Godina XXXII. Broj 4.

List izilazi jedan put na m jesec na podrug do dva arka. — Članovi ga dobivaju bes­platno. Pretplata za nečlanove na godinu

12 kruna, na pol godine 6 kruna.

Članarina, pretplate i sve ostale uplate imaju se poslati ili uplatnim listom k i. ug.-hrv. post. štedionice zboru ili post. doznaČnicom blagajniku dru. Oskaru W eissu u Zagrebu,

N ikolićeva ulica broj 8.

Reklam acije radi »Liječničkog vijesnika« imadu se upraviti na Dioničku tiskaru u ZagrebuGundulićeva ulica br. 18.

R ukopisi se šalju uredništvu lista (dru. V . F lorsch Ü tZ U , M esnička ulica br. 24, T elefon br. 831. Za oglase plaća se po dvostupačnom redku ili prostoru 30 filira.

D v a d esetp et-g o d išn jica d je lov an ja dr. T eodora W ik erhau sera .Teodor W ikerhauser odlikuje se savjesnošću i poštenjem , a ta dva svo js tva

ne poznaju ni ko m p ara tiv a ni superla tiva . B lagost i suću t sa bolesnicim a može im ati sam o liječnik, koji u svakom bolesniku gleda prije teću p ropast sreće jedne obitelji. Ž ivot svakoga čovjeka je od ta k e vrijednosti, da liječnik, koji je na sebe preuzeo zadaću, da se brine za zdrav lje drugih, m ora b iti osobito snabdjeven umom, da tu svoju zadaću ispuni dostojno povjeren ja, koje m u se posvećuje. Briga za spas drugih čini čovjeka plem enitim , a nada i čvrsto uv jerenje, da će svojim m arom moći drugom u u najvećoj bijedi, kod narušenog zdrav lja , pomoći, čeliči m u značaj i krijepi ga u svim tešk im časovim a, kad m ora da zdvaja nad svojom nemoći. Tek rijetk i su dani zadovoljštine. Ali k a tk ad , ako tra č a k takvoga dana zasine, onda oštećuje p lem en ita čovjeka za sva razočaran ja , koja je na svom m učnom p u tu doživio i jači ga n a daln ji u s tra jn iji rad . N eum ornost u radu , nepokolebivost u prosudjivan ju životnog p rob itka svoga bližnjega resi nesebičnog borca hum ani- te ta . Liječnik n ije vod ja djece sreće, već skrom ni su p u tn ik nas trad alih , čas im iscjeljuje rane, koje su dobili u životnoj borbi, čas im sam o blaži boli, da lakše dočekaju svoj sud jen i k ra j. To je živo tna zadaća idealnog liječnika, a tu je za­daću Teodor W ikerhauser dobro shvatio . P ron iknu ti u njegovo shvaćanje je duž­nost njegovih učenika. N jihov je p u t laganiji, je r im uvijek pred očim a sto ji p ri­m jer dvadesetipetgodišn jeg rada Teodora W ikerhausera.

Dr. T eodor W ikerhauser počeo je sa svojim radom prije dvadeset i pe t godina kao sekundarn i liječnik u bolnici m ilosrdne braće u Zagrebu. K ra tko vrijem e n a ­kon toga prešao je u službu bolnice m ilosrdnih sesta ra u Zagrebu. Tu je osnovao kiruršk i odjel. Iz m ale, po starom uredjene bolnice, nas tao je njegovim su rad- n ištvom velik, m oderan zavod, u kojem je podigao k iru ršk i odjel do današn je visine. T ijekom d v ad e se t i pe t godina odgojio je u svom duhu m nogo m ladih li-

Strana 158 LIJEČN IČK I VIJESNIK 1910. Broj 4

ječnika, koji su p reuzeli rad u m an jim bolnicam a u zem lji, te ta m o rade n a ko ris t bolesnog ljuds tva . T im je učinio za opće zd ravstveno s ta n je u svojoj dom ovini to liko , da se m ora u v rs tit i u red p rv ih o tadžben ika .

D ne 2. t ra v n ja sab ralo se u bolnici m ilosrdn ih se s ta ra m noštvo liječnika, da čestita ju svečaru . Od reda m ilosrdn ih se s ta ra pozd rav io je svečara p resv ije tli g. s u p e r i o r S e i g e r s c h m i d t . U duljem govoru istakao je govornik vrline i zasluge dr. W ik e rh a u se ra :

V e l e m o ž n i g o s p o d i n e !Im ade zgoda u čovječjem živo tu , gdje se jače spom inje on ih dužnosti, n a koje

b i m orao gotovo svak i dan m isliti. Je d n a od tih dužnosti je zahvalnost. D anas je 25. godina što Vam je , Velemožni gospodine, po P rovidnosti n a ovom zavodu odredjeno polje V ašem u zam jernom u d je lovanju . D užnost je n aša , da zahvalim o g. Bogu za sva dobročinstva, što ih je Vam a, velem ožni gospodine, a po V am a k roz ovih 25 godina ovom u zavodu iskazivao. Toj smo dužnosti udovoljili sve­čanom službom Božjom i pjesm om zahvalnicom u crkvi.

Z ahvalnost je dužan ovaj zavod i V am a, Velemožni gospodine, koji s te k roz 25 godina ulagali sve svoje sile, da se podigne do one visine, n a kojoj sada stoji. N em a sum nje Velemožni gospodine, da su Vaše ime, Vaš rad , V aša v je š tin a bili razlogom , da su h iljade i h iljade traž ile pom oći u ovom zavodu, te si je onaj dobri glas stekao , ko ji sada uživa širom h rv a tsk e dom ovine. Za to Vam ja u ime družbe se s ta ra m ilosrdnica, k o ja je vlasnica toga zavoda, na jsrdačn ije zahvalju jem .

Osim zavoda dužne su Vam a, Velemožni gospodine, zahvalnost one hi­ljade, ko jim a ste Vi neposredno pom ogli svojim trudom i svojim znanjem , a opet posredno h iljade i h iljade, ko jim a ste v ra tili one, koji su im bili mili i dragi. Koliko p u ta ste o trli suzu rod ite ljim a, k ad su se d jeca v ra tila zd rav a iz zavoda, koliko p u ta pov ratili brižne rod ite lje nejako j djeci, da ne o stanu siro te .

K ad bi sve ove h iljade i hiljade zahvaln ih ljudi h tje le danas da V am a zahvale, ne bi ih n ijed n a p a ni na jveća p ro sto rija u Z agrebu o b u h v a titi m ogla. U ime n jihovo p rim ite n a m oja u s ta n a jsrd ačn iju zahvalu .

O va zahvalnost, ko ju Vam mi svi dugujem o, o s ta ti će tra jn a u našim srcim a, a n a ć i će izražaj u iskrenoj želji, da Vas Svevišnji uzdrži još m nogo godina na korist onim a, koji budu u Vas, Velemožni gospodine, pom oći traž ili. U to ime Bog Vas, Velemožni gospodine, poživio n a m nogaja lje ta ! Živio !

Od liječnika bolnice m ilosrdnih se sta ra govorio je rav n a te lj bolnice dr. I v a n K o s i r n i k , kod kojega je dr. W ikerhauser počeo službovati kao po­m oćni l i je č n ik :

M i l i s v e č a r u !Ju č er navršilo se je 25 godina, kad si Ti svo ju službu u bolnici m ilosrdnih se­

s ta ra nas tup io . Sastali smo se, da s Tobom proslavim o T voj jub ilej. Radosno čestitam Tebi najsrdačn ije u ime zbora liječnika ove bolnice. Neću da nab ra jam T vo je velike zasluge kao liječnika, zasluge, koje si si s tekao u savjesnom vršen ju te šk e , odgovorne, m uko trpne službe bolničkog liječnika. Neću da spom injem k rep o sti, koje Te rese kao dobrog druga, uzor kolegu. Mi Te svi poznam o, poz­

Broj 4. LIJEČNIČKI VIJESNIK 1910. Strana 159

n a to je T voje me diljem cijele mile naše nam dom ovine, Tvoje ime slavi i d a ­leko preko g ran ica naše zemlje, ali is taknu ti m oram danas, da je Tvoje ime usko, nerazriješivo skopčano sa razv itkom ove bolnice.

K ada si p rije 25 godina svoju službu nas tup io , bila je n aša bolnica m alena ; mi d v a sam i vršili sm o liječničku službu, a bolesnika imali smo do 200 poprečno. Ali bolnica se je godim ice širila, broj bolesnika rasao je od godine do godine tako , da im am o sada poprečno do 700 bolesnika u bolnici. D a je tom u tako , uzrokom je uz sve druge fak tore sigurno u prvom redu liječnička n jega bolesnika.

T vo ja je velika zasluga, da je n aša bolnica došla n a tako dobar glas, T vo ja je zasluga da si je n aša bolnica stek la toliko povjerenje u narodu.

N eka mi bude dozvoljeno, da Ti se danas svečano zahvalim za Tvoje lju- bezno i kolegialno susre tan je i molim da nam ostaneš i u buduće isti.

V ruća n a ša želja j e s t : dragi Bog te uzdržao još mnogo godina u najboljem zd rav lju , n a ko ris t n aro d a i naše nam povjerene bolnice. Živio !

Prim . dr. M i r o s l a v pl. Č a č k o v i ć predao je svečaru spom enicu, koju su nap isali svi W ikerhauserovi učenici, te ga u ime učenika pozdravio slijedećim govorom :

V e l e š t o v a n i n a š u č i t e l j u !

D vadeset i p e t je godina što si počeo rad iti u bolnici m ilosrdnih sesta ra u Zagrebu. Započeo si d je lovati u naponu m ladenačke snage, svršio si ovaj odsjek rad a u punoj m uževnosti, došao si u bolnicu u poletnom žaru težn je za radom i nap re tk o m , a sada si u n jo j m oćan bogatim znanjem , iskustvom i um ijećem . P o­svetio si bolnici, posvetio nam a onaj odsjek života, u kom čovjek posta je ono, što im ade da bude, u kom se razv ije sva njegova b it.

U to dvadeset i p e t godina u prvom je redu zasluga i djelo Tvoga rada i um a, da se je iz m ale bolnice razvio velik bolnički zavod, T i si ga postavio na prvo m jesto u H rvatsko j. Radio si tiho i skrom no, za Tvoj rad nisu govorile riječi, već čini, n ije ga veličao govor, već krunio uspjeh.

Nu ne duguju Ti zahvalnost samo hiljade i h iljade bolesnika, kojim si vratio zdravlje i spasio život, već im ade da Ti zahvali za Tvoj sav je t i nauk , za pobudu i pom oć i mnogo učenika, koje si sprem io za život i rad . Nu nisi nas sam o naučao pokazivanjem i tum ačenjem , već si nas najbo lje uv ijek učio svojim prim jerom , strp ljiv , m io i požrtvovan za bolesnike, neum orno radin za napredak i znanost, točan i sav jestan u službi, m iran i prom išljen kod svakoga posla, bezuvjetno odan p ošten ju , p rav u i istin i, uv ijek po tpuno nesebičan, neprija te lj svakom isticanju i svakoj buci. I tk o je u z Tebe radio, tko je zavirio u T voju dušu i upoznao Tvoju ćud i Tvoj značaj, n ije sam o nadopunio svoje znanje i pribrao iskustva, već je po ­nio sa sobom i am an e t za životnu borbu.

I sada na dom aku t ih dvadeset i pet godina sakupism o ove prinose i posve­ćujem o ih eto T eb i n a ovaj za Tebe i za nas svečan dan. Učinismo to , je r smo znali da će svem Tvom biću, Tvojoj n arav i i zn ača ju odgovarati jedino, ako Tvom radu postavim o spom enik našim radom , ako Ti radom i napre tkom dokažem o našu duboku zahvalnost, naše nepokolebivo š to v a n je i ljubav .

Od s tran e se s ta ra m ilosrdn ica govorila je časna sestra L u k r e c i j a :

Strana 160 LIJEČN IČK I VIJESNIK 1910. Broj 4.

V e l e m o ž n i g o s p o d i n e i V e l e c i j e n j e n i , d i č n i s v e č a r u !

Z nam enit i svečan današn ji danak , pozvao nas evo n a ugodan, ljubezan s a ­s tan ak . Koji je uzrok tom e ? Zar je po trebno da p itam o ? ne ! — Vi ste dü ni svečaru povodom našeg sa stan k a . Vi, Velemožni gospodine, uzrokom ste današn je radosti naše, Vi predm etom , oko kojeg će se k re ta ti sva ču v stv a i želje zahvaln ih srdaca naših . Je s t, Velemožni gospodine, danas svečano slavim o 25-godišnjicu velezasluž- nog rada, neum ornog i požrtvovnog d je lo v an ja Vašeg u ovoj bolnici. To je iznos od 9 tisuća i -125 m u k o trpn ih dana, u ko jim a je Vaše p lem en ito i suću tno srce, učinilo nebro jena dobra, doprinjelo najveće i najteže žrtve n a slavu Boga, korist bližnjega, dobrob it bolnice te n a korist i ponos mile dom ovine. Za sve to , Vele- cijenjeni svečaru , bila Vam od nas iskrena i srdačna hvala, od Boga vječna p laća . D a, Svem ogući Bog uzdržao Vas i k rijepio još mnogo godina, v az d a zdrava, sre tn a i zadovoljna. On Vas p ra tio svuda svojim blagoslovom i jačao u svim teškoćam a uzvišenog m učnog Vam rada , te k run io svako djelo V aše n a js ja jn ijim uspjehom .

