dvorac crnojeviĆa nije prikazan na graviri u … bosko mijanovic.pdf · 160 matica, jesen 2009....

159MATICA, Jesen 2009.www. maticacrnogorska.me

Na prostoru Crne Gore dešavali su se u prošlosti mnogi zna-čajni događaji. Zabilježeni ili nezabilježeni, živjeli su u svijestinaroda, da bi do nas dospjeli u iskrivljenom svijetlu ili skorozaboravljeni. I kad bi svako istorijsko zbivanje pratili odgovara-jući dokumenti, pisana istorija jednog naroda zavisila bi u do -broj mjeri od postavljenog cilja i rasuđivanja istoričara tokomdokazivanja već unaprijed uokvirenog pogleda na duhovni imaterijalni, društveni i politički život i razvitak tog naroda. Nijedaleko od istine misao da je „istorija idealni zbir sastojaka,sakupljenih prema prirodi, naklonosti, težnjama, mišljenju isto-ričara“, izrečena u jednoj noveli Luiđija Pirandela. Kako su zaodređena razdoblja izvori za istoriju Crne Gore siromašni inepouzdani, to se objašnjenja nekih događaja moraju izvoditi

pod lupom

DVORAC CRNOJEVIĆA NIJEPRIKAZAN NA GRAVIRI U OKTOIHU

Boško Mijanović

The author polemicises on some theories in Montenegrin his-

toriography and culture and mistrusts validity of conclusions,

with the specific retrospective view on the inscriptions about the

Crnojevića Printing House.

160 MATICA, Jesen 2009. www. maticacrnogorska.me

posrednim putem ili iz pretpostavki, što za sobom povlači sum-nju u istinitost zaključivanja. Nije rijetkost da se u nizu rasuđi-vanja, namjerno ili nenamjerno, skrene s istinitog puta, pri čemuse prenebregava činjenica da postoji i široka logička povezanostistorijskih događaja iz posmatranog perioda.U svojim bilješkama Ivo Andrić je zapisao: „Kad čitam ili slu-

šam kad neko opisuje ili prepričava ono što sam svojim očimavideo, ja uviđam jasno da je istinu, pravu istinsku istinu nemo-guće tačno utvrditi i nepromenjenu preneti dalje, do drugih ljudii novih naraštaja (...) I što god čitam ili slušam, ja uporno sa čita-njem i slušanjem brojim u sebi koliko iznosi skretanje od istin-ske istine do onog što mi se kazuje. Nekad je ta razlika vrlomala, često je poveća, a ponekad je ogromna.“Znam da se ne može doći do apsolutne istine - istinske istine, te

prema tome ne može se tražiti i od istoričara da je dosegnu u ispi-tivanju prošlosti, ali takođe je neprihvatljivo to što su opisi i za k lj -učci o nekim događajima ne tako malo udaljeni od istinske istine.Nijesam imao namjeru da se opet bavim dobom Crnojevića

(štampane su moje knjige: Pashalni ciklus Đurđa Crnojevića1994. i Vertikale Cetinja - renesansni obzori Crnojevića 1997)da nijesam i poslije toga nailazio na podatke iznesene od našihkulturnih stvaralaca, a koji, po mom mišljenju, ne mogu izdrža-ti ozbiljnu analizu. Zato ću u ovom prilogu dati svoj sud o njima,bilo da su pisani u skorije vrijeme bilo prije mnogo godina una-zad, a neke o kojima sam i ranije pisao ću i podrobnije objasni-ti. Najveći dio odnosiće se na Crnojevića štampariju. Povodom obilježavanja petstogodišnjice početka rada Crno -

jevića štamparije napisane su mnoge rasprave, studije, članci,izgovorene hiljade prigodnih riječi i organizovani naučni skupo-vi. Štamparija i drugi značajni poduhvati iz doba Crnojevićarazmatrani su s različitih aspekata. Uzimajući u obzir i ono štoje u ranijem periodu napisano o Crnojevića štampariji i njenimizdanjima, manje upućenom čitaocu mogla bi se pojaviti misao

Boško Mijanović


da su sva pitanja iz njenog rada rasvijetljena. Čitajući tekstove onjoj, uočio sam da su u nekim od njih sudovi i zaključci proiz-voljno doneseni, da sadrže i mnoge nelogičnosti, a prihvaćeni sukao istiniti. Naše poznavanje Crnojevića štamparije ne oslanjase na neki dokumenat toga doba, već samo na njene knjige(Oktoih prvoglasnik, Oktoih petoglasnik, Psaltir s posljedova-njem i Molitvenik) koje su i osnovni izvor istraživanja.I opisi Cetinjskog manastira - zadužbine Ivana Crnojevića

uglavnom su se oslanjali na nepouzdane izvore (ilustracija Trimeloda u Oktoihu petoglasniku). A kad ne postoji dovoljan brojistinitih podataka, onda se može nagađati kroz razne pretpostav-ke i mogućnosti

* * *

Jedan od najznačajnijih crnogorskih kulturnih stvaralaca skraja 19. i početka 20. vijeka je Marko Dragović. Za njegovstvaralački rad može se reći da je bio raznovrstan i da je „učinionajveći doprinos izučavanju crnogorske prošlosti objavljiva-njem arhivskih izvora do kojih je uspio da dođe u Rusiji(Petrogradu i Moskvi) i Crnoj Gori. Bio je zainteresovan za svugrađu od doba Crnojevića do druge polovine XIX vijeka.“(Dušan Martinović, Portreti II, Cetinje 1987. str 93). KoristećiOsnivačku povelju Ivana Crnojevića Cetinjskom manastiru,pisanu na Rijeci Crnojevića 4. januara 1485, Marko Dragović jenapisao pripovijetku iz crnogorske istorije Seoba IvanaCrnojevića na Cetinje, objavljenu 1885. u periodičnim publika-cijama Crnogorka i Zeta. Kao pisac pripovijetke mogao je dazamisli i izmisli njen tok i sadržaj onako kako je smatrao datreba da budu. Ali u samoj radnji ne bi trebalo da se nalaze poda-ci koji nikako ne mogu da stoje. Radnja pripovijetke se događau dane Blagovijesti, Spasovdana i Gospođindana na Obodu iCetinju. Na mnogim mjestima u njoj nalazi se vrijeme (dan i sat)

Dvorac Crnojevića nije prikazan na graviri u Oktoihu


skupa, ručka i večere glavara, bogosluženja, narodnog veseljaitd. Iz teksta bi proizašao zaključak da se kod Ivanovog dvora naObodu, a takođe i na Cetinju nalazio sunčani časovnik. „Prođedoba (za) ručanje i već udri na meridijanu lad na uru po podne“,kaže se na jednom mjestu. Ili: „Gospodar Ivo pogleda na meri-dijan, kad ali već polovina drugog“. Ali u tekstu se nailazi i naovakav opis: „Ravno u 6 sati po podne četiri Gospodareva dvor-nika izađoše da objave glavarima da će večera početi ravno u 8sati, a glavari da budu u dvorcu ravno u 7 ½. Na određenu uruRiječki grad okiti se opet sa tri stotine sokolova crnogorskijeh.Bješe baš minut u minut 7 ½ sati kad glavari počeše ulaziti uDvorac“. A kasnije: „Bješe već sat po ponoći kad je Gospodarobjavio sjednik svršenim“. Znači, pored sunčanog postojao je udvorcu i mehanički sat. No, u to vrijeme nije postojao mehani-čki sat koji je pokazivao i minute. Marko Dragović piše: „Osvanu poneđelnik, bješe 25. mart -

dan svetijeh blagovijesti“. Trebalo je da napiše: „Osvanupetak...“, jer je 25. mart 1485.godine padao u petak. Dalje piše:„15. maja bješe ove godine Spasovdan“. Te godine je Spasovdanbio 12. maja.Na skupu glavara s Gospodarom, Nikola Ozrinić podržavaju-

ći odluku selidbe Ivana Crnojevića na Cetinje između ostalogkaže: „Mislim da bi nas klelo potomstvo, i kleo naš narod, kojipade pod neprijateljskom silom, kad bi se mi bezpametno izlo-žili neprijateljskom ognju, a ne bismo se, koliko se može, priču-vali radi produženja borbe...“ Ukoliko je pod neprijateljskimognjem Dragović podrazumijevao artiljerijski oganj - to je uredu. Artiljerija je tada već učestvovala u ratnim okršajima. Akoje mislio na oganj iz pušaka bio je u zabludi.Ali savremeni crnogorski književnik Momir M. Marković u

knjizi Pismo Izabeti tiraža 4000 primjeraka (izdavač: Pobjeda,2008), priprema Crnogorce iz doba Crnojevića da se brane odTuraka ognjem iz pušaka. Podstaknut testamentom Đurđa

Boško Mijanović


Crnojevića, svojeručno napisanog u Milanu 22. oktobra 1499.godine, Momir Marković je napisao svoje viđenje posljednjevolje posljednjeg zetskog gospodara. Podnaslov knjige (palimp-sest) dozvoljava pjesniku Markoviću da pokrene svoju imagina-ciju i da svoje riječi stavi u usta Đurđa Crnojevića, dobivši takonovi dokumenat u kome se zapostavlja istinitost i realnost doga-đaja, njihova hronologija i drugo, pokušavajući da u tekstuarhaizira crnogorski govor. Osvrnuću se na dva fragmenta teksta za koja nema nikakvog

smisla da se nađu u knjizi. Na jednom mjestu (str. 24), izmeđuostalog, Đurđe Crnojević kaže: „Mojega ispovjednika i prijate-lja Makarija nijesam našao u Namastiru. Rekoše mi da je uzeonekoliko knjiga i šaku zemlje s groba svijetloga gospodara IvanaCrnojevića i otišao jedne noći neznano kuđ. U manastirskomkonaku zatekoh mlade monahe (...) Nekolicina što su sa jero-monahom Makarijem štampali knjige bijahu u skriptoriju sonom gatarom što je odista bila dobra u vidanju rana. S njom uskriptoriju od listova za knjige, savijahu fišeke za puške. Odslova rezahu sačmu i kuršume...“Nije mogao Đurđe Crnojević da napiše svojoj ženi Izabeti da

je u Cetinjskom manastiru zatekao one monahe koji su nekadštampali knjige, niti da kaže da su isti savijali fišeke za puške iod slova rezali sačmu i kuršume. Puška - musketa, kao vatrenooružje, prvi put se pojavila u Evropi u 16. vijeku. Vrlo je sporoulazila u naoružanje vojnika (pješaka) velikih država. Na sliciPredaja Brede - holandskog utvrđenja, koje se desilo 1625, aVelaskez je naslikao 1634, holandski i španski vojnici naoruža-ni su hladnim oružjem. Na slici se uočavaju samo dva pješaka spuškama. Prema tome, Crnogorci nijesu mogli da imaju puške na kraju

15. vijeka.Mnogi istraživači doba Crnojevića koriste tlocrt manastirskog

kompleksa mletačkog inžinjera Barbijerija iz 1692. - prije nje-



govog rušenja. Na slici je naznačeno da se na spoljnim zidovi-ma Manastira nalazilo oko 60 puškarnica. Olakim zaključiva-njem reklo bi se da su one izgradnjom Manastira namijenjene zapuščane cijevi. Od njegove izgradnje pa do njegovog rušenjaprošlo je dvije stotine godina. Vrlo malo je vjerovatno da supomoćni objekti ostali netaknuti za ovoliki period. Svakako dasu vršene na njima prepravke i prilagođavani su potrebama vre-mena. Možda je završetkom izgradnje Manastira bilo otvora naspoljnim zidovima ali ne za puščane cijevi. No, ne treba izgubi-ti iz vida činjenicu da su mletačke postaje boravile u njemu, štose i desilo u periodu nekoliko godina prije rušenja, pripremaju-ći se za odbranu od Turaka.U vrijeme Đurđa Crnojevića termin štampati nije bio formi-

ran, već su se za svršenu radnju štampanja knjiga upotrebljava-li glagoli napisati i spisati. U predgovoru Oktoiha prvoglasnikaiz štamparije Crnojevića nalazi se: „Videv az (...) ĐurđeCrnojević, crkvi prazni svetih knjig (...) vozrenovah pospešeni-jem svetago duha (...) napisah siju dušespasnuju knjigu...“ a upogovoru Psaltira s posljedovanjem stoji: „Az smerni i sveštenimnih Makarije ot Črnije Gori, spisah sije knjigi...“ Iste termine(napisati i spisati) sa značenjem naštampati nalazimo i u pred-govorima i pogovorima štampanih knjiga naših štampara tokom16. vijeka: Božidara Vukovića, Stefana Skadranina, JerolimaZagurovića, Stefana Paštrovića i drugih, što ne znači da već for-mirani termin iz tog perioda za umnožavanje tekstova pokretnimslovima, iz njemačkog, odnosno italijanskog jezika, ne ulazi unaš jezik. Pojavljuje se tek u epistoli Psaltira iz 1546. godineVićenca Vukovića. Zato smatram da Đurđu Crnojeviću nije tre-balo pripisati ovaj termin u pismu svojoj ženi.Na drugom mjestu u knjizi (str. 31) Momira Markovića, Đurđe

Crnojević piše Izabeti: „Moj blaženopočivši otac govorio je da jenarod kao gora od vadžole i ne može stajati uspravno bez pritkeuz koju se uvija. Narod je dobar kad se njim dobro upravlja.“

Boško Mijanović


Pasulj, odnosno fadžola (phaseolus vulgaris) porijeklom je izJužne, odnosno Srednje Amerike. U Evropi se pominje u prvojpolovini 16. vijeka. Tek krajem tog vijeka iz Holandije je prešaou Englesku. Postoji podatak da je Katarina Mediči, udajom za vo -jvodu od Orleana 1533. (koji je kasnije postao kralj Anri II), poni-jela između ostalog i vreću pasulja u Francusku kao dio miraza.Ivan Crnojević koji je živio do 1490. godine nije imao sreće

da upozna fadžole pritkašice.Do sada sam se bavio sa dva značajna događaja iz doba Crno -

jevića viđenih u mašti jednog kulturnog stvaraoca iz davno pro-šlog vremena i drugog - našeg savremenika. O samim događaji-ma nijesam pisao, već sam samo ukazao na neke nelogičnosti unjihovim opisima. U literarnim tekstovima kod autora provijava-ju njihova politička i nacionalna ubjeđenja, što ne treba zamjeriti.Kada se piše naučni ili stručni tekst, ne bi smjelo iz poznatih

činjenica uzimati samo one koje služe da opovrgnu neku tvr-dnju, a izostaviti one koje tu tvrdnju potvrđuju, već iz svih njihtreba da se izvuče zaključak.Adnan Čirgić napada Jelicu Stojanović, zato što „s pozivom

na udovicu Đurđa Crnojevića utvrđuje kako je testament ovogavladara pisan srpskim jezikom iako se u sačuvanom prijepisu natalijanskom jeziku kaže da je testament pisan jezikom i pismomslavenskim (‚lingua et lettera schiava‛)“ (Aktuelna jezička poli-tika u Crnoj Gori, u: Matica, proljeće/ljeto 2009, str. 79). AliAdnan Čirgić nije htio da napiše da zvanični organi u Venecijikažu da je Đurđev testament pisan na srpskom jeziku. Navešćuih onako kako ih je Miloš Milošević preveo u svojoj knjiziTestament Đurđa Crnojevića (kritičko izdanje sa komentarom,Cetinje 1994): (...) testamentarni zapis spomenutog njenogpokojnog muža, pisan njegovom vlastitom rukom, na srpskomjeziku, (...) uputiti rečeni testamentarni zapis, pa da se sasrpskog na latinski jezik, kao što je gore rečeno, prevede (...) Totraženje je procijenjeno pravednim i ostvareno preko vjerodo-



stojnog prevodioca, sa spomenutog jezika srpskog na latinski,jer je taj testamentarni zapis bio i jeste napisan na spomenutomjeziku srpskom. (...) rukom istog gospodina Đurđa, na jeziku islovima srpskim napisan i potpisan (...) testamentarni zapis sasrpskog jezika na latinski jezik od stručnih lica redigovati...(str.49-53).Zar srpski jezik nije slovenski jezik?

* * *

U dnevnom listu Vijesti, počev od 18. avgusta 2004, u šestnastavaka objavljen je tekst Radoslava Raspopovića Jedanarhivski dokumenat o sudbini štamparije Crnojevića nakonpada Zete pod tursku vlast. Tekst je, kako autor kaže, napisan„na osnovu jednog dokumenta iz korpusa građe prikupljene,najvećim dijelom u Arhivu spoljnih poslova Ruske imperije,sabrane između korica knjige pod radnim naslovom Materijal zaistoriju rusko-crnogorskih odnosa iz perioda vladavine vladikeSave i Vasilija Petrovića 1742-1766.“ Prilikom drugog boravkavladike Vasilija u Rusiji, koji je trajao od kraja 1757. do početka1759, vladika Vasilije je u pismu Sinodu Ruske pravoslavnecrkve od 13. februara 1758. naveo podatak da ovoj visokoj insti-tuciji poklanja Psaltir s posljedovanjem, štampan u Crnogorskojmitropoliji. Tekst pisma, kako ga navodi Radoslav Raspopović,glasi: „Pritom pred vašom svjetlošću čelebitije činim i prinosimjedan stari psaltir iz štamparije naše rezidencije cetinjske mitro-polije, štampan za života vojvoda naših Crnojevića i mitropoli-ta Vavile. To je štamparija uništena kad su Venecijanci (još prijesedamdeset godina) molili naše Crnogorce da im dozvole dapreko Crne Gore izvrše napad na tursku zemlju, odakle su sevratili preko cetinjskog polja i tajno postavili minu pod našurezidenciju.“ (4. nastavak). Poslije pronalaska ovog arhivskogdokumenta izgledalo bi da je riješeno pitanje, na koje su mnogi

Boško Mijanović


istraživači pokušali da odgovore, kakva je bila sudbina crnoje-vićke štamparije. I pored toga, ovo pitanje ostaće i dalje otvore-no. Navešću nekoliko činjenica koje potvrđuju ovu tvrdnju: 1. Presa koja je štampala Oktoih prvoglasnik folio formata ne

može biti mala. Prema broju monaha zapošljenih u štampariji(8), procijenjenom broju štampanih primjeraka (preko 1000),dužini vremena štampanja ove knjige i brzini otiskivanja tabakana presi, proizašao bi zaključak da je štamparija imala dvijeprese. Prostorija u kojoj bi se odvijale sve radnje štampanja knji-ge morala bi biti dosta velikih dimenzija. Ako je vladika Vasilijemislio na ovakvu štampariju, morala bi se naći na skiciBarbijerija napravljenoj prije rušenja manastira 1692.2. Ako je vladika Vasilije mislio samo na drvenu štamparsku

presu smještenu u nekoj od pomoćnih prostorija manastira, kojesu za proteklih dvjesta godina mijenjale izgled i bile u funkcijiživota kaluđera i drugog manastirskog osoblja, tada bi, za tajdugi period, od drveta prese malo što ostalo.3. Poznato je da je vladika Vasilije iz političkih razloga pred-

stavljao stanje u Crnoj Gori u ljepšem svijetlu nego što je stvar-no bilo. Možda je tim pismom htio da kaže da je u Crnoj Goripostojala mogućnost štampanja knjiga, ali to nije rađeno zbognedostatka materijalnih sredstava.4. I vladika Petar I, u Kratkoj istoriji Crne Gore, koju je pri-

premio Njegošev sekretar Milaković u crnogorskom kalendaruGrlica za 1835, na strani 64. govorio je da je Đurđe Crnojević osvom trošku nabavio tipografiju i smjestio je na Obodu. Ova tvr-dnja kasnije se pokazala kao netačna.Konstatujući da arheološka istraživanja Manastira Crnojevića

nijesu dovela do pronalaženja lokacije štamparije, PavleMijović smatra da je prostorija mogla biti nad svodom iznadpotoka, koja je u Barbijerijevoj skici označena kao kuhinja. Ovomišljenje potkrepljuje činjenicom da je prostorija veća od osta-lih u manastirskom kompleksu, da izlazi preko potoka, pa joj je



pristup, osim kroz glavnu kapiju, mogao biti zaseban. Na krajuPavle Mijović zaključuje: „Baš takvim situiranjem, veličinom i,osobito, djelimičnim nadjahivanjem potoka, u stvari rijekeCetinje po kojoj je Cetinje dobilo naziv, mogla pokretati vode-nički točak (odnosno zamjenjivati dobrim dijelom godine ručnipogon prese), ovaj objekat bi, prije no koji drugi (ćelije i ispodnjih svoltane konobe), mogao biti namijenjen Štampariji.“(Pavle Mijović, Crnojevića manastir na Ćipuru, u Pet vjekovaOktoiha, str. 198. - Zbornik radova CANU, Podgorica 1996).Iz mišljenja Pavla Mijovića proizilazi da je Crnojevića štam-

parija mogla imati nekakvu hidromehaničku presu. Do danasnije poznato da je takav mehanizam konstruisan u 15. vijeku zaštampanje knjiga!U tekstu Radoslava Raspopovića (1. nastavak) nalazi se poda-

tak da je u Crnojevića štampariji štampano šest knjiga i nabrajaih: Oktoih prvoglasnik, Psaltir s posljedovanjem, Oktoih peto-glasnik, Molitvenik, Četvorojevanđelje i Cvjetni triod.Neosporno je da je štamparija štampala samo prve četiri

knjige. Podatak da su iz Crnojevića štamparije izašle i poslje-dnje dvije u nauku je uveo Đorđe Sp. Radojičić. Naišavši ujednoj rukopisnoj knjizi u Dečanima na četiri štampana listaslovima Crnojevića štamparije, Radojičić je zaključio da pri-padaju Cvjetnom triodu. Deset godina kasnije, 1961, objavio jetekst u Bibliografskom vjesniku u kome je raniju tvrdnju opo-vrgao - navedeni listovi pripadaju Molitveniku. U člankuobjavljenom O Crnojevića štampariji (Glasnik skopskog nauč-nog društva, Skoplje 1938), Radojičić navodi da je 22. oktobra1937. godine imao pisano Četvorojevanđelje - prepis izCrnojevića štamparije i da je za kratko vrijeme, koje je imaona raspolaganju, mogao da zapiše nekoliko bitnih rečenica, izkojih se vidi da je prepis načinjen 1548. „ot formi Crnojevića,ot složenija Makarijeva“, rukom prezvitera Vuka uBuđanovcima u Sremu.

Boško Mijanović


U poglavlju Nesačuvana i izmišljena izdanja knjige Počecištamparstva u Crnoj Gori Nemirovski analizira iznesenu tvr-dnju Đorđa Sp. Radojičića i upoređuje nekoliko poznatih stranaBuđamovačkog četvorojevanđelja sa (vlaškim) Četvorojevan-đeljem iz 1512. Poslije svestrane analize zaključuje: „Sve gorerečeno primorava nas da posumnjamo u ispravnost tvrdnjeĐorđa Sp. Radojičića: ‘Prezviter Vuk nema sumnje imao je predsobom Četvorojevanđelje iz štamparije Crnojevića. Ono mu jeposlužilo kao izvod za Buđanovačko jevanđelje’.“Prema tome, o Četvorojevanđelju iz Crnojevića štamparije

mogu samo da se daju pretpostavke koje se ne mogu dokazati.U tekstu Radoslava Raspopovića nalaze se i dvije ilustracije iz

Oktoiha petoglasnika - Dvorac Ivana Crnojevića i Crkva mana-stira Crnojevića. Da li su baš oni prikazani na ilustracijama raz-motriću kasnije. Danas je poznato šest ilustracija Oktoiha - pretpostavlja se da

ih je u knjizi bilo 28. Četiri od njih su u fragmentu Oktoiha izDečana, a dvije su poznate po reprodukcijama fragmentaOktoiha Narodne biblioteke, a koji je uništen prilikom bombar-dovanja Beograda od strane Njemaca 6. aprila 1941. Svaka odnjih sastavljena je iz dva dijela: okvir (zajednički za sve njih) iscenski dio ilustracije koji se umeće u otvor okvira. Njihovuumjetničku analizu i komentar dao je Dejan Medaković, aVojislav J. Đurić je ukazao na njihov gotički stil, ne opovrgava-jući u njima pravoslavnu ikonografiju. Kada govori o umjetni-čkoj obradi Oktoiha petoglasnika, Jevgenij Nemirovski (IzdanjaĐurđa Crnojevića - Crnogorska bibliografija I-1) upućuje čitao-ca na monografiju Dejana Medakovića (Grafika srpskih štam-panih knjiga XV-XVII vek), na koju se oslanja i njegova analizaokvira za ilustracije. Zapaža da je biljni ornament okvira sacvjetnim rozetama sa šest i osam listića. I Sreten Petković uumjetničkoj analizi okvira za ilustracije ne ide dalje od onogašto je do tada bilo poznato, tvrdeći „da je drvorezac i tipomokvira oponašao vrlo dosledno ondašnje venecijanske izvore“.



Govoreći na okruglom stolu u Kotoru - Kotor i staro štam-parstvo - koji je održan krajem decembra 1994, povodom petstogodišnjice Crnojevića štamparije, Vojislav J. Đurić je naglasioda je već prošlo četvrt vijeka od kad je izašla Istorija Crne Gore,a da se nije došlo do novih saznanja o izvorima umjetnosti iumjetnicima povezanih sa Crnojevićima. (U Istoriji se nalazipoglavlje Umjetnost, koje je napisao Đurić). Nije se dalje pošlona proučavanju njihovih spomenika ni ukrasa u crnojevićkimknjigama. „Pokazalo se, u godini proslave pet vekova cetinjskeštampe, da se, kada je reč o grafici, uglavnom ponavljaju anali-ze Dejana Medakovića“, kaže on. (Gotika u cetinjskoj štampi -Arhivski zapisi 2/1994, Cet, str.127). U Napomenama Đurićkaže da je jedino R. Vujičić (Neka zapažanja o ilustracijamaOktoiha petoglasnika Crnojevića štamparije - Crnojevića štam-parija i staro štamparstvo, Podgorica 1994) „pokušao da proširirazmatranja o zapadnim umjetnicima u štamparskoj radionici naCetinju. Njegova zapažanja oslanjaju se na opšta mesta u umet-nosti te epohe, a ne na konkretne analize“. U radu Grafički okvir ilustracije u Oktoihu petoglasniku štam-

parije Crnojevića (Zbornik povodom pola milenijuma crnogor-skog štamparstva, Matica crnogorska, Cet, 1995, str. 66-67),Rajko Vujičić analizira detalj okvira na kome se između lava izmaja nalazi mali krilati dječak. Poslije objašnjenja simbolalava, koji predstavlja „simbol moći i najviše vlasti, a posebnoprodorne moći svjetlosti i riječi“ i zmaja koji se „smatra simbo-lom zla i demonskih težnji“, kasnije kaže: „Posebnu pažnjuzavređuje jedan detalj na okviru koji je do sada ostao skoroneprimijećen. Naime, između lava i zmaja (baziliska), nalazi sejedan mali krilati anđeo, koji skoro panično bježi od zmaja kojise na njega okomio, rukama ispruženim naprijed - upravo kaoda traži spas i zaštitu od lava.“ U objašnjenju ispod detalja okvi-ra na kome se nalaze ova tri bića stoji: „Likovna alegorija, kri-lati puto (Zeta) između lava (Mletačka republika) i zmaja(Otomanska imperija).“

Boško Mijanović


Ja sam u knjizi Vertikale Cetinja analizirao okvir za ilustraci-je i zaključio da ne predstavlja samo likovni ukras, već da jemeđusobni položaj njegovih geometrijskih elemenata skladnokonstruisan i da svaka likovna figura na njemu ima određenusimboliku. Može se smatrati da okvir predstavlja hrišćanskonebo. Čitava njegova površ pokrivena je biljnim ornamentom.To su stilizovane vriježe bršljana, koji u hrišćanskoj simbolicipredstavlja vječnost života, a kojima su svi grafički elementi


Okvir za ilustracije


povezani u jedinstvenu cjelinu. Tu su i cvjetne rozete bršljanakoje se u prirodi pojavljuju početkom jeseni. U četiri ugla okvi-ra, kružno obuhvaćeni vriježama, smješteni su simboli četvoricejevanđelista, koje sam pronašao na nebeskoj sferi u najsjajnijimzvijezdama sazvježđa: Bika, Lava, Škorpije (Orla - sazvježđekod nekih drevnih naroda) i Vodolije (Čovjek).Korijeni hrišćanske ikonografije pružaju se duboko u pagan-

sku ikonografiju. Mnogi paganski motivi uklopili su se u hri-šćansku simboliku, kao na primjer: krilati anđeli, duša u likumalog đeteta, oreol itd.Kako navedenom grafičkom detalju (lav, golo dijete, zmaj), i

po mjestu i po simboličnom značenju pripada centralno mjestona okviru za ilustracije, to ću o njemu dati opširnije objašnjenje.Lav se u umjetnosti renesanse upotrebljavao u različitim znače-njima. On je simbol hrabrosti, snage, veličanstva. Zmaj (drakon)je u renesansi upotrebljavan kao simbol đavola. U njemu se sje-dinjene negativne osobine kao što su zlo, tama i dr. Ako nazvjezdanoj karti neba potražimo sazvježđe Lava i sazvježđeZmaja, uočava se da se prvo nalazi na južnom dijelu naše hemis-fere, dok se drugo nalazi na śeveru, između dva nebeska meri-dijana koji obuhvataju više od trećine nebeske sfere. Smatra seda je śever područje mraka i hladnoće, a nasuprot njemu je jug,područje svjetlosti i toplote. Zmaj je okružen mrakom, a Lavprodornom svjetlošću.U hrišćanskoj simbolici i ikonografiji malo golo dijete pred-

stavlja dušu. Na čuvenoj slici El Greka Sahrana grofa odOrgaza, anđeo odnosi njegovu dušu prema nebu, simboličnoprikazanu kao tijelo malog đeteta, koja treba da se sjedini s bož-jom svjetlošću. U studiji Mirona Flašara Novoplatonsko predanje i izvori Luče

mikrokrozma (Zbornik Filozofskog fakulteta, VI-2, Bgd. 1962,str. 203 i 212), kaže se da uzlijetanje duše, koje je opjevano uprva dva pjevanja „pripada onom prebogatom nizu opisa vizio-

Boško Mijanović


narskih i eshatoloških putešestvija, koja, u svojim indo-iranskim,grčko-rimskim, hebrejskim i hrišćanskim varijantama kriju sli-čne tipove osnovnih shema.“ Iznad materijalnih sfera kosmosanalazi se nematerijalni svijet - duhovni svijet, svijet ideja, svijetboga. U hrišćanskoj eshatologiji mnoge predstave stvorene supod uticajem eshatoloških vjerovanja. „Iz orfičko-pitagorejskihuputstava znamo: put u krajeve blaženstva vodi udesno. Desnoleži i izvor Sećanja, koji donosi trajno blaženstvo, levo je krajbeloga čempresa, vrelo vode Zaborava, kad du ša od nje pije,pada ponovo u materiju.“ I Platon pravednim du šama određujedesno i gore, a nepravednim lijevo i dolje. Ova kva orijentacijaprihvaćena je i u hrišćanskoj kosmologiji i eshatologiji. Sad nije teško objasniti šta se htjelo kazati grafičkim spojem

lava, đeteta i zmaja na okviru za ilustracije. Između lava i zmajanalazi se krilato dijete koje simbolizuje dušu. U onom, budu-ćem, drugom svijetu duša se našla između svjetlosti i tame,između vječitog blaženstva i vječitih muka. Duša je u pokretu udesnom pravcu, prema onome koji daje svjetlost, da ga ugledapomoću njegove svjetlosti. Lav kao simbol svjetlosti i dobra ležidesno od đeteta, a njemu potpuna suprotnost, simbol zla i mraka- zmaj, nalazi se lijevo.


Lav, dječak i zmaj


Tri stotine pedeset godina poslije štampanja Oktoiha petogla-snika, odnosno pojave predstave uzlaženja duše na nebo, prika-zane na okviru za ilustracije, opet se duša našla vođena anđelom- sada u kosmičkoj drami u Njegoševoj Luči mikrokozma. Uuzletu prema vanvremenskom i beskrajnom svijetu duša je pošladesno - prema svijetu božije svjetlosti. Na tom putu nailazi naposljednje sfere, granice materijalnog i duhovnog svijeta (kri-stalni brijeg i zračni brijeg).

„Kći nebesna usliši mi molbui na desno krug poleta saviput jednoga mira velikoga:na sv’jetlom mu bregu počinemo.“ (I 147-150)

Odatle, anđeo vodi dušu na zračni brijeg, odakle joj pokazujenebo kuda će da lete, u kojem je božiji presto iz kojeg se „lučebesamrtne na sve strane r’jekama sipahu“. Ali anđeo duši poka-zuje i drugu stranu neba:

„Gledaj - kaže - na lijevu stranu,te šar vidi onaj pogolemite pružaje crnokrake luče.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .Ad se zove, car mu je Satana,mračna duša, neba nenavisnik,zlo je njemu jedina utjeha,on se sa zlom vječno obručio;“ (I 282-294)

Zanesena čudesima tvorca, duša je pala u duboku klonulost.Anđeo je vraća u budno stanje - da se oslobodi zemaljske čulno-sti, da bude čista duša - govoreći joj, više zapovjednim glasom:

„Sini - kaže - ognjem stvoritelja!Ti si iskra za nebo stvorena;“ (I 321-322)

Boško Mijanović


i duša otvara oči - postaje budna, spremna da uđe u carstvosvjetlosti „na valove tihe beskonačne“.Kao što se vidi malo golo dijete ne simbolizuje Zetu koja traži

zaštitu od Mletačke Republike.Kad je Đorđe Sp. Radoičić 1941. objavio članak O jednoj ilu-

strovanoj srpskoj inkunabuli (Umjetnički pregled, sv. I, Bgd, str.25) u kome je iznio tvrdnju da je na ilustraciji Tri meloda uOktoihu petoglasniku Crnojevića štamparije predstavljenjacrkva Rođenja Bogorodice na Cetinju, problem izgleda crkveIvanovog manastira je riješen. Tako bi se moglo kazati.Dovoljno je iz već poznate skice Barbijerija pažljivo čitatiraspored i sadržaj objekata manastirskog kompleksa i dodatiovome arhitektonski opis crkve s ilustracije Oktoiha, zadužbinaIvana Crnojevića će se ponovo pojaviti - sada u našoj mašti.Barbijeri nije zaboravio da ostavi razmjer tlocrta u stopama, papomoću lenjira i malo računanja, eto i veličine osnove u metri-ma čitavog manastirskog kompleksa. Kako su skoro svi istraži-vači saglasni u mišljenju da je na graviri crkva Cetinjskog mana-stira, teško je dati neko drugo, koje bi odstupalo od mišljenjatolikog broja eminentnih naučnika.U ilustraciji Tri meloda śede ispred crkve držeći otvorene knji-

ge: Sv. Josif, Sv. Jovan Damaskin i Sv. Teofan. Središnje mjestona ilustraciji pripalo je Jovanu Damaskinu, jednom od najvećihistočnih teologa do raskola. Živio je u 8. vijeku kao veliki pjes-nik religijske poezije. Josif Kanonotvorac (atribut iz crkvenogkalendara Psaltira s posledovanjem Crnojevića štamparije) ihimnograf Teofan su, takođe, značajni predstavnici melodijskepoezije iz doba ikonoklazma. Ovu ilustraciju istraživači upoređuju s ilustracijama Tri melo-

da iz Oktoiha vlaškog iz 1510. i Oktoiha petoglasnika gračani-čkog iz 1538/39. Na njima su likovi trojice crkvenih meloda aiza njih manastir Gračanica, odnosno Trgovište, te zaključuju daje cetinjska crkva i na ilustraciji Oktoiha Crnojevića. Ako se



bolje pogledaju sve tri ilustracije, samo cetinjska čini jednu cje-linu, a kod ostale dvije melodi su odvojeni od crkve (čine pose-bne djelove kompozicije). Na gračaničkoj ilustraciji konstruk-tivni arhitektonski elementi prikazani su u detaljima. Na cetinj-skoj nema kolonade sa kapitelima koja se nalazila blizu crkve idavala joj lijepi izgled. Ne vjerujem da bi nju izostavio graver.Oko 1420. godine, izvjesni Michele a Murano prikazao je na

minijaturi Svetu (Bogorodičinu) kuću kako plovi na talasima

Boško Mijanović

Tri meloda


mora (G. Santarelli, La Santa Casa di Loreto, Loreto 1988, str.334). Kuća ima velike sličnosti s crkvom na ilustraciji Oktoiha.I na cetinjskoj ilustraciji je Bogorodičina kuća, ali koja: onazamišljena njena iz Nazareta, ili ona na Cetinju - posvećenanjoj? Božija ruka je blagosilja, zračeći svjetlost koja je obuhva-ta. Na ilustraciji božija svjetlost je prikazana bijelim tačkicamana crnoj podlozi, jer „sveti tvorac veličestvom sjaje u iskramakako u suncima.“ (I 117-118)Kompozicijski najsloženija ilustracija je Sabor Jovana

Krstitelja. Jovan propovijeda kraj rijeke Jordana, a prema njemuse kreće grupa ljudi, izlazeći iz grada, da sluša njegove riječi.Medaković opisuje Jovanov lik s gustom bradom i dugom kosom,odjeven u donju haljinu od kamilje dlake. Pored njega je śekiranaslonjena na drvo. U talasima rijeke ljudska glava, kao personi-fikacija Jordana. Medaković, zatim, opisuje grad sa kulama -jedna četvorostrana, a druga kružna, i u pozadini je visoki roman-ski zvonik. Kaže da ovakvo gradsko utvrđenje odgovara realnojarhitekturi Primorja, a graveri su ga viđeli najvjerovatnije uKotoru. Kada govori o grafičkim rješenjima ove ilustracije kaže:„Njena crna osnova oživljena je sitnim belim tačkicama. Plastikatela dobijena je isključivo upotrebom linija; šrafiranje se tek jedvaprimetno javlja na stenju stilizovanog pejsaža.“ (Nav.dj. str. 101)Pavle Mijović u eseju o renesansnom Cetinju (Monodija u

kamenu, Kruševac 1967, str. 112-114) prvi je iznio tvrdnju dagrad na ilustraciji predstavlja dvorac Ivana Crnojevića.Vjerovatno mu je poslužila za paralelu ilustracija Tri meloda zacetinjsku crkvu. Dvorac je „s jednom kružnom i jednom četvo-rostranom visokom kulom, čija su isturena kruništa na moćnimkonzolama kao na savremenim renesansnim utvrđenim dvorci-ma, sa otvorima za topove koji tek što su bili uvedeni u upotre-bu, sa širokom renesansnom kapijom i prozorima na dvosprat-nom renesansnom zvoniku - da takav zvonik uz stravičnonadneseni krševiti obronak nije plod mašte, o tome nema sum-



nje.“ Dalje kaže da taj dvorac nije ni kotorski, ni dubrovački, nitivenecijanski, pa na kraju zaključuje: „sve dotle dok arheološkaiskopavanja ne ubiciraju ovaj jedinstveni renesansni spomenikdvorske arhitekture, ovaj njegov likovni prikaz ostaće kao jedi-ni potrebni dokumenat njegova postojanja.“ Sve je lijepo rečenoali je nevjerovatno. Pavle Mijović nikakvih dokaza nije dao zasvoju tvrdnju, niti je pokušao da otkrije šta se htjelo iskazati uskrivenim riječima ilustracije Sabora Jovana Preteče. Tako smodobili izgled dvorca Ivana Crnojevića.Ovo mišljenje ubrzo su prihvatili i drugi istraživači, većinom

u Crnoj Gori. Dušan Martinović je često koristio ovaj podatak, ina jednom mjestu kaže da je „dvorac predstavljao jedinstvenspomenik dvorske arhitekture“ (Cetinje, Cet.1977, str. 54).U monografiji Cetinje (Cet.1994, str.293-294) nalazi se prilog

Dvorac Ivana Crnojevića, u kome Tatijana Pejović, analizom gra-vire, dolazi do zaključka da je na njoj prikazana „tipična feudalnagrađevina, sa naglašenim odbrambenim karakterom“. Daje opiseulazne kapije, kule četvrtaste i kule kružne osnove i odbrambenihzidova „Četvrtasta kula posjedovala je i veliki prozor - osmatrač-nicu“. U unutrašnjosti dvora opisuje vitku kulu sličnu zvoniku.Opis dvora Tatijana Pejović završava: „Sa lijeve strane dvora, štobi odgovaralo i današnjoj situaciji, na graviri su prikazane stilizo-vane stijene sa vegetacijom. Između brda i dvora izgraviran jevodeni tok. (...) Postojanje ponora, mlina iz doba Crnojevićai ’ladnice’, u neposrednoj blizini tadašnjeg dvora, ukazuje namogućnost da je lokalni pejzaž na graviri takođe realan...“Kompozicija Sabor Jovana Preteče likovno je postavljena i u

prostornoj i u ikonografskoj perspektivi. U odnosu na njemunajbližu grupu ljudi, Jovan Krstitelj je dat u ikonografskoj per-spektivi. Iako se nalazi na istom mjestu u prostoru (na istomudaljenju od posmatrača), Jovan Preteča je mnogo veći od sva-kog iz te grupe, što ukazuje na njegovo centralno mjesto u radnjiove kompozicije. „Jovan imađaše haljinu svoju od kamilje dlake

Boško Mijanović


i pojas kožni oko bedara svojih“ (Mt 3.4). Tu je i śekira kodkorijena stabla i „svako, dakle, drvo koje ne rađa dobra roda,siječe se i u oganj baca“ (Mt 3.10). Narod izlazi iz grada da gaJovan krsti u rijeci Jordan i da ispovijedi svoje grijehe. Jovan propovijeda narodu pokajanje i unutrašnji preporod i

kaže: „Pokajte se jer se približilo Carstvo nebesko“ (Mt 3.2).Jovanove riječi su ispisane na svitku, koji se nalazi ispred njega,a naslonjen je na stijenu. Taj „stravično nadneseni krševiti obro-nak“, kako je kazao Mijović, u stvari simbolizuje božije prisustvo(Leksikon ikonografije i simbolike hrišćanstva, str. 546). Šrafira-nje koje se „jedva primetno javlja na stenju stilizovanog pejsaža“,


Sabor Jovana Krstitelja


koje zapaža Medaković, nije samo plod umjetničke slobode gra-vera već se njime određuju zraci božije svjetlosti. Ona ispunjavačitavu okolinu (ilustraciju), što je predstavljeno pomoću bijelihtačkica, jer, kako kaže Plotin „ova svetlost potiče od Najvišegbića, ona je Najviše biće. Možemo verovati u njegovo prisustvokad Ono (...) dolazi noseći svetlost; svetlost je dokaz dolaska“.(Citat preuzet iz: B.Rasel, Istorija zapadne filozofije, str. 292)Utvrđeni grad je sa dvije kule - četvorougaonom i okruglom,

s nazubanim kruništima. Na vrhu krova četvorougaone kule na -lazi se krst sa zastavom. Na kruništima kula izražene su dvijegeometrijske figure - kvadrat i krug. U hrišćanskoj simbolici kr -ug je, suprotno od kvadrata, znak neprekidnog i vječnog po sto -janja. Kvadrat je simbol zemlje i zemaljskog života. Nazu b ljenakruništa simbolizuju čistotu, a krst sa zastavom je simbol pobje-de i slave, jer je krst kao znak poniženja postao simbol slave(Leksikon, str. 356). Čovjekova glava na prozoru četvorougao-ne kule pokazuje da je u njoj život. Vitki toranj u gradu koji jesličan zvoniku simbolizuje nebeska čovjekova stremljenja kanebu i bogu. Nije teško povezati ove simbole u jedinstvenu cje-linu. Krštenjem, Jovan Krstitelj oslobađa narod (obasjan boži-jom svjetlošću) od grijeha, i njihov zemaljski život veže za vje-čno postojanje. Ističe se i pobjeda Hristove crkve - dolazećegnebeskog carstva koje vjernike posvećuje i dovodi u vječno bla-ženstvo, u vječno uživanje u sjedinjavanju s bogom. Kao što se vidi niti su na grafičkoj ilustraciji kotorske kule,

niti dvospratni zvonik rađen po uzoru na zvonik iz Venecije, nitistijene ispod Orlova krša, a još manje dvorac Ivana Crnojevića.Graver je kao dekor za ovu scenu koristio savremene građevin-ske objekte koji su se mogli viđeti u mnogim mjestima tog doba,komponujući na njima i van njih hrišćanske simbole! I tako, ispitivači crnogorskog kulturnog nasljeđa ponavljaju

netačnu tvrdnju uvedenu u nauku - da je dvorac IvanaCrnojevića na Cetinju prikazan na graviri Oktoiha.

dvorac crnojeviĆa nije prikazan na graviri u … bosko mijanovic.pdf · 160 matica, jesen 2009....

Documents