6 1,00 25 4,00 31 5,00

O Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje 2 0,00 2 1,00 4 1,00

P Obrazovanje 0 0,00 1 0,00 1 0,00

Q Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 1 0,00 5 1,00 6 1,00

R Umjetnost, zabava i rekreacija 4 1,00 14 2,00 18 3,00

S Ostale uslužne djelatnosti 0 0,00 3 0,00 3 0,00

T Djelatnosti kućanstava 0 0,00 0 0,00 0 0,00

U Djelatnosti izvanteritorijalnih organizacija i tijela 0 0,00 0 0,00 0 0,00

Ø Nema podataka o djelatnosti poduzeća 5 1,00 27 4,00 32 5,00

∑ UKUPNO 512 72,00 1669 234,000 2181 306,00

Izvor: Izradio autor na temelju podataka iz empirijskog istraživanja.

Uzorak za istraživanje sastojao se od 306 srednjih i velikih poduzeća u RH. Istraživanje je provedeno krajem 2010. godine i početkom 2011. Stopa povrata ispravno popunjenih instrume-nata istraživanja je zadovoljavajuća, jer je prešla planirani prag od 20% i iznosila je oko 41% (124 od 306 poduzeća).

4. Rezultati istraživanja i diskusija

Pri obradi podataka iz istraživanja korištene su metode deskriptivne (aritmetička sredina, mod, medijan, itd.) i inferencijalne statistike (multiva-rijantna eksploratorna tehnika, napredni gene-ralni modeli, statistička testiranja) uz korištenje Excela 2007 i softverskog paketa STATISTICA 8.

Osnovni elementi deskriptivne statistike prika-zani se u tablici 4.

Tablica 4. Elementi deskriptivne statistike za Preferiranu organizacijsku kulturu i Stupanj razvijenosti strateškog planiranja u poduzeću (strateško planiranje)

Deskriptivna statistika/Broj podu-zeća

Čestice skala Zbroj

Minimum/maksimummedijan/mod

Aritme-tička sredina

Stan-dardna devijacija

Stan-dardna greška

Prosjek čestice

Varijabla _

(M= X) (δ)

1 2 3 4 5 6 7 8 9

Organizacijskakultura (n=124), 29/75;

varijabla X 124 15 6793 med. 55/59 54,78 8,88 0,80 3,65

Strateško planiranje (n=124),

varijabla Y124 10 4240 14/50;

med. 36/37 34,19 8,21 0,74 3,42

Izvor: Izradio autor na temelju podataka iz istraživanja.

Za mjernu ljestvicu preferirane organizacijske kulture broj čestica na skali iznosi 15, tako da je maksimalno mogući broj bodova za pojedi-no poduzeće 75. Sva istraživana srednja i velika poduzeća (124) ostvarila su ukupno 6.793 boda. Prosječan ostvareni broj bodova za varijablu preferirana organizacijska kultura je 57,78 (6793/124) od mogućih 75, a prosjek po čestici iznosi 3,65 (na ljestvici 1-5). Ostvareni minimum bodova za promatrana poduzeća pojedinačno je iznosio 29, a maksimum 75 bodova, dok je najče-šća vrijednost bila 59, a medijan 55. Kod mjerne ljestvice za strateško planiranje u poduzećima broj čestica na skali iznosi 10, tako da je maksi-malno mogući broj bodova za pojedino poduzeće 50. Sva istraživana srednja i velika poduzeća (124) ostvarila su ukupno 4240 bodova. Prosječan ostvareni broj bodova za varijablu stupnja razvi-jenosti strateškog planiranja u poduzeću je 34,19 (4240/124) od mogućih 50, a prosjek po čestici iznosi 3,42 (na ljestvici 1-5). Ostvareni minimum

bodova za promatrana poduzeća pojedinačno je iznosio 14, a maksimum 50 bodova, dok je najče-šća vrijednost bila 37, a medijan 36.

Mjerne su ljestvice pokazale prihvatljivu inter-nu pouzdanost, Preferirana organizacijska kultura mjereno pokazateljem Cronbach alpha na nivou od 0,874 (standardizirano 0,873), a mjerna ljestvi-ca za strateško planiranje 0,854 (standardizirano alpha = 0,855), što su znatno više vrijednosti od najčešće prihvaćene granične vrijednosti koja iznosi 0,7.41 Između varijabli Preferirana organi-zacijska kultura i Stupanj razvijenosti strateškog planiranja u poduzeću postoji signifikantna veza pozitivnog smjera. Jačina te veze iskazana Pear-sonovim koeficijentom korelacije bila je na razini 0,704, što se u društvenim istraživanjima može

41 Barringer, R. B. i Bluedorn, C. A. (1999) The relationship between Corporate Entrepreneurship and Strategic Manage-ment. Strategic Management Journal, 20 (5), str. 429; Swailes, S. i McIntyre-Bhatty, T. (2002) The “Belbin” team role inven-tory: reinterpreting reliability estimates. Journal of Managerial Psychology, 17 (6), str. 529.


7776

aproksimativno iskazati kao visoka ili vrlo visoka povezanost (r>0,70) promatranih varijabli.42

42 Petz, B. (2007) Osnovne statističke metode za nematematiča-re. 6. izdanje. Jastrebarsko: Naklada Slap, str. 211.

Detaljan prikaz korelacije, regresije i statistič-kih testova sadrži slika 3.

Slika 3. Rezultati analize naprednim generalnim modelima za varijable preferirana organizacijska kultura (X) i stupanj razvijenosti strateškog planiranja u poduzeću (Y)

Izvor: Izradio autor.

Koeficijent determinacije (r2=0,4949) poka-zuje da na varijablu Y utječe preferirana organi-zacijska kultura (X) skoro 50%, a ostalih pedeset posto predstavlja utjecaj svih ostalih varijabli. Prema regresijskom modelu varijabla preferira-na organizacijska kultura je značajan prediktor razvijenosti strateškog planiranja u poduzeći-ma (parametar β=0,6499 je značajan u modelu pa time i navedena varijabla, jer je p99%<0,01, odnosno empirijski F-omjer je veći od teorijskog zbog p=0,0000 kod α=0,01). Pomoću preferirane organizacijske kulture može se tumačiti stupanj razvijenosti strateškog planiranja u srednjim i velikim poduzećima.

Navedeni rezultati empirijskog istraživanja govore u prilog potvrđivanju hipoteze H1.

5. Zaključak

Ljudi u organizacijama postali su jedan od temeljnih izvora održive konkurentnosti. Nji-hovo ponašanje u skupinama usko je povezano s organizacijskom kulturom poduzeća koja je nedodirljivi iskaz identiteta organizacije. U njoj su memorirani važni procesi iz prošlih vreme-na, ali ona je i važan tacitni akter sadašnjosti

organizacije, koji utjelovljuje, lijepi i kohezira organizaciju. Organizacijska kultura ima čitav niz pozitivnih funkcija u organizaciji i vrlo je važno da ona bude što bliža primjerenoj, novoj, poželjnoj kulturi. Te poželjne karakteristike orga-nizacijske kulture sažete su u model preferirane organizacijske kulture (slika 2) i u empirijskom istraživanju iskazane kao prediktor.

S druge strane, strateško planiranje u suvre-menim organizacijama nema za cilj klasični dugoročni plan organizacije (čiji bi rezultat bila npr. globalna projekcija ili prognoza rasta), već bi trebalo biti njezini fluidni, scenaristički okvir s izabranim strategijama, koji je, prije svega, instrument za strateško usmjerenje organizacije prema organizacijskom razvoju i održivosti na dugi rok. Takvo strateško planiranje povezano je s okolinom, novom ulogom ljudi u organizacija-ma i potrebom stalnih mijena te predstavlja alat, a ne cilj. Dakle strateško planiranje danas mora imati sasvim drugu ulogu, koja se ne odnosi na sam proces proizvodnje strategija, ali ostaje važan dio strateškog menadžmenta. Uvažavajući rezultate strateške analize, vizionarstvo, intuiciju i liderstvo svojih vođa (koristeći se i imaginar-nošću, stohastikom i nelinearnom logikom) te kolektivnom spoznajom, inovativnošću i lucid-nošću dionika, strategijom razvoja kao skupom

mogućih scenarija (između kojih je organizacija izabrala željeni) definira se prvenstveno strateška namjera, mjesto i način realizacije pri pozicioniranju u okolini poslovne organizacije.

Empirijsko istraživanje na srednjim i velikim poduzećima u Republici Hrvatskoj, uz pomoć strati-ficiranog reprezentativnog slučajnog uzorka, pokazuje znatnu povezanost (veza ima pozitivan smjer) između varijabli preferirana organizacijska kultura i razvijenost strateškog planiranja u poduzeću. Potvrđena je hipoteza kako srednja i velika poduzeća čija je kultura bliža preferiranoj organizacijskoj kulturi imaju viši stupanj razvijenosti strateškog planiranja.

Moguće nedostatke ovog istraživanja treba tražiti u činjenici da je objekt istraživanja iz jedne dr-žave, pa se postavlja pitanje kakav bi odnos navedenih varijabli bio u drugim uvjetima. To su ujedno i preporuke za buduća istraživanja. Dodatna bi istraživanja mogla ići i u smjeru potpune validacije i/ili konstrukcije novih mjernih ljestvica potrebnih za empirijska istraživanja te istraživanju preferiranih facetnih kultura (npr. kultura za inovativnost).

Prilozi

Prilog 1: Mjerne ljestvice Preferirana organizacijska kultura i Strateško planiranje u poduzeću

I) Mjerna ljestvica Preferirana organizacijska kultura (Cronbachov alpha = 0,87)

A) Ovo se poduzeće može opisati na sljedeći način (tvrdnje 1-6):

1. Ljudi su kapital i na ulaganje u cjeloživotno obrazovanje (struka, vještine, itd.) ne gleda se kao na trošak nego kao na investiciju u ljude, čije se kreativne sposobnosti cijene, uvažavaju i poštuju.

2. Komunikacije su slobodne i umrežene (uz uzajamno poštovanje i prisnost), a posebno su intenzivne elektroničkim putem (tel., e-mail, intranet, internet CMS, LAN, extranet, SMS/MMS, itd.).

3. Posebno se cijeni znanje, kompetentnost, izvrsnost, različitost i stvaranje novog (inovativnost), a zaposlenici su lojalni poduzeću i zadovoljni šefovima, poslom i plaćom.

4. To je fleksibilna organizacija zasnovana na vrijednostima, a ne na pravilima (normama), u kojoj zaposlenici imaju slobodu odlučivanja utemeljenu na njihovu znanju i vještinama.

5. Orijentacija je na centralizaciju, usložavanje organizacijske strukture i povećanje uprave. 6. Potiču se zaposlenici na inovativnost i samostalnost te postoji pozitivan stav za nove ideje, a

menadžeri su kooperativni kompetentni koordinatori (treneri, prijatelji, konzultanti timova).

B) Karakteristike ovog poduzeća (tvrdnje 7-13):

7. Ljudi se poistovjećuju s poduzećem - radije nego sa strukom, odjelom ili drugom skupinom, a naše poduzeće je skup uspješnih pojedinaca koji čine uspješno poduzeće.

8. Samokontrola i samodisciplina smatraju se najboljim načinima kontrole u poduzeću. 9. Skloni smo eksperimentima, akciji, preuzimanju rizika i toleranciji pogrešaka. 10. Mi smo velika složna obitelj što zajedno uči - u kojoj vlada red koji doprinosi izvrsnosti. 11. Dobro je da naše poduzeće ostvari veliku dobit - bez obzira na to što će naš partner ostvariti

gubitak i što će poduzeće morati otpustiti nekoliko dugogodišnjih radnika.


7978

12. Imamo odgovoran odnos prema okolišu, vodeći računa o moralnoj i zakonskoj obvezi u pogledu minimalnog onečišćenja okoliša i zadiranja u prirodne resurse.

13. Poduzeće raspolaže suvremenom tehnologijom i tehnikom i ima izvrsno uređene objekte.

C) Ciljevi i zajedničke vrijednosti (tvrdnje 14-15):

14. U ovom poduzeću, pojedinci i timovi imaju jasno definirane ciljeve koji se odnose na misiju poslovanja i ciljeve poslovanja poduzeća.

15. U ovom poduzeću svatko čvrsto vjeruje u niz zajedničkih vrijednosti za suradnju i postizanje zajedničkih ciljeva.

II) Mjerna ljestvica Strateško planiranje u poduzećima (Cronbachov alpha = 0,85)

A) Planiranje u ovom poduzeću (tvrdnje 1-6):

1. Ne izrađuju se nikakvi konkretni planovi i nema sustavne analize, izvor podataka i odluka je menadžment (metoda intuicije), a proces planiranja ne vodi nitko.2. Izrađuje se samo jedan jednostavni plan (kao npr. plan investicija ili sl., s popisom i opisom

elemenata) i izrađuje ga osoba iz poduzeća jednostavnim metodama, a izvor podataka je iz poduzeća.

3. Donosi se samo godišnji financijski plan izrađen u poduzeću u užem krugu ljudi uz korištenje jednostavnijih metoda i cilj je ispunjenje godišnjeg planiranog budžeta.

4. Postoji temeljni godišnji plan s glavnim ciljem i naglaskom na realizaciji na strani izlaza, izrađen je u poduzeću, a menadžment je okrenut izvršenju (ostvarenju) tog plana.

5. Analizira se okolina, planske prognoze su za nekoliko godina i nastoji se predviđati budućnost, koriste se trendovi i eksterni podaci, a glavni cilj je efektivan rast poduzeća.

6. Pri planiranju poduzeće koristi i vanjske stručnjake i vanjske izvore podataka. B) U poduzeću u kojem ste zaposleni (tvrdnje 7-10):

7. Postoje izjave o viziji i misiji poduzeća, koje su jasne svim zaposlenicima i javno dostupne.8. Planiranje je trajno i interaktivno s dinamičkom analizom, izvor podataka je LAN, koriste se

najsloženije tehnike i uključeno je puno ljudi, a planiranje vodi top menadžment. 9. Planovi su prilagodljivi i fleksibilni - ocjenjuju se planovi i izvršenja i stalno sondira okolina.10. Planiranje je eksterno orijentirano, i to na rok 3-5 g., a temelj je analiza konkurentnosti.

Literatura

1. Andersen, T. J. (2004) Integrating Decentralized Strategy Making and Strategic Planning. 2. Processes in Dynamic Environments. Journal of Management Studies, 41 (8), str. 1271-1299.3. Bahtijarević-Šiber, F. (1999) Menadžment ljudskih potencijala. Zagreb: Golden marketing.4. Barringer, R. B. i Bluedorn, C. A. (1999) The relationship between Corporate Entrepreneurship and

Strategic Management. Strategic Management Journal, 20 (5), str. 421-444.5. Berryman-Fink, C. i Fink, B. C. (1996) Manager’s Desk Reference. New York: Amacon 6. Buble, M., red. (2005) Strateški menadžment. Zagreb: Sinergija nakladništvo.7. Buble, M. (2009) Menadžment. Split: Ekonomski fakultet.8. Camillus, C., J., Ramanujam, W. i Venkantraman, N. (1986) Multi-objective assessment of

effectiveness of strategic planning: a discriminant analysis aproach. Academy of Management Journal, 29 (2), str. 347-372.

9. Dulčić, Ž. i Vrdoljak-Raguž, I. (2007) Stilovi vodstva hotelskih menadžera Dubrovačko-neretvanske županije - empirijsko istraživanje. Ekonomski pregled, 58 (11), str. 709-731.

10. French, S., (2009) Critiquing the language of strategic management. Journal of Management Development, 28 (1), str. 6-17.

11. Ghemawat, P. (2002) Competition and Business Strategy in Historical Perspective. Business History Review, 76 (1).

12. Gluck, F. W., Kaufman, S. P. i Walleck, A. S. (1978) The evolution of strategic management [online]. Dostupno na: http://www.andreabiancalani.it/mck.pdf [12. prosinca 2010].

13. Gluck, F. W., et al. (2000) Thinking strategically [online]. McKinsey & Company. 14. http://mkqpreview1.qdweb.net/Health_Care/Thinking_strategically_1068 [12. prosinca 2010].15. Hamel, G. (2009) Moon Shots for Management. Harvard Business Review, 87 (2), str. 91-98.16. Hasnanywati, H. (2010) The Relationship between Firms’ Strategic Orientations and Strategic

Planning Process. International Journal of Business & Management, 5 (11), str. 35-49.17. Hax, A. C. (1982) A Commentary on Strategic Management. Interfaces, 12 (5), str. 15-18.18. Heller, B. (2010) The Purpose and Process Model of Organization Culture [online]. Heller

Consulting. Dostupno na: http://www.heller-consulting.org/basic.htm [10. srpnja 2010.]19. Hemmelgarn, A. L. et al. (2006) Organizational Culture and Climate: Implications for Services and

Interventions Research. Clinical Psihology: Science and Practice. 13 (1), str. 73-84.20. Higgins, T. L. i Duane, T. P. (2008) Incorporating Complex Adaptive Systems Theory into Strategic

Planning: The Sierra Nevada Conservancy. Journal of Environmental Planning and Management, 51 (1), str. 141-162.

21. Hunter, P. i O’Shannassy, T. (2007) Contemporary Strategic Management Practice in Australia: „Back to the Future“ in the 2000s. Singapore Management Review, 29 (2), str. 21-36.

22. Minkov, I. (2009) Organizational culture-A key Factor for the Creation and Implementation of the Company Strategy. Economic Studies, 18 (2), str. 91-123.

23. Mintzberg, H. (1994a) The Fall and Rise of Strategic Planning. New York: Free Press.24. Mintzberg, H. (1994b) The Fall and Rise of Strategic Planning. Harvard Business Review, January-

February 1994, str. 107-114.25. Mintzberg, H., Ahlstrand, B. i Lampel, J. (2004) Strateški safari: Kompletan vodič kroz divljine

strateškog menadžmenta. Novi Sad: Prometej.26. Obradović, R. et al. (2003) Organizacijska kultura kao ključni faktor internog okruženja poduzeća.

Industrija, 31 (3-4), str. 51-68.27. Peters, T. J i Waterman, R. H. (1982) In Search of Excellence: Lessons from Americas Best-Run

Companies. New York: Harper & Row.28. Peterson, C. (2010) Thinking strategically [online]. East Lansing: Michigan State University.

Dostupno na: 29. https://www.msu.edu/course/aec/857/ThinkStrat_Overview.pdf [11. prosinca 2010]. 30. Petz, B. (2007) Osnovne statističke metode za nematematičare. 6. izdanje. Jastrebarsko: Naklada

Slap


8180

31. Radoš, T. (2004) Programiranje strategije: efikasna upotreba strateškog planiranja. Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 2 (1), str. 193-208.

32. Radoš, T. (2010) Povezanost formalno ustrojenog i upravljanog procesa strateškog planiranja i rezultata poslovanja hrvatskih poduzeća. Zbornik Ekonomskog Fakulteta u Zagrebu, 8 (2), str. 39-57.

33. Randolph, A. i Sashkin, M. (2002) Can organizational empowerment work in multinational settings?. Academy of Management Executive. 16 (1), str. 103-109.

34. Robbins, S. P. i Coulter, M. (2005) Administracion. Edo de Mexico: Pearson Educación35. Robbins, S. P. (1995) Bitni elementi organizacijskog ponašanja. 3. izd. Zagreb: Mate. 36. Rudelj, S. (2010) Koncept menadžmenta humanih resursa. U: Gutić, D. i Rudelj, S. Menadžment

humanih resursa u marketingu. Osijek: Grafika, str. 42-49. 37. Rudelj, S. (2011) Utjecaj organizacijske kulture na razvoj strateškog menadžmenta u srednjim i

velikim poduzećima (doktorska disertacija). Split: Ekonomski fakultet. 38. Runge, I. C. (1998) Mining Economics and Strategy. Littleton:Society for Mining Metallurgy &

Exploration.39. Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, F. i Pološki-Vokić, N. (2008) Temelji menadžmenta. Zagreb: Školska

knjiga.40. Simonceska, D. (2010) Relationship between the strategic planning, distinctive capabilities and

competitors advantage of the hotel product. Tourism & Hospitality Management, 16 (1), str 616-625.

41. Srića, V. (1994) Inventivni menedžer. Zagreb: Croman i Mep Consult.42. Stuart, M. (2009) Crossing the Rubicon: Strategic Planning or Neo-Biopower? A Critique of

the Language of New Zealand’s Early Childhood Strategic Plan. Contemporary Issues in Early Childhood, 10 (2), str. 168-181.

43. Swailes, S. i McIntyre-Bhatty, T. (2002) The “Belbin” team role inventory: reinterpreting reliability estimates. Journal of Managerial Psychology, 17 (6), str. 529-536.

44. Vogelsang, J. (2011) Futuring: A Complex Adaptive Systems Approach to Strategic Planning. 45. http://www.supportcenteronline.org/images/futuring.pdf. [30. 09. 2011].46. Weinzimmer, L. G. et al. (2008) Culture-Performance Research: Challenges and Future Directions.

Journal of Academy of Business and Economics, 8 (4), str.152-162.47. Žugaj, M. i Schatten, M. (2009) Poduzeće 2.0 kao temelj za pramac/krma organizaciju i

upravljanje znanjem. Ekonomski vjesnik, 1 (07/09), str. 103-114.48. Žugaj, M., red.. (2004) Organizacijska kultura. Varaždin: Tiva tiskara Varaždin.

Dr. sc. Siniša Rudelj

Preferred Organisational Culture and Strategic Planning in Medium- and Large-Sized Companies

Abstract

The relationship between a company and its respective environment is often of utmost importance for the future of that company. Although the core of that relationship is interaction (two-way pro-cess), the company still needs to secure a degree of equality by understanding the environment and carefully using the resources and capacities as well as response and control mechanisms. The issue of company’s dynamic capacities and internal coordination is connected to the internal environment, in particular the way in which things are done and problems are solved, i.e., organisational culture of the company. On the other hand, external adaptation processes and environmental response are contained in the strategy which is the basis for strategic planning. As a company’s culture becomes closer to the more attractive, recommended, i.e., preferred organisational culture, the chances for that company’s environmental response to be systematic and of high quality, and ultimately for that company’s success become higher. It is to be expected that in doing so the company programmes its strategy, i.e., does strategic planning. Empirical research has shown that the hypothesis that medi-um- and large-sized companies whose culture is closer to the preferred organisational culture are at a higher development level of strategic planning, can be accepted.

Keywords: Organisational culture, strategic planning, medium- and large-sized companies, pre-ferred organisational culture


8382

Dr. sc. Zdenko Segetlija1

Dr. sc. Davor Dujak2

vAŽNOST TipOvA pRODAvAONiCA i vRiJEDNOSNih lANACA u iNTERNACiONAlizACiJi mAlOpRODAJE3

Sažetak

U radu se polazi od potreba i rastuće važnosti internacionalizacije i globalizacije maloprodaje. Zapravo, internacionalizacija maloprodaje postaje sve važnija za gospodarski razvoj zbog porasta važnosti maloprodaje unutar vertikalnih marketinških sustava i u ukupnim vrijednosnim lancima. To je novi pristup u analizi uloge maloprodaje u međunarodnom menadžmentu i u gospodarskom razvoju. S obzirom na tendencije ekspanzije velikih maloprodajnih lanaca u druge zemlje, postavlja se pitanje kako maloprodaja može utjecati na gospodarski razvoj zemalja u koje se one šire. To je pitanje zanimljivo osobito za Republiku Hrvatsku i za druge tranzicijske zemlje.

Ključne riječi: internacionalizacija maloprodaje, vrijednosni lanci, oblici prodavaonica, gospodarski razvoj, Republika Hrvatska.

1 Red. prof. na Ekonomskom fakultetu u Osijeku

2 Asistent na Ekonomskom fakultetu u Osijeku

3 Prikazani rezultati proizašli iz znanstvenog projekta „Maloprodaja u vrijednosnom lancu hrane“ (010-0000000 3353) koji je financi-ran od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske od 1. 3. 2008. godine.

1. Uvod

Važnost maloprodaje neophodno je danas promatrati u svjetlu njezine internacionalizacije zbog isprepletenosti međunarodnih gospodar-skih tokova i sve većega širenja poslovnih aktiv-nosti krupnih maloprodajnih poduzeća i unutar granica vlastite zemlje, i u druge zemlje.

U ovome ćemo radu pokušati dati neke te-meljne naznake o utjecaju internacionalizacije maloprodaje na brži razvoj pojedinih tipova pro-davaonica i vrijednosnih lanaca, na maloprodaj-nu strukturu, kao i na razvoj proizvodnje u zemlji dobavljača maloprodajnih lanaca. Povezano s tim ukazat ćemo i na neke specifičnosti internacio-nalizacije maloprodaje u tranzicijskim zemljama i u Republici Hrvatskoj.

Svrha je ovoga rada pružanje osnovice za opsežnija istraživanja internacionalizacije i glo-balizacije maloprodaje i sagledavanje ovih pojava u kontekstu gospodarskoga razvoja promatrane zemlje.

2. Potrebe internacionalizacije i globalizacije maloprodaje

Internacionalizacija je izvedena od riječi „internacionalno“ (međunarodno) koja potječe od engleskoga izraza označavajući da se prelaze okviri jedne države tako da se o internacionaliza-ciji poduzeća govori već onda ako se ono počinje angažirati na inozemnim tržištima.4 Time za pojedino poduzeće internacionalizacija izražava poslovne aktivnosti u inozemstvu.

Dakle internacionalna maloprodaja je malo-prodajna aktivnost koja se odvija izvan granica tvrtkine domicilne zemlje.5

Kada se govori o internacionalizaciji, mnogi uvijek pomisle i na globalizaciju.6 Zapravo, globa-lizaciju se može smatrati filozofijom internacio-nalizacije.7 Pod globalizacijom se može shvatiti

4 Weber, W.; Kabst, R.: Internationalisierung mittelständischer Unternehmen: Organisationsform und Personalmanage-ment, in: Gutmann, J. and Kabst, R.: Internationalisierung im Mittelstand, Gabler, Wiesbaden, 2000., str. 3 – 89, str. 8, prema: Internationalisierung von Unternehmen (dostupno na: http://www.hartling.name/internationalisierung/begriff.html), [pristupljeno 14.12.2007.].

5 Ostrow, R.: The Fairchild Dictionary of Retailing, Drugo izda-nje, Fairchild Books, Inc., New York, 2009., str. 210.

6 Internationalisierung von Unternehmen, (dostupno na http://www.hartling.name/internationalisierung/begriff.html ), [pristupljeno 14.12.2007.].

7 Tietz, B.: Strategien der Transnationalisierung und Globalisie-rung im Handel, u: Trommsdorff, V., Hrsg.: Handelsforschung

svjetsko ispreplitanje nacionalnih gospodarstava kroz nastajanje globalnih tržišta kapitala, dobara i usluga i proširenje svjetskih transnacionalnih poduzeća i alijanci poduzeća.8

Globalizacija označava otvaranje nacionalnih gospodarstava i granica kao posljedice prošire-nja trgovine i prometa kapitala, prometa ljudi i razmjene ideja, proširenja informacija, znanja i tehnologija, kao i jedan proces deregulacije. Tu nije riječ o novom fenomenu, iako se proces već nekoliko godina ubrzava.9

Pojam globalizacije sadrži i internacionali-zaciju i multinacionalizaciju, a osim toga još i pomicanje u odnosima moći između politike i gospodarstva.10 Naime, multinacionalizacija označava oblikovanje stategije koja je specifična po zemljama ili grupama zemalja.11 Stoga vrijedi i pojam „globalizacije“ kojim bi se moglo označiti vođenje „globalnoga“ proizvoda koji se prilago-đava odnosnim lokalnim potrebama kupaca.12

Već dugo je poznato da internacionalizaciju u uvjetima razvijenoga tržišnog gospodarstva treba promatrati kao dio poslovne strategije nekoga poduzeća i da se njome omogućuje daljnji razvoj toga poduzeća nakon što je dostiglo svoju kritič-nu veličinu na domaćem tržištu te zbog zakon-skih ograničenja (zaštite konkurencije) na njemu više ne može rasti.13

Tako je npr., u struci prehrambene robe i živežnih namirnica (njem. Lebensmittel, engl. grocery) u Njemačkoj tržišni udio deset najvećih maloprodavača već 1990. godine iznosio oko

1990 – Internationalisierung im Handel, Betriebswirtschaf-tlicher Verlag Dr. Th. Gabler Wiesbaden, 1990., str. 3 – 25, str. 9.

8 Greve, R.: Globalisierung der Wirtschaft’, Münstener Disku-ssionspapiere zum Nonprofit-Sektor, Nr 4, 2000. (dostupno na: http://www.dritte-sektor-forschung.de) [pristupljeno 05.05.2007.].

9 Europa-Glossar (dostupno na: http://www.europa.eu/scdplus/glossary/globalisation.de.htm), [pristupljeno 05.05.2007.].

10 Brodowski, D.: ‘Globalisierung, L. K. Wirtschaft/Recht, 1998/2000, 1 – 7, str. 1 (dostupno na:http://www.brodo.de/german/pub/abi/glob.html), [pristupljeno 10.01.2003].

11 Tietz, B.: Euro - Marketing, Verlag Moderne Industrie, Lan-dsberg/Lech, 1990., str. 103.

12 Von der Internationalisierung zur Globalisierung des Unter-nehmens (dostupno na:http://www.uni-ulm.de ), [pristuplje-no 14.12.2007.].

13 Usp. Meissner, H. G. ; Simmet, H. : Entwicklungen und Perspektiven des internationalen Einzelhandelsmarke-ting , u: Trommsdorff, V. Hrsg.: Handelsforschung 1990., Betriebswirtschaftlicher Verlag Dr. Th. Gabler, Wiesbaden , 1990., str. 27 – 43, str. 40.

Dr. sc. Zdenko Segetlija, dr. sc. Davor Dujak: Važnost tipova prodavaonica i vrijednosnih lanaca u internacionalizaciji maloprodaje Dr. sc. Zdenko Segetlija, dr. sc. Davor Dujak: Važnost tipova prodavaonica i vrijednosnih lanaca u internacionalizaciji maloprodaje

UDK 339.37Prethodno priopćenje

8584

65%, što je uvjetovalo da se znatno otežao daljnji rast poduzeća u vlasitoj zemlji.14 Dakle, zbog visokoga stupnja koncentracije maloprodaje na domaćem tržištu tek investicije u inozemstvo pružaju velikim poduzećima struke mogućnost rasta a ne dolaze u sukob sa zakonskim odredba-ma o monopolu.15

U svakome slučaju, internacionalizacija i globalizacija zasnivaju se prije svega na ciljevima razvoja, ali ne manje važni su i ciljevi raspore-đivanja rizika te sudjelovanje u razvoju drugih trgovinskih poduzeća na temelju prenošenja isku-stva iz jedne zemlje u drugu.16

Zanimljivo je da se, za razliku od veletrgovine, spoznaja o rastućem značenju internacionaliza-cije u djelatnosti maloprodaje proširila tek prije kraćeg vremena.17 Naime, maloprodaja je tradi-cijski „lokalna“ tako da se sve donedavno moglo konstatirati da rijetko koje dvije zemlje imaju istu maloprodajnu strukturu.18

Isto tako, u dosadašnjim razmatranjima inter-nacionalizacije i globalizacije u središtu pozor-nosti bio je međunarodni financijski kapital ili multinacionalno proizvodno poduzeće. Međutim, razvojem krupne maloprodaje i tržišno usmjere-nih poduzeća mogući su i drugi učinci internaci-onalizacije, odnosno globalizacije.19

U maloprodaji se u razvijenome svijetu, a i u zemljama u koje se šire svjetski aktivna malopro-dajna poduzeća, već dugo događaju dramatične

14 Hanf, C. H.; Hanf, J. H. : Internationalisierung des Lebensmitteleinzelhandels und dessen Auswirkung auf den Ernährungssektor, Jahrbuch der Österreichischen Gesellschaft für Agrarökonomie, Band 14, 2004., str. 87 – 98, str. 89 (dostupno na: http://www.boku.ac.at/oega/Tagung/2004/04_Hanf.pdf), [ pristupljeno 14.02.2008.].

15 George, G.; Diler, H. (1993): ‘Internationalisierung als Wachstumsstrategie des Einzelhandels´, in:Tommsdorff, V., ed: Handelsforschung 1992/1993, Gabler, Wiesbaden, 1993., str. 165 – 186, str. 139, prema: Hanf, C.H.; Hanf, J. H. str. 89.

16 Tietz, B.: Handelsbetrieb, Drugo izdanje, Verlag Franz Wahlen GmbH, München, 1993., str. 1495.

17 Peisert, R.: Die Wahl internationalen Standorte durch europäische Handelsunternehmen’, Lehrstuhl für Be-triebswirtschaftslehre, insb. Marketing, FernUniversität in Hagen, 2004. , str. 2 (dostupno na: http://www.Fernuni-Ha-gen.de/MARKETING ), [pristupljeno 23.02.2008.].

18 Einzelhandel im Deutschland. Immobilienmarkt Research-Marktbericht 6, 2000., str. 1-19 (dostupno na: http://www.bnkgesellschaft.de/ /70_immo/10_marktinfo/Marktbericht_6.pdf ), [pristupljeno 08.01. 2003.].

19 Einzelhandel und Globalisierung – Zur Steuerung globaler Wertschöpfungsketten durch deutsche Einzelhandelsunter-nehmen, 2007. (dostupno na: http://www.wzb.su/ow/into/projects/retail_globalisation.de.htm), [pristupljeno 14.12. 2007].

promjene; posebno se pokazuju rezultati koncen-tracijskih i internacionalizacijskih procesa.20 Riječ je i o horizontalnoj koncentraciji i o vertikalnoj koncentraciji s veletrgovinom i proizvodnjom, a razvija se i posebni odnos trgovine na malo s dobavljačima (proizvodnim poduzećima) u smi-slu lean retailinga i optimiranja informacijskih i robnih tokova. Stvaraju se i vrijednosni lanci (u smislu opskrbnih lanaca krupnih maloprodajnih poduzeća). Nastaje i nova podjela rada između industrije i maloprodaje u sklopu koje se posebno razvijaju kućne (trgovačke) marke.

Kao ključne čimbenike za uspjeh internacio-nalizacije maloprodaje, Levy i Weitz21 navode: (a) globalno održivu konkurentsku prednost; (b) prepoznavanje i prilagodljivost; (c) globalnu kulturu; (d) financijske resurse.

Ulazak na inozemna tržišta najuspješniji je kada je konzistentan s temeljnom (ključnom) prednošću maloprodajne tvrtke. To mogu biti niski troškovi i operativna učinkovitost (Wal-Mart, Carrefour, Aldi), jake privatne marke (Star-bucks), modna reputacija (H&M, Zara) ili pak dominacija u vlastitoj kategoriji (IKEA). Uspješni međunarodni maloprodajni lanci prepoznaju posebnosti zemlje u koju ulaze (drukčije sezone u prodaji, drukčiji dizajn i layout prodavaonica, drukčiji pravni propisi, kulturne osobitosti i sl.) i prilagođavaju im se. Globalna se kultura ogleda u prepoznatljivim organizacijskim i kadrovskim obilježjima međunarodne tvrtke, kao i u brzom razvoju lokalnog menadžmenta i njegovoj im-plementaciji u “korporacijsku globalnu kulturu”. Financijski su resursi u globalnoj maloprodaji bitni zbog značajnih financijskih ulaganja i du-žine vremena prije nego što investicija postane isplativa.

3. Važnost međunarodnih vertikalnih marketinških sustava i vrijednosnih lanaca

Koncentracija u gospodarstvu dovela je i do stvaranja velikih međunarodnih maloprodajnih lanaca. Oni, zajedno s drugim sudionicima mar-ketinških kanala, stvaraju tzv. vertikalne mar-ketinške sustave. Naime međunarodno aktivna trgovinska poduzeća mogu formirati međunarod-

20 Wortmann, M.: Strukturwandel und Globalisierung des deutschen Einzelhandels, WZB – Discusionpapier, 2003. (dostupno na: http://www.skylla.wz-berlin.de/pdf/2003/iii03-202a.pdg), [pristupljeno 01.10.2004.].

21 Levy, M., Weitz, B.A.: Retailing Management, Seventh Edition, McGraw-Hill Irwin Inc., New York, 2009., str. 148 – 150.

ne ili pak globalne vrijednosne lance. Za njih su bitne trgovačke marake i različiti oblici suradnje s proizvodnim poduzećima. Nadalje prednosti u nabavi postižu se globalizacijom nabave malo-prodaje.

Globalni se lanci stvaranja vrijednosti mogu različito oblikovati i koordinirati, a trgovinsko poduzeće sve češće zauzima središnju ulogu u tome. Kao primjer može se navesti struka poljoprivredno-prehrambenih proizvoda gdje su globalni prehrambeni koncerni i maloprodajni lanci postali integratori međunarodnih vrijedno-snih lanaca.22

Kao metode ulaza na strano tržište (u stranu zemlju) mogu se razlikovati:23 (a) udruživanja (spajanja) i stjecanja (engl. mergers & acquisiti-ons); (b) postupna stjecanja (engl. seed corn acqu-isition); (c) osnivanje filijale (engl. branch office); (d) zajedničko ulaganje (engl. joint ventures); (e) franšizing (engl. franchising).

Dakle povezivanjem funkcija pojedinih nosi-telja u kanalu distribucije nastaju tzv. vertikalni marketinški sustavi. Oni su nastali kao posljedica konkurencijskih i daljnjih koncentracijskih kre-tanja, tako da su se neki poslovni sustavi proši-rili preuzimajući funkcije od drugih sudionika kanala. Riječ je o širenju djelatnosti u sastavima pojedinih korporacija, odnosno grupacija, kao i o razvijaju kooperacijskih oblika.

Važnost kanala distribucije za gospodarstvo da-nas se vidi osobito iz razvoja sustava i integracije kanala. Tako npr. vertikalni marketinški sustavi u SAD-u danas pokrivaju 70 do 80% tržišta robe za konačne potrošače.24

Važnost velikih maloprodajnih lanaca koji se međunarodno šire ogleda se i u tome što oni mogu integrirati i sve razine ispred njih (proi-zvođače i tržišne posrednike) i tako usmjeravati i razvijati i samu proizvodnju. U tome smislu ver-tikalnoga povezivanja nastaju onda tzv. opskrbni lanci (eng. supply chain), odnosno vrijednosni lanci (engl. value chain).

Dakle ako tvrtka prihvati koncepciju uprav-

22 Stamm, A. : Wertschöpfungsketten entwicklungspolitisch gestalten’, Deutsche Gesellschaft für technische Zusamme-narbeit (GTZ) GmbH, Eschborn, 2004. (dostupno na: http://www.gtz.de/themen) [pristupljeno 10.07. 2005].

23 Pietersen, F.; Schrahe, Ch.: Internationalisierung im Leben-smitteleinzelhandel, KPMG Deutsche Treuhand – Gese-llschaft, 2004. , str. 58 – 68 (dostupno na: http://www.kpmg.de ), [pristupljeno 17.07.2007.].

24 Kotler, Ph.; Keller, K. L.: Marketing management, 12td edition, Prentice Hall, Pearson Education Inc., 2006., Prijevod, MATE, Zagreb, 2008., str. 487.

ljanja opskrbnim lancem, treba prvo misliti na ciljano tržište, a potom oblikovati i lanac opskrbe unatrag. To bi bilo upravljanje tzv. lancem potražnje. No još je raširenija postavka mreže vrijednosti, kada se svjesno grade savezi ili par-tnerstva.25

Ovakav je pristup važan stoga što se uspjeh na tržištu može osigurati tek stvaranjem cjelokupnih mreža vrijednosti, a ne samo nizvodnim dijelom – distribucijskim kanalima. Velike korporacije, prema tome, danas upravljaju svojim lancima stvaranja vrijednosti. Razvilo se upravljanje op-skrbnim lancem (engl. supply chain management – SCM).

Opskrbni lanac se sastoji od niza aktivnosti i organizacija koje provode materijale na njihovu putovanju od inicijalnog dobavljača do konačnog kupca.26

Vertikalni su marketinški sustavi nadalje važni i s motrišta vanjskotrgovinske razmjene, jer se ulaskom krupnih maloprodajnih lanaca u neku zemlju odmah otvaraju mogućnosti i potrebe razvoja cijelih lanaca, bez obzira na to koji će proizvođači (domaći ili inozemni) postati članovi takvih kanala.

U takvim uvjetima snažnoga jačanja vertikalnih marketinških sustava javlja se u nova konkuren-cija u maloprodaji, budući da vertikalni marke-tinški sustavi mogu pokretati svoju proizvodnju i zaobići (makar i krupne) proizvođače.27

Širenjem međunarodnih maloprodajnih lanaca iz razvijenijih zemalja u manje razvijene zemlje stvara se opasna konkurencija koja domicilne proizvođače i domicilne maloprodavače može potisnuti s tržišta, jer se oni u kratkom roku ne mogu prilagoditi novoj konkurenciji. Jednako tako, prodor velikih međunarodnih malopro-dajnih lanaca iz visokorazvijenih zemalja na tržišta zemalja u razvoju znači i penetraciju onih proizvođača koji su sudionici njihovih vrijedno-snih lanaca. Tako se razvijaju i novi maloprodajni oblici u tim zemljama; no u tim su zemljama ugrožena domicilna proizvodna i maloprodajna poduzeća. Kao odgovor na ovaj izazov domicilna se maloprodajna poduzeća trebaju brže koncen-trirati i sama razvijati međunarodne vrijednosne lance na temelju suradnje s domicilnim proizvo-đačima. No isto bi se tako domicilni proizvođači

25 Kotler, Ph.; Keller, K. L.: Isto (2008.), str. 47

26 Waters, D.: Logistics: An Introduction to Supply Chain Ma-nagement, Palgrave Macmillan, Ltd., 2003., str. 7.

27 Kotler, Ph.; Keller, K. L.:Isto (2008.), str. 488.


8786

mogli uključiti u međunarodne maloprodajne lance ako imaju dostatnu kvalitetu u proizvodnji.

Smatra se da je jedan od glavnih razloga teškog ulaska trgovaca na malo pretežno prehrambenom robom na globalno tržište (u odnosu na same proizvode i proizvođačke tvrtke), pa čak i na tržite manjeg broja stranih zemalja, proboj samog proizvoda koji tvrtka nudi. Naime maloprodajna poslovna jedinica nudi uvijek cijeli asortiman u kojem može biti i više stotina tisuća artikala.

No ovu poteškoću, barem u europskim okvi-rima, svladali su npr. njemački diskonteri Aldi i Lidl koji su se proširili sa svojim diskontnim prodavaonicama (u njima ne mora biti više od cca 700 artikala) u kojima prevladavaju njiho-ve vlastite marke (za 70 – 90% artikala).28 Ovi maloprodajni lanci zbog toga zapravo vladaju i samom proizvodnjom. Širenjem na međuna-rodnom tržištu s istim tim markama oni postižu sinergijske učinke u nabavi, a stvaraju i moć u nabavi omogućavajući koncentraciju proizvodnje i sniženje proizvodnih troškova temeljem eko-nomike obujma. Zapravo, internacionalizacija (i maloprodavača i proizvođača) uz industrijsku je konsolidaciju najvažniji ključni pokretač promje-na u maloprodajnom lancu vrijednosti.29 Takvim se modelima posebnih konkurentskih prednosti koji se temelje na tzv. vlasništvu nad transakcija-ma bavi teorija izravnih investicija.30

Dakako, kod ovih je prednosti potrebno ista-knuti posebne maloprodajne formate - oblike maloprodajnih poslovnih jedinica - i trgovačke marke31. U prehrambenom se sektoru razvijaju osobito novi maloprodajni oblici (s motrišta ze-mlje u koju se ulazi), npr. velikopovršinske proda-vaonice (supermarketi, hipermarketi), diskonteri, izvangradske strukovne tržnice (njem. Fachmar-kt), elektronička (internetska) maloprodaja i sl.

Zbog velikog utjecaja okružja maloprodaje na-

28 Wortmann, M.: Einzelhandel – eine äußerst begrenzte Eu-ropäisierung, Wirtschaftsdienst, 2010., Sonderheft, str. 66 - 70 (dostupno na: www.wirtschaftsdienst.eu/downloads/getfile.php?id=2322), [pristupljeno 17.07.2011.].

29 Finne, S.; Sivonen, H.: The Retail Value Chain : How to gain competitive advantage through Efficient Consumer Response, Kogan Page, Limited, London & Philadelphia, 2009., str. 6.

30 Vidjeti: J. H. Dunning: Market power of the fi rm and inter-national transfer of technology, in: International Journal of Industrial Organisation, Nr. 1, 1983., S. 333-351; J. H. Dunning: Multinational Enterprises and the Global Economy, Wo-kingham 1993., prema: Wortmann, 2010., str. 69

31 Fernie, J.; Fernie, Suzanne, Moore, Ch.: Principles of Retailing, Butterworth-Heinemann, Oxford, Burlington, 2003., str. 337.

oblikovanje njezine strukture,32 svaka zemlja koja ima maloprodaju razvijenu do određene mjere, ima svoje osobite oblike prodavaonica kojima se veliki maloprodajni sustavi nastoje širiti i u druge zemlje. No baš zbog te ekspanzije maloprodajne strukture pojedinih zemalja postaju sve sličnije.

Budući da se inovativni maloprodajni formati mogu lako kopirati, prednost je u trgovačkim markama.33 No, kao trgovačka marka može se smatrati i posebni oblik maloprodajne poslovne jedinice nekoga maloprodajnog poduzeća ili ko-operacijske grupacije, pa se tada koristi i termin „tip prodavaonice“.34 Dakle pojam “tip poslovne jedinice” povezuje se s njihovim profiliranjem. Profiliranje maloprodajnih “tipova poslovnih jedinica” ovdje se poima kao pandan marken – artiklima u industriji.35

Već se ranije naglašavalo da internacionalizaci-ja u maloprodaji znači prvenstveno transfer know – howa iz jedne zemlje u drugu36 i da su učinci internacionalizacije najprije u bržem tehničko–tehnološkom razvoju međunarodne maloprodaje. Također je spoznato da je u internacionalizaciji maloprodaje važno prilagođavanje na području logistike, tako da ona djeluje i na mogućnosti racionalizacija.37

Ulazak stranih maloprodajnih lanaca u neku zemlju, kao što je već rečeno, stvara dodatnu konkurenciju na domaćem tržištu i s njom vezane pozitivne i negativne učinke za ukupni nacionalni gospodarski sustav. Dodatnom se konkurencijom može pozitivno utjecati na domaće maloprodava-če da i oni racionaliziraju i da bolje marketinški oblikuju svoje prodavaonice, da kopiraju određe-ne strategije i tehničko–tehnološka i organizacij-

32 Usp. Jain, S. C.: International Marketing Management, Fifth Edition, South Western College Publishing, Cincinnati, Ohio, 1996., str. 537.

33 Wortmann, M.: Isto (2010.), str. 70.

34 Ahlert, D.; Olbrich, R.: Institutionelle Handelsbetriebslehre, Band 6 den Münsteraner Schriften zu Distribution und Han-del, 2. Auflage, Münster, 2001., str. 11 f, u : Ahlert, D.; Kenning, P.: Handelsmarketing, Springer Verlag, Berlin – Heidelberg, 2007., str. 111; usp. Tietz, 1993., str. 1319 – 1323

35 Tietz, 1993., str. 1319 – 1323.

36 Tietz, B.: Strategien der Transnationalisierung und Globa-lisierung im Handel , u: Trommsdorff, V. , Hrsg. .: Han-delsforschung 1990 – Internationalisierung im Handel, Betriebswirtschaftlicher Verlag Dr. Th. Gabler , Wiesbaden, 1990., str. 3 – 25, str. 12.

37 Meissner, H. G. ; Simmet, H. : Entwicklungen und Perspektiven des internationalen Einzelhandelsmarketing , u: Trommsdorff, V., Hrsg..: Handelsforschung 1990., Be-triebswirtschaftlicher Verlag Dr. Th. Gabler, Wiesbaden , 1990., str. 27 – 43, str. 39.

ska rješenja. Isto se tako obogaćivanjem ponude može smanjiti odljev kupovne snage u druge zemlje, postići bolje zadovoljavanje turističkih potreba i sl. Nadalje s obzirom na međusobnu povezanost maloprodaje i njezine okoline, inter-nacionalizacijom maloprodaje mogli bi se djelo-mice proizvesti pozitivni učinci ne samo za razvoj potrošnje nego i za razvoj domaće proizvodnje.

Kao pozitivni primjeri učinaka internacionali-zacije maloprodaje uzimaju se neke tranzicijske zemlje središnje i istočne Europe. U tim se ze-mljama koristi od internacionalizacije malopro-daje odnose na restrukturiranje domaće malopro-daje i na obogaćivanje trgovinske ponu

de, a štete na poteškoće u poslovanju domaćih maloprodavača. Nadalje neki autori ističu kao ko-risti od stranih maloprodajnih lanaca mogućnosti njihova doprinosa rastu prodaje i izvoza domaće industrije.38

4. Međunarodni maloprodajni lanci i njihova ekspanzija u pojedine zemlje

U tablicama 1 i 2 prikazali smo deset najvećih maloprodajnih lanaca u prehrambenom sektoru u svijetu i u Europi 2011. godine.

Tablice pokazuju da se pet europskih malopro-dajnih lanaca nalazi među 10 najvećih malo-prodajnih lanaca u svijetu. Naime u zemljama s većim unutarnjim tržištima potreba za ekspanzi-jom velikih maloprodajnih lanaca u druge zemlje pojavila se nešto kasnije.

38 Anić, I. D.; Vouk, R.: Razvojni problemi hrvatske maloprodaje u uvjetima internacionalizacije europske maloprodaje, Hrvat-ska gospodarska revija, Vol. 49, No 1, 2000., str. 40 – 52, str. 45 – 56.

Tablica 1. Najvećih 10 u maloprodaji u prehrambenom sektoru u svijetu 2011.

Red.br. Poduzeće - grupa Zemlja podrijetla Broj prodavaonica Ukupni promet 2010.

u mrld USD

1. Walmart SAD 8.969 445,51

2. Carrefour Francuska 15.978 148,77

3. Tesco Velika Britanija 5.381 104,35

4. Metro Njemačka 2.215 102,10

5. Aeon Japan 14.485 95,73

6. Seven & I. Japan 25.031 93,09

7. Kroger SAD 3.692 86,15

8. Schwarz Gruppe Njemačka 10.439 85,26

9. Costco SAD 572 79,25

10. Auchan Francuska 3.049 78,99

Izvor: Top 20 Welt LEH 2011., Planet Retail - Oktober 2011.,prema: Lebensmittelzeitung.net. (do-stupno na: http://www.lebensmittelzeitung.net/business/handel/rankings/pages/Top-20-LEH-Welt- 2011_219.html#rankingTable), [pristupljeno 17.01.2012.].


8988

Tablica 2. Najvećih 10 u maloprodaji u prehrambenom sektoru u Europi 2011.

Red.br. Poduzeće - grupa Zemlja podrijetla Ukupni maloprodajni promet

2010. u mil EUR

1. Carrefour Francuska 79 086

2. Schwarz Gruppe Njemačka 62 908

3. Tesco Velika Britanija 61 855

4. Auchan Francuska 49 839

5. Rewe Njemačka 48 693

6. Metro Njemačka 47 196

7. Edeka Njemačka 42 942

8. Aldi* Njemačka 42 382

9. Leclerc Francuska 35 826

10. ITM Francuska 28 741

Izvor: Top 10 Händler Europa 2011., Planet Retail - Juni 2011., prema: Lebensmittelzeitung.net. (dostupno na: http://www.lebensmittelzeitung.net/business/handel/rankings/pages/Top-10-Haendler-Europa-2011_210.html#rankingTable ), [pristupljeno 17.01.2012.].

Ovdje je posebno zanimljiv primjer Njemačke. Naime među prvih 10 maloprodajnih lanaca u Europi njemački su maloprodajni lanci najza-stupljeniji. Iako je njemačka maloprodaja prema stupnju internacionaliteta 2011. godine bila šesta u svijetu,39 ipak u Njemačkoj među prvih deset u promatranome prehrambenom sektoru nema ni-jednoga sa sjedištem izvan Njemačke (tablica 3). Od inozemnih maloprodajnih lanaca tek je među dvadeset najvećih samo diskonter Netto Nord iz Stavenhagena (Danska).40

39 Prema analizi pojavljivanja 323 vodeća svjetska maloprodaj-na lanca u 73 zemlje, koju je izvršila tvrtka CB Richard Ellis (usluge u poslovanju nekretninama) u Njemačkoj njih 46,4% raspolaže bar jednom podružnicom. Vidjeti: Top 20 Länder nach Internationalität der Einzelhändler 2011. (dostupno na: http://www.lebensmittelzeitung.net/business/handel/rankings/pages/Top-20-Laender-nach-Internationalitaet-der-Einzelhaendler-2011_175.html#rankingTable ), [pristupljeno 17.01.2012.].

40 Wortmann, M.: Isto (2010.), str. 69.

Prednosti su međunarodnih maloprodajnih lanaca u tome što su oni koncentrirali funkcije, tako da su mnogo veći nego domicilni malopro-dajni lanci i nastupaju u više zemalja (europskih, izvaneuropskih). Tako npr. Carrefour posluje u 36 zemalja, MetroGroup u 33 zemlje, Tesco u 13 zemalja, Schwarz-Gruppe u 25 zemalja, Rewe Group u 13 zemalja, Auchan u 14 zemalja, Leclerc u 6 zemalja.41

41 2010 The 250 Global Retailers, Stores Magazine, Jannuary 2011. (dostupno na: http://www.stores.org/2010/Top-250-List, [pristupljeno 17.07.2011.].

Tablica 3. Najvećih 10 u maloprodaji u prehrambenom sektoru u Njemačkoj 2011.

Red.br. Poduzeće - grupa Sjedište Ukupni maloprodajni promet

2010. u mil EUR

1. Edeka - Gruppe Hamburg 45 309

2. Rewe - Gruppe* Köln 37 478

3. Metro-Gruppe Düsseldorf 30 235**

4. Schwarz - Gruppe Neckarsulm 28 400**

5. Aldi - Gruppe*** Essen, Mülheim 24 500

6. Lekkerland Frechen 7 900

7. Tengelmann - Gruppe Mülheim 7 266

8. Schlecker Ehingen 4 300**

9. Globus St.Wendel 4 249

10. Dm - Drogeriemarkt Karlsruhe 4 074

Izvor: Top 30 LEH Deutschland 2011., TradeDimensions / Lebensmittel Zeitung / Stand: März 2011, prema: Lebensmittelzeitung.net. (dostupno na: http://www.lebensmittelzeitung.net/business/handel/rankings/pages/Top-30-LEH-Deutschland-2011_165.html#rankingTable ), [pristupljeno 17.01.2012.].

*Po odbitku prometa u „cash and carry“ sektoru i u sektoru usluga u prehrani.**Procjena Trade Dimensions-a***Aldi Süd i Aldi Nord, nova procjena.

Kao što smo već istaknuli međunarodni su maloprodajni lanci poznate marke. No ponegdje među-narodni maloprodajni lanci surađuju s domicilnim udruženim maloprodavačima u stvaranju novih marki.

U tablici 4 prikazano je prvih 10 trgovačkih marki u Njemačkoj 2011. godine.

Tablica 4. Prvih 10 trgovačkih marki u Njemačkoj 2011. godine

Rang Trgovačka marka Vlasnik marke Vrijednost marke 2011. u mil. USD

1. Aldi Aldi 3.525

2. Media Markt Metro Group 1.343

3. Edeka Edeka 1.321

4. Lidl Schwarz - Gruppe 1.176

5. Kaufland Schwarz - Gruppe 524

6. Rewe Rewe Group 393

7. Schlecker Anton Schlecker 384

8. Dm dm – Drogerie markt 358

9. Netto Marken-Discount Edeka - Gruppe 303

10. Obi Obi 281 Izvor: Top 10 Händlermarken Deutschland 2011., Interbrand, April 2011., prema: Lebensmittelzeitung.net (do-stupno na: http://www.lebensmittelzeitung.net/business/handel/rankings/pages/Top-10-Haendlermarken-Deu-tschland-2011_179.html#rankingTable ), [pristupljeno 17.01.2012.].


9190

5. Širenje međunarodnih maloprodajnih lanaca u tranzicijskezemlje (posebno u hrvatsku) i potrebne analize

Međunarodni se maloprodajni lanci u posljed-njih dvadesetak godina šire osobito u tranzicijske europske zemlje. U tim su zemljama inozemni

maloprodajni lanci mahom zastupljeniji od domaćih.42 Ti se maloprodajni lanci odnose na različite korporativne oblike.

U tablici 5 prikazali smo najvećih 10 u malo-prodaji u prehrambenom sektoru u Mađarskoj 2010. godine.

42 Vidjeti: (a) Top 10 Händler Polen 2010., Planet Retail - Juni 2010. , prema: Lebensmittelzeitung.net, (dostu-pno na: http://www.lebensmittelzeitung.net/business/handel/rankings/pages/Top-10-Haendler-Polen- 2010_85.html#rankingTable), [pristupljeno 17.07.2011.] ; (b) Top 7 Händler Tschechien 2011, Planet Retail – März 2011., prema: Lebensmittelzeitung.net (dostupno na: http://www.lebensmittelzeitung.net/business/handel/rankings/pages/Top-7-Haendler-Tschechien-2011_189.html#rankingTable), [pristupljeno 17.07.2011.]; (c) Top 10 Händler Slowakei 2010., Planet Retail - May 2010., prema: Lebensmittelzeitung.net (dostupno na: http://www.lebensmittelzeitung.net/business/handel/rankings/pages/Top-10-Haendler-Slowa-kei-2010_69.html#rankingTable), [pristupljeno 17.07.2011.]; (d) Top 10 Händler Ungarn 2010., Planet Retail - Juni 2010., prema: Lebensmittelzeitung.net (dostupno na: http://www.lebensmittelzeitung.net/business/handel/rankings/pages/Top-10-Haendler-Ungarn- 2010_73.html#rankingTable), [pri-stupljeno 17.07.2011.].

Za razliku od mnogih drugih zemalja, među 10 najvećih maloprodajnih lanaca u Hrvatskoj su hr-vatski zastupljeniji od drugih, i u prehrambenom, i u drugim sektorima.43

43 Kroatischen Einzelhandel fest in Kroatischen Händen, Regio data Research, Wien, 2010. (dostupno na: http://www.regioda-ta.eu/de/kroatischer-einzelhandel-fest-kroatischen-haenden) , [pristupljeno 17.07.2011.].

U prehrambenom je sektoru taj udio domaćih maloprodajnih lanaca 2010. godine bio 69,32%. To se može zaključiti temeljem podataka iz tablice 6.

U analizi utjecaja međunarodnih maloprodaj-nih lanaca na gospodarstvo tranzicijskih zemalja bili bi osobito zanimljivi podaci o uvozu i izvozu gotovih proizvoda – trgovačke robe, da bi se vidjelo koliko inozemni proizvođači roba i usluga sudjeluju na maloprodajnom tržištu određene zemlje, a koliko proizvođači iz te zemlje sudje-luju na maloprodajnim tržištima drugih zemalja (putem međunarodnih maloprodajnih lanaca koji operiraju u tim zemljama). Takve bi se analize mogle napraviti za sve grupe roba koje se prodaju u maloprodaji.

Kao podlogu za takve analize mogli bi se uzeti podaci o udjelima izvoza i uvoza u bruto društve-nom proizvodu (BDP) za pojedinu zemlju, kao i podaci o udjelima sektora distributivne trgovine i usluga transporta i komunikacija u bruto dodanoj vrijednosti. Takve podatke smo za 2009. godinu za izabrane zemlje dali u tablici 7.

Tablica 5. Najvećih 10 u trgovini u prehrambenom sektoru u Mađarskoj 2010.

Red.br. Poduzeće - grupa Promet u prehrambenoj robi

2010. u mil. euraUkupno sve prodajne linije u

mil. eura

1. Tesco 1.498 2.288

2. CBA Kereskedelmi Kft 1.734 2.012

3. Coop Euro 1.632 1.831

4. Spar Ősterreich 1.049 1.381

5. Réal Hungaria 1.053 1.202

6. Louis Delhaize 669 1.086

7. Groupe Auchan 559 958

8. Metro Group 490 735

9. Schwarz-Gruppe 587 689

10. Rewe Group 477 560

Izvor: Top 10 Händler Ungarn 2010., Planet Retail - Juli 2011.,prema: Lebensmittelzeitung.net. (dostupno na: http://www.lebensmittelzeitung.net/business/handel/rankings/pages/Top-10-HaendlerUngarn2011_205.html#rankingTable ), [pristupljeno 17.01.2012.].