K ada pako, V elecijenjeni svečaru, dičnom , ali m učnom radu Vašem sv rha dodje, ta d prim io Vas Bog u vijekom sre tno žudjeno m jesto , u lijepi ra j ! Tam o k itila veleum no čelo Vaše s ja jn a k ru n a nepro lazne slave, a p lem enito i po žrtvovno srce Vaše razb laž ivao vijekom nebeski p jev i g lazba ra jsk ih stanovnika.. D a, kod Boga gore za uv ijek o tpočinuo i prim io ra jsk u p laću u už ivan ju vječne sreće i b lažen stv a .

To Vam, V elecijenjeni svečaru , iskreno žele zahvalne m ilosrdne sestre ove

bolnice. Živio .!Ravnatelj bolnice milosrdne braće dr. P a v a o Ć u l u m o v i ć pozdravio je

svečara kao bivšeg liječnika bolnice milosrdne braće :V e l e m o ž n i g o s p o d i n e !

Vaši štova te lji, p rija te lji i učenici p rired iše danas ovu lijepu slavu , da Vas oslove i da ocijene Vaš 25-godišnji rad . T aj se m ože ocijeniti sam o sa slijedeće riječi : W ikerhauserov rad , ili ako ću dalje da k o m en tiram znači to : 25 god ina uv ijek tu d ji, n ikad svoj. Bez sum nje o sje titi ćete i sam danas po trebu , da se oba- zre te n a m inule dane. Daleko tam o n a poče tku o p az iti ćete i bolnicu reda m ilo­srdne braće. Tu s te Vi uz b lagopokojnoga Fona p rv ipu t stup ili s tazom , kojom ste što dalje to sigurnije i odvažnije s tupa li do ovog razd je la , gd je Vas danas do­čekasm o. Čast mi je u ime bolnice reda m ilosrdne b raće d a Vam danas čestitam , u prvom redu kao W ikerhauseru a za tim kao b ivšem članu ove bolnice te želim r da onako snažan um om , v je što m rukom p o rad ite jo š nebro jen i n iz godina na ko ­ris t čovječanstva .

G radski fizik dr. G juro R i h t a r i ć is takao je zasluge dr. W ikerhausera za glavni g rad Zagreb :

D i č n i s v e č a r u !Mnogobrojnim tvojim Tebi odanim štovateljim a, koji Ti danas prigodom

Tvoje proslave izrazuju iskrene čestitke, pridružujem se i ja, da Ti u ime svojer kao jedan od Tvojih mnogih zahvalnih učenika, prvi Tvoj pomoćnik u ovoj bol­nici, a onda i danas kao glavar zdravstvenoga odsjeka grad. poglavarstva u ime miloga ti rodnoga m jesta : slob. i kralj, glavnoga grada Zagreba, izrazim srdačnu, čestitku.

Broj 4. LIJEČNIČKI VIJESNIK 1910. Strana 161

D anašn jim se danom n av ršu je dvaest i pe t lje ta , što si Ti od Boga n a d a ­renim duhom , od m ajke oplem enjenim srcem , otpočeo Tvojom blagotvornom rukom rad iti u ovoj bolnici, te radio kroz tih dvaest i p e t lje ta u nepokolebivoj ustra jnosti n a p ro b it čov ječanstvu na ponos i d iku im ena i rodnog ti g rada Tvoga a po tom i m ilog ti vazda roda hrvatskoga.

R ad ta j Tvoj k roz tih d v aest i pe t lje ta , spom inje se danas na sva u sta Tvojih zahvaln ih učenika, š to v a te lja , a i T vojih bolesnika. Meni je ali dužnost, da se po­vrh toga sje tim danas jo š i onih dana , k ad a si Ti p rije n as tu p a u ovu današn ju službu, svoje sile posvećivao kao gradski liječnik Tvom e rodnom gradu, kad si dobro tom duše svoje darivao liječničkom pomoći m noge i mnoge sirom ake njegove.

T im radosn ija mi je danas m oja dužnost, da i u ime ovih izreknem Tebi hvalu, iskrenu čestitku , vrućim željam a : Svevišnji te nadario čilim po trebnim Ti zd rav ­ljem, a ljudstvo te darovalo zasluženom harnosti za sva n jem u iskazana dobra, koja si činio i čin iš za nj vazda uz top li kucaj Tvoga dobrog, p lem enitog i p o š te ­nog h rva tskog srca. Živio !

N akon toga oslovio je svečara prv i ta jn ik zbora liječnika k raljev ina H r­vatske i S lavonije dr. M i l a n F i g a t n e r slijedećim govorom :

O sobitim se ponosom laćam povjerene mi dvostruke časne zadaće, da u ime zbora liječn ika k ra ljev in a H rva tske i S lavonije V am a g. p rim arn i liječniče iz ­razim n a jsrd ačn ije čestitke povodom d anašn je rijedke slave. Rekoh dvostruko časne zadaće, je r m i je povjereno b iti tum ačem čuvstava tak o odlične korporacije ko što je zbor liječnika k ra ljev ina H rva tske i S lavonije a s druge s tran e obzirom n a odličnu osobu, kojoj su te čestitke nam ijen jene. Ako i š irja javnost može m anje više p rosud iti 25-godišnji m uko trpn i rad liječn ika u opće, to je če tv rts to lje tn i rad prim arnog liječnika takovog k iru rškog odjela, kakovom e Vi p redsto jite , a naročito V aš rad , koji je iziskivao ne sam o van rednu s tru čn u sprem u, već i p rek o ­m jernu fizičku snagu, k ad a r dostojno ocijeniti sam o stru čn jak , koji ga je iz bliza m otrio. To je netom učinjeno sa zvane strane , Vašeg učenika i m nogogodišnjeg su radn ika dra. Čačkovića. N u što mi je dužnost ovdje spom enuti, kako s te se sjedne s tran e vanredno isticali kao odličan stru čn jak , tako ste s druge s tran e čelik značaj v az d a bili sv je tlim uzorom upravo špartanske jednostavnosti, te se može kazati, da je Vaše im e postalo upravo oznakom za ova svo js tva , kojim a ste stekli ne sam o zahvalnost i p riv rženost V aših m nogobrojnih bolesnika, već i ri- jedko p o što v an je sv iju kolega. Zbor liječnika ponosan n a svog člana kao liječ­n ika i čov jeka duguje Vam stoga, gosp. p rim arn i liječniče, duboku hvalu, je r se sm a tra d ionikom velikog ugleda, što ga uživate , te srdačno želi, da na spas čo­v ječanstva dočekate petdesetgod išn jicu u jednakom krem enom zd rav lju ko što Vam je i značaj.

Nakon toga oslovio je svečara član kr. zem. zdravstvenog vijeća, ravna te lj zem. zavoda za um obolne dr. Iva n Ž ir o v č i ć . Iza n jega čestitao je svečaru vrhovni liječnik, velem ožni gosp. dr. J . Th a l l e r :

V e l e m o ž n i g o s p o d i n e , k r a l j e v s k i s a v j e t n i č e !Radosno se p rid ružu jem čestitač im a, što Vam prigodom današn jeg svečanog

dana čestita ju u ime ovog zavoda, u ime grada Zagreba, u ime zbora liječnika, u ime kr. zem alj. zd ravstvenog vijeća i t . d.

Strana 162 LIJEČNIČKI VIJESNIK 1910. Broj 4.

J a kao zem aljski v rhovni liječn ik i p red s to jn ik zd ravstvenog odsjeka kr. zem. vlade, gdje se p o sm a tra d jelovanje svakog pojedinog liječnika i gdje je d je ­lovanje Vaše zabilježeno zla tn im slovim a, čestitam Vam u ime cijelog našeg n aroda , je r b lag o tv o rn o djelovanje Vaše ne ograničuje se sam o n a ovaj zavod, ne ogra- ničuje se sam o n a g rad Zagreb, nego se širi d iljem cijele naše dom ovine.

Neću n a b ra ja ti pojedinosti Vašega b lagotvornog d je lovanja. N abrojiše to iscrpivo ju r m oji predgovornici a p o zn a to je to i širom naše dom ovine m edju li­ječnicim a i neliječnicim a.

J a svojoj čestitci nadovezu jem sam o želju , da Vas svem ogući Bog n ad a ri k rep - činom duševnom i tje lesnom , da uzm ognete jo š dugi niz godina n as tav iti svoje b lagotvorno d jelovanje n a korist zd rav lja našega naro d a i n a ko ris t naše m alene, ali nam a n ad a sve m ile i drage dom ovine. U to im e kličem : Živio n aš d an ašn ji svečar ! Živio !

Svečar zahvalio se svim srdačn im riječ im a is taknuvši, da n jega sam oga za razvo j bolnice zasluga ne ide, već da je to i zasluga sv ih onih, koji su m u kod toga svojim radom sta ja li uz bok.

U jedan sa t o podne p rired io je red se s ta ra m ilosrdnica svečaru svečani ob jed u Palace H otel C roatia, n a koji su objed bili pozvani dr. V ladim ir K atič ić kao zastu p n ik zd ravstvenog odsjeka kr. zem. v lade, g radsk i fizik dr. G juro R ih tarić , p rv i ta jn ik zbora liječn ika dr. M ilan F igatner, svi b iv ši učenici dr. W ikerhausera (prim arni l i je č n ic i: dr. A n tun G utschy , dr. Kosta pl. M ladenović, dr. D ragu tin B arković, dr. Ivan M aixner, dr. M ilan C rlenjak, dr. D ragan Mance, dr. F ran jo D urst, dr. Milan Čačinović) i svi sadašn ji liječnici bolnice m ilosrdnih sestara .

N a večer je bio kom ers u Palace H otel C roatia. N a to m se kom ersu sakupili većina zagrebačkih liječnika. O d odličnih gostova ističem o p red sto jn ik a za bogo- što v je i n a s ta v u d ra . M ilana A m ruša, začasnog č lana zbora liječn ika dr. J . D om ca i štopskog liječn ika dr. Šavsa. N a tom kom ersu oslovljen je svečar m nogim lijepim govorim a, a m ed ju n jim a m oram o is tak n u ti recept u govoru profesora dr. J . D om ca, kojim je svoj pozd ravn i govor zak ljuč io :

Recipe iterum iterum que

annos viginti quinque, — adde:

egregü laboris tui spectan­tis ad salutem miserorum

aegrorum quantum fieri potest, — admisce :

omnia bona mundi, prae­cipue autem multum bo­

nae fortunae

et consume medicamentum

hoc laetus semper in bona

valetudine uti desiderium

ex ordinatione professoris

D r. J. Domac.

Kom ers svršio je veselo i zadovoljno, je r je svaki u duši im ao ugodno osv je­dočenje, da je bio dionik svečanosti dr. T eodora W ikerhausera.

Broj 4. LIJEČNIČKI VIJESNIK 1910. Strana 163

S lu ča j s popoln im Situs v isceru m in versu s.V „društvu zdravnikov na Kranjskem“ demonstriral dr. D em eter B le iw eis-T rstenisk i.20 le ten k o m p to a ris t iz zd rave rodbine, ka te re člani so vsi norm alno razv iti

D em onstriranec ve že od m ladosti sem, da z njegovim telesom nekaj ni v redu. Kot o tro k a opozarja l ga je oče, d a m u b ije srce n a desni stran i in tu d i sam čutil je u trip a n je srca vedno n a desni in je n a to opozarja l svoje kolege. Zdravniško p a se je s tv a r k o n s ta tira la šele p red k ra tk im , ko je radi nekega lahkega obolenja iskal pomoči.

Če pogledam o m oža, vidim o, da je zunan je norm alno ra z v it, srednje dobro rejen. P rsn ica je nekoliko u tisn jena. Če perk u tiram o n a levi prsni stran i v m am i- larni ali p a ra s te rn a ln i črti, nahajam o jasen zvok doli do 6. rebra. Če perkutiram o na desni v p a raste rn a ln i črti, najdem o že od 4. rebrnega h ru stav ca dalje zam olke zvok, ki ga p ro ti navzdo l ne m orem o om ejiti. P ro ti sredi raz tez a se zam olkli zvok do desnega ro b a prsnice, n avzunaj nekaj čez paraste rna lno črto. Če palp iram o tu v 5. m ed reb rju , občutim o p rav jasno u trip a n je srčne konice. Isto tako nas avs- k u ltac ija poduči, da im am o tu p u n c tu m m axim um srčnega u trip an ja , tedaj avs- ku ltacijsko m esto valvulae m itra lis. S tem smo doznali diagnozo d e k s t r o k a r - d i j e in doznali tu d i — ker odgovarja jo m eje zam olklega zvoka popolnom a n o r­m alnim m ejam , ki jih sicer nahajam o n a levi s tran i — d a leži srce poševno, s svojo konico p ro ti desni s tran i in da tvori večino zam olklega zvoka levi ven trikel, dočim odgovarja p ri norm aln i legi n a levi zam olkli zvok po večini desnem u ventrikelnu. S kra tka , srce je popolnom a zabrn jeno . Levi ostium venosum im a torej tro jno zaklopnico, desni dvojno. Venae cavae in coronariae iz tekajo se v levi pridvor, pljučne vene p a v desnega, a r te ria pulm onalis izv ira iz levega srčnega p rek a ta , ao rta p a iz desnega. N je lega je popolnom a n asp ro tn a oni v norm aln ih razm erah. Lego in razvo j ao rte te r velikih žil odvodnic pri dekstrokard iji ilu s trira ta n a j­bolje nasledn ji dve skici.

Strana 164 LIJEČNIČKI VIJESNIK 1910. Broj 4.

A orta zapogne se to re j od desne n a levo in n av z ad in leži ao rta descendens n a desno od h rb ten ice in požira ln ika . Vena cava inferior leži n a n jeni levi. T runcus anonym us tvo ri a o r ta na levi s tran i, tako da iz v ira ta iz n jega leva subelav ia in carotis.

Dognali sm o to rej s tem dekstrokard ijo . Z anim a nas sedaj, kako se zadržijo osta li organi. O tem nas p red vsem poduči lega je te r, od k a te re je odv isna si­tu a c ija o sta lih treb u šn ih organov. J e tra nahajam o n a levi, k je r jih perk u tiram v m am ilarn i č r ti od 6. reb ra p a do reb rnega oboka. N a desni p a perku tiram o m e d aksila rno in skapu larno črto k a rak teris tičn i obok vrance.

Iz lege je te r n a levi s tran i sledi, da so b rezdvom no tran sp o n iran i tu d i vsi drugi treb u šn i organi, da im am o ted a j fundus želodca n a desni, priželodčnik n a levi, is to tak o colon ascendens in slepič n a levi. K ot zadn ji sim ptom p o tr ju jc našo d iagnozo lega testikelov . K akor znano, leži p ri norm alno ustro jenem člo- veku levo m odo vedno globokejše ; kaj je tem u uzrok, ne vem . Pri dem onstri­ranem p a vidim o, da visi g lobokejše desni testikel.

Vsled lege srca n a desni s tran i so b rezdvom no tran sp o n ira n a tu d i p ljuča, tak o d a im am o n a desnih p ljuč ih dve, n a levih p a tr i krpe. Seveda je tu d i pri- m erno m odificirano število b ronh ijin ih vej in p ljučn ih žil.

S lučaji, ki kažejo situ s viscerum inversus, niso ravno p reredk i. Če pregle- dujem o m edicinsko lite ra tu ro , vidim o, d a se skoraj vsako leto v tem ali onem zdravn iškem d ru š tv u dem onstrira k ak slučaj. R azločujem o p a razne v rs te te abnorm ite te . Tako so popisani slučaji, v k a te rih je bilo n a jti le dekstrokard ijo , dalje slučaji, v k a te r ih so bili tran sp o n iran i le treb u šn i organi, da popisani so celo tr ije slučaji, v ka te rih so bili zab rn jen i le želodec, p riželodčnik in v ranca. N aj- pogostejši p a so rela tivno slučaji kakor dem onstriran i, p ri k a te rih najdem o tran s- p on irane vse prsne in treb u šn e organe.

Broj 4. LIJEČNIČKI VIJESNIK 1910. Strana 165

U zrok popolne transpozic ije n o tran jih organov je pač n a p a k a v em brionalni osnovi. K oder p a nahajam o transpon irane le posam ezne organe, m oram o tu d i misliti n a in trau te rin sk e pato loške procese.

Osebe, ki kaželo tip ično popolno transpozic ijo , so po navadi popolnom a zdrave in ne ču tijo n ikak ih težkoč. P ris tav iti je še, da se je situ s viscerum in versus dosedaj skoraj izključno opazoval n a m oških in da so bili vsi desničarji, a koravno so bili n jih no tran ji organi popolnom a zabrn jen i. D em onstriranec p r ide letos vprv ič k naboru . Zanim ivo bi bilo vedeti, kako se bode napram abnorm alni legi n jegovih organov zadržala v o jašk a zd ravstvena oblast.

V našem slučaju bilo bi važno, dozna ti lego n o tran jih organov tu d i o r to - d i a g r a f i š k i m potom . Posebno p a bi nas zanim alo, kako se nap ram tran s ponirani aorti zadrže bronhijine veje. To bi se dalo doznati s pom očjo t r ahe o - g r a f i j e in b r o n h o m e t r i j e . Eden najžen ija lnejš ih in tehn iško najizo- braženejših zd ravnikov , docent Brüning s , ki je sestavil izboren in strum en ta rij za b ronhoskopijo , izdelal je ob enem m etodo, ki nam om ogočuje, natančno dognati lego trah e je in b ronhij in jo narisa ti n a pov ršje koša. O rtod iagrafija v zvezi s tra - heografijo bi nam to rej natančno pokazala, kako se v tem slučaju s situs v is­cerum inversus m edsebojno zadrže velike žile in bronhije.

Zanim ivo je p reu d ariti konsekvence, do k a te rih lahko privedejo slučaji, kakor dem onstriran i, če se ni v rš ila zelo natančna preiskava. Ko sem prv ič preiskaval dem onstriranca, bilo je n a levi prsni stran i p rav dobro čuti zvoke s r c a ; koš jih je pač dobro vodil n a p re j . T a izvid bi lahko koga zapeljal, da naprav i n a desni stran i prs, ta m k je r smo našli zam olkli zvok, preizkušno punkcijo . K ajti kedo bi tako j mislil n a situs viscerum inversus ! No, prepričan sem, da bi ta k a punkcija v većini slučajev ne im ela hudih posledic, če se je izvršila res aseptiško. Saj je znano, da se celo večje ubodline srca relativno pogosto ozdrav ijo . Pogoj je, da se ran a h itro zapre, n a k ar opliva osobito lega ubodline. P ri poškodbi z iglo Pra- vazove brizgaln ice bi že e lastiška sila srčnega m išičevja preprešila hujšo krvav itev . Saj je znano, da so se često našle v srčni steni oceljene igle, n a pr. take , ki so jih zavžile h isterične ženske in ki so torej m orda prebodle in prepetovale celo srce. Pri punkciji v našem slučaju zadela bi igla skoraj gotovo levi srčni p rek a t ali srčni pretin, k a r nudi tud i bolšo prognozo, kakor na pr. poškodbe pridvorov. Nesreća bi m orala ho te ti, da zadene igla katerega izm ed srčnih ganglijev, da bi bila p u n k ­cija sm rtonosna — vse to seveda pod pridržkom , da je p u n k cija asep tiška in da se ne razv ije kako vnetje . Zdi se mi vredno to nag laša ti, ker berem o v m odernih ro- m anih ä la Conan Doyle često o slučajih, v ka terih pri m rtvem ni bilo k o n s ta ­tira ti n ikake poškodbe, dokler kak posebno preizkušen zdravnik ali dedektiv ni na levi p rsni s tran i našel tem ne pikice, k jer je bil m rtvec zaboden z iglo, n a pr. s tako, kakor jih rab ijo dam e za blobuke. Slične poškodbe bodo pač le izjem om a tako j sm rstonosne in so vzrasle z g o l j v bu jn i fan taziji m odernih rom änopiscev.

E nako lahko mogoča b ila bi v našem slučaju po povrnši p reiskavi preiz- kušna pu n k cija v rance ali je ter. N aravnost nedogledne p a so diagnostiške zm ote, ki lahko nas ta je jo , če obole transpon iran i organi, na pr. če bi v našem slučaju je tra posta la c iro tična in se povećala. O zanim ivem slučaju poroča Ha b e r m a n n . V bolnišnici v W ism aru um ri je s ta r mož z diagnozo karcinom a n a želodcu in

Strana 166 LIJEČN IČK I VIJESN IK 1910. Broj 4.

sicer n a p iloru in veliki k u rv a tu ri in n a je trih . O bdukcija je doznala, d a se g re za p o p o ln is itu s viscerum inversus. K ar se je sm atra lo k o t karc inom je te r bile so k arc inom atozne bunke v pečici, is to tako je n a levo zab rn jen del karc inom atozne pečice im poniral ko t rak n a veliki k u rv a tu ri. Le diagnoza karc inom a n a piloru b ila je p rav ilna , ker je pač odgovarja la k liničnem u p re tek u bolezni. Različni uz- roki so vplivali, da niso zasledili abnorm alne lege srca 11a d e s n i : velik, sodu po- doben koš, dobro o h ran jen a to lščna tk a n in a , em fisem p ljuč, deb ilitas cordis.

Z anim ive p a so tu d i posledice, ki se lahko po jav lja jo n a trb u šn ih organih. V našem slučaju imeli bi v n e tje slepiča v levi regio ileocoecalis. K akor znam o n avad i se vsak zd ravn ik n a neko šablono. O sobito v p riv a tn i p raksi, k je r često iz zu n an jih vzrokov ni mogoče, n a tan čn o in do lgo tra jno p re iskavati. Če n a p rim er kedo oboli za sim ptom i, ki uzb u ja jo sum n a ty p h litid o ali appendicitido , vajen i sm o iska ti k a ra k te ris tičk ih znakov, bolečin, za tek line i t. d. n a desni spodnji treb u šn i s tran i. Če jih tu ne najdem o, pom iri se kaj lahko n aša vest, tak o da. sm a tram o slučaj k o t m an j opasen in čakam o n a n ad a ljn ji razvo j. To p a je p o ­polnom a napačno . Saj vemo, d a im a slepič včasih popo lnom a abnorm alno lego da je n a pr. vsled zaraslin , ki so posledica p resta lih vnetij, za tegn jen p ro ti sredi treb u šn e votline. D em onstriran i slučaj p a nam kaže, d a g a v n ek a te rih p ač iz- rednih p rilikah nahajam o celo n a levi. In za rad iteg a slučaji s situ s viscerum in v ersu s n im ajo le akadem iške v rednosti, tem več tu d i veliko p rak tišk o veljavo.

P ristu p n a litera tu r a o d ifter iji g o d in e 1 9 0 7 .— 190 9 .O. H. Peters :" Irregularität des P u lse s bei D ip h th e r ie “ (L ancet 1907. 14.

IX . — Z e n tra lb la tt für K inderheilkunde 1909. No. 2).P . našao je kod 92 bo lesn ika u 80% neuredno bilo. S toga ne drži tu po­

javu znakom srčane kom plikacije . O sobito djeca u 4. i 5. godini lako im adu ne­uredno bilo kod svake povišice tje lesne top line, a i za zd rav lja . P . našao je isto u 82% kod 95 šk rle tne djece bez svakog srčanog razbola. N eu rednost b ila kod šk rle tn ih i d ifte rijsk ih bolesnika to je razm jerno češća, što je bolesnik m lad ji, ta k o da je im a kod djece izm ed ju 1. i 5. godine i 100%, a n ikako je nem a kod bolesnika iznad 25 godina. M iokard itična neu rednost b ila od d ifte rijskog srčanog razbo la jedva je u 10%, u o sta lim slučajev im a je neurednosti povod resp ira to rn a neprav ilnost. P rem a tom u je dakako vrlo raz lič ita i p rognoza i liječenje.

Eckert : „ Ü b e r die subkutan e A n w en d u n g grösser A drenalindosen in der

T h era p ie dip htheritisch er B lu td ru ck sen k u n g “ (Therap. M onatshefte 1909. V III.).U berlinskoj sveučilišnoj dječjoj klinici u š trc a je se 3—4 p u t na dan 2— 3 cm.

H öchstovog adrenalina , ko ji je 1% ras to p in a od supraren inum hydrochloricum . Svagda uspjelo je podići k rv n i t la k ; n a jjač i učinak očitu je se 1— 2 sa ta poslije u š trca ja , a tr a je oko 7 sa ti. B olnost u š trc a ja u k lan ja se vlažnim oblozim a. S a t do dva poslije u š trc a ja iz luču je se slador m okraćom ; 14 sa ti poslije zadnjeg u š trc a ja nem a v iše sladora , prem a tom u ne znači ta p o jav a n ikakovu š te tn o st. A drenalin je sv ak ak o usp ješan , a neopasan lijek kod d ifte rijsk e srčane slaboće k o ji se može i dulje vrem ena pod av a ti.

A. Iw anow a :" Über die B eha n dlun g der K reislaufstörun g bei D ip h th er ie ­

v erg iftun g (D eutsche m ediz. W ochenschrift 1908. No. 1.) Jah rb u ch fü r K inder­heilkunde 1908. IX .).

P okusno-farm akološka is traž iv an ja na kunićim a. O padu k rvnoga tla k a kod d ifte rijskoga o tro v an ja odlučuje u prvom redu uzm a žilja. S toga kam fer ne može

b roj 4. LIJEČNIČKI VIJ ESNIK 1910. Strana 167

krvni t la k opet dići, je r širi žilje. Vrlo uspješnom pokazala se nap ro tiv kom ­binacija kofeina s digitalisom .

D. Pospischill: „Ü b e r D ip htherietherap ie. Versuche einer B ehandlung der schwersten F älle m it A drenalin-K ochsalzinjectionen. (W iener klin. W ochenschrift1908. No. 29— 30).

K od teške d ifte rije treb a što ran ije vrlo velika doza sera ponajv iše na jedanpu t, jedan dio tre b a u š trc a ti što bliže razbolu , pod čeljusnim kutom , i izdašna upo­raba adrenalina . D ije te dobije odm ah 20— 30 p u t po 1500 A. I., od toga na svaku stranu v ra ta po 5 bočica. E dem pod čeljusnim ku tom znade k adšto b iti jak , ali brzo nestane. Ako sm eta , koriste pijavice. Z audaran je iz u s ta i druge lokalne po­jave brzo se gube. M okraća nije na dugo crna od karbo la u seru. K od velike obne- m oglosti, b lijedoće, m ekanoga b ila itd . dadu se odm ah 3 gr. adrenalina supku- tano. Iz a toga sis tem atsk i so lno-adrenalinske injekcije (150 gr. fiziološke solne otopine s 3 gr. adrenalina , 2—4 p u t na dan) ; osim toga 3 gr. ad renalina interno. P rem a s ta n ju rav n a se čestoća doza i tra ja n je toga liječenja. K rvni tla k se brzo podigne od adrenalina , ali to često ne tra je dugo. P isac ističe v rijednost m orfija i traheo tom ije ; obi vode do euforije i štede organizm u snagu. T raheotom iju treb a skoro učin iti kod ždrijelne ili g rk ljanske skleroze.

T. Escherieh : H irn em bolie im Verlaufe der p ostdihp theritisch en H e r z ­

sch w ä ch e “ (W iener m ediz. W ochenschrift 1907. No. 10).Osim dosadašn jih svojih slučajeva izvješćuje E. o 1. dvogodišnjem d je te tu ,

kojem u se 6. dan razbo la pokazala desnostrana hem iplegija. S lijednji dan n as tu ­pili su k loničko-tonički trza ji. Oba g n ja ta p ipa ju se h ladna, koža im je p jegasto lividna, o s ta la koža donjih o k ra ja k a b lijeda kao u lješine, o sje tljivosti je č in i se nestalo. Tek u gornjoj trećin i bedra odgovara bolesnik na ubode iglom. K od r a ­zudbe nad je se verukozna endokard itida , em bolija lijeve arte riae cerebri m ediae i lijeve a rte riae iliacae com m unis, gdje se dijeli, em bolija desne arte riae fem oralis ispod P oupartove veze ; 2. o 9-godišnjem d je te tu , ko je je poslije te ške ždrijelne d ifte­rije zadobilo uzm u nepčanih lukova i akom odacije, i strabism us, a 3 tje d n a poslije početka razbo la uz apoplek tiform e po jave desnostranu hem iplegiju uslijed srčane slaboće poslije d ifterije, ko ja je dovela do s tv a ra n ja trom ba i embolije.

F. Spieller : „Z u r Pathogen ese der postdiphtheritischen L ähm ungen und des

H erztodes bei D ip h th er ie " (F estsch rift für O bersteiner. W ien 1907.).S. za k lju č u je : N enadana sm rt od srca poslije d ifte rije razum ljiva je, o tk ad

su dokazane ran e periferne degeneracije vagusa kod d ifterije. N ajčešći klinički oblici uzm e poslije d ifte rije jesu perifernoneuritične naravi. To dokazuje iz ravn i utjecaj d ifte ritičnoga lokalnoga razbo la n a razgranke živaca na m jestu razbola i na živce sam e, k ako je to očito po kliničkim i h isto loškim nalazim a. T akod jer to dokazuju čiste periferne živčane prom jene za ran ih s ta d ija razbola.

A. D. Dunn : „ A trioventrikulä re D issociation im Gefolge von D ip h th erie“ (The Journ. of th e Americ. Med. Assor. 1908. I. Jah rbuch der K inderheilkunde 1909. I.)

K od kasn ije um rloga bolesnika opažale su se od 10. dana razbo la 28 k o n trak ­cija k lije tk e a 112 k o n trak c ija p retk lijeća u času. P isac drži, da te po jave potječu od d je lovanja d ifterijskog to k sin a na H isov živčani snopčić.

Ad. Czerny : „ D e r unerw artete T od bei In fektion skra n kh eiten der K in d e r“ (Die H eilkunde 1907. IV. Z en tra lb la tt für K inderheilkunde 1907. No. 6.).

Po Czernyevu m išljen ju odlučne su anom alije u inervaciji žiljnih i m ožda sr­čanih živaca po n ap ra s itu sm rt djece, ko ja boluju od zarazn ih bolesti i um ru od srčanoga zasto ja . C zernyeva su sva nenadano um rla djeca b ila iz obitelji neu­redna živčevlja, b ila su dakle hered itarno opterećena, već p rije sm rtne bo­lesti živčano razd raž ljiva , uv ijek krepka, većinom debela ili pače podbuhla. U njihovim ob ite ljim a bilo je već neočekivanih sm rti i kod odraslih. U nekim se dakle ob ite ljim a pouzdano naslijed ju ju anom alije u srčanoj inervaciji.

Strana 168 LIJE ČN IČK I VIJESN IK 1910. Broj 4.

M edju psihopatičnom djecom im a ih, kod ko jih su anom alije u inervaciji srca i žilja glavne. N ajobičniji je oblik ovak ih sm etn ja naglo m ijen jan je boje. K o d n a jn ezn a tn ije u zru jan o sti bo ja je lica vanredno iz raz ita . K od p re trag e opaža liječnik, kako d ije te b rzo m ijen ja bo ju : dok se s n jim bavi, zažareno je, dom alo poblijedi. V ažnija je razno lika inervacija žilja i srca za iznenad jen ja , s trave . K od većine je, p ošto reakcija p rod je, bilo uskoreno i poslije početnoga b ljed ila brzo ja k a rum en. K od m anjine je bilo usporeno, k a d š to i neuredno, a koža tra jn o b li­jeda. N aročito ovi po ton ji su u velikoj pogibli, je r izm edju teške b rad ik a rd ije i za sto ja srčanoga je sam o graduelna razlika. K ad već za u redna zd rav lja n a ­s tu p a ta k o v a reakcija na duševne po trese , po gotovo tre b a za n ezd rav lja od za­razn ih bo lesti očekivati teške cirkulacijone sm etnje. Jam ačno tre b a i n ap rasitu sm rt na oko zdrave djece tim e tu m a č iti, da je srce pod u tjeca jem neugodna presenećenja stalo .

S m etn ja inervacije često slijedi živčani potres. Im a neurednosti i ub rzan o sti b ila kod djece, kod ko jih se ni p rije ni poslije tak o v ih p o java ne n ad je n iš ta neuredna ni na srcu ni na žilju pak im se ne može naći uzrok. No i te su po jave neurednosti inervacije, je r se očitu ju kod djece iz nervoznih ob ite lji a bez zna tn ijeg u tje ca ja na osta li organizam . Česta je u b rza n o st i neu rednost b ila poslije zarazn ih bo lesti, što pokazuje , da te neurednosti inervacije ta d a n a s tu ­p a ju , kad zaraza porem eti fiziološko rav n dv jesje organizm u. K od djece, kod ko je onem oća srčana snaga skoro poslije zaraža ja , obično se u to vrijem e ne nad je na živcim a n iš ta , što bi dalo naslućivati skoru sm rt od srca. K ad što su to do­duše razd ražljiva , v rlo nem irna djeca, k o ja ne spavaju i m nogo plaču ; no k a d ­što zateče jed n ak a sudbina i djecu na oko m irnu. C zernyu se činilo, da je srčan zasto j poveo ko ji čin, od kojega se d ije te presenetilo , na pr. in jekcija sera. Svaki naim e zah v at liječnički d jelu je na duševnost d je tin ju , p ak na to tre b a p a z iti oso­b ito kod oćutljive djece.

S m rt od srčanoga za s to ja razm jerno je česta kod ugojene, nabuh le djece. K od n jih je odlučno p rehran jivan je . T ako od šk rle ta , često već u početku bo lesti, po­m ire na jv iše one djece i odraslih , ko ji m nogo jedu i dugo se preobilno hrane. K od zaraznih bo lesti uzroku ju sm rt od srčanoga zasto ja neurednosti živčevlja zajedno s p reh ran jivan jem . Sam o p reh ran jivan je n ije ta k o pogibeljno, no ip a k tre b a sp riječiti ovako p reh ran jivan je djece već od poroda.

Gabriel U ber D ip h th er ie " (Berlin, klin. W ochenschrift 1908. No. 23. — Z en tra lb la tt f. K inderheilkunde 1908. No. 10.).

Od i. IV. 1904. do i. IV. 1907. um rlo je u gradskoj bolnici u S te ttin u od 541 d ifte rijskog bolesnika n jih 80 ( = 14.6 % ), od toga 16 od sam og srca ( = 20 %). D oza sera b ila je pouzdano i kod svih srčan ih sm rti dovoljna , ali su djeca um rla od srčane uzm e znatno kasn ije (popriječno 5. dan bolesti) u š trca v an a od ozd rav ­ljelih. Im a dakle nade, da će sm rt od srca b iti r jed ja , ako se ser za vrijem e uštrca . K od svih slučaja, ko ji dodju u bolnicu kasn ije od 2. dana bo lesti, u š trca se 3000 do 5000 A. J . m edju m išice, a ta se u š trca v an ja p o n av lja ju sv ak i 5. dan do o tp u sta iz bolnice (4— 6 tjedana). N a ta j način m isli G. zapriječiti m nogi nesre tn i sv ršetak . O sam iti tre b a ozdrav ljen ika svakako do 4., ako je m oguće do 6. tje d n a , jer do ta d a im a u mnogo n jih v iru len tn ih bacila.

E . R o sen th a l: „A n w e n d u n g des A n tito x in s in der B ehan dlung der verschie­

denen F orm en der D ip h th erie e tc .“ (M onthly Cyclop. of p rac t. med. 1907. VII. — Jah rbuch für K inderheilkunde 1908. IV.)

R. daje kao p rv i obrok 3000, kao drugi 6000, a kad je izn im no p o treb an treći, 12000 A. I. Osim toga svaki s a t calom el do d o s ta tn a isp ražn jivan ja .

Villa : „ D ie Serum therapie bei d ip htheritisch en N ieren a ffektio n en (R iv ista di Clin. P ed ia tr. 1908. No 3. — Jah rb u ch für K inderhe ilkunde 1908. IX).

Difte rijsk i toksin napada osim živčevlja n a jra d je bubrege, i povodi često lakše a l i i teže štete. Ser p ro tiv d ifte rije ne sam o da n im alo ne ošteću je bubrežno

Broj 4. LIJEČNIČKI VIJESNIK 1910. Strana 169

staničje, nego n ap ro tiv vrlo povoljno djeluje na bubrežne prom jene povedene difterijom .

F. Szontagh : „ u ber einige Fragen der antitoxischen D ip htheriebeha nd lu ng“ (Jahrbuch der K inderheilkunde 1908. IX.).

P rem a iskustvu u budim peštanskoj bolnici sv. Ivana zadnjih 9 godina za­ključuje S., da je ser u liječenju d ifterije vanredan lijek, kud i kam o vredniji od svih dosadašnjih . No S. n ije se mogao u v je riti, da bi ser mogao spriječiti djelo­vanje d ifte rijskoga o trova. K olajući an tito k sin ne može para liz ira ti na staničje vezani toksin , ne može ozdrav iti, ako je p ro top lazm a od toksina oštećena. Budući da ne spriječava uzm u poslije d ifterije , ne može ih dosljedno ni iz liječiti. Jedino neizravno dje lu je ser i an titoksičk i : priječeći razvoj i širenje lokalnoga d ifterijskoga procesa i pospješujući ozdravu pa tim e sm anjujući pogibao otrovanja.

H. Klose :" U ber heterochtone Serum W irksam keit und ihre postoperative B eha n dlun g bei deszendierender D ip h th erie“ (Deutsche mediz. W ochenschrift1907. No 22— 23).

Im a slučaja, u ko jim a se usprkos u štrcav an ja sera i traheo tom ije m em branozne eksudacije ponav lja ju , ta k o da bolesnicim a zap rije ti pogibao, da će se ugušiti. U takov im slučajev im a preporuča K. kao k ra jn ji pokus ukapavan je 10% otopine p ap a jo tin a sv ak a po sa ta k roz kanilu . N euspješnost sera povodi pato lo ška ose- bina, ko ja priječi ili slabi im unizaciju sluznice u disalim a. Tu može papajo tin , kod redovne d ifte rije napušten lijek, spasiti život o lakšavajući d jelovanje sera, ako n ije žilje već odviše oštećeno. D akako, ta j pogibeljan lijek sm ije se rab iti samo u najvećoj pogibli. P a p a jo tin uza ser spašava polovicu onih bolesnika, ko­jim a sam ser ne pom aže. Čim se pokaže, da se m em brane počinju k ida ti, treb a p res ta ti s ukapavan jem papa jo tina . Ako žestoki, dugo tra ju ć i iskašlja ji oslabe disaonu snagu bolesnikovu, tre b a izd isavan je po jačavati kao kod um jetnoga di­sanja. P rem da K. nije opažao od p ap a jo tin a š te tu po srce, ip ak podaje unaprijed jak a v ina, kam fer, flores benzois, am onijakove p rep ara te i dalje ih rab i, da potiču sred iš te d isan ja i žilja i jača ju ekspektoraciju .

G. Krönig : „ D ie natürlichen G renzen der W irksam keit einer H eilseru m -B e­

handlung bei der D ip hth eria faucium und ihre gelegentliche notw endige E rg än zun g

durch bestim m te lokale M a ssn a hm en “ (Die Therapie der G egenw art 1908. VII.).Liječenje sa serom ne d jelu je u nekim osobitim slučajevim a, u ko jim a su re­

dovno žabice i n jihova okolica tv rd o otečene, a na površin i im su d ifterijsk i- nekrotične naslage. Jam ačno su u zaraženom predjelu stan ična oka posve ispu­njena d ifte rijsk im tvorev inam a, krvno je i m ezgrovno žilje stisnu to i nepro lazno , tako da je spriječeno svako ko lan je kapljevine. Budući da an tito k s in dopre do sijela razbo la žiljem , a iz ovoga ozm ozom , u drugu ruku toksin i dolaze ozm ozom u k ap ila rn ice i dalje po n jim a u kolanje, gdje ih an titoksin i vežu i un ištu ju , to ne može ser dop rije ti do sijela razbo la ni d je lovati, ako je kolanje spriječeno, dok se kolanje ne uspostav i. To om ogućuju zarazi u in filtrovano tk ivo. K rvarenje kod rezan ja povo ljan je znak, je r pokazuje, da su kapilarnice još prolazne. K. podr- žaje takovo k rv aren je top lim oblozim a iz vana i toplim m učkanjem . Zarez ne boli tako, većinom se bolesnici poslije zareza osjećaju mnogo lakše a povišica se t je ­lesne top line naglo gubi. O dkako K. ovako postupa, im a bolje uspjehe od sera.

A. Uffenheimer : „W esh a lb versagt das Behringsche D iphtherieheilserum in

gew issen F ä lle n ?“ (Münch, m ediz. W ochenschrift 1909. No. 12).K om plem ent u krvnoj su ru tk i d ifterijsk ih bolesnika ne odlučuje o djelovanju

sera. Možda o tom odlučuje p rip rava sera. Možda su pojedini toksin i različiti, p ak od n jih p o sta ju i raz lič iti seri. Možda se kroz godine, što se za p rip ravu sera rabi i odgaja P ark-W illiam ov bacil br. 8, prom ijenio sastav toksina, koji ta j bacil stvara . T re b a t će dakle go jiti d ifterijske bacile onih bolesnika, kod kojih ser nije d jelovao, isp ita ti n jihov toksin , ustanov iti d jelovanje običnih sera na nj i p rispodobiti to k sin Park-W illiam ovih bacila i ser od njih pripravljen.

Strana 170 LIJEČN IČK I VIJESN IK 1910. Broj 4.

E. Schreiber :" Über intravenöse In je c tio n des D ip h th erieseru m " (Münch, m ediz. W ochenschrift 1909. No 31).

U m agdeburškoj bolnici u š trca o je S. 20-0rici bo lesnika s teškom difterijom ser in trav en o zn o ; od t ih um rlo je sam o jedno d ije te 13. dan razbo la n a srčanoj uzm i. S. u š trc a v a odm ah velike doze : kod podrugogodišn jeg d je te ta s teškom nosnom d ifte rijom odm ah 6000 A. I., kod 5-god išnjeg d je te ta , te šk o bolesnog 2. dan razb o la na je d an p u t 10000. A. I. P ov išica tje lesne top line n es ta je brže a opće s ta n je po p rav lja se p rije nego kod sup k u tan e in jekcije, dočim se naslage ne od­b ija ju m nogo brže. G otovo jednako dobre uspjehe daje u štrcav an je u m išice (m. g lu taei).

H . F. Gillete :" W idrige F o lg e n der In je k tio n von D ip h th erieseru m “ (The Jow m . of th e Amer. med. Assoc. 1908. II. — Ja h rb u c h der K inderheilkunde 1909. V.).

Po isk u stv u u 23 slučaja zak ljuču je G. : 1. donekle je pogibeljno u š trc a ti konjsk i se r ljud im a, ko ji bo lu ju od ko je m u drago resp ira to rn e sm etn je , na pr. as tm a, ro rine za cv a tn je tra v e (Heufieber) s as tm atičn im napadajim a , i ljud im a, kojim se lako podraže sluznice, kad su b lizu kon ja ili konjsk ih šta la , 2. kolaps i sm rt (redovno u n u ta r 10 časa poslije u š trca ja ) p ra ti re sp ira to rn a k riza , 3. te nesre tne dogad jaje ne povodi ni to k sin ni an tito k sin , ni zao ili p re s ta r ser, nego jedna b je­lančevina sera, k o ja za to rno d je lu je u nekim sta n o v itim p rilikam a n a ljude s re s ­p ira to rn im sm etan jam a, 4. srce jo š dugo u d ara , pošto je d isan je p resta lo .

J . Gewin : ,C hloretu m -ca lcicu m gegen S e ru m k ra n k h eit“ (Nederl. T ijd sch rift v. G eneeskunde 1908. II. — Ja h rb u c h für K inderhe ilkunde 1909. IX ).

P o isk u stv u p iščevu je razb o l od d ifte rijskoga sera rjed ji i tečaj m u blaži, kad bolesnik uzim a na u s ta Ca Cl 2. Sada daje svoj d jeci t r i d an a redom 1 gr. na dan, ak o je u štrcano 20 ccm. sera, a 0,5 gr. n a dan, ako je u š trcan o 10 ccm. sera.

F. Meyer „B eiträge zur Serum th erapie der D ip h te r ie in to x ik a tio n “ (B erliner m ediz. G esellschaft 9. VI. 1909.) (Berliner klin. W o ch en sch rift-Z en tra lb la tt für K inderhe ilkunde 1909. No 9).

P om or n a d ifte riji spao je, odkako se liječi B ehringovim serom , svagdje za v iše od 50% , ali neki zna tn i broj sm rtn ih slučajeva još se održao, izm ed ju 12— 18% p rem a razn im opažanjim a. M. se dao na pokuse, ko ji im adu p o k aza ti, dali se način, kako se rab i ser, m ože u sav rš iti i da li se ta d a , a da se sam ser ne m ijen ja , dadu postići bo lji u sp jes l . Ti lab o ra to rijsk i pokusi bave se s četiri ra z n a uzroka , koji po današn jem shvaćan ju u z ro k u ju sm rt kod d ifte rijsk ih bolesnika, liječenih serom. B ave se dakle : 1. aku tnom srčanom sm rti i ta k o zvanim h ipertoksičn im sluča- jim a, 2. p rekasnom i nedosta tnom dozom sera, 3, kasnom sm rti od srčan ih prom jena i 4. općom kaheksijom poslije d ifterije.

i. A ku tna sm rt od srca i h ipe rtoksija .A ku tna sm rt od srca usm rćuje od prilike 50— 60% n a jtež ih slučajeva. N ajv jero ­

ja tn i ja je R om bergova h ipo teza , k o ja ju tu m ači kao uzm u v azo m o to ra sa se­ku n darn im onem oćanjem srca. Za to govori ekstrem na b ljedoća bolesnikova, bilo, ko je se jedva p ipa , i puno k rv n o st trb u šn ih organa p o s t m ortem . R om berg, Pässler, Rolly i G ottlieb pokazaše pokusim a na d ifte rijom o trovan im živo tin jam a, da k ra tk o vrijem e p rije sm rti k rvn i t la k naglo pada. M. je istraživao , ne djeluje li ser n a to p ad an je krvnoga tla k a , ko je se ne očitu je sam o t ik p red sm rt, nego već dobrano prije . U tu sv rhu o trovao je kun iće običnom sm rtnom dozom i dnevno isp itivao kim ografion. K unićim a u š trcav ao se u raz lič ito v rijem e ser. P okazivali su ove učinke : 1. N ajveće doze sera ne m ogu p ro m ijen iti posto jeći p ad tlaka ,2. N eko srednje v rijem e poslije o tro v an ja m ogu o tegnu ti poče tak p ad a n ja tlaka,3. N a vrijem e u š trca n i ser posve spriječi p ad an je tlak a . T eška ak u tn a , ta k o zvana h ipertoksična čovječja d ifte rija može se u pokusu ta k o oponašati, da se životinji u š trc a in travenozno obična sm rtn a doza to k s in a ili da se u š trc a su p k u tan o mnogo­s tru k a sm rtn a doza. T ako u štrcan e živo tin je sp ašav a jed ino ran a (od prilike i s a t p o s t infectionem ) i velika doza sera. Iz pokusa n a zam orčadi p ro izlazi, da

Broj 4. LIJEČNIČKI VIJESNIK 1910. Strana 171

je kod najtežeg o tro v an ja jednako odlučno vrijem e u š trca ja i doza sera. K ad se ž ivo tin ji u š trc a o tro v in travenozno , n as ta ju najteži razboli, rela tivno teži nego od veće doze o tro v a u š trca n a supkutano . P rem a tom u je v je ro ja tno , da su n a j­teži slučaji čovječje d ifte rije uzrokovani osobito povoljnim resorpcionim prilikam a i otrovom , ko ji se vrlo snažno prim a stan ič ja . K od d ifterijom o trovan ih živo tin ja svagda su teško povrijed jen i pabrubreščići (Nebennieren), za živo ta jače secerniraju a sm rt n a s tu p a uz pad krvnoga t laka. Te činjenice po tak le su pisca, da upotreb i ad renalin p ro tiv cirkulacionih sm etn ja kod difterije. U spjeh bio je vanredan. Kod živo tin je odm ah se podigao k rvn i t la k i pojačalo bilo i disanje, a isto b iva kod čovjeka, i ccm. ad renalina plus 19 ccm. solne otopine u š trca se supku tano i prem a težin i razbola, ponovno. N a m jestu u š trca ja nem a ni o tekline ni nekroze. A drenalin je za sada jedini lijek, koji spriječava na dosta sa ti d ifterijsk i kolaps. Po svem u : 1. ser može zapriječiti i odgoditi d ifte rijsk i p ad krvnoga tlak a , ali ga ne može pop rav iti, 2. h ipertoksične slučaje može spasiti sam o što ran ije uštrca j ve­lik ih doza sera in travenozno , p rem da su već ta d a k ad š to očiti znaci organskog s tv a ra n ja o tro v a i kod na oko zdrav lja , 3. adrenalin je najusp ješn iji lijek p ro tiv d ifte rijskog kolapsa.

2. S lučaji prekasno i n edosta tno liječeni.O bičajni je propis, u š trc a ti 1500 A. I. i u po treb i is tu dozu opetovati. M-ovi

pokusi pokazu ju , da je k ad š to 5- i 6 -struka doza po trebna , da bolesnik ozdravi, naroč ito da se očuvaju njegovi organi. M. je u štrcav ao u razno doba istu dozu o tro v a , p a k je dokazao , da konačna ozdrava sto ji do tr i fak to ra . U prvom redu odlučuje razd o b lje izm edju u š trc a ja o tro v a i u š trca ja sera, za tim doza (mno­žina) sera i napokon način, kako se ser u štrca . Iz D önitzovih pokusa slijedi, da m nožina sera može b iti to m anja, što se ran ije u štrca . M. isp itu je , da li kod po- odm akla o tro v an ja može vrlo velika m nožina sera izliječiti, i da li je in travenozna in jek c ija d je lo tvo rn ija od supkutane. Iz tih pokusa proizlazi, da u vrijem e, u koje m ala m nožina sera ne koristi, velika može spasiti. M. p o tv rd ju je D önitzovo opa­žanje, da in trav en o zn a in jekcija djeluje nekoliko sa ti ranije od supkutane. Od zam orčadi poginulo je 2.9 % onih, koji su liječeni na vrijem e i s dovoljnom do­zom sera. Mnogi izv jes tite lji izgubili su 2% bolesnika s čistom difterijom , koji su kako tre b a liječeni sa serom. P rem a iskustvu treb a kod čovjeka dosadašn ju dozu povećati i ran ije ju u š trca ti. Ser je do ista posve nepogibeljan lijek, popratne pojave nisu češće ni žešće poslije velik ih doza nego što su poslije m alih. P rv a in ­jekcija neka bude i kod lakog razbola 4000 A. I. Ako ta d nije drugi dan znatno bolje, tre b a u š trc a ti jo š 6000 A. I., što će većinom d o sta ja ti. Ako li se pak stan je znatno pogoršalo, što znači najtež i d ifterijsk i razbol, treb a in travenozno u š trca ti 20— 50.000 A. I. Te zah tjeve za sada čini neprovedivim ono 0.5 % karbolne kise­line u seru isp itanom po državi, da se uščuva. Zato treb a za najteže d ifterijske slučaje p rired iti bez karb o la jak , pouzdano posve jasan ser, koji se bez svake š te te m ože in travenozno u š trca ti. T akav ser treba odred iti sam o za teške slučaje.

3. D ifterijske srčane prom jene.O dkada se rab i ser, rasp rav lja se o tom u, da li ser djeluje na srčane prom jene,

to jest, da li ih liječi, sp riječava ili povodi. N eubner drži, da ser povoljno djeluje na srčane sm etnje. I G abriel je istoga iskustva , jer je pom or od srčane sm rti m anji, odkada u š trca v a svim d ifte rijsk im bolesnicim a velike i ponovne doze. Zato i rab i Pospischill 60— 80.000 A. I. M. istraživao je : 1. anatom ske srčane prom jene, 2. upliv sera n a njih . A natom ske prom jene srca su kod d ifterijsk im otrovom uštrcan ih živo tin ja očite, kad je doza o trova srednja, a tra jan je o trovan ja najm anje 8 do 9 dana. Veće doze, koje uzroku ju naglu sm rt, o stav lja ju većinom srce nepro­m ijenjeno. P rem da m oram o i u tim slučajevim a naslućivati teško o trovan je m i­šićnih s tan ica , ne znam o za sada toga u stanov iti. Posve m alene doze o trova, koje ne m ijen ja ju životinji zdrav lja , ne povode ni anatom skih prom jena. Posve d ru ­gačije djelu ju srednje doze o trova, ili velike doze, koje ser djelomično a ne do­

Strana 172 LIJEČN IČK I VIJESN IK 1910. Broj 4.

s ta tn o n eu tra liz ira , ta k o da ž ivo tin je pogibaju za 8 dana. K od ta k o v ih životinja, i kod onih, koje o tro v ub ije za 3— 5 tje d an a , o tk riv a pom na an a to m sk a p re traga sve s tad ije p rave m iokard itide . Često nad jena su kod čovjeka prem inula od dif­te rije lim foidna m jesta s kad većim kad m anjim razorom m išićn ih v lakanaca. Is to nalaz i se kod o trovane ž ivo tin je pa sve teži oblici do pravog vezivnog žulja. 90% svih ž ivo tin ja , koje su živovale dulje od 8 dana, i 45% svih serom liječenih ž ivo tin ja pokazivalo je srčane prom jene. I ove ana tom ske prom jene sto je do v re­m ena, kad se ser u š trc a i do doze sera. Od 33 serom liječenih ž iv o tin ja p oka­zivalo je srčani razbo l 15 n jih = 45% ; od t ih uginule su sam o 2 = 6% ; prekasno i n ed o sta tn o liječenih bilo je 10 ; od tih su prežestoko o trovane bile 2 ; p reosta le 3 (15% ) ž ivo tin je pokaziva le su srčane prom jene uz po trebno i d o s ta tn o liječenje.. P rem a tim a iskustv im a slijedi, da d ifte rijsk i ser može zapriječiti srčane sm etnje , ali je gotovo n ev jero ja tno , da bi m ogao izliječiti već razv ijene an a to m sk e p ro ­mjene.

4. K aheksija poslije d ifterije.L jud i, preboljevši te šku d ifte riju , i pokusne živo tin je osta le na životu naroč ito

i sve jače m ršave, vanredno su anem ični i trp e od sm e tn ja razn ih organa. To1 tra je često v iše tjed an a , dok se polagano ne obraća na bolje, često pak n as tu p a nagla sm rt od srca. G lavne su po jave srčane oslab lje losti, š to je razum ljivo od p rija šn jih istraž ivan ja .

Od kronične, pogibeljne kaheksije ne može očuvati ona doza sera, ko ja je m ogla o trovanoj životin ji spasiti život. Mnogi pokusi dokazuju , da dovoljna doza sera može zapriječiti kronični m arazam , a k ad š to ga p o b o ljša ti, ako se ponovno uštrca . Velike na vrijem e uštrcane doze sera um an ju ju p rv i g u b itak tje lesne težine od ak u tn o g a o tro v an ja , a i za kasn ijega te ča ja ne m ijen ja se znatno tje lesna težina , ta k o da je ž iv o tin ja doskora jednako te šk a kao što je b ila za zdrav lja . Velike doze poslije duljega o tro v an ja ne mogu posve spriječiti, da tje lesna težina znatno padne, ali poslije ponovnog u š trc a ja ip ak se težina polagano diže. D akle i u tom u je zgodno liječenje sa serom uspješno, dočim su m anje doze odgovarajući prijašn jem shvaćanju , slabo djelovale te se razbol sv ršavao teškom kaheksijom .

G. Franeioni ;" D er V erlust der passiven Im m u n itä t bei der D ip h th erie in fo lge

der S eru m k ra n k h eit“ (R iv is ta di clin. ped. 1907. No 8. — Ja h rb u c h für K inder­heilkunde 1908. IV.).

F. istražu je , dali razbo l od sera d jelu je na pasivn i im u n ite t, ko ji dobiva or­ganizam uštrcavan jem sera p ro tiv d ifterije . B udući da se po m nijen ju m nogih is traživa laca an tito k s in veže s p ro te inom sera, bilo je v je ro ja tn o , da gubi na d je lo tvornosti razbolom od srca, jer je ovaj elim inacija bolesnom u organizm u drugovrsne bjelančevine. F. p o tv rd io je k lin ičkim istraž ivan jem tu predm jevu. K ad se u š trc a m ala doza (500— 1000 A. I.) sera kao p rophy lac ticum , reagira organizam te k r ije tk o , dočim kod većih doza, kao lijek u š trca n ih reag ira redovno ;

ako i m an jk a ju kliničke po jave sernoga razbola, s tv a ra ju se u k rv i ip ak anti- tje lešca , ta k o da 12— 20 dana poslije in jekcije nem a slobodno cirku lira jućega anti- toksina. K ad se ser ponovno u štrca , reakcija je m nogo kom plic iran ija ; m edju inim dolazi do „ im ed iatne reak c ije“ : lokalnoga edem a, povišice tje lesne topline u p rv a 24 sa ta poslije injekcije, što je k lin ička slika tom u, da se u krv i spojio u š tr ­cani antigen s an titje lešcim a bolesnoga organizm a te nem a slobodno kolajućega an tito k s in a .

S toga g led išta pisac v rs ta svoje slučaje u 4 skupine : 1. obolenje od d ifterije neko vrijem e poslije p rofilak tične in jekcije sera, 2. serni razbol poslije d ifterije, zatim difterijsk i recidiv, 3. d ifterijsk i recid iv bez p redidućih klin ičkih pojava sernoga razbo la, ali kod dokazane b iološke reakcije o rganizm a, i 4. d ifterijsk i recid iv dulje vrem ena poslije sernoga razbola.

U svim skupinam a uzro k je recid ivu (u skupin i 1. d ifte rijskom razbolu) ta j, što je organizam izgubio sernim razbolom pasivni im un ite t. Iz toga slijedi, da

Broj 4 LIJEČNIČKI VIJESNIK 1910. Strana 173

difterijsk i an titoksin , kakogod je v rijedan lijek, ne va lja u p o treb ljav a ti bez m jere1 kritike . O sobito va lja p az iti kod profilak tičnoga u štrcav an ja , pak je jpravije in jekcijam a p re tp o stav iti higienske poboljšice.

W . B lig h :" Ü berem pfindlichkeit gegen D ip hth erieseru m “ (Brit. Med. Journal 1908. II. — Jah rbuch für K inderheilkunde 1908. X.).

B. opisuje vanredno te šk i osip od sera poslije u š trca ja od 1000 A. I. P rije2 i po godine uštrca lo se bilo istom u bolesniku jednaka doza, čemu je slijedila sam o lokalna laka u rtik a rija . B. sav jetu je , da se svakom u odraslom u bolesniku, kom u se u š trca konjsk i ser, daje od slijednjega dana osam dana calc ium lacta t. N a ta j način da se može spriječiti razbol od sera.

Umber „ Z u r G efahr der R ein fek tio n von H eilseru m “ (Die Therapie der Ge­genw art, 1908. X.).

N edavno izv ijestio je K lem perer o sernom razbo lu s ponovnim tešk im ko­lapsom kod 32 godišnje bolesnice, kojoj je p rije 5 dana uštrcano 30 ccm. anti- strep tokoknoga sera H öchstovoga. P okazalo se, da je ovoj pogibeljnoj reakciji uzrokom p rekom jerna osje tljivost prem a srcu, potječući od u š trca ja difterijsk im serom p rije 3 godine. K od U .-ove 22-godišn je bolesnice u štrcao je bio kućni li­ječnik n a za h tje v ob ite lji kod obične angine 13. dan razbo la 1000 A. I. H öchsto­voga d ifte rijskoga sera. Iz a 2 sa ta te šk i kolaps srca i u r tik a rija po svem tijelu.U za sve liječenje ponovio se srčani kolaps još dva p u t slijedećih 8 dana. I utom se slučaju p rije 2 godine u štrcao bio d ifterijsk i ser, poslije čega su se oči­to v a le lake po jave od srca : eritem i lak a srčana neurednost. Jam ačno je i u tom slučaju prvom in jekcijom vanredno po jačana osje tljivost prem a seru. Zato U. ne kan i kod kasn ijega razbo la opet u š trc a v a ti ser, ako je poslije prvoga u š trca ja bilo m a i lak ih po java od sera.

Aalbersberg :" Serum th erapie und In tubage bei D ip h th e r ie“ (Ned. Tydschr. v. Geneesk. 1906. Bd. II. Z en tra lb la tt für K inderheilkunde 1907. No. 11).

P isac is tražu je usp jeh u š trca v an ja sa serom kod 150 slučajeva teške difterije, ko jim se ser odm ah u štrcao , čim su p rim ljen i u bolnicu. U spješnost sera s to ja la je do razd o b lja izm edju poče tka razbo la i u š trc a ja -odnosno do laska u bolnicu. K ad se ser u š trca o 1., 2., 3., 4. ili 5. dan razbola,-b io je pom or 28, odnosno 46, 71, 68 ili 76.5 %. D ak le od onih, ko jim se u š trca ser p rv i dan razbola, um re ih 1/i , od onih u š trc a n ih 2. dan l/2, a od k asn ijih oko 70 %. Š to se ran ije ser u štrcao , to su teže kom plikacije (rh initis, nephritis) rjedje. Začundo je, da je pom or vrlo m alen (8 %) kod djece, k o ja su te k 6. dan bo lesti u štrcan a , p rem da su kod n jih česte teže stenotične pojave. A. zak lju ču je : 1. P om or kod teške d ifterije to je veći, što se kasn ije ser u štrca , 2. Isto vrijed i i za lake razbole, 3. Što se p rije u štrca , to su rjed je teže kom plikacije , 4. Poslije u š trc a ja n ije n ikad d ifte rija napredovala iz ždrijela u grkljan . A. hvali in tubac iju .

Berlin :" Ü ber die B eha n dlun g der D ip h th erie nach den während der J a h re

1900-1908 im städtischen A u g u sta -H o sp ita l zu K ö ln gem achten E rfah ru n g en“ . (Münch, m ediz. W ochenschrift 1908. No. 38).

Ser je svakako usp ješan lijek, ako se na v rijem e uštrca . Im a još uv ijek mnogo slučaja, ko ji dodju prekasno na liječenje. K od d ifte rije ždrijela usp ješna je za s ta ja k rv i n a v ra tu . M alenoj djeci rasp ršu je se u ždrijelo 3% hydrogenium hyperoxy- datum . L ak i razbo li ždrijela a osobito d ifte rija nosna liječi se uspješno piocianazom . P o to n ja ne d jelu je mnogo kod te šk ih septičnih razbola. B. ističe u sp ješnost in- tubacija .

P. Schönholzer : „ D ip h th erie und H eilseru m “ . B eobachtungen und S tud ien aus der D ip h th e riesta tio n der chirurgischen K lin ik in Zürich (Corresp.-Bl. f. Schweiz. A erzte 1909. No 8'—9. — Jah rb u ch für K inderheilkunde 1909. V II.).

R e fe ra t je zapravo po lem ika referen ta W ielanda s nazorim a i tv rd n ja m a pisca. P rem a tom u nepodesan, da se k ra tk o iscrpe.

2

Strana 174 L IJEČN IČK I V IJESN IK 1910. Broj 4.

R. Emmerich : „ D ie Pyocyana.se als P ro p h y la cticu m und H e ilm itte l bei be­

stim m ten In fe k tio n sk ra n k h e ite n “ (Münch, med. W ochenschrift 1907. No 45— 46.).U stan icam a od bacillus pyocyaneus im a enzim , ko ji r a s tv a ra b ak terije . Taj

enzim , p iocianaza, dade se p r ip ra v iti u zasićenoj ras to p in i p rosto j od bacila. U n išta i ra s tv a ra za k ra tk o vrijem e velike m nožine ne sam o bacillus pyocyaneus, nego i bacile d ifte rije , kolere, tifa , kuge i bedrenice, m eningokoke, strep to - i stafilokoke. P iocianaza u n iš tu je d ifte rijske bacile u naslagam a i u sluznici, priječi, da se p reosta li bacili ne raz v ija ju i ne množe, veže d ifte rijsk i o trov , o ta p a naslage, u n iš tu je strep tococcus pyogenes i staphylococcus pyogenes aureus, pom aže iscije- ljenju sluznice. Bolesnicim a se E m m erichovim rasp rša lom krepko rasp rši 3—4 ccm. top le p iocianaze u ždrijelo. Sto se češće 1. i 2. dan razbo la rasp rš i p iocianaza, to se brže razb o l zau stav i i b rzo se izliječi. L iječn ik treb a da 3 p u t na dan svak i p u t po 2 p u t u razm ak u od 5 — 10 časa p iocianazu rasp rši u ždrijelo bolesnikovo. D r. Zucker uv jerio se pokusim a u gradačkoj sveučilišnoj dječjoj k linici, da od p iocianaze b rzo nestane fo e to r ex ore, da tje lesna top lina ne p o ras te zna tno i b rzo da bude o p e t u redna , da je opće s ta n je već 2. dan razm jern o vrlo povoljno, i da naslage u ždrijelu n es tan u 3. ili 4. dan liječenja. U vrlo te šk im slučajev im a bilo je usp ješno liječenje s p iocianazom i sa serom . B aš kod kom plic iran ih (strep- to k o k im a i stafilokokim a) sep tičn ih d ifte rija p iocianaza je vrlo odlučna i spa­šava život, kad sam ser ne do sta je , nego se ždrijelo gangrenozno rasp ad a , a strep to k o k i i sta filokok i i d ifte rijsk i o trov i poplave sav organizam i povode opću sepsu.

R. M ühsam :" tJber P yocyanasebehandlung der D ip h th e r ie “ (D eutsche med. W ochenschrift 1908. No 6).

P iocianaza zau stav lja in v itro r a s t d if te rijsk ih bac ila i u n iš tu je ih već u m alim dozam a velike množine. K od čovjeka prom iče rasp ad d ifte rijsk ih naslaga i povoljno d je lu je na opće s tan je . Vrlo brzo u k lan ja foeto r ex ore. T reba je rab iti uv ijek u za ser.

P . Schlippe : „ Z u r B eh a n d lu n g der D ip h th erie m it P yocyanase und über die

P e r s iste n z der D ip h th erie b a cille n “ (D eutsche med. W ochenschrift 1908. No 14.)-P iocianazu tre b a ra b iti jedino uza ser. U nekim slučajev im a kao da p iocia­

naza posp ješu je o tp a d d ifte rijsk ih naslaga, u k lan ja b rzo foetor ex ore i povodi su b jek tiv n u olakšicu. N eka se iskušava kod raširen ih naslaga i po lagana čišćenja u ždrijelu. K od najteže septične d ifte rije čini se da ni p iocianaza ne pom aže, a ni ne spriječava, da u ždrijelu ne bi p reosta li bacili, dak le ne v rijed i kod k ro ­nične d ifterije.

W . Fackenheim :" E rfahrungen m it der Pyocyanasebehandlung bei D ip h th e r ie “

(Therap. M onatshefte 1908. V III.).P iocianaza v rijedan je lijek. Čini se, da u n iš tu je b ak te rije i ta k o priječi,

d a se ne s tv a ra nov o trov . To se d je lovan je očitu je b rz im n es ta jan jem ždrijeln ih p o jav a i bacila i b rzom općom poboljšicom . Svakako treb a zad rža ti liječenje sa serom .

Saar : „ U b e r B ehan dlun g m it Pyocyanase bei D ip h th er ie , Scharlach und A n ­

g in en “ (D eutsche med. W ochenschrift 1908. No 36.).P iocianaza je iz v rs tan lokalno dje lu jući lijek kod angina, uzrokovan ih strep to -,

stafilo -kokim a i d ifte rijsk im bacilim a. B udući da nem a an titoksičnoga d jelovanja, tre b a ju kod d ifte rije ra b iti uza ser. Možda da uz p iocianazu treb a m anje sera. K od odraslih suvišno je liječenje d ifte rije sa serom , ako se p iocianaza na vrijem e upotreb i.

Stum pf: „"Über Bolusbehandlung bei D ip h th er ie " (Münch, med. W ochen­sc h rift 1908. No. 22).

Žličicu za čaj ili po dječje žličice dobro prom iješane m ješavine bolus alba i : 2 svježe vode daje se sv ak a 5 časa ili češće bolesniku, da popije. F oeto r ex ore b rzo nestane, poslije 2— 3 sa ta počinje p a d a ti povišica tje lesne topline, bilo

Broj 4. LIJEČNIČKI VIJESNIK 1910. Strana 175

bude po laganije, o tek lina žlijezda ispod i iza čeljusti se gubi. N ovih naslaga ne nasta je , poslije ko jih 10 sa ti liječenja počinju se naslage rasp ad a ti i lju š titi , te je poslije 36 do najdu lje 48 sa ti ždrijelo posve čisto. S. izliječio je tak o svih 15 bo­lesnika u dobi od podrug do 11 godina, od ko jih su neki teško bolovali.

B. T. Machlacklan:" D ie örtliche Behandlung der D ip h th erie“ (B rit. Med. Journal1908. I II . — Ja h rb u c h der K inderheilkunde 1908. XI.).

P rem a svom iskustvu sav je tu je M. za lokalno liječenje ždrijelne d ifte rije sm jesu : liq. hydrarg . perchlor, (i : 2000), glycerin., acid. tann ic. na jednake dije­love. Tom sm jesom treb a do n es ta tk a m em brana m aza ti dan ju i noću svak i sa t, kasn ije u većem razdob lju barem tje d an dana. Već poslije 36 sa ti da posvem a n es tan u naslage.

K. A. Rombach :" Serum , In tu b a tion u. Pyocyanase b e i D ip h th erie“ (W eckblad N ederl. T ijd sch rift voor G enuskunde 1909. Deci. II. No. 5 — Jah rb u ch für K inder­h e ilk u n d e 1910. I).

U 2 godine liječio je R. 511 bolesnika sa serom a po tpuno uspješno. H vali in tu b ac iju prem a iskustvu u 69 slučaja. P reporuča piocianazu osobito kod toksičn ih slučaj eva.

Gabriel : B eitrag zur K en n tn is des chronischen R achendiphtheroids“ (Berl. k lin . W ochenschrift 1908. No. 23. — Z en tra lb la tt f. K inderheilkunde 1908. No 10).

Slučaj raz liku je se od t. zv. kroničnog ždrijelnog d iftero ida (Neisser) tim e, da se ponav lja ju svedj ak u tn e ždrijelne pojave, neke uz znatnu povišicu tje lesne top line i te šk o opće nezdravlje . G. m otrio je 22-godišnju djevojku 8 mjeseci. Poslije 7-m jesečnog b o rav k a u bolnici bude bolesnica na svoju želju o tp u šten a neizlije- čena, to je s t s bacilim a, a već za 3 tje d n a v ra tila se u bolnicu s aku tn im ždrijelnim tegobam a. O vaj drugi p u t, p rem da je b ila tek k ra tk o vrijem e u bolnici, prebolila je opet novu ždrijelnu upalu s povišicom tje lesne topline, naslagam a u ždrijelu 1 bolim a u zglobovim a, pak je o tp u šten a na želju jednako neizliječena, naim e s mnogo b ac ila u ustim a.

H. H erzog : „Ü b e r Trachealdiphtherie m it m ehrfacher N eubildun g von P seu d o ­

m em branen“ (D eutsche med. W ochenschrift 1907. No 20).K od 2 i 3/ 4 godine sta roga d je te ta , koje je bolovalo od teške d ifte rije a na po ­

s lje tk u ozdravilo , opažao je H. tr i p u ta t. zv. „ecouvillonnage“ g rk ljana i dušnika. E k u v ijo n ažo m p rozvaše 1896. V a r io t i B e y eu x o v o liječen je m em branozne grk ljanske d ifte rije : in tubaciona tu b a u m etn u ta u g rk ljan od lju š ti grk ljanske i dušnične naslage, p ak ih bolesnik poslije ekstubac ije kašljem izbaci. „Ecouvillonnage de necessite“ je b rza ekstubac ija , kad pseudom em brana začepi tubu . H .-ov bolesnik Izbacio je sam tr i p u t tu b u zajedno s pseudom em branoznim odljevkom dušn ika, dakle ak tiv n e „ecouvillonnage de necessite“ . Ta su tr i odljevka na oko jednaka , a li su svakako drugi i treći drugačije posta li nego prvi, je r dok je kod prvoga bio epitel glavno sijelo eksudacije, tak o da je nestao s naslagom , k ad se o d lju štila , m ogla su se o s ta la dva odljevka sa s to ja ti sam o od eksudacionog fibrina. Sluz­nica sam a o s ta la je jam ačno nepovrijedjena, jer je razbo l brzo i bez svake za- ras tice zacijelio. Sva tr i od ljevka nas ta la su pouzdano na istom m jestu , jer su b ila oblikom i duljinom jednaka. Ser n ije doduše spriječio, da se u p rv a 24 sa ta ne bi m em brana t r i p u t obnovila — kod grk ljanske d ifte rije očituje se učinak srca redovno te k iza 24 sa ta — , ali je v a ljd a olakšao i pospješio od ljušten je m em brana i an tito k sičn im djelovanjem omogućio ozdravu.

Bellamy : „ E in F a ll von B ro n ch ia ld ip htherie“ (Brit. med. Journ . 1907. Bd. I. — Z e n tra lb la tt für K inderheilkunde 1908. No 6).

8-godišnji d ječak oboli poslije nekoliko dana nezd rav lja od r in i t ide, ždrijelo- bo lje i k aš lja , ali polazi i dalje školu. Pom alo izgubi glas, k ad š to m u k rv navali na nos, d iše na poslje tku sam o na usta . 10. dan razbo la tem p era tu ra 38.5, sero- sangvinolen tan iscjedak iz nosnice, ždrijelo crveno, žabice velike. N a večer uz žestok kašalj izbaci dvije cjevčaste m em brane, odljevke velik ih b ronh ija , 7 cm.

Strana 176 LIJEČN IČK I V IJESN IK 1910. Broj 4.

duge a 6 mm. u prom jeru . P oslije toga lakše disanje. P oslije 36 sa ti izkašlje 10 cm. dugu cjevčastu m em branu. P o 4000 A. I. d ifterijskog sera 5 dana. P olagano ozdrav lja . Glas ostao je neko vrijem e slab , uzm a ciliarn ih m išica izliječi se s eserinom . U k u ltu ram a ustanov i se Löfflerov bacil.

E. G. Gereda " 6 F ä lle iso lierter N a sen d ip h th erie“ (Rev. de Med. y. Cir. P rä c t. 21. I II . 1908. — Z en tra lb la tt für K inderheilkunde 1908. No 8).

Izo lira n a nosna d if te rija je razm jern o r ije tk a a p rak tičk i znam enita , jer se lako drži običnom rin itidom . U 5 od 6 piščevih s luča ja u stanov ljen je Löfflerov bacil.

K. Schwarz : „ E in Beitrag zur K a su istik der prim ären N asen diplitherie bei

S ä u g lin g e n “ (W iener klin. R undschau , 1908. No 25).6 m jeseci s ta ro d ije te oboli od rin itid e sa sluzavo-gnojnim iscjetkom . Iscjedak

bude sve obiln iji, a opće nezd rav lje sve gore. U nosnoj sluzi nem a difterijskih. bacila. 10. dan p rv a naslaga n a uvuli, u n joj velika m nožina L öfflerovih bacila , ko jih ni sada nem a u nosnom isc je tku . In jek c ija 3000 A. I. sera. P o jav e u žd rije lu nisu teške. O zd rava za 6 dana.

P . Kuhn : „P rim ä re N a sen diph therie m it M em branbildung (R h in itis fibrinosa

sive pseudom em branacea d ip h th eritica ) im ersten L eb en sm o n a t“ (Archif fü r K inder­heilkunde, 47. Bd., 1— 3. H . No 5).

K. ustanov io je jedino bak terio lo šk i narav razbo la , dok još n ije bilo razloga su m n ja ti na d ifte riju . K linički su po jave kasn ije nastup ile i po tv rd ile bak terio lošku diagnozu.

Uffenheimer : „ E in F a ll schw erer prim ärer N a sen d ip h therie bei einem 14 tägigen

B ru stk in d “ (M ünchener G esellschaft für K inderheilkunde 13. III . 1908.).R azbol p rošao je kod to g a do d ifte rijskoga razb o la u nosu vrlo zdravoga

d je tešca b rzo n a ždrijelo. D ije te je um rlo u p rv a 48 sa ta tip ičk i od srca, k ad su ga digli sa sise, p rem da mu je u š trca n a na v rijem e i d o s ta tn a doza sera. D ifte ­rijsk i bacil pokazao se kod pokusa na živo tin ji vanredno v iru len tn im . Od d je te ta zarazili su se dvo rk in ja i o tac njegov. D a novorodjenčad te k iznim no oboli od d ifterije , tum ači se tim e, što kod većine p rod je kroz p lacen tu d ifte rijsk i a n tito k s in od m a tere u d ječji o rganizam .

G. Mya : „L u n g en em p h y sem und F ettdegen eration des D iaphragm a durch

D ip h th e r ie “ (R iv is ta di Clinica P ed ia trica . 1908. V III. — Z en tra lb la tt fü r K inder­heilkunde 1909. No 5.).

Od v iše godina opaža pisac, da kod d ifte rijsk ih bolesnica u s ta n ju opće in to k s i­kac ije budu uz osta le po zn a te po jave plućne granice šire : srčana m uklina je sužena ili je posve nem a, gorn ja g ran ica je tren e m ukline u desnoj p araste rna lno j c rti po­n iz ila se do 7. reb ra , a s trag a seže plućni zvuk do 12. rebra. Te se osobito najčešće opažaju kod nekro tične d ifte rije s o tek linom v ra tn ih žlijezda m ezgrovnica, mio- k a rditidom , album inurijom , hem orag ijam a u koži, m išičnom aton ijom . Em fizem ne traž i, da je d if te rija segla u g rk ljan ili dušn ik . K od neke djece očitovao se em ­fizem već 6— 7 d an a p rije sm rti. G otovo sva djeca s em fizem om um ru ; kod razu d b e je svagda očit. P isac sm a tra uzrokom em fizem a povredu vagusa, ali i š te ta n up liv d ifte rijsk ih bac ila i o trova na e lastična p lućna v lakanca. K od jednog slučaja odala je raz u d b a osim plućnog em fizem a i em fizem m ed ias tina , počim ajući na plućnom v ra tlu (hilus), sežući uz trah e u p rem a gore, koji je n as tao v a ljd a od plućnog raz- dera ; u drugom posve jednakom slučaju bio je bo lesnik za ž ivo ta in tu b ira n , što je posve dobro podnosio. Vrlo je odlučna sa lovna degeneracija o šita , ko ju se kod razudbe k ad š to u stan o v iti može. S vakako je insuficiencija o šita znam enit uzrok sm rti.

A. Gludzinski : „A p p e n d ic itis und D ip h th e r ie “ (Lwowski T ygodnik lekarski1907. No. 22. — Z e n tra lb la tt für K inderhe ilkunde 1908. No 6).

K od 16-god išn jeg bo lesnika, kod ko jega su ustanov ljen i L öfflerovi bacili u d ifte riji g rk ljana i nosnoždrijelnog šup ljiš ta , n as tu p i ak u tn i napadaj apendicitide i periapendicide kao recidiv iza jednogodišnjeg m irovanja. O ba razbo la počela

Broj 4. LIJEČNIČKI VIJESNIK 1910. Strana 177

su u isto v rijem e ako n ije d if te rija bila p rv a : drugi dan ependicitide bio je bolesnik h rap av a glasa, a g. dan b ila je ja sna para lysis nerv i recurren tis. D ifte rija povodi osim lokalnih i opće toksične pojave. U crijevu opažalo se o tjecan je i puno k rv n o st Peyerovih p lakova i so lita rn ih folikula, slično kao kod trb u šn e pošaline. Takove prom jene n a s ta ju i u crvu ljku , ang ina appendicu laris. Vrlo je v je ro ja tn o , da su tak o v e prom jene u crvu ljku nas ta le od prošlogodišn je upale m anje o tporn im a, a te su o lakšale, da su u k rv i kolajući toksin i uzrokovali upalu crvuljkovu.

R. Orsi I H erp es facia lis im V erlauf von D ip h th er ie “ (R iv is ta di clinica Pe- d ia tr ica 1907. VI — Jah rb u ch für K inderheilkunde 1907. XII.).

K od 2400 d ifte rijsk ih bolesnika za zadnjih 15 godina dječje klin ike u Fiorenci pokazao se u 59 slučaja (2.5% ) herpes facialis. Obično n a s tu p a u početku d ifte rij- skoga razb o la , izn im no te k onda, kad n as tan u lokalne d ifte rijsk e pojave. Obično b ira is tu s tran u , n a ko jo j je u ždrijelu d ifte rijsk i razbol. O. drži, da je uz d ifte riju herpes kožna p o java povedena toksičn im podražajem .

L. Guinon — H. Pater I" D e u x cas de paralysie d ip htheriqu e; action du serum

de R o u x “ (R evue p ra t. d ’obst. e t de paed ia tric 1906. No 208).Com by, M arfan, M ournier, Cham bon i drugi našli su u d ifterijskom seru dobar

lijek p ro tiv uzm a poslije difterije. P iscim a je jedan slučaj d ifte rijsk ih uzm a um ro, prem da su m u v iše p u ta u š trca li veće doze sera, dočim je drugi ozdravio, prem da se uzm e i n ijesu liječile. U prvom slučaju u štrca li su odm ah, čim se d ifte rija oči­tova la , veliku dozu sera i opetovali su ju , a ip ak su kasn ije nastup ile teške uzm e.

E. Pänkre l : „ Z wei F ä lle von diphtheritischer Paralyse m it H eilserum g eheilt“

(Z e n tra lb la tt fü r K inderheilkunde 1907. No 12).Oba s luča ja b ila su te šk a , osobito su kod jednog d je te ta bili po tpuno uze ti

ždrijelo, n. abducentes, accessorü , facialis a kasnije nastup ila je a to n ija gotovo svega m išičja. P o š to se u svakom slučaju dva p u t u š trca la 6000 jed in ica P reiszovog sera, s ta n je se b rzo i sve jače poboljšalo.

K ohtS : „"Über d ip htheritische L ähm ungen und ihre B eha n d lu n g “ (Therap. M onatshefte 1908 — V II. — Z en tra lb la tt für K inderheilkunde 1908. No 11).

K. drži jed in im rad ika ln im liječenjem d ifte rijsk ih uzm a u štrcav an je an ti- toksina, da se spriječi opća degeneracija stan ica, je r se njim veže d ifte rijsk i toksin . Već je Com by preporučio velike doze d ifterijskoga sera. K. je bez svake šte te po bolesnika u štrca v ao u svem u po 12— 30 h iljada jedinica Behringovoga sera. K od srčane slaboće preporuča kofein-digalen. K od te šk ih uzm a uštrcav ao je češće3—6 dmg. s try ch n in i n itric i. Od takovoga liječenja ozdravilo je 10 bolesnika u 2—4 m jeseca.

W. Feilchenfeld :" G ehäufte E rkrankungen des N ervensystem s bei einer

H ausepidem ie von D ip h th er ie“ (D eutsche med. W ochenschrift 1908 No 38).U nekim pošastim a d jelu je d ifte rijsk i toksin osobito rado na živčevlje. Po

F.-u su d ifte rijske uzm e učinci toksinovi.L. Roemheld : „ Z u r K lin ik postdiphtheritischer Pseudotabes (L iquorbefunde

bei p ostdip htheritisch er L ä h m u n g )“ (Deutsche med. W ochenschrift 1909. No 15).K od u zam a poslije d ifte rije nalazim o u cerebrospinalnoj kapljevini mnogo

više bjelančevine, a m alo v iše stan ičn ih elem enata. Te prom jene n es ta ju s pobolj- šicom klin ičkih po java. Iznim ice, ako p reostanu organske prom jene središnjeg živčevlja, o stane i cerebrospinalna kapljevina pato loška. P rom jene cerebrospi- nalne tekućine dokazu ju , da uzm e poslije d ifterije , koje tra ju dulje vrem ena, ne potječu sam o od periferne neuritide, nego i od cen traln ih porem ećenja.

H. Möller :" Beitrag zur K en n tn is der postdiphtheritischen A ugenerkran­

kungen“ (Klin. M onatsbl. f. Augenheilkunde 1909. F estsch rift — Z en tra lb la tt für K inderheilkunde 1909. No 10).

K liničkoj slici akom odacijone uzm e, kako ju je D oders 1861. opisao, nem a se što b itn a dodati. Mnogi slučajevi na sveučilišnoj očnoj klinici u H alle p o tv rd ju ju , da nem a razm jera izm edju ja k o sti zaraze, kako se očituje klinički u ždrijelu i grlu,

Strana 178 LIJEČN IČK I VIJESNIK 1910. Broj 4.

i ja k o s ti ili tr a ja n ja uzm e. S lučajevi, ko ji su razm jerno rano liječeni serom , nisu bili lak ši od onih kasno im unizovan ih , ali je u onim prv im uzm a znatno kasn ije n a ­stu p ila nego u ovim drugim . P ogotovo rano ja v ila se uzm a kod slučajeva, ko ji nisu n ikako liječeni bili. O pazilo se, da a n tito k s in ne d je lu je na gotovu uzm u akom o­dacije. K ad bi d je lovao, m oralo bi se oček iva ti, da uzm e ne će b iti ili barem da je ne će b iti ta k o često u slučajevim a, koji su izdašno liječeni sa serom. N ap ro tiv je uzm a akom odacije češća, odkad se d ifte rija liječi sa serom , je r v iše te šk ih slučajeva ostane n a životu. K od razn ih p o ša s ti razn a je i čestoća uzm e. Izm ed ju p o če tk a i p o tp u n a ra z v itk a uzm e pro laz i v rlo k ra tk o vrijem e, p a k ne s to ji, da se uzm a polagano i postepeno razv ija . U 4. tje d n u od p o če tk a uzm e (gdje se za nj znalo) nas tup ila je ozdrava. U piščevim slučajev im a bila je uzm a jed n ak a na oba oka. N epce bilo je uze to u 33% slučaja akom odacije uzm e ; svagda se nepčava uzm a počela p o b o ljšav a ti nekoliko dana p rije akom odacijone. A kom odacijone uzm e poslije d ifte rije p ro laze bez svakog liječenja. N jihova t ra ja n ja ne m ogu s k ra ti t i n i eserin ni naočali ni roborancija .

Mery — W eil — Halle — Parturier : ,Serotherapie in ten sive dans le tra item en t

des angines graves et des paralysies d ip h te ritiq u e s“ (Arch. de m edic. des enfants- 1909. X II.).

R ad i čestih neusp jeha s običnim sernim liječenjem u p o treb ljav a ju pisci do­sljedno velike doze sera i za ozd rav ljen ja , da spriječe kasn ije uzm e. D jeci u š tr ­cavaju v iše dana 40— 60 ccm. sera, kad je ždrijelo čisto , svak i ili svak i drugi dan po 10— 20 ccm., ta k o da k ad š to bude sera u svem u v iše od 500 ccm. O vakovo s is tem atsko liječenje je i kod m alignih d ifte rija većinom uspješno, a te ške uzm e su rjedje. Ne treb a se b o ja ti nezgoda od sera, je r an a filak tičn a reak c ija n a s tu p a sam o onda, ako se u organizam zasićen an titje le šc im a dadu m ale doze an tigena.

J. Comby :" D e u x cas de paralysies d ip h tlieritiqu es term ines par la m ort“

(Arch. des medec. des enfan ts 1909. X II.).D va slučaja teške, opće, kasno n as ta le uzm e poslije d ifte rije n ije liječenje

sa serom spasilo, je r se prekasno moglo početi.0 . Ehrhardt:" tJber die d ip h th eritisch e progrediente H a u p tp h leg m on e“ (Münch,

med. W ochenschrift, 1907, No 26).E . p iše o četiri slučaja toga tip ičnoga razbo la , ko ji nava lju je na djecu p rv ih

godina, ponajv iše na slabu , ali i na krepku . S poznaja je laka a vrlo odlučna po lije­čenje i ozdravu . R azbol uzroku ju d ifte rijsk i bacili, kad k roz sitne ogrebotine i ode- rine p rodru u kožu. Sam e ogrebine nem aju lice d ifte rijom zaraženih ran a , je r b it će da bacili odm ah p rod ru u dub lje kožne slojeve, p a se šire u m ezgrovnom žilju n ad fascijom . Bacili po tječu u p rav ilu od sam oga bo lesnika, ko ji ih je, preboljevši nedavno ždrijelnu d ifte riju , zaraženim ru k am a ucijepio u kožu. Jam ačno m ogu uzročnici p o tjeca ti i od dom ara, dok boluje od d ifterije. Z aražaj očitu je se odm ah žestokim po javam a : jakom povišicom tje lesne top line i te šk im općim stanjem . N a za raz iš tu n as tan e in filtrac ija po tkožnog vez iva , b rzo se širi naokolo, a kad om ekša, odigla se koža od površne fascije ispod nje. K oža je žarko crvena, injici- ran a , edem atozna. U dubljin i p ipaš tv rd i in f iltra t, p r itisa k p rs ta ostav lja udu ­bine. Veći abscesi ne n as ta ju . Ako urežeš, iz laz i m alo žitkoga gnoja, a v id i se, da je koža, na daleko od ignu ta , da su n a sve s tra n e kese, od ije ljene ta n k im vezam a, izm edju podkožnog vez iva i površne fascije. K oža se i dalje odiže, ali n igd je se ne p rob ija fascija. K ad režeš, ne m ožeš se snaći, je r