Tablica 6. Najvećih 10 u maloprodaji u prehrambenom sektoru u Hrvatskoj 2010.

Red.br. Poduzeće - grupa Ukupni promet 2010.

u mil. kn

1. Konzum 12.711

2. Narodni trgovački lanac 7.455a

3. Ultragros i Gastro 6.000b

4. Mercator 2.962

5. Plodine 2.640

6. Metro C&C 2.262

7. Kaufland 2.203

8. Lidl 2.093

9. Spar 1.641

10. Drogerie Markt 1.589

Izvor. (a) 1000 najvećih hrvatskih tvrtki prema ukupnom prihodu u 2010., Lider, Zagreb, i Fina, Zagreb, Lider, Poslovni tjednik, br. 297 od 10.06. 2011., str. 30 – 68; (b) Distributivna trgovina u četvrtom tromjesječju 2010., Priopćenje 4.1.2/4 od 18 ožujka 2011., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, str. 2 (dostupno na: http://www.dzs.hr ), [pristupljeno 22.06.2011.]; (c) Narodni trgovački lanac (dostupno na: http://hr.vikipedia.org/wiki/Narodni trgova%C4%8Dki_lana%c), [ pristupljeno 22.06.2011]; (d) Ultra gros (dostupno na: http://www.ultragros.hr), [ pristupljeno 22.06.2011.]

Napomene: (a) Kao Narodni trgovački lanac obuhvaćeno 16 trgovačkih društava, i to: Kerum i Tommy iz Splita, Bakmaz iz Zadra, Biljemerkant iz Osijeka, Boso iz Vinkovaca, Pemo iz Dubrovnika, Studenac iz Omiša, Trgonom iz Novog Marofa, Idis iz Siska, Trgocentar iz Virovitice, Diona iz Zagreba, Lonia iz Kutine, Gavrilović iz Zagreba i Trgocentar iz Zaboka (procijenjen je promet za Idis iz Siska). (b) Za grupaciju Ultra gros (14 članica) i grupaciju (Gastro) promet procijenjen.


9392

Tablica 7 pokazuje da od promatranih zemalja jedino Grčka ima niži udio izvoza u BDP-u od Hrvatske, ali i viši udio trgovine i usluga tran-sporta i komunikacija u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti. Češka, Poljska, Mađarska, Slovačka i Slovenija razvijale su trgovinu i proizvodnju rav-nomjernije nego Hrvatska i Portugal. Međutim zbog gospodarske recesije na širem planu i u tim su se zemljama u posljednjim godinama znatno narušili postignuti odnosi.

Međutim Hrvatska je specifična i po tome što je među domaćim maloprodajnim lancima Kon-

zum koji se širi i na međunarodnom (za sada tek regionalnom) planu. Naime Agrokorova malo-prodaja (Konzum u Hrvatskoj i u Bosni i Herce-govini te Idea u Srbiji) najveći je maloprodajni lanac u Adria regiji s 2,67 mlrd. eura prihoda od prodaje u 2009. godini.44 Agrokor danas poslu-je u tri zemlje s cca 1.000 prodavaonica (oko 700 prodavaonica ima Konzum u Hrvatskoj,45 oko 140 prodavaonica ima Konzum u Bosni i Hercegovini,46 a oko 154 prodavaonice ima njego-va Idea u Srbiji47 (Idea, 2011).

44 Najveći maloprodajni lanci Adria regije (dostupno na: http://www.deloitte.com/assets/Dcom-Croatia/Local%20Assets/Documents/2010/hr_Analiza_trzista_maloprodajnih_lana-ca_2010.pdf), [pristupljeno 17.07.2011.].

45 Konzum (dostupno na: http://www.konzum.hr/Korporativ-niWeb/OpceInformacije.aspx), [pristupljeno 17.07.2011.].

46 Konzum B i H (dostupno na: http://www.konzum.co.ba/Prodavaonice/Popis.aspx), [pristupljeno 17.07.2011.].

47 Idea (dostupno na:http://www.idea.rs/o_nama.html ), [pristu pljeno 17.07.2011.].

Tablica 7. Udjeli izvoza i uvoza robe u GDP-u u nekim europskim zemljama 2009.

Red. br. Zemlja GDP u mlrd. eura

Udio trgovine i usluga transporta i komunikacija u ukupnoj bruto dodanoj

vrijednosti

Udio u % u GDP-u

Izvoz robe Uvoz robe

1. Belgija 339 20,9 59,7 58,9

2. Grčka 233 33,1 6,6 19,8

3. Nizozemska 572 20,3 52,7 46,6

4. Njemačka 2.397 17,5 34,2 28,6

5. Švedska 293 20,0 32,7 29,5

6. Bugarska 35 25,4 33,6 45,3

7. Češka 137 24,2 58,7 53,8

8. Mađarska 93 21,2 63,2 44,1

9. Poljska 310 27,1 32,3 33,3

10. Portugal 168 25,7 22,1 58,8

11. Rumunjska 116 23,6 25,1 31,0

12. Slovačka 63 24,3 62,7 60,8

13. Slovenija 35 22,0 45,7 47.7

14. Hrvatska 45 25,2* 16,9 33,3

Izvor: (a) Europe in figures - Eurostat Yearbook 2011, Economy and finance, str. 46 (dostupno na: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/CH_01_2011/EN/CH_01_2011-EN.PDF ),[pristup 14.01.2012.].(b) Euorpe in figures - Eurostat Yearbook 2011, International trade, str. 418 (dostupno na: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/CH_09_2010_XLS/EN/CH_09_2010_XLS-EN.XLS), [pristup 14.01.2012.].*2008.

Ulaskom velikih stranih maloprodajnih lanaca na hrvatsko tržište konkurentska pozicija doma-ćih maloprodajnih lanaca postaje sve složenija, jer oni kao kupci ne mogu ravnopravno kon-kurirati u nabavi na inozemnom tržištu. Stoga su (ponovno) u prilici da intenziviraju odnose (kooperacije) s domaćim proizvođačima (mnogi od njih u tome su zakasnili i već su istisnuti s hrvatskoga tržišta).

To je jedna opcija pozitivnog utjecaja distribu-tivne trgovine na gospodarski razvoj promatrane zemlje.

U drugim bi se slučajevima, kao što smo u prethodnim razmatranjima već naveli, domaći proizvođači (ne samo proizvoda nego i različitih usluga) iz tranzicijskih zemalja trebali intenziv-nije uključiti u vrijednosne lance međunarodnih maloprodajnih lanaca koji su ušli u tržišta njiho-vih zemalja. U protivnom će se usporavati razvoj njihovih nedovoljno zaštićenih gospodarstava.

6. Umjesto zaključka

U skladu sa zakonitostima razvoja koncen-tracije u gospodarstvu interrnacionalizacija i globalizacija maloprodaje postaju sve značajnije. Razvojem vertikalnih marketinških sustava i upravljanja cijelim opskrbnim lancima, osobito na međunarodnom planu, potreban je i novi pristup u analizi maloprodaje u gospodarskom razvoju pojedinih zemalja.

Temeljem ovdje iznesenih teorijskih stavova, analiziranih podataka i još nepotvrđenih rezul-tata istraživanja mogla bi se postaviti hipoteza o dvojbenom učinku međunarodnih maloprodajnih lanaca na gospodarski razvoj u zemljama u koje oni ekspandiraju (tranzicijskim i drugim). Oni su mogli biti pokretači gospodarskoga razvoja u tim zemljama, jer su u njih unijeli dodatnu konkuren-ciju koja je trebala pokrenuti domaće malopro-davače i domaće proizvođače na brže stvaranje racionalnijih organizacijskih oblika (okrupnjava-nje, kooperaciju i sl.), odnosno mogli su ponuditi i kooperaciju s domaćim uspješnim maloproda-vačima i/ili proizvođačima.

Nadalje, međunarodni su maloprodajni lanci u zemlje u koje su ekspandirali unijeli i nove teh-nologije i nove poslovne modele, racionalizirajući tako maloprodajni, odnosno distribucijski sektor. Međutim valja znati da su se time, s druge strane, aktivirale tvrtke iz razvijenih zemalja (proizvodne tvrtke, ali i one koje su dale usluge s višim udjeli-ma znanja: istraživačke, posredničke, projektant-ske). Osim toga kao negativne popratne pojave mogle su se pojaviti još i devastacija prostora, uništavanje zdravog prirodnog okoliša i sl.

U svakome je slučaju problematika internacio-nalizacije i globalizacije maloprodaje vrlo složena i ne može se dati općevažeći odgovor na koji se način i do koje mjere treba i može regulirati to gospodarsko područje.


9594


Literatura

1. 1000 najvećih hrvatskih tvrtki prema ukupnom prihodu u 2010., Lider, Zagreb, i Fina, Zagreb, Lider, Poslovni tjednik, br. 297 od 10. 06. 2011.

2. 2010 The 250 Global Retailers, Stores Magazine, Jannuary 2011. (dostupno na: http://www.stores.org/2010/Top-250-List, [pristupljeno 17.07.2011.].

3. Ahlert, D.; Kenning, P.: Handelsmarketing, Springer Verlag, Berlin – Heidelberg, 2007.4. Anić, I. D.; Vouk, R.: Razvojni problemi hrvatske maloprodaje u uvjetima internacionalizacije europ-

ske maloprodaje, Hrvatska gospodarska revija, Vol. 49, No 1, 2000., str. 40 – 52.5. Brodowski, D.: ‘Globalisierung, L. K. Wirtschaft/Recht, 1998/2000, 1 – 7, str. 1 (dostupno na:http://

www.brodo.de/german/pub/abi/glob.html), [pristupljeno 10.01.2003].6. Distributivna trgovina u četvrtom tromjesječju 2010., Priopćenje 4.1.2/4 od 18 ožujka 2011., Državni

zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, str. 2 (dostupno na: http://www.dzs.hr ), [pristuplje-no 22.06.2011.].

7. Einzelhandel im Deutschland. Immobilienmarkt Research-Marktbericht 6, 2000., str. 1-19 (dostupno na: http://www.bnkgesellschaft.de/ /70_immo/10_marktinfo/Marktbericht_6.pdf ), [pristupljeno 08.01. 2003.].

8. Einzelhandel und Globalisierung – Zur Steuerung globaler Wertschöpfungsketten durch deutsche Einzelhandelsunternehmen, 2007. (dostupno na: http://www.wzb.su/ow/into/projects/retail_globali-sation.de.htm), [pristupljeno 14.12. 2007].

9. Europa-Glossar (dostupno na: http://www.europa.eu/scdplus/glossary/globalisation.de.htm), [pri-stupljeno 05.05.2007.].

10. Europe in figures - Eurostat Yearbook 2011, Economy and finance, str. 46 (dostupno na: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/CH_01_2011/EN/CH_01_2011-EN.PDF ),[pristupljeno 14.01.2012.].

11. Euorpe in figures - Eurostat Yearbook 2011, International trade, str. 418 (dostupno na: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/CH_09_2010_XLS/EN/CH_09_2010_XLS-EN.XLS), [pristupljeno 14.01.2012.].

12. Fernie, J.; Fernie, Suzanne, Moore, Ch.: Principles of Retailing, Butterworth-Heinemann, Oxford, Burlington, 2003.

13. Finne, S.; Sivonen, H.: The Retail Value Chain : How to gain competitive advantage through Efficient Consumer Response, Kogan Page, Limited, London & Philadelphia, 2009.

14. Greve, R.: Globalisierung der Wirtschaft’, Münstener Diskussionspapiere zum Nonprofit-Sektor, Nr 4, 2000. (dostupno na: http://www.dritte-sektor-forschung.de) [pristupljeno 05.05.2007.].

15. Hanf, C. H.; Hanf, J. H. : Internationalisierung des Lebensmitteleinzelhandels und dessen Auswir-kung auf den Ernährungssektor, Jahrbuch der Österreichischen Gesellschaft für Agrarökonomie, Band 14, 2004., str. 87 – 98, str. 89 (dostupno na: http://www.boku.ac.at/oega/Tagung/2004/04_Hanf.pdf ), [ pristupljeno 14.02.2008.].

16. Idea (dostupno na:http://www.idea.rs/o_nama.html ), [pristupljeno 17.07.2011.].17. Internationalisierung von Unternehmen, (dostupno na http://www.hartling.name/internationalisie-

rung/begriff.html ), [pristupljeno 14.12.2007.].18. Jain, S. C.: International Marketing Management, Fifth Edition, South Western College Publishing,

Cincinnati, Ohio, 1996.19. Konzum (dostupno na: http://www.konzum.hr/KorporativniWeb/OpceInformacije.aspx), [pristu-

pljeno 17.07.2011.].20. Konzum BiH (dostupno na: http://www.konzum.co.ba/Prodavaonice/Popis.aspx), [pristupljeno

17.07.2011.].

21. Kotler, Ph.; Keller, K.L.: Marketing management, 12td edition, Prentice Hall, Pearson Education Inc., 2006., Prijevod, MATE, Zagreb, 2008.

22. Kroatischen Einzelhandel fest in Kroatischen Händen, Regio data Research, Wien, 2010. (dostupno na: http://www.regiodata.eu/de/kroatischer-einzelhandel-fest-kroatischen-haenden), [pristupljeno 17.07.2011.].

23. Levy, M., Weitz, B.A.: Retailing Management, Seventh Edition, McGraw-Hill Irwin Inc., New York, 2009.

24. Meissner, H. G. ; Simmet, H. : Entwicklungen und Perspektiven des internationalen Einzelhan-delsmarketing , u: Trommsdorff, V., Hrsg..: Handelsforschung 1990., Betriebswirtschaftlicher Verlag Dr. Th. Gabler, Wiesbaden , 1990.

25. Najveći maloprodajni lanci Adria regije (dostupno na: http://www.deloitte.com/assets/Dcom-Croatia/Local%20Assets/Documents/2010/hr_Analiza_trzista_maloprodajnih_lanaca_2010.pdf), [pristupljeno 17.07.2011.].

26. Narodni trgovački lanac (dostupno na: http://hr.vikipedia.org/wiki/Narodni _trgova%C4%8Dki_lana%c) , [pristupljeno 22.06.2011].

27. Ostrow, R.: The Fairchild Dictionary of Retailing, Drugo izdanje, Fairchild Books, Inc., New York, 2009.

28. Peisert, R.: Die Wahl internationalen Standorte durch europäische Handelsunternehmen’, Lehrstuhl für Betriebswirtschaftslehre, insb. Marketing, FernUniversität in Hagen, 2004., str. 2 (dostupno na: http://www.Fernuni-Hagen.de/MARKETING ), [pristupljeno 23.02.2008.].

29. Pietersen, F.; Schrahe, Ch.: Internationalisierung im Lebensmitteleinzelhandel, KPMG Deutsche Treuhand – Gesellschaft, 2004. , str. 58 – 68 (dostupno na: http://www.kpmg.de ), [pristupljeno 17.07.2007.].

30. Stamm, A. : Wertschöpfungsketten entwicklungspolitisch gestalten‘, Deutsche Gesellschaft für tech-nische Zusammenarbeit (GTZ) GmbH, Eschborn, 2004. (dostupno na: http://www.gtz.de/themen) [pristupljeno 10.07. 2005].

31. Tietz, B.: Strategien der Transnationalisierung und Globalisierung im Handel , u: Trommsdorff, V. , Hrsg. .: Handelsforschung 1990 – Internationalisierung im Handel, Betriebswirtschaftlicher Ver-lag Dr. Th. Gabler , Wiesbaden, 1990., str. 3 – 25.

32. Tietz, B.: Euro - Marketing, Verlag Moderne Industrie, Landsberg/Lech, 1990.33. Tietz, B.: Handelsbetrieb, Drugo izdanje, Verlag Franz Wahlen GmbH, München, 1993.34. Top 10 Händler Europa 2011., Planet Retail - Juni 2011., prema: Lebensmittelzeitung.net. (dostu-

pno na: http://www.lebensmittelzeitung.net/business/handel/rankings/pages/Top-10-Haendler-Eu-ropa-2011_210.html#rankingTable ), [pristupljeno 17.01.2012.].

35. Top 10 Händler Polen 2010., Planet Retail - Juni 2010., prema: Lebensmittelzeitung.net (dostupno na: http://www.lebensmittelzeitung.net/business/handel/rankings/pages/Top-10-Haendler-Polen- 2010_85.html#rankingTable), [pristupljeno 17.07.2011.].

36. Top 10 Händler Slowakei 2010., Planet Retail - May 2010., prema: Lebensmittelzeitung.net (do-stupno na: http://www.lebensmittelzeitung.net/business/handel/rankings/pages/Top-10-Haendler-Slowakei-2010_69.html#rankingTable), [pristupljeno 17.07.2011.].

37. Top 7 Händler Tschechien 2011, Planet Retail – März 2011., prema: Lebensmittelzeitung.net (do-stupno na: http://www.lebensmittelzeitung.net/business/handel/rankings/pages/Top-7-Haendler-Tschechien-2011_189.html#rankingTable), [pristupljeno 17.07.2011.].

38. Top 10 Händler Ungarn 2010., Planet Retail - Juni 2010., prema Lebensmittelzeitung.net (dostupno na: http://www.lebensmittelzeitung.net/business/handel/rankings/pages/Top-10-Haendler-Ungarn- 2010_73.html#rankingTable), [pristupljeno 17.07.2011.].

39. Top 10 Händlermarken Deutschland 2011., Interbrand, April 2011., prema: Lebensmittelzeitung.net (dostupno na: http://www.lebensmittelzeitung.net/business/handel/rankings/pages/Top-10-Haendlermarken-Deutschland-2011_179.html#rankingTable ), [pristupljeno 17.01.2012.].

9796

40. Top 10 Händler Ungarn 2010., Planet Retail - Juli 2011.,prema: Lebensmittelzeitung.net. (dostupno na: http://www.lebensmittelzeitung.net/business/handel/rankings/pages/Top-10-HaendlerUn-garn2011_205.html#rankingTable ), [pristupljeno 17.01.2012.].

41. Top 20 Länder nach Internationalität der Einzelhändler 2011. (dostupno na: http://www.leben-smittelzeitung.net/business/handel/rankings/pages/Top-20-Laender-nach-Internationalitaet-der-Einzelhaendler-2011_175.html#rankingTable ), [pristupljeno 17.01.2012.].

42. Top 20 Welt LEH 2011., Planet Retail - Oktober 2011.,prema: Lebensmittelzeitung.net. (dostu-pno na: http://www.lebensmittelzeitung.net/business/handel/rankings/pages/Top-20-LEH-Welt- 2011_219.html#rankingTable), [pristupljeno 17.01.2012.].

43. Top 30 LEH Deutschland 2011., TradeDimensions / Lebensmittel Zeitung / Stand: März 2011, prema: Lebensmittelzeitung.net. (dostupno na: http://www.lebensmittelzeitung.net/business/handel/rankings/pages/Top-30-LEH-Deutschland-2011_165.html#rankingTable ), [pristupljeno 17.01.2012.].

44. Ultra gros (dostupno na: http://www.ultragros.hr), [ pristupljeno 22.06.2011.].45. Von der Internationalisierung zur Globalisierung des Unternehmens (dostupno na:http://www.uni-

ulm.de), [pristupljeno 14.12.2007.].46. Waters, D.: Logistics: An Introduction to Supply Chain Management, Palgrave Macmillan, Ltd.,

2003.47. Wortmann, M.: Strukturwandel und Globalisierung des deutschen Einzelhandels, WZB – Discusi-

onpapier, 2003. (dostupno na: http://www.skylla.wz-berlin.de/pdf/2003/iii03-202a.pdg), [pristu-pljeno 01.10.2004.].

48. Wortmann, M.: Einzelhandel – eine äußerst begrenzte Europäisierung, Wirtschaftsdienst, 2010., Sonderheft, str. 66 - 70 (dostupno na: www.wirtschaftsdienst.eu/downloads/getfile.php?id=2322), [pristupljeno 17.07.2011.].

Zdenko Segetlija

Davor Dujak

Significance of Shop Types and Value Chains in the Internationalisation of Retail Trade

Abstract

The underlying assumption of this paper is the need for and growing importance of internationalisa-tion and globalisation of the retail trade. As a matter of fact, the internationalisation of the retail trade is becoming more and more important for economic development due to the growing importance of retail trade in vertical marketing systems and entire value chains. This is a new approach to the analy-sis of the role of retail trade in international management and economic development. Considering the trend of expansion of retail trade chains into other countries, the question arises how retail trade can affect economic development of countries to which these chains are spreading. This is an interesting question especially to the Republic of Croatia and other transition countries.

Keywords: Internationalisation of retail trade, value chains, shop types, economic development, Republic of Croatia


9998

Jelena Kristić*

STAvOvi STuDENTSkE pOpulACiJE O uTJECAJu pROmOCiJSkOG SplETA NA kupNJu viNA

Sažetak

U cilju utvrđivanja važnosti promocije pri kupnji vina na području Osječko-baranjske županije provedeno je istraživanje na uzorku od 476 ispitanika, pripadnika studentske populacije, koja je po-tencijalna ciljna skupina potrošača vina. Istražena su i mišljenja i stavovi studenata o najboljem načinu promocije vina usmjerenoj prema njima kao specifičnomu tržišnom segmentu. Rezultati su pokazali da većina studenata, neovisno o pojedinim varijablama, drži da su promocija i dizajn bitni elementi pri odlučivanju o kupnji vina. Prijedlozi studenata o najboljem načinu promocije upućuju na zaključak da bi domaći vinari trebali i te kako promijeniti način komunikacije, barem prema ovoj ciljnoj skupini potrošača.

Ključne riječi: vino, promocija, dizajn, studentska populacija

*Sveučilište u Osijeku, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, K. P. Svačića 1d, 31000 Osijek, Hrvatska (e-mail: [email protected])

Jelena Kristić: Stavovi studentske populacije o utjecaju promocijskog spleta na kupnju vina Jelena Kristić: Stavovi studentske populacije o utjecaju promocijskog spleta na kupnju vina

1. Uvod

Hrvatska su vina kvalitetna vina s dugom tradi-cijom u prozvodnji. No to je samo dobra pola-zišna točka u prodaji koja se mora kontinuirano nadograđivati. Potrošači žele više od kvalitetnih vina. Evidentno je da hrvatska vina odnose prva mjesta na sajmovima vina diljem Europe, ali su i dalje neprepoznata1, od domaćih, a pogotovo od inozemnih potrošača. Cjenovno pozicioniranje pomaže,2 ali će ostali marketinški elementi vino jasnije izdiferencirati od konkurencije. Veliku ulogu ovdje svakako mora preuzeti promocija.

Promocija, kao jedan od četiriju elemenata marketinškog spleta, služi kao sredstvo komu-nikacije između proizvođača i potrošača vina s ciljem obostranoga zadovoljavanja potreba.3 Promocija se može raščlaniti na temeljne promo-cijske aktivnosti: oglašavanje, publicitet, odnose s javnošću, unapređivanje prodaje i osobnu pro-daju te granične promocijske aktivnosti: dizajn, ambalažu, usluge potrošačima, i propagandu „od-usta-do-usta“. Sve komponente zajedno čine promocijski splet.

Zakonom o vinu 4 dopušteno je promovira-nje vina koje se umjesto alkoholnog pića drži poljoprivredno-prehrambenim proizvodom, te se može promovirati putem tiskanih i emitivnih medija, ali promocija ne smije biti usmjerena prema maloljetnim osobama i oglašavati vino kao proizvod koji može donijeti pozitivne učinke na raznim životnim područjima. Drugim riječima, promocija mora prigodom prenošenja oglašavač-ke poruke ciljnoj skupini biti suptilna. No promo-cijski napori ne smiju biti usmjereni na isključivu komunikaciju da je vino kvalitetno. Nije dovoljno

1 Rajh, E.: Utjecaj elemenata marketinškog miksa na tržišnu vrijednost marke, Privredna kretanja i ekonomska politika, Vol. 15, No. 102, Ekonomski institut Zagreb i Ministar-stvo financija RH, Zagreb 2005, str. 30-59.

2 Radman, M., Kovačić, D. i Gašparec-Skočić, Lj.: Wine per-ception and consumption among young adults in Croatia, Proceedings of the 28th World Congress of Vine and Wine, Vienna 2004, dostupno na: http://www.agmrc- croatia.org/businessdevelopment/wineyoungadults.pdf

3 Hall, C. M., Mitchell, R.: Wine marketing – a practical guide, Elsevier Ltd., Oxford 2008, str. 225-259.

4 Zakon o vinu, Narodne novine, broj 96/03.

uvjeriti potrošače da je riječ o kvalitetnom vinu jer je većina vina kvalitetna per se, čak možemo reći da je tržište i zasićeno proizvodima koji su kvalitetni i međusobno se, sa stajališta potrošača, vrlo malo razlikuju. Potrošačima se mora dati razlog da potraže baš vino određenog proizvo-đača, vino koje u njima budi emocije i s kojim se preko njegove „priče“ identificiraju. Pričom koja je bolja od konkurencije, pričom koja je uvjerljiva i snažna i na najbolji način prezentira povijesno nasljeđe,5 mjesto i ljude koji ga prave.

Prema jednom od izvršenih istraživanja postoji šest potencijalnih segmenata potrošača vina u kontinentalnoj Hrvatskoj – prestižni potrošači, stručnjaci, tradicionalni potrošači, hedonisti, skromni (u kojem se nalaze i mladi potrošači) i štedljivi potrošači.6 Rezultati ovog istraživanja usmjereni su na segment mladih te daju općenitu sliku percepcije studentske populacije o važnosti promocije pri kupnji vina, a samim time pred-stavljaju polazišnu točku za daljnja istraživanja preostalih segmenata potrošača vina na području cijele Republike Hrvatske sa svrhom njihova upoznavanja i razumijevanja.

2. Materijal i metode

U istraživanju je korištena metoda prikupljanja primarnih podataka upitnikom kao instrumen-tom istraživanja koja je provedena u lipnju 2011. godine. Kako bi se stvorila potpunija slika tržišta vina i utvrdile preferencije mlađe populacije, ciljna skupina ispitanika bila je predstavljena studentima preddiplomskih i diplomskih studija Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osije-ku. Uzorak je bio namjeran i obuhvaćao je 476 ispitanika s područja Osječko-baranjske županije. Među njima je bilo 46,01% muškaraca i 53,99% žena, kao što je prikazano i u Tablici 1.

5 Duboković, F.: Prijedlog strategije razvoja vinogradarstva i vinarstva u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Agronomski glasnik, Vol. 69, No. 4, Hrvatsko agronomsko društvo, Zagreb 2007, str. 277-295.

6 Kalazić, Z., Leko Šimić, M., Horvat, J.: Wine market segmenta-tion in continental Croatia, Journal of Food Products Marketing – Special issue: Competitive Advantage of the Food Industry in the Balkans, Vol. 16, Issue 3, Routledge, London 2010, str. 325-335.

UDK 339.18 (497.5):659.1Prethodno priopćenje

101100

Tablica 1. Ispitanici prema spolu

Spolispitanika

Broj ispitanika Postotak

Muški 219 46,01

Ženski 257 53,99

Ukupno 476 100,00

Tablica 2. prikazuje razdiobu ispitanika prema području s kojeg dolaze, tako da je bilo 54,62% ispitanika s gradskih područja, 15,76% s prigrad-skih te 29,62% sa seoskog područja.

Tablica 2. Ispitanici prema području

Područje Broj ispitanika Postotak

Gradsko 260 54,62

Prigradsko 75 15,76

Seosko 141 29,62

Ukupno 476 100,00

Tablica 3. prikazuje podjelu ispitanika prema ostvarenim mjesečnim prihodima kućanstva, demografskoj varijabli koja je korištena umjesto mjesečnoga osobnog prihoda ispitanika, zbog jednostavne činjenice da studentska populacija još uvijek nema stalne izvore prihoda. Ukupno 125 ispitanika ili 26,26% nije željelo dati ili nije znalo odgovor na ovo pitanje, 99 ispitanika ili 20,80% ulazi u skupinu mjesečnog prihoda od 4.501,00 do 7.000,00 kn, 98 ispitanika ili 20,59% pripada skupini čiji su mjesečni prihodi veći od 9.501,00 kn, 83 ispitanika ili 17,44% ima mjesečni prihod kućanstva od 7.001,00 do 9.500,00 kn, 49 ispitanika ili 10,29% ima prihod od 3.001,00 do 4.500.00 kn, dok 22 ispitanika, odnosno 4,62%, ima mjesečni prihod kućanstva manji od 3.000,00 kn.

Tablica 3. Ispitanici prema mjesečnom prihodu kućanstva

Mjesečni prihod kućanstva (kuna)


Do 3.000 22 4,623.001-4.500 49 10,294.501-7.000 99 20,807.001-9.500 83 17,44

Više od 9.501 98 20,59Ne zna 125 26,26Ukupno 476 100,00

Tablica 4. prikazuje razvrstavanje ispitanika prema izvorima prihoda kućanstva, tako da naj-veći dio, njih 75,84%, ostvaruje prihode iz nepo-ljoprivrednih djelatnosti, dok je kod samo 6,72% ispitanika mjesečni prihod kućanstava isključivo vezan uz poljoprivredu.

Tablica 4. Ispitanici prema osnovnom izvoru prihoda kućanstva

Osnovni izvor prihoda kućanstva


Nepoljoprivredne djelatnosti 361 75,84

Poljoprivreda i nepoljoprivreda 83 17,44

Isključivo poljoprivredne djelatnosti 32 6,72

Ukupno 476 100,00

Od ukupnog broja ispitanika njih 407 izjasnilo se da su potrošači vina te su njihovi odgovori uzeti kao relevantni.

Upitnik se sastojao od 42 pitanja otvorenog i zatvorenog tipa podijeljena u nekoliko skupina koja su se odnosila na potrošnju vina, važnost cijene, kvalitete i zemlje podrijetla, poznatost autohtonih sorti grožđa, važnost distribucije te utjecaj promocije. Podaci prikupljeni u istra-živanju obrađeni su statističkim programskim paketom SPSS.

Rezultati istraživanja

Želje i potrebe potrošača trebaju predstavljati početnu i završnu točku u promocijskim napo-rima proizvođača. Tablica 5. prikazuje pregled rezultata istraživanja koji se odnose na stavove ispitanika o važnosti promocije te o važnosti dizajna, kao jednog od elemenata promocijskog spleta. Dizajn, bolje rečeno dizajn boce, izabran je kao posebno pitanje jer je riječ o promocijskoj aktivnosti koja se ne može čak niti fizički, odvojiti od vina kao proizvoda, a ujedno predstavlja komponentu komunikacije prema potrošačima. Odnosi se na oblikovanje boce, naljepnice, čepa i naziva vina. Odgovori ispitanika mjereni su na Likertovoj ljestvici koja se sastojala od pet stupnjeva.

Prosječni odgovori o promociji i dizajnu nisu se toliko razlikovali, a vrijednosti moda i medija-na bile su identične. Vrijednosti standardne

devijacije i koeficijenta varijacije ukazuju na veću raspršenost podataka kod pitanja važnosti dizajna.

Iz tablice 5. je vidljivo, iako je ocjena 3,34 za promociju, odnosno 3,26 za dizajn, malo veća od prosječne ocjene 3,00, kako većina ispitanika ipak misli da promocija i dizajn daju određenu težinu pri odlučivanju o kupnji vina. Iako je ocjena dizajna nešto niža od ocjene promocije, za dizajn možemo reći da je ponekad jedino sredstvo diferencijacije od ostalih proizvođača7 koje mora zadovoljiti funkcijske (upotrebljivost, korisnost), estetske (privlačnost, harmoničnost, ljepota) i ekonomske zahtjeve (gledano s aspekta proi-

7 www.gla.ac.uk/wine (pristup 14.01.2012.)

zvodnje i potrošnje) te biti u skladu s temeljnim marketinškim spletom. Marketing bez odgovara-jućeg dizajna proizvoda, ali i ostalih aplikativnih područja djelovanja dizajna, nezamisliv je.

U tablici 6. prikazani su stavovi ispitanika o važnosti promocije i dizajna razvrstani po spolu. Rezultati Mann-Whitneyevog testa pokazuju da su u oba slučaja (pitanje promocije i dizajna) razlike u stavovima muških i ženskih studenata statistički značajne. Možda i očekivano, žene više valoriziraju važnost dizajna kao estetske kompo-nente pri odlučivanju o kupnji.

U tablici 7. su ista pitanja razrađena prema kategorijama područje, prihod i izvor prihoda, a rezultati Kruskal-Wallisovog testa prikazuju kako u slučaju varijable područje postoji najmanje jed-na skupina studenata koja se statistički razlikuje od ostalih u ocjenjivanju važnosti promocije. Na-ime veću prosječnu ocjenu za važnost promocije dali su ispitanici sa seoskih područja. Iako kod varijabli prihod i izvor prihoda nijedna statistička razlika nije znatna, zanimljivo je da su ispitanici čiji se članovi kućanstva pretežno bave poljopri-vredom također dali najveću prosječnu ocjenu kod pitanja važnosti promocije, ali i dizajna.

Tablica 5. Odabrani rezultati istraživanja koji se odnose na stavove ispitanika o važnosti promocije i dizajna

Varijabla Brojpodataka

Aritmetička sredina Medijan Mod Standardna

devijacijaKoeficijent varijacije

Promocija 407 3,34 3,00 4,00 1,10 32,82

Dizajn 407 3,26 3,00 4,00 1,16 35,54

Tablica 6. Odabrani rezultati istraživanja i Mann-Whitneyev test – kategorija spol

PROMOCIJA DIZAJN

A.S.Mann-Whitneyev test

A.S.Mann-Whitneyev test

Prosjek rangova Z P Prosjek

rangova Z P

SpolMuški 3,16 185,94

-3,080 0,0023,11 189,96

-2,385 0,017Ženski 3,49 220,45 3,38 216,79

Napomena: A.S .= aritmetička sredina


103102

Nakon vrednovanja promocije i dizajna slijedilo je otvoreno pitanje „Koji je prema Vašem mišljenju najbolji način promocije vina?“. Mogući su bili višestruki odgovori, a sažeti odgovori prikazani su u tablici 8.

Tablica 8. Odgovori ispitanika na pitanje „Koji je prema Vašem mišljenju najbolji način promocije vina“?

Način promocije Broj ispitanika

Degustacije 131

TV (unutar sadržaja za mlade) 92

Propaganda „od-usta-do-usta“ 74

Vinski događaji (sajmovi, dani vina i sl.) 71

In-store promocije 60

Internet i društvene mreže 48

Promocija u kafićima i restoranima 37

Promotivne cijene 32

1+1 gratis akcije 29

Ambalaža (boca, etiketa) 15

Radio 6

Tisak 5

Tablica 7. Odabrani rezultati istraživanja i Kruskal-Wallisov test – kategorija područje, prihod, izvor prihoda

PROMOCIJA DIZAJN

A.S.Kruskal-Wallisov test

A.S.Kruskal-Wallisov test

Prosjek rangova H P Prosjek

rangova H p

Područje

Gradsko 3,21 190,62

8,312 0,016

3,22 199,92

2,428 0,297Prigrad. 3,35 207,64 3,45 223,89

Seosko 3,57 227,57 3,21 200,58

Prihod

Do 3.000 kn 3,57 173,55

2,211 0,697

3,33 149,67

1,772 0,778

3.001 – 4.500 kn 3,38 155,29 3,19 148,90

4.501 – 7.000 kn 3,33 144,87 3,20 143,67

7.001 – 9.500 kn 3,47 155,98 3,44 159,63

Više od 9.500 kn 3,35 150,12 3,35 157,10

Izvor prihoda

Nepoljop. 3,29 198,51

5,298 0,071

3,25 203,33

1,507 0,471Nepoljop. i poljop. 3,38 210,34 3,18 197,72

Poljop. 3,78 249,28 3,52 228,61

Napomena: A.S. = aritmetička sredina, prigrad. = prigradsko, nepoljop. = nepoljoprivredne djelatnosti, poljop. = poljoprivreda

Ako odgovore navedene u prethodnoj tablici složimo po elementima promocijskog spleta, vidljivo je kako je najbolji način promoviranja zasigurno unapređivanje prodaje koje obuhvaća degustacije, vinske događaje, in-store promociju, promociju u kafićima i restoranima, promotivne cijene i 1+1 gratis akcije. Znatan je dio ispitanika naglasio važnost propagande „od-usta-do-usta“ te korištenje interneta i društvenih mreža. Tiska-ni i emitivni mediji, osim televizije, koju mladi još uvijek preferiraju, u promoviranju vina nemaju gotovo nikakvo značenje za mladu populaciju.

Ovi bi rezultati trebali biti vrlo ohrabruju-ći za domaće vinare jer mladi, osim televizije, najviše valoriziraju promocijske medije za koje nisu potrebni veliki marketinški budžeti, te koji se mogu međusobno ispreplitati u kreiranju već spomenute „priče“ o vinu. Kada je riječ o stvaranju „priče“ o vinu, ključne riječi koje bi ju mogle graditi mogle bi se naći u sljedećoj tablici u kojoj su prikazani sažeti odgovori na otvoreno pitanje „Koje sve asocijacije u Vama budi riječ vino?“. Mogući su bili višestruki odgovori, neki od odgovora stavljeni su u istu kategoriju jer su gotovo pa jednakog značenja, dok odgovori koje je dalo manje od 10 ispitanika (ljeto, mamurluk, Francuska, roštilj, tradicija, Crkva, jesen, odmor, toplina, majka, Dalmacija, Istra, tambure, gemišt, mudrost, cigarete, drveni stol, glazba, obitelj, kreativnost, luksuz, posao, ples, berba) nisu stavljeni u tablicu, što ne znači da nisu relevantni i da se ne mogu iskoristiti u kreiranju oglašavačke poruke.

Tablica 9. Odgovori ispitanika na pitanje „Koje sve asocijacije u Vama budi riječ vino?“

Odgovori Broj ispitanika

Druženje, prijatelji, zabava, veselje 143

Hrana 62

Coca-Cola, bambus 58

Grožđe 57

Opuštenost 52

Vinski podrum 49

Hedonizam, užitak 37

Vinogradi 35

Boja, miris, aroma, okus 34

Vinske ceste 23

Boca, čaša 22

Vikend 19

Profinjenost 18

Ljubav, romantika 15

Vinski događaji 12

Zdravlje 11

Iz prethodne je tablice vidljivo kako mlađu po-pulaciju vino najviše asocira na druženje, društvo i zabavu. Znatan broj ispitanika povezuje vino s bambusom i Coca-Colom, što otvara prostor u eventualnom kreiranju novih proizvoda nastalih u kombinaciji vina i bezalkoholnih gaziranih pića koji trenutačno vladaju u pivarskoj industriji (tzv. radleri).

Zaključak

Kvaliteta hrvatskih vina u zadnjih se desetak godina uistinu poboljšala i dosegnula je razinu koju nije više potrebno značajnije mijenjati. Ono što se treba mijenjati jest pristup u prodaji vina, osobito mlađoj populaciji. Konkurencija, koja se ne ogleda samo u drugim proizvođačima vina, već uključuje i proizvođače piva pa i ostalih alkoholnih pića, neumoljiva je. Promocija vina je ta koja će pomoći proizvođačima u popularizaciji vina među mlađom populacijom, ali mora biti organizirana na posebno prepoznatljiv način. Promoviranje na društvenim mrežama, stvaranje „priče“ o vinu, te kreiranje kulture pijenja vina zasigurno su dobar početak. Mladi sigurno ne predstavljaju segment koji ima najveću potrošnju vina, ali ne smije se zaboraviti da je upravo mla-da populacija ta koja na kraju svoje adolescencije kristalizira svoje stavove, mišljenja i preferencije. Upravo se u ovoj dobi moraju usmjeriti veliki, ako ne i najveći, promocijski napori u kreiranju već spomenute kulture pijenja vina.

Krajnji rezultat svakako bi trebala biti poveća-na prodaja te stvaranje pozitivnog imidža vina. Način promocije svakako će ovisiti o tome je li riječ o velikom ili malom proizvođaču vina, ali gledajući preferencije segmenta mlađe populacije, gerila promocijski napori bi se čak mogli pokazati učinkovitijim od tradicionalnog načina. Promo-cijski splet je za sada zasigurno najslabiji element marketinškog spleta hrvatskih vinara. Mnogi proizvođači nemaju velike promocijske budže-te, tako da moraju pažljivo birati promocijske


105104

alate, koristiti ih kreativno i prema pravoj ciljnoj publici. No napori se ne bi trebali prelomiti samo na leđima proizvođača, već bi dio promocijskih napora trebala preuzeti i specijalizirana institu-cija za promociju vina na državnoj razini, koja

bi dobro osmišljenim programima promovirala hrvatsko vino u domaćim i međunarodnim okvi-rima. Tek tada ćemo postati nacija koja će cijeniti svoje vino i hvaliti ga drugima.

Literatura

1. Duboković, F.: Prijedlog strategije razvoja vinogradarstva i vinarstva u Splitsko-dalmatinskoj župa-niji, Agronomski glasnik, Vol. 69, No. 4, Hrvatsko agronomsko društvo, Zagreb, 2007, str. 277-295.

2. Hall, C. M., Mitchell, R.: Wine marketing – a practical guide, Elsevier Ltd., Oxford 2008, str. 225-259.

3. Kalazić, Z., Leko Šimić, M., Horvat, J.: Wine market segmentation in continental Croatia, Journal of Food Products Marketing – Special issue: Competitive Advantage of the Food Industry in the Bal-kans, Vol. 16, Issue 3, Routledge, London, 2010, str. 325-335.

4. Radman, M., Kovačić, D. i Gašparec-Skočić, Lj.: Wine perception and consumption among young adults in Croatia, Proceedings of the 28th World Congress of Vine and Wine, Vienna, 2004 (dostupno na: www.agmrc-croatia.org/businessdevelopment/wineyoungadults.pdf )

5. Rajh, E.: Utjecaj elemenata marketinškog miksa na tržišnu vrijednost marke, Privredna kretanja i ekonomska politika, Vol. 15, No. 102, Ekonomski institut Zagreb i Ministarstvo financija RH, Zagreb, 2005, str. 30-59.

6. Zakon o vinu, Narodne novine, broj 96/03.7. www.gla.ac.uk/wine (pristup 14.01.2012.)

Jelena Kristić

Students’ Attitudes towards the Influence of Promotional Mix on Wine Purchasing Decisions

Abstract

The research was conducted in Osijek-Baranya County on a sample of 476 student respondents, a potential target customer group, with an aim to establish the importance of promotion in making wine purchasing decisions. Students’ opinions on and attitudes towards the best methods of wine promo-tion to target them, as a specific market segment, were investigated. The results show that, whatever the variable, the majority of students find that promotion and design are important elements in making wine purchasing decisions. Students’ proposals on the best way to promote wine suggest that Croatian winemakers should indeed change their communication methods at least when it comes to this target customer group.

Keywords: Wine, promotion, design, student population


107106

Dr. sc. Kata Ivić, Zvonimir Jurković, univ. bacc. oec., Rozalija Marinković, univ. bacc. oec.**: Izrada modela neuronskih mreža za učestalost korištenja fakultetske knjižnice


Dr. sc. Kata Ivić*

Zvonimir Jurković, univ. bacc. oec.**

Rozalija Marinković, univ. bacc. oec.**

izRADA mODElA NEuRONSkih mREŽA zA učESTAlOST kORišTENJA fAkulTETSkE kNJiŽNiCE

SAŽETAK

Neuronske mreže, kao metoda umjetne inteligencije, upotrebljavaju se sve više u današnjem po-slovanju u okviru sustava za potporu odlučivanju. Ključan čimbenik za provedbu metode u konačnici je znanje korisnika koji primjenjuje navedenu metodu kako bi mogao kvalitetno prirediti podatke za istraživanje i zatim ih točno tumačiti. Fakultetskim knjižnicama vrlo su vrijedna saznanja i predviđa-nja dinamike posjeta korisnika, kako bi se rad u knjižnicama mogao nesmetano odvijati bez stvaranja određenih repova čekanja.

Cilj je ovog rada klasificirati studente u jednu od dviju skupina, odnosno prema prosječnim dolascima studenata u fakultetsku knjižnicu tijekom istoga radnog dana. U istraživanje su uključene kontinuirane i kategorijalne varijable, odnosno sedam ulaznih varijabli te jedna izlazna varijabla za testiranje arhi-tektura. Testirane su dvije arhitekture neuronskih mreža pomoću backpropagation algoritma višesloj-ne perceptron mreže i izabran je najbolji model. Provedena je analiza osjetljivosti, na temelju koje je otkriveno da najveći utjecaj na izlaznu varijablu ima spol, mogućnost rada u čitaonici te mogućnost korištenja računala. Rezultati modeliranja pokazuju da neuronska mreža dobro uočava međusobne odnose ulaznih i izlaznih varijabli.

Kreirani model ukazuje na mogućnosti i potrebu za primjenom metoda umjetne inteligencije u po-dručju knjižničarstva. Izrađeni model pogodan je za daljnja istraživanja u ovom području uz određe-na poboljšanja, poput uvođenja dodatnih ulaznih varijabli i povećanjem uzorka. Uspješnost modela mjerena je ukupnom stopom klasifikacije.

Ključne riječi: neuronske mreže, fakultetska knjižnica, klasifikacija studenata, višeslojni perceptron, analiza osjetljivosti

_________________

* Ekonomski fakultet u Osijeku** studenti 2. godine diplomskog studija

1. Uvod

Za predviđanje dinamike posjeta knjižnici Ekonomskog fakulteta u Osijeku od velikog je značenja je praćenje statistike korisnika knjižnice i ispunjavanje statističkih obrazaca posjeta kori-snika knjižnici. Obradom prikupljenih podataka utvrđuje se:- tko su korisnici fakultetske knjižnice- koju vrstu knjižnične usluge trebaju, odn. što

potražuju u knjižnici.Statistički prikupljenim podatcima moguće

je predvidjeti koja su to vremenska razdoblja tijekom radnog vremena knjižnice najfrekventnija prema broju posjeta korisnika. Pojava nastajanja repova čekanja u knjižnici nepredvidiva je zbog složene dinamike nastavnih procesa i ciklič-kih potreba korisnika za pojedinom uslugom u knjižnici (literatura za seminarske radove, ispitna literatura – udžbenici, i sl.). Stoga je ključno toč-no segmentirati studente (vrijeme posjeta knjižni-ci, godina studija studenta, i sl.) radi dobivanja informacija o tome koji će studenti doći samo jednom u fakultetsku knjižnicu, a koji će studenti imati potrebu za ponovnim dolaskom u knjižnicu istoga radnog dana.

Prediktivni model za ovu svrhu jedne od mogućih metoda jesu neuronske mreže. Model je dobiven usporedbom testiranih neuronskih mreža prema prikupljenim internim statističkim podatcima fakultetske knjižnice.

Cilj je ovog rada pronaći uspješniji model te uočavanje mogućnosti poboljšanja testiranih arhitektura za buduće primjene. Jedan od glavnih zadataka koji se želi postići njegovom izradom jest predlaganje testirane metode za buduću upo-rabu u području knjižničarstva. Također je bitno uočiti koje su varijable najznačajnije za izradu modela.

2. Metodologija istraživanja

Istraživanje o klasifikaciji studenata prema posjetama fakultetskoj knjižnici provedeno je pomoću metode umjetne inteligencije. Jedna od definicija umjetne inteligencije glasi: „Umjetna inteligencija je grana računarske znanosti koja se bavi proučavanjem i oblikovanjem računarskih sustava koji pokazuju neki oblik inteligencije. Takvi sustavi mogu učiti, mogu donositi zaključke o svijetu koji ih okružuje, oni razumiju prirodni jezik te mogu spoznati i tumačiti složene vizualne scene te obavljati druge vrste vještina za koje se

zahtijeva čovjekov tip inteligencije.“ (D.W. Peter-son, 1990.)1 Metoda korištena u obradi podataka za potrebu izrade ovoga rada jest metoda neuron-skih mreža.

2.1. Metodologija neuronskih mreža

Znanstvena disciplina kojoj pripadaju neu-ronske mreže jest umjetna inteligencija. Stoga neuronske mreže pripadaju u inteligentne metode rudarenja podataka.

U literaturi postoje mnoge definicije neu-ronskih mreža. Jedna od definicija glasi da su neuronske mreže programi ili hardverski sklopovi koji iterativnim postupkom iz prošlih podataka nastoje pronaći vezu između ulaznih i izlaznih varijabli modela kako bi se za nove ulazne varija-ble dobila vrijednost izlaza.2

U računalstvu i informatici neuronska mreža predstavlja sustav međusobno povezanih ele-menata (nazvanih umjetni neuroni) koji služe za raznovrsna izračunavanja, zasnovana na pokušaju oponašanja rada ljudskog mozga. Pretpostavlja se da ljudski mozak ima oko 100 milijardi neurona, od kojih je svaki povezan s 1000 do 10 000 drugih neurona. Iako djelovanje biološkog neurona nije do kraja razjašnjeno, pokazalo se da jednostavni modeli umjetnih neurona i njihovo jednostavno povezivanje može korisno poslužiti pri rješavanju mnogih zadataka u znanosti, tehnici i u drugim primjenama.3 Prema navedenome, samo polazište ideje o neuronskim mrežama potječe iz neuropsi-hologije. Iz neuropsihologije preuzeta su saznanja o ponašanju živčane stanice koja funkcionira po principu aktiviranja, te su saznanja iskorištena za formiranje matematičkog modela koji se koristi u praksi. U navedenom matematičkom modelu, osnovna matematička jedinica dizajnirana je po uzoru na biološki neuron.4 Slikom 1. prikazana je usporedba biološkog i umjetnog neurona.

1 Dostupno na: http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/UI_1_uvod.pdf (02.02.2011.)

2 Dostupno na: https://moodle.carnet.hr/mod/resource/view.php?id=23158 (4.2.2012.)

3 Hrvatska enciklopedija, br. 7 Mal – Nj, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2005., str. 648.

4 Klepac, G., Mršić, L.: Poslovna inteligencija kroz poslovne slučajeve, Liderpress/TimPress, Zagreb, 2006., str. 49.

UDK 025.6 : 164.3Prethodno priopćenje

109108

Biološki neuron predstavlja stanicu koja prima od drugih neurona putem dendrita informacije. Zatim ih on obrađuje i šalje impuls putem aksona i sinapsi drugim neuronima u mreži. Kako se jačina sinaptičkih veza mijenja, tako se odvija učenje. Milijuni neurona koji se nalaze u mreži mogu istodobno obrađivati informacije. Za razli-ku od biološkog neurona umjetni neuron može se definirati kao jedinica za obradu podataka, tj. va-rijabla. Ona prima ponderirane ulazne vrijednosti od drugih varijabli. Nakon toga, prema određenoj formuli varijabla transformira primljenu vrijed-nost te šalje izlaz drugim varijablama. Učenje se zatim odvija promjenom vrijednosti „težina“ među varijablama.

S obzirom na broj slojeva postoje brojni algo-ritmi neuronskih mreža. Stoga se razlikuju dva tipa algoritama neuronskih mreža: dvoslojni i višeslojni. Algoritmi neuronskih mreža prema tipu učenja dijele se na nadgledane i nenadgle-dane. Kod nadgledanog tipa učenja poznate su

vrijednosti izlaznih varijabli na skupu podataka za učenje mreže (npr. Backpropagation), dok kod nenadgledanog tipa učenja nisu poznate vrijed-nosti izlaznih varijabli na skupu podataka za učenje mreže.

Najpoznatiji i najčešće upotrebljavani algori-tam primijenjen na učenje i testiranje višeslojnih perceptron mreža je algoritam mreža „širenje unatrag“. Algoritam ove mreže (eng. backpropa-gation) bio je presudan za široku komercijalnu upotrebu ove metodologije, te neuronske mreže učinio široko upotrebljavanom i popularnom metodom u različitim područjima. Njezin prvi kreator bio je Paul Werbos 1974., a usavršili su je 1986. godine Rumelhart, Hinton i Williams. Slikom 2. prikazana je struktura mreže „širenje unatrag“.

Slika 1. Usporedba biološkog i umjetnog neurona

Izvor: modificirano prema http://www.byclb.com/TR/Tutorials/neural_networks/ch7_1.htm (19.03.2012.)

Strukturu ove mreže čini ulazni sloj, izlazni sloj i najmanje jedan skriveni sloj. Stvaranje neu-ronske mreže odvija se kroz tri faze rada (Slika 3.). Najprije se odvija faza učenja ili treniranja mreže. Učenje je proces mijenjanja težina u mreži, a odvija se kao odgovor na podatke izvana koji su predstavljeni ulaznom sloju i u nekim mrežama izlaznom sloju. Podatci koji se pred-stavljaju izlaznom sloju jesu željene vrijednosti izlaznih varijabli. Prije samog učenja potrebno je definirati model (ulazne i izlazne varijable) te prikupiti podatke iz prošlosti na kojima će se primijeniti mreža. Podatke je potrebno podijeliti na tri uzorka: za treniranje, unakrsnu validaciju i testiranje. Pravila za ovu podjelu nema, osim što se preporučuje da se najveći dio podata-ka primijeni za treniranje mreže, a manji dio podataka za testiranje i validaciju (npr. 70% za treniranje, 15% za testiranje i 15% za validaciju). Nakon što je definiran model, pripremljeni ulazni podatci i izabran algoritam te pravilo učenja i potrebne funkcije, mrežu treba učiti ili trenirati na pripremljenim podatcima iz prošlosti, kako bi ona prepoznala vezu između podataka i bila u mogućnosti na osnovi ulaznih vrijednosti predviđati izlaze. Sama faza učenja je proces podešavanja težina u mreži, koja se odvija u više iteracija ili prolazak kroz mrežu. Jedna iteracija predstavlja učitavanje jednog promatranja iz podataka. Obično se mreža trenira u nekoliko

tisuća iteracija.5 U fazi unakrsne validacije mreža nastoji optimirati duljinu treniranja, broj skrive-nih neurona i parametre.6 Testiranje mreže je treća faza rada neuronske mreže i ona je odluču-juća za ocjenjivanje mreže. Razlika između faze učenja i faze testiranja je u tome što u ovoj fazi mreža više ne uči. Ocjenjivanje mreže obavlja se izračunavanjem greške ili nekog drugog mjerila točnosti (npr. stope točnosti), na način da se izlaz mreže uspoređuje sa stvarnim izlazima. U praksi se koristi mreža s najboljim test rezultatom.

Slika 3. Faze rada neuronske mreže

Izvor: https://moodle.carnet.hr/mod/resource/view.php?id=23158, (4.2.2012.)

5 Dostupno na: http://eris.foi.hr/11neuronske/nn-predavanje4.html (28.01.2012.

6 Dostupno na: https://moodle.carnet.hr/mod/resource/view.php?id=23158, (4.2.2012.)

Slika 2. Backpropagation mreža

Izvor: https://moodle.carnet.hr/mod/resource/view.php?id=23158 (01.02.2012.)



111110

Ne postoji univerzalni model neuralne mreže koji bi bio primjenjiv na sve vrste problema. Izborom skupa podataka za treniranje počinje etapa inicijalizacije mreže koja predstavlja prede-tapu treniranju (učenju) mreže. Ako su rezultati zadovoljavajući, mreža se primjenjuje u praksi, a ako nisu, slijedi povrat na neki od prethodnih koraka i ponavljanje procesa. Katkad je dovoljno promijeniti broj skrivenih slojeva neurona ili pak model same mreže. Modeli neuronskih mreža primjenjuju se u numeričkim analizama u okviru ekonomskih aplikacija koje služe za progno-ziranje određenih vrijednosti nekih pojava, za klasifikaciju pojava stanovite skupine, za planira-nje itd.7 S obzirom na to da su neuronske mreže zamišljene da djeluju slično ljudskom mozgu, one se upotrebljavaju u analizi rizika i prognoziranju, kao npr. vrijednosti dionica.8

Neuronske se mreže prilikom rudarenja poda-taka često kombiniraju s ostalim metodama ruda-renja podataka. Razlog tome djelomično leži u či-njenici da sama metoda neuronskih mreža može vrlo teško jamčiti dobru interpretaciju rezultata, pa se zato moraju koristiti dodatne metode što služe upravo kvalitetnoj interpretaciji rezultata.9 Neuronske mreže mogu se koristiti kao alat za se-gmentaciju. U današnje vrijeme nastaje, razvija se i proučava velik broj sustava koji pokazuju odre-đene značajke ljudske inteligencije kao što je npr. razumijevanje i obrada prirodnog jezika. Iako je zabilježen velik napredak u razvoju inteligentnih sustava od samih početaka do danas, nijedan stroj još uvijek nije u mogućnosti „kopirati“ sva svojstva ljudske inteligencije. Međutim postavlja se pitanje hoće li to ikada biti moguće.

3. Pregled prethodnih istraživanja

Razvojem inteligentnih sustava posljednja dva desetljeća ostvareno je mnoštvo unaprjeđe-nja koja su inspirirana biološkim neuronskim sustavom. Neuronske mreže primjenjivale su se za rješavanje niza zadataka – od prepoznavanja uzoraka, predviđanja, dijagnosticiranja stanja, softverskih senzora, modeliranja i identificiranja, vođenja i optimiranja procesa itd.10 Međutim u 7 Klepac, G., Panian, Ž.: Poslovna inteligencija, Masmedia,

Zagreb, 2003., str. 319.

8 Čerić, V., Varga, M.: Informacijska tehnologija u poslovanju, Element, Zagreb, 2004., str. 217.

9 Klepac, G., Panian, Ž.: Poslovna inteligencija, Masmedia, Zagreb, 2003., str. 327.

10 Bolf, N., Jerbić, I.: Primjena umjetnih neuronskih mreža, Kemija u industriji, Vol. 55, br. 11., 2006., str. 457.

online bazama podataka i do danas objavljenim publikacijama i relevantnim časopisima nisu pronađeni radovi čiji su autori proveli istraži-vanje o klasifikaciji korisnika prema posjetima knjižnici. Stoga su do danas neuronske mreže bile nepoznata metoda umjetne inteligencije u području knjižnjičarstva kada je u pitanju klasifi-kacija posjeta njezinih korisnika. Određeni autori koristili su ovu metodu umjetne inteligencije u knjižnjičarstvu, ali samo za istraživanje u kon-tekstu pretraživanja podataka i utvrđivanja veza među njima. Konačno, opisani pristup može biti polazna točka za buduća istraživanja klasifikacije studenata u fakultetskim knjižnicama koji može pokazivati i bolje rezultate koristeći veći podat-kovni skup. Stoga se u nastavku navodi nekoliko zanimljivih istraživanja pojedinih autora kojima je zajednička samo metoda neuronskih mreža.

Do sada su klasifikaciju studenata, kao npr. potporu navedenom području odlučivanja u obrazovanju i dr. kontekstima, istraživali su brojni autori. Autori Zekić-Sušac, Frajman-Jak-šić i Drvenkar (2009.) u svom radu istraživali su predviđanje uspješnosti studenata pomoću ovih inteligentnih metoda. Naime model je kreiran na osnovi demografskih podataka koji su prepoznati kao ključne varijable koje utječu na uspješnost studiranja. Najbolji rezultat dobiven je pomoću višeslojne perceptron mreže. Istraživanje je po-kazalo da na uspješnost studenata najviše utječe polaganje kolegija putem sustava kolokviranja, te zatim prisutstvo na vježbama. Ocjene imaju također veliko značenje za studente, kao i prima-nje stipendije koja zasigurno, potiče studente da budu što uspješniji. U ovom je istraživanju stablo odlučivanja dalo drugačiji prikaz značajnosti varijabli od neuronskih mreža. Zaključak ovog istraživanja ogleda se u tome da je istraživanje potrebno nadopuniti i rezultatima drugih meto-da, te bi se na taj način mogao stvoriti inteligen-tni sustav za potporu odlučivanju u obrazovanju, koji bi u konačnici dao doprinos većoj uspješnosti studiranja.

Kada je riječ o metodi klasifikacije, osim klasifi-kacije studenata, autori su na primjer istraživali i druge složene operacije kao što je npr. procje-njivanje kvalitete obradive površine, i sl. te došli do zanimljivih rezultata. Vezano uz istraživanje kvalitete obradive površine, istraživači su izradili model neuronske mreže te koristili kontinuirane varijable i mrežu „širenja unazad“. Za ulazne va-rijable koristili su utjecajne faktore koji utječu na

hrapavost obrađivane površine. Šimunović, Šajić i Lujić (2009.) koristili su varijable u istraživa-nju poput materijala, vrste alata, dubine rezanja te brzina rezanja. Za učenje mreže primijenili su Delta pravilo, a prijenosna funkcija koju su koristili jest sigmoidna. Rezultat neuronske mreže dao je strukturu neuronske mreže, koji se sastoji od pet ulaznih neurona, jednog izlaznog neurona, te pet skrivenih neurona. Istraživači su došli do zaključka da bi se izbacivanjem neke od varijabli iz modela, znatno povećala greška, te smanjila stopa točnosti klasifikacije. Stoga se analizom osjetljivosti došlo do zaključka da su sve ulazne varijable izrazito značajne za izradu modela. Izrađeni model predikcije u konačnici je dao rezultat s greškom koja je manje od 5% što potvrđuje prihvatljivost modela u praksi. Ključan rezultat istraživanja odnosi se na činjenicu da se naučena mreža može samostalno koristit ili integrirati u ERP sustav. Na taj način ubrzao bi se režim obrade površine te bi se skratilo tehnološko vrijeme pripreme.

S obzirom na to da nije pronađen doprinos ne-uronskih mreža u ovom području, kreirani model u nastavku može biti polazna osnova za daljnja istraživanja kako bi se različiti modeli u buduć-

nosti mogli uspoređivati, a sve u cilju pomoći knjižnjičarima da učinkovitije isplaniraju proces vođenja i organizacije posla te utvrde tko su za-pravo njihovi korisnici i kakve su njihove navike.

4. Podatci za istraživanje

Podatci za istraživanje prikupljeni su putem interne statistike fakultetske knjižnice Ekonom-skog fakulteta u Osijeku za akademsku godinu 2011./2012. među studentima koji su korisnici fakultetske knjižnice. Prikupljeni su i obrađeni podatci na uzorku od 130 studenata diplomskog studija koji su posjetili fakultetsku knjižnicu u prvom tjednu mjeseca studenog 2011. go-dine. Veličina uzorka znatno je smanjena zbog eliminiranja svih nepotpuno ispunjenih obrazaca. Kreiran je model dolazaka studenta u fakultet-sku knjižnicu, i to na temelju izlazne varijable prosječnog broja dolazaka studenata u jednome radnom danu te 7 ulaznih varijabli. Za izrade ovog modela korištene su ulazne varijable koje su prikazane Tablicom 1.

Ulazne varijable izabrane su na temelju pretpo-

Tablica 1. Ulazne varijable modela

Rb. NAZIV VARIJABLE TIP VARIJABLE

1. Datum Informativna varijabla

2. Matični broj studenta Informativna varijabla

3. Veličina knjižnog fonda Kontinuirana varijabla

4. Broj posuđenih knjiga od strane studenta Kontinuirana varijabla

5. Broj posuđenih časopisa od strane studenta Kontinuirana varijabla

6. Rad u čitaonici Kategorijalna varijabla

7. Prosječno vrijeme rada u čitaonici Kontinuirana varijabla

8. Upotreba računala Kategorijalna varijabla

9. Godina studija Kontinuirana varijabla

10. Spol Kategorijalna varijabla

stavki da utječu na odluku studenta da u jednom radnom danu dođu i da se ponovno vrate u fakul-tetsku knjižnicu.

Nadalje u radu kreiran je model koji na temelju podataka o studentima diplomskog studija nastoji klasificirati studente na način da se kategorizi-raju u jednu od dvije kategorije ili klase: klasa 0 – student posjetio knjižnicu samo jednom u

jednom radnom danu, te klasa 1 – student posje-tio fakultetsku knjižnicu u jednom radnom danu 2 ili više puta. Na ovaj način problem je razvrstan u skupine, a cilj modela ja ispravno svrstati koji stu-denti pripadaju u koju klasu. Testiran je i treniran model na sigmoidnoj i hiperboličko-tangentnoj prijenosnoj funkciji u programu Statistica. Izabra-ni algoritam za obje arhitekture je Backpropagati-



113112

on (MLP).Varijable datum i matični broj studenta samo

su informativne varijable, te one nisu korištene pri izrađivanju ovog modela.

Struktura promatranog uzroka kod neuronskih

mreža raspodijeljena je na način da 70% podataka pripada fazi treniranje, 15% podataka odnosi se na testiranje i 15% podataka na validaciju, što je prikazano Tablicom 2.

Kao što se i preporučuje u kreiranju modela

Tablica 2. Struktura ukupnog uzorka i njegova podjela

Faze rada Broj slučajeva u uzorku % slučajeva u uzorku

Treniranje 91 70%

Unakrsna validacija 19.5 15%

Testiranje 19.5 15%

Ukupno 130 100%

Tablica 3. Rezultati metode neuronskih mreža na uzorku za validaciju

Rb.Broj skrivenih

neurona i struktura mreže

Prijenosna funkcija

Stopa klasifikacija za klasu 0* (%)

Stopa klasifikacija za

klasu 1* (%)Ukupna stopa

klasifikacije (%)

1. 18 (10-18-2) sigmoidna (Logistic) 69 66 68,42%

2. 15 (10-15-2)hiperboličko-

tangentna funkcija (Tanh)

53 66 57,89%

* 0 = postotak ispravne klasifikacije za studente koji se nisu vratili u fakultetsku knjižnicu* 1 = postotak ispravne klasifikacije za studente koji su se vratili u fakultetsku knjižnicu

neuronskih mreža, uzorak je podijeljen na način da se najveći dio podataka odnosi na treniranje, a manji i jednaki dio na validaciju i testiranje.

4.1. Rezultati točnosti klasifikacije najboljeg modela neuronske mreže i analiza značajnosti ulaznih varijabli za promatrani problem

U provedenom istraživanju trenirane su i testirane dvije arhitekture neuronskih mreža i prijenosnih funkcija. Prijenosna funkcija kori-

štena u prvoj arhitekturi je sigmoidna (Logistic), a algoritam MLP (multi-layer perceptron). U drugoj arhitekturi prijenosna funkcija koja je ko-rištena je hiperboličko-tangentna funkcija (Tanh), a algoritam MLP (multi-layer perceptron). Za svaku arhitekturu dobivena je stopa točnosti klasifikacije na uzorku za treniranje i testiranje. Rezultati dobiveni za navedene arhitekture prika-zani su Tablicom 3.

Rezultati najboljeg modela dobiveni su u prvom

testiranju neuronske mreže. U ovoj arhitekturi mreža je uspješno razvrstala 73,91% slučajeva na uzorku za treniranje, zatim stope klasifikacije za svaku kategoriju posebno iznose 69% i 66% na uzorku za testiranje, te na uzorku za validaciju, program je točno razvrstao 68,42% podataka. Stoga ukupna stopa klasifikacije iznosi 68,42% na

uzorku za testiranje, dok prosječna stopa točnosti iznosi 67,5%. Navedena tri parametra (uspješnost treniranja, testiranja i validacije) pokazuju koliko je jaka veza između onoga što je mreža izračuna-la i što je trebalo izračunati. Možemo zaključiti da veza i nije vrlo jaka s rezultatom od 0,68 jer dobiveni rezultat treba biti što bliže vrijednosti

od 100%.Za promatrani model određeno je da mreža

koristi dva minimalno skrivena neurona te mak-simalno dvadeset skrivenih neurona. Trenirano je dvadeset različitih arhitektura neuronske mreže, od kojih je zadržana ona koja daje najveću stopu točnosti na uzorku za validaciju, što znači da se konačna struktura mreže sastoji od 10 ulaznih neurona, 18 skrivenih neurona u mreži i 2 kate-gorije jedne varijable u izlaznom sloju.

U nastavku je opisana matrica konfuzije za dobivenu najbolju mrežu. Matrica konfuzije po-kazuje broj slučajeva koji su ispravo razvrstani i

broj slučajeva koji nisu ispravno razvrstani u sva-koj kategoriji. U Tablici 4. prikazana je matrica konfuzije za najbolju mrežu na uzorku za valida-ciju, a koji je iznosio 15% od ukupnog uzorka. U matrici se nalazi po jedan stupac i redak za svaku izlaznu klasu. Podaci u redcima su željene klase, a podaci u stupcima su dobivene klase. Brojevi na dijagonali govore o postotku ispravno klasificira-nih slučajeva iz svake klase. Cilj je bio dobiti što veću ukupnu stopu klasifikacije.

U Tablici 4. može se vidjeti da je u uzorku za

Tablica 4. Matrica konfuzije za najbolju mrežu

Željene (stvarne) kategorije studenata

Predviđene kategorije studenata

Klasa 0 – Studenti koji se nisu vratili_BIN-0

Klasa 1 – Studenti koji su se vratili_BIN-1

1.MLP 10-18-2-0 9 21.MLP 10-18-2-1 4 4

validaciju postojalo trinaest slučajeva studenata koji se nisu vratili u fakultetsku knjižnicu isti dan i šest slučajeva kada su se studenti vratili u fakultesku knjižnicu. U prvom stupcu u kojem se nalazi student klasa 0 vidljivo je da je od 13 slučajeva mreža ispravno svrstala 9, dok je 4 po-

grešno svrstala u klasu 1. U stupcu klasa 1, od 6 slučajeva mreža ispravno je svrstala 2, a pogrešno 4 slučaja. Nakon objašnjenja dobivene matrice konfuzije za najbolji model, slijedi opis matrice klasifikacije za najbolji model.

Stopa točnosti klasifikacije najboljeg modela

Tablica 5. Stope točnosti klasifikacije najboljeg modela

Željene (stvarne) kategorije studenata

Klasa 0 – Studenti koji se nisu vratili_BIN-0

Klasa 1 – Studenti koji su se vratili_BIN-1

Ukupno 13,00000 6,00000

Broj točno razvrstanih slučajeva 9,00000 4,00000

Broj netočno razvrstanih slučajeva 4,00000 2,00000

Postotak točno razvrstanih slučajeva 69,00000 66,00000

Postotak netočno razvrstanih slučajeva 30,00000 33,00000



115114



na uzorku za validaciju u postotcima dobivena je u Tablici 5., te je iz te tablice također vidljivo da se 13 studenata stvarno nije vratilo u fakultetsku knjižnicu isti dan i da ih je mreža ispravno svr-stala 9, a 4 pogrešno. Iz prikazane tablice vidljivo je i kolike su stope točnosti klasifikacije za svaku klasu posebno (u retku postotak točno razvrsta-nih slučajeva). Od ukupno 13 slučajeva studenata koji se nisu vratili u fakultetsku knjižnicu isti dan, mreža je 69% slučajeva točno razvrstala, dok je postotak netočno razvrstanih slučajeva iznosio

30%. Kod studenta koji su se vratili u fakultetsku knjižnicu isti dan mreža je točno razvrstala 66% slučajeva, dok je postotak netočno razvrstanih slučajeva iznosio 33%.

Kako bi se dobio detaljniji uvid u značaj ula-znih varijabli modela, izvršena je analiza osjetlji-vosti pri kojoj se analizira utjecaj pojedine ulazne varijable modela na izlaznu varijablu. U Tablici 6. prikazani su dobiveni rezultati za najbolju mrežu.

Grafikonom 1. prikazana je značajnost poje-

Tablica 6. Analiza osjetljivosti

Sensitivity analysis for Prosječan broj dolazaka studenata u jednom radnom danu_BIN (Podatci za učitavanje_Zvonimir.sta) Samples: Validation

Raspoloživost knjižnog fonda

Broj posuđenih

knjiga

Broj posuđenih časopisa

Prosječno vrijeme rada u čitaonici

Upotreba računala

Rad u čitaonici Spol

1.MLP 10-18-2 1,016882 0,973115 0,961076 0,993759 1,166843 1,333435 1,593503

dine ulazne varijable modela najbolje neuronske mreže, kroz koeficijente osjetljivosti izlazne

varijable na ulazne.Analizom osjetljivosti prikazan je odnos

Grafikon 1. Analiza osjetljivosti ulaznih varijabli na izlaznu varijablu Prosječan broj dolazaka studenata u jednom radnom danu_BIN za primjer modela najbolje neuronske mreže

značajnosti varijabli. Prema rezultatima analize osjetljivosti za najbolji model moglo bi se reći kako najveći utjecaj na povratak studenata u fakultetsku knjižnicu ima spol. Nakon toga slijedi mogućnost rada u čitaonici i uporaba računala. Važno je naglasiti da ne postoje velika odstupa-nja, te nijedna varijabla nije ni dvostruko značaj-nija od neke druge. Najmanji utjecaj na povratak studenata u fakultetsku knjižnicu prema ovoj analizi ima mogućnost posudbe i pregledavanja sadržaja časopisa. Ovom je analizom potvrđena činjenica da se časopisi (u pisanom, klasičnom obliku) najmanje koriste u fakultetskoj knjižnici, što je već u svojemu istraživanju navela skupina autora.11 Današnja praksa studenata je u čitao-nici koristiti elektroničku inačicu svih serijskih publikacija.

Provedenu analizu osjetljivosti i značajnosti va-rijabli pogodno je koristiti za daljnje poboljšanje modela. Poboljšanje se može ostvariti na način da se poveća broj ulaznih varijabali poput kate-gorijalne varijable seminarska obveza studenta (da/ne) i kontinuirane varijable bi se odnosile na vrijeme putovanja koje je potrebno korisniku da dođe do fakultetske knjižnice. Također bi pogod-no bilo povećati uzorak te uključiti u kreiranje modela sve korisnike fakultetske knjižnice. Istra-živanjem dobivena analiza osjetljivosti pokazuje da je klasifikacija putem neuronskih mreža vrlo precizna, premda bi u budućim istraživanjima bilo korisno uključiti i druge metode rudarenja poput stabla odlučivanja radi usporedbe dobive-nih rezultata.

Zaključak

Rad se bavi kreiranjem modela klasifikacije studenata prema posjetu fakultetskoj knjižnici. Metodološka osnova za izradu ovog rada bila je metoda umjetne inteligencije – metoda neuron-skih mreža. Na temelju sedam ulaznih i jedne izlazne varijable izrađene su dvije neuronske mreže s različitim arhitekturama. Njihovom usporedbom, odabran je najbolji model prema rezultatu na uzorku za validaciju.

Na temelju rezultata najbolje neuronske mreže dobivena je analiza osjetljivosti ulaznih varijabli na izlaznu varijablu, matrica konfuzije i matrica klasifikacije.

Veća točnost klasifikacije dobivena je kod

11 Vidi Ivić, K., Borić, M., Marinković, R.: Fakultetska knjižnica (interaktivno i statistički), Ekonomski vjesnik, Vol. XXIV, broj 2.,2011., str. 405 – 414.

studenata koji su posjetili fakultetsku knjižnicu samo jedanput u jednome radnom danu.

Premda najbolja neuronska mreža nije i dalje preporučljiva za upotrebu u praksi, mreža bi se mogla možda poboljšati mijenjanjem ulaznih varijabli i povećanjem uzorka. Neki od primjera novih ulaznih varijabli koje bi se mogle koristiti za daljnja istraživanja jesu npr. kategorijalna vari-jabla koja bi se odnosila na dinamiku seminarskih obveza studenta u jednom turnusu i kontinuirana varijabla koja bi pokazivala potrebno vrijeme putovanja korisnika od mjesta stanovanja ili prebivališta do fakultetske knjižnice. Daljnjim poboljšanjima modela, ovaj bi se model mogao primjenjivati kod svih knjižnica u jednom sveuči-lišnom sustavu. Također se preporučuje u novim, budućim istraživanjima kombinacija metode neuronskih mreža s drugim metodama rudarenja podataka, kako bi se uvidjelo koja metoda daje preciznije i točnije rezultate. Ovakav bi model trebao pomoći knjižničarima fakultetske knjižni-ce da saznaju:- koji su korisnici prema svojim značajkama

stalni korisnici knjižnice- koji studenti nemaju potrebu vraćati se više od

jedanput dnevno u knjižnicu- uopće nemaju potrebu za posjetom knjižnici.

Prikupljanjem i pohranjivanjem dobivenih po-dataka u bazu podataka omogućila bi se određe-na predviđanja dolaska studenata u knjižnicu.

Ovakav model dobiven u radu nužno je stalno poboljšavati i prilagođavati potrebama potenci-jalnih korisnika knjižnice.

Neuronske su mreže vrlo prilagodljiva i pregledna metoda umjetne inteligencije, stoga analiza posjeta fakultetskoj knjižnici s točnim podatcima o korisnicima knjižnice pomoću inte-ligentnih metoda svakako može dovesti do krei-ranja sustava koji bi omogućili brzu i jednostavnu klasifikaciju studenata u području knjižnjičarstva.

117116



Literatura

Knjige

1. Bolf, N., Jerbić, I.: Primjena umjetnih neuronskih mreža, Kemija u industriji, Vol. 55, No. 11., 2006., 457 – 468.

2. Čerić, V., Varga, M.: Informacijska tehnologija u poslovanju, Element, Zagreb, 2004.3. Hrvatska enciklopedija, br. 7 Mal – Nj, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2005.4. Ivić, K., Borić, M., Marinković, R.: Fakultetska knjižnica (interaktivno i statistički), Ekonomski vje-

snik, Vol. XXIV, broj 2., 2011., str. 405 – 414.5. Klepac, G., Mršić, L.: Poslovna inteligencija kroz poslovne slučajeve, Liderpress/TimPress, Zagreb,

2006.6. Klepac, G., Panian, Ž.: Poslovna inteligencija, Masmedia, Zagreb, 2003.7. Klepac, G.: Primjena inteligentnih računalnih metoda u managementu, Sinergija, Zagreb, 2001.8. Sinković, V.: Informacijske mreže, Školska knjiga, Zagreb, 1994

Internet

9. Dalbelo Bašić, B., Nastavni materijali za kolegij Umjetna inteligencija, http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/UI_1_uvod.pdf 01.02.2012.

10. Zekić-Sušac, M, Frajman-Jakšić, A., Drvenkar, N., Neuronske mreže i stabla odlučivanja za predvi-đanje uspješnosti studiranja, http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=73924, 25.01.2012.

11. ERIS, Edukacijski repozitorij za Inteligentne Sustave: Neuronske mreže, http://eris.foi.hr/11neuronske/nn-predavanje4.html 28.01.2012.

12. Šimunović, G., Šarić, T., Lujić, R., Primjena neuronskih mreža u procjenjivanju kvalitete obrađiva-ne površine, http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=60717, 05.02.2012.

13. Tomašević, M., Matematičke metode kao čimbenik odlučivanja o uspješnosti menadžmenta, http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=20489

14. Zekić-Sušac, M., Nastavni materijali za kolegij Sustavi poslovne inteligencije, Poglavlje 3. Neuron-ske mreže, https://moodle.carnet.hr/mod/resource/view.php?id=23158, 4.2.2012.

15. Zekić-Sušac, M, Frajman-Jakšić, A., Drvenkar, N., Neuronske mreže i stabla odlučivanja za predvi-đanje uspješnosti studiranja, http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=73924, 25.01.2012.

16. Chapter 7 Neural Network, Neurophysiological Motivation, http://www.byclb.com/TR/Tutorials/neural_networks/ch7_1.htm 19.03.2012.

Kata Ivić

Zvonimir Jurković

Rozalija Marinković

Development of Neural Network Models for the Frequency of Use of Faculty Library

Abstract

Neural network, an artificial intelligence method, is being increasingly used in today’s business as part of the decision making support systems. A key factor in the implementation of the method is the knowledge of the person using the mentioned method which will allow that person to gather adequate research data and interpret them accurately. Understanding and predictions of frequency of user visits are valuable to faculty libraries as they allow for their smooth functioning without creating waiting lists.The aim of this paper is to group students in one of two categories, i.e., according to average num-ber of student visits to the library in the course of one day. The research included continuous and ca-tegorical variables, i.e., seven input variables and one output variable for testing of architectures. Two neural network architectures were tested using backpropagation algorithms multilayered perceptron network and the best model was selected. A sensitivity analysis was conducted based on which it was discovered that gender, a possibility to work in the library, and a possibility to use a computer have the strongest influence on the output variable. The results of modelling show that the neural network per-ceives well the relationship between input and output variables.The model created indicates there is possibility and need for application of artificial intelligence methods in the field of library science. The model can be used for further research in this area providing that certain improvements are made, such as introduction of additional input variables and increase of sample size. Model performance was measured by the total classification rate.

Keywords: Neural networks, faculty library, classification of students, multilayered perceptron, sensitivity analysis

119118

Pregledni članciReview articles

Dr. sc. Valerija Botrić: Mehanizmi prilagodbe hrvatske prerađivačke industrije: analize s aspekta tržišta rada

Croatian Manufacturing Industry Adjustment Mechanisms: Analysis in Terms of Labour Market

Anton Devčić, dipl. oec., Marko Šostar, univ .oec. spec.: Modeli mjerenja realnih učinaka fondova Europske unije na gospodarski razvoj

Measurement Models for Real Effects of the European Union Funds on Economic Development

Dr. sc. Berislav Bolfek, Milan Stanić, univ. spec. oec., Sanja Knežević, dipl. oec.: Vertikalna i horizontalna financijska analiza poslovanja tvrtke

Vertical and Horizontal Financial Statement Analysis

Tomislav Sekur: Regionalna investicijska aktivnost Hrvatskoga gospodarstva

Regional Investment Activity of Croatian Economy

Darko Matotek, dipl. oec.: Analiza uporabe tehnika teorije neutralizacije u kršenju informacijske sigurnosti

Analysis of the Use of Neutralisation Techniques in Violations of Information Security

Dr. sc. Helena Štimac, Mateja Cah, univ. bacc. oec.: Utjecaj okruženja na marketinško pozicioniranje SOS Dječjeg sela Hrvatska

Effect of Environment on Marketing Positioning of SOS Children’s Village Croatia

121120

Dr. sc. Valerija Botrić: Mehanizmi prilagodbe hrvatske prerađivačke industrije: analiza s aspekta tržišta rada

Dr. sc. Valerija Botrić

znanstvena suradnica na Ekonomskom institutu, Zagreb

mEhANizmi pRilAGODBE hRvATSkE pRERAĐivAčkE iNDuSTRiJE: ANAlizA S ASpEkTA TRŽišTA RADA1

Sažetak

Cilj je ovoga rada istražiti postoje li različita kretanja osnovnih pokazatelja prerađivačke industri-je (s posebnim naglaskom na plaće i zaposlenost) tijekom posljednje krize u odnosu na prethodno uspostavljene trendove. Dodatni je cilj utvrditi postoje li različiti mehanizmi prilagodbe u pojedinim djelatnostima, odnosno jesu li razvijeni mehanizmi uravnoteženja putem tržišta rada. Analiza je pro-vedena temeljem podataka Državnog zavoda za statistiku, koji su za razdoblje 2000-2010. raspoloživi s mjesečnom frekvencijom za većinu analiziranih serija prema novoj klasifikaciji djelatnosti NKD 2007. Testiranje uzročnosti provedeno je Grangeovim testom za razdoblje 2005-2010. Rezultati su pokazali da je na razini prerađivačke djelatnosti ukupno dominantna uzročna veza između kretanja proizvodnje i zaposlenosti. Riječ je o kvantitativnoj potvrdi raširene hipoteze da je osnovni mehanizam prilagodbe prerađivačke industrije u procesu restrukturiranja tekao kroz povećanje produktivnosti putem smanje-nja broja zaposlenosti, te da se taj proces nastavlja i nakon početnoga tranzicijskog razdoblja. Analiza na razini pojedinih djelatnosti unutar prerađivačke industrije pokazuje da su mehanizmi tržišta rada odnosno cjenovne konkurencije u pojedinim djelatnostima također bilježili značajan utjecaj na kreta-nje zaposlenosti.

Ključne riječi: prerađivačka industrija, zaposlenost

1 Rad je nastao kao rezultat istraživanja u okviru znanstvenog projekta 002-0022469-2462 (Socioekonomski aspekti nezaposlenosti, siromaštva i društvene isključenosti), provođenog uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.

UDK 331.5(497.5):338.45Pregledni članak

123122

1. Uvod

Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku o godišnjem bruto domaćem pro-izvodu, udio prerađivačke industrije (D prema NKD 2002) iznosio je 14,5 posto u 2007. godini (SLJH 2010). Te iste godine u prerađivačkoj je industriji bilo zaposleno 258015 zaposlenih, odnosno 21,6 posto svih zaposlenih u Hrvatskoj (SLJH 2008). Prerađivačka industrija u Hrvatskoj bilježi trend smanjenja udjela u bruto domaćem proizvodu. U literaturi se spominju brojni razlozi takvim kretanjima, od gubitka tržišta, sporog procesa restrukturiranja i negativnih učinaka privatizacije (Peračković, 2011; Denona Bogović i Peteh, 2007; Čondić-Jurkić 2010, Rašić-Bakarić i Vizek 2010, Buturac 2008; Teodorović i Buturac 2006). Iako je udio industrije u opadanju, njezin se značaj često u javnim raspravama naglašava te se razmatra u kojoj je mjeri moguće preokrenuti taj negativni trend. Naime često se može pronaći argument kako se bez preokreta tih negativnih trendova upravo u prerađivačkoj industriji ne može očekivati ni značajniji preokret u cjeloku-pnom konceptu rasta hrvatskoga gospodarstva, koji bi trebao počivati na povećanju proizvodnje, promjeni u strukturi proizvodnje prema proi-zvodima više dodane vrijednosti i prema rastu izvoza.

Prerađivačka industrija još uvijek predstavlja značajan udio u zaposlenosti hrvatskoga gos-podarstva. Zbog toga ne čudi što se u litera-turi analiziraju brojni aspekti, od povezanosti hrvatske prerađivačke industrije i izvoza, izravnih stranih ulaganja, konkurentnosti, tečaja, politike subvencioniranja i slično. U ovom radu stoga posebno istražujemo kretanja u prerađivačkoj in-dustriji, ali s aspekta tržišta rada, čemu prethod-no u literaturi nije posvećena dovoljna pažnja. Koristeći najnovije podatke na razini djelatnosti NKD-a 2007, razmatraju se mehanizmi prila-godbe pojedinih industrijskih djelatnosti, kako bi se ocijenilo u kojoj se mjeri pojedine djelatnosti razlikuju. S obzirom na nedavne učinke ekonom-ske krize, koja je također zahvatila i prerađivačku industriju, nastoji se razlučiti između negativnih trendova koji su postojali u prethodnom raz-doblju, od učinaka koji su vjerojatnije izravno povezani s krizom.

Analiza se u radu uglavnom temelji na objavlje-nim podacima Državnog zavoda za statistiku, koji su dostupni na mjesečnoj razini. Tamo gdje je to bilo potrebno, podaci su nadopunjeni i dru

gim izvorima. S obzirom na to da se analiza provodi na podacima o djelatnostima unutar prerađivačke industrije kao cjeline, važno je naglasiti da su korišteni podaci prema novoj klasifikaciji NKD 2007, jer je ta činjenica utjecala i na dužinu vremenskog razdoblja koje je moguće analizirati. Naime, Državni je zavod za statistiku prema novoj klasifikaciji objavio neke podatke na mjesečnoj razini od 2000. godine. Međutim neki su podaci raspoloživi tek od 2005. godine. Pove-zivanje dviju serija na detaljnoj je razini izbjega-vano, a u slučaju kada je to ipak provedeno, to je posebno u radu naglašeno.

Struktura rada je sljedeća. U drugom se poglav-lju analiziraju kretanja varijabli tržišta rada, ali i nekih drugih ključnih pokazatelja prerađivač-ke industrije na agregatnoj razini. U trećem se poglavlju provodi empirijska analiza na razini pojedinih sastavnica prerađivačke industrije. Posljednje poglavlje sadrži zaključke.

2. Prerađivačka industrija – kretanja na agregatnoj razini

Uvodno je već rečeno kako je prethodno u lite-raturi pokazano da su u hrvatskoj gospodarskoj strukturi prisutni deindustrijlizacijski trendovi te tercijarizacija strukture gospodarskih djelatnosti. Takva situacija može stvarati značajne pritiske na tržištu rada u kratkom roku. Naime, višak zaposlenih u industriji ne može na jednostavan način odgovoriti na eventualno povećanu potra-žnju u sektoru usluga, zbog toga što se razlikuju ponuđene od traženih vještina između pojedinih djelatnosti. Time ovakvi trendovi u kratkom roku dovode do segmentacije tržišta rada te istodobno do povećanja strukturne nezaposlenosti. Oba je problema u kratkom roku relativno teže riješiti, te doprinose situaciji u kojoj tržište rada nije u ravnoteži. Doprinos prerađivačke industrije za-poslenosti i nezaposlenosti u Hrvatskoj prikazuje se na Slici 1.

Podaci Državnog zavoda za statistiku o zapo-slenima u pravnim osobama upućuju na pad re-lativne važnosti industrije kao značajnog sektora zapošljavanja u Hrvatskoj tijekom posljednjeg desetljeća. Podaci o udjelu industrije u zapo-slenosti tijekom 2009. i 2010. godine pokazuju da industrija nije zabilježila značajno dodatno smanjenje udjela, koje bi se moglo povezati s učinkom krize, već se kretanje više može povezati s nastavkom prethodnog negativnog trenda.

Međutim kretanje doprinosa industrije ukupnoj nezaposlenosti u Hrvatskoj nije simetrična slika smanjenja zaposlenosti. Prije svega, podaci o nezaposlenosti iskazuju znatno veće sezonske oscilacije nego podaci o zaposlenosti, što je u ovom slučaju posljedica sezonskog zapošljavanja u ostatku hrvatskoga gospodarstva i time sma-njenog pritiska na registar nezaposlenih tijekom ljetnih mjeseci. No kada bismo zanemarili te sezonske oscilacije, mogli bismo primijetiti da je doprinos industrije registriranoj nezaposlenosti od 2005. godine u padu te da je taj udio posebno smanjen tijekom kriznih2 2009. i 2010. godi-ne. Razloge tome vjerojatno treba tražiti više u smanjenom zapošljavanju ostalih sektora, nego u

2 Krznar (2011) identificira početak posljednjega recesijskog raz-doblja u trećem tromjesečju 2008. godine, te prema ocjenama provedenim u tom radu utvrđuje da do kraja 2010. godine prema raspoloživim podacima recesija još uvijek traje.

oporavku industrije. Posljednja se tvrdnja može potkrijepiti činjeni-

com da stopa nezaposlenosti prerađivačke indu-strije (izračunata kao omjer registriranih nezapo-slenih čiji je prethodni posao bio u tom sektoru, te zbroja zaposlenih i nezaposlenih) zapravo u razdoblju 2008-2010 bilježi porast (Slika 2).

Usporedba podataka o prijavljenim slobodnim radnim mjestima i zapošljavanju registriranih nezaposlenih osoba s prethodnim iskustvom u prerađivačkoj industriji pokazuje da se potražnja za zaposlenima relativno na odgovarajući način popunjavala i tijekom kriznih razdoblja. Drugim riječima, značajniji nedostatak potražnje nije rezultirao eskaliranjem stope nezaposlenosti tije-kom kriznog razdoblja. Ipak, to ne znači da su za-ustavljeni negativni trendovi pritiska na nezapo-slenost koji dolaze iz prerađivačke industrije. Dio pojašnjenja treba tražiti i u činjenici da su same

Slika 1.: Udio prerađivačke industrije u zaposlenosti i nezaposlenosti u Hrvatskoj u razdoblju 2000-2010.

Izvor: Državni zavod za statistiku, Hrvatski zavod za zapošljavanje.

Napomena: S obzirom na promjenu klasifikacije iz NKD2002 u NKD2007 autor je proveo povezivanje serije nezaposlenosti putem dinamike ukupnog broja nezaposlenih u prerađivačkoj industriji.

Dr. sc. Valerija Botrić: Mehanizmi prilagodbe hrvatske prerađivačke industrije: analiza s aspekta tržišta radaDr. sc. Valerija Botrić: Mehanizmi prilagodbe hrvatske prerađivačke industrije: analiza s aspekta tržišta rada

125124


nezaposlene osobe svjesne postojeće situacije na tržištu rada te često i ne traže posao, već prestaju biti aktivne na tržištu rada. Osim dobrovoljnog povlačenja s tržišta rada radno sposobnih osoba (u, na primjer, sivu ekonomiju ili u slučaju ženske populacije prestanak traženja posla koje se češće javlja tijekom recesija), dio nezaposlenih stječe i uvjete za mirovinu, te njihov status nezaposleno-sti prestaje ovom vrstom neaktivnosti.

Ova je kretanja nužno promotriti i u okvi-ru kretanja ostalih pokazatelja prerađivačke industrije. Naime na podatke o zaposlenosti i nezaposlenosti u prerađivačkoj industriji svakako utječe i ponuda i potražnja za radnom snagom na tržištu, a ona pak ovisi o ponudi i potražnji za proizvodima prerađivačke industri-je. U literaturi se slične promjene zaposlenosti najčešće analiziraju u okviru funkcija potražnje za radom (Phipps, 1983; Pierluigi i Roma, 2008; Mourre, 2006). Zajedničko je tim modelima da

se sektorske promjene u zaposlenosti analiziraju u kontekstu promjena outputa, troškova rada (nominalnih plaća i cijena) te promjena ostalih institucionalnih uvjeta koji mogu imati utjecaj na kretanja na tržištu rada. Konkretne empirijske se ocjene temelje na izvedenoj jednadžbi potražnje za radom, koja se najčešće izvodi iz Cobb-Dou-glasove funkcije proizvodnje.

Umjesto formalne empirijske ocjene3, u nastav-ku se oslanjamo na deskriptivnu analizu poka-zatelja. Pritom se ne promatra kretanje realnih troškova rada kao cjelina, već odvojeno kretanje nominalnih plaća i cijena. Kao reprezentativni pokazatelj za kretanje cijena odabran je indeks proizvođačkih cijena, jer je specifičan za svaku

3 Ocijenjene jednadžbe za prerađivačku industriju ukupno, kao i za pojedine djelatnosti, nisu rezultirale odgovarajućim statističkim i ekonometrijskim svojstvima, te ih se ovdje ne navodi. Pretpostavlja se da su ovakvi rezultati posljedica rela-tivno kratke vremenske serije te da će se u budućnosti moći dobiti kvalitetnije ocjene.

Slika 2.: Zapošljavanje, slobodna radna mjesta i stopa nezaposlenosti u prerađivačkoj industriji u razdoblju 2008-2010.

Izvor: Državni zavod za statistiku, Hrvatski zavod za zapošljavanje.

analiziranu djelatnost. Međutim iz tog je razloga razdoblje analize ograničeno na 2005-2010, jer su

ti indeksi objavljeni tek za razdoblje nakon 2010. po novoj NKD 2007 klasifikaciji.

Slika 3.: Indeksi proizvođačkih cijena i indeksi proizvodnje u razdoblju 2005-2010 prerađivačke indu-strije

Izvor: Državni zavod za statistiku.

Promatrajući razdoblje 2005-2010. može se pri-mijetiti da je proizvodnja prerađivačkog sektora prije kriznog razdoblja bilježila određeni rast, ali su isto tako zabilježeni i porasti proizvođačkih ci-jena. Početak kriznog razdoblja doveo je do odre-đene kratkotrajne korekcije cijena, ali je zatim ponovno nastavljen njihov rast. Naravno, ovdje promatramo samo kretanje cijena na razini pro-sjeka, ali treba naglasiti da svaka industrija može različito reagirati u politici formiranja cijena. To, među ostalim, ovisi i o elastičnosti potražnje za proizvodima te konkretne djelatnosti. Ako potra-žnja nije elastična, tada će kupci i dalje nastaviti kupovati proizvod bez obzira na znatno povećanje cijena. Međutim ako je riječ o elastičnoj potražnji, tada je vjerojatnije da će kupci tražiti supstituciju za ovaj proizvod, te će biti manje slobode u mo-gućnosti prilagodbe putem cijena. S obzirom na veličinu hrvatskog tržišta upitno je u kojoj mjeri

industrijska poduzeća mogu i na domaćem tržištu smatrati da je njihova proizvodnja neelastična. Naime s obzirom na visok stupanj liberalizira-nosti vanjskotrgovinske razmjene konkurenti mogu cjenovno konkurirati na hrvatskom tržištu. S druge strane, udio hrvatskoga gospodarstva u svjetskoj trgovinskoj razmjeni relativno je malen, te naši proizvođači ne mogu biti kreatori kretanja cijena, već u većoj mjeri preuzimaju cijene koje se formiraju na tržištu.

Stoga je u uvjetima šokova na tržištu, kao što je nedavna kriza, relativno vjerojatnije da će prilagodba biti na strani proizvodnje, a manje na strani cijena. Ako pretpostavimo dakle smanjenje proizvodnje u slučaju negativnog šoka, postav-lja se pitanje da li će to smanjenje proizvodnje pratiti i smanjenje troškova. Jedan od značajnih troškova, posebno u radno intenzivnim djelatno-

127126

stima jest i trošak rada. Ukupni trošak rada može se smanjiti ili smanjenjem broja zaposlenih ili smanjenjem plaća zaposlenih osoba. Kako su se

kretali ti pokazatelji na razini prosjeka prerađi-vačke industrije u prethodnom razdoblju, može se primijetiti na sljedećoj slici.

Slika 4.: Zaposlenosti i plaće u prerađivačkoj industriji u razdoblju 2000-2010.

Izvor: Državni zavod za statistiku.

Kada se promatra razdoblje od 2000. godine, broj zaposlenih u prerađivačkoj industriji do sre-dine 2006. godine bilježio je pad, nakon kojeg je do razdoblja prije posljednje krize ipak zabilježen određeni porast zapošljavanja. Međutim podatak o broju zaposlenih također upućuje na relativno velik utjecaj posljednje krize na ukupnu zaposle-nost u ovoj djelatnosti. Zanimljivo je primijetiti da su prosječne bruto plaće u industriji sve do kriznog razdoblja i u industriji ipak bilježile rast. Tek je krizno razdoblje zaustavilo taj porast plaća, i to ne samo u industriji već i u ostatku gospodarstva.

Layard, Nickell i Jackman (1991, str. 22) pojaš-njavaju kako postoje barem dva teorijska objaš-njenja zašto se plaće ne smanjuju kada na tržištu rada postoji višak (nedobrovoljna nezaposlenost):• Poduzeća nisu slobodna u formiranju cijena

rada, plaće se ne određuju izravnim pregovo-rima između poslodavaca i zaposlenika, već se cijena rada dogovara na neki drugi način. U tim uvjetima poduzetnici su skloniji manjem za-

pošljavanju novih radnika, jer prilikom odluke o zapošljavanju ne mogu ponuditi plaću koja proizlazi iz njihova poslovnog plana, već nužno moraju ponuditi plaću koja je za tu vrstu rada određena na temelju nekih drugih čimbenika.

• Poduzeća nude plaću višu od ravnotežne, jer im je to u interesu (održavanje visokog morala na poslu, poticanje na jače zalaganje i slično). Ovo je naročito prisutno u slučajevima kada postoji potreba za kvalificiranijom radnom snagom ili kad je za određenu vrstu posla potrebno dugo-trajno obrazovanje i ulaganje u zaposlenike. U tim uvjetima poduzetnicima predstavlja manji trošak ponuditi plaću veću od ravnotežne, nego ulagati u obrazovanje dodatnog radnika.Također u uvjetima niske inflacije postoji ogra-

ničena mogućnost poduzeća da samostalno for-miraju cijene, jer moraju voditi računa o cijenama u okruženju. Isto tako ne postoji mogućnost da se porast troškova (pa tako i plaća) jednostavno prenese u porast cijena proizvoda (Taylor, 2000).

No ova teorijska razmatranja ne mogu pružiti

potpunu sliku o kretanjima u hrvatskoj prerađi-vačkoj industriji. U okviru prerađivačke industri-je pojedine su djelatnosti suočene s dugotrajnim padom potražnje, s nemogućnošću konkurira-nja na svjetskom tržištu zbog neodgovarajuće tehnološke strukture, a neke i s relativno jakim sindikalnim udruženjima te relativno rigidnim (ali brzo mijenjajućim) radnim zakonodavstvom. U takvim je uvjetima upitno koliko kretanje plaća i zaposlenosti ovisi o uravnoteživanju putem po-nude i potražnje na tržištu, a koliko o institucio-nalnim čimbenicima. Dio odgovora na ta pitanja ilustrirat će se analizom u sljedećem poglavlju.

3. Mehanizmi prilagodbe pojedinih djelatnosti u okviru prerađivačke industrije

Tijekom kriznog razdoblja nisu sva poduze-ća i nisu sve gospodarske djelatnosti podjedna-ko izložene utjecaju smanjenja potražnje. Pad

ukupne gospodarske aktivnosti u zemlji (ili čak globalno) ne mora značiti i pad potražnje za svako pojedino poduzeće ili djelatnost. Moguće je stoga da u pojedinim poduzećima ili djelatno-stima krizna razdoblja budu upravo propulzivna. Shodno tomu ni reakcije na krizu ne moraju nužno biti jednake u svim djelatnostima. Stoga će se u nastavku pokušati identificirati različite reakcije pojedinih djelatnosti prerađivačke indu-strije tijekom prethodnoga razdoblja.

Kako bi pojasnili veze između analiziranih varijabli, primijenit ćemo metodu ispitivanja po-stojanja uzročnih veza koju je razvio Granger.4 U tom se pristupu razmatra u kojoj mjeri postojeće vrijednosti varijable ovise o prethodnim kretanji-ma neke druge varijable, odnosno da li dodava-njem druge varijable s vremenskim pomacima pomaže u opisivanju procesa kretanja varijable od interesa. Izraženo pomoću formula:

(1)

4 Više o samoj metodi vidjeti, na primjer, u Bahovec i Erjavec (2009).

pri čemu t označava vrijeme, a p označava broj vremenskih pomaka. Ako ne postoji uzročna veza između varijabli, tada su beta-koeficijenti jednaki nuli.

Važno je naglasiti da kada se provedbom Gran-geovog testa ustanovi da jedna varijabla “uzroku-je” kretanje druge, to ne znači da je jedna od njih uzrok a druga posljedica. Ovim se testom nastoji utvrditi redoslijed nastajanja pojedinih procesa (koliko procesi povezani s kretanjem varijable x prethode procesima povezanim s varijablom y), odnosno relevantnost informacija o prethodnim kretanjima sadržanim u drugim varijablama.

Za primjenu metode ključan je odabir broja vremenskih pomaka. S obzirom na relativno kratko razdoblje analize kojim raspolažemo, a i s obzirom na to da analiziramo (prethodno desezonirane) mjesečne podatke, smatrali samo da je 12 vremenskih pomaka maksimalan broj koji možemo uključiti u analizu. Analizirana je mjesečna promjena svake pojedine varijable, a ne njezina razina, tako da je testirano u kojoj mjeri

promjena jedne varijable može biti signifikantni uzrok promjene druge varijable. Iako je moguće testirati različite kombinacije između varijabli, u ovom smo se radu ograničili na pitanje koje su varijable signifikantni uzročnici promjene zapo-slenosti u svakoj pojedinoj djelatnosti.

Nulta se hipoteza testa formulira na način da se pretpostavlja kako ne postoji uzročnost među varijablama. Nulta je hipoteza u Tablici 1. prika-zana u stupcu “Zaposlenost”, gdje se pretpostavlja smjer veze u nultoj hipotezi. Tako u prvom retku, gdje se nalazi oznaka →, nulta hipoteza glasi "Zaposlenost ne uzrokuje Output u Grangeovom smislu", a oznaka ← predstavlja nultu hipotezu "Output ne uzrokuje Zaposlenost u Grangeovom smislu". U slučaju malih vrijednosti p nulta hipo-teza se odbacuje, te se smatra da postoji uzroč-nost u Grangeovom smislu.


129128

Tablica 1.: Rezultati Grangeovog testa uzročnosti za parove varijabli – zaposlenost i ostale varijable

Naziv NKD Zaposlenost Output Cijene Plaće

C10 Proizvodnja prehrambenih proizvoda

→ 0,88 (0,57) 0,71 (0,73) 2,17 (0,04)

← 2,06 (0,05) 1,55 (0,15) 1,07 (0,42)

C11 Proizvodnja pića→ 1,28 (0,27) 1,92 (0,07) 0,47 (0,92)

← 2,27 (0,03) 3,27 (0,00) 1,53 (0,16)

C12 Proizvodnja duhanskih proizvoda

→ 1,86 (0,08) 1,09 (0,40) 1,66 (0,12)

← 0,98 (0,49) 1,48 (0,18) 6,02 (0,00)

C13 Proizvodnja tekstila→ 1,10 (0,39) 1,01 (0,46) 0,95 (0,51)

← 0,98 (0,49) 0,94 (0,52) 2,47 (0,02)

C14 Proizvodnja odjeće→ 2,33 (0,03) 1,47 (0,18) 1,52 (0,17)

← 0,57 (0,85) 2,68 (0,01) 0,85 (0,60)

C15 Proizvodnja kože i srodnih proizvoda

→ 3,30 (0,00) 1,86 (0,08) 1,49 (0,18)

← 1,18 (0,33) 1,20 (0,32) 2,78 (0,01)

C16Prerada drva i proizvoda od

drva i pluta, osim namještaja; proizvodnja proizvoda od slame

i pletarskih materijala

→ 1,14 (0,36) 1,58 (0,14) 0,84 (0,61)

← 1,43 (0,20) 0,60 (0,82) 2,55 (0,02)

C17 Proizvodnja papira i proizvoda od papira

→ 2,09 (0,05) 1,09 (0,40) 1,00 (0,47)

← 1,59 (0,14) 1,93 (0,07) 0,80 (0,65)

C18 Tiskanje i umnožavanje snimljenih zapisa

→ 1,08 (0,41) n.a. 1,03 (0,44)

← 0,43 (0,94) n.a. 2,29 (0,03)

C19 Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda

→ 7,97 (0,00) 1,49 (0,17) 0,14 (0,99)

← 1,10 (0,39) 3,37 (0,00) 2,32 (0,03)

C20 Proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda

→ 0,55 (0,87) 1,02 (0,45) 1,11 (0,38)

← 1,51 (0,17) 0,87 (0,58) 0,51 (0,89)

C21Proizvodnja osnovnih

farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka

→ 1,55 (0,15) 0,25 (0,99) 0,77 (0,68)

← 0,76 (0,69) 0,13 (0,99) 1,43 (0,20)

C22 Proizvodnja proizvoda od gume i plastike

→ 1,75 (0,10) 0,56 (0,86) 0,99 (0,47)

← 0,24 (0,99) 2,41 (0,02) 0,35 (0,97)

C23 Proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda

→ 1,22 (0,31) 1,43 (0,20) 1,05 (0,43)

← 0,90 (0,56) 0,54 (0,87) 1,48 (0,18)

C24 Proizvodnja metala→ 3,13 (0,00) 1,58 (0,15) 0,74 (0,71)

← 0,73 (0,71) 0,72 (0,72) 2,04 (0,05)

C25Proizvodnja gotovih metalnih

proizvoda, osim strojeva i opreme

→ 2,35 (0,03) 0,83 (0,62) 2,97 (0,01)

← 1,73 (0,10) 2,86 (0,01) 1,15 (0,36)

C26Proizvodnja računala te elektroničkih i optičkih

proizvoda

→ 0,97 (0,49) 0,97 (0,49) 0,76 (0,69)

← 0,26 (0,99) 2,73 (0,01) 5,11 (0,00)

C27 Proizvodnja električne opreme→ 0,29 (0,99) 0,47 (0,92) 0,47 (0,92)

← 0,35 (0,97) 0,19 (0,99) 1,00 (0,47)

C28 Proizvodnja strojeva i uređaja, d.n.

→ 0,71 (0,73) 0,80 (0,65) 0,94 (0,52)

← 0,67 (0,79) 0,59 (0,83) 1,89 (0,07)

C29 Proizvodnja motornih vozila, prikolica i poluprikolica

→ 2,81 (0,01) 2,58 (0,02) 0,48 (0,91)

← 0,65 (0,79) 2,08 (0,05) 1,08 (0,40)

C30 Proizvodnja ostalih prijevoznih sredstava

→ 1,11 (0,38) 0,13 (0,99) 0,46 (0,93)

← 0,61 (0,82) 9,23 (0,00) 1,64 (0,13)

C31 Proizvodnja namještaja→ 1,52 (0,17) 0,49 (0,90) 1,43 (0,20)

← 1,03 (0,45) 2,37 (0,02) 1,06 (0,92)

C32 Ostala prerađivačka industrija→ 1,43 (0,20) 4,75 (0,00) 0,43 (0,94)

← 1,08 (0,41) 1,88 (0,07) 0,62 (0,81)

C33 Popravak i instaliranje strojeva i opreme

→ 3,21 (0,00) n.a. 2,00 (0,06)

← 0,75 (0,70) n.a. 0,75 (0,70)

C Prerađivačka industrija→ 0,87 (0,58) 0,21 (0,99) 1,12 (0,38)

← 2,43 (0,02) 1,21 (0,32) 1,53 (0,16)

Izvor: izračun autora prema podacima Državnog zavoda za statistiku.Napomene: → označava hipotezu “Zaposlenost ne uzrokuje output/cijene/plaće u Grangeovom smislu”; ← ozna-čava hipotezu “Output/cijene/plaće ne uzrokuje zaposlenost u Grangeovom smislu”; broj opažanja 59, broj vremen-skih pomaka 12. Prikazane su vrijednosti F statistike, a u zagradama se nalaze p-vrijednosti.

Rezultati općenito pokazuju kako u velikom broju djelatnosti ne postoji veza između anali-ziranih pokazatelja. To su sljedeće C20 (proi-zvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda), C21 (proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i pripravaka), C23 (proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda), C27 (proizvodnja električ-ne opreme) i C28 (proizvodnja strojeva i uređaja). Kod ovih su djelatnosti vjerojatno izraženiji neki drugi mehanizmi koji utječu na analizirane vari-jable, a koji nisu obuhvaćeni ovim istraživanjem. Relativno je teže pronaći poveznicu između upra-vo ovih djelatnosti, koja bi mogla bez detaljnijeg istraživanja utvrditi koji bi to mehanizmi trebali biti.

Djelatnosti kod kojih je uzročna veza između promjene plaća i promjene zaposlenosti testi-ranjem utvrđena, odnosno za koje bi se moglo reći da su prisutni neki mehanizmi tržišta rada razvrstane su u skupine. Djelatnosti kod kojih je utvrđena isključivo veza između varijabli tržišta rada, i to na način da plaće uzrokuju zaposlenost, u Grangeovom smislu su sljedeće: • C12 – ova djelatnost, kada se izuzmu sezon-

ske oscilacije, u cijelom razdoblju 2000-2010. bilježi rast plaća i pad zaposlenosti.5 Može se pretpostaviti da je u okviru ove djelatnosti razvidnije izražen mehanizam restrukturiranja djelatnosti.

• C13 – slično kao i kod prethodne djelatno-sti, riječ je o istodobnom padu zaposlenosti i

5 Opisi kretanja vremenskih serija navedeni su temeljem objav-ljenih podataka Državnog zavoda za statistiku. Grafički prikazi kretanja serija na razini svake djelatnosti nisu prikazani u radu zbog toga što bi znatno povećali opseg samoga rada.

porastu plaća.• C18 – u ovoj je djelatnosti također zabilježen

rast plaća. Zaposlenost je početkom analizi-ranog razdoblja prvo bilježila blagi pad, da bi nakon toga započeo rast sve do početka 2009. kada dolazi do naglog pada.Za ovu skupinu djelatnosti može se reći da je

riječ o radno-intenzivnim djelatnostima, gdje su mehanizmi tržišta rada ipak razvijeni na način da eventualni porast plaća uzrokuje pad zaposleno-sti, posebno u uvjetima kada dolazi do smanjenja potražnje, odnosno u kriznim razdobljima.

Djelatnosti kod kojih je utvrđena povezanost između varijabli na tržištu rada u smjeru uzroč-nosti od plaća prema zaposlenosti, ali kod kojih je također utvrđena uzročnost i drugih varijabli jesu sljedeće:• C15 – zaposlenost uzrokuje output. Plaće su u

ovoj djelatnosti rasle, a zaposlenost je bilježila pad sve do početka 2006. godine kada uz velike oscliacije (između ostalog i tijekom posljednje dvije krizne godine) započinje porast zapošlja-vanja.

• C16 – zaposlenost uzrokuje output. Plaće bilježe rast, a zaposlenost je padala sve do početka 2003, kada slijedi relativno stagnantno razdoblje do 2006. godine. Nakon tog zaposle-nost počinje rasti, ali od 2008. godine dolazi do naglog pada.

• C19 – cijene uzrokuju zaposlenost, zaposlenost uzrokuje output. Plaće bilježe rast koji počet-kom kriznog razdoblja značajnije usporava, ali uz velike oscilacije.

• C24 – zaposlenost uzrokuje output. Plaće


131130

rastu do početka kriznog razdoblja, a zatim uz oscilacije stagniraju. Zaposlenost, osim kratkog razdoblja početkom 2002. pada, a tijekom kri-znog razdoblja taj se pad ubrzava.

• C26 – cijene uzrokuju zaposlenost. Zaposle-nost na početku analiziranog razdoblja, bilježi pad, ali zatim od sredine 2001. do početka 2007. godine dolazi do rasta, nakon čega opet dolazi do pada. Kretanje plaća značajno oscili-ra, ali se ipak zamjećuje da je na početku anali-ziranog razdoblja zabilježen rast, koji se zatim ublažava, a od 2009. godine dolazi i do pada.U dvjema djelatnostima utvrđen je obrnuti

smjer uzročnosti tako da zaposlenost uzrokuje kretanje plaća – C10 i C25. Kod C10 javlja se i dodatna signifikantna veza od outputa prema zaposlenosti. U ovoj je djelatnosti u razdoblju 2000-2010. godine zabilježen rast plaća, a kreta-nje zaposlenosti je značajno osciliralo. Zaposle-nost je uz oscilacije rasla do 2003. godine, a zatim je zabilježen duboki pad početkom 2005. godine, nakon kojeg je započeo određeni oporavak, ali je zaustavljen početkom 2009. godine. U sluča-ju C25, dodatna uzročna veza postoji od cijena prema zaposlenosti i zaposlenosti prema outputu. U ovoj je djelatnosti rast plaća tekao istodobno s porastom zaposlenosti sve do početka kriznog razdoblja, kada zaposlenost počinje značajno padati, a plaće stagniraju.

Za ovu se skupinu djelatnosti teže može prona-ći zajednički nazivnik, a isto tako su i pokazatelji njihove prilagodbe u situaciji krize različiti.

Kod ostalih djelatnosti koje prethodno nisu navedene nisu zabilježene uzročne veze među varijablama tržišta rada, ali su zabilježene uzroč-nosti drugih varijabla i zaposlenosti:• Djelatnosti kod kojih zaposlenost uzrokuje

output – C17, C33, ali i C29 od koje također postoji i signifikantna dvosmjerna veza između zaposlenosti i cijena. Kod prve dvije djelatnosti zabilježen je porast proizvodnje u analiziranom razdoblju, ali ne i kod C29.

• Djelatnosti kod kojih cijene uzrokuju zaposle-nost – C22, C30, C31. Također i C11, gdje je prisutna i veza od outputa prema zaposlenosti. Međutim, i C14, gdje je prisutna veza od zapo-slenosti prema outputu.

• U jednoj je djelatnosti utvrđen suprotan smjer veze, u kojoj zaposlenost uzrokuje cijene (C32).

• Na razini cijele prerađivačke industrije, utvr-đena je uzročna veza od proizvodnje prema zaposlenosti.

Prethodna je analiza pokazala da su razvije-ni različiti mehanizmi prilagodbe u pojedinim djelatnostima u okviru prerađivačke industrije. Kada bi se promatralo samo na razini agregirane prerađivačke industrije, tada bi se moglo utvrditi da postoji samo uzročna veza između industrijske proizvodnje i zaposlenosti u prerađivačkoj indu-striji, koja bi se u kombinaciji s ostalim pokazate-ljima mogla interpretirati na način da je temeljni mehanizam prilagodbe povećavanje produktivno-sti putem smanjenja broja zaposlenih.

Međutim očito su prisutni i drugi mehanizmi prilagodbe. Na primjer cijene proizvoda koje se mogu postići na tržištu također imaju utjecaja na zaposlenost u pojedinim djelatnostima, a isto su tako u nekim djelatnostima prisutni mehanizmi u kojima postoji veza između promjene plaća i zaposlenosti.

4. Zaključak

U radu su analizirani podaci o kretanju outputa (proizvodnje), plaća, cijena i zaposlenosti na razi-ni prerađivačke industrije ukupno, ali i pojedinih djelatnosti. Osnovni cilj takve analize bio je, prije svega, utvrditi postoje li divergentna kretanja tijekom posljednje krize u odnosu na prethodno utvrđene negativne trendove tijekom posljednjeg desetljeća. Nadalje dezagregirana je analiza za cilj imala utvrditi postoje li različiti mehanizmi prilagodbe u pojedinim djelatnostima prerađivač-ke industrije.

Osnovni nalazi pokazuju da je u prerađivač-koj industriji nastavljen prethodno uspostavljen trend pada zaposlenosti. Međutim dezagregirana analiza pokazuje da je u pojedinim djelatnostima tijekom 2000-ih bilježen određen oporavak, koji je ipak tijekom krize u većini slučajeva zaustav-ljen.

Analiza mehanizama prilagodbe pokazuje da je na razini prerađivačke djelatnosti ukupno dominantna uzročna veza između kretanja pro-izvodnje i zaposlenosti. Riječ je o kvantitativnoj potvrdi raširene hipoteze da je osnovni mehani-zam prilagodbe prerađivačke industrije u procesu restrukturiranja tekao kroz povećanje produktiv-nosti putem smanjenja broja zaposlenosti te da se taj proces nastavlja i u razdoblju 2000-2010. Međutim analiza na razini pojedinih djelatno-sti unutar prerađivačke industrije pokazuje da su mehanizmi tržišta rada odnosno cjenovne konkurencije u pojedinim djelatnostima također bilježili znatan utjecaj na potražnju za radom.

Literatura

1. Bahovec, V. i N. Erjavec (2009), Uvod u ekonometrijsku analizu, Zagreb: Element.2. Buturac, G. (2008), Komparativne prednosti i izvozna konkurentnost hrvatske prerađivačke industri-

je, Ekonomska istraživanja, 21 (2): 47-59.3. Čondić-Jurkić, I. (2010), Analiza sektorskih promjena u hrvatskom gospodarstvu između 2000.-2007.

godine, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 8 (1): 137-154.4. Denona Bogović, N. i B. Peteh (2007), Inovacijska politika u funkciji povećanja konkurentnosti prera-

đivačke industrije Republike Hrvatske, Ekonomska istraživanja, 20 (2): 76-85.5. Državni zavod za statistiku, Mjesečno statističko izvješće, razni brojevi i godišta. 6. Državni zavod za statistiku (2008), Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2008, Zagreb: Državni

zavod za statistiku.7. Državni zavod za statistiku (2010), Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2010, Zagreb: Državni

zavod za statistiku.8. Krznar, I. (2011), Identifikacija razdoblja recesija i ekspanzija u Hrvatskoj, Istraživanja I-32, Hrvat-

ska narodna banka.9. Layard, R., S. Nickell i R. Jackman (1991), Unemployment: Macroeconomic Performance and the

Labour Market, Oxford: Oxford University Press.10. Mourre G. (2006), Did the pattern of aggregate employment growth change in the euro area in the

late 1990s?, Applied Economics, 38 (15): 1783-1807.11. Peračković, K. (2011), Hrvatska u postindustrijsko doba – promjene u strukturi radno aktivnoga

stanovništva po sektorima djelatnosti i spolu, Društvena istraživanja, 20(1): 89-110. 12. Phipps, A. J. (1983), Australian unemployment: some evidence from industry labour demand func-

tions, Australian Economic Papers, 22 (41): 333-344.13. Pierluigi, B. i M. Roma (2008), Labour cost and employment across Euro area countries and sectors,

ECB Working Paper Series, No. 912.14. Rašić - Bakarić, I. i M. Vizek (2010), Analiza konkurentnosti i strukturnih obilježja prerađivačke

industrije Republike Hrvatske, Ekonomski pregled, 61 (5-6): 241-270.15. Taylor, J. B. (2000), Low Inflation, Pass Through, and the Pricing Power of Firms, European Econo-

mic Review, 44 (7): 1389-1408.16. Teodorović, I. i G. Buturac (2006), Strukturne promjene industrijske proizvodnje i komparativne

prednosti Hrvatske u međunarodnoj razmjeni, Ekonomija, 13 (1): 221-245.


133132

Anton Devčić, dipl. oec., Marko Šostar, univ. oec. spec.: Modeli mjerenja realnih učinaka fondova Europske Unije na gospodarski razvojDr. sc. Valerija Botrić: Mehanizmi prilagodbe hrvatske prerađivačke industrije: analiza s aspekta tržišta rada

Valerija Botrić

Croatian Manufacturing Industry Adjustment Mechanisms: Analysis in Terms of Labour Market

Abstract

The purpose of this paper is to explore whether different trends of basic manufacturing industry indicators (in particular salaries and employment) have developed during the ongoing crisis when compared to previous trends. An additional aim is to establish whether there are different adjustment mechanisms across individual activities, i.e., whether balance mechanisms through labour market have been developed. An analysis was conducted based on the data collated by the Croatian Bureau of Statistics which for the period 2000 – 2010 are available together with monthly frequencies for the majority of analysed series according to the new 2007 national classification of activities. Causality testing was conducted for the period 2005 – 2010 using Grange causality test. The results show that at the level of the manufacturing industry the dominant cause-and-effect relationship was between production and employment trends. This is a quantitative confirmation of a widespread hypothesis that the main adjustment mechanism of the manufacturing industry in the process of restructuring was the increase of productivity by reducing employment and that this process continued even beyond the initial transition period. An analysis at the level of individual activities within the manufacturing industry shows that labour market mechanisms, i.e., price competitiveness in some activities have also had a significant impact on employment trends.

Keywords:Manufacturing industry, employment

Anton Devčić, dipl. oec.Marko Šostar, univ. oec. spec.

Regionalna razvojna agencijaPožeško-slavonske županije d.o.o.

mODEli mJERENJA REAlNih učiNAkA fONDOvA EuROpSkE uNiJE NA GOSpODARSki RAzvOJ

Sažetak

Svi projekti koje prijavitelji pripremaju i prijavljuju na različite natječaje za dodjelu sredstava koje raspisuje Europska komisija imaju svoje prioritete i ciljeve. S druge strane Europska komisija također ima svoje ciljeve, koje provodi svojom politikom i programima. I jedni i drugi imaju komplementarne ciljeve čijem ostvarenju teže, a tim ostvarivanjem zapravo stvaraju direktne ili indirektne implikacije na socio-ekonomsko stanje na području na kojem se projekti implementiraju, bilo da je riječ o poje-dinom gradu, općini, regiji pa i državi. Istodobno većina dionika teži idealnoj situaciji, da se povuku i implementiraju sva sredstva koja stoje na raspolaganju u okviru dostupnih fondova, a sukladno tomu, uspješnost neke teritorijalne jedinice najčešće se ali i najjednostavnije mjeri brojem projekata i iznosom sredstava implementiranim kroz te projekte. To je nominalna dimenzija implementiranih projekata, no realnu dimenzija ili realan doprinos svakog projekta ili svakog implementiranog eura puno je teže procijeniti, ali to je način da se dobiju stvarni pokazatelji utjecaja ili implikacije projekata na socio-ekonomsko stanje nekog područja. Dakle za dobivanje odgovora na pitanje koliki i kakav je realan utjecaj projekata financiranih iz fondova Europske unije znanstvenici koriste različite metode i modele. U ovom će radu biti prikazane neke od tih metoda i modela koje se primjenjuju u zemljama Europske unije s osvrtom na metode koje bi se mogle koristiti u Republici Hrvatskoj, a ne koriste se.

Ključne riječi: EU, gospodarstvo, razvoj, modeli mjerenja

UDK 339.923:061.1EuPregledni članak

135134

Anton Devčić, dipl. oec., Marko Šostar, univ. oec. spec.: Modeli mjerenja realnih učinaka fondova Europske Unije na gospodarski razvojAnton Devčić, dipl. oec., Marko Šostar, univ. oec. spec.: Modeli mjerenja realnih učinaka fondova Europske Unije na gospodarski razvoj

1. Uvod

Promatramo li položaj većine dionika u Repu-blici Hrvatskoj, poglavito njihov stav ili odnos naspram raspoloživim fondovima Europske unije, možemo zaključiti da oni žele ostvariti financi-ranje što je moguće većeg broja projekata, a tim projektima i što je moguće veći iznos sredstava iz fondova Europske unije. Takav je stav, gledano iz perspektive dionika, i razumljiv i opravdan. No generalno gledajući, veći broj projekata ne znači nužno i veći iznos sredstava, a istodobno ni veći iznos povučenih i implementiranih sredstava ne znači da su bolje provedene politike Europske unije, ili pak lokalne strategije s kojima je im-plementirani projekt ili projekti u skladu i čijem ostvarenju pridonose. Dok se s jedne strane iznos sredstava koji je povučen i koji je implementiran zapravo jednostavno mjerljiv i egzaktan, tako je s druge strane ukupna korist iliti doprinos po-boljšanju socio-ekonomske situacije područja na kojem se taj iznos sredstava implementira puno teže kvantificirati i mjeriti. No takav je utjecaj ne samo dobro već i neophodno mjeriti, i to ne samo zbog samih korisnika sredstava, već i zbog onih koji financiraju projekte iz svojih fondova. Oni koji financiraju projekte1 žele takvim financira-njem ostvariti određene ciljeve, a kako bi te cilje-ve što bolje, kvalitetnije i potpunije ostvarili, oni moraju konstantno mjeriti učinke ili implikacije projekata, i to ne samo nominalne i kvantitativne već realne i kvalitativne efekte. No to ne bi smio biti isključivi interes donatora, već bi to morao biti interes i vlada koje sufinanciraju pojedine projekte na programskoj razini,2 te na taj način angažirajući svoja ograničena sredstva nastoje ostvariti neke opće ciljeve u razvoju i unapređe-nju generalne socio-ekonomske situacije u zemlji. Gledajući s aspekta Vlade Republike Hrvatske poglavito u svjetlu ograničenja državnih financija, a time i ograničenja u (su)financiranju projekata, jasno je od kolike je važnosti povratna informa-cija o efektima na taj način utrošenih sredstava. No na razini Republike Hrvatske, praksa mjerenje stvarnih učinaka pojedinih projekata pa i progra-

1 Prije svega misli se na donatore, na institucije koje daju zajmove, ali i sve druge (su)financijere projektnih ideja kao što su Svjetska banka, USAID, EIB, EU i druge

2 Primjerice Vlada RH sufinancirala je Projekt socijalno-gospo-darskog oporavka. Projekt je bio vrijedan 60 milijuna eura, od kojih 35 milijuna eura financira Svjetska banka, a preostalih 25 milijuna eura Vlada RH. Projekt je odobren krajem rujna 2005., a provodilo ga je Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva.

ma jest u pravilu nepoznata, što je posljedica toga da se odluke često donose na temelju političkih i drugih kriterija, a ne na temelju ekonomsko-fi-nancijskih. Nažalost, svaka od naših NUTS II re-gija vrlo je daleko od koncepta inteligentne regije, odnosno regije kojom se inteligentno upravlja te inteligentno koriste sredstva fondova na način da se apsorbira manje sredstva za dobre svrhe, a ne više za loše svrhe (Pylak, 2007.).

Kad govorimo o mjerenju efekata fondova Europske unije, tu su u primjeni brojne original-ne i hibridne metode ili modeli, koje su evolui-rale tijekom godina, i kao takve su predmetom praktične primjene, ali su tema rada i rasprava brojnih znanstvenika u zemljama Europske unije. Pritom je znakovito da ova tematika više zaokuplja znanstvenike u takozvanim novim zemljama Europske unije, što se može povezati s većim iznosima sredstava koji se tim zemljama ili dionicima iz tih zemalja stavljaju na raspolaganje kroz Strukturne fondove. Ocjenjujući situaciju na tom području u Republici Hrvatskoj, možemo zaključiti da ova tema još uvijek nije prisutna u praksi, a niti je značajnije prisutna u rasprava-ma akademskih krugova, no zasigurno se može očekivati da će se u budućnosti sve veći broj znanstvenika baviti ovom tematikom, naravno, pod pretpostavkom ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju te pod pretpostavkom dostupno-sti značajnijih sredstava koje taj ulazak donosi.

2. Nominalne i realne, štete i koristi koje generiraju projekti financirani iz fondova Europske unije

Nominalne koristi iz projekta jesu prije svega, one lako mjerljive koristi koje su rezultat imple-mentacije financijskih sredstava koja korisnici projekta implementiraju u okviru svojih projek-tnih aktivnosti kao npr. broj educiranih korisni-ka, površina novoizgrađenog objekta i slično. Realne ili stvarne koristi ili štete koje neki projekt generira jesu one koje su puno teže mjerljive, a to je zato što ih je teško razdvojiti od ostalih pokazatelja, ili je to zato što je riječ o rezultati-ma multiplicirajućih efekata projekta, koji traju još dugo nakon što je projekt implementiran. To mogu biti pokazatelji kao broj novozaposlenih koji su prošli edukaciju, te broj korisnika koji nakon implementacije projekta počinju koristiti površine novoizgrađenog objekta. Kada govori-mo o nominalnim štetama koje projekt generira, a imajući na umu činjenicu da ne postoji pro-

jekt koji donosi isključivu korist, ovdje bismo nominalnom štetom mogli smatrati potencijalni iznos sredstava koje je neko učilište izgubilo jer su njegovi potencijalni korisnici dobili besplatnu edukaciju. Također bismo mogli smatrati da je neki vlasnik postojećeg objekta doživio štetu kao posljedicu projekta jer sad korisnici koriste novo-izgrađeni objekt a ne više njegov.

Govorimo li o koristima, ali i eventualnim šte-tama koje određeni projekt donosi, te dovedemo li ih u relaciju s dionicima na koje projekt utječe, možemo razlikovati dvije vrste dionika: one na koje projekt ima direktan utjecaj kao i one na koje projekt ima indirektan utjecaj. Također se mora uvijek uzeti u obzir činjenica da ne postoji apsolutni interes za svaki projekt, odnosno ne postoji projekt koji generira korist svima, na-protiv, kvalitetno odrađena stakeholder analiza ili analiza dionika otkriti će da uvijek postoji skupina dionika ili bar dionik pojedinac s čijim je interesom neki projekt u opreci ili suprotnosti.

Dionici3 su pojedinci, skupine ljudi, institucije ili tvrtke koje mogu biti povezane s projektom.Oni mogu neposredno ili posredno, pozitivno ili negativno utjecati ili biti pod utjecajem procesa i neposrednih rezultata projekata ili programa (EK, 2008.).

Nadalje važno je uzeti u obzir sve dionike, a posebno je važno uzeti u obzir sve one ključne dionike. Skupine dionika mogu biti sasvim razli-čite, kao što i njihovi interesi mogu, a najčešće i jesu različiti, te je idealno da se napravi njihovo grupiranje, te se na taj način preispitaju njihovi potencijalni interesi ili štete (Tablica 1).

3 U cijeloj praktičnoj provedbi ali i literaturi vezanoj uz metodo-logiju Upravljanja projektnim ciklusom, vrlo se često koriste engleski originalni izrazi, a manje hrvatski prijevod. Tako se umjesto riječi dionik često koristi riječ stakeholder.

Tablica 1: Pregled dionika

Vaši nadređeni Dioničari VladaViši izvršni direktori Partneri Zajednica

Sindikati Vaši suradnici Dobavljači

Novinari Vaš tim Zajmodavci

Interesne skupine Korisnici Analitičari

Javnost Budući korisnici Županija

Vaša obitelj Grad Budući zaposlenici

Izvor: Izrada autora

Tablica 1 ilustrira širinu skupina dionika, gdje se mnoge skupine od ovih pojavljuju u gotovo svakom projektu, kao npr. jedinice lokalne samo-uprave, dobavljači, zatim mediji, pa i javnost, čiji se utjecaj na projekt često zanemaruje. Dakle, pri identifikaciji i analizi dionika mora se voditi raču-na o činjenici da kvalitetna projektna ideja može doći u pitanje u tijeku pripreme, pa i kasnije tijekom provedbe projekata, osobito ukoliko smo zanemarili ili jednostavno nismo uzeli u obzir neke od važnih dionika, ili dionika koji mogu imati važan utjecaj na projekt. Dobar je primjer izgradnje stambene zgrade u Varšavskoj ulici u Zagrebu, gdje je očito na početku projekta pod-cijenjen utjecaj javnosti, što je u kasnijim fazama dovelo do različitih incidenata.

Nadalje kad su jednom definirani dionici, idući korak koji je potrebno napraviti, jest pregled interesa ili šteta koji bi imali pojedini dionici ili skupine kao rezultat provedbe nekog projekta (Tablica 2).

Tablica 2: Koristi i štete dionika u projektu izgradnje stacionara za starije i nemoćne nepokretne osobe

KORISTI ŠTETE

DIREKTNA INDIREKTNA DIREKTNA INDIREKTNA

Korisnici projekta Članovi obitelji korisnika Susjed koji gubi lijepi pogled Privatni domovi za starije i nemoćne

Partneri i suradnici na projektu Zdravstveni sustav Susjed koji gubi svoj ‘’parking’’ Udomiteljske obitelji

Postojeći zaposleni Svi potencijalni stanari stacionara Susjed koji gubi ogradu

Novozaposleni Mediji

Grad , Županija

Izvođači radova

Izvor: Izrada autor

137136

U Tablici 2 dan je prikaz interesa u vidu koristi ili šteta dionika jednoga stvarnog projekta koji je implementiran na području Požeško-slavonske županije. Kao što je vidljivo, čak kod projekata od javnog i općeg interesa kao što je ovaj, postoje dionici kojie takve projekte smatraju štetnim. Kao što prikazuje Tablica 2, vidljivo je da su vezano i uz ovaj konkretni projekt postojali sasvim opreč-ni interesi, dok je s jedne strane većina dionika imala direktnu pa i indirektnu korist od provedbe ovog projekta, iz tablice je vidljivo da su postojali i dionici koji su držali da će im se provedbom ovog projekta nanijeti direktna ili indirektna šteta.

Konkretno, susjedu čija parcela graniči s domom za starije, odnosno sa stacionarom, bio je izraziti interes da stacionar ne bude sagrađen. Jer gubi prostor koji je koristio kao parking, gubi ogradu koja se mora rušiti ili pomaknuti, nadalje gubi i lijepi pogled, jer zgrada stacionara ima četiri kata, pa zaklanja pogled na ulicu, a također smanjuje dotok sunčeve svjetlosti. Nadalje privat-ni domovi za starije, kao i udomiteljske obitelji, izgradnjom stacionara gube dio svojih potenci-jalnih klijenata, te su također smatrale štetnim izgradnju ovakvog objekta. Čak projekt smatraju napadom na svoje interese. Dakle u ovom kon-

kretnom slučaju manji broj dionika je smatrao da je ovakav projekt štetan, te je snaga tih dionika da blokiraju i onemoguće ovaj projekt bila nedo-statna. Njihov parcijalni interes i njihov utjecaj podređeni su javnom interesu. Projekt je financi-ran od strane Europske komisije iz fonda CARDS 2004 ‘’Održivi razvoj ratom zahvaćenih područja’’, te je njegova provedba uspješno završena.

No u nekim se projektima može pojaviti i puno veći broj dionika koji nemaju konkretne koristi od projekta ili čak drže da je projekt štetan, tako-đer se mogu pojaviti i puno ‘’moćniji’’ dionici koji svojim djelovanjem mogu dovesti do toga da se projekt privremeno zakoči, ili da se uopće ne pro-vede. Stoga se analiza dionika na razini projekta uvijek provodi te je kao takva standardni dio metodologije za pripremu i provedbu projekata propisane od Europske komisije4.

Analiza dionika uključuje identifikaciju svih dionika na koje će predložena intervencija vje-rojatno utjecati (bilo pozitivno ili negativno), te utvrđivanje i analizu njihovih interesa, problema, mogućnosti i slično (EK, 2008.). Postoje razli-čiti načini na koje se provodi takva analiza, no uglavnom sadržava slične ili pak iste elemente (Tablica 3).

4 Upravljanje projektnim ciklusom službena je metodologija propisana od Europske komisije za pripremu i provedbu projekata, češće se koristi naziv na engleskom jeziku kao PCM što je skraćenica od Project cycle management

Tablica 3 prikazuje elemente analize dionika koji se najčešće upotrebljavaju, a to su definira-nje dionika i njihovih obilježja, zatim definiranje pozitivnih ali i negativnih interesa dionika, pa se sukladno tome definiraju i potencijalni proble-mi koji mogu nastati u provedbi projekta, ali se osmišljavaju i definiraju i aktivnosti koje dovode do otklanjana ili smanjenja problema. U Tablici 3 navedena su samo dva dionika, no u praksi se na svakom projektu javlja puno veći broj dionika, pa tako i tablica analize dionika može biti puno veća i s puno opsežnijih podataka.

3. Neophodnost mjerenja utjecaja projekata financiranih iz fondova Europske unije

Svaki financijer projekata ili donator svakom svojom donacijom želi ostvariti određeni cilj ili pridonosi ostvarenju određenog cilja. Takvi cilje-vi nisu parcijalni, naprotiv, oni su uvijek dio širih planova, programa, strategija ili politika. Kada govorimo o fondovima Europske unije koji su bili na raspolaganju Republici Hrvatskoj, a s obzirom na ciljeve koji se njima žele postići, oni se mogu podijeliti u nekoliko grupa: one koji su se bavili pitanjima obnove ratom ugroženih područja ili gospodarsko slabije razvijenih područja (OBNO-VA, CARDS), oni koji su se bavili gospodarskim oživljavanjem nekih područja (ISPA, SAPARD), pa sve do IPA-e, koja kao jedinstveni instrument pretpristupne pomoći kroz svojih 5 kompone-nata ima za cilj pomoći Republici Hrvatskoj kao zemlji kandidatu da se u pretpristupnom razdo-blju što je moguće bolje pripremi za punopravno članstvo u Europskoj uniji.

Govoreći o svim ovim fondovima koji su se implementirali na području RH, moramo nagla-siti da u literaturi postoje određeni broj studija iz kojih se mogu iščitati opsežni i detaljni nominalni pokazatelji no ne postoje oni realni pokazatelji, koji kazuju kakav je stvaran utjecaj projekata, ili kakve su implikacije na smanjenje nezaposle-nosti, na BDP ili na općenito socio-ekonomski razvoj države, regije ili grada. O tome zašto je to tako, mogu se navesti brojni razlozi, no jedno je sigurno, ako se uzme u obzir da su ovi fondovi još uvijek relativno mali, pa i desetak puta manji od onih koje donosi punopravno članstvo u Europ-skoj uniji, jasno je da će se kvantificiranju učinaka fondova morati pristupiti na jedan studiozniji način.

Sagledavajući literaturu u ovom području, na-čine na koje autori pristupaju ovoj tematici, kao i

vlastito iskustvo, nameće se zaključak da postoje 3 glavna područja zašto se mjeri i ocjenjuje stva-ran utjecaj financiranja kroz fondove:

• Ostvarivanje strateških ciljeva • Provedba kvalitetnih projekata • Kvalitetna upotreba kapaciteta.

2.1. Ostvarivanje strateških ciljeva

Svaki donator ili svaki (su)financijer projekata ima svoj cilj koji želi postići financiranjem nekog projekta ili niza projekata. On može autonomno odrediti koji su to ciljevi i staviti na raspolaganje pred potencijalne korisnike sredstva za projek-te koji dokažu da doprinose tome cilju. No u programima u kojima se kao sufinancijeri javljaju donator i vlada u zemlji u kojoj se program implementira, tu je nužna podudarnost ciljeva jer i jedni i drugi daju sredstva i prema tome imaju pravo i obvezu da definiraju zajedničke ciljeve.

Korisnik sredstava također ima svoje ciljeve, a neke će od njih postići kroz projektom financi-ranim od strane donatora. No uvijek se postavlja pitanje ima li korisnik taj cilj unaprijed definiran, ili je to ‘’instant’’ cilj, koji sada stavlja pred sebe i tako ga predstavlja u projektu ne bi li ostvario financiranje od donatora. Ovdje govorimo, prije svega, o manjih projektima financiranim od strane Europske komisije tj. o projektima manje vrijednosti, u iznosima od 50 do 500 tisuća eura, koje sam potencijalni korisnik sredstava može sufinancirati iz vlastitih izvora, ili koje može pri-kazati kroz angažiranje i rad vlastitih djelatnika/članova na projektu. U tom se kontekstu javljaju različiti prijavitelji, pa i ‘’lovci na darovnice’’, čije je to legitimno pravo, međutim često zaboravljaju na obvezu nastavka projekta i nakon sufinanci-ranja od strane donatora, ili ako to izostane na obvezu opravdanja nastale situacije. Također se javljaju ‘’profesionalni lovci’’ na projektne partne-re, koji za udio sredstava iz projekta nude svoje partnerstvo, odnosno nude svoj status, koji je neophodan za prijavu na neki konkretan poziv za prijavu projektnih prijedloga.5

Dakle govoreći o ostvarenju strateških ciljeva, u odnosu donator-korisnik sredstava, javljaju se različiti ciljevi te na listi prioriteta imaju različito mjesto (Tablica 4).

5 Primjerice da su razvojna institucija, udruga s višegodišnjim stažem itd.

Tablica 3: Analiza dionika

Dionik Osnovne karakteristike Interes Potpora

projektuMogući problem

Aktivnosti koje su usmjerene na

eliminaciju/smanjenje problema

Djeca s posebnim potrebama

Različiti oblici fizičke i mentalne

nesposobnosti

Poboljšanjezdravlja

Poboljšanje fizičkih i

mentalnih sposobnosti

Povećana integracija

Razvoj novih sposobnosti

Roditelji su inicijatori projekta,

organizatori i manageri

u svakoj fazi projekta

Problemi s prijevozom

Projekt uključuje komponentu koja se odnosi na nabavu

adekvatnog vozila za osobe s posebnim potrebama

Predstavnici lokalne

zajednice/Grad

Nositelji izvršne vlasti na području gdje se projekt izvršava

Poboljšanje zdravlja

Bolja kvaliteta života na području

grada

Grad je spreman sufinancirati dio aktivnosti

projekta

Nemogućnost iskazivanja stavke za sufinanciranje

projekta u unaprijed

definiranom proračunu

Sazvat će se hitna sjednica gradskog vijeća



139138

U Tablici 4 ilustrativno su navedeni interesi dionika i interesi donatora, pa moramo naglasiti da ovo ne vrijedi za svakog dionika, ni za svakog donatora, ali se ovi i ovakvi interesi nameću kao najčešći na temelju rada na projektima s različitim skupinama dionika, u nizu intervjua s njihovim predstavnicima i drugim pojedincima i skupnima koje se javljaju u poslu pripreme i pro-vedbe projekata. No svakako je i prirodno očeki-vati, kao što je prikazano u Tablici 4, da će većina dionika staviti na vrh liste prioriteta svoje parci-jalne interese, želeći ih što bolje zadovoljiti što je moguće većim brojem financiranih aktivnosti, sa što je moguće višim iznosom sredstava. Analo-gno, većinu njih ipak manje zanima pozitivan utjecaj na širu društvenu zajednicu, što, na sreću, kod ovakvih projekta uglavnom ne može izostati, bez obzira na to želi li to neki dionik ili ne.

S druge strane, također je prirodno da donator ima interes ostvariti u što većoj mjeri svoje una-prijed definirane ciljeve, s tim da je poželjno da oni budu usklađeni s nacionalnim, regionalnim pa i lokalnim strategijama. Odnosno, sudeći po tome kako se radi na terenu, bar dok su se izrađi-vale dosadašnje strategije u Republici Hrvatskoj,6 prije da je obrnuto, da se lokalne strategije uskla-đuju s višim, da tako kažemo, nadnacionalnim, dokumentima ili politikama u ovom slučaju to su relevantni dokumenti Europske unije. Nadalje svaki donator će biti skloniji prema projektima koji dokazuju veći doprinos široj društvenoj

6 Primjerice dok su izrađivani Regionalni operativni programi tzv. ROP-ovi, pa i županijske razvojne strategije, uvijek se nastojalo da budu usklađeni s dokumentima višeg reda, što je i opravdano, no čak se išlo do toga da strateški ciljevi budu definirani s obzirom na područja koja su predviđena za financiranje od strane Europske komisije, pa se primjerice više uzimaju u obzir ciljevi u području zaštite okoliša i obnovljivi izvori energije, a manje ili nikako projekti u zdravstvu.

zajednici, pa i većem broju dionika. Zato se u prijavi projekata korisnici uvijek

trude da dobro potkrijepe svoje tvrdnje, u kojima elaboriraju da će se ciljevi i misije koje je defini-rao natječaj u velikoj mjeri i dosegnuti. Tako će donator odobriti sredstva onomu tko dokaže u projektu da će bolje ostvariti unaprijed ostvare-ne ciljeve, koji, naravno, moraju biti usklađeni i doprinositi ostvarenju ciljeva koje je definirao donator. Međutim u situaciji kada imamo puno sličnih projekata, koje bi donator mogao vrlo jednostavno potpuno jednako bodovati, u tim slučajevima u pravilu pobjeđuje originalniji način dolaska do cilja, odnosno originalnija ideja koja je prezentirana u projektnom prijedlogu.

Nadalje kada govorimo o usklađenosti sa stra-tegijama u tijeku pripreme projekta pod dijelom obrasca obilježenim kao relevantnost, potrebno je navesti i usklađenost s relevantnim strategi-jama, programima, planovima pa i zakonskim propisima.

2.2. Provedba kvalitetnih projekata

Ono što bi trebao biti cilj svake regije, insti-tucije, udruge pa i svakog dionika-korisnika sredstava, jest priprema i provedba kvalitetnih projekata. Kvaliteta projekta može se mjeriti po nekoliko kriterija, pa će kvalitetan projekt imati veći broj krajnjih korisnika i veću će korist imati svaki od korisnika. Kvalitetan će projekt imati veću dodanu vrijednost i značajnije će pridonijeti sredini u kojoj se implementira.

Prisustvo kvalitetnih projekata ne znači da nema loših projekata koji se financiraju i pro-vode na nekom području. Naprotiv, ponekad se zbog ostvarenog financiranja za neki konkretan projekt, oslobađaju sredstva za neki drugi, manje

Tablica 4: Interesi dionika i interesi donatora

INTERES DIONIKA INTERES KORISNIKA

-veliki iznos sredstava ostvarenih kroz projekte-velika financijska sredstva implementirana za ideje dionika-zadovoljenje parcijalnih interesa -veliki broj financiranih projekata-velika korist za dobavljače-manji udio sufinanciranja -dodana vrijednost projekata-interes za širu društvenu zajednicu-obučenost kadrova za rad na projektima

-usklađenost sa ciljevima europskih politika-usklađenost s lokalnim strategijama -projekti s stvarnim interesima -veliki broj korisnika -dodana vrijednost projekata-veliki interes za širu zajednicu-dobro razvijeni kapaciteti -razvijen mehanizam upravljanja projektima /sredstvima-transparentnost u korištenju sredstava


konkretan ili manje opravdan projekt. Čest je primjer općina koje ostvaruju dotacije s državne razine s opravdanoga gledišta vlastite nerazvije-nosti, no nemali je broj takvih općina koje isto-dobno troše sredstva na razne nepotrebne i često vrlo neopravdane aktivnosti te na taj način koriste ograničene resurse radi provođenja populističkog pristupa upravljanju jedinicom lokalne (regional-ne) samouprave. Dakle riječ je o tipičnim primje-rima efekta fungibilnosti, koji u pravilu rezultiraju i visokim oportunitetnim troškovima. Fungibil-nost je temeljni ekonomski pojam koji govori o tome da novac koji u zemlju ulazi specifično za jednu namjenu oslobađa drugi novac za drugu namjenu, a neto učinak ne mora imati nikakve veze s prvotnom namjerom. (Stiglitz, 2004.)

Kad govorimo o koristima projekata ili efektima koji direktno ili indirektno koriste manjem ili većem broju dionika, neke je od njih lako mjeriti, kao broj korisnika koji su pohađali edukaciju, broj dionika koji su išli na studijsko putovanje. No dodane vrijednosti projekata puno je teže mjeriti. Kod projekata manje vrijednosti to i nije nužno i neophodno, no kod velikih projekata, koji osim što su financijski izdašni, zahtijevaju i angažman značajnih resursa: djelatnika, materijalnih resur-sa, konačno i vremena. Takav angažman zahtijeva i konkretne rezultate, koji se u Republici Hrvat-skoj, doduše, još uvijek dovoljno ne mjere, među-tim na razini Europske unije te svake od njezinih članica takvi se rezultati i te kako mjere. Uglav-nom riječ je o mjerenju utjecaja velikih fondova Europske unije na makroekonomske pokazatelje u zemljama članicama, a takva se praksa pro-vodi već dugi niz godina i provodit će se u svim budućim članicama Europske unije. U nekim od idućih poglavlja biti će rečeno više o razvijenim metodama i modelima mjerenja utjecaja fondova Europske unije.

2.3. Kvalitetna upotreba kapaciteta

Kad govorimo o kapacitetima neophodnim za privlačenje i korištenje fondova Europske unije, oni se dijele u 3 kategorije (Zaman i Georgescu, 2009.):• Administrativni kapaciteti• Financijski kapaciteti• Makroekonomski kapaciteti.

Administrativni se kapacitet prije svega odnosi na sposobnost dionika pojedinačno, ali još više na sposobnost sustava u cjelini, da obavlja poslove koji su vezani za pripremu i provedbu svih pred-

viđenih i povjerenih procedura koje su vezane uz fondove Europske unije. Financijski se kapaciteti odnose na sposobnosti dionika i sustava da u pot-punosti financijski podmire te procedure.

Makroekonomski kapacitet se odnosi na ogra-ničenje po kojem je pojedina zemlja ograničena u veličini povlačenja sredstava kroz strukturne fondove, gdje je u pravilu granica na 4,5% BDP određene zemlje.

I bez evidentne činjenice da su kapaciteti ograničeni nameće se potreba i obveza kvalitet-nog upravljanja kapacitetima. Potreba je to kod onih dionika koji autonomno raspolažu svojim vlastitim kapacitetima, jer ako je pretpostavka da svaki dionik želi što bolje i potpunije ispuniti svoje ciljeve, tada u tom smjeru mora kvalitetno upravljati svojim kapacitetima. No kada govori-mo o nositeljima proračunske potrošnje, o Vladi, općinama, gradovima, županijama, kao i javnim poduzećima u vlasništvu Republike Hrvatske, one imaju upravo obvezu optimalnog i kvalitetnog upravljanja resursima. Naime ulaganjem svojih kapaciteta u pripremu projektnih prijedloga za dostupne fondove EU-a, stvaraju mogućnost da u značajnoj mjeri smanje svoje rashode, što je od direktnog interesa, i ovih dionika a u načelu i sva-koga građanina Republike Hrvatske. U današnjim uvjetima, kada se nositelji političkih funkcija, razni predstavnici lokalnih i regionalnih vlasti pa i čelnici javnih poduzeća pozivaju na šted-nju, istodobno se boreći s rastućim deficitima ili opadajućim proračunskim prihodima, priprema projekata za natječaje Europske komisije tamo gdje postoje natječaji za to, nameće se kao jedna logična alternativa.

Osim toga sadašnje neodgovarajuće korištenje raspoloživih sredstava ima implikacije i na kori-štenje fondova u budućnosti, jer analogijom, ako smo sada na niskoj razini spremnosti i sposob-nosti za korištenje fondova EU-a, tada je teško da ćemo imati neke značajnije rezultate u trenutku kada nam budu dostupni veliki strukturni fondo-vi. U aktualnom trenutku tu se krije velika odgo-vornost donositelja odluka u potencijalnim pri-javiteljima na natječaje Europske unije. Vrlo uska povezanost i determiniranost karakterom samog donositelja odluka, dovodi do sljedeće situacije: pojedine institucije u kojima je čelnik svjestan mogućnosti korištenja fondova Europske unije i koje pripremaju projekte, takve mogućnosti prije ili kasnije i iskoriste, a, s druge strane, institucije na čelu kojih je čelnik koji nema povjerenja u


141140

mogućnosti financiranja kroz fondove Europske unije, te se posljedično, niti pripremaju za to, a niti koriste sredstva iz fondova Europske unije

4. Mjerenje realnih utjecaja fondova Europske unije

Osim što se mjerenjem utjecaja fondova kvanti-ficira stvaran i realan utjecaj pojedinog programa ili fonda na unaprijed zacrtane ciljeve, pokazatelji koji se iskristaliziraju takvim mjerenjem mogu se koristiti u planiranju nekih budućih programa. Dakle evaluacija realnih, a ne samo nominalnih utjecaja pojedinih projekata i programa, s jedne strane, znači identificiranje nekih dobrih praksi i dobrih strana implementiranja donatorskih sred-stava, dakle onih praksi koje je potrebno nastaviti u nekim budućim programima ili projektima, istodobno se takvom evaluacijom identificiraju i neke loše prakse, ili, uvjetno rečeno, promašaji u implementiranju donatorskih sredstava, koji se svakako trebaju eliminirati ili izbjeći iz nekih budućih programa ili projekata. Jer evidentno je da često fondovi EU-a nisu dobro iskorišteni.Umjesto da se donositelji odluka u EU-a bave pi-tanjima veličine fondova, bolje bi bilo da se bave pitanjima kako se novac iz tih fondova koristi (The Economist, 2011.).

Jasno je da različiti dionici imaju različite stavove u odnosu naspram mjerenju stvarnih učinaka implementiranih sredstava iz fondova. Npr. krajnji primatelji, krajnji korisnici sredsta-va ili oni čije se potrebe financiraju iz fondova, oni prije svega brinu o implementaciji sredstava za zadovoljenje svojih vlastitih potreba i svojih parcijalnih interesa koje su definirali projektom, ili pak u najboljem slučaju oni će se brinuti za in-terese uže ili šire zajednice, čijem razvoju svojim konkretnim projektom žele pridonijeti. Dionici kao što su Svjetska banka, Europska investicijska banka, a nadasve u procesu pristupanja Europ-skoj uniji vrlo aktualna Europska komisija, oni imaju određene misije i ciljeve te za provedbu tih ciljeva osmišljene politike, nadalje za provedbu ili ostvarenje tih politika oni pripremaju fondove, a kroz te fondove financiraju konkretne projekte. Naravno da ti i takvi dionici brinu o implementi-ranju svojih sredstava, pa je razvijen cijeli sustav izvještavanja, s najniže razine od korisnika sred-stava pa do najviše, programske razine. Drugim riječima, oni koji daju sredstava žele znati kako se ta sredstva implementiraju, dakle ne samo da ih zanima kvantiteta ili iznos utrošenih sredstava

već ih zanima kvaliteta efekata koji tako utrošena sredstva generiraju. Čak se u pripremi projekata od aplikanata ili prijavitelja zahtijeva da se navede i kvantificira koliki je utjecaj projekta, u smislu broja dionika-pojedinaca na koje projekt utječe, u smislu pomaka broja ili postotnog pomaka nekih pokazatelja, što u konačnici ima utjecaj na neke makroekonomske pokazatelje, kao pomak u postotku zaposlenosti, postotnog rasta BDP-a i slično.

Većina mjerenja utjecaja fondova, poglavito makroekonomskog utjecaja iskazuje se kroz pomakom BDP-a. Međutim mnogi autori tvrde da BDP kao mjera pokazuje brojne manjkavosti. BDP se ne može upotrijebiti sam po sebi kao mje-ra društvenog blagostanja ili mjera za usporedbu outputa i standarda življenja u različitim pri-vredama niti u danoj privredi tijekom vremena.Razlozi tome proizlaze jednim dijelom iz manj-kavosti mjere, tj. iz stavki koje nisu korigirane u BDP-u (netržišni proizvodi i usluge, neslužbeno gospodarstvo, kasna izvješća o BDP-u i ostali). Iz prethodnog se uočava da ima puno stvari koje se odvijaju u gospodarstvu jedne zemlje, a koje se egzaktno ne mogu procijeniti i nisu uključene u izračunavanje dohotka, stoga se bruto domaći dohodak po stanovniku ne može uvijek uzeti kao stvarna mjera društvenog blagostanja. (Cini i dr., 2011.)

BDP je prikladna mjera ekonomskog rasta, ali nije glavni smisao razvoja, rast mora biti održiv. BDP možete povećati uništavanjem okoliša, iscr-pljivanjem rijetkih prirodnih resursa, uzimanjem zajmova iz inozemstva, no ta vrsta rasta nije održiva.(Stiglitz, 2009.)

Može se isto tako reći da ni fondovi Europ-ske unije nisu zauvijek i da se na njima ne može temeljiti održiv rast. Oni su sredstvo trenutne prilagodbe, npr. u pretpristupnom razdoblju su imali za cilj prilagoditi naše kapacitete za ulazak u Europsku uniju, IPARD služi za prilagodbu poljoprivrede i ruralnih područja. Dakle fondovi su na raspolaganju, dok Europska komisija drži da su potrebni, a to nipošto nije zauvijek.

Također kad govorimo o rastu utemeljenom na (ne)uništavanju okoliša, ali i o izboru ‘’pravih’’ pokazatelja u okviru koncepta održivog razvoja te pripadajućih rasprava o održivom razvoju, ne postoji samo nejedinstvenost u pogledu tuma-čenju pojma i izbora ‘’pravih’’ pokazatelja nego i u odnosu na okvirne ekološke uvjete koji uopće omogućavaju održivi razvoj.(Barković, 2011.)

No generalno, ne govoreći samo o utjecaju fondova, bez obzira na prijepore i neslaganja eko-nomista oko relevantnosti i kompletnosti BDP-a kao mjere, u mjerenju utjecaja i dalje se koristi u većini slučajeva. Kako bi mjerili efikasnost upo-rabe pomoći ili sredstava koje pružaju, neki od donatora razvili su svoje vlastite modele, te po-stoji značajan broj manje ili više poznatih modela koji se koriste za mjerenje neto efikasnosti i neto efektivnosti. Nadalje jasno je da se o efektivnosti u ovom kontekstu može govoriti u kontekstu od-govora na pitanje, koliko smo sredstava povukli iz fondova, a pod efikasnosti se traži odgovor na pitanje koliko su korisna ta sredstva. To je dakle nominalna strana projekata financiranih od strane Europske komisije, a s druge strane je realna vrijednost tih projekata, ili točnije realne implikacije na socio-ekonomsko okruženje.

Socio-ekonomski utjecaj strukturnih fondova može se promatrati iz različitih perspektiva ili stajališta, ali postoje dva posebno zastupljena. Prvo, tu je ekonomsko stajalište, budući da je svrha europskih strukturnih fondova poticanje gospodarske i socijalne konvergencije, a ta je konvergencija izražena i mjeri se putem ma-kroekonomskih varijabli kao što su proizvodnja, dohodak po stanovniku i zaposlenost. Drugo, ali nikako manje važno i doista usko povezani s pret-hodnim, jest doprinos tih sredstava za povećanje glavnih čimbenika koji utječu na srednje i dugo-ročne konkurentnosti ekonomije.(Ruiz, 2008.)

Ekonomska literatura usmjerena na empirijska istraživanja utjecaja strukturnih fondova može se podijeliti u dvije glavne kategorije: prva koja se bavi utjecajem fondova na rast i konvergenciju i druga koja je usmjerena na evaluaciju utjecaja korištenja fondova. Pod drugim se pristupom podrazumijeva modeliranje efekata ili utjecaja Strukturnih fondova na koheziju zemalja Europ-ske unije u tim zemljama poznatim modelima HERMIN i QUEST (Percocco, 2005.). Nadalje postoje i drugi poznati modeli kao Hermes, ECOMOD, ECO-TREND. U nastavku se pred-stavlja njih nekoliko najznačajnijih:• HERMES• HERMIN• QUEST III• EcoMod

4.1. HERMES

Prvi pokušaji za procjenu kohezijske pomoći simulacijskim modelom provedeni su putem

HERMES modela. To je model izvorno dizajniran za analizu šokovima na strani potražnje 1970-ih i 1980-ih godina, ali u cjelini je korišten samo za Irsku.(Ederveen in dr., u Tron, 2009.)

Naime on je razvijen da odgovori na proble-me koje su izazivali šokovi na tržištu nafte, jer prijašnji modeli nisu imali tu sposobnost. U tim trenucima od svake zemlje članice inicijalno se očekivalo da razvije svoj vlastiti nacionalni mo-del koji bi se mogao nadovezati na modele drugih zemalja, no na kraju je razvijeno samo sedam nacionalnih modela. HERMES model je proma-tran kao dobar primjer makromodela za analizu pitanja različitih utjecaja iz okoline.(Folmer i Landis Gabel, 2000.) Model je dalje razvijan u 90-im godinama, po ustanovljavanju jedinstvenog europskog tržišta, kako bi se njime pokušalo pro-cijeniti utjecaj strukturnih fondova.(The econo-mic and social research institute, 2004.)

4.2. HERMIN

HERMIN model je našao svoju inspiraciju u ranijem trans-EU HERMES modelu i kao takav ima logične makroteorijske osnove i može se operacionalizirati čak kada su podaci za procje-nu ograničeni na nekoliko godišnjih mjerenja. HERMIN model razvijen je 1980-ih, a imao je za cilj istražiti utjecaj Kohezijskog fonda na irske gospodarstvene programe te je naknadno tijekom sljedeća dva desetljeća proširen tako da je model pokrivao sve tzv. kohezijske zemalje (u početku Portugal, Grčka i Španjolska u EU15, a u novije vrijeme i novih država članica). Koristio se u prošlosti, a i dalje se naširoko koristi u svrhu analize kohezijske politike Europske komisije, s razvijenim modelima za svaku državu članicu, a u nekim slučajevima regionalnih gospodarstava, npr. Južna Italija (Bradley i dr., u Brandsma i dr., 2011.).

HERMIN model je dobar primjer kombinacije modela potražnje i ponude. On uzima u obzir činjenicu da potpora iz Strukturnih fondova podiže potražnju, a može se primijeniti i na stranu nabave, jer je to u osnovi “neokejnezijan-ski’’ model s nekim neoklasičnim značajkama na strani ponude, a budući da je dizajniran izričito za mjerenje učinaka kohezijske politike, jedna od posebnih značajki modela jest da je sposoban za analiziranje rafiniranog sustava različitih vrsta potpora koje nudi cijeli program kohezije. (Trón, 2009.)


143142

4.3. QUEST III

QUEST III je dinamički stohastički model opće ravnoteže (DSGE), model koji DG regio ECFIN7 koristi za analizu makroekonomske politike i koji je zamijenio QUEST II. QUEST III pripada vrsti DSGE modela koji se sada široko koristi od strane međunarodnih institucija i središnjih banaka, a to je uzorak za moderno makroekonomsko mode-liranje. Za bavljenje s širokim spektrom politika in DG EFIN razvijene su različite verzije ovog modela, svaki sa specifičnim naglaskom na regio-nalnu i sektorsku disagregaciju. (EC, 2009.)

QQUEST je DSGE model otvorene ekonomije euro-zone sa fiskalnom i monetarnom politikom. To je model zasnovan na kvartalnim podacima za euro-zonu, temeljen na Bayesianovoj tehnici procjene.(Ratto i dr., 2008.)

QUEST model također predviđa da će Kohezij-ska politika pomoći u konvergenciji i da će pove-ćati dugoročni produktivni potencijal Europske unije kao cjeline.(Bachtler i Gorzelak, 2007.)

4.4. EcoMod

EcoMod model, razvijen od je strane Eco-Mod / Slobodnog sveučilišta u Bruxellesu, vrlo je rascjepkan model. Model se koristi za procje-nu utjecaja sredstava fondova za programsko razdoblje 2007.-2013. za sve zemlje u procesu pristupanja. Cijela baza podataka EcoMod mode-la pokriva 60 aktivnosti, međutim, u tu svrhu EU sredstva za studiju utjecaja agregirana su na šest grana djelatnosti (Ministarstvo financija Latvije, 2007):

• Poljoprivreda• Proizvodnja• High-tech proizvodnja• Usluge• Izgradnja• Javna uprava.

EcoMod model, je multi-sektorski rekurzivno-dinamički model opće ravnoteže. To je detaljan prikaz strukture gospodarstva, posebice ponaša-nje i interakcije različitih sektora, različite vrste gospodarskih dionika (kućanstva, poduzeća, itd.) i različitih vrsta ekonomskog ponašanja (potroš-nja, proizvodnja, investicija, itd.). Model je stoga dobro dizajniran za evidentiranje strukturnih

7 Directorate-General for Economic and Financial Affairs (Euro-pean Commission)

promjena, trgovinskih efekata i dinamike ponude, dosezanja ili smanjena razlika što je glavni cilj kohezijske politike - ali nije prikladan za mjerenje kratkoročnih promjena iz godine u godinu.(EC, 2007.)

Prema EcoMod istraživanju intervencije politika u svim državama članicama - posebno u novim članicama, državama koje uživaju najveću financijsku podršku - ima izrazito pozitivan učinak. U Slovačkoj, Litvi, Latviji i Bugarskoj kao rezultat intervencije BDP biti će do 2020. oko 15 posto veći, nego što bi bio bez intervencija. Pro-jekcije pokazuju da će učinak politika biti nešto veći nakon 2015. zbog veće produktivnosti, bolje obučene radne snage i bolje infrastrukture. Tako će intervencije osnažiti stranu ponude ekonomije i staviti svoj rast na viši i održivi put.(Trón, 2009.)

5. Zaključak

U znanstvenoj se literaturi autori iz Republike Hrvatske uglavnom bave mjerenjem nominal-nih efekata projekata, putem broja privučenih sredstava po županijama, iznosu sredstava koja su privučena i slično. No nitko se nije bavio problematikom mjerenja realnih efekata proje-kata odnosno programa, dakle ne samo utjecaja fondova na makroekonomske pokazatelje nego i za dionika na mikrorazini važne i konkretne, koristi od fondova EU-a. Naravno, nominalne pokazatelje puno je lakše mjeriti, no realni puno više govore. Jer uzmimo npr. puno projekata ograničenih efekata ili puno loših projekata koji su financirani i implementirani na nekom području; oni mogu značiti utrošak puno većeg iznosa sredstava, nego što izaziva implementacija malog broja dobrih projekata. Dakle velik iznos sredstava koji je implementiran kroz fondove na nekom području ne znači da će neko područje ostvariti veći rast BDP-a ili će se npr. postići veća zapošljivost dionika koji su se educirali kroz neke projekte financirane od strane Europske komisije. Dakle dionici u Republici Hrvatskoj, poglavito oni koji raspolažu sredstvima građana osobito su odgovorni da ulažu svoja, ili bolje rečeno, naša sredstva u dobre projekte, provodeći dobre strategije, te na taj način efikasno razvijajujući sredine za koje su i odgovorni. U tom smislu mjerenje efektivnosti u privlačenju sredstava iz fondova donatora svakako je važno, no jednako je važno ako ne i važnije, mjerenje efikasnosti tih sredstava. To nije toliko briga krajnjih korisnika, niti se oni za to brinu, sigurno ne više od postot-

ka kojim sudjeluju u sufinanciranju projekta, što često ne prelazi 15%. Ali zato efikasnost mora biti briga onoga tko sudjeluje u velikom postotku u sufinanciranju cijelih programa, poglavito ovdje mislimo na Vladu RH koja tako participira u velikoj većini programa.

Kad govorimo o financijerima projekata, kako bi mjerili efikasnost uporabe pomoći ili sredstava koje pružaju, neki od donatora razvili su svoje vlastite modele, te postoji značajan broj manje ili više poznatih modela koji se koriste za mjere-nje neto efikasnosti i neto efektivnosti. Naime oni sami žele znati odgovor na pitanje koliko se efikasno ostvaruju unaprijed planirani ciljevi, odnosno koliko svaki donirani euro ili dolar doprinosi nekim strateški definiranim ciljevima.

Kod nas u Republici Hrvatskoj takvo će mjere-nje postati uobičajena praksa, jednom kad se budu koristili strukturni fondovi Europske unije, naravno pod uvjetom da Republika Hrvatska postane punopravni član Europske unije, čime bi joj se u okviru ovakvih fondova stavila na raspolaganje puno značajnija sredstva. Jasno je da će tada tematika mjerenja efikasnog korištenja te stvarnog ili realnog utjecaja fondova Europske unije postati aktualnija ne samo zato jer mi kao potencijalni korisnici tih sredstava to želimo, nego zato što Europska komisija želi vrednovati efekte provedbe svojih politika, odnosno utroška sredstava građana Europske unije, koji izdvajaju svoja sredstva za financiranje politika i fondova Europske unije.

Literatura

1. Bachtler, J., Gorzelak, G. : Reforming EU cohesion policy: A reappraisal of the performance of the Structural Funds, Routledge Taylor and Francis group, 2007. pp 309-326

2. Barković, I.: Teorija rasta, Pravni fakultet u Osijeku, Osijek, 2006. 3. Brandsma, A., Gardiner B., Kancs, d’A.: RHOMOLO: A Dynamic General Equilibrium Modelling

Approach to the Evaluation of the EU’s Regional Policies, the 19th International Input-Output Con-ference, Alexandria, 2011.

4. Cini, V., Nater, N., Marić, J.: Problem raspodjele dohotka i analiza siromaštva Republike Hrvatske, Ekonomski vjesnik, God.(24.), No.1, 121-125, 2011.

5. EC (2007): Growing Regions, growing Europe. Fourth report on economic and social cohesion. The European Commission, Brussels

6. European Communities, European economy research letter, 2009, Vol.3, No.1, 2009.7. Europska komisija: Smjernice za upravljanje projektnim ciklusom, svezak 1., 2008. 8. Folmer, H., Landis Gabel,H.: Principles of environmental and resource economics: a guide for stu-

dents and decision-makers, Edward Elgar Publishing Limited, Cheltenham, 2000.9. Ministarstvo financija Latvije, EU funds macroeconomic impact assessment: First stage report, Con-

tract No. FM 2007/ERAF – 5.2.3. – 2, Riga, 2007.10. Percocco, M. : The Impact of Structural Funds in the Italian Mezzogiorno, 1994-1999, Region and

Development, No.1, 2005.11. Pylak, C.: Intelligent region management-Intelligent absorption of EU funds, Romanian journal of

regional science, Vol. 1, No.1, 2007.12. Ratto, M., Roeger W., Veld J: QUEST III: An Estimated Open-Economy DSGE Model of the Euro

Area with Fiscal and Monetary Policy, European economy, Economic Papers, No.335, 2008.


145144

13. Ruiz, C.: New methods and results in measuring the efficiency of EU funds: The Spanish case, Soci-ety and Economy, Vol. 30, 245-257, 2008.

14. Stiglitz, J.: Globalizacija i dvojbe koje izaziva, 1. izdanje, Algoritam, Zagreb, 2004.15. Stiglitz, J.: Uspjeh globalizacije: Novi koraci do pravednoga svijeta, 1. izdanje, Algoritam, Zagreb,

2009. 16. The Economic and social research institute Dublin, FAS-the training and employment authority:

Occupational employment forecast by region for 2010, Dublin, 2004.17. The Economist (2011) Britain and Europe: An interview with Nick Clegg. Dostupno na : http://www.

economist.com/blogs/eastern-approaches/2011/09/britain-and-europe [7.veljače 2011.]18. Trón, Z.: Evaluation methods of european regional policy and reasons for different outcomes, The

Romanian economic journal God.(12.), No. 32, 149-185, 2009.19. Trón, Z.: Examining the impact of European regional policy, Institute for world economics, Hunga-

rian academy of sciences, Working Papers No.188, 2009. 20. Zaman, G. ,Georgescu, G: Strucutral fund absorption: A new challenge for Romania? , Romanian

journal of economic forecasting, No.1, 2009.

Anton Devčić, dipl. oec., Marko Šostar, univ.oec.spec.: Modeli mjerenja realnih učinaka fondova Europske Unije na gospodarski razvojAnton Devčić, dipl. oec., Marko Šostar, univ. oec. spec.: Modeli mjerenja realnih učinaka fondova Europske Unije na gospodarski razvoj

Anton Devčić

Marko Šostar

Measurement Models for Real Effects of the European Union Funds on Economic Development

Abstract

All the projects prepared by applicants following various calls for project proposals by the Euro-pean Commission have their priorities and objectives. On the other hand, the European Commission has its own objectives, which are conducted through its policies and programmes. Both sides have complementary objectives, the achievement of which can generate direct or indirect implications for socio-economic conditions in the area where projects are being implemented, such as cities, munici-palities, regions or even whole countries. Most stakeholders strive for an ideal situation, i.e. to receive and utilize all the available funds within the EU funds at their disposal. Consequently, the performance of any territorial unit is most frequently and most simply measured by the number of projects and the allocated funding. This, however, is the nominal dimension of implemented projects, whereas real effects of these projects are much harder to assess. Nevertheless, this is the only way to obtain real indicators of a project’s impact or implications for socio-economic conditions in a designated area. There are different methods used by researchers in the EU to obtain answers to these questions, some of which will be presented in this paper. The focus will be on those which, although currently not ap-plied in the Republic of Croatia, could easily be used here.

Keywords: EU, economy, development, measurement models

147146

Dr. sc. Berislav Bolfek, Milan Stanić, univ. spec. oec., Sanja Knežević, dipl. oec.: Vertikalna i horizontalna financijska analiza poslovanja tvrtke Dr. sc. Berislav Bolfek, Milan Stanić, univ. spec. oec., Sanja Knežević, dipl. oec.: Vertikalna i horizontalna financijska analiza poslovanja tvrtke

Dr. sc. Berislav Bolfek*

Milan Stanić, univ. spec. oec**

Sanja Knežević, dipl. oec.***

vERTikAlNA i hORizONTAlNA fiNANCiJSkA ANAlizA pOSlOvANJA TvRTkE Sažetak

Analiza financijskih izvještaja može se opisati kao proces primjene različitih analitičkih sredstava i tehnika pomoću kojih se ti podaci pretvaraju u upotrebljive informacije koje koriste funkcije uprav-ljanja. Financijski menadžment mora prije svega analizirati poslovanja da bi se na temelju onog što je ostvareno u prethodnim razdobljima moglo praviti planove za budućnost.

Ključne riječi: završna bilanca, račun dobitka i gubitka, analiza poslovanja

* Veleučilište u Slavonskom Brodu [email protected]

** Agencija Stanić, Slavonski Brod [email protected]

*** Veleučilište u Slavonskom Brodu [email protected]

1. Uvod

Gospodarski subjekti koji danas posluju u cijelom svijetu najčešće su organizirani kao trgo-vačka društva. Ako je riječ o velikim trgovačkim društvima ona su organizirana kao dioničarska društva. Izdavanjem dionica, prati se poslovanje trgovačkog društva od strane svih onih koji su sudjelovali u investiranju. Investitori će dakle očekivati zaradu kao rezultat svog ulaganja i zato su zainteresirani za poslovanje.

Manja trgovačka društva osniva jedan ili više vlasnika poslovnih udjela, i oni će za svoje ulaga-nje očekivati što veću dobit.

Svako je trgovačko društvo privredni subjekt u svojoj državi, a mnoga od njih posluju na širem tržištu. To znači da trgovačka društva mora-ju poslovati između sebe samih. Osim toga u svakom se poslovanju javlja potreba za dodatnim novčanim sredstvima kojima raspolažu banke i druge financijske institucije.

Sve to upućuje na činjenicu da se poslovanje trgovačkih društava odvija većim ili manjim dijelom pod povećalom javnosti. Za poslovanje manjih trgovačkih društava, osim osnivača biti će zainteresirani njihovi dobavljači, kreditori i država.

Izlaskom na šira tržišta, izvan nacionalnoga, tr-govačko društvo dolazi u poslovne odnose s puno više poslovnih partnera. Zato se javlja potreba za prikazivanjem stanja i rezultata poslovanja na svi-ma razumljiv način pomoću financijskih izvješća.

Stoga je osnovan Međunarodni odbor koji je napravio smjernice pod nazivom Međunarodni standardi financijskog izvješćivanja po kojima se prave financijski izvještaji koji će omogućiti svi-ma zainteresiranima uvid u poslovanje određeno-ga trgovačkog društva.

I u Republici Hrvatskoj su prihvaćeni Međuna-rodni standardi financijskog izvješćivanja.

2. Računovodstveni informacijski sustav

Danas svi poslovni subjekti u cijelom svijetu, pa tako i kod nas, moraju voditi poslovne knjige. Računovodstvo počinje s samim osnivanjem trgovačkog društva, jer se mora zabilježiti prva poslovna transakcija, a to je uplata temeljnoga kapitala. Budući da se smatra da će netko osno-vati tvrtku radi stalnog obavljanja djelatnosti, podrazumijeva se da će evidentiranje poslovnih događaja sve to vrijeme biti popratna djelatnost. Računovodstvo se temelji na prošlim događaji-

ma. Kaže se da knjigovodstvene isprave, koje su predmet knjigovodstvene obrade, moraju biti vjerodostojne, a to znači da se poslovni događaj koji je zabilježen na ispravi doista i dogodio. To se dokazuje potpisima strana koje su sudjelovale u poslovnom događaju. Podatci koji su predmet računovodstvene obrade unose se u poslovne knjige. Zakon propisuje koje se poslovne knjige moraju voditi, a to su:- dnevnik- glavna knjiga i- pomoćne knjige.

Na temelju obrađenih podataka u računovod-stvu sastavljaju se temeljna financijska izvješća, kao i neka druga izvješća koja služe za interne potrebe poduzetnika. Temeljna financijska izvje-šća sastavljaju se obvezno za razdoblje poslovanja koje je jednako kalendarskoj godini. Mogu se sastavljati i češće, ako to odluči uprava društva ili zahtijevaju vanjski korisnici. Prema Zakonu o računovodstvu1 temeljna financijska izvješća jesu:- Bilanca- Račun dobitka i gubitka- Izvješće o svim promjenama glavnice- Izvješće o novčanom tijeku- Računovodstvene politike i bilješke uz financij-

ska izvješća.Sva ova izvješća moraju dati istinit i nepristran

pregled imovine, obveza, kapitala, promjene financijskog položaja i računa dobitka i gubitka. Obveznici vođenja poslovnih knjiga i financijskog izvješćivanja jesu svi poduzetnici čije je sjedište u Republici Hrvatskoj.

U postupku računovodstvene obrade podataka i financijskog izvješćivanja moraju se primjenji-vati dogovorena ili propisana načela i metode. U Hrvatskoj je obvezatna primjena Međunarodnih standarda financijskog izvješćivanja.

Međunarodni standardi financijskog izvješći-vanja polaze od temeljnih računovodstvenih pret-postavki i u njima se razrađuju računovodstvena pravila, metode te kriteriji procjene stavaka. Oni se primjenjuju kod računovodstvene obrade podataka, računovodstvenih politika, procjena i obračuna i svih drugih postupaka iz kojih rezul-tira sastavljanje temeljnih financijskih izvješća za potrebe vanjskih korisnika.2

Iako se ovi standardi odnose na financijsko

1 Zakon o računovodstvu, Narodne Novine br. 109/07, Članak 15.

2 Habek, Mladen; i ostali: Temelji računovodstva i analitička knjigovodstva, RRIF-PLUS, 2004., str. 26.

UDK 336.012.23Pregledni rad

149148

izvješćivanje, oni utječu i na samo prikupljanje računovodstvenih podataka, kao i na njihovu obradu i na samo knjiženje u poslovnim knjiga-ma.

Ako je za ostvarenje ciljeva potrebno promi-jeniti strukturu u bilanci, moralo bi se između ostaloga, znati kolika je cijena tih promjena i koliko je to isplativo, odnosno hoće li se ostvariti postavljeni ciljevi. Zato je zadatak menadžera ra-čunovodstva pripremiti odgovarajuće informacije za donošenje upravljačkih odluka.

Vrlo je važno pratiti udio potraživanja u strukturi imovine. Prodajom se ostvaruju prihodi. Samo je u djelatnosti maloprodaje osiguran redovan priliv gotovine, dok se u drugim djelat-nostima mora čekati izvjestan period da bi došlo do pretvaranja potraživanja u novac. Da bi uopće došlo do prodaje, potrebno je angažirati sredstva koja će rezultirati proizvodom.

Iz svega navedenoga proizlazi da zadatak menadžera nije nimalo lak. Naime potrebno je, da bi se izračunala marža profita i uopće došlo do zarade, uzeti u obzir sve elemente koji na to utječu. Između ostaloga, moraju se ukalkulirati i troškovi koji nastaju ako je potreba za gotovinom nastupila prije nego su potraživanja od kupaca naplaćena.

Na bilančnu strukturu može se utjecati na osnovi donošenja odluka u sferi troškova, pri-hoda i poreza. Svim je poduzetnicima u interesu smanjiti troškove i povećati vrijednost imovine. Ovdje dolazi do izražaja činjenica da će se stanje prihoda i rashoda te rezultat poslovanja iz računa dobitka i gubitka odraziti na stanje u bilanci. Razlika će između prihoda i rashoda ili smanjiti, ili povećati imovinu u pasivi bilance.

Poslovni je proces neprekidni niz događanja koja počinju ulaganjem određenih sredstava koja mogu biti vlastita ili tuđa i čijom se upotrebom dolazi do prihoda. Na kraju poslovnog razdoblja utvrdit će se razlika između prihoda i rashoda i uvidjeti koliko je cjelokupni proces bio uspješan.

U svakom poslovanju postoje fiksni i varijabilni troškovi. Fiksni se troškovi pojavljuju uvijek, bez obzira na to jesu li upotrijebljeni svi poslovni kapaciteti ili ne i na njih je teško utjecati. Za razliku od njih varijabilni su troškovi ovisni o opsegu aktivnosti. S druge strane, prihodi ovise o cijeni po jedinici prodanoj količini proizvoda. Na menadžmentu je da donese odluku o onom opsegu aktivnosti koji će ostvariti najpovoljniji odnos profitabilnosti.

Prvo se mora ustanoviti koliki je minimalan opseg aktivnosti kojim bi se samo pokrili troškovi proizvodnje, a bruto dobitak bio bi nula. Ovaj nam podatak govori gdje je točka pokrića, odno-sno koliko se jedinica proizvoda ili usluga mora proizvesti i prodati da bi se nadoknadili troškovi proizvodnje. Bilo koja druga, veća, aktivnost do-vest će do pojave dobitka, dok će manja donijeti gubitak.

Povećanjem ili smanjenjem prodajne cijene po jedinici proizvoda ili usluga izravno se utječe na prihode. Zato je potrebno uvidjeti mogu li se na pozicijama varijabilnih troškova napraviti različi-te kombinacije koje bi osigurale jednaku zaradu i pri smanjenju prodajne cijene.

Jedan od mogućih izvora financiranja je kapital. Ovdje se uključuju i vlasnici poslovnih udjela u kapitalu, jer očekuju da će im biti isplaćena dividenda za uložena sredstva. Zato se pri razmi-šljanjima o optimalnoj visini kapitala i njegovu sastavu mora uzimati u obzir i količina sredstava koja će biti isplaćena kroz dividende ili poslovne udjele i koja će automatski smanjiti njegov udio.

Stalnim zadržavanjem dobitka dolazi do povećanja vrijednosti trgovačkog društva, što će dovesti do toga da će se isplatiti investirati u njega, kao i da su rizici kreditora manji od onih trgovačkih društava koja primjenjuju princip isplate dividendi i poslovnih udjela.

Dalje se na unutarnju strukturu bilance može utjecati donošenjem odluka o investiranju. Pred menadžment će se postaviti pitanje treba li po-stojeću dugotrajnu mijenjati ili ne. S druge strane, ako se ide u zamjenu, javlja se pitanje je li ju bolje kupiti ili unajmiti. Prevagnut će ona odluka koja donosi najveću korist od ulaganja. Mora se svaka-ko voditi računa o tome mogu li se s postojećom opremom zadovoljiti potrebe kupaca ili bi se zaostajalo u odnosu na konkurenciju. Osim toga potrebno je napraviti usporedbu na više projekata da bi se ustanovilo koji je najpovoljniji i koji će dati najbolji poslovni rezultat.

Struktura bilance ovisit će i o odabiru izvora financiranja. Najbolji je i najsigurniji izvor finan-ciranja vlastiti kapital. Međutim u svakom se po-slovanju javlja potreba za tuđim kapitalom. Zato je važno donijeti pravilne odluke o odabiru izvora financiranja. Prvo će se postaviti pitanje treba li to financiranje biti dugoročno ili kratkoročno. Uvijek treba poći od zlatnoga bankarskog pravila koje savjetuje da se za dugoročne plasmane uzimaju dugoročni krediti, a za kratkoročne pla-

smane kratkoročni izvori financiranja. Teoretski je najidealnija ona struktura u kojoj su vlastiti i tuđi kapital zastupljeni u jednakim omjerima. Tu svakako treba uvijek uzeti u razmatranje kamatu na posuđeni kapital, koja će u nekim slučajevima biti vrlo povoljna, pa i udio tuđega kapitala može biti veći.

Ako je postojeća bilančna struktura takva da ne osigurava pokriće u kapitalu, a potrebno je ulaziti u nove investicije, savjetuje se operativni najam opreme ili nekretnine. Njegovim korištenjem neće doći do promjena u bilanci jer nabavljeni predmeti nisu vlasništvo trgovačkog društva, nego se za njihovo korištenje plaća naknada. Tada dolazi do porasta pasive jer nastaje obveza. Operativni će najam biti isplativ, ako su troškovi najma manji od koristi koja se postiže upotrebom predmeta najma.

Ako se pojavi nepovoljna struktura bilance, moguće ju je promijeniti i odlukom da se ne isplaćuju dividende ili poslovni udjeli. Na taj se način izravno utječe na promjenu u strukturi pasive povećanjem vlastitoga kapitala.

Sljedeći način poboljšanja stanja u bilanci jest povećanje temeljnoga kapitala, koje također izravno utječe na promjenu strukture kapitala. Ukupan iznos kapitala neće se mijenjati ako se donese odluka o transformiranju zadržanih dobitaka u temeljni kapital, već će samo nastati promjena u strukturi kapitala samoga.

3. Analiza financijskih izvještaja

3.1. Pojam i značenje analize financijskih izvještaja

Analiza financijskih izvještaja može se opi-sati kao proces primjene različitih analitičkih sredstava i tehnika pomoću kojih se podatci iz financijskih izvještaja pretvaraju u upotrebljive informacije relevantne za upravljanje.3

Financijski menadžment mora, prije svega analizirati poslovanja da bi se na temelju onoga što je ostvareno u prethodnim razdobljima moglo praviti planove za budućnost. Osim toga mora znati kakve će analize praviti potencijalni kredi-tori ili dobavljači da bi prihvatili poslovnu surad-nju. Prema tome analize su potrebne internim i eksternim korisnicima. Osim banaka i dobavljača eksterni su korisnici investitori i Porezna uprava. Investitori će pratiti sigurnost svoga ulaganja,

3 Habek, Mladen; i ostali: Temelji računovodstva i analitika knjigovodstva, RRIF-Plus, 2004., str. 25.

odnosno mogućnost poduzeća da isplaćuje dividende, dok će Porezna uprava pratiti obračun i naplatu poreza. Eksterni su korisnici uglavnom orijentirani na pojedine aspekte analize, dok je menadžment zainteresiran za cjelokupnu analizu poslovanja.

Financijska analiza obuhvaća analizu bilance poslovanja i dobiti i gubitka. Bilanca predstav-lja prikaz stanja imovine te kapitala i obveza na određeni dan. Ona se sastavlja obvezno na zadnji dan u godini, ali se može praviti tromjesečno ili polugodišnje. Račun dobiti i gubitka predstav-lja rezultat poslovanja u određenom razdoblju. To je uglavnom kalendarska godina. Na temelju bilance i računa dobiti i gubitka izvode se i drugi izvještaji kao što su: 4

1. Izvještaj o zadržanoj dobiti2. Izvještaj o izvorima i upotrebi sredstava3. Izvještaj o novčanom tijeku.

Analiza financijskih izvještaja provodi se različitim instrumentima i postupcima, a to su uglavnom raščlanjivanja i uspoređivanja dobive-nih rezultata. Klasifikacija temeljnih financijskih instrumenata i postupaka analize financijskih izvještaja.

U obavljanju svoje djelatnosti trgovačko druš-tvo nastoji ostvariti odgovarajući rezultat (dobit, odnosno profitabilnost ), što znači da prihodi budu veći od troškova.

Poduzetnici su obvezni objaviti osnovu mje-renja i procjene stavaka financijskih izvještaja. Naime informacije o korištenoj osnovi (ili osno-vama mjerenja) u financijskim izvještajima (povi-jesni trošak, tekući trošak, ostvariva vrijednost, sadašnja vrijednost) znatno utječu na analize i poslovne odluke korisnika.

Veliki broj stavaka u financijskim izvještajima nije moguće točno mjeriti već se mogu samo procijeniti (npr. sumnjiva i sporna potraživanja, zastarjele zalihe, vijek uporabe imovine, obveze temeljem jamstva i dr.). Time su procjene također bitan dio kod sastavljanja financijskih izvještaja, te je stoga važno dati informaciju o korištenim značajnim procjenama.

Zahvaljujući približavanju Europskoj uniji i sve većem uključivanju u globalne ekonomske toko-ve, i Republici se Hrvatskoj poslovno okruženje sve brže mijenja. Stoga upravu i druge menadže-re još više zanimaju informacije koje mogu biti kvalitetna podloga za donošenje pravovremenih

4 Zakon o računovodstvu, Narodne novine br. 109/07, članak 15.


151150

i ispravnih poslovnih odluka. Potreba za pri-pravom računovodstvenih informacija koje će pritom pomoći utjecala je na nastanak nove raču-novodstvene discipline koja se uobičajeno naziva

menadžersko računovodstvo. Tako se menadžeri, osim na razvitku vlastitih resursa, izuzetno po-zorno posvećuju analizama poslovanja i rezultati-ma tog poslovanja

Tablica 1. Bilanca tvrtke «K» na dan 31.12. 2007., 2008 i 2009.

2007. 2008. 2009.AKTIVA DUGOTRAJNA IMOVINA zemljište 418.232,50 418.232,50 418.232,50 građevinski objekti 2.354.502,57 2.230.970,37 2.107.438,17 postrojenja i oprema 1.998.856,46 2.894.893,78 4.263.551,29 financijska imovina 2.106.676,67 2.106.676,67 2.106.676,67 UKUPNO DUGOTRAJNA IMOVINA 6.878.268,20 7.650.773,32 8.895.898,63 KRATKOTRAJNA IMOVINA zalihe materijala 1.792.166,73 574.932,17 57.312,49 potraživanja 3.054.050,15 6.954.073,68 7.802.775,88 novac 300.076,03 769.638,00 1.038.139,81 UKUPNO KRATKOTRAJNA IMOVINA 5.146.292,91 8.298.643,85 8.898.228,18 UKUPNO AKTIVA 12.024.561,11 15.949.417,17 17.794.127,81 PASIVA KAPITAL uplaćeni kapital 780.600,00 1.780.600,00 1.780.600,00 zadržana dobit 3.501.598,01 2.651.637,20 3.331.929,92 UKUPNO KAPITAL 4.282.198,01 4.432.237,20 5.112.529,92 DUGOROČNE OBVEZE dugoročni krediti 1.682.988,13 2.302.990,60 4.179.035,46 UKUPNO DUGOROČNE OBVEZE 1.682.988,13 2.302.990,60 4.179.035,46 KRATKOROČNE OBVEZE obveze za kratkoročne kredite 814.300,00 1.459.302,00 791.032,00 obveze prema dobavljačima 4.562.430,17 6.558.778,32 6.344.449,70 obveze za poreze i doprinose 427.571,15 882.168,24 1.045.786,01 obveze prema zaposlenima 255.073,65 313.940,81 321.294,70 UKUPNO KRATKOROČNE OBVEZE 6.059.374,97 9.214.189,37 8.502.562,41 UKUPNO PASIVA 12.024.561,11 15.949.417,17 17.794.127,81

Izvor: izračun autora

Tablica 2. Račun dobitka i gubitka tvrtke «K» od 01.01. – 31.12.2007.,2008. i 2009.

2007. 2008. 2009.

PRIHODI OD PRODAJE 12.376.977 25.158.509 32.296.484 TROŠKOVI PRODANIH PROIZVODA sirovine i materijal 5.425.071 12.921.321 14.182.683plaće 1.337.971 1.724.533 2.008.348amortizacija 322.363 501.051 622.280troškovi usluga 1.929.569 7.598.024 9.314.132UKUPNO TROŠKOVI PRODANIH PROIZVODA 9.014.974 22.744.929 26.127.443OSTALI TROŠKOVI (opći i administrativni) 953.976 2.000.494 4.929.297TROŠKOVI KAMATA 216.337 206.630 379.554 DOBIT PRIJE OPOREZIVANJA 2.191.690 206.456 860.190POREZ NA DOBIT 28.792 56.417 179.897NETO DOBIT 2.162.898 150.039 680.293


Tablica 3. Komparativna bilanca tvrtke «K» za 2008. u odnosu na 2007.

2007. 2008. Odnos 2007. : 2008

AKTIVA Iznos povećanja Postotak povećanja

(smanjenja) (smanjenja)DUGOTRAJNA IMOVINA zemljište 418.232,50 418.232,50 građevinski objekti 2.354.502,57 2.230.970,37 -123.532,20 -5,20 postrojenja i oprema 1.998.856,46 2.894.893,78 896.037,32 44,80 financijska imovina 2.106.676,67 2.106.676,67 0,00 UKUPNO DUGOTRAJNA IMOVINA 6.878.268,20 7.650.773,32 772.505,12 11,20 KRATKOTRAJNA IMOVINA zalihe materijala 1.792.166,73 574.932,17 -1.217.234,56 -67,90 potraživanja 3.054.050,15 6.954.073,68 3.900.023,53 127,70 novac 300.076,03 769.638,00 469.561,97 156,50

UKUPNO KRATKOTRAJNA IMOVINA 5.146.292,91 8.298.643,85 3.152.350,94 61,20

UKUPNO AKTIVA 12.024.561,11 15.949.417,17 3.924.856,06 32,60 PASIVA KAPITAL uplaćeni kapital 780.600,00 1.780.600,00 1.000.000,00 128,10 zadržana dobit 3.501.598,01 2.651.637,20 -849.960,81 -24,30 UKUPNO KAPITAL 4.282.198,01 4.432.237,20 150.039,19 3,50


153152

DUGOROČNE OBVEZE dugoročni krediti 1.682.988,13 2.302.990,60 620.002,47 36,80 UKUPNO DUGOROČNE OBVEZE 1.682.988,13 2.302.990,60 620.002,47 36,80 KRATKOROČNE OBVEZE obveze za kratkoročne kredite 814.300,00 1.459.302,00 645.002,00 79,20 obveze prema dobavljačima 4.562.430,17 6.558.778,32 1.996.348,15 43,80 obveze za poreze i doprinose 427.571,15 882.168,24 454.597,09 106,30 obveze prema zaposlenima 255.073,65 313.940,81 58.867,16 23,10 UKUPNO KRATKOROČNE OBVEZE 6.059.374,97 9.214.189,37 3.154.814,40 52,10 UKUPNO PASIVA 12.024.561,11 15.949.417,17 3.924.856,06 32,60


Tablica 4. Komparativna analiza računa dobitka i gubitka za tvrtku «K» za 2008. u odnosu na 2007.

2007. 2008. Iznos povećanja

Postotak povećanja

(smanjenja) (smanjenja)PRIHODI OD PRODAJE 12.376.977 25.158.509 12.781.532 103,300 TROŠKOVI PRODANIH PROIZVODA sirovine i materijal 5.425.071 12.921.321 7.496.250 138,200plaće 1.337.971 1.724.533 386.562 28,900amortizacija 322.363 501.051 178.688 55,400troškovi usluga 1.929.569 7.598.024 5.668.455 293,800UKUPNO TROŠKOVI PRODANIH PROIZVODA 9.014.974 22.744.929 13.729.955 152,300OSTALI TROŠKOVI (opći i administrativni) 953.976 2.000.494 1.046.518 109,700TROŠKOVI KAMATA 216.337 206.630 -9.707 -4,500 DOBIT PRIJE OPOREZIVANJA 2.191.690 206.456 -1.985.234 -90,600POREZ NA DOBIT 28.792 56.417 27.625 95,900NETO DOBIT 2.162.898 150.039 -2.012.859 -93,100


Tablica 5. Komparativna bilanca tvrtke «K» za 2009. u odnosu na 2008.

2008. 2009. Odnos 2009. : 2008.

AKTIVA Iznos povećanja Postotak povećanja (smanjenja) (smanjenja)DUGOTRAJNA IMOVINA zemljište 418.232,50 418.232,50 građevinski objekti 2.230.970,37 2.107.438,17 -123.532,20 -5,50postrojenja i oprema 2.894.893,78 4.263.551,29 1.368.657,51 47,30financijska imovina 2.106.676,67 2.106.676,67

UKUPNO DUGOTRAJNA IMOVINA 7.650.773,32 8.895.898,63 1.245.125,31 16,30

KRATKOTRAJNA IMOVINA zalihe materijala 574.932,17 57.312,49 -517.619,68 -90,00potraživanja 6.954.073,68 7.802.775,88 848.702,20 12,20novac 769.638,00 1.038.139,81 268.501,81 34,90

UKUPNO KRATKOTRAJNA IMOVINA 8.298.643,85 8.898.228,18 599.584,33 7,20

UKUPNO AKTIVA 15.949.417,17 17.794.127,81 1.844.710,64 11,60 PASIVA KAPITAL uplaćeni kapital 1.780.600,00 1.780.600,00 zadržana dobit 2.651.637,20 3.331.929,92 680.292,72 25,60UKUPNO KAPITAL 4.432.237,20 5.112.529,92 680.292,72 15,30 DUGOROČNE OBVEZE dugoročni krediti 2.302.990,60 4.179.035,46 1.876.044,86 81,50

UKUPNO DUGOROČNE OBVEZE 2.302.990,60 4.179.035,46 1.876.044,86 81,50

KRATKOROČNE OBVEZE obveze za kratkoročne kredite 1.459.302,00 791.032,00 -668.270,00 -45,80obveze prema dobavljačima 6.558.778,32 6.344.449,70 -214.328,62 -3,30obveze za poreze i doprinose 882.168,24 1.045.786,01 163.617,77 18,50obveze prema zaposlenima 313.940,81 321.294,70 7.353,89 2,30

UKUPNO KRATKOROČNE OBVEZE 9.214.189,37 8.502.562,41 -711.626,96 -7,70

UKUPNO PASIVA 15.949.417,17 17.794.127,81 1.844.710,64 11,60Izvor: izračun autora


155154

Tablica 6. Komparativni račun dobitka i gubitka za tvrtku «K» za 2009. u odnosu na 2008.

2008. 2009. Iznos povećanja Postotak povećanja

(smanjenja) (smanjenja)PRIHODI OD PRODAJE 12.376.977 32.296.484 19.919.507 160,9 TROŠKOVI PRODANIH PROIZVODA sirovine i materijal 5.425.071 14.182.683 8.757.612 161,4plaće 1.337.971 2.008.348 670.377 50,1amortizacija 322.363 622.280 299.917 93troškovi usluga 1.929.569 9.314.132 7.384.563 382,7

UKUPNO TROŠKOVI PRODANIH PROIZVODA 9.014.974 26.127.443 17.112.469 189,8

OSTALI TROŠKOVI (opći i administrativni) 953.976 4.929.297 3.975.321 416,7

TROŠKOVI KAMATA 216.337 379.554 163.217 75,4 DOBIT PRIJE OPOREZIVANJA 2.191.690 860.190 -1.331.500 -60,7POREZ NA DOBIT 28.792 179.897 151.105 52,5NETO DOBIT 2.162.898 680.293 -1.482.605 -68,5


Tablica 7. Komparativna bilanca tvrtke «K» za 2007., 2008. i 2009. Baza usporedbe 2007.

2007.=100 2008. 2009. Odnos 2008.:2007. Odnos 2009.:2007.

AKTIVA

Iznos % Iznos %DUGOTRAJNA IMOVINA

zemljište 418.232,50 418.232,50 418.232,50 0,00

građevinski objekti 2.354.502,57 2.230.970,37 2.107.438,17 -123.532,20 -5,20 -247.064,40 -10,50

postrojenja i oprema 1.998.856,46 2.894.893,78 4.263.551,29 896.037,32 44,80 2.264.694,83 113,30

financijska imovina 2.106.676,67 2.106.676,67 2.106.676,67 0,00 0,00

UKUPNO DUGOTRAJNA IMOVINA

6.878.268,20 7.650.773,32 8.895.898,63 772.505,12 11,20 2.017.630,43 29,30

KRATKOTRAJNA IMOVINA

zalihe materijala 1.792.166,73 574.932,17 57.312,49 -1.217.234,56 -67,90 -1.734.854,24 -96,80

potraživanja 3.054.050,15 6.954.073,68 7.802.775,88 3.900.023,53 127,70 4.748.725,73 155,50

novac 300.076,03 769.638,00 1.038.139,81 469.561,97 156,50 738.063,78 246,00

UKUPNO KRATKOTRAJNA IMOVINA

5.146.292,91 8.298.643,85 8.898.228,18 3.152.350,94 61,20 3.751.935,27 72,90

UKUPNO AKTIVA 12.024.561,11 15.949.417,17 17.794.127,81 3.924.856,06 32,60 5.769.566,70 48,00 PASIVA KAPITAL

uplaćeni kapital 780.600,00 1.780.600,00 1.780.600,00 1.000.000,00 128,10 1.000.000,00 128,10

zadržana dobit 3.501.598,01 2.651.637,20 3.331.929,92 -849.960,81 -24,30 -169.668,09 -4,80

UKUPNO KAPITAL 4.282.198,01 4.432.237,20 5.112.529,92 150.039,19 3,50 830.331,91 19,40 DUGOROČNE OBVEZE

dugoročni krediti 1.682.988,13 2.302.990,60 4.179.035,46 620.002,47 36,80 2.496.047,33 148,30 UKUPNO DUGOROČNE OBVEZE

1.682.988,13 2.302.990,60 4.179.035,46 620.002,47 36,80 2.496.047,33 148,30

KRATKOROČNE OBVEZE

obveze za kratkoročne kredite 814.300,00 1.459.302,00 791.032,00 645.002,00 79,20 -23.268,00 -2,90

obveze prema dobavljačima 4.562.430,17 6.558.778,32 6.344.449,70 1.996.348,15 43,80 1.782.019,53 39,10

obveze za poreze i doprinose 427.571,15 882.168,24 1.045.786,01 454.597,09 106,30 618.214,86 144,60

obveze prema zaposlenima 255.073,65 313.940,81 321.294,70 58.867,16 23,10 66.221,05 26,00

UKUPNO KRATKOROČNE OBVEZE

6.059.374,97 9.214.189,37 8.502.562,41 3.154.814,40 52,10 2.443.187,44 4,03

UKUPNO PASIVA 12.024.561,11 15.949.417,17 17.794.127,81 3.924.856,06 32,60 5.769.566,70 48,00



157156

Tablica 8. Komparativni račun dobitka i gubitka tvrtke «K» za 2007.,2008. i 2009. Baza usporedbe 2007.

2007. 2008. 2009. Odnos 2008.:2007. Odnos 2009.:2007. Iznos % Iznos %

PRIHODI OD PRODAJE 12.376.977 25.158.509 32.296.484 12.781.532 103,30 19.919.507 160,90

TROŠKOVI PRODANIH PROIZVODA

sirovine i materijal 5.425.071 12.921.321 14.182.683 7.496.250 138,20 8.757.612 161,40

plaće 1.337.971 1.724.533 2.008.348 386.562 28,90 670.377 50,10amortizacija 322.363 501.051 622.280 178.688 55,40 299.917 93,00troškovi usluga 1.929.569 7.598.024 9.314.132 5.668.455 293,80 7.384.563 382,70

UKUPNO TROŠKOVI PRODANIH PROIZVODA

9.014.974 22.744.929 26.127.443 13.729.955 152,30 17.112.469 189,80

OSTALI TROŠKOVI (opći i administrativni)

953.976 2.000.494 4.929.297 1.046.518 109,70 3.975.321 416,70

TROŠKOVI KAMATA 216.337 206.630 379.554 -9.707 -4,50 163.217 75,40

DOBIT PRIJE OPOREZIVANJA 2.191.690 206.456 860.190 -1.985.234 -90,60 -1.331.500 -60,70

POREZ NA DOBIT 28.792 56.417 179.897 27.625 95,90 151.105 524,80

NETO DOBIT 2.162.898 150.039 680.293 -2.012.859 -93,01 -1.482.605 -68,50


Tablica 9. vertikalna analiza bilance tvrtke «K»za 2007., 2008. i 2009.

2007. 2008. 2009. 2007. 2008. 2009.AKTIVA % % % DUGOTRAJNA IMOVINA

zemljište 418.232,50 418.232,50 418.232,50 3,48 2,62 2,35građevinski objekti 2.354.502,57 2.230.970,37 2.107.438,17 19,58 13,99 11,84postrojenja i oprema 1.998.856,46 2.894.893,78 4.263.551,29 16,62 18,15 23,96financijska imovina 2.106.676,67 2.106.676,67 2.106.676,67 17,52 13,21 11,84UKUPNO DUGOTRAJNA IMOVINA

6.878.268,20 7.650.773,32 8.895.898,63 57,20 47,97 49,99

KRATKOTRAJNA IMOVINA

zalihe materijala 1.792.166,73 574.932,17 57.312,49 14,90 3,60 0,32potraživanja 3.054.050,15 6.954.073,68 7.802.775,88 25,40 43,60 43,85novac 300.076,03 769.638,00 1.038.139,81 2,50 4,83 5,83UKUPNO KRATKOTRAJNA IMOVINA

5.146.292,91 8.298.643,85 8.898.228,18 42,80 52,03 50,01

UKUPNO AKTIVA 12.024.561,11 15.949.417,17 17.794.127,81 100,00 100,00 100,00 PASIVA KAPITAL uplaćeni kapital 780.600,00 1.780.600,00 1.780.600,00 6,49 11,16 10,01zadržana dobit 3.501.598,01 2.651.637,20 3.331.929,92 29,12 16,63 18,72UKUPNO KAPITAL 4.282.198,01 4.432.237,20 5.112.529,92 35,61 27,79 28,73

DUGOROČNE OBVEZE

dugoročni krediti 1.682.988,13 2.302.990,60 4.179.035,46 14,00 14,44 23,49

UKUPNO DUGOROČNE OBVEZE 1.682.988,13 2.302.990,60 4.179.035,46 14,00 14,44 23,49

KRATKOROČNE OBVEZE

obveze za kratkoročne kredite 814.300,00 1.459.302,00 791.032,00 6,77 9,15 4,45

obveze prema dobavljačima 4.562.430,17 6.558.778,32 6.344.449,70 37,94 41,12 35,65

obveze za poreze i doprinose 427.571,15 882.168,24 1.045.786,01 3,56 5,53 5,88

obveze prema zaposlenima 255.073,65 313.940,81 321.294,70 2,12 1,97 1,81

UKUPNO KRATKOROČNE OBVEZE

6.059.374,97 9.214.189,37 8.502.562,41 50,39 57,77 47,78

UKUPNO PASIVA 12.024.561,11 15.949.417,17 17.794.127,81 100,00 100,00 100,00Izvor: izračun autora


159158

Tablica 10. Vertikalna analiza računa dobitka i gubitka tvrtke «K» za 2007., 2008. i 2009.

2007. 2008. 2009. 2007. 2008. 2009. % % %

PRIHODI OD PRODAJE 12.376.977 25.158.509 32.296.484 100,00 100,00 100,00

TROŠKOVI PRODANIH PROIZVODA

sirovine i materijal 5.425.071 12.921.321 14.182.683 43,83 51,36 43,91plaće 1.337.971 1.724.533 2.008.348 10,81 6,85 6,22amortizacija 322.363 501.051 622.280 2,60 1,99 1,93troškovi usluga 1.929.569 7.598.024 9.314.132 15,59 30,20 28,84

UKUPNO TROŠKOVI PRODANIH PROIZVODA

9.014.974 22.744.929 26.127.443 72,84 90,41 80,90

OSTALI TROŠKOVI (opći i administrativni)

953.976 2.000.494 4.929.297 7,71 7,95 15,26

TROŠKOVI KAMATA 216.337 206.630 379.554 1,75 0,82 1,18

DOBIT PRIJE OPOREZIVANJA 2.191.690 206.456 860.190 17,71 0,82 2,66

POREZ NA DOBIT 28.792 56.417 179.897 0,23 0,22 0,56NETO DOBIT 2.162.898 150.039 680.293 17,48 0,60 2,11


4. Horizontalna analiza financijskih izvještaja

Analize financijskih izvještaja najčešće se prave kao usporedba brojčanih pokazatelja iz izvje-štaja dobivenih na kraju poslovne godine. Time se omogućava usporedba tijekom određenog razdoblja. Takva analiza pokazuje promjene na pojedinim stavkama i naziva se horizontalnom analizom. Uvijek je bolje da se uspoređuju pozi-cije za veći broj godina, kako bi se mogle uočiti određene tendencije i na temelju njih donositi kvalitetnije poslovne planove i odluke za buduća razdoblja.

Predmet horizontalne analize jeu bilančne pozicije i pozicije iz računa dobitka i gubitka. Da bi se došlo do zaključka o dinamici promjena, potrebno je pratiti višegodišnje trendove. Naime rezultat dobiven analizom dvaju razdoblja može pružiti sliku o pozitivnim kretanjima, ali ako ga

se razmotri kroz duže razdoblje, mogao bi uputiti na zaključak da rezultat dobiven analizom upuću-je na moguće probleme.

Za izračunavanje promjena u pozicijama fi-nancijskih izvješća i njihovo uspoređivanje može se uzeti neka godina kao bazna, a ostale se onda uspoređuju s njom. Osim toga mogu se praviti usporedbe svake godine u odnosu na prethodnu.

Kod horizontalne analize može se pojaviti problem ako se dogode neke značajnije promjene u politici bilanciranja, promjene obračunskih sustava kod izrade financijskih izvješća ili na pri-mjer inflacija. Tada se prvo moraju uskladiti bitne stavke da bi ovakva analiza uopće imala smisla.

Kao primjer provođenja analize financijskih izvještaja korišteni su podatci dobiveni za 2007., 2008. i 2009. godinu, koji se odnose na građevin-sku tvrtku koja se bavi cestogradnjom. Prvo su uspoređeni podatci iz 2008. u odnosu na 2007. godinu, zatim iz 2009. u odnosu na 2007. i na

kraju je napravljena usporedba 2008. i 2009. u odnosu na 2007. godinu.

Analizom podataka koji se odnose na uspo-redbu 2008. i 2007. godine došlo se do slijedećih zaključaka:1. Dugotrajna imovina povećana je za 11,2 %,

dok su dugoročne obveze porasle za 36,8 % što znači da se dio kratkoročnih obveza pokriva iz dugoročnih kredita.

2. Kratkotrajna imovina porasla je za 61,2 %. Tu također uočavamo da su zalihe materijala sma-njene za 67,9 %, ali su potraživanja povećana za 127,7 %. S druge strane došlo je do pove-ćanja kratkoročnih obveza u ukupnom iznosu od 52,1 %, što znači da je likvidnost poduzeća povećana, jer su obveze povećane manje od kratkotrajne imovine.

3. Prihodi od prodaje povećani su za 103,3 %, ali su istodobno troškovi prodanih proizvoda porasli za 152,3 % i ostali troškovi za 109,7 %, što je dovelo do velikog pada dobiti od 90,6 %, odnosno neto dobiti za 93,1 %.

4. Ukupan kapital povećan je za 3,5 %, ali je došlo do promjene u njegovoj strukturi. Povećan je temeljni kapital za 128,1 %, a zadržana dobit je smanjena za 24,3 %.

Uspoređujući podatke 2009. u odnosu na 2008. godinu možemo zaključiti sljedeće:1. Porast dugotrajne imovine iznosio je 16,3 %, za

razliku od dugoročnih obveza koje su porasle 81,5 %.

2. Kratkotrajna imovina ukupno je povećana za 7,2 %. Došlo je do velikog pada zaliha u iznosu od 90 %, ali su ostale pozicije kratkotrajne imovine nešto povećane. Istodobno je došlo do pada kratkotrajnih obveza za 7,7 %, što upućuje na povećanje likvidnosti.

3. Prihodi su povećani za 28,4 %, dok su troš-kovi prodanih proizvoda povećani za 14,9 %. Istodobno su ostali troškovi povećani za 146,4 %, a troškovi kamata za 83,7 %. Međutim ova dva troška u apsolutnom iznosu nisu velika, pa je ukupan rezultat poslovanja, odnosno dobit prije oporezivanja veća za 316,6 %, a neto dobit za 353,4 %.

4. Zadržana dobit je povećana za 25,6 %, što upu-ćuje na povećanje trajnih izvora financiranja.

Zaključci analize podataka za 2009. u odnosu na 2007. godinu jesu:

1. Dugotrajna imovina povećana je za 29,3 %, a

dugoročne obveze porasle su za 148,3 %.2. Kratkotrajna imovina porasla je za 72,9 %.

Kratkoročne obveze porasle su za 4 %.3. Prihodi od prodaje veći su za 160,9 %, ali su

povećani troškovi prodanih proizvoda za 189,8 %, ostali troškovi poslovanja za 416,7 % i troškovi kamata za 75,4 %. Sve to dovelo je do smanjena dobiti prije oporezivanja za 60,7 % i dobiti nakon oporezivanja za 68,5 %.

4. U promatranom razdoblju kapital je povećan za 19,2%.

Analizirajući podatke od 2007. preko 2008. do 2009. godine došlo se do sljedećih saznanja:1. Dugotrajna imovina u stalnom je porastu kao i

dugoročne obveze koje rastu više od imovine.2. Kratkotrajna imovina u prvom je razdoblju

znatno povećana, dok je u sljedećoj godini došlo do smanjenog rasta. Kratkoročne obveze u prvom su razdoblju povećane dvostruko, dok su za cijelo promatrano razdoblje povećane za 4%.

3. Prihodi su za prvo razdoblje povećani dvostru-ko, a kasniji je rast usporen. Troškovi prodanih proizvoda rasli su više nego prihodi. Osim toga znatno su porasli i ostali troškovi poslovanja tako da je za cijelo promatrano razdoblje neto dobit smanjena za 68,5 % iako je zabilježila rast u drugom razdoblju.

4. Budući da se dobit zadržava, došlo je do pove-ćanja kapitala.

5. Vertikalna analiza financijskih izvještaja

Vertikalna se analiza provodi tako da se u bilanci aktiva i pasiva označe sa 100, a sve se druge pozicije tada stavljaju u odnos s njima da bi se dobila njihova struktura. Isto se tako prihod od prodaje ili ukupan prihod označavaju sa 100, pa se ostale pozicije uspoređuju s njim. Ovakva je analiza naročito dobra u slučajevima inflacije, kada apsolutni brojevi ne govore puno sami za sebe.

Promatrajući podatke dobivene ovom anali-zom, možemo zaključiti sljedeće:

1. U prvom je razdoblju dugotrajna imovina bila veća za 7,2 % u odnosu na kratkotrajnu imo-vinu. Sljedeće je godine taj odnos bio veći za 2,03 % u korist kratkotrajne imovine, dok je u trećem razdoblju odnos izjednačen.

2. U strukturi pasive kapital je u prvoj godini iznosio 35,61 %, da bi sljedeće godine zabilje-


161160

žio pad na 27,79 %. U trećoj je godini došlo do laganog porasta na 28,73 %.

3. Dugoročne su obveze s prvotnih 14 %, pa slje-dećih 14,44 % porasle na 23,49 %.

4. Kratkoročne su obveze s prvotnih 50,39 % porasle na 57,77 % u drugom promatranom razdoblju, dok su u trećem razdoblju zabilježile pad na 47,78 %.

5. Uspoređujući financijski rezultat s ukupnim prihodima, možemo zaključiti da su u prvom razdoblju troškovi prodanih proizvoda i ostali

troškovi poslovanja bili na najnižoj razini, što je dovelo do prilično velike dobiti. U sljedećem je razdoblju došlo do porasta ukupnog prihoda, ali i do velikog porasta troškova prodanih proizvoda, dok su ostali troškovi bili na istoj razini. To je smanjilo neto dobit na svega 0,6 % u odnosu na ukupne prihode. U posljednjem razdoblju zabilježen je pad troškova prodanih proizvoda na 80,9 % i porast ostalih troškova poslovanja na 15,26 %. Neto dobit je porasla na 2,11 % u odnosu na ukupne prihode.

Grafikon 1: Trend kretanja ukupnog prihoda po razdobljima

Grafikon 2: Trend kretanja troškova prodanih proizvoda

Grafikon 3: Trend kretanja neto dobiti kroz promatrana razdoblja


163162

6. Financijski pokazatelji

Da bismo dobili financijske pokazatelje, treba-mo jednu ekonomsku veličinu staviti u odnos s drugom ekonomskom veličinom. Pritom moramo u odnose stavljati veličine koje su se dobile na određeni dan ili su rezultat poslovanja u odre-đenom razdoblju. Dobiveni se rezultati koriste da bi se na temelju njih mogli praviti planovi i donositi odluke o budućem poslovanju. Koji će se pokazatelji koristiti, ovisi u danom trenutku o ko-risniku. Dugoročni investitori zainteresirani su za efikasnost poslovanja, bankama je za odobravanje kratkoročnih kredita važna financijska situacija koja se izražava koeficijentom likvidnosti. Nadalje menadžment poduzeća prati sve aspekte financij-ske analize jer mora voditi brigu o cjelokupnom poslovanju, osigurati kratkoročnu i dugoročnu stabilnost, profitabilnost i osigurati daljnji razvoj.

Najčešće su korišteni sljedeći pokazatelji:

1. Pokazatelji likvidnosti – mjere sposobnost po-duzeća da podmiri svoje kratkoročne obveze.

2. Pokazatelji zaduženosti – mjere koliko se po-duzeće financira iz tuđih izvora sredstava.

3. Pokazatelji aktivnosti – mjere koliko efikasno poduzeće koristi svoje resurse.

4. Pokazatelji ekonomičnosti – mjere odnos prihoda i rashoda, odnosno pokazuju koliko se prihoda ostvari po jedinici rashoda.

5. Pokazatelji profitabilnosti – mjere povrat ulo-ženoga kapitala.

6. Pokazatelji investiranja – mjere uspješnost ulaganja u obične dionice.3

Za sigurnost poslovanja najvažniji su pokazate-lji likvidnosti i zaduženosti. Međutim svaki poka-zatelj ima svoje značenje, koje će doći do izražaja kada ga se usporedi s određenom standardnom veličinom. Te veličine mogu biti planovi, uspo-redba veličina u određenom razdoblju i uspored-ba sa sličnim poduzećima.

Koristeći prethodne podatke o poslovanju, možemo izračunati koliki su pojedini pokazatelji za sve tri promatrane godine kako slijedi:

6.1.Pokazatelji likvidnosti

6.1.1. Koeficijent ubrzane likvidnosti

Ovaj se koeficijent dobije kao odnos sume nov-ca i potraživanja s kratkoročnim obvezama.

Na temelju informacije koja će se dobiti iz podataka o koeficijentu ubrzane likvidnosti može

se zaključiti kolika je sposobnost trgovačkog društva da u vrlo kratkom roku osigura određenu količinu novca. To može biti od velike važnosti u izvanrednim situacijama koje se mogu pojaviti kao iznenadna potreba za gotovinom.

Za izračun ovoga koeficijenta isključene su zali-he jer je za njihovo pretvaranje u novac potrebno duže razdoblje. To je i razumljivo jer ako je riječ o zalihama materijala, prvo ih treba utrošiti u pro-cesu proizvodnje da bi se dobio gotovi proizvod, a zatim treba proći još izvjesno vrijeme da se prodaju zalihe gotovih proizvoda.

2007.

2008.

2009. =1,04

Dobiveni pokazatelji objašnjavaju nam da je

likvidnost porasla s prvotnih, vrlo loših, 0,55 na zadovoljavajućih 1,04 u trećoj godini. Naime sma-tra se da ovaj koeficijent ne bi smio biti manji od 1. Novac i potraživanja u prvom su promatranom razdoblju rasli više od kratkoročnih obveza, što je rezultiralo poboljšanjem likvidnosti. U drugom je razdoblju došlo do laganog rasta sume novca i potraživanja, ali su kratkoročne obveze smanjene u 2009. u odnosu na 2008. godinu.

1. Koeficijent tekuće likvidnosti

Tekući odnos je odnos između tekuće aktive i tekuće pasive. Tekuća aktiva obuhvaća novac u banci i blagajni te ostalu kratkotrajnu imovinu: zalihe, potraživanja od kupaca, utrživi vrijedno-sni papiri i slično. Tekuća pasiva obuhvaća obveze koje trebaju biti plaćene gotovinom unutar jedne godine. To su: obveze prema dobavljačima, obve-ze prema kratkoročnim kreditima, obveze prema porezima, obveze za isplatu dividendi i slično.

Ovaj odnos između tekuće aktive i tekuće pasi-ve pokazuje u kolikoj mjeri tekuća aktiva pokriva obveze iz tekuće pasive. Ako je tekući odnos veći od 1, možemo očekivati da će se tekuće obveze pokriti na vrijeme.

Za ovaj je pokazatelj karakteristično da je veća sigurnost da će kratkoročne obveze biti podmi-

rene na vrijeme ako je on što veći. Ako je poka-zatelj tekuće likvidnosti manji od 1, to znači da su tekuće obveze veće od tekuće imovine. U tom slučaju može doći do problema u podmirivanju tekućih obveza.

Ne postoji idealan odnos između tekuće aktive i tekuće pasive, jer on ovisi o vrsti djelatnosti. Ipak se na temelju iskustva smatra da je naj-poželjniji tekući odnos oko prosječnih 2:1, a prihvatljiv je i onaj koji iznosi 1,8:1. Ako trgo-vačko društvo ima toliko visok koeficijent tekuće likvidnosti smatra se da će moći udovoljiti svim tekućim obvezama na vrijeme.

2007.

2008.

2009.

U ovom se primjeru vidi da se sa svakim razdo-bljem tekuća likvidnost povećava premda je još uvijek vrlo mala i daleko od vrijednosti koja će jamčiti pravovremenost u podmirivanju tekućih obveza.

6.1.2. Koeficijent financijske stabilnosti

Ovo je pokazatelj koji se dobije uspoređiva-njem dugotrajne imovine s glavnicom i dugoroč-nim obvezama.

2007.

2008.

2009.

Za ovaj je koeficijent karakteristično da je po-slovanje bolje ako je on niži od 1. U tom slučaju dolazi do toga da se sve više kratkoročnih obveza pokriva iz glavnice ili iz dugoročnih kredita, što je pozitivna tendencija. U konkretnom primjeru vidimo da se ovaj pokazatelj smanjuje u proma-tranom razdoblju i u trećoj se godini spušta ispod 1.

6.2. Pokazatelji zaduženosti

1. Koeficijent zaduženosti Ovo je jedan od najvažnijih pokazatelja zadu-

ženosti poduzeća. Dobije se kao odnos ukupnih obveza i ukupne imovine.

Koeficijent ili stupanj zaduženosti pokazuje koliki se dio imovine financira iz tuđih izvora bilo dugoročnih ili kratkoročnih.

Ovaj odnos pokazuje i koliko su ukupne obveze zastupljene u ukupnoj financijskoj strukturi trgo-vačkog društva. Koeficijent zaduženosti pokazuje sposobnost društva da pokrije sve svoje kratko-ročne i dugoročne obveze prema kreditorima i investitorima.

Što je ovaj koeficijent veći, to je veći i rizik ula-ganja u društvo. Smatra se da stupanj zaduženosti ne bi smio biti veći od 50 %.

2007.

2008.

2009.

Budući da nam ovaj pokazatelj govori koliko se imovine financira tuđim izvorima, vidimo da zaduženost nije zadovoljavajuća, jer se koefici-jent povećao u 2008. u odnosu na 2007.. dok se neznatno smanjio u 2009. godini.

2. Koeficijent vlastitog financiranja Umjesto koeficijenta zaduženosti često se kori-

sti i pokazatelj odnosa između vlasničke glavnice i ukupne imovine.

Budući da je ovaj koeficijent suprotan koe-ficijentu zaduženosti i on bi, iz iskustva trebao iznositi 0,5. Međutim koeficijent zaduženosti trebao bi biti jednak ili manji od 0,5, dok koefici-jent vlastitog financiranja treba biti jednak ili veći od 0,5.

2007.

2008.

2009.


165164

Vidimo da se financiranje iz vlastitoga kapitala u promatranom razdoblju smanjila sa prvotnih 36 % na 29 % što je negativna tendencija.

3. Koeficijent financiranja Ovaj se pokazatelj nadovezuje na prethodna

dva i stavlja u odnos ukupne obveze i glavnicu.Koeficijent financiranja pokazuje zaduženost

tvrtke u odnosu na vrijednost vlasničke glavni-ce, odnosno osnovne odnose unutar financijske strukture ili strukture izvora imovine.

Odnos duga i glavnice daje istu informaciju kao i koeficijent zaduženosti samo se polazi od drugačijeg odnosa.

Iskustveno je saznanje da se trgovačko društvo ne bi smjelo zaduživati preko 50 % vlasničke glavnice. To znači da bi obveze i glavnica trebale biti u omjeru 1:1.

2007.

2008.

2009.

Vidimo da su ukupne obveze u prvom razdo-blju bile 181 % veće od vlastitoga kapitala, dok se taj odnos u 2009. godini povećao na 248 %. Mo-žemo jedino uočiti pozitivnu tendenciju u 2009. u odnosu na 2008. godinu.

4. Pokriće troškova kamata To je koeficijent koji se dobije stavljanjem

u odnos dobiti prije poreza i kamata. Ovaj se koeficijent računa na temelju podataka iz računa dobitka i gubitka.

Za pokriće troškova kamata ponajprije će biti zainteresirani kreditori. Na temelju toga pokaza-telja moći će procijeniti sposobnost trgovačkog društva da im vrati glavnicu duga i plati kamatu. Zato se računa koliko puta dobitak prije poreza iz kojeg se plaćaju kamate pokriva ukupnu svotu kamata koja se treba platiti.

Drugim riječima, pokriće troškova kamata pokazatelj je koji će nam reći je li ostvareni bruto dobitak dovoljan za podmirenje kamata. Ovaj bi pokazatelj trebao biti veći od 1. Ako je jednak 1, to upućuje na činjenicu da će dobitak prije opore-zivanja biti nula i to je upozorenje kreditorima da

ulaze u veliki rizik nemogućnosti naplate svojih kamata.

Iz ovoga proizlazi da su kreditori sigurniji za naplatu svojih kamata što je koeficijent pokrića kamata veći od 1.

2007.

2008.

2009.

Dobiveni pokazatelji govore da je stupanj pokrića kamata zadovoljavajući, ali se uočava negativna tendencija u njegovu kretanju.

Osim gornjeg zaključka, na temelju ovog pokazatelja vidimo i da je došlo do povećanja zaduženosti, jer je došlo do smanjenja pokrića troškova kamata, iako se i ovdje uočava pozitivna tendencija s 2009. na 2008. godinu.

6.3. Pokazatelji aktivnosti

1. Koeficijent obrta ukupne imovineStavljanjem u odnos ukupnog prihoda i ukupne

imovine dobijemo ovaj pokazatelj. Ta se analiza kod nas naziva analiza obrtaja ukupne imovine premda se tu ne radi o stvarnom obrtaju imovi-ne nego o koeficijentu koji govori koliko jedna novčana jedinica aktive stvara novčanih jedinica prihoda.

Za ovaj se koeficijent koriste podatci o prihodi-ma i podatci o aktivi iz bilance tekuće godine.

2007.

2008.

2009.

Po dobivenim rezultatima vidimo da se koefici-jent povećava, što upućuje na smanjenje prosječ-nog trajanja obrta. Osim toga vidimo da jedna novčana jedinica aktive inicira stvaranje jedinica prihoda koje se povećavaju kroz promatrano razdoblje i upućuju na pozitivnu tendenciju.

2. Koeficijent obrta kratkotrajne imovineOvaj se pokazatelj dobije uspoređujući ukupni

prihod i kratkotrajnu imovinu.

2007.

2008.

2009.

I ovaj koeficijent ima pozitivnu tendenciju jer se smanjuje vrijeme trajanja obrta kratkotrajne imovine.

3. Koeficijent obrta potraživanjaDobije se stavljanjem u odnos prihoda od pro-

daje i potraživanja.

2007.

2008.

2009.

Vidimo da se gornji koeficijent povećava što znači da se skraćuje vrijeme naplate potraživanja.

4. Trajanje naplate potraživanja u danima Da bismo ovo izračunali, koristit ćemo koefici-

jente obrta potraživanja dobivene u prethodnom slučaju tako da broj dana u godini dijelimo sa tim veličinama.

2007.

2008.

2009.

I u ovom primjeru vidimo da se prosječno vrijeme naplate potraživanja smanjuje sa prvotnih 128 na 88 dana.

6.4. Pokazatelji ekonomičnosti

1. Ekonomičnost ukupnog poslovanjaSvi se pokazatelji ekonomičnosti dobiju pomo-

ću podataka iz računa dobiti i gubitka. Govore nam koliko se ostvari prihoda po jedinici rasho-da. Prvi se koeficijent dobije kao odnos ukupnih prihoda i rashoda.

2007.

2008.

2009.

Primjećujemo da je za prvi period ekonomič-nost poslovanja bila jako dobra. Zatim se u slje-dećem razdoblju znatno smanjila da bi u trećem ponovno zabilježila rast.

2. Ekonomičnost poslovanja Da bismo dobili ovaj pokazatelj, stavit ćemo

u odnos prihode od prodaje s rashodima od prodaje.

2007.

2008.

2009. Za razliku od prethodnog pokazatelja, vidimo

da je ekonomičnost poslovanja u prvoj godini bila najniža, a u sljedećim je godinama zabilježila rast.

3. Ekonomičnost financiranja Ovaj se pokazatelj izračunava kao odnos finan-

cijskih prihoda i financijskih rashoda.

2007.

2008.

2009.


167166

Vidimo da je ekonomičnost financiranja bila vrlo visoka u prvoj godini, za razliku od osta-lih dviju kada je drastično pala. Budući da je ekonomičnost poslovanja na zadovoljavajućoj razini, ekonomičnost ukupnog poslovanja za sva je razdoblja veća od jedan.

6.5. Pokazatelji profitabilnosti

1. Marža profita Ovaj se pokazatelj računa iz podataka dobive-

nih iz bilance te računa dobitka i gubitka. Marža profita ili profitna marža najčešće je

upotrebljavana mjera profitabilnosti. Ona se izračunava kao odnos dobitka prije oporezivanja i prihoda. Ona pokazuje postotak ostvarenog pro-fita prema ostvarenom prihodu u obračunskom razdoblju.

Marža profita može se računati i pojedinačno za pojedini posao.

Ostvarena profitna marža prije oporeziva-nja pokazuje koliko trgovačkom društvu ostaje prihoda za dobitak koji će tek biti oporezovan prema odredbama Zakona o porezu na dobitak.

Ovaj je pokazatelj jako dobar za usporedbe ukoliko se porezna politika često mijenja ili ako trgovačko društvo posluje u više država koje ne-maju jednaku poreznu stopu poreza na dobit.

2007.

2008.

2009.

Ovdje uočavamo, kao i kod pokazatelja eko-nomičnosti, da je u prvoj godini marža profita bila vrlo visoka, zatim je sljedeće godine došlo do velikog pada, da bi se u sljedećoj godini znatno popravila.

2. Rentabilnost imovine Ovaj pokazatelj izražava odnos sume neto do-

biti i kamata (operativnog dobitka) s imovinom. Kamate se koriste jer se odnose na korištenje tuđega kapitala. Operativni dobitak nastaje kao posljedica korištenja ukupnoga tuđeg i vlastitog kapitala.

Dobiveni postotci nam govore koliko je ostva-

reno jedinica operativnog dobitka na 100 investi-ranih novčanih jedinica u aktivu.

2007.

2008.

2009.

Samo je u prvoj godini ovaj koeficijent bio visok. Smanjuje se sljedeće godine, a u sljedećem razdoblju doživljava rast.

3. Rentabilnost vlastitog kapitala Dobit ćemo ga stavljanjem u odnos neto dobiti

i glavnice.

2007.

2008.

2009.

Stope rentabilnosti vlastitoga kapitala pokazuju koliko se novčanih jedinica dobitka može raspo-rediti na rezerve, isplate dividendi ili poslovnih udjela i zadržani dobitak na 100 novčanih jedini-ca vlastitoga kapitala.

7. Zaključak

Na temelju provedene horizontalne i verti-kalne analize te financijskih pokazatelja može-mo zaključiti da je navedeno poduzeće u prvoj promatranoj poslovnoj godini zabilježilo najbolji financijski rezultat. Međutim on se temeljio na dobiti iz financijskih ulaganja, dok je rezultat iz poslovnih aktivnosti za tu godinu bio najlošiji. Koeficijent tekuće likvidnost na niskoj razini je iako pokazuje tendenciju rasta. Za razliku od njega pokazatelj financijske aktivnosti je kroz promatrano razdoblje došao na prihvatljivu razi-nu. Trajanje naplate potraživanja također se sma-njuje iako je i dalje dosta dugačko, ali je donekle razumljivo s obzirom na to da je djelatnost kojom se tvrtka bavi građevinarstvo koje se financira iz proračuna.

Literatura

1. Crnković, Luka: „Organizacija i primjena računovodstva”, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek 2006.

2. Belak, Vinko: «Menadžersko računovodstvo», PRIF-PLUS, Zagreb, 1995.3. Habek, Mladen; i ostali : «Temelji računovodstva i analitička knjigovodstva», PRIF-PLUS, Zagreb,

2004.4. Popović, Žarko; Vitezić, Neda: «Revizija i analiza», Sveučilište u Rijeci, Zagreb, 2006.5. Novak, Branko: «Odlučivanje u financijskom upravljanju», Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek,

2002.6. Brkanič, Vlado: «Optimalizacija bilančne strukture», PRIF-PLUS, Zagreb, 2007.7. Zakon o računovodstvu, Narodne Novine br. 109/07, Zagreb, 2007.


169168

Dr. sc. Berislav Bolfek, Milan Stanić, univ. spec. oec., Sanja Knežević, dipl. oec.: Vertikalna i horizontalna financijska analiza poslovanja tvrtke Tomislav Sekur: Regionalna investicijska aktivnost hrvatskog gospodarstva

Berislav Bolfek

Milan Stanić

Sanja Knežević

Vertical and Horizontal Financial Statement Analysis

Abstract

Financial statement analysis can be described as a process of applying various analytical tools and techniques by which these data are transformed into useful pieces of information used by manage-ment functions. First and foremost, financial management has to conduct financial analysis in order to make plans for the future based on results achieved in prior periods.

Keywords: Closing balance sheet, profit and loss account, financial analysis

Tomislav SekurEkonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

REGiONAlNA iNvESTiCiJSkA AkTivNOST hRvATSkOGA GOSpODARSTvA SAŽETAK

Države svijeta raznim politikama nastoje privući strane investitore jer ekonomska teorija danas ne osporava pozitivne učinke FDI-a na rast. Naravno, to ne znači da ne postoje određene negativne im-plikacije FDI-a na gospodarstvo, ali primjenom transparentnih i efikasnih mjera regulacije, kao i jasno definiranom strategijom razvoja zemlje, negativne je učinke moguće korigirati, a strane investicije iskoristiti za gospodarski napredak. Međutim za Hrvatsku i ostale zemlje regije potrebne su posebne vrste FDI-a. Budući da je riječ o malim i otvorenim gospodarstvima koje su u bolnom procesu tran-zicije smanjile svoj obujam proizvodnje, FDI se treba usmjeriti na greenfield projekte koji su k tome i izvozno orijentirani. Tek tada je moguće razmišljati o ubrzanome gospodarskom rastu u kontekstu stranih investicija. Stoga je prvi dio rada posvećen određivanju i vrednovanju glavnih determinanti FDI-a kao i njegovih pozitivnih učinaka na gospodarstvo.

U drugom dijelu rada naglasak će biti stavljen na analizu priljeva FDI-a u zemlje zapadnog Balkana s posebnim naglaskom na hrvatsku investicijsku aktivnost u regiji. Hrvatski poduzetnici pokazuju dobre rezultate na tržištu regije, dok su ulaganja iz zemalja zapadnog Balkana u Hrvatsku vrlo skro-mna. Imajući u vidu da će Hrvatska uskoro postati članica Europske unije, od presudne je važnosti da iskoristi sve pogodnosti koje joj pruža regionalna integracija i pripremi svoje poduzetnike, izvoznike, tržište rada, itd. za oštru konkurenciju na zajedničkom tržištu.

Ključne riječi: FDI, determinante FDI-a, zapadni Balkan, regionalne integracije, financijska kriza

UDK 330.322(497.5)Pregledni članak

171170

Tomislav Sekur: Regionalna investicijska aktivnost hrvatskog gospodarstvaTomislav Sekur: Regionalna investicijska aktivnost hrvatskog gospodarstva

1. Uvod

Nakon dugog niza godina opiranja regionalnoj suradnji i u jeku skorašnjeg priključenja u Europ-sku uniju, Hrvatska je napokon postala regionalni lider. To se ogleda u veličini BDP-a – i apsolut-nog i p.c., volumenu i suficitu robne razmjene sa zemljama zapadnog Balkana, političkoj stabilno-sti, itd. Do početka krize koja je na ove prostore stigla 2009. godine, Hrvatska je uz Srbiju bila i najatraktivnija destinacija za strane ulagače. Zaista, Hrvatska predstavlja svijetli primjer pro-blematičnog prostora u kojem se nalazi i može poslužiti kao primjer drugim zemljama u regiji. Međutim iako regija predstavlja stratešku točku hrvatske vanjske ekonomske politike, Hrvatska ne može ostati u okvirima usporedbe sa samo pet zemalja koje čine zapadni Balkan. Kompletna sli-ka otkriva stvarnu poziciju ne samo Hrvatske na međunarodnoj ekonomskoj sceni nego i cjeloku-pne regije. Budući da se rad uglavnom orijentira na izravne strane investicije, dovoljno je reći da regija u zadnjih deset godina nije uspjela privući niti 1% ukupnoga svjetskog FDI-a. U 2010. godini zemljama zapadnog Balkana pripalo je samo 0,33% svjetskog FDI-a. Analizirajući ove podatke, jasno je da regija nije iskoristila svoj investicijski potencijal te da će uz napore da se ostvari i održi politička i makroekonomska stabilnost, olabavi rigidnost tržišta rada i reformira glomazni biro-kratski državni aparat, postati poželjna destinaci-ja za strane ulagače.

Uz ekonomske determinante koje se mogu podijeliti u tri skupine ovisno o motivima ulaga-nja multinacionalnih poduzeća u stranu zemlju, važnu determinantu FDI-a predstavljaju jasno definirane politike koje podupiru priljev stranih

investicija, a odnose se na ekonomsku, političku i socijalnu stabilnost, pravilno funkcioniranje tržišta, transparentan porezni sustav, itd. No iako složene i brojne, najvažnije determinante o kojima ovisi uspješno privlačenje FDI-a mogu se izdvojiti, sažeti i opisati. Prije svega, treba napo-menuti da se determinante konstantno mijenjaju sukladno sa stalnim mijenama globalnih ekonom-skih uvjeta i ekonomsko-industrijskih struktura u pojedinim zemljama. Važnost istančanog poznavanja determinanti služi boljem shvaćanju veličine, prirode i smjera tijekova FDI-a, što je neophodno za pružanje smislenih preporuka investitorima. Iako se determinante FDI-a često uzimaju zdravo za gotovo, one se mogu veoma razlikovati među zemljama, čak i među multina-cionalnim poduzećima. Uostalom, svako novo istraživanje na ovu temu otkriva nove dimenzije motiva i faktora koji vode internacionalizaciji proizvodnje. Stoga neprekidna revizija i katego-rizacija determinanti FDI-a pridonosi uspješnijoj provedbi promocijskih politika i većem priljevu FDI-a (Proksch, 2003.).

2. Determinante i učinci fdi-a

Izravne strane investicije jedna su od najvažni-jih ekonomskih posljedica globalizacije. Od 1970. do 2010. godine FDI je u svijetu porastao za oko 83,5 puta povećavajući se godišnje po stopi od 15,1%. Rast je prekinut u dva navrata: 2001.-2003. zbog povećane nesigurnosti ulaganja u svijetu kao posljedice terorističkog napada na SAD i rata u Afganistanu; i 2008.-2009. pad FDI u svjetskim razmjerima kao posljedica svjetske financijske krize (Grafikon 1).

Grafikon 1 Kretanje svjetskog priljeva FDI-a 1970.-2009. u milijardama tekućih USD

Izvor: www.unctad.org

Trend vrtoglavog rasta FDI-a od 70-ih godina 20. stoljeća rezultat je složenog međudjelova-nja tehnološkog napretka i liberalizacije režima stranih ulaganja. Poseban je naglasak stavljen na deregulaciju, demonopolizaciju, privatizaciju i pojednostavljivanje carinskih sustava. Primarni cilj svih ovih reformi u zemljama diljem svijeta jest privlačenje što više FDI-a (Cho, 2003., str. 99). Međutim, nisu samo nerazvijene i tranzicij-ske zemlje u potrazi za većim stranim investicija-ma. Razvijene zemlje također poduzimaju velike napore u privlačenju FDI-a. Glavne okolnosti koje ih prisiljavaju na aktivnu ulogu privlačenja jesu: smanjenje broja zaposlenih, niže stope ekonom-skog rasta, starenje populacije, skupa radna snaga i rastući zahtjevi za transfernim davanjima, itd. Poduzeća koja predstavljaju glavnu pokretačku snagu FDI-a, odlučuju o ulaganjima uzimajući u obzir razne čimbenike poput lokalnih ekonom-skih i političkih determinanti, strateške razloge, razvojne aspekte, potencijale rasta, itd. Brojnost i složenost čimbenika otežava točnu procjenu sigurnog investiranja i povrata na uložena sred-stva pa je pred suvremene vlade postavljen jasan zahtjev za proaktivnom ulogom u promoviranju FDI-a koje nadilazi puko reklamiranje zemlje, njezinih zemljopisnih koristi, stabilnoga politič-kog sustava i ostalih drugih prednosti (Jovančević i Šević, 2006.a, str. 4).

Determinante FDI-a uglavnom su univerzal-noga karaktera i vrijede za sve zemlje destina-cije FDI-a, a u mnoštvu se mogu izdvojiti one najvažnije. Također zemlje na različitim stup-njevima ekonomskog razvoja ne moraju težiti ispunjavanju istih uvjeta. Nerazvijene će zemlje među prioritetima imati malobrojne, ali općenite determinante dok će razvijene zemlje uz jasno postignute osnovne determinante privlačenja FDI-a težiti ostvarenju raznih specifičnih kako bi poboljšale konkurentne prednosti i privukle još više FDI-a. Ekonomska teorija poznaje tri osnovna seta determinanti koje se dalje granaju u mnoštvo podvrsta. Skup različitih ali međusobno koordiniranih politika koje podupiru strana ula-ganja predstavlja prvu i najvažniju determinantu privlačenja FDI-a. Liberalizacija politika (kao važan čimbenik globalizacije) ovdje igra ključnu ulogu. Druga, jednako važna determinanta jest ona ekonomska, a stvaranje uvjeta kojima se olakšava poslovanje u zemlji predstavlja treću de-terminantu koja u zadnje vrijeme sve više dobiva na važnosti (UNCTAD, 1998., str. 89).

Najvažnija determinanta FDI-a je stvaranje skupa politika za privlačenje FDI-a. Svaka zemlja koja je u uvjetima globalizacije odlučila sudjelo-vati u raspodjeli što većim dijelom međunarodne proizvodnje ima jasno definirani okvir privlače-nja FDI-a koji se fokusira na ekonomske politike zemlje, njezinu ekonomsku stabilnost, specifične regionalne aspekte i politike, unutarnju investi-cijsku politiku i sposobnost države da efektivno osigura potrebne resurse po razumnim i prihvat-ljivim cijenama. Makroekonomske politike igraju važnu ulogu, jer strani investitori usmjeravaju svoj kapital ondje gdje vlada veća predvidljivost te je moguće provesti sigurnije planiranje povrata investiranoga kapitala (Jovančević i Šević, 2006.a, str. 5). Cilj je ovih politika stvaranje makroeko-nomske stabilnosti koja podrazumijeva održivi ekonomski rast, nisku stopu inflacije, nerizič-ni devizni tečaj, nisku nezaposlenost, fiskalnu disciplinu i zadovoljavajuću pokrivenost rezervi (Neuhaus, 2006., str. 147). Liberalne politike su u tom slučaju svakako nužan uvjet priljeva FDI-a, ali s višim stupnjem liberalizacije ne raste proporcionalno i priljev FDI-a. Dok stopostot-na restriktivna politika ne omogućava ni novčić stranih investicija, stopostotna liberalna politika neće automatski značiti i velike količine stranih investicija, tj. negativni učinci restriktivnih poli-tika puno su jači od pozitivnih učinaka liberalnih politika. Dakle liberalizacija politika predstavlja nužnu, ali ne i dovoljnu determinantu FDI-a jer se samo liberalnim politikama ne stvaraju kompa-rativne prednosti među zemljama nego se nizom proaktivnih mjera poticanja ulaganja stvara bolja pozicija privlačenja stranoga kapitala (UNCTAD, 1998.).

Osim makroekonomskog okruženja i fiskal-ni sustav ima bitnu ulogu u privlačenju FDI-a. Porezni sustav mora biti transparentan i razu-mljiv. Naravno da će investitori preferirati niske porezne stope (i inicijalne porezne kredite), ali će im jednako važan biti stupanj kompleksnosti poreznog sustava te način prikupljanja poreza. Siguran porezni sustav, ali s višim poreznim stopama čak se preferira u odnosu na sustave s niskim poreznim stopama u neorganiziranom institucionalnom okruženju. Često zemlje daju različite porezne povlastice1 kako bi privukle veću

1 Porezne povlastice ili poticaji definirajuse kao bilo koji poticaj koji smanjuje porezno opterećenje poduzeća kako bi ga pota-knuli da investira u određeni projekt ili sektor. Porezni poticaji uključuju smanjenje poreza na dobit, tzv. porezne praznike, porezne olakšice na uvezenu opremu, sirovine, materijale,

173172

količinu stranoga kapitala. No treba istaknuti da izravne porezne koristi ne igraju odlučujuću ulo-gu prilikom odlučivanja gdje investirati. Smatra se da je pad stope poreza na dobit širom svijeta izravna posljedica konkurencije poreznih sustava među zemljama, odnosno, poreza na dobit kao relevantnog čimbenika FDI-a (Jovančević i Šević, 2002.). No, prema Jensenu (2005.), malo je radova koji sustavno analiziraju učinke smanjivanja po-reza na dobit na priljev FDI-a, a u svom radu nije naišao na empirijsku vezu ovih dviju varijabli.

Tečajna politika također igra važnu ulogu jer promjena tečaja može utjecati na cjelokupnu imovinu zemlje domaćina FDI-a, vrijednost ostvarene dobiti i izvoz poduzeća kćeri. U osnovi, devizni je tečaj varijabla koja može bilo povećati ili smanjiti izglede zemlje da primi FDI. Utjecaj promjene deviznog tečaja na FDI je dvojak i ovisi o namjeni proizvedenih dobara. Prvo, ako je investitor prisutan na domaćem tržištu zbog, primjerice, postojanja (ne)trgovačkih barijera koje onemogućavaju trgovinu, FDI i trgovina su supstituti te će aprecijacija lokalne valute pove-ćati priljev FDI-a jer će kupovna moć domicilnog stanovništva porasti. Alternativno, ako je svrha FDI-a proizvodnja za ponovni izvoz (re-export) FDI i trgovina su komplementi: u tom slučaju aprecijacija lokalne valute smanjit će priljev FDI-a zbog pada konkurentnosti (viši troškovi rada i kapitala) i smanjenja bogatstva stranih investito-ra (Benassy-Quere, Fontagne i Lahreche-Revil, 2001.).

Osim glavnih, popratne politike mogu itekako utjecati na odabir investitora gdje uložiti kapital. Trgovačka politika predstavlja jedan od važnijih instrumenata privlačenja FDI-a. Primjerice, kako bi otklonile ovisnost o uvozu, zemlje su Južne Amerike u sklopu svojih razvojnih strategija koristile protekcionističke trgovačke politike kako bi u kombinaciji s proaktivnim politikama FDI-a privukle što više stranih investicija u svoje proizvodne djelatnosti (UNCTAD, 1998.). Od ostalih sporednih politika FDI-a treba spomenuti i privatizacijske politike. Privatni sektor percipi-ra privatizaciju važnim indikatorom ozbiljnosti i odlučnosti u provedbi reformi. Privatizacija znači da je država spremna odreći se dijela zarada u onim sektorima koji se ne bi trebali smatrati „čistim javnim dobrom“. Privatizacija je pozitivan znak u očima stranih investitora i zasigurno znači

itd. te su u većini slučajeva uvjetovani jer im je cilj potaknuti razvoj određenog sektora ili regije (UNCTAD, 2000.).

veći priljev FDI-a (Jovančević i Šević, 2006.b, str. 59).

Usko je povezano s političkom determinantom FDI-a i stvaranje uvjeta za lakše poslovanje stra-nih i domaćih poduzeća. Jednom kad se poslože sve politike, njihovo puko postojanje nije više dovoljno za privlačenje veće količine stranih in-vesticija. U tu svrhu, svaka zemlja nastoji raznim mjerama i propisima olakšati ulazak i poslovanje svim investitorima u gospodarstvo. Najvažnija mjera odnosi se na promocijske aktivnosti koje su prvi korak u privlačenju investitora. Promo-cija zdrave poduzetničke klime u gospodarstvu i pružanje uvijek svježih informacija stranim investitorima predstavlja bitnu odrednicu kva-litetno provedene strategije privlačenja FDI-a. Osim promocijskih aktivnosti, poticaji i olakšice također se ubrajaju među važnije čimbenike koji olakšavaju poslovanje. Jednom kad se proces liberalizacije politika završio, suvremene vlade čine sve da bi utjecale na odluke stranih inve-stitora (UNCTAD, 1998.). Na primjer, koriste se razni oblici poticaja kako bi se kompenzirali dodatni troškovi stranih podružnica na domaćem tržištu. Tijekom vremena vlada bi trebala smanjiti privilegije i poticaje stranim poduzećima Kako nije dobro diskriminirati strane investitore, nije opravdano do unedogled ih favorizirati u odnosu na ostale investitore jer FDI ne može nadomjestiti domaći protok i akumulaciju kapitala (Jovančević i Šević, 2006.b, str. 59). Bez obzira na to što imaju velik utjecaj na efikasnost, determinante FDI-a koje se tiču lakšeg načina poslovanja imaju samo pomoćnu, ali ne i odlučujuću ulogu. Ako zemlja domaćin nema ispunjene neke od osnovnih po-litičkih ili ekonomskih determinanti, napori koji se ulažu u promociju ili isplatu kompenzacijskih poticaja neće uroditi većim stranim investicijama. Tablica 1 pruža sažetak glavnih značajki deter-minanti koje se odnose na politike FDI-a (kao temeljne determinante) i olakšavanje poslovanja (kao sporedne determinante).

Tablica 1 Determinante FDI-a i njihove glavne značajke

Politike FDI-a Olakšanje poslovanja

- ekonomska, politička i socijalna stabilnost;- pravila ulaska i poslovanja;- standardizirano tretiranje stranih podružnica;- pravila o strukturi i funkcioniranju tržišta;- međunarodni ugovori o FDI-u;- privatizacijske politike;- trgovačka politika i njezina usklađenost s politikom FDI-a;- porezne politike.

- promocija ulaganja;- poticaji ulagačima;- uklanjanje nepotrebnih troškova (povezani s korupcijom, birokratskom učinkovitosti, itd.);- društveni sadržaji (dvojezične škole, kvaliteta života, itd.);- usluge nakon investiranja.

Izvor: UNCTAD, 1998., str. 91.

Uz političku determinantu, odnosno defini-ranje i provedbu politika koje podupiru priljev FDI-a, ekonomske determinante imaju jedna-ku važnost te se one mogu, prema Dunningu i Lundan (2008.), podijeliti u četiri skupine, ovisno o motivima ulaganja multinacionalnih poduzeća u stranu zemlju: iskorištavanje resursa (resource-seeking), osvajanje tržišta zemlje domaćina (mar-ket-seeking), povećanje efikasnosti proizvodnje (efficiency-seeking) te povećanje imovine (asset-seeking). Prema prvom, poduzeća investiraju u druge zemlje kako bi stekla određene resurse po nižoj cijeni ili zbog veće kvalitete. Motivacija koja stoji iza ovog FDI-a uglavnom je određena potrebom poduzeća za većom profitabilnošću i konkurentnošću. Većina outputa proizvedenog u tom slučaju namijenjena je izvozu u industrijski razvijene zemlje. Nadalje poduzeća osim potrage za resursima, investiraju u druge zemlje ili regije jer žele proširiti svoj tržišni utjecaj (market-see-kers). U većini slučajeva ova se potreba javlja

kad poduzeća više nisu u mogućnosti izvozno opskrbljivati tržište zbog nametanja carina i drugih ograničenja trgovine. Drugi razlog može biti veličina i/ili važnost (atraktivnost) tržišta koja nalaže poduzeću prisutnost na takvom tržištu. Koncentracijom proizvodnje u manjem broju zemalja kako bi se racionaliziralo poslovanje, ali i opskrbilo više tržišta predstavlja glavnu namjenu poduzeća usmjerenih na povećanje efikasnosti (efficiency-seeker). Glavni cilj ove vrste investicija jest iskoristiti prednosti koje potječu od razlika u količini proizvodnih faktora, različitih kultura i institucionalnih čimbenika, obrazaca potra-žnje, ekonomskih politika i tržišnih struktura. Posljednju grupu čine multinacionalna poduzeća koja poduzimaju FDI kako bi stekla dio imovine stranog poduzeća i na taj način slijedile svoje dugoročne strateške ciljeve, posebno poboljšanje globalne konkurentske pozicije (asset-seeking). Tablica 2 sažima osnovne motivacijske čimbenike za FDI koje određuju ekonomske determinante.

Tablica 2 Ekonomske determinante FDI-a u zemlji domaćina

Vrste investicija određene motivima poduzeća Ekonomske determinante u zemlji domaćina FDI-a

Osvajanje tržišta(market-seeking)

- veličina tržišta i BDP p.c.; - rast tržišta;- pristup regionalnim i globalnom tržištu;- preferencije potrošača karakteristične za zemlju;- struktura tržišta.

Iskorištavanje resursa(resource-seeking)

- sirovine;- jeftina nekvalificirana radna snaga;- obrazovana radna snaga;- tehnološka, inovacijska i ostala stvorena imovina (npr. tržišne marke); - fizička infrastruktura (luke, ceste, električni i telekomunikacijski vodovi, itd.)

Povećanje efikasnosti(efficiency-seeking)

- troškovi resursa i imovine (prilagođeni za produktivnost u slučaju ljudskih resursa);- ostali troškovi inputa (npr. troškovi transporta i komunikacije te troškovi intermedijalnih proizvoda);- članstvo u regionalnim udruženjima koji omogućavaju stvaranje regionalne mreže suradnje.

Povećanje imovine(asset-seeking)

- politika tržišnog natjecanja (uključujući M&A);- tehnološka, menadžerska i ostala stvorena imovina;- fizička infrastruktura (luke, ceste, energija, telekomunikacije).

Izvor: Dunning i Lundan (2008.), str. 325


175174

2. Globalni i regionalni trendovi fdi-a u 2010.

Prema izvješću UNCTAD-a za 2010. godinu, globalni priljev izravnih stranih investicija pora-stao je u odnosu na 2009. godinu za 1%, odnosno sa 1,185 na 1,2442 bilijuna USD. Također, prvi put, zemlje u razvoju i tranzicijske zemlje sudje-lovale su u podjeli globalnih investicija s više od pola. Poboljšanje ekonomskih uvjeta u 2010. go-dini uvjetovalo je povećanje zadržane dobiti, dok su ulaganja u temeljni kapital i unutar kompa-nijski krediti ostali relativno skromni. Međugra-nično spajanje i akvizicija povećali su se u 2010. godini, dok su se greenfield investicije smanjile.

Promatrajući globalne trendove priljeva FDI-a, može se uočiti da se globalna investicijska klima poboljšala u 2010. godini i da svjetske investicije bilježe skroman, ali ipak pozitivan porast od 4,9%. Ohrabrujuća je činjenica da su razvijene zemlje u 2010. godini imale najveće povećanje prilje-va FDI-a od 12,3% u odnosu na 2009. godinu. Manji pad priljeva zabilježile su zemlje u razvoju (-0,2%), dok je za tranzicijske zemlje u 2010.

2 U originalnom izvješću stoje preliminarni podaci priljeva FDI-a: 1,114 milijarde USD za 2009. godinu i 1,122 milijarde USD za 2010. godinu. Međutim u radu se koriste konačni podaci UNCTAD-a za 2009./2010. godinu dostupni na: http://unctadstat.unctad.org/ReportFolders/reportFolders.aspx?sCS_referer=&sCS_ChosenLang= en.

godini nastavljen trend smanjenja priljeva stranih investicija od -4,8% (Grafikon 1). Očito je da su investicijski tijekovi među razvijenim zemljama ojačali, dok tranzicijske i nerazvijene zemlje moraju pričekati još neko vrijeme da se globalna ekonomija u potpunosti oporavi. Međutim glo-balni FDI pokazuje slabiji oporavak od globalnog BDP-a. U 2010. godini godišnja stopa rasta BDP-a iznosila je 8,8%, što je 3,9 postotna boda više od stope rasta FDI-a. To znači da je u odnosu na 2009. godinu smanjen udio FDI-a u svjetskom BDP-u. U 2010. godini udio je iznosio 1,97% dok je najveći udio bio 2000. godine (4,35%).

Tranzicijske zemlje3 su u 2010. godini privukle oko 5,5% globalnih stranih investicija. Rusija se izdvaja kao najatraktivnija destinacija za strane investitore među tranzicijskim zemljama (41,2 milijarde USD). Od tranzicijskih zemalja, u koje spada i Hrvatska, nama su najzanimljivije zemlje Zapadnog Balkana. Sudjelovanje ovih zemalja u raspodjeli globalnoga investicijskog kolača je skromno, odnosno iznosi tek nešto više od 4 mi-lijarde USD, što je oko 0,33% udjela u globalnom priljevu FDI-a za 2010. godinu.

3 Obuhvaća zemlje bivšeg SSSR-a (osim Estonije, Latvije i Litve) i zapadnog Balkana.


Hrvatska zajedno s Albanijom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom, Makedonijom i Srbijom čini enklavu unutar Europske unije te kao takva nema alternativu ekonomskoj i političkoj integraciji u dotični prostor. Međutim već je u najranijoj fazi približavanju Europskoj uniji,postavljen zahtjev za snažnom regionalnom suradnjom među zemljama zapadnog Balkana. To je u skladu s već ranijim iskustvom pridruži-vanja zemalja u EU. Naime jedino je Grčka 1981. godine pristupila samostalno dok su ostale zemlje članice pristupale bilo u paru (npr. Španjolska i Portugal 1986. godine) ili grupno (npr. Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Mađar-ska, Slovenija, Cipar i Malta 2004. godine). Iako se očekuje da će Hrvatska samostalno pristupi-ti Europskoj uniji 2013. godine, regionalna se suradnja očekivala od samog početka njezina procesa pridruživanja. Kao najočitiji primjer regionalne suradnje ističe se implementaci-ja4 Srednjoeuropskog sporazuma o slobodnoj trgovini (CEFTA 2006). Sporazum je stupio na snagu 2007. godine, a jedan je od glavnih ciljeva, uz povećanja volumena trgovine među zemljama članicama, i privlačenje stranih investicija.

Kao glavne karakteristike priljeva FDI-a u zemlje zapadnog Balkana mogu se navesti nesta-bilnost priljeva te velike oscilacije (Grafikon 3). U posljednjih jedanaest godina nijedna se zemlja u regiji ne može pohvaliti konstantnim i stabilnim priljevom FDI-a. Kao što ističe Mencinger

4 Zapravo, riječ je o proširenju CEFTA-e na zemlje zapadnog Balkana uključujući i Moldaviju. Prvotni sporazum o slobod-noj trgovini na području Srednje Europe potpisan je 1992. godine između Češke, Mađarske, Poljske i Slovačke. Kasnije su se CEFTA-i pridružile Slovenija (1996.), Rumunjska (1997.), Bugarska (1999.), Hrvatska (2003.) i Makedonija (2006.).

(2008., str. 3-4), s obzirom na specifičnu prirodu FDI-a u (post)tranzicijskim zemljama, negativni učinci prelijevanja dominiraju nad pozitivnim. Prvo, prodaja poduzeća u državnom vlasništvu bila je glavna značajka privatizacije većine zemalja Srednje i Istočne Europe. Strane investicije stoga nisu bile usmjerene na povećanje produktivnosti, nego na potrošnju i uvoz. Drugo, većina FDI-a bila je koncentrirana u tri visoko profitabilne djelatnosti: financijske usluge, trgo-vina na malo i telekomunikacije. Time je izostao horizontalan i vertikalan prijenos tehnologije i znanja, a povećao se trgovački deficit. Treće, nema sumnje da je strani vlasnik u domaćem poduzeću unaprijedio produktivnost, ali se nega-tivan učinak na ostatak gospodarstva nije mogao izbjeći ukoliko je prekinuta ili smanjena suradnja kupljenog poduzeća s ostalim domaćim poduze-ćima. U tom je slučaju povećana produktivnost samo multinacionalnog poduzeća, ali ne i gospo-darstva primatelja FDI-a. Četvrto, iako bi strana prisutnost trebala povećati konkurenciju, ovaj pozitivan učinak prelijevanja često je izostao ako je strano poduzeće zauzelo monopolsku poziciju u gospodarstvu (primjer ulaska Deutsche Teloko-ma i kupnje Hrvatskih Telekomunikacija). I peto, na ključne pozicije kupljenih poduzeća često dolaze strani menadžeri koji prenose aktivnosti istraživanja i razvoja u matične zemlje potkopa-vajući na taj način kvalitetniji razvoj domaćega ljudskog kapitala.

Sve ove zemlje, osim Hrvatske i Makedonije prestale su biti članicama Sporazuma nakon priključenja EU, a na samitu u Bukureštu 2006. godine odlučeno je da se umjesto osnivanja novog udruženja, CEFTA jednostavno proširi na ostale zemlje zapadnog Balkana i na Moldaviju.

Grafikon 2 Priljev FDI-a po ekonomskim grupacijama, 1991.-2010. (u milijardama tekućih USD)

Izvor: UNCTAD, 2010.

Grafikon 3 Kretanje priljeva FDI-a u zemlje zapadnog Balkana 2000.-2010. (u milijunima tekućih USD)

Izvor: unctadstat.unctad.org * Do 2008. godine odnosi se na Srbiju i Crnu Goru

177176

Svjetska ekonomska kriza koja je započela 2008. godine u SAD-u prelila se i na ove prosto-re te uvelike odredila buduću dinamiku priljeva FDI-a. U 2009. godini sve zemlje zapadnog Bal-kana, osim Crne Gore bilježe smanjenje priljeva stranih investicija. Ovakav je trend nastavljen i u 2010. godini, ali je ovaj put izuzetak Makedonija koja je u odnosu na prethodnu godinu zabilježila rast priljeva FDI-a od čak 45,6%. Najdrastičnije smanjenje u 2010. godini zabilježila je Hrvatska (-80%), a u odnosu na 2008. godinu kad je dose-gnut najveći priljev FDI-a (6,18 milijarde USD) to je smanjenje od skoro 11 puta.

Jedan od glavnih razloga ovakvog drastičnog pada priljeva FDI-a u regiju jest slab priljev inve-sticija iz zemalja Europske unije koje su tradici-onalno dominantan izvor priljeva FDI-a. Tu se posebno ističe Grčka koja je nakon pogoršanja domaće gospodarske situacije prestala biti glavni kanal priljeva FDI-a među zemlje zapadnog Balkana. Drugi razlog nedovoljnog priljeva FDI-a u regiju strukturalne je prirode: investitori nisu bili usmjereni na realizaciju izvozno orijentiranih

projekata, što je uzrokovalo i postupno isključi-vanje regije iz međunarodne mreže proizvodnje (UNCTAD, 2011).

Podaci o FDI-u p.c. uglavnom pokazuju sličan trend promjene kao i kod apsolutnog priljeva FDI-a među zemljama u regiji. Prosječan priljev FDI-a p.c. regije je u 2010. godini iznosio 329 USD, što je dvostruko manje od prosjeka Europ-ske unije. Najveći prosječan priljev FDI-a p.c. ze-malja zapadnog Balkana bio je 2008. godine, kada je iznosio 678 USD. Hrvatska je prije osamosta-ljenja Crne Gore u promatranom razdoblju imala najviši priljev FDI p.c. u regiji. Nakon što se 2008. godine statistika crnogorskog priljeva FDI-a počela voditi odvojeno od Srbije, Hrvatska i Crna Gora su imale približno jednak FDI p.c. Među-tim već sljedeće godine Hrvatska bilježi nagli pad priljeva FDI-a, što se odrazilo i na relativni pokazatelj dok je Crna Gora te godine ostvarila najviši FDI p.c. zabilježen na ovim prostorima – 2.443 USD. Ta je zemlja i u 2010. godini zadržala vodeću poziciju, ali je opća kriza uzrokovala znatan pad FDI-a p.c.

Grafikon 4 FDI p.c. za zemlje zapadnog Balkana (tisuće tekućih USD)

Izvor: unctadstat.unctad.org * Do 2008. godine odnosi se na Srbiju i Crnu Goru

Provedena analiza regionalnog priljeva FDI-a uglavnom upućuje na zaključak o slabo iskorište-nom potencijalu regije kao investicijski atrak-tivnog prostora. No značajni su pomaci učinjeni u otvaranju zemalja zapadnog Balkana stranim investitorima. Regija više nema negativnu per-

cepciju među ulagačima. Zapravo, povjerenje prema ovom dijelu Europe i njezin prosperitet u uzlaznoj je putanji. Postizanje konkurentnosti u dugom roku na razini države i regije od presud-ne je važnosti. Glavna se preporuka odnosi na rješavanje problema visokih troškova razvoja

institucija, mehanizama i procesa povećanja konkurentnosti uz ograničenu vanjsku pomoć. Poboljšanje i održavanje konkurentnosti na

visokoj razini treba počivati na tri stupa: razvoj ljudskoga kapitala, korištenje regionalnih klastera te reforme sektorske politike (Slika 1).

Slika 1 Ključni stupovi potpore razvoja održive konkurentnosti zapadnog Balkana

Izvor: Sector Specific Sources of Competitiveness in the Western Balkans, OECD 2009, str. 206

Razvoj ljudskoga kapitala: razvoj mehanizama poklapanja ponude vještina s potražnjom tržišta te opće poboljšanje vještina u regiji. U specifične ciljeve tu se ubrajaju: smanjenje razlika u vješti-nama, povećanje fleksibilnosti poduzeća prili-kom zapošljavanja te osiguranje održive politike razvoja ljudskoga kapitala s dobro definiranim mehanizmima za konzultaciju i institucionaliza-ciju.

Kompetitivni klasteri: poticanje inovativnih projekata putem suradnje lokalnih i međuna-rodnih kompanija, sveučilišta i civilnog društva. Specifični ciljevi uključuju: povećanje razine inovativnosti fokusirajući se na istraživanje i ra-zvoj; poboljšati vještine koje stvaraju višu dodanu vrijednost putem transfera znanja; razvoj politika koje će povećati efikasnost vladinih ureda, itd.

Reforme sektorske politike: uklanjanje birokrat-skih i političkih zapreka za investiranje i trgovinu u ključnim sektorima. Glavni cilj je povećati konkurentnost ciljanih sektora na regionalnoj, europskoj i globalnoj razini. Specifični ciljevi odnose se na: povećanje privlačnosti određenih sektora za strane ulagače uklanjanjem specifič

nih političkih barijera te redovito nadgledanje i ocjenjivanje napretka provođenja reformi (Sector Specific Sources of Competitiveness in the We-stern Balkans, OECD 2009, str. 206-7).

3. Hrvatska investicijska aktivnost u regiji

Za razliku od stranih investicija koje je Hrvat-ska primila od 1993. do 2010. godine u iznosu od 24,3 milijarde eura, statistika HNB-a bilježi puno skromniju investicijsku aktivnost domaćih podu-zetnika u inozemstvu. U promatranom razdoblju, odljev FDI-a iznosio je 3,9 milijarda eura uz vrlo velike godišnje oscilacije i nestabilne stope rasta/pada. U prilog skromnosti odljeva govori i činjenica da niti jedna godina nije zaključena s odljevom većim od milijardu eura, a godina koja se izdvaja s najvećim odljevom FDI-a je 2008. s 972,7 milijuna eura odljeva (Grafikon 5). Ova-kvo kretanje odljeva FDI-a s izraženim velikim godišnjim oscilacijama pokazuje da u plasmanu hrvatskoga kapitala u inozemstvo (uglavnom su-sjedne zemlje) sudjeluje nekolicina velikih igrača (npr. Agrokor, Ingra, Vindija, itd5.).

5 Podaci HNB-a za prvo tromjesečje 2011. godine pokazuju da je vrijednost odljeva FDI-a opet postala pozitivna, i to nakon što je u 2010. godini vrijednost stranih investicija u inozem-stvo imala negativan predznak, tj. iznosila je -114,5 milijuna EURA (što u biti znači povlačenje sredstava iz inozemstva).


179178

Grafikon 5 Dinamika odljeva FDI-a Hrvatske 1993.-2010. u milijunima EUR

Izvor: www.hnb.hr

Jačanje regionalne ekonomske suradnje i stva-ranje povoljnije investicijske klime u okvirima nekadašnjeg Pakta o stabilnosti i trenutačne CEF-TA-e 2006. za hrvatske je investitore od presudne važnosti. Podaci o odljevu FDI-a pokazuju da je razmjena investicija sa zemljama zapadnog Balka-na uglavnom jednosmjerna, i to u hrvatsku korist.

Među najznačajnijim destinacijama investicija iz Hrvatske jesu zemlje bivše Jugoslavije koje su 1993.-2009. primile ukupno 1,04 milijardu USD, što je oko četvrtinu od ukupnog odljeva FDI-a. S druge strane, priljev FDI-a iz tih zemalja čini samo 0,24% od ukupnog priljeva (Tablica 3).

Tablica 3 Priljev i odljev FDI-a iz/u zemlje zapadnog Balkana, 1993.-2009., u milijunima USD

Zemlja Priljev Odljev

Srbija -15,1 459,4

Bosna i Hercegovina 75,1 478,5

Makedonija -0,1 68,1

Crna Gora -1,4 32,5

Albanija 0 3,4

Ukupno zapadni Balkan 58,5 1.041,90

Posto od ukupno 0,24% 25,85%

Izvor: www.hnb.hr

Ovakav omjer priljeva i odljeva FDI-a sa zemljama regije jača argument da je za uspjeh hrvatskih poduzeća na međunarodnoj sceni, FDI na susjedna tržišta neizostavan korak. U konač-nici, koristi od djelovanja hrvatskih poduzeća u inozemstvu predstavljaju važnu kariku u jačanju konkurentnosti i razvoja hrvatskoga gospodar-stva u cijelosti.

Od ukupnog odljeva FDI-a u regiju od 1993. do 2009. godine, hrvatski investitori najviše su ulagali u Bosnu i Hercegovinu (478,5 milijuna eura ili 46% od regionalnog odljeva FDI-a). U istom razdoblju, investitori iz BiH u hrvatsko su gospodarstvo uložili ukupno 75,1 milijuna EURA, što je oko 0,4% ukupnog priljeva FDI-a. Prema nalazu HGK investitori iz BiH najviše su uložili u trgovinu, proizvodnju hrane i pića te kemij-

sku proizvodnju. S druge strane, priljev FDI-a u Bosnu i Hercegovinu koja je poslije Nizozemske najzanimljivija ulagačima iz Hrvatske, najviše je bio usmjeren na financijsko posredovanje i miro-vinsko posredovanje, proizvodnju hrane i pića te poštu i telekomunikacije. Najznačajniji investitori iz Hrvatske od 2007. do 2009. godine su: T-HT i Hrvatska Pošta, INA d.d., Konzum d.d., Tek-stilpromet, Valpecula Alfa d.o.o., itd (Informacija o DSI u BiH 2007., 2008. i 2009. godine). Druga zemlja koja je primila najviše hrvatskih inve-sticija je Srbija. U tu se zemlju do 2009. godine slilo ukupno 459,4 milijuna eura, što je oko 44% od ukupnog odljeva u regiju, te 11,4% ukupnoga hrvatskog odljeva investicija. Najznačajniji inve-stitor u Srbiju je Agrokor, koji je svoju stratešku poziciju ostvario u industriji smrznute hrane, industriji prehrambenog ulja, pekarskoj industriji te maloprodaji. Drugi vrlo važan investitor u Srbiju je Nexe grupa iz Našica, a od ostalih valja istaknuti Luru, Vindiju, Školsku knjigu, Croa-tia osiguranje, itd. Srpski investitori i dalje su diskriminirani na hrvatskom tržištu, a nedavno je najavljeno da će se osnovati Tesla banka kojoj je cilj, između ostalog, i plasman srpskoga kapitala u Hrvatskoj. U Makedoniju je do 2009. godine ukupno uloženo 68,1 milijun eura, što je oko 6,5% od ukupnog odljeva hrvatskih investicija u regiju. Od najvećih investitora treba istaknuti INGRU, koja je kupnjom građevinskog poduzeća Ma-vrovo u 2008. godini za 7 milijuna eura ostvarila investiciju jednaku hrvatskom odljevu investicija od 1993. do 2005. godine. Nadalje makedonski poljoprivrednici očekuju mnogo od hrvatskog turizma koji može poslužiti kao idealna prilika za plasman njihovih poljoprivrednih proizvoda koji su kvalitetni i relativno jednaki te zadovoljavaju strogim eko standardima Europske unije. Od većih investicija ističu se Croatia osiguranje te Agrokor, koji je u jesen 2011. godine otvorio ot-kupno-distributivni centar za otkup voća i povrća vrijednog 15 milijuna eura. Preostale dvije zemlje zapadnog Balkana privukle su skromne investicije iz Hrvatske. Ukupna vrijednost hrvatskog odljeva FDI-a u Crnu Goru od 1993. do 2009. godine iznosi 32,5 milijuna EURA dok je u Albaniju u istom tom razdoblju otišlo svega 3,4 milijuna EURA.

4. Zaključak

Provedena analiza pokazuje da je aktivnost hrvatskih investitora na susjednim (i manje razvi-jenim) tržištima velika. Razlog leži u činjenici da hrvatski poduzetnici puno uspješnije mogu kon-kurirati na takvim tržištima, bilo zbog postojanja tradicije prisutnosti na tom području ili pre-velikog rizika za velike investitore iz razvijenih zemalja. Upravo tu leži ključ proboja hrvatskih investitora jer zemlje regije predstavljaju idealnu priliku za dodatno „brušenje“ pred pravi nastup na tržištima razvijenih zemalja. Udio odljeva hr-vatskog FDI-a u zapadni Balkan do 2009. godini iznosi oko četvrtinu dok priljev FDI-a u Hrvatsku iz dotičnih zemalja čini tek 0,24% od ukupnog priljeva.

Iako u ekonomskoj teoriji ne postoji jedinstveni stav oko pitanja utjecaja stranih investicija na rast, njihova je važnost za gospodarstva zapadnog Balkana neupitna, posebno ako je riječ o green-field investicijama. Budući da su zemlje regije uglavnom mala otvorena gospodarstva, nužno je i da investicije budu izvozno orijentirane. Među-tim analiza je otkrila stvaran položaj i perspek-tivu regije kao destinacije za strane investicije. Glavni je zaključak da potpuni investicijski po-tencijal na razini regije i pojedinačnih država nije iskorišten. O tome govori i podatak da je u 2010. godini čak 13 članica Europske unije imalo veći priljev FDI-a nego cijela regija zapadnog Balkana. Jasno je da zbog skučenog tržišta suradnja među zemljama regije nema alternativu i da će sustav-nim sinkroniziranim reformama povećati svoju atraktivnost za strane ulagače. To bi u konačnici dovelo do rasta outputa regije, a samim time i porasta blagostanja.


181180

Literatura

1. Benassy-Quere, A., Fontagne, L. i Lahreche-Revil, A. (2001.) Exchange-Rate Strategies in the Compe-tition for Attracting Foreign Direct Investment, Journal of the Japanese and International Economies 15, str. 178–198.

2. Cho, J. W. (2003.) Foreign direct investment: determinants, trends in flows and promotion policies, U: Investment Promotion and Enterprise Development Bulletin for Asia and the Pacific, UN Publicati-on, New York.

3. Dunning, J. H. i Lundan, S. M. (2008.) Multinational Enterprises and the Global Economy, Second Edition, Edward Elgar Publishing Limited, Cheltenham.

4. Hrvatska Gospodarska Komora, www.hgk.hr5. Hrvatska Narodna Banka, www.hnb.hr6. Informacija o direktnim stranim ulaganjima u BiH za periode od maja 2004. do 31.12.2007.;

01.01.2008.-31.12.2008.; 01.01.2009.-31.12.2009. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, Sarajevo, veljača 2008., svibanj 2009., svibanj 2010.

7. Jensen, N. (2005.) Fiscal Policy and the Firm: Do Low Corporate Tax Rates Attract Multinational Corporations?, dostupno na: http://nathanjensen.wustl.edu/me/files/paper2_2005.pdf. [08.03.2011.]

8. Jovančević, R. i Šević, Ž. (2002.) Spill-over Effects of FDIs: Influence oft he Macroeconomics Structu-re and Changing the National Business Culture, U Družić, ed. Stabilizacija-Participacija-Razvoj, Zagreb: University of Zagreb, str. 253-269.

9. Jovančević, R. i Šević, Ž. (2006.a) Foreign Direct Investment in the Globalising World: A Perspective, U: Foreign Direct Investment Policies in South-East Europe, Politička kultura, Zagreb, str. 3-14.

10. Jovančević, R. i Šević, Ž. (2006.b) Motivational Factors of Foreign Direct Investment and Public Po-licy Response: A Regional European Perspective, U: Foreign Direct Investment Policies in South-East Europe, Politička kultura, Zagreb, str. 41-66.

11. Mencinger, J. (2008.) The “Addiction” with Fdi and Current Account Balance, International Centre for Economic Research Working paper Series broj 16/2008.

12. Neuhaus, M. (2006.) The Impact of FDI on Economic Growth, Physica-Verlag, Heidelberg.13. Proksch, M. (2003.) Selected issues on promotion and attraction of foreign direct investment in least

developed countries and economies in transition, U: Investment Promotion and Enterprise Deve-lopment Bulletin for Asia and the Pacific, UN Publication, New York.

14. Sector Specific Sources of Competitiveness in the Western Balkans (2009.) OECD, Paris. 15. UNCTAD (1998.) World Investment Report 1998: Trends and Determinants, New York i Geneva,

UN Publication.16. UNCTAD (2000.) Tax Incentives and Foreign Direct Investment, A Global Survey, UN Publication,

dostupno na: http://www.unctad.org/en/docs/iteipcmisc3_en.pdf.17. UNCTAD Global Investment Trends Monitor (2011.) Global and Regional FDI Trends in 2010, No.

5, 17 January 2011. UN. 18. UNCTAD World Investment Report (2011.) Non-equity modes of international production and

development, UN publikacije, New York i Ženava.


Tomislav Sekur

Regional Investment Activity of Croatian Economy

Abstract

Using different policies, countries around the world seek to attract foreign investors as nowadays the economic theory does not deny positive effects of FDIs on growth. Naturally, this does not mean that FDIs do not have any negative implications for the economy but these negative effects can be offset using transparent and efficient regulation measures as well as a clearly defined country deve-lopment strategy, and foreign investments can be used for economic growth. However, Croatia and other countries in the region need special types of FDIs. Since these small and open economies have reduced the scale of their production during the difficult transition process, FDIs should be directed towards greenfield projects which are also export-oriented. Only then will it be possible to consider accelerated economic growth in the context of foreign investments. Therefore, the first part of the paper deals with defining and evaluating the main FDI determinants as well as their positive effects on the economy.

The second part of the paper focuses on the analysis of FDI inflow into Western Balkan countries, with a special emphasis on Croatian investment activities in the region. Croatian entrepreneurs have achieved good results in the regional market, whereas investments of Western Balkan countries in Croatia have been quite modest. Bearing in mind that Croatia will soon become a member of the European Union, it is crucial that it takes every opportunity provided by regional integration and pre-pares its entrepreneurs, exporters, labour market, etc. for severe competition at the common market.

Keywords: FDI, FDI determinants, Western Balkans, regional integrations, financial crisis

183182

Darko Matotek, dipl. oec.: Analiza uporabe tehnika teorije neutralizacije u kršenju informacijske sigurnostiDarko Matotek, dipl. oec.: Analiza uporabe tehnika teorije neutralizacije u kršenju informacijske sigurnosti

Darko Matotek, dipl. oec.1

ANAlizA upORABE TEhNikA TEORiJE NEuTRAlizACiJE u kRšENJu iNfORmACiJSkE SiGuRNOSTi

Sažetak

Teorija neutralizacije pojavljuje se 1957. godine na području kriminologije. Teorija objašnjava pona-šanje osoba koje krše pravila i propise, ali sebe ne vide kao nekoga tko je prekršitelj pravila i propisa. U pojedinim tehnikama nalaze opravdanje za sebe i svoje postupke i na neki se način odriču odgo-vornosti. U sklopu ovog rada s pomoću anketnog upitnika, hipotetskog scenarija i pitanja intenziteta utvrđuje se da li osobe primjenjuju teoriju neutralizacije na svoje ponašanje glede kršenja pravila informacijske sigurnosti. U drugom dijelu upitnika ispituje se svjesnost ispitanika o značenju pojma jake zaporke, kao i o sigurnim načinima postupanja sa zaporkom.

Ključne riječi: informacijska sigurnost, zaporka, teorija neutralizacije

1 Student doktorskog studija Fakultet organizacije i informatike Varaždin E-mail: [email protected]

1. Uvod

Sigurnost informacijskog sustava pojedine tvrtke ovisi o nizu čimbenika. U suvremenom na-činu poslovanja sve je važnija softverska podrška poslovanju. Razmjerno tomu sve više se važnih informacija za opstojnost same tvrtke ugrađuje u informacijski sustav. Bez obzira na važnost tehničke razine implementacije informacijskog sustava, i do savršenstva razvijenih metoda enkripcije, i same tehničke razine sigurnosti, još uvijek s tim sustavima mora raditi čovjek. Čovjek, odnosno zaposlenik konkretne tvrtke, predstavlja najslabiju kariku u lancu informacijske sigurnosti. Iskorištavajući ljudske slabosti zbog kojih je žrtva u stanju umanjiti ili u potpunosti zanemariti provjeru autentičnosti napadača, on vrlo lako može komunikacijom sa zaposlenikom ili uz lošu politiku zaporki ući unutar ciljanoga informacij-skog sustava. Neke od mjera za smanjenje rizika bile bi donošenje kvalitetne sigurnosne politike, efikasnom edukacijom zaposlenika i korisnika informacijskog sustava.

Ovaj se rad razvija u dva smjera. Prvo se promatraju opravdanja koja osobe navode za kršenje pravila informacijske sigurnosti korište-njem teorije neutralizacije u šest tehnika koje su dalje u radu detaljnije pojašnjene. S druge strane, ispituje se svjesnost osoba o načinima korištenja i kreiranja zaporki za pristup na računalo i na aplikacije u koje su ovlaštene pristupati

Cilj rada je istražiti primjenu jedne teorije, koja izvorno potječe iz kriminologije, na informa-cijsku sigurnost, i usporediti rezultate s drugim autorima koji su istraživali slično područje.

Postavljaju se sljedeća istraživačka pitanja: Za-što ljudi krše pravila informacijske sigurnosti? Je su li možda nesvjesni toga kako bi trebala izgle-dati jaka zaporka i kako s njom trebaju postupati? Kako racionaliziraju svoje ponašanje? Istraživanje ne daje potpuni odgovor na sva pitanja, ali pred-stavlja jedan mali pomak u pravom smjeru.

Rad je komponiran tako da nakon uvoda s hipotezama istraživanja slijedi teorijski okvir u kojem se ukratko objašnjavaju osnovne tehnike teorije neutralizacije i definira se što predstavlja jaku zaporku, nakon toga navode se metodologija i tehnologija istraživanja, rezultati i ograničenja istraživanja te se na kraju izvode zaključci.

Hipoteza prvog dijela istraživanja H1 : Osobe za kršenje pravila informacijske sigurnosti oprav-danje nalaze korištenjem tehnika teorije neutra-lizacije.

Drugi dio rada analizira svjesnost ispitanika o tome što predstavlja snagu zaporke, kako se formira zaporka, što se preporučuje koristiti u zaporkama, kao i načine postupanja sa zapor-kama vezanim uz njihovu sigurnosti. Iz toga se izvode dvije hipoteze.

H2-1 : Ispitanici znaju kako se formira snažna zaporka.

H2-2 : Ispitanici postupaju sa svojim zaporkama za pristup na računalo na preporučeni način.

2. Teorijski okvir

Za potrebe ovog istraživanja korištena je lite-ratura odnosno znanstveni članci s on-line baza znanstvenih članaka koji su bili dostupni autoru. Na početku ovog poglavlja definira se teorija neutralizacije.

2.1. Teorija neutralizacije

Prvi put je predstavljena u radu Davida Matze i Gresham Sykesa 1957. godine u vrijeme kad su navedeni autori proučavali maloljetničku delikvenciju. Po toj teoriji ljudi, iako su svjesni da čine nešto protuzakonito, nastoje opravdati svoje ponašanje korištenjem različitih tehnika poput • Denial of responsibility (Poricanje odgovorno-

sti).Tom tehnikom osoba racionalizira svoje po-našanje na način da kaže da je to izvan njezine kontrole. Prekršitelj vidi sebe kao biljarsku kuglu koju okolnosti guraju u različite situacije.

• Denial of injury (Poricanje štete)Tom tehnikom osoba prekršitelj opravdava svoje ponašanje minimizirajući štetu koju je počinila.

• Defence of necessity (Obrana neizbježnošću)Temelji se na opravdanju da ako se kršenje pravila vidi kao neizbježno, onda se osoba ne bi trebala osjećati krivom ako to i učini: npr. zaposlenici mogu tvditi da nisu imali dovoljno vremena za poštivanje Politika informacijske sigurnosti zbog kratkih rokova za dovršenje posla.

• Condemnation of the Condemners (Osuda onih koji me osuđuju)Osoba neutralizira svoje ponašanje na način da optužuje onoga koji ga napada: npr. zapo-slenik može tvrditi da je opravdano prekršiti neko pravilo informacijske sigurnosti koje je neopravdano.

• Appeal to higher loyalties (Lojalnost višim

UDK 316.776.32Pregledni članak

185184

ciljevima)Ovu tehniku koriste osobe koje osjećaju da su u nedoumici koju moraju riještiti kršenjem zakona ili propisa. Osoba tvrdi da je njezino ponašanje u cilju većeg dobra s dugoročnim posljedicama koje će opravdati njezine postup-ke: npr. osoba tvrdi da mora prekršiti pravila informacijske sigurnosti da bi dovršila posao.

• Metaphor of the Ledger (Saldiranje dobrih i loših djela)Koristi ideju da dobra djela kompenziraju loša djela. Npr. zaposlenici mogu opravdati povremeno surfanje internetom svojim dobrim radnim rezultatima.

U svojem radu Sipnen i Vance [2010] istražuju mogućnosti primjene tehnika neutralizacije kao opravdanja za postupke osoba koje iako krše pra-vila informacijske sigurnosti sebe vide kao osobe koje poštuju ta pravila. Prema njihovim rezulta-tima teorija neutralizacije puno bolje objašnjava predispoziciju osobe da krši pravila informacijske sigurnosti u odnosu na suprotstavljenu teori-ju zastrašivanja (sram, neformalne i formalne sankcije).

Zbog iznimne važnosti za drugi dio rada teme-ljem raspoložive literature definiraju se ključni pojmovi kao i načini njihovoga proučavanja u prethodnim istraživanjima.

2.2. Zaporka

Postavlja se pitanje: Što je jaka zaporka (strong password)?

Općenito se u literaturi jakom zaporkom sma-tra ona koja ima najmanje osam znakova i u kojoj se koristi kombinacija velikih i malih slova, brojki i posebnih znakova.

Na temelju istraživanja u koje je bilo uklju-čeno skoro 900 zaposlenika trgovačke tvrtke Hoonekker et. al. (citirano prema McCrohan et al [2010;26]) utvrđeno je da ispitanici koriste ili jednostavnu zaporku koju je lako zapamtiti i lako probiti ili koriste složenu zaporku koju je teško zapamtiti. Dodatno je utvrđeno da ispitanici često:• Koriste istu zaporku uvijek• Koriste relativno jednostavne zaporke• Ponovno koriste stare zaporke• Zapisuju zaporke ili na papirić ili u datoteku

bez dodatne zaštite• Dijele zaporke s kolegama.

Autori dodatno primjećuju da je stvarnost vje-

rojatno još i gora jer ispitanici nisu željeli priznati da krše pravila.

S druge strane u istraživanju koje je proveo Schneider 2006. godine (citirano prema McCro-han et al [2010;26]) proučavajući 34.000 korisnič-kih imena i zaporki na društvenoj mreži MySpa-ce, utvrđeno je da 65% svih zaporki sadržava osam znakova ili manje. Najčešće korištene zaporke su bile: password1, abc123, myspace1 i password.

Istraživanje interesantno za ovaj rad [McCro-han et al;2010;31] promatra povezanost svje-snosti internetskih prijetnji i ponašanja koje se tiču informacijske sigurnosti koje se utvrđuju poboljšanjem jakosti zaporke. Istraživanjem je potvrđena temeljna hipoteza da postoji značaj-na povezanost između svjesnosti internetske prijetnje i snage zaporke. Ispitanici su nakon dva tjedna kreirali snažnije zaporke nego što je to učinila kontrolna skupina koja nije bila svjesna prijetnji za sigurnost.

Prema istraživanju [Ostojic, Phillips; 2009; 959] više od 90% studenata koristi se svojim osob-nim značajkama pri oblikovanju zaporke poput datuma rođenja i nadimka. U svojem istraživanju autori promatraju mogućnosti pamćenja različi-tih zaporki.

Pavić i Jelenković [2007] promatraju problem autentikacije i autorizacije korisnika kroz SSO (Single Sign-on) sustav koji omogućava korisniku predočenje svojih akreditacijskih podataka samo jednom. Proces autentikacije, odnosno provjera korisničkog identiteta, iznimno je važan element informacijske sigurnosti. Budući da predstavlja prvi korak prijave korisnika u sustav, sigurnosni zahtjevi koji se pred njega postavljaju prilično su visoki. Također, osim visoke razine sigurnosti, da bi bio upotrebljiv u praksi, proces autentikacije mora zadovoljavati i brojne druge zahtjeve (npr. praktičnost, financijska isplativost, jednostavnost održavanja i upravljanja i sl.). Kao primjer slabe isplativosti mogu se navesti biometrijski uređaji koji usprkos visokoj razini sigurnosti koju nude, još uvijek nisu šire prihvaćeni kao mehanizam autentikacije. U svakodnevnom poslu postoji potreba za čestim prijavljivanjem na više sustava, pritom se upotrebljavaju različita korisnička imena i autentikacijske informacije.

Sigurnost kao jedna od temeljnih mjera kakvo-će informacijskih sustava, ovisi o velikom broju tehničkih ali i netehničkih faktora. Suprotno općemu mišljenju kako se ranjivosti informa-

cijskih sustava nalaze isključivo u softverskom dijelu sustava, zapravo je ljudski faktor onaj koji predstavlja najveću prijetnju sigurnosti. Iskorišta-vajući tipične ljudske karakterne osobine i uzorke ponašanja, napadač može na vrlo jednostavan način doći do vrijednih informacija o ciljanom informacijskom sustavu. Autori [Pavković, Perkov; 2010; 159] promatraju metode napada koje dijele na netehničke metode (lažno predstav-ljanje, izgradnja povjerenja, kopanje po otpadu, dohvaćanje informacija iz javno dostupnih izvora, lažna anketa), tehničke metode (phishing, vishi-ng, specijalno oblikovani CD/DVD mediji ili USB memorijski uređaji) i različite alate (Asteriks, metaspoilt framework, scocial-engineering tool-kit, hardware keylogger). Kao mjere zaštite autori [Pavković, Perkov; 2010; 159] predlažu: sigurno-snu politiku, osvješćivanje i edukaciju zaposle-nika, edukaciju ključnog osoblja, kontinuirano podsjećanje na prijetnju, prepoznavanje aktivnog napada, reagiranje na incidente, penetracijsko testiranje.

S druge strane, prema istraživanju Verizon Business date Breach Investigation Report skoro 87% svih proboja sustava sigurnosti moglo se spriječiti osnovnim sigurnosnim kontrolama.

3. Metodologija i tehnologija istraživanja

U radu je korištena metoda deskriptivne stati-stike, s temeljnim pokazateljima poput aritmetič-ke sredine, medijana, moda, standardne devija-cije i koeficijenta varijacije da bi se bolje opisale promatrane pojave.

U skladu s navedenim teorijskim okvirom ra-zvijen je anketni upitnik. Dio anketnog upitnika koji se odnosi na teoriju neutralizacije prilagođen je na temelju prethodnih istraživanja [Siponen & Vance; 2010; apendix 1-3], a dio koji se odnosi na načine kreiranja i postupanja sa zaporkama u radnom okružju razvio je sam autor. Anketni se upitnik sastoji od triju dijelova : u prvom su dijelu opći demografski podaci o ispitanicima,

u drugom je dijelu dan kratki scenarij kao uvod (osoba u tom scenariju grubo krši definirana pra-vila informacijske sigurnosti dajući svoju zaporku suradniku) u problem. U tom drugom dijelu ispitanici ocjenjuju realnost navedenog scenarija i odgovaraju na pitanje da li bi postupili isto kao osoba u scenariju. Imaju samo dva moguća odgo-vora: da ili ne. U trećem dijelu anketnog upitnika nalazi se 29 pitanja na koja ispitanici odgovaraju zaokruživanjem brojeva na 7-stupanjskoj skali Likertova tipa, gdje 1 označava odgovor Uopće se ne slažem, a 7 označava odgovor Potpuno se slažem. Pitanja su razvrstana u skupine od po tri pitanja za svaku tehniku teorije neutralizacije, snaga zaporke provjerava se kroz šest pitanja i postupanje sa zaporkom kroz pet pitanja.

Podaci su prikupljani pomoću anketnog upitni-ka od tri kategorije ispitanika s ciljem dobivanja što većeg broja odgovora i sagledavanja problema iz različitih kutova. Prva kategorija ispitanika jesu polaznici tečaja obrazovanja odraslih u Pučkome otvorenom učilištu u Osijeku, druga kategorija su polaznici poslijediplomskog (doktorskog) studija na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, i posljednja, ali ujedno najbrojnija skupina ispitanika jesu zaposlenici jedne agencije za financijsko posredovanje u Osijeku.

Ispitanici su popunjavali anketne upitnike samostalno, nakon čega su ih stavili u prilože-nu omotnicu, zalijepili i predali ispitivaču – u svrhu osiguranja potpune anonimnosti odgovora ispitanika. Ispitivač ni na koji način nije mogao povezati odgovor s konkretnim ispitanikom.

U obradi podataka korišten je programski paket za tablične izračune – MS Excel.

4. Rezultati istraživanja

U tablici 1 dane su značajke ispitanika, koje su utvrđene na temelju prvog dijela anketnog upitnika, u kojem su prikupljani opći podaci o ispitanicima.


187186

Tablica 1: Opis značajki ispitanika

Karakteristike uzorka

Kategorija ispitanika

Broj ispitanika

Prosječna starost (god.)

Prosječno radno iskustvo

(god.)Muškarci Žene Zaposleni Nezaposleni

Polaznici obrazovanja odraslih

37 31,4 7,6 9 28 18 19

Doktorski studij FOI 14 32,2 8,1 8 6 12 2

Agencija za financijske usluge

85 43,6 20,9 17 67 85 0

Ukupno 136 38,9 15,8 34 101 115 21

U tablici 2. dan je prikaz prikupljenih ocjena realnosti hipotetskog scenarija koji je ujedno predstavljao i uvod u najvažniji dio istraživanja.

Tablica 2 : Ocjena realnosti hipotetskog scenarija

Da li je scenarij realan ?da 111 83%ne 23 17%

U tablici 3. prikazani su rezultati namje-re ispitanika da prekrše pravila informacijske sigurnosti. Većina se ispitanika pokazala sklonom prekršiti pravila i dati svoju zaporku uz pristup na svoje računalo svom kolegi/kolegici.

Tablica 3: Procjena ispitanika

Da li biste postupili kao osoba u scenariju ?da 69 53%ne 61 47%

Promatrajući i analizirajući odgovore na sva pitanja, generalno je zaključeno da aritmetička sredina nije dobar pokazatelj glavne tendencije. Kod svih je pitanja standardna devijacija izrazito visoka, a koeficijent varijacije iznosi od 46,67% u odgovoru na pitanje 14 do 76,79% u odgovo-ru na pitanje 30. Iz tog je razloga odlučeno kao mjeru središnje vrijednosti koristiti medijan kao vrijednost koja se nalazi položajno u sredini. Mod je odbačen zato što mjeri samo vrijednosti koje se najčešće pojavljuje u uzorku, pa ta vrijednost može i zavarati.

Rezultati su grupirani po pojedinim tehnikama teorije neutralizacije.

Tablica 4 : Poricanje odgovornosti

Poricanje odgovornosti

1 2 3Aritmetička sredina 2,99 3,63 2,74Medijan 2 3 2Mod 1 5 1Standardna devijacija 1,88 1,87 1,82Minimum 1 1 1Maximum 7 7 7Broj odgovora 135 136 136Koeficijent varijacije 62,78% 51,57% 66,63%

Što se tiče poricanja odgovornosti (tablica 4) u odgovorima na pitanja 1 i 3 medijan iznosi 2 odnosno riječima Ne slažem se, dok odgovor na pitanje 2, ima vrijednost 3, ili rečeno riječima,

Uglavnom se ne slažem. S obzirom na vrijednosti medijana nije moguće potvrditi da je tehnika „Poricanje odgovornosti“ opravdanje osobama za kršenje pravila informacijske sigurnosti.

Tablica 5: Poricanje učinjene štete

Poricanje učinjene štete


Poricanje učinjene štete odgovori su od Nne slažem se do Uglavnom se ne slažem. Dakle nije moguće potvrditi da je tehnika „Poricanje učinje-

ne štete“ opravdanje osobama za kršenje pravila informacijske sigurnosti.

Tablica 6: Osuda onih koji me osuđuju

Osuda onih koji me osuđuju


Ni ovaj instrument ne daje potvrdu početne hipoteze, jer je medijan, odnosno središnja vrijednost, od Ne slažem se do Uglavnom se ne slažem.


189188

Tablica 7: Lojalnost višim ciljevima

Lojalnost višim ciljevima



Lojalnost višim ciljevima u ovom uzorku također nije opravdanje za kršenje informacij-ske sigurnosti, jer je vrijednost medijana na dva

pitanja Uglavnom se ne slažem i jedno pitanje Ne slažem se.

Tablica 8: Obrana neizbježnošću

Obrana neizbježnošću


Kod ovog instrumenta odgovor na pitanje 14: „U redu je prekršiti pravila informacijske sigur-nosti u poduzeću, u okolnostima u kojima se čini da nemamo drugog izbora“ ima vrijednost Niti se slažem, niti se ne slažem, a ostala dva pitanja

su Ne slažem se i Uglavnom se ne slažem. Zbog toga nije moguće potvrditi da je tehnika „Obrana neizbježnošću“ opravdanje osobama za kršenje pravila informacijske sigurnosti.

Tablica 9: Saldiranje dobrih i loših djela

Saldiranje dobrih i loših djela

17 18 19Aritmetička sredina 2,98 3,01 3,01Medijan 3 2,5 3Mod 1 2 1Standardna devijacija 1,73 1,76 1,67Minimum 1 1 1Maximum 7 7 7Broj odgovora 133 134 134Koeficijent varijacije 58,09% 58,23% 55,68%

Ni ovaj instrument ne predstavlja opravdanje za kršenje pravila informacijske sigurnosti.

Svih šest tehnika koje su temelj teorije neutrali-zacije nisu opravdanje osobama za kršenje pravila

informacijske sigurnosti. Temeljem rezultata ovog istraživanja ne može se reći da korištenje tehnika u sklopu teorije neutralizacije utječe na osobe da krše pravila informacijske sigurnosti.

Tablica 10: Snaga zaporke

Snaga zaporke20 21 22 23 24 26

Aritmetička sredina 3,31 3,47 3,83 2,07 2,76 2,33Medijan 2 3 4 1 2 2Mod 1 2 1 1 1 1Standardna devijacija 2,21 2,11 2,21 1,54 1,94 1,45Minimum 1 1 1 1 1 1Maximum 7 7 7 7 7 7Broj odgovora 134 134 134 134 134 134Koeficijent varijacije 66,89% 60,87% 57,61% 74,45% 70,25% 62,27%

Iz podataka u tablici 10 može se zaključiti da su polaznici svjesni što predstavlja snaga zaporke jer su odgovori na pitanja koja to istražuju u rasponu od 1 do 3, osim odgovora na pitanje 22: „Lozinka

ne treba imati puno znakova (najviše pet)“ gdje je medijan 4, što predstavlja odgovor Niti se slažem niti se ne slažem. Može se potvrditi hipoteza H2-1.

Tablica 11: Postupanje sa zaporkom

Postupanje sa zaporkom25 27 28 29 30

Aritmetička sredina 1,90 2,37 2,83 1,87 2,60Medijan 1,5 2 2 1 2Mod 1 1 1 1 1Standardna devijacija 1,29 1,57 1,90 1,39 2,00Minimum 1 1 1 1 1Maximum 7 7 7 7 7Broj odgovora 134 134 134 134 134Koeficijent varijacije 67,93% 66,49% 67,24% 74,59% 76,79%

Ispitanici se pridržavaju načina postupanja sa zaporkama kako su ti načini opisani u literaturi i svjesni su važnosti koju zaporka ima za pristup

korisnika na računalo. Drugim riječima, hipoteza H2-2 može se potvrditi.

191190

5. Ograničenja istraživanja

Ograničenje ovog istraživanja svodi se prven-stveno na mali i neadekvatan uzorak. Riječ je o prigodnom uzorku, jer je korišten uzorak ispi-tanika koji je bio dostupan autoru. U uzorku su većinom bile zastupljene žene (75%), a muškarci su činili samo (25%) uzorka.

S druge strane, ispitanici koji su davali od-govore na pitanja postavljena u upitniku nisu zaista i prekršili pravila informacijske sigurnosti, pa samim time nisu ni trebali imati opravdanja za svoje postupke. 53% ispitanika reklo je da bi postupili isto kao subjekt u scenariju (dali bi svoju zaporku suradniku) da bi uštedjeli vrijeme i novac kompaniji u kojoj rade. Ali ipak oni nisu zaista to i učinili. Za točnije rezultate istraživa-nja trebalo bi anketirati ispitanike koji su zaista prekršili neko od pravila koja se tiču zaporki, pa čuti njihova opravdanja o razlozima koji su ih naveli na to.

6. Zaključak

Pojedinačno je provjereno svih šest tehnika teorije neutralizacije kroz odgovarajuće instru-mente. Temeljem ovog istraživanja ne može se zaključiti da tehnike teorije neutralizacije utječu na namjeru zaposlenika da krše pravila informa-cijske sigurnosti. Zaposlenici su svjesni onoga što predstavlja snažnu zaporku i znaju da se ona treba sastojati od naizmjeničnih velikih i ma-lih slova, brojki i specijalnih znakova. Isto tako ispitanici razumiju važnost zaporke za pristup na računalo, kao i potrebu čuvanja privatnosti svoje zaporke.

Preporuka temeljena na rezultatima ovog istraživanja za poslovnu praksu bila bi da se javno objave pravila informacijske sigurnosti, tako da budu potpuno jasna svim zaposlenicima. Osim toga preporučuje se zaposlenike informirati koli-ko bi znakova trebala imati snažna zaporka. Obje preporučene aktivnosti trebale bi biti kontinui-rani i dobro razrađen postupak koji će postupno dovesti do povećanja informacijske sigurnosti u pojedinoj organizaciji.

Literatura

1. Charoen, D., Raman, M., Olfman, L. : Improving end user behavior in password utilization: An acti-on research initiative, Systemic practise & action research, vol. 21, str. 55-72, 2008

2. McCrohan, K.F., Engel, K., Harvey, J. W. : Influence of awareness and training on cyber security, Jour-nal of internet Commerce, vol. 9, str. 23-41, 2010

3. Ostojic, P., Phillips, J.G. : Memorabilty of alternative password systems, International Journal of pattern recognition and artificial Intelligence, vol. 23 No. 5, str. 987-1004, 2009

4. Pavić, T., Jelenković, L. : Autentifikacija i autorizacija korisnika na jednom mjestu, Mipro Conference Proceedings, str. 150-155, 2007

5. Pavlović, N., Perkov, L. : Metode i alati u socijalnom inženjerimgu, Mipro Conference Proceedings, str. 159-164, 2010

6. Peltier, T. R. : Implementing an information security awareness program, Security management prac-tices, str. 37-48,may-june 2008

7. Shay, R., Bertino, E. : A comprehensive simulation tool for the analysis of password, International journal of information security, vol 8, str. 275-289, 2009

8. Siponen, M., Vance, A. : Neuralization : New insights into the problem of employee information systems security policy violations, MIS Quarterly, vol. 34 No 3 str. 487-502, 2010

9. Spears, J. L. , Barki, H. : User participation in information systems security risk management, MIS Quarterly, vol. 34 No 3 str. 503-522, September 2010

10. The Honeynet project : Know your enemy : Learning about security threats, Boston, Addison Wasley, 2004

11. Tsohou, A. et al. : Investigating information security awareness : Research and practice gaps, Infor-mation security journal: A global perspectice, vol.17, str. 207-227, 2008

12. Zviran, M., Haga, W.J., : Password security : An empirical study, Journal of management informati-on systems, vol 15 no 4, str. 161-185, 1999

13. http://www.infosecurityanalysis.com/2008.html pristupljeno 14.03.2011.


193192

Dr. sc. Helena Štimac, Mateja Cah, univ. bacc. oec.: Utjecaj okruženja na marketinško pozicioniranje SOS Dječjeg sela HrvatskaDarko Matotek, dipl. oec.: Analiza uporabe tehnika teorije neutralizacije u kršenju informacijske sigurnosti

Darko Matotek

Analysis of the Use of Neutralisation Techniques in Violations of Information Security

Abstract

Neutralisation theory was postulated in 1957 in the field of criminology. The theory explains the behaviour of individuals who violate rules and regulations but do not see themselves as violators. They find justification for their acts in certain techniques and by doing so renounce their responsibility in a way. Using a questionnaire, a hypothetic scenario and intensity questions, this paper examines whether individuals apply neutralisation techniques to their behaviour with respect to violations of information security regulations. The second part of the questionnaire examines respondents’ understanding of the term strong password, as well as of safe ways of password handling.

Keywords: Information security, password, theory of neutralisation

Dr. sc. Helena Štimac 1

Mateja Cah, univ. bacc. oec.2

uTJECAJ OkRuŽENJA NA mARkETiNškO pOziCiONiRANJE SOS DJEčJEG SElA hRvATSkA

Sažetak

Poslijeratna zbivanja u Republici Hrvatskoj rezultirala su globalnom ekspanzijom neprofitnih orga-nizacija. Niz problema otežava njihovo djelovanje, krenuvši od zakonskih okvira, izvora financiranja do niske motiviranosti ljudi za volontiranje. Sustavnom primjenom marketinga pospješuje se djelova-nje neprofitne organizacije, što istovremeno doprinosi ostvarenju postavljene vizije i misije.

SOS Dječje selo Hrvatska primjer je neprofitne organizacije suočene s nedostatkom donacija te sla-bom prepoznatljivošću u javnosti. Analizom istraživanja pokazalo se kako se većina ispitanika smatra socijalno osjetljivima zbog čega su i humano osviješteni. Ipak, SOS Dječje selo Hrvatska smatra da uspješno provodi marketing na svojem tržištu, prema svojim ciljnim skupinama, nasuprot rezultatima istraživanja koji ukazuju na nedovoljnu upoznatost marketinškim aktivnostima od strane ispitanika. S obzirom na to da određen dio javnosti ima nepovjerenje prema neprofitnim organizacijama, nužno ih je primjenom marketinga upoznati s funkcioniranjem i potrebama same organizacije kako bi se pove-ćala njihova osjetljivost prema takvim pitanjima.

Ključne riječi: marketing, neprofitne organizacije, SOS Dječje selo Hrvatska, okruženje

1 Ekonomski fakultet u Osijeku, e-mail: [email protected]

2 Studentica diplomskog studija „Marketing“ na Ekonomskom fakultetu u Osijeku

UDK 339.138:173.5-055,62(497.5)Pregledni članak

195194

Dr. sc. Helena Štimac, Mateja Cah, univ. bacc. oec.: Utjecaj okruženja na marketinško pozicioniranje SOS Dječjeg sela HrvatskaDr. sc. Helena Štimac, Mateja Cah, univ. bacc. oec.: Utjecaj okruženja na marketinško pozicioniranje SOS Dječjeg sela Hrvatska

1. Uvodna razmatranja

Posljednjih je nekoliko desetljeća za čovje-čanstvo bilo razdoblje posebno velikog i očitog napretka, razvoja i inovacija. Međutim neke od značajnih promjena koje se odnose na funkcioni-ranje društva i odnose među pojedincima relativ-no su manje poznate. Riječ je o tzv. neprofitnom sektoru, gdje pojedinci i organizacije pomažu da društvo postane zajednica odgovornih pojedinaca orijentiranih prema osobnom/obiteljskom na-pretku, ali i napretku zajednice kojoj pripadaju.3 Na globalnoj razini došlo je do eksplozije broja neprofitnih organizacija zadnjih 30 godina, koje su sudjelovale u promjeni okruženja, društva i ekonomskih uvjeta.4

Nastanak i razvoj neprofitnog sektora prven-stveno se može povezati s koncepcijom društvene odgovornosti (brigom za funkcioniranje i prospe-ritet zajednice), ali i s pripadnošću zajednici kao grupi ljudi koji su povezani društvenim i drugim vezama i ovise jedni o drugima.5 Društvena odgovornost često ujedinjuje sve one pojedince i organizacije koji mogu pomoći na bilo koji način. Svijet i današnja društva suočeni su s mnogim problemima (nezaposlenost, politička kriza, stres, onečišćavanje okoliša, neobrazovanost) koji ogra-ničavaju funkcioniranje društva na željeni način. Upravo iz tih razloga otkloniti neki od navedenih problema koje narušavaju sklad osnovni je motiv pojedinaca i organizacija koje se mogu smatra-ti „društveno odgovornima“. Smatra se da su neprofitne organizacije prošle kroz nekoliko faza razvoja koje su u korelaciji s razvojem i promje-nama društvenog i ekonomskog okruženja6: od voluntarističkih modela, te do tržišnih modela koji se ne mogu oslanjati na tradicionalne izvore moći, već se moraju uključiti u tržišnu utakmi-cu. Razvoj i razvitak društva vezan je uz svakog pojedinca unutar zajednice. Briga jednih za druge te poštivanje moralnih i etičkih načela dovo-di društvo na zrelu razinu na kojoj svi aspekti društva mogu kvalitetno funkcionirati. Levitt7 3 Pavičić, J.: Strategije marketinga neprofitnih organizacija,

Masmedia, Zagreb, 2003, str. 15

4 Sargeant, A.: Marketing Management for Nonprofit Organiza-tions, Oxford University Press, New York, 1999, str. 8

5 Pavičić, J.: Strategije marketinga neprofitnih organizacija, Masmedia, Zagreb, 2003, str. 16

6 Gajić, J.: Marketing strategija u visokom obrazovanju, doktor-ska disertacija, Sveučilište u Beogradu, Beograd, 2010, str. 1

7 Levitt T.: The Dangers of Social Responsibility. In: Managerial Marketing Policies and Decisions: McLoan T, Smith S, Whe-atly J (ur) Boston Mass, Houghton Mifflin Co, 1970

navodi kako je vrijeme kada je cilj poslovanja bio generirati profit i društvena odgovornost posao Vlade, definitivno prošlo. Općenito, može se reći kako je društvena odgovornost determinirana od strane društva. Društvena odgovornost u marke-tingu, prema Choudhury8, može se definirati kao razmatranja i ocjena marketinških menadžera, te odgovor na dugoročne posljedice koje će se prikupljati u društvu kao rezultat marketinških aktivnosti pojedinog poduzeća. Prema njemu, provedba marketinškog planiranja danas je nuž-nost iz više razloga:• Rastuća zabrinutost javnosti za potrošača i

zaštitu okoliša.• Od kada su sredstva koja zadovoljavaju potrebe

potrošača ograničena, njihovo je korištenje protiv potreba i želja potrošača.

• Potrošači sve više traže proizvode i usluge koji poboljšavaju kvalitetu života.

• Raste pritisak od strane vlada i društveno svje-sne javnosti za kontrolom aktivnosti poduzeća.

• Rastu aktivnosti potrošača u suzbijanju obma-njujuće marketinške prakse

Specifičnost je neprofitnih organizacija pro-vođenje djelatnosti od posebnog društvenog interesa. Primarni je cilj u profitnom sektoru ostvarivanje profita, stoga su rezultati mjerljivi i transparentni, te prikazuju uspješnost poslovanja poduzeća u društvu. No ukoliko se promotri ne-profitni sektor, kojemu nije primarni cilj ostvari-vanje profita već zadovoljenje potreba pojedinaca i društva u cjelini, vrlo je teško mjeriti postignute rezultate. Takvi su rezultati uglavnom poveza-ni s ostvarivanjem ciljeva i misije organizacije, te im je veoma bitna marketinška koncepcija poslovanja. Postoje dva tipa korisnika neprofit-nih organizacija:9 primarni korisnici, čiji se život mijenja djelovanjem neprofitne organizacije, te sekundarni korisnici (volonteri, članovi, suradni-ci, financijeri, zaposleni).

Prema istraživanju koje je provela QCEW10 u SAD-u dokazano je kako neprofitne organizaci-je (kojih je približno 8,8 milijuna) zapošljavaju otprilike tri puta više zaposlenika nego što je to u poljoprivrednom sektoru, dva puta više nego u 8 Choudhury P.K.: Social Responsibility an Alternate Strategy of

Marketing. Journal of the Academy of Marketing Science, 1974

9 Dees, J.G., Emerson, J., Economy, P.: Enterprising Nonpro-fits – Toolkit for Social Entrepreneurs, John Wiley & Sons, Inc., New York, 2011, prema Meler, M.: Neprofitni marketing, Ekonomski fakultet, Osijek, 2003, str. 102

10 QCEW=Quartterly Census of Employment and Wages pro-gram

industriji prijevoza, 60% više nego u trgovinskom sektoru, financijama i osiguranju, te je jako blizu broju zaposlenih u proizvodnji dobara. Najve-ći je broj zaposlenih, s obzirom na neprofitne organizacije, u bolnicama, klinikama i kućnoj njezi (38%), 20% je u socijalnoj službi, 15% je u obrazovanju, a ostali postotci raspodijeljeni su na kulturu i rekreaciju itd.11

Dogodile su se znatne promjene u posljednjih desetak godina koje su olakšale funkcioniranje neprofitnih organizacija, ali se te vrijednosti i dalje moraju njegovati. Promjene koje pogodu-ju neprofitnom sektoru jesu pojava globalnih financijera, nove metode komunikacije zahva-ljujući razvoju medija, te pojava konkurencije prouzročene povećanjem broja neprofitnih organizacija.12 Temeljni problemi funkcioniranja neprofitnog sektora su neadekvatan zakonski okvir te nadzor države nad radom neprofitnog sektora, nedostatak financijskih sredstava i odgo-varajuće državne politike poticanja donatorstva, netransparentnost, neprofesionalizam i centra-liziranost državne uprave, te unutarnji problemi udruga zbog nejasno definiranih ciljeva13, koji se mijenjaju dolaskom novih ljudi ili s izvorom sredstava. Također je ponegdje upitna i unutarnja demokracija.

U Republici Hrvatskoj u vrijeme ratnih zbiva-nja (1991-1995) zbog nemogućnosti Vlade da na odgovarajući način zbrine sve izbjeglice i pro-gnanike, kao i omogući dovoljno resursa za sve, pojavio se velik broj nevladinih humanitarnih or-ganizacija koje su pokušale „popuniti prazninu“.14 S približavanjem Hrvatske europskim integracija-ma broj udruga građana kao neprofitnih organi-zacija iz dana u dan raste. Registrirano je 40 906 udruga 2010. godine,15 za razliku od godine 1994. kada je registrirano oko 24 000 društvenih orga-nizacija i udruženja građana, te 1990. godine oko

11 Salamon, L.M., Wojciech Sokolowski, S.: Nonpro-fit organizations: new insights from QCEW, 2010, str. 21-23, dostupno na http://web.ebscohost.com/ehost/pdf?vid=12$hid=107&sid=b0522008-ad58-437c-be23-4ea07e9e6192%40sessiomgr14, dana 14.05.2011.

12 McLeish, B.J: Successful Marketing Strategies for Nonprofit Organisations, John Wiley & Sons,Inc., New York 1995, str. 3, 4, prema Meler, M.: Neprofitni marketing, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2003, str. 61

13 Meler, M.: Neprofitni marketing, Ekonomski fakultet u Osije-ku, Osijek, 2003, str. 60

14 Pavičić, J.: Strategije marketinga neprofitnih organizacija, Masmedia, Zagreb, 2003, str. 20

15 Registar udruga Republike Hrvatske, 2010, dostupno na http://195.29.186.154/RegistarUdruga/login, dana 08.04.2011.

7000 udruga.16 Iako je broj neprofitnih organiza-cija važno mjerilo razvijenosti civilnoga društva (primjerice, u Finskoj ima više od 20 organizacija na 1000 stanovnika), njihov broj ne znači nužno i snažnu civilnu scenu koja ima kapacitete za relevantno partnerstvo s gospodarskim sektorom i politikom. No broj registriranih udruga mnogo je manji od broja stvarno aktivnih udruga.17

2. Suvremeni kontekst marketinga neprofitnih organizacija

Kotler i Levy18 prvi put su otvorili pitanje primjene marketinškog koncepta u organizacija-ma koje rade u neprofitnom sektoru. Također se postavlja pitanje koliko se dobro može primijeniti marketing u neprofitnom sektoru budući da se često marketing veže uz profit, odnosno profit-ni sektor, a manje uz potrebe društva, odnosno neprofitni sektor.

Međutim uz brojne domaće autore koji još od 1960-ih objavljuju radove iz područja marketin-ga, uže područje marketinga neprofitnih organi-zacija u Republici Hrvatskoj još je uvijek jedno od “najnepokrivenije“ domaće literature. Razvoj marketinga neprofitnih organizacija u Republici Hrvatskoj bio je donekle specifičan. U razdoblju 1945-1990 društveno, gospodarsko i političko okruženje bilo je više ili manje netolerantno prema velikom broju političkih i ekonomskih obi-lježja i filozofija prisutnih u razvijenim zapadnim zemljama. Upravo zbog navedenih promjena u okruženju sve više se marketing počeo primjenji-vati i u izvangospodarskim sferama.

Organizacije koje primjenjuju marketing u svome poslovanju su „marketinški orijentirane“ i ostvaruju bolje rezultate prema svojim ciljnim skupinama od onih koji to rade sporadično ili ga uopće ni ne primjenjuju, te na taj način uspješnije zadovoljavaju potrebe. Unatoč velikom zanima-nju za marketing mnoge neprofitne organizacije još se drže po strani. Oni vide marketing kao prijetnju prema njihovom djelovanju ili moći. Međutim bit će suočene sa marketingom htjeli oni to ili ne. Nepoznavatelji marketinga imaju

16 Bežovan, G.: Privatni neprofitni sektor i razvoj socijalnog režima u Hrvatskoj, Revija socijalne politike 3(3-4), 1996, str. 308

17 Mandić, Ž.: Menadžerske vještine neophodne su i udrugama, Poslovni dnevnik, 2006, dostupno na http://www.poslovni.hr/11728.aspx , dana 19.04.2008.

18 Kotler, Ph., Levy, S. J.: Broadening the Concept of Marketing, Journal of Marketing, 1969.

197196

uvriježeno mišljenje kako je marketing zapravo „oglašavanje“. Takvim pristupom i razmišljanjem organizacija neće uspješno ostvariti svoje ciljeve, već cjelokupnim marketinškim procesom koji je potrebno provesti kako bi se istražile potrebe, te u skladu s time donijele adekvatne marketinške strategije koje bi zadovoljile ciljeve organizaci-je, ali i potrebe svojih ciljnih skupina. Rijetki će shvatiti bit primjene marketinga kao novi način pogleda organizacije i njihove svrhe postojanja. Osim nepoznavanja marketinga, problem je i ras-polaganje novcem. Bez obzira na to što neprofit-nim organizacijama primarni cilj nije ostvarivanje dobiti, ipak raspolažu doniranim novcem koji moraju dalje ulagati u svoje poslovanje, pomagati drugima ili pokrivati svoje troškove. Također su dužne biti transparentne kako bi javnost bila upoznata s razlozima trošenja njihovog novca. Transparentnost je jedan od glavnih problema neprofitnih organizacija što nepovoljno utječe na kreiranje imidža organizacije u društvu.

Postoji mnogo jednostavnih primjera što mar-keting nudi neprofitnim organizacijama, poput:19 poboljšanja razine zadovoljstva korisnika, sudjelovanja u privlačnosti resursa neprofitnim organizacijama, definiranja njihovih karakteri-stičnih posebnosti, te minimiziranja korištenja marketinških resursa. Naime sustavna primjena marketinga utječe na uspješnije djelovanje nepro-fitnih organizacija i na kvalitetnije ostvarivanje njihove misije i ciljeva.

Neprofitne organizacije su se sučeljavale, a i danas su suočene s mnogim problemima vezanim uz samu provedbu i implementaciju marketinga jer ono nije isti koncept kao u profitnim orga-nizacijama. Jedan je od problema odnos nepro-fitne organizacije prema jednom ili više tržišta i javnosti. Kada god organizacija pokuša proširiti ili modificirati svoj proces razmjene s drugima, javljaju se marketinški problemi. Često voditelji ili uprava neprofitne organizacije imaju proble-ma prilikom rješavanja poteškoća koje se javljaju pri implementaciji marketinga. Naime velik je problem što se marketingom u neprofitnim orga-nizacijama bave osobe koje nisu kompetentne za taj posao i marketinškim problemima pristupaju s obzirom na svoje impresije i intuicije. Nedavno provedena istraživanja u Republici Hrvatskoj20

19 Sargeant, A.: Marketing Management for Nonprofit Organiza-tions, Oxford University Press, New York, 1999, str. 17.

20 Pavičić, J: Upravljanje strateškim marketingom neprofitnih organizacija, doktorska disertacija, Ekonomski fakultet Sveuči-lišta u Zagrebu, Zagreb, 2000.

potvrđuju postojanje problema negativne percep-cije marketinga. U neprofitnim organizacijama postoji spremnost za unapređivanje odnosa s korisnicima, financijerima i javnošću, no pritom se oni često oslanjaju isključivo na ad hoc osobne procjene, bez konzultiranja marketinških struč-njaka ili odgovarajuće literature.

3. SOS Dječje selo Hrvatska

Danas u svijetu postoji preko 457 SOS Dječjih sela i 1238 popratnih SOS projekata.21 Od 1992. godine u Republici Hrvatskoj uspješno djeluje neprofitna Udruga SOS Dječje selo Hrvatska kao ravnopravan član SOS Kinderdorf Internacionala, najveće svjetske nevladine organizacije za zbri-njavanje djece i mladeži. U Republici Hrvatskoj djeluju dva SOS Dječja sela, Lekenik i Ladimirev-ci sa 15, odnosno 16 kuća unutar kojih žive djeca, neovisno o njihovoj rasnoj, nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. SOS Dječje selo Hrvatska pripada ustanovama socijalne skrbi, preciznije domovi-ma za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi.22 Takvih ustanova u Republici Hrvatskoj jest samo pet. Godine 2008. u Republici je Hrvatskoj bilo 6118 djece koja su smještena u domovima socijal-ne skrbi za djecu kojih je ukupno 87.23 Iz toga se može zaključiti kako na jedan dom dolazi 70,32 djece što je velik broj te se postavlja pitanje je li odrastanje u takvom okruženju zdravo.

Ljudski potencijal ima veliku važnost u funk-cioniranju SOS Dječjeg sela, stoga su kriteriji visoko postavljeni s obzirom na odgovornost i zahtjevnost posla. Iskusna radna snaga, psiholo-zi, psihijatri, socijalni radnici, sos majke, tete te kućni majstori doprinose optimalnom korištenju razvijene infrastrukture. Međutim motivacija je za rad na mjestu sos mame niska, jer zahtijeva velika odricanja, budući da njezin posao pred-stavlja njezin dom.

Kako bi sela funkcionirala u skladu s potreba-ma, nužna su velika novčana i naturalna sredstva, od kojih 42% dolazi od države, dok ostalih 58% iz donacija pojedinaca, raznih poduzeća i sličnih

21 Preuzeto sa web stranice SOS Dječjeg sela Hrvatska, dostu-pno na www.sos-dsh.hr, dana 16.03.2011.

22 Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, dostupno na http://www.mzss.hr/hr/adresar_ustanova/ustanove_socijalne_skrbi/domovi_za_djecu_bez_odgovarajuce_roditeljske_skrbi_domo-vi_drugih_osnivaca, dana 21.05.2011.

23 Preuzeto sa web stranice Državnog zavoda za statistiku, dostupno na www.dzs.hr dana 09.05.2011.

organizacija.24 Cilj organizacije jest samofinan-ciranje koje moraju ostvariti do 2016. godine. Problem kod prikupljanja donacija predstavljaju smanjeni prihodi stanovništva, struktura osobne potrošnje te konkurencija. Iako postoji trend povećanja prosječne neto plaće u zadnje 4 godine, stopa registrirane nezaposlenosti izrazito je viso-ka, čak 19,3% u ožujku 2011. godine.25 Prosječna košarica četveročlane obitelji za mjesec veljaču (2011) iznosi 6.672,76 kn, no prosječna neto pla-ća pokriva 81,68% prosječne košarice za četvero-članu obitelj u Republici Hrvatskoj.26 Najveći su izdaci kod osobne potrošnje za hranu i pića, što čini 32,06% prihoda,27 a slijede izdaci za stano-vanje i potrošnju energenata te prijevoz. Stoga se postavlja pitanje: Koliko su ljudi u mogućnosti izdvojiti u humanitarne svrhe?

3.1. Dosadašnja istraživanja

Prema istraživanju koje je proveo Institut druš-tvenih znanosti Ivo Pilar u lipnju 2007. godine o stavovima javnosti o neprofitnim organizacijama može se zaključiti kako je velika većina građana Republike Hrvatske (80%) čula za izraz udruga (ili nevladina organizacija), a pri čemu manje od polovice njih drži da zna i značenje toga izra-za. Manje od jedne desetine građana Republike Hrvatske (8.2%) smatra se članom neke udruge. Udio aktivnih članova udruga prema podacima je 4.8% (4.1% građana kao aktivni članovi volon-teri, a 0.7% kao aktivni članovi profesionalci). Članstvo se u udrugama povećava s porastom stupnja naobrazbe te je značajno zastupljenije među muškarcima nego ženama. Pozitivan opći stav o radu nevladinih organizacija izražava nešto manje od 3/4 građana (najviše mlađe osobe), 1/4 građana je neutralno, dok je zanemariv udio građana s negativnim općim stavom. Više od 3/5 građana slaže se s tvrdnjom da udruge imaju važnu ulogu u isticanju i rješavanju problema u društvu te da bi vlasti trebale više izravno finan-cirati udruge.28

24 U razgovoru sa ravnateljem SOS DSH Ladimirevci Zoranom Relićem

25 Državni zavod za statistiku, dostupno na www.dzs.hr dana 09.05.2011.

26 Nezavisni hrvatski sindikati, dostupno na www.nhs.hr dana 15.05.2011.

27 Državni zavod za statistiku, dostupno na www.dzs.hr dana 09.05.2011.

28 Franc, R., Šakić, V.: Javno mnijenje: Stavovi javnosti o nevla-dinim organizacijama, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2007

Istraživanja koja su provedena u tzv. domovima obiteljskog tipa pokazala su da se djeca koja tamo žive statistički znatno ne razlikuju u odnosu na djecu koja žive u vlastitim biološkim obiteljima, ali da pokazuju statistički bolje psihosocijal-no funkcioniranje od djece koja žive u dječjim domovima prema gotovo svim ispitivanim parametrima, te da se može zaključiti da takav koncept uspijeva vrlo uspješno zadovoljiti složene psihosocijalne potrebe djece.29

Godine 2007. agencija Puls provela je istraživa-nje o donacijama građana i poduzeća o njiho-voj svjesnosti te stavovima prema donacijama. Istraživanje je provedeno u 8 županija i gradu Zagrebu, na uzorku od 1000 ispitanika starijih od 30 godina te na slučajnom uzorku od 400 sred-njih i velikih poduzeća u Republici Hrvatskoj. Na spomen humanitarne organizacije ljudi se prvo sjete onih koje su dugovječnije i imaju tradiciju zbog čega ljudi imaju povjerenja u njih kao što su Caritas i Crveni križ. Više od polovine ispitanika (58%) doniralo je novac, i to prvenstveno organi-zacijama (79%), a zatim pojedincima (13%). Od navedenih donacija samo je 4% donirano za SOS Dječje selo Hrvatska. Najprihvaćeniji način doni-ranja među građanstvom je putem telefona, čemu je vjerojatno razlog jednostavnost postupka. Slijede ga doniranje na bankovni račun te izravno doniranje novca osobi ili organizaciji kojoj je to potrebno. Razlozi doniranja su raznoliki: pomoć ljudima kojima je to potrebno (78%), osjećaj dobroga (15%), žaljenje (6%), te višak novca (3%). SOS Dječje selo Hrvatska nema veliku prepoznat-ljivost iako su ljudi svjesni njegova postojanja, ono nije prvo čega će se sjetiti na spomen huma-nitarnih organizacija. Asocijacije koje se vežu uz SOS Dječje selo Hrvatska većinom su vezane uz pojmove napuštena djeca i djeca bez roditelja. Unatoč navedenom istraživanje je pokazalo da je potrebno podići svjesnost građanstva o svrsi ali i problemima SOS Dječjeg sela Hrvatska. Što se tiče poduzeća, kod 82% njih jedna osoba ili odjel zadužena je za donacije, a glavnu odluku o tome najčešće donosi direktor (u 60% slučajeva). Godine 2006. 93% poduzeća doniralo je bilo u novcu, usluzi ili naturalnim proizvodima. Najče-

29 Racz, A., Ajduković, M., Sladović Franz, B.: Način i uspješnost zadovoljavanja psihosocijalnih potreba djece bez odgovara-juće roditeljske skrbi smještene u domu za djecu obiteljskog tipa „Nuevo futuro“, Izvaninstitucijski oblici skrbi, dostupno na Hrvatska udruga socijalnih radnika http://www.husr.hr/hr/zbrinjavanje-djece-i-mladezi-u-izvaninstitucijskim-oblicima-skrbi, dana 21.05.2011.


199198

šće donacije idu u sektor sporta, slijede ga briga za djecu, kultura i umjetnost, zdravlje, briga za siromašne i ostalo. Većina navedenih donacija je povremena i neplanirana, što vjerojatno uzrokuje da 72% poduzeća nemaju isplaniran proračun što otežava odvajanje sredstava u humanitarne svrhe. Poduzećima je izrazito bitno da znaju kome doniraju, moraju biti upoznati s njezinim radom i svrhom. 75% poduzeća potvrdno je odgovorilo da su se uspjeli upoznati s radom, a čak 49% njih su donirali SOS Dječjem selu Hrvatska.30

Na temelju istraživanja o potrebama za zapo-šljavanjem u udrugama koje je provela Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva 11% financiranja udruga dolazi iz državnog proračuna, 13% od županije, od grada ili općine 21%, dok 20% od donacija. Vrlo mali dio sredsta-va dolazi iz vlastitih izvora, tek 11%, a takvih je udruga prema istraživanju veoma malo.31

Humanitarne donacije koje daju pojedinci ili poduzeća povećale su se u SAD-u za više od 6,5% 2008. godine. Rast je donacija izazvan uglavnom dobrim stanjem na tržištu dionica, kao i većom svijesti ljudi da mnogi trebaju pomoć zbog loše ekonomije.32 Gotovo četvrtina iskazuje nesebič-nost i spremno je izdvojiti dio svojih sredstava kako bi pomogli onima koji su u nevolji. Najčešće daju novac za konkretne humanitarne akcije, a najrjeđe za nevladine organizacije (7%). Gotovo 92% ljudi novčano ne pomaže nevladinim orga-nizacijama. Najmanje je ispitanika koji uglavnom ne daju novac za ciljane humanitarne akcije, već teško bolesnima, zatim prosjacima na ulici i cilja-nim humanitarnim akcijama za jako siromašne – oko 70%33. No ipak, mnogi navode kako nemaju niti za sebe (34%), a manje od 10% redovito doniraju, ili novčanom donacijom ili darivanjem

30 Istraživanje Agencije Puls: Donation habits among citizens, istraživanje naručeno od SOS Dječjeg sela Hrvatska, 2007.

31 Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva: Istraživanje o potrebama za zapošljavanjem u udrugama, 2007., dostupno na http://www.civilnodrustvo-istra.hr/fileadmin/datoteke/Korisni_dokumenti/IZVJESTAJ_O_UPITNICIMA_O_ZAPOSLJAVANJU_U_UDRUGAMA.pdf, dana 30.08.2011.

32 VOAnews.com, dostupno na http://www.voanews.com/bosnian/news/cheritable-giving-03-01-11-117177178.html, dana 06.05.2011.

33 Istraživanje Gfk 2009. godine na reprezentativnom uzorku građana (n=1000) Hrvatske starijih od 15 godina o pomoći građana drugima svojim novčanim prilozima, dostupno na http://www.gfk.hr/public_relations/press/press_ar-ticles/005145/index.hr.html, dana 12.05.2011.

odjeće, igračaka i sl.34

3.2. Utjecaj okruženja na SOS Dječje selo Hrvatska

Kao na svaku organizaciju, tako i na SOS Dječje selo Hrvatska, utječu određeni činitelji koje navedena organizacija ne može kontrolirati te utjecati na njih. Spomenuti činitelji nalaze se u tzv. makro okruženju, odnosno političko–prav-nom, ekonomskom, socijalnom te tehnološkom okruženju, koji indirektno utječu usmjeravanjem elemenata poslovnog okruženja i definiranjem klime u kojima SOS Dječje selo Hrvatska i poslovna okolina funkcioniraju. Ovo se okruže-nje često smatra nekontrolabilnim te izvorom neizvjesnosti i kriza za sve organizacije pa tako i za SOS Dječje selo Hrvatska.

Političko–pravno okruženje ponajprije se odnosi na politički suverenitet, odnosno utjecaj države da putem svojih Zakona djeluje na poslo-vanje SOS Dječjeg sela Hrvatska. Naime prema Zakonu o socijalnoj skrbi i na temelju njega donesenim propisima samac ili obitelj ima pravo, između ostalog, i na skrb izvan vlastite obitelji (čl. 12.)35 koja obuhvaća sve oblike smještaja ili boravka u udomiteljskoj obitelji, u domovima so-cijalne skrbi, kao i one oblike smještaja ili boravka koje pruža vjerska zajednica, trgovačko društvo, udruga i druga domaća i strana pravna i fizička osoba. Osim navedenog Zakona, djeluju i Zakon o zapošljavanju, Zakon o zaštiti djece, Zakon o predškolskom i školskom odgoju i obrazovanju itd. Ulazak Republike Hrvatske u EU-u donijet će nove Zakone koji će se morati prilagoditi europskoj razini, što će utjecati na veći politički angažman oko svih identificiranih problema, poput poboljšanja trenda izdvajanja sredstava iz proračuna za programe razvoja. Također politički konflikti nepovoljno utječu na materijalne i finan-cijske gubitke, seljenje djece, slabije zapošljavanje osoblja i slično.

Ekonomsko je okruženje definirano tržišnim promjenama koje se u okruženju mijenjaju, o čemu uvelike ovise prihodi stanovništva koji bi se eventualno izdvajali za donacije. Ukoliko je struk-tura potrošnje takva da prosječna obitelj nema dovoljno ni za podmirivanje vlastitih troškova,

34 Žena.hr, dostupno na http://zena.hr/anketa/koliko_cesto_donirate_u_dobrotvorne_svrhe/215, dana 06.05.2011.

35 Zakon o socijalnoj skrbi (NN 73/97), dostupno na http://www.mzss.hr/hr/ministarstvo/zakonodavstvo/uprava_socijalne_skrbi/zakon_o_socijalnoj_skrbi_nn_73_97, dana 16.04.2011.

rijetko će netko odlučiti dio svojih prihoda dati u humanitarne svrhe, dok će se neki možda odreći luksuznih potreba te zadovoljiti samo one pri-marne kako bi određeni dio novca mogli donirati. Osim navedenih čimbenika bitna je konkurencija koja diktira kome će pojedinac ili grupa ljudi donirati predviđeni iznos za humanitarne svrhe.

Socijalno okruženje prvobitno se očituje kroz regionalni problem Republike Hrvatske, gdje se javlja nepovoljan položaj pojedinih regija, što može ograničiti potražnju zbog financijskih ograničenja. Također postoji nemotiviranost za zapošljavanje kao sos mame, gdje je teško pronaći žene koje se žele odreći vlastitog života i doći živjeti u jedno od sela. Društvo u kojem djeluju djeca iz SOS Dječjeg sela Hrvatska treba prihva-titi i promijeniti mišljenje o takvoj djeci, odnosno ne smiju se osjećati diskriminirano od druge dje-ce, već bi trebala imati ista prava kao i sva druga djeca koja tamo ne žive.

Tehnološko se okruženje ogleda kroz komu-nikaciju organizacije s korisnicima, putem web stranice (informacije o aktivnostima, financije-rima, povijesti dječjeg sela, donacije on-line), medija (promocijske aktivnosti na tv-u, organi

ziranje humanitarnih akcija, „Klub prijatelja“), humanitarnog telefona (060 840 840), te korište-njem društvenih mreža. Prometna infrastruktura pokriva područje Republike Hrvatske, dobra je prometna povezanost te nisu u gustom naselju.

4. Istraživanje

Provedeno je pilot istraživanje u cilju spoznaje koliko su građani na području Osijeka i okolice socijalno osjetljivi, te koliko i kome pomažu do-niranjem svojih sredstava. Jedan dio istraživanja je sekundarne prirode gdje je većina podataka do-bivena putem interneta, što je spomenuto ranije u radu te dio koji je vezan uz stavove i razloge doniranja, a što je rađeno na temelju anketnog ispitivanja na uzorku od 105 ispitanika, metodom slučajnog odabira. Jedan od razloga zašto se od-lučilo istražiti baš na navedenom području Repu-blike Hrvatske jest to što se u blizini nalazi SOS Dječje selo Hrvatska (Ladimirevci), te također jer agencija Puls u svom primarnom istraživanju iz 2007. godine nije uključila Osječko–baranjsku županiju. Za analizu i obradu podataka koristio se SPSS statistički program (v.18). U tablici 1. prikazana su temeljna obilježja uzorka ispitanika koji su sudjelovali u primarnom istraživanju.

Tablica 1. Opis uzorka

Opis N %

SpolMuško 33 31,4Žensko 72 66,8

Dob18 – 25 39 37,126 – 50 48 45,7

Više od 51 18 17,1

Bračni statusOženjen/udana 56 53,3

Sama/c 47 44,8

Zaposlenost

Zaposlen/a 43 41,0Nezaposlen/a 9 8,6Student/ica 35 33,3

Umirovljenik/ca 17 16,2

Prosječna mjesečna primanja (u kn)

Do 1000 10 9,51001 – 2000 17 16,22001 – 3000 28 26,73001 – 5000 24 22,9Preko 5000 25 23,8


201200


4.1. Rezultati istraživanja

Istraživanje je pokazalo kako se većina ispita-nika (60%) smatra socijalno osjetljivima što se može vidjeti na grafu 1, što je potvrđeno činje-nicom da 72,4% ispitanika sudjeluje u humani-tarnim akcijama. 27,6% ispitanika ne sudjeluje u humanitarnim akcijama, a kao razloge navode nepovjerenje (7,6%), financijsku nemogućnost (8,6%), neinformiranost (6,7%), dok ih je 4,7% izjavilo kako ih to ne zanima. Od ispitanika koji

sudjeluju u humanitarnim akcijama 22% sudjeluje jednom godišnje, 45% svakih pola godine, 32% jednom mjesečno, a nijedan ispitanik ne sudjeluje više puta mjesečno. Uočena je statistički značajna razlika koja pokazuje da polovica studenata, kao i zaposlenih osoba sudjeluje svakih pola godi-ne, dok nezaposlene osobe vrlo rijetko, što je uobičajena situacija budući da nezaposlene osobe nemaju dovoljno novaca ni za sebe, a pogotovo za uključivanje u humanitarne akcije (F=3,626, p=,017).

Graf 1. Socijalna osjetljivost ispitanika

Uvjerljivo se najviše donira novac (71% ispi-tanika) jer ispitanici smatraju kako će ih udruge ili pojedinci koji ih primaju iskoristiti na najbolji mogući način. Naime, muškarci najviše doniraju novac (čak njih 90%), dok je žena tek nešto više o polovice (64%) (F=4,408, p=,039). Tri su razloga zašto se ispitanici odlučuju na doniranje, od kojih je osjećaj humanosti najizraženiji sa 68% ispitani-ka. Drugi je razlog jer su saznali iz medija (25%)

ili slijede primjer bližnjih (3%). Većina ispitanika (65,7%) odlučila se da bi prije donirali pojedincu, što je nepovoljna činjenica za SOS Dječje selo Hrvatska koje djeluje kao udruga. Donacije pre-ma grupi ljudi i organizaciji podjednake su (grupi ljudi bi doniralo 17,1%, dok 16,2% organizaciji), što je vidljivo na grafu 2. Polovica ispitanika do-nirala bi sredstva prvenstveno nezbrinutoj djeci, a zatim onima koji su oboljeli od nekih bolesti.

Graf 2. Ispitanikov odabir pri doniranju

Značajan problem jest nepovjerenje ispita-nika u humanitarne organizacije, način na koji djeluju ili kako koriste donirana sredstva. Veći je broj osoba koje vjeruje humanitarnim orga-nizacijama (52,4%), no ne može se zanemariti brojka od 44,8% onih koji im ne vjeruju. Samo 10% ispitanika koji sudjeluju u humanitarnim akcijama ne vjeruju humanitarnim organizaci-jama, no ipak imaju osjećaj humanosti i vjeru da će njihova donacija završiti kod nekoga kome je zaista potrebno. Postoji statistički značajna razlika s obzirom na vjerovanje ispitanika u rad i djelovanje humanitarnih organizacija, gdje 88% nezaposlenih, 60% zaposlenih i polovica studena-ta vjeruje u njihove akcije, a gotovo 80% umi-rovljenika nema nikakvog povjerenja u njihovo djelovanje (F=4,154, p=,008). Većina ispitanika, 54,3%, vjeruje kako ima dovoljno humanitarnih akcija koje zadovoljavaju potrebe humanitarnih organizacija, 34,3% smatra da ih je ipak nedo-voljno, dok 10,5% tvrdi kako postoji određena zagušenost humanitarnim akcijama te kako ih je na tržištu ipak previše. Naime ispitanici starije životne dobi, odnosno umirovljenici, smatraju da je dovoljno humanitarnih organizacija, dok 44% ispitanika između 26 i 50 godina i 60% zaposle-nih smatra da je ipak previše. Ipak polovica neza-poslenih ispitanika slaže se da ih je nedovoljno na tržištu i da postoji još područja koja bi se mogla pokriti određenim humanitarnim organizacijama (F=2,824, p=,043).

Veliku važnost predstavlja prepoznatljivost SOS Dječjeg sela Hrvatska, gdje je vrlo velik broj ispitanika čuo za njih (94,3%). Poražavajuća činjenica jest da od onih koji su čuli, samo 14% je

doniralo određena sredstva. Uzrok tomu možda leži u činjenici da iako su čuli za SOS Dječje selo Hrvatska, 58% ispitanika ne zna koje akcije ono provodi. Od 41% ispitanika koji su ipak upoznati s aktivnostima njih 18% je doniralo, a od onih koji nisu čuli za aktivnosti samo 8% ih je donira-lo. Iako smatraju da provode uspješan marketing na svojem tržištu, poražavajuća je činjenica da 57% ispitanika nije vidjelo nikakvu propagandnu poruku od strane SOS Dječjeg sela Hrvatska, što naravno dovodi u pitanje primjene marke-tinga koji bi im omogućio stvaranje sredstava za uspješno djelovanje na tržištu i zadovoljavanje potreba svojih korisnika.

5. Strateške implikacije

Iako su se sredinom prošlog stoljeća javljale polemike oko primjene marketinga u neprofitnim organizacijama, upravo zbog društvenih promje-na koje su stvorile potrebu za njihovim stvara-njem i djelovanjem na tržištu, te pojavom sve veće konkurencije, javlja se i potreba za primje-nom marketinga i u izvangospodarskoj praksi.

Postoji kritična masa ljudi koja je spremna po-moći organizacijama i pojedincima, iz vlastitog zadovoljstva ili iz primjera drugih, što govori da je to poželjno ponašanje. SOS Dječje selo Hrvatska najveću potrebu ima za novcem iako ne odbacuje potrebu za naturalnim sredstvima. Pre-ma istraživanjima vidljivo je da bi se te potrebe mogle zadovoljiti, s obzirom na naviku doniranja novčanih sredstava. Velik je broj humanitarnih organizacija, s čime se slaže više od polovice ispitanika, stoga se pred financijere stavlja izazov kome donirati. Temeljem rezultata uočeno je

203202

kako se treba podići svijest građana o proble-mima i djelovanju SOS Dječjeg sela Hrvatska. Drugim riječima, ljude je potrebno informirati na koji način SOS Dječje selo Hrvatska funkcionira, što bi zasigurno povećalo broj financijera. Uoče-no je kako se najviše ljudi odlučuje za donacije pojedincu. Problem je neinformiranost financi-jerima o tome gdje završava njihova donacija, i u koje svrhe, te što veliki postotak ispitanika ne vjeruje humanitarnim akcijama. Iako je veći-na ispitanika čula za SOS Dječje selo Hrvatska (94,3%), njih 58% nije upoznato s akcijama koje ono provodi. Od 41% ispitanika koji su upoznati s aktivnostima udruge samo 18% ih je doniralo. Još lošiji postotak nedoniranja, od 91%, je kod ispi-tanika koji nisu upoznati s aktivnostima udruge. Naime problem se javlja u primjeni i implemen-taciji marketinga koja mora biti usmjerena na tri ciljne skupine: prvo, prema financijerima putem izravnog marketinga kako bi ih se upoznalo s organizacijom i svrhom SOS Dječjeg sela Hrvat-ska, što može biti promovirano putem medija, telemarketinga, organizacijama javnih okupljanja i slično. Druga se ciljna skupina odnosi na volon-tere koji su nedovoljno angažirani, što je problem u Republici Hrvatskoj, za razliku od SAD-a, gdje je normalno da svaka osoba sudjeluje u nekom programu volontiranja. Nužno ih je poticati i mo-

tivirati za sudjelovanje i promjeniti im sustav vri-jednosti te povećati stupanj senzibilnosti za tuđe probleme. Žalosna je činjenica da se većina ljudi uključuje u humanitarne svrhe kada su oni direk-tno pogođeni određenim problemom, ili netko iz njihove bliže okoline. Treća ciljna skupina, ali i ne najmanje važna jesu korisnici koje treba dodatno informirati i potaknuti na uključivanje.

SOS Dječje selo Hrvatska ne može djelovati na političko–pravno okruženje, dok na ekonomsko okruženje može utjecati na način da prilagode svoje programe, odnosno akcije kako bi sve ciljne skupine mogle sudjelovati. Osim toga konkuren-cija u velikoj mjeri diktira kome će se donirati te bi u tom smjeru trebali poraditi na svojem isticanju na tržištu. Društvo u kojem djeluje SOS Dječje selo Hrvatska još uvijek ima određene stereotipe prema djeci koja tamo žive i vrlo je važno da svojim marketinškim naporima nastoje upoznati svu javnost o jednakosti prava djece i o njihovoj pripadnosti u društvu. Marketinške aktivnosti SOS Dječjeg sela Hrvatska imaju nedostatak, ili zbog lošeg definiranja ciljnih sku-pina ili lošeg promoviranja svojih aktivnosti, što je ranije spomenuto. Budući da imaju vrlo lošu prepoznatljivost svojih aktivnosti, to dovodi do nepovjerenja u organizaciju i doniranje drugim organizacijama ili pojedincima.

Literatura:

1. Bežovan, G.: Privatni neprofitni sektor i razvoj socijalnog režima u Hrvatskoj, Revija socijalne politi-ke 3(3-4), 1996.

2. Choudhury P. K.: Social Responsibility an Alternate Strategy of Marketing, Journal of the Academy of Marketing Science 2(213-222), 1974

3. Državni zavod za statistiku, dostupno na www.dzs.hr4. Franc, R., Šakić, V.: Javno mnijenje: Stavovi javnosti o nevladinim organizacijama, Institut društve-

nih znanosti Ivo Pilar, 2007. 5. Gajić, J.: Marketing strategija u visokom obrazovanju, doktorska disertacija, Sveučilište u Beogradu,

Beograd, 2010.6. Gfk Hrvatska, dostupno na www.gfk.hr7. Kotler, Ph., Levy, S. J.: Broadening the Concept of Marketing, Journal of Marketing, 33(10-15), 1969.8. Levitt T.: The Dangers of Social Responsibility, Managerial Marketing Policies and Decisions: McLo-

an T, Smith S, Wheatly J (ur.) Boston Mass, Houghton Mifflin Co, str. 461-475, 1970.9. Mandić, Ž.: Menadžerske vještine neophodne su i udrugama, Poslovni dnevnik, 2006., dostupno na

http://www.poslovni.hr/11728.aspx (19.04.2008.)10. Meler, M.: Neprofitni marketing, Ekonomski fakultet, Osijek, 2003.11. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske, dostupno na www.mzss.hr12. Nezavisni hrvatski sindikati, dostupno na www.nhs.hr13. Pavičić, J.: Strategije marketinga neprofitnih organizacija, Masmedia, Zagreb, 2003.14. Pavičić, J.: Upravljanje strateškim marketingom neprofitnih organizacija, doktorska disertacija,

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2000.15. Puls: Donation habits among citizens, istraživanje naručeno od SOS Dječjeg sela Hrvatska, 2007.16. Racz, A., Ajduković, M., Sladović Franz, B., Način i uspješnost zadovoljavanja psihosocijalnih

potreba djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi smještene u Domu za djecu obiteljskog tipa “Nuevo future”, Izvaninstitucijski oblici skrbi, dostupno na http://www.husr.hr/hr/zbrinjavanje-djece-i-mla-dezi-u-izvaninstitucijskim-oblicima-skrbi (21.05.2011.)

17. Registar udruga Republike Hrvatske, 2010., dostupno na http://195.29.186.154/RegistarUdruga/login

18. Salamon, L. M., Wojciech Sokolowski, S.: Nonprofit organizations: new insights from QCEW dana, 2005., dostupno na http://web.ebscohost.com/ehost/pdf?vid=12$hid=107&sid=b0522008-ad58-437c-be23-4ea07e9e6192%40sessiomgr14 (14.05.2011.)

19. Sargeant, A.: Marketing Management for Nonprofit Organizations, Oxford University Press, New York, 1999.

20. SOS Dječje selo Hrvatska, dostupno na www.sos-dsh.hr21. VOAnews.com, dostupno na http://www.voanews.com/bosnian/news/cheritable-gi-

ving-03-01-11-117177178.html (06.05.2011.)22. Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva, Istraživanje o potrebama za zapošlja-

vanjem u udrugama, 2007, dostupno na http://www.civilnodrustvo-istra.hr/fileadmin/datoteke/Korisni_dokumenti/IZVJESTAJ_O_UPITNICIMA_O_ZAPOSLJAVANJU_U_UDRUGAMA.pdf, (30.08.2011.)

23. Zakon o socijalnoj skrbi (NN 73/97)24. Žena.hr, dostupno na http://zena.hr


205204

Dr. sc. Helena Štimac, Mateja Cah, univ. bacc. oec.: Utjecaj okruženja na marketinško pozicioniranje SOS Dječjeg sela Hrvatska

Helena Štimac

Mateja Cah

Effect of Environment on Marketing Positioning of SOS Children’s Village Croatia

Abstract

Post-war events in the Republic of Croatia resulted in a large-scale growth in the number of non-profit organisations. A series of problems make their functioning difficult, from legal framework and funding sources to poor motivation for volunteer work. A systematic application of marketing impro-ves the functioning of non-profit organisations and at the same time contributes to the fulfilment of the set vision and mission.

SOS Children’s village Croatia is used as an example of non-profit organisation facing lack of dona-tions and poor recognisability by the public. The analysis of research material shows that the majority of respondents consider themselves to be socially sensitive and consequently as having high humane awareness. Nevertheless, at SOS Children’s village Croatia they believe they have done good marketing targeting their groups of interest, which is in contradiction to the results of research that lead to the conclusion that respondents are insufficiently informed about marketing activities. Given that a cer-tain part of the public is distrustful towards non-profit organisations, it is necessary to use marketing in order to familiarize them with the functioning and needs of this organisation so as to increase the public’s sensitivity towards these issues.

Keywords:Marketing, non-profit organisations, SOS Children’s village Croatia, environment

Stručni radovi Professional articles

Karmen Knežević, Lidija Kraljević: Višejezičnost kao čimbenik jačanja konkurentnosti na gospodarskom tržištu

Multilingualism as a Factor in Strengthening Competitiveness in the Economic Market

Teufik Čočić: Islamsko bankarstvo – uloga i značaj financijskih instrumenata

Islamic Banking Industry – Role and Importance of Financial Instruments

207206

Karmen Knežević, Lidija Kraljević: Višejezičnost kao čimbenik jačanja konkurentnosti na gospodarskom tržištu Karmen Knežević, Lidija Kraljević: Višejezičnost kao čimbenik jačanja konkurentnosti na gospodarskom tržištu

Karmen Knežević*

Lidija Kraljević**

višEJEzičNOST kAO čimBENik JAčANJA kONkuRENTNOSTi NA GOSpODARSkOm TRŽišTuSažetak

Razumijevanje je preduvjet za suživot i rad od kojega ne možemo odstupiti. U Europskoj uniji u ko-joj se cijeni raznolikost, jedan jezik ne može „pokriti“ sve komunikacijske potrebe. Višejezičnost potiče otvorenost i snošljivost, ali osigurava i pristup novim tržištima i otvara nove poslovne mogućnosti. U današnjem vremenu poznavanje više jezika ima važnu ulogu u životu i uspjehu svake osobe. U sklopu poučavanja stranog jezika, bitnu ulogu ima jezična politika svake pojedine države s obzirom na to da svaka donosi smjernice za školstvo, prema kojima se kreiraju programi i kurikuli nastave stranih jezika na svim obrazovnim razinama.

U radu će se razmotriti uloga jezične politike i individualne višejezičnosti te analizirati njihov utjecaj na veće izglede za zapošljavanje u EU-u. Razmotrit će se i značenje ulaganja u učenje stranih jezika s ciljem jačanja tržišne konkurentnosti kao i poduzete aktivnosti usmjerene k poticanju pasivne i aktivne uporabe stranih jezika u gospodarstvu. Rad će navesti i preporuke pomoću kojih je moguće poboljšati uspješnost u višejezičnoj poslovnoj komunikaciji.

Ključne riječi: višejezičnost, strani jezici, tržište, jezična politika, gospodarstvo

* Odjel za fiziku e-mail: karmen.knežević@fizika.unios.hr

** Građevinski fakultet u Osijeku e-mail: [email protected]

1. Uvod

Projekt ujedinjenja Europe dobrim dijelom ovisi i o uspjehu strategije očuvanja europske višejezičnosti. I premda je međusobno razumije-vanje preduvjet za kvalitetan i dugotrajan suživot, kulturne bi različitosti u Europi odricanjem od nacionalnih jezika bile bitno osiromašene, ako ne i ugrožene. Činjenica je da će državljani Europe poduprijeti ideju i razvitak zajednice samo onda ako oni u takvoj zajednici osjećaju i svoju jezičnu i kulturnu povijest, sadašnjost i budućnost.

U Europi dakle višejezičnost postaje standard, ali ne na osnovi nijekanja i zatiranja materinsko-ga jezika manjih nacija, već se taj standard temelji na ideji potenciranja izvornih govornika jezika zemalja s većim brojem stanovnika. Pritom se naglašava važnost odabira pojedinoga jezika te dostupnost učenja određenoga jezika u školama, kao i način i opseg ponude.

Prema anketi pod nazivom “Europljani i njihovi jezici“ koju je tijekom studenog i prosinca 2005.godine proveo Eurobarometar1 a koja je obuhva-tila 28 694 građanki i građana 25 članica EU-a, kao i Bugarske, Rumunjske, Hrvatske i Turske, analizirana su njihova iskustva i vrednovanja višejezičnosti. Anketa je pokazala da se 56% gra-đana članica EU-a može osim na svome materi-njem jeziku sporazumijevati i na drugom jeziku. To je 9% više od rezultata ankete iz 2001. koja je provedena među tadašnjih 15 država članica. 28% ispitanika izjavilo je da se mogu sporazumijevati na dva strana jezika. Pritom se engleski jezik isti-če kao najčešći jezik u EU-u, a slijede francuski, njemački, španjolski i ruski. Jezična znanja po-dijeljena su geografski i u socijalno-demografske grupe. Tipični je „višejezični Europljanin“ mlad, visoko obrazovan ili još studira, rođen je u drugoj državi, koristi strane jezika u poslovne svrhe i motiviran je za njihovo daljnje učenje. Samo jedan od 5 Europljana opisuje sebe kao “aktivnog učenika stranih jezika”. Unatoč tome dvije trećine Europljana smatraju da je usvajanje stranih jezika politički prioritet te da je ključ u obrazovanju 2.

Tijekom komunikacije na materinjem jeziku slušatelju je moguće otkriti niz podataka o nama:

1 U svakoj državi anketa obuhvaća stanovništvo starije od 15 godina, državljane jedne od članica EU-a. U zemljama pristupnicama i kandidatima obuhvaća državljane tih zemalja te građane koji žive u tim državama, ali su i državljani zemlje članice EU-a koji dovoljno dobro poznaju jezik zemlje da bi mogli odgovoriti na pitanja iz upitnika

2 http://ec.europa.eu/education/lifelong-learning-policy/doc/lang/consult_en.pdf

školovanost, podrijetlo, kulturnu pozadinu, dok dobro poznavanje stranih jezika u situacijama odabira kandidata za novo radno mjesto može biti od presudne važnosti. Ovdje se prvenstveno misli na intervjue prilikom kojih elokventnost i snalažljivost u komunikaciji na stranom jeziku može odigrati presudnu ulogu.

2. Jezična politika, višejezičnost, integracija

Jezična politika kao pojam u lingvistici postoji već četrdesetak godina. Ona je izrazito dinamič-na kategorija, o njoj svi govore, a mnogi je i (ne)svjesno provode kad žele očuvati identitet svog jezika/idioma, kada se bore za njegov status u javnoj komunikaciji, kada druge poučavaju stra-nim jezicima ili kada se zalažu za jezična prava govornika.

Jezikoslovac Dubravko Škiljan kaže da je jezična politika „skup racionalnih i uglavnom institucionaliziranih postupaka kojima neko društvo utječe na jezične oblike javne komuni-kacije i na formiranje svijesti svojih sudionika o tim oblicima“. Svaka zajednica, najčešće država, kreira dvostruku jezičnu politiku: „unutarnju” i„vanjsku” koja, kao i svaka politika, uređuje od-nose s drugima: koliko će i kako one utjecati na jezik i njegovo ustrojstvo, a da taj jezik ne izgubi svoj identitet.3 Jezična su prava vrlo važan se-gment planiranja statusa jezika, to je termin koji neki lingvisti proširuju tumačeći ga kao „ljudska jezična prava” obzirom da bi trebala osigurati ravnopravnost svih službenih jezika, bez „jedna-kijih” među njima. U planiranju usvajanja jezika ili u politici jezičnog obrazovanja koriste se, osim lingvističkih, i ekstralingvistička sredstva koja razvijaju našu svijest o jeziku.

Za planiranje usvajanja jezika također je važno koje mjesto imaju jezici u nastavnom programu, no isto je tako, pogotovo u multikulturalnim sre-dinama, važna i strategija učenja stranih jezika: intenzitet, izbor i broj jezika te stjecanje jezične, komunikacijske i pragmatičke kompetencije. U kontekstu multikulturalnosti važno je planirati dvo/više/jezično obrazovanje rezultat kojega će biti bi/multi/lingvizam koji briše bilo koji oblik asimilacije i gubitak jezičnog identiteta.

Odavno su na planu globalne jezične politike tzv. planski (pomoćni, kontaktni) jezici trebali dobiti ulogu koja im po definiciji pripada. Me-đutim, jezični imperijalizam (i to ne od jučer) u

3 Samardžija,M. Selak, A: Leksikon hrvatskog jezika i književno-sti, Pergamena, Zagreb, 2001. str. 276.

UDK 339.1:81’33Stručni rad

209208

prvi plan stavlja tzv. World English koji postaje globalni jezik, premda izrazito varijantan pa se govori i o „engleskim jezicima” (Englishes). S jedne se strane globalna politika, makar dekla-rativno, brine za svaki „mali”, „ugroženi” i „jezik u opasnosti’’, a s druge strane protežira „svoj’’ globalni jezik kao osnovno sredstvo komunikaci-je. U svakom slučaju, jezična karta svijeta mijenja se i brže nego što se misli.

Kao što je već spomenuto, jezičnoj politici, kao i svakoj drugoj politici, treba pristupiti vrlo ozbiljno. Osnovna pretpostavka za uspješno sporazumijevanje u globalnoj i ujedinjenoj Europi jest da što veći broj ljudi govori više stranih jezi-ka. Višejezičnost koju obilježava niz čimbenika stoga je temeljna europska vrijednost koju treba promicati poput npr. snošljivosti, pluralizma, civilnog društva i parlamentarne demokracije. U ujedinjenoj Europi nacionalne granice imaju samo fiktivnu ulogu - slobodan prijevoz ljudi, roba i usluga samo su jedan dokaz tome. Slijedom toga, čimbenici nacionalnog podrijetla gube na važnosti, što dovodi do stvaranja mulitkulturalnih tržišta. Otuda se može pretpostaviti da će važ-nost različitih jezika u Europi postati još nagla-šenija te da će se planiranje vođenja i redoslijeda učenja stranih jezika morati pažljivo razmatrati.

Višejezičnost je ključni element integracije i omogućava intekulturalni dijalog. Kada je u pita-nju plasman na tržištu rada, višejezičnost može poboljšati situaciju milijuna doseljenika u Europi. Jedna od osnovnih pretpostavki za njihovo uspješno zapošljavanje, kao i za zadržavanje rad-nog mjesta upravo je brzo usvajanje jezika države u koju su doselili. Uspješnija komunikacija izme-đu zaposlenika povećava efikasnost, kvalitetu i sigurnost koji su imperativ svakoga proizvodnog procesa, dok poznavanje drugih jezika doseljenič-ke radne snage za poduzeća može biti od velike koristi ako se aktivno koristi.

3. Gospodarstvo znanja

Tehnološki je razvoj od posebne važnosti za uspješnost razvoja i zapošljavanja, a cjeloživot-no učenje od posebnog značenja. Za Europu je tipična višejezičnost danas važnija nego ikada jer se gospodarstvo sve više okreće k znanju.4 Podu-zeća bi u Europi teoretski trebala više od ostalih subjekata biti u mogućnosti koristiti poslovne prilike koje zahtijevaju višejezičnu komunikaciju. Postojeći potencijal, međutim, nije u potpunosti

4 http://ec.europa.eu/education/languages/pdf/doc1597_en.pdf

iskorišten.Brojna istraživanja pokazuju da se na među-

narodnim tržištima traži poznavanje više jezika kao i kulturne kompetencije čija se prilagodba povezuje u pravilu s poznavanjem jednog jezika. Istodobno poduzeća imaju sve više poteškoća pronaći kvalificirane djelatnike čije jezično znanje nadmašuje rudimentarno znanje engleskog jezika.

Mobilnost je zaposlenih i dalje vrlo mala. Samo 2% cjelokupnog broja radno sposobnog stanov-ništva EU-a živi i radi u drugoj državi članici. Pritom je nedostatak poznavanja stranih jezika naveden kao najveća prepreka za unutareuropsku mobilnost. Udio ljudi koji živi u Europi, a držav-ljani su neke treće države ili su rođeni u nekoj drugoj državi, dvostruko je veći.5 Radna snaga koja je pristigla iz drugih država mora uložiti puno truda u usvanjanje jezika kojim se govori u „novoj“ državi, a vrlo se malo pozornosti obraća na drugu generaciju doseljenika, koji su odgojeni dvojezično, pa čak i trojezično.

Europa je u opasnosti da izgubi bitku oko tržiš-nih kompetencija s obzirom na to da države koje se vrlo brzo gospodarski razvijaju, a nalaze se u Aziji i Latinskoj Americi, pridaju veliko značenje usvajanju jezika i kompetencijama potrebnih za uspješno natjecanje na tržištima. Izazov leži u utemeljenju višejezičnosti u svim strategijama koje su usredotočene na razvoj humanoga kapi-tala za budućnost. Bit će potrebna radna snaga koja Europu promatra kao „prvu domovinu“, a koja je višestruko kvalificirana. Istodobno se Europa mora pozicionirati kao atraktivna lokacija za gospodarstvo kako bi privukla radnu snagu iz inozemstva. Ti će ljudi sa sobom donijeti jezike neophodne za uspješno natjecanje na novorazvi-jenim tržištima.

Većem broju malih i srednjih poduzeća svake godine zbog jezičnih i interkulturalnih deficita „izmaknu“ brojne poslovne prilike. Na to ukazu-je izvješće ELAN koje je 2007. objavila Europska komisija.6 Ovo istraživanje, prvo ovakve vrstepro-vedeno u Europi, pokazuje rezultate o proma-klim poslovnim prilikama zbog pomanjakanja poznavanja jezika. Izvješće se temelji na uzorku

5 „Demographic Trends, Socio-Economic Impacts and Policy Implications in the European Union-2007. Monitoring Report prepared by the European Observatory on the Social Situation-Demographic Network, p. 43.

http://ec.europa.eu/employment_social/spi/docs/social_situ-ation/2007_mon_rep_demo.pdf.

6 http://ec.europa.eu/education/languages/pdf/doc421_en.pdf

od 2000 malih i srednjih poduzeća iz 27 država članica i država kandidatkinja. 11% ispitanika izjavilo je da su izgubili poslovnog partnera zbog pomanjkanja poznavanja stranih jezika i dotične kulture. Makroekonomski zaključci ove studije ukazuju na mogućnost jačanja potencijala za povećanje izvoza malih i srednjih poduzeća uz uvjet da im uspije strategijsko uvođenje stranih jezika. Ovu spoznaju potvrđuje i niz nacionanih studija. Istraživanja i iskustva pokazuju da se engleski jezik smatra „gospodarskim jezikom“. Mnoga poduzeća, međutim, moraju još dosta učiniti kako bi se njihovi zaposlenici dobro „osjećali u engleskom jeziku“. U većem dijelu Europe engleski jezik pripada prije općoj kulturi i osnovnom znanju, nego znanju stranog jezika. Govoriti strani jezik kao materinski jezik postaje sve manje bitno s obzirom na to da on u mnogo država čini sastavni dio općeg obrazovanja.7 Zbog toga je od velike važnosti „prerasti engleski jezik“ kako bi se usvojile prednosti poznavanja drugih stranih jezika.

Očigledno je da će engleski jezik zadržati svoju vodeću ulogu kao svjetski poslovni jezik. Me-đutim drugi će jezici biti presudni u uspješnom poslovanju i profiliranju poduzeća. Jezici nisu samo potrebni za poticanje prodaje i marketinga. Opskrbni lanci, međunarodne usluge te gotovi proizvodi namijenjeni izvozu u jednakoj mjeri prelaze granice. K tome i tržište rada ima globalni karakter. Integracija višejezičnih i mulutikultu-ralnih zaposlenika od presudne je važnosti. Jezici će se u budućnosti, vjerojatno, morati koristiti kreativnije, kako bi dotaknuli nove ciljne skupine te uspostavili duge, strategijske odnose.

4. Instrumenti i praksa u EU-u

Od velikog je značenja europska suradnja u okviru Lisabonske strategije za rast i zapošljava-nje. U središtu je mobilnost, a Europski akcijski plan za mobilnost u zapošljavanju predlaže jačanje EURES-a, internetskog portala na 2 jezika s pristupom cjelokupnoj europskoj bazi podataka za otvorena radna mjesta. Daljnja je obećavajuća inicijativa „Europsko partnerstvo za mobilnost u poslovanju“ - savez koji podržava Europ-ska komisija s ciljem povećavanja mobilnosti pri zapošaljavanju u EU-u. Najvećim dijelom sredstva za financijsku podršku od strane EU-a dolaze iz socijalnih fondova, Europskog fonda za

7 http://britishcouncik.org/learning-research-englishnext.htm

regionalni razvoj i, za neke države, iz kohezijskih fondova. Ovi fondovi zajedno raspolažu sredstvi-ma u iznosu od 975 milijardi eura koje odobrava Europska komisija temeljem određenih prio-riteta, a sredstva raspoređuju Vlade pojedinih država. Kao poticaj dolaze u obzir integracijski projekti na radnome mjestu koji predviđaju jezič-ne tečajeve. U okviru programa za cjeloživotno učenje Europske komisije sredstva se dodjeljuju temeljem godišnjih natječaja. Posebno se ističe program „Leonardo da Vinci“ koji poduzećima nudi raznolike mogućnosti koje se odnose na stručno osposobljavanje.

Pravi će pomaci uslijediti tek nakon što poduzeća, od malih do velikih međunarodnih koncerna, razviju kreativne i dinamične jezič-ne strategije koje se temelje na individualnim mogućnostima pojedine organizacije. Navedene strategije potrebuju podršku i poticaje od strane lokalnih i regionalnih uprava. Praktična se rješe-nja nalaze u partnerstvima poduzeća i obrazov-nog sektora, kao i između industrije i istraživanja s ciljem iznalaženja prednosti usvajanja stranih jezika i jezičnih tehnologija.

Poduzeća bi trebala prikupiti interne podatke o poznavanju stranih jezika te ih strategijski ko-ristiti, provjeriti proces zapošljavanja, strategije školovanja i osnovne pretpostavke za mobilnost. Isto tako bi trebali poticati zaposlenike u uporabi usvojenih znanja te im nuditi jezično usavršava-nje modelirano prema potrebama radnih mjesta.

Postoje i fleksibilni tečajevi na internetu koji štede vrijeme, a koji su usredotočeni na poseb-ne potrebe pojedinih poduzeća.8 Novi mediji također nude nove mogućnosti za usvajanje i primjenu stranih jezika. Internetska komuni-kacija i oglašavanje trebali bi biti višejezični, a tekstovi usmjereni ciljnoj skupini. Pri spretnom korištenju jezičnih tehnologija moguće je smanjiti troškove za višejezičnost, odnosno držati ih u granicama prihvatljivoga. Za mnoga poduzeća, posebice mala i srednja, prag je za primjenu jezič-nih tehnologija još uvijek vrlo visok. Ovdje bi se moglo pomoći ukoliko bi se poticala partnerstva između industrije i istraživanja. Na taj bi se način ne samo opravdalo investiranje u istraživanje

8 http://www.google.hr/books?hl=hr&lr=&id=Fl11uAtL7HkC&oi=fnd&pg=PR9&dq=what+is+e-learning+of+foreign+languages&ots=bOInlzE7Od&sig=h0-fn2E21hybM1WZiqw2J3OUcXM&redir_esc=y#v=onepage&q=what%20is%20e-learning%20of%20foreign%20languages&f=false


211210

na području jezičnih tehnologija nego bi se i poduzećima povećala tržišna konkurentnost te povećale usluge građanima.

5. Preporuke za jačanje iskoristivosti višejezičnosti

Svoju višejezičnost Europa mora pretvoriti u prednost prilikom tržišnog natjecanja. Međutim to je moguće tek ako vlasti pojedinih država budu poticale formalno i neformalno učenje širokog spektra stranih jezika. Posebno je naglašena potreba podržavanja jezičnih strategija u podu-zećima od strane najviših upravljačkih razina. Također veliku važnost imaju i nacionalne, regi-onalne i lokalne institucije i njihova nastojanja ka promicanju strategijske podrške stranih jezika. Osim toga najvažnija je i presudna uspostava eu-ropske platforme za stalnu razmjenu prokušanih načina rada prilikom ophođenja s jezicima.

Gospodarski bi subjekti zbog jačanja isko-ristivosti višejezičnosti kao čimbenika jačanja konkurentnosti na tržištu trebali:• ustanoviti kojim stranim jezicima raspolažu te

jesu li oni prema potrebama pojedinih razina poduzeća i u uporabi;

• preraditi i uspostaviti individualne ciljeve jezič-nih kompetencija pojedinih uposlenika;

• uporabiti široki spektar strategija jezičnog menadžmenta kao na primjer: investiranje u učenje stranih jezika, zapošljavanje osoba koji-ma je „strani jezik“ materinski jezik, suradnja s prevoditeljima i stručnjacima za komunikaciju;

• pokušati izgraditi međunarodnu mobilnost zaposlenika;

Na regionalnoj / lokalnoj razini vlasti bi trebale:• koristiti regionalne i lokalne udruge kako bi se

povećala svijest o boljim poslovnim prilikama koje se nude malom i srednjem poduzetništvu temeljem boljeg poznavanja stranih jezika;

• umrežiti javni i privatni sektor uključujući visokoškolske ustanove kao i lokalno gospodar-stvo u odnosu na organizaciju tečajeva stranih jezika te podržati druge strategije za usvajanje i/ili poboljšanje znanja stranih jezika;

• poticati višejezičnost lokalnih gospodarstveni-ka putem zajedničkih tečajava stranih jezika za mala poduzeća, održavati međunarodne sajmo-ve i slične priredbe na području poduzetništva i industrije.

Na nacionalnoj bi razini vlade pojedinih država trebale:• poticati učenje stranih jezika na svim razinama

od sekundarnog do cjelokupnoga tercijarnog obrazovanja, uključujući i strukovno obazo-vanje te uvesti jezične module koji bi bili bolje povezani s praksom;

• prilikom završetka školovanja primjereno vred-novati poznavanje stranih jezika te istaknuti značenje te vrste znanja u odnosu na karijernu perspektivu;

• preporučiti nacionalnim gospodarskim institu-cijama koje nude poticajnje programe uvođenje jezične strategije u njih, posebice u odnosu na mala i srednja poduzeća kako bi se poboljšale njihove izvozne mogućnosti.

6. Zaključak

Veća ponuda stranih jezika tijekom obrazo-vanja svakako doprinosi poboljšavanju situa-cije učenja stranih jezika. Važno je prepoznati značenje višejezičnosti, posebice kada je u pitanju zapošljavanje. Brojna istraživanja pokazuju da se na međunarodnim tržištima traži poznavanje više jezika kao i kulturne kompetencije čija se prilagodba u pravilu povezuje s poznavanjem jednoga stranog jezika. Nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju prednost poznava-nja više jezika bit će od presudne važnosti za dobivanje kvalitetnijih radnih mjesta i poslova. Naravno to se prije svega odnosi na poslove za koje je potrebno visoko obrazovanje, ali se može očekivati da će zbog rastuće međudržavne suradnje ovaj standard postupno postati nužnost za svakoga. Upravo je hrvatska država ta koja u svojoj obrazovnoj politici mora činiti sve kako bi obrazovni ciklus segmentarno jačao, s posebnim naglaskom na „višejezičnost“. Važno je uočiti da bi učenje stranih jezika trebalo biti bitan segment i regionalnih inicijativa u pograničnim područji-ma. Osim obrazovnog sektora u ovim bi inicijati-vama trebali sudjelovati i gospodarski subjekti.

Europsko gospodarstvo potrebuje čvrstu i kon-tinuiranu podlogu za diskusije i razmjenu isku-stava te analizu prokušanih postupaka. Jačanje svijesti o ovoj se problematici u Europi nastavlja putem različitih procesa, dok se kroz kampanje mobiliziraju raspoloživi savezi za senzibiliziranje rukovodstva u poduzećima i vlasti. Potrebna je zajednička skrb nacionalne i regionalne vlasti te gospodarskih subjekata kako bi se jezična znanja koristila kao osnovna pretpostavka za gospo-darstvo koje će u budućnosti biti još uspješnije i konkurentnije.

Literatura

Članci: 1. Christ, H. :Fremdsprachenunterricht und Sprachenpolitik, Stuttgart, 1980, Klen2. Crnić-Grotić, V. Protection of minority languages in Croatia // Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta

u Rijeci. 23 (2002), 2; 3. Grbić, J. Jezični procesi, identitet i globalizacija // Narodna umjetnost : hrvatski časopis za etnologiju

i folkloristiku = Croatian journal of ethnology and folklore research. 41(2004),2;. Nelde, P. H. Suggesting a new European language policy. // Collegium antropologicum.Supplement.28(2004),1;str.13-26. Pašalić, M. Problem višejezičnosti u Europskoj uniji // Školski vjesnik : časopis za pedagoška i škol-ska pitanja. 54 (2005), 1/2;

4. Žanić, I. Jezična politika Europske unije : nerješivo ili pitanje koje se rješava samo od sebe // Anali Hrvatskog politološkog društva. 1(2004[i.e. 2005]); Knjige:

1. Hagege, C. Zaustaviti izumiranje jezika, Zagreb, Disput, 2005. 2. Matasović, R. Jezična raznolikost svijeta : podrijetlo, razvitak, izgledi, Zagreb, Algoritam, 2005. 3. Siguan, M. Jezici u Europi, Zagreb, Školska knjiga, 2004. 4. Jezična politika i jezična stvarnost = Language policy and language reality : knjižica sažetaka = book

of abstracts / 21. međunarodni znanstveni skup, Split, 24.-26. svibnja 2007. = 21st international con-ference, Split, 24th - 26th May 2007. Zagreb , Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, 2007.

5. Jezik i identiteti : zbornik / urednica Jagoda Granić, Zagreb ; Split , Hrvatsko društvo za primijenje-nu lingvistiku -HDPL, 2007.

Propisi:Višejezičnost, gospodarstvo i novi mediji u kontekstu Europske jezične politike u novom stoljeću,

ZFSH/SGB Sozialrecht in Deutschland und Europa, 39.J ahrgang, Nummer 6, 2004. str. 329-344.

Izvor na internetu :1. http://www.matica.hr/Vijenac/Vij217.nsf/AllWebDocs/oravnopdg

2. http://www.goethe-bytes.de/dw/article/0,2144,3101815,00.html

3. http://www.entereurope.hr/cpage.aspx?page=clanci.aspx&pageID=171&clanakID=2514 4. http://britishcouncil.org/learning-research-englishnext.htm5. Demographic Trends, Socio-Economic Impacts and Policy Implications in the Ezuropean Uni-

on-2007.6. Monitoring Report prepared by the European Observatory on the Social Situation-Demographic

Network, p. 43.7. http://ec.europa.eu/employment_social/spi/docs/social_situation/2007_mon_rep_demo.pdf.8. http://ec.europa.eu/education/languages/pdf/doc421_en.pdf9. http://europa.eu.int/languages/de/dokument/7410. hppt://europa.eu.int/comm/education/doc/official/keydoc/actlang/act_lang_de.pdf11. hppt://ue.eu.int/ueDocs/cms_Data/dovs/pressData/de/ec/71067.pdf


213212

Karmen Knežević, Lidija Kraljević: Višejezičnost kao čimbenik jačanja konkurentnosti na gospodarskom tržištu Teufik Čočić: Islamsko bankarstvo – uloga i značaj financijskih instrumenata

Karmen KneževićLidija Kraljević

Multilingualism as a Factor in Strengthening Competitiveness in the Economic Market

Abstract

The ability to understand each other is a precondition for coexistence and work that we cannot dispense with. In the European Union, where diversity is valued, one language cannot cover all com-munication needs. Multilingualism facilitates openness and tolerance but also provides for access to new markets and opens up new business opportunities. Nowadays, proficiency in multiple languages plays an important role in a person’s life and success. In the context of foreign language teaching, language policies of individual states play a significant role because they lay down the guidelines for educational systems according to which foreign language syllabuses and curriculums are created at all education levels.

This paper examines the role of language policy and individual multilingualism and analyses their impact on enhancement of employment prospects in the European Union. The paper also looks at the significance of investments into foreign language learning with the aim to strengthen one’s competi-tiveness in the market as well as activities undertaken to encourage passive and active use of foreign languages in business. In addition, the paper gives recommendations that can help improve the suc-cess rate in multilingual business communication.

Keywords:Multilingualism, foreign languages, market, language policy, economy

Teufik Čočić, mr. oec.*

iSlAmSkO BANkARSTvO - ulOGA i zNAčAJ fiNANCiJSkih iNSTRumENATASažetak

Svojevremeni bankrot američke banke Lehman Brothers formalno je označio početak ekonomske krize koja je uzrokovala dramatične promjene u mnogim državama i njihovim ekonomijama. Ni naj-snažnije ekonomije nisu se uspjele oduprijeti krizi, ali su je izbjegle u velikoj mjeri one zemlje svijeta koje su svoju ekonomiju i financijski sektor utemeljile na islamskim financijskim principima i bankar-stvu.

U ovom se radu navode osnovni razlozi globalne ekonomske krize sa uzrocima i posljedicama koje je proizvela neefikasnost postojećega bankarskog sustava.

Pojašnjavaju se osnovni principi rada islamskih banaka te uloga i značenje njezinih financijskih instrumenata. Podjela rizika i zabrana kamate predstavlja osnovni princip islamskog bankarstva, dok njegovi financijski instrumenti omogućuju efikasnu vezu između financijskih transakcija i realne ekonomije. Islamski financijski instrumenti koji su pokazali najveću otpornost i žilavost u financijskoj krizi podrobnije su analizirani i prikazani u ovom radu.

Istraženi su i naglašeni odnosi između konvencionalnog i islamskog bankarstva, principa na kojima su utemeljeni kao i odnosi njihovih najvažnijih financijskih instrumenata.

Ključne riječi: Islam, Šerijat, islamsko bankarstvo, konvencionalno bankarstvo, kamata, islamski financijski instrumenti, Ijarah, Istisna, Murabaha, Musharakah, Mudarabah, Qard-e-Hasna, Sukuk.

* Student - Doktorski studij; Ekonomski fakultet u Osijeku

UDK 336.71Stručni rad

215214

1. UvodČesto se isticalo da su zapadni ekonomski

sustavi superiorniji i učinkovitiji od istočnih, a njihove političke i financijske elite davale su „upute“ tim zemljama kako da razvijaju i uprav-ljaju svojim ekonomijama. Međutim danas se čini kako su se pozicije i uloge zamijenile. Dok se SAD, Japan i Europa jedva uspijevaju nositi s teretom rastuće ekonomske krize, zemlje istoka unatoč svim problemima imaju znatan i održivi ekonomski rast.

Nedavno je bivši malezijski premijer Mahathir Mohamad izjavio kako je: „Zapad, a poseb-no Europa, izgubio dodir sa ekonomskom realnošću“ te je znakovito poručio: “Prestanite izmišljati vrijednosti u bankarskom sektoru i vratite se realnoj ekonomiji“.

Globalizacija financijskog sektora u zadnjih dvadesetak godina uzrokovala je snažne promje-ne s nesagledivim posljedicama za male i slabo razvijene zemlje i njihove ekonomije. U zadnja dva desetljeća globalni financijski sustav doživio je velike strukturne promjene. Prisutan je snažan rast i povezanost financijskih tokova u cijelom svijetu koji su potaknuti liberalizmom, privatiza-cijom i raznolikošću financijskih usluga potpu-no promijenili financijsko okruženje i njegove zakonitosti.

U globaliziranom svijetu umreženom IC tehnologijom nestale su granice između nacional-nog i svjetskog gospodarstva, što je financijskim institucijama otvorilo nezamislive mogućnosti djelovanja. Koristeći te pogodnosti, financijske su institucije ostvarivale velike i ekstra profite zbog nepostojanja ili blage kontrole (povoljni porezni tretmani, male obvezne rezerve i sl.) u odnosu na domicilnu državu.

Slom većeg dijela konvencionalnoga finan-cijskog sustava koji je počeo 2008. godine jest zapravo logičan i očekivan, jer je kreiran na kamatnoj stopi, fiducijarnom novcu te kreditnoj i depozitnoj multiplikaciji stvaranja i napuhavanja nepostojećeg novca bez uporišta i veze s realnom ekonomijom.

Financijska kriza nije ugrozila samo male i slabo razvijene zemlje, već se kao bumerang vratila razvijenim zemljama Zapada i „global-nim financijskim igračima“ kroz slom vlastitoga financijskog i bankarskog sustava koji je svojim egoizmom i pohlepom ugrozio, ne samo temelje realne ekonomije nego i čitave narode i države.

Imajući u vidu negativne posljedice global-

nih financijskih procesa, nameće se potreba za afirmacijom alternativnih, efikasnijih, financij-skih sustava koji u svojoj biti daju veće značenje konceptu podjele rizika i financijskom osiguranju utemeljenom na realnoj imovini, što su glavne odlike islamskog bankarstva. Islamsko ban-karstvo bazirano na realnoj imovini pridonosi pravednijoj raspodjeli resursa i profita, većoj društvenoj pravdi, jednakosti, zaštiti vlasničkih prava, zabrani kamate (Riba) i utjecaj pravila na ekonomsko ponašanje pojedinca, društva i države, rukovodeći se okvirima moralnih, etičkih i duhovnih normi koje proizlaze iz islamskoga pravnog sistema i kodeksa ponašanja (Šerijata) koji korespondira s čovjekovim stvarnim bićem i njegovom prirodom.

Islamsko bankarstvo, koje je utemeljeno na po-stavkama i principima islamskog prava u potpu-nosti zabranjuje svaku vrstu poslovnih aktivnosti koje uključuju bilo kakav vid kamate. Kako se sama ideja i principi konvencionalnog bankarstva temelje upravo na kamati kao ključnom faktoru profita banaka, nameće se otvoreno pitanje: Ako je kamata kao instrument zabranjena, kako onda funkcionira islamsko bankarstvo?

Islamsko bankarstvo proizlazi iz islamske ekonomije i funkcionira u granicama koje ona određuje u svim svojim aktivnostima. Islam-sko bankarstvo ne prihvaća i strogo zabranjuje kamatu kao siguran, unaprijed određen i fiksiran prihod i bazira se na poslovnim aktivnostima koje podrazumijevaju sudjelovanje u raspodjeli dobiti ili gubitka između poslovnih partnera, odnosno banke i klijenta. To u biti znači da nije prihvat-ljivo stvaranje „novca od novca“ jer fiducijalni novac ne predstavlja nikakvu stvarnu vrijednost, tj. uglavnom je predstavljen samo brojevima u knjigovodstvenim računima. Po islamu, novac je samo potencijalni kapital sve dotle dok nije inve-stiran i udružen s ljudskim radom kroz poslovne aktivnosti proizvodnje, usluga i trgovine koje moraju biti utemeljene na moralnim, etičkim i vjerskim principima u granicama Šerijata.

Nepostojanje kamata ne znači da je zabranje-no ulagati ili posuđivati novac radi ostvarivanja profita, ali se transakcije temelje na podjeli rizika u ostvarivanju dobiti ili gubitka. Islam zabranjuje kamatu („kamatna stopa“), ali dopušta i potiče trgovinu i trgovačke transakcije („stopa povrata“) što je velika razlika. U beskamatnom sistemu islamskog bankarstva oni koji posuđuju novac mogu zaraditi „stopu povrata“ na svoj novac

samo ako sudjeluju u riziku stvaranja profita.Islam priznaje privatno vlasništvo i tržišnu

ekonomiju te prihvaća motiv zarade do razumne granice, ali i postavlja određena ograničenja u ekonomskim aktivnostima kao što su:a) Zabranjene robe i usluge: alkohol, droga,

pornografija, igre na sreću, zarada monopo-lističkog profita, mito, korupcija, prijevare, terorizam;

b) Kamata (Riba) i poslovanje s kamatom koju je islam strogo zabranio u svrhu sprječavanja nepravde i prelaska cijelog rizika na dužnika;

c) Neizvjesnost (gharar): poslovi u kojima poslov-ni partneri nemaju dovoljno znanja ili infor-macija o predmetu kupoprodaje, hazarderski poslovi, špekulacije, neodređenosti koje se mogu odnositi na robu, njezine cijene, vrijeme isporuke, načine plaćanja;

d) Zabranjeni način trgovine: na primjer proda-ja duga za dug, ili plaćanje cijene i isporuka robe u budućnosti po cijenama koje su danas utvrđene i sl.;

e) Druge zabranjene aktivnosti: odnose se na pi-tanja „krajnje namjere i korisnika“ u pojedinim aktivnostima s aspekta dopuštenog (halal) ili zabranjenog (haram).Imajući u vidu ranije navedeno, islamske banke

imaju dvije mogućnosti: da zajedno s klijentom uđu u investiciju i dijele dobit ili gubitak, ili da robu, opremu i sl., koju klijenti traže, kupe i onda ih daju klijentu u zakup ili prodaju uz odgođeno plaćanje. I jedan i drugi slučaj znači da se banka bavi ulaganjem i trgovinom dijeleći rizik s klijen-tom, a ne samo pukim posuđivanjem novca uz unaprijed utvrđenu kamatu prevaljujući sav rizik na klijenta kako je to slučaj u konvencionalnom bankarstvu. Za ilustraciju možemo navesti da u islamskoj banci nije moguće dobiti nenamjenski kredit.

2. Financijski instrumenti islamskog bankarstva

Stoljećima je arapski svijet održavao tradici-ju partnerstva u trgovini i drugim poslovnim odnosima daleko prije pojave islama na arap-skom poluotoku. I sam prorok Muhamed (a.s) bio je pošten, nadaren i vrlo uspješan trgovac. Merkantilističke zajednice Bliskog istoka slijedile su dobro razvijene običaje i tradicije, od kojih mnoge nisu bile u suprotnosti s principima isla-ma. Pojavom islama došlo je do revizije posto-jeće poslovne prakse kako bi se ona usuglasila

s učenjima islama. Iz toga procesa proizašli su standardizirani formalizirani kvalitetni ugovori nakon čega je uslijedilo donošenje merkantilistič-kog zakona usklađenog s islamskim propisima. Ova se transformacija dogodila nakon rigoroznog procesa otklanjanja onih aspekata stare tradicije koji su bili proturječni učenjima islama i zadrža-vanja aspekata usklađenih s njima.

U islamu se ugovor smatra zakonitim po Šerija-tu ako u njegovim uvjetima nema nekih zabra-njenih elemenata kao što su Riba ili Gharar, uz uvjet da ne narušava neko drugo pravilo ili zakon. Nekoliko poslovnih ugovora ima svoje korijene u predislamskom razdoblju. Nakon pojave islama oni su se dodatno razvijali i široko se primjenjuju nakon što je utvrđena i potvrđena njihova uskla-đenost s načelima Šerijata.

Islamski financijski instrumenti prisutni su u najmanje 70 država svijeta, igrajući značajnu ulo-gu u financijskom sektoru s tendencijom snažnog i održivog rasta.

U praksi postoji mnogo financijskih instrume-nata koji stoje na raspolaganju islamskim ban-kama i drugim financijskim institucijama kako bi se u praksi mogle zadovoljiti različite potrebe poduzetnika i investitora.

U islamskom ekonomskom sustavu postoji nekoliko temeljnih vrsta ugovora koji služe kao osnovni elementi za stvaranje sofisticiranijih i složenijih financijskih instrumenata.

U islamskome pravnom sustavu ne postoji kla-sifikacija ugovora, ali s poslovnog ili trgovinskog stajališta ugovore možemo uvjetno razvrstati prema njihovoj ekonomskoj funkciji i namjeni u četiri kategorije kao što je prikazano na Slici 1, a te kategorije su:

1. Transakcijski ugovori

2. Financijski ugovori

3. Ugovori o posredovanju

4. Ugovori o društvenom blagostanju.

Teufik Čočić: Islamsko bankarstvo – uloga i značaj financijskih instrumenataTeufik Čočić: Islamsko bankarstvo – uloga i značaj financijskih instrumenata

217216

Ova podjela prema funkciji i namjeni daje podlogu za shvaćanje kreditnih odnosa, vrste i biti financijskih instrumenata, posredovanja i različitih uloga koju svaka skupina ima u eko-nomskom sustavu.

2.1. Transakcijski ugovori

Islam zabranjuje kamatu, a dopušta trgovinu. Može se reći da posebno potiče i preferira trgovi-nu u odnosu na ostale oblike poslovnih aktivnosti kako onu fizičku tako i trgovinu pravima na upo-rabu imovine. Dakle osnovni ugovori su ugovori o razmjeni koji podrazumijevaju prijenos vlasniš-tva, dok se ugovorima o uporabi imovine definira samo pravo uporabe. U osnovne transakcijske ugovore spadaju: Bay (Prodaja), Sarf (Razmjena), Ijarah i Istisna (Prodaja prava na uporabu).

Bay al –Muajjil (prodaja s odgodom plaća-nja). Ova vrsta ugovora podrazumijeva pro-daju proizvoda na temelju vremenske odgode plaćanja. Osnovna značajka ovog ugovora jest da prodavatelj ne smije kupcu zaračunavati nikakvu naknadu niti troškove za odgođeno plaćanje.

Bay al-Salam (kupovina s odgodom isporu-ke) podrazumijeva ugovor po kome kupac plaća prodavatelju cjelokupnu cijenu unaprijed, ali se istovremeno obvezuje isporučiti robu do odre-đenog roka u budućnosti. Ova se vrsta ugovora posebno primjenjuje u poljoprivredi. Značajna je farmerima jer unaprijed dolaze do financijskih sredstava za nabavku sjemena, gnojiva ostalih sirovina i repromaterijala za proizvodnju svojih kultura. Kod ove je vrste ugovora važno napo-menuti da se oni koriste za one proizvode čija se kvantiteta i kvaliteta mogu odrediti u trenutku sklapanja takvog ugovora. Kod ovih je ugovora dozvoljeno osigurati se jamcem ili zalogom kao jamstvom da će prodavatelj izvršiti svoju ugovor-nu obvezu. Bay al-Salam ugovori su prikladni za financiranje malih i srednjih poslovnih subjeka-ta u poljoprivredi i zanatstvu osiguravajući im unaprijed potreban kapital i obrtna sredstva za realizaciju svoje poduzetničke aktivnosti.

Ijarah (davanje u zakup-najam-lizing) ugo-vor koji se prakticira u islamskom bankarstvu na prvi je pogled sličan konvencionalnom lizingu,

ali je zapravo drugačiji. Ijarah je ugovor kojim vlasnik konkretne imovine prenosi pravo njezina korištenja na drugu osobu uz točno definiran vremenski period i cijenu (rentu). Ovo su ugovori srednjoročnog i dugoročnog tipa i prikladni su za financiranje opipljive imovine kao što su nekret-nine, strojevi i druge robe, ali i najam osobnih usluga.

Za razliku od konvencionalnog lizinga, Ijarah ugovor određuje da davatelj lizinga (lesor) mora cijelo vrijeme biti vlasnik predmeta najma koji mu ujedno služi i kao instrument osiguranja, dok je druga razlika izostanak složene „kamatne stope“ koja se obračunava kod konvencional-nog lizinga u slučaju neplaćanja ili kašnjenja u plaćanju.

Ijarah ugovor odlikuje veliki raspon mogućno-sti razvoja naprednih financijskih instrumenata u cilju zadovoljenja potreba ulagača i poduzetnika.

Ijarah modeli nalaze svoju veliku primjenu u uspješnom izdavanju islamskih obveznica ili Sukuka, o čemu će biti govora u posebnom poglavlju.

Osnovna pravila Ijarah modela određuju da sve što ne može biti korišteno bez konzumiranja ne može biti predmet najma (npr. hrana, novac, gorivo, municija itd.).

Istisna (partnersvo u proizvodnji) ugovo-ri primjenjuju se kod financiranja specifične proizvodnje koju je moguće napraviti jedino uz suglasnost i financijsku podršku islamske banke s odredbama o fiksnoj cijeni i vremenom isporuke.

Istisna ugovor je specifičan po načinu i vreme-nu plaćanja koji su u ovoj vrsti transakcija dosta fleksibilni. Ovdje nije nužno da se cijena plaća unaprijed niti je nužno da se plaća u razdoblju isporuke sredstva. Ugovornim stranama se pre-pušta da same reguliraju način plaćanja u skladu s obostranim interesima te je dopušteno ugovara-nje „penala“ ukoliko se ugovorne strane oko toga usuglase.

Pored Bay al-Salam ugovora, i Istisna je ugo-vor gdje se imovina kupuje ili prodaje prije nego je proizvedena. Razlika je u tome što se Istisna ugovor može raskinuti prije nego što se počne sa proizvodnjom dok se kod Bay al-Salam ugovora on ne može jednostrano raskinuti.

Kao i kod Ijarah ugovora Istisna ugovori se najčešće primjenjuju kod financiranja projekata u industriji, industrijske opreme, strojeva, brodova, plinovoda i slične infrastrukture.

2.2. Financijski ugovori

Financijski ugovori definiraju okvire za anga-žiranje kapitala i mobilizaciju resursa na relaciji ulagač-poduzetnik. Isto tako njima se definiraju uvjeti za realizaciju kredita te daje podrška u realizaciji Transakcijskih ugovora.

Financijski ugovori su namijenjeni za financi-ranje Transakcijskih ugovora kako u financiranju trgovačkih aktivnosti, vrijednosnica pokrivenih imovinom, tako i za davanje financijskih sredsta-va kroz partnerske odnose s bankom, a mogu biti u obliku partnerstva, suvlasništva ili opadajućeg partnerstva (Murabaha, Ijarah/Istisna, Musha-rakah).

Murabaha (prodaja uz profitnu maržu) najznačajniji je i najpopularniji ugovor o prodaji, odnosno instrument islamskog bankarstva. Služi za kupovinu roba na kredit i danas se u islam-skim bankama realizira gotovo 80 % kredita po ovom principu.

Murabaha se temelji na tome da financijer-banka za svoga klijenta kupuje njemu potrebnu robu, opremu ili materijal jer on zbog nedostatka sredstava nije u mogućnosti da to sam učini. Ban-ka na nabavnu cijenu robe dodaje svoju profitnu maržu (dobit) koja može biti u fiksnom iznosu ili postotku. Ovdje je važno napomenuti da je banka u obvezi informirati klijenta o stvarnoj nabavnoj vrijednosti robe i tek na takvu cijenu dodati svoju profitnu maržu.

U početku je Murabaha predstavljala prodajnu transakciju u kojoj bi trgovac kupio proizvod za krajnjeg korisnika zaračunavajući mu dogovore-nu profitnu maržu uz troškove koje je imao sam trgovac. Danas ulogu trgovca preuzima islamska banka koja posreduje između proizvođača i po-tencijalnoga kupca određenih proizvoda.

Islamske banke sve više koriste ovaj instrument financiranja jer je on u odnosu na ostale instru-mente manje rizičan, što je i razumljivo ako se iam u vidu da islamska banka ne može istodobno upravljati rizikom u projektima na bazi mudarra-bah/musharakah (podjele rizika).

Treba reći da postoje određena nepoznavanja kod murabaha financiranja o pitanju razlike između „profitne marže“ i „kamatne stope“ kod klasičnog zajma kao i povezivanja između „profitne marže“ i prevladavajuće kamatne stope na tržištu LIBOR.

Pojednostavljeno rečeno, kod murabaha financiranja banka ne posuđuje novac, već kupuje imovinu za klijenta čime se osigurava veza finan-


219218

ciranja s konkretnom imovinom (islam zabra-njuje kamatu, a dopušta trgovinu), gdje se banka izlaže stanovitom riziku pri kupnji i prodaji realne imovine.

Musharakah (poslovno partnerstvo) pred-stavlja ugovor s puno različitih formi kako bi bio prikladan za različite poslovne situacije. Ova je vrsta ugovora poznata još iz vremena prije islama i dosta je primjenjivana. Musharakah je ugovor o poslovnom partnerstvu (joint venture) gdje dva ili više partnera ulažu svoj kapital i rad dijeleći poslovni rizik. Da bi Musharakah ugovor bio validan, potrebno je da ispunjava sljedeće uvjete:1. Partnerski udjeli u investiciji moraju biti odre-

đeni unaprijed i definirani ugovorom.2. Partneri imaju pravo aktivno sudjelovati u

poslovima Musharakah, odnosno svoja prava mogu prenijeti na management.

3. Partnerski udjeli u dobiti moraju biti izraženi u postotcima u odnosu na dobit cijele investicije, a ne u fiksnom iznosu ili u odnosu na uloženi novac.

4. Kod Musharakah ugovora partneri snose teret eventualnog gubitka prema angažiranom kapitalu, dok strana koja nije uložila kapital, već samo rad snosi rizik samo gubitka uloženog vremena, a nikako kapitala.

5. Dioničari kod Musharakah ugovora mogu dijeliti rizik i odgovarati samo do visine svoga udjela uloženog kapitala.

6. Partner se može povući iz partnerstva ako na-miri obveze sukladno dogovoru partnera, ali to ne mogu učiniti dioničari poduzeća. Oni mogu izaći iz partnerstva samo prodajom svojih udjela na tržištu.

Islamske banke razvile su posebne oblike Musha-rakah pod nazivom „uzastopno partnerstvo“ gdje su deponenti (štediše) tijekom cijele poslovne godine partneri u dobiti bez obzira na to da li je banka njihova deponirana sredstva koristila ili ne.

Za odobravanje hipotekarnih kredita koristi se tzv. Musharakaha Mutanaqisah „opadajuće partnersvo“. Za razliku od hipotekarnoga kredita, temeljenog na Ijarah principima po kojima vlasništvo nad nekretninom pripada lizing kući tijekom cijelog razdoblja, vlasništvo u „opadaju-ćem partnerstvu“ dijele klijent i financijska kuća.

2.3. Ugovori o posredovanju

Ovi ugovori služe za učinkovitu realizaci-ju transakcijskih i financijskih ugovora. To su zapravo alati kojima se koriste posrednički

financijski agenti u svome posredovanju, a služe i za one usluge za koje se plaća naknada. U ove ugovore spadaju Mudarabah (skrbnički financij-ski ugovor), Musharakah (vlasničko partnerstvo), Kifala (jamstvo), Amanah (skrbništvo), Takaful (osiguranje), Wikala (zastupanje).

Mudarabah ugovor je vrsta partnerstva iz-među ulagača koji daje novac i poduzetnika koji ulaže svoj rad. Cilj Mudarabah partnerstva jeste realiziranje suradnje između onoga koji posjeduje kapital (islamska banka), ali nema znanje u kon-kretnom poslovnom poduhvatu i onoga koji ima znanje i sposobnost, ali ne i financijska sredstva za realizaciju projekta. Podjela profita temelji se na činjenici da su oba partnera ulagači iako su njihovi ulozi kvalitativno različiti. U Mudarabah konceptu investitor novčanih sredstava (islamska banka) po dogovorenom principu dijeli profit s partnerom koji radi na realizaciji projekta, ali on sam (islamska banka) snosi sve rizike eventualno-ga gubitka. Smatra se da se gubitak pokriva raz-mjerno ulozima partnera s tim da banka gubi dio financijskih sredstava, a „mudarib“ svoje vrijeme, trud te određena materijalna i nematerijalna dobra koja je uložio. Drugim riječima, u slučaju gubitka svatko gubi ono što je uložio. Ugovor-ne strane u ovakvom poslovnom odnosu često ugovaraju i određene kontrolne mehanizme kako bi se rizik gubitka izbjegao ili sveo na najmanju moguću mjeru.

2.4. Ugovori o društvenom blagostanju

Ova se vrsta ugovora zaključuje između pojedinaca i društva koje želi razvijati dobrobit i blagostanje pojedinih kategorija stanovništva koje su manje privilegirane, kao što su studenti, umirovljenici, invalidi i sl.

Za ove vrste kredita koristi se Qard-e-Hasna ugovor koji predstavlja ugovor o kreditu-pozaj-mici bez ikakvih troškova ili naknade uz obvezu korisnika da vrati banci pozajmljenu glavnicu do određenog roka. Da li će korisnik takvoga kredita vratiti banci uvećanu sumu primljenoga kredita, prepušteno je njegovoj slobodnoj volji. Banke u praksi odobravaju ovakve vrste zajma svojim klijentima koji su uspostavili s njom redovnu i dugoročnu poslovnu suradnju po Mudarabah i Murabeha principima.

Koncept Qard-e-Hasna predstavlja jednu vrstu solidarnosti koja otvara mogućnost islamskoj banci da pristupi područjima gdje su vladine i druge institucije neefikasne.

Korištenjem principa Qard-e-Hasna ugovora postiže se sljedeće:1. Proširuje se tržište povećanjem kupovne moći

stanovništva;2. Banka izgrađuje i potiče povjerenje te proširuje

bazu svojih potencijalnih klijenata;3. Suzbija se i umanjuje stopa nezaposlenosti.

3. Islamski vrijednosni papiri

Dostignuti razvoj islamske financijske indu-strije, tržišta, i njezinih financijskih instrumenata zasnovanih na principima Šerijata u mnogome su olakšali islamskim bankama postizanje dva važna cilja: likvidnost i profitabilnost. Trenutačno glav-ni izazov predstavlja element novčanog tržišta, financijski certifikat – Sukuk.

3.1. Islamske obveznice – Sukuk

Sukuk potječe od izvorne arapske riječi Sakk, koja znači certifikat, i možemo ga promatrati kao ekvivalent obveznicama ili još bliže dionicama. Kako kamata u islamu nije dopuštena kao fiksni prihod, tako nisu dopuštene ni kamatonosne obveznice pa Sukuk predstavlja vrijednosnice primjerene islamskim principima ulaganja.

Pojednostavljeno, Sukuk predstavlja određenu vrstu „sigurnosnog dokumenta“ koji daje jamstvo investitoru za vlasnički udio nad realnom imovi-nom uključujući dobit ili gubitak primjeren tom udjelu. Prema Agenciji za primjenu računovod-stvenih principa i islamskim bankama (AAOIFI) Sukuk se određuje kao certifikat za koji nakon potpisivanja dobijemo potvrdu o vrijednosti, uobičajen udio dionica i prava nad materijalnom imovinom, ili dionica danog projekta ili neke posebne investicijske aktivnosti.

Sličnost Sukuk-a konvencionalnoj obveznici jest u tome što je to također vrijednosnica s pred-vidivom razinom povrata. Međutim razlika je u tome što obveznica predstavlja čisti dug izdavate-lja obveznice, dok Sukuk predstavlja, osim rizika kreditne sposobnosti izdavatelja, vlasnički udio u postojećoj imovini ili projektu.

Isto tako obveznicom se stvara odnos izme-đu vjerovnika i dužnika, dok Sukuk ovisi o vrsti ugovora na kome se temelji. Ako se na primjer Sukuk temelji na Ijarah (lizing) ugovoru, tada se stvara odnos između davatelja i korisnika lizinga, što je drugačije od standardnog odnosa između vjerovnika i dužnika.

AAOIFI ima objavljene standarde za 143 ra-

zličite vrste Sukuk certifikata. Sukuk vrijednosni papiri direktno su vezani za modele financiranja u islamskom bankarstvu koji se uvjetno mogu podijeliti u dvije skupine: a) modeli zasnovani na kapitalu (Musharakah, Mudarabah), i b) modeli zasnovani na dugu (Murabaha, Salam, Istisna, Ijarah).

4. Zaključak

Globalna financijska kriza ozbiljno je uzdrma-la svjetski financijski poredak stvarajući veliku nesigurnost na tržištu, a istodobno mnoge važne i jake ekonomije svijeta bilježe negativne stope rasta. Konvencionalni bankarski sustav doživ-ljava svoju najveću krizu u povijesti i uspijeva se održavati samo zahvaljujući direktnim državnim intervencijama (političkim mjerama) koje tiskaju novac i pumpaju ga u sustav koji definitivno treba korijenite promjene.

Konvencionalna ekonomija sagledava čovjeka isključivo kao ekonomsko biće „homo oecono-micus“, i primarno je fokusirana na ekonomsko-financijske aspekte zadovoljenja svih ljudskih po-treba (umjetno stvarajući potrošački mentalitet) s isključivim ciljem stvaranja profita ne obazirući se na materijalne i duhovne posljedice po samoga čovjeka.

Islamska ekonomija stavlja čovjeka u središte zbivanja, polazeći od njegovih stvarnih potreba determiniranih moralnim, etičkim, socijalnim i duhovnim granicama te njegovim minimalnim pravom na donju granicu životnog standarda - egzistenciju iznad granica siromaštva.

Islamski financijski instrumenti koji su se razvili i dostigli zavidnu razinu tek zadnjih dvadesetak godina, pokazali su u ovoj krizi svoju fleksibilnost i učinkovitost. Islamski financijski instrumenti nude štedišama i ulagačima alterna-tivu klasičnim instrumentima. Vodeći ekonomisti svijeta smatraju da islamsko bankarstvo i njegovi instrumenti imaju veliku perspektivu i prednosti u domeni dioničarskoga kapitala i podjeli rizika za razliku od konvencionalnih koji su utemeljeni na kamati i dužničkim instrumentima.

Ako Islamske banke uspješno riješe pojedi-ne nedostatke svojih financijskih instrumenata te probleme poslovnog upravljanja, mogle bi uspješno potaknuti rast u mnogim zemljama i pridonijeti većoj stabilnosti svjetskoga financij-skog sustava.


221220

Literatura

1. Amr.M.E.T.( 2011), Islamic Banking-How to manage risk and iprove profitability, Wily &Sons, Inc, Hoboken, New Jersy.

2. Ahamaed K.M.M. (2004), Islamski zlatni dinar, MINEX d.o.o. Zenica, Str. 783. Hadžić F. (2005), Islamsko bankarstvo i ekonomski razvoj, Ekonomski fakultet Sarajevo. 4. Štulanović M., Hadžić F., (2007), Osnovi islamske ekonomije i financija, Islamski pedagoški fakultet

u Bihaću.5. Zamir I., Abbas M., (2009), Islamske financije teorija i praksa, MATE d.o.o. Zagreb, str. 71-90. i 164-

165.6. http:/bbibanka.comba/web/indeks.php?option=com_content&view=article&id=286&It BBI AKA-

DEMIJA (2.10.2011.).7. http:/indeks.hr/vijesti/clanak/malezija-danas-dijeli lekcije europi-suocite-se-sreal.. (9.02.2012.).8. http:/www.mm.co.ba/ba/sehara/47-zanimljivi tekstovi/132-islamsko-bankarstvo? tmpl

(11.02.2012.).9. http://www.poslovni.hr/ vijesti, članak: Dok druge ruši kriza, islamske financije cvatu (25.02.2012.).


Teufik Čočić

Islamic Banking Industry – Role and Importance of Financial Instruments

Abstract

The bankruptcy of the US bank Lehman Brothers marked the formal beginning of an economic crisis which caused dramatic changes in many countries and their economies. Not even the strongest economies managed to ward off the crisis; however, those nations that based their economic and finan-cial sector on Islamic financial principles and banking largely avoided it.

This paper states the main reasons of the global economic crisis listing its causes and effects brought on by inefficiency of the existing banking system.

Basic Islamic banking principles as well as the role and importance of its financial instruments are explained. Risk sharing and prohibition of interest represent the basic principles of Islamic banking while its financial instruments enable efficient connection between financial transactions and real eco-nomy. Islamic financial instruments that proved to be the most resilient to financial crisis are analysed in detail and presented in this paper.

Moreover, the paper analyses and highlights the relationship between traditional and Islamic banking, principles on which they are based as well as the relationship between their most important financial instruments.

Keywords: Islam, Sharia, Islamic banking, traditional banking, interest, Islamic financial instru-ments, Ijarah, Istisna, Murabahah, Musharakah, Mudarabah, Qard hassan, Sukuk

223222

Ostali priloziOther contributions

Završetak IPA projekta „DRAVA GEO – Istraživanja geotermalnih potencijala u Dravskom bazenuClosing of IPA project DRAVA GEO – Geothermal Resource Assessment of the Drava Basin

Dr. sc. Kata Ivić: Prikaz zbornika radova „Interdisziplinäre Managementforschung VIII=

Interdisciplinary Management Research VIII, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2012.Review of the Proceedings of the Conference Interdisziplinäre Managementforschung VIII = Interdisciplinary Management Research VIII, Faculty of Economics in Osijek, Osijek, 2012

225224

Dr. sc. Kata Ivić: PRIKAZ knjige - zbornika radova INTERDISCIPLINARY MANAGEMENT RESEARCH VIII = INTERDISZIPLINÄRE MANAGEMENTFORSCHUNG VIIIDr. sc. Kata Ivić: Završetak IPA projekta „DRAVA GEO – Istraživanja geotermalnih potencijala u Dravskom bazenu

zAvRšETAk ipA pROJEkTA„DRAvA GEO – iSTRAŽivANJA GEOTERmAlNih pOTENCiJAlA u DRAvSkOm BAzENu”

Završna priredba IPA projekta DRAVA GEO održana je 26. travnja 2012. u Svečanoj dvorani Šomo-đske županije u Kapošvaru, Republika Mađarska, gdje su predstavljeni rezultati istraživanja i zbornik radova, kao jedan od ishoda ovog projekta, a raspravljalo se i o daljnim mogućnostima razvoja i kori-štenja geotermalne energije. Voditelj hrvatskoga znanstvenog tima i projektni koordinator za Sveučili-šte u Osijeku prof. dr. sc. Dražen Barković u svojem je izlaganju naglasio nužnost daljnjih istraživanja i znantvenog rada na spomenutom području budući da su dosadašnja istraživanja potvrdila tezu o iznimnom bogatstvu geotermalnih resursa u regiji. Nadalje, prof. Barković smatra esencijalnom potrebu povezivanja znanstvenika i istraživača s gospodarstvom u cilju iznalaženja novih mogućnosti iskorištavanja i primjena geotermalne energije kao vrlo važnoga prirodnog resursa.

Dravski bazen raspolaže jedinstvenim geotermalnim resursima u regiji, a ovaj se projekt bavi istra-živanjem metoda i načina iskorištavanja postojećih zaliha geotermalne energije. Međutim do sada su se referentna mjerenja obavljala u neznatnoj mjeri, a rezultati dosadašnjih istraživanja su zastarjeli. Tijekom provedbe ovog projekta istraživači su se, osim na istraživanja geotermalnih energetskih izvo-ra, fokusirali i na izradu dokumentacije koja sadrži mogućnosti gospodarskog i teritorijalnog razvoja toga područja. Sve informacije o projektu te istraživačke studije na hrvatskom, mađarskom i engle-skom jeziku objavljene su na projektnoj web stranici www.geo.dravamedence.hu.

Dr. sc. Kata IvićEkonomski fakultet u Osijeku

pRikAz knjige - zbornika radova iNTERDiSCipliNARY mANAGEmENT RESEARCh viii = iNTERDiSzipliNÄRE mANAGEmENTfORSChuNG viii

Izdavači: Josip Juraj Strossmayer University in Osijek, Faculty of Economics in Osijek, Postgraduate Studies „Management i Hochschule Pforzheim, Osijek, 2012.

Doktorski studij i Poslijediplomski studij „Management“ te voditelj prof. dr. sc. Dražen Barković sa suradnicima organiziraju redovito svake godine u svibnju konferenciju pod nazi-vom: Interdisciplinary Management Research = Interdisciplinäre Managementforschung“. Zbornik radova „Interdisciplinary Management Research VIII = Interdisziplinäre Management-forschung VIII“ istodobno se priprema i izdaje za konferenciju. Ovogodišnji je Zbornik osmi po redu, može se reći i na određeni način „jubilarni“, jer se svake godine izdaje pod istim nazivom, ali se broj zbornika prema godini izdanja i prema održanoj konferenciji mijenja, međutim akronim „IMR“ već je svima dobro poznat pojam koji asocira na doktorski i poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Ukoliko se pogleda niz od osam objavljenih knjiga - zbornika radova, može se uočiti da je u svakom zborniku sve više objavljenih autorskih radova, a istodobno je zbornik radova i sa sve većim brojem stranica.

Uredništvo Zbornika u svojem članstvu ima eminentne profesore i znanstvenike sa sveučili-šta u Njemačkoj (Pforzheim University, Busi-ness School, University of Applied Sciences, Fachhochschule Giesen-Friedberg), u Mađarskoj (University of Pecs, Faculty of Business and Eco-

nomics), i u Bosni i Hercegovini (University of Mostar, Faculty of Economics).

U VIII., najnovijem zborniku radova, objavlje-no je 87 radova s ukupno 155 autora. Objavljeni radovi u Zborniku su klasificirani prema standar-dnim klasifikacijskim odrednicama, i to:- management- general economics- microeconomics, macroeconomics and monetary economics- international economics- financial economics- public economics- health, education and welfare- law and economics- economic systems- industrial organization- administration and business economics- economic development, technological change,

and growth- urban, rural and regional economics, and- miscellaneous categories

Zbornik radova obuhvaća ukupno 1132 stranice, a svaki rad sadrži i popis bibliograf-skih referenci pojedinačno korištenih u svakom radu. Nažalost, zbornik radova ne sadrži kazalo pojmova i popis autora, što svakako u buduće

227226

Dr. sc. Kata Ivić: PRIKAZ knjige - zbornika radova INTERDISCIPLINARY MANAGEMENT RESEARCH VIII = INTERDISZIPLINÄRE MANAGEMENTFORSCHUNG VIII

treba izraditi. To je dodatna evaluacijska oznaka i doprinos za budući (IX) zbornik IMR.

Zbornik radova bibliografski je obrađen kao serijska publikacija i nosi broj

ISSN 1847-0408, ali i kao monografska publi-kacija, pa ovaj VIII. zbornik po redu ima

ISBN 978-953-253-105-3Vrijednost radova objavljenih u „Interdiscipli-

nary Management Research = Interdisziplinäre Managementforschung“ ogleda se i u citiranosti zbornika u vrijednim bazama podataka, i to u: EBSCOhostu, RePEc-u, EconPapres-u i Socionet-u. Svi radovi objavljeni u Zborniku IMR napisani su na engleskom jeziku i recenzirani od domaćih i inozemnih znanstvenika i kao takvi prepoznati od stručne i znanstvene javnosti.

Upute autorima

Časopis „Ekonomski vjesnik“ programski je i sadržajno orijentiran na objavljivanje radova iz ekonomske teorije, aktualne gospodarske prakse, kao i za ekonomiju relevantnih priloga iz srodnih znanstvenih područja. U časopisu se objavljuju recenzirani radovi (članci), izvješća o rezultati-ma znanstvenih istraživanja, rasprave, recenzije, prikazi, osvrti, prigodni napisi. Pojedini brojevi „Ekonomskog vjesnika“ mogu se i uže tematski urediti. Radovi objavljeni u časopisu kategorizi-raju se (recenziraju) u jednu od sljedećih skupina: izvorni znanstveni članak, prethodno priopćenje, pregledni članak, izlganje na znanstvenom skupu i stručni rad. Konačnu odluku o kategorizaciji donosi Uredništvo.Radovi predloženi za objavljivanje moraju ispunja-vati sljedeće uvjete:∙ Rukopis ne može biti već objavljen ili u tu svrhu upućen drugom izdavaču.

∙ Naslov mora biti koncizan, informativan i pri-mjeren sadržaju, te u pravilu ne smije biti duži od osam riječi.

∙ Ako je rad rezultat znanstvenih istraživanja (projekti financirani od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske) to treba biti naznačeno u napomeni (fussnoti) na prvoj stranici teksta.

∙ Članci obuhvaćeni kategorizacijom moraju imati sažetak koji na skraćen način (najviše 250 riječi) predstavlja suštinu rada. Pisan u trećem licu i vidljivo odvojen sažetak dolazi između zaglavlja i početka teksta.

∙ Rad treba bit napisan standardnim proredom i

dostavljen na CD-u (MS Word 2003 ili MS Word 2007) i u tiskanom obliku. Rukopis rada može, uključujući priloge, biti veličine do jednoga autor-skog arka. Izdavač osigurava prevođenje sažetka na engleski jezik.

∙ Tablice, slike, grafikoni i druge ilustracije koje su sastavni dio rada moraju biti jasno uređene i opisane (broj, naslov, mjerne jedinice, legenda, izvor podataka, naznaka pripadajućeg mjesta u tekstu, i sl).

∙ Citirana literatura navodi se u napomeni ispod teksta na pripadajućoj stranici uobičajenim meto-dološkim postupkom (autor, naslov djela, izdavač, mjesto i godina izdanja, broj korištene stranice).

∙ Svi prilozi za časopis dostavljaju se u dva tiskana primjerka i na CD-u. Autor rada treba navesti: ime i prezime, naziv i mjesto institucije u kojoj je zaposlen. Rukopisi se dostavljaju na adresu: Eko-nomski fakultet u Osijeku, Uredništvo „Ekonom-skog vjesnika“, 31000 Osijek, Gajev trg 7.

∙ Autor dobiva besplatan primjerak časopisa u kojem je objavljen njegov rad. Rukopisi se ne vraćaju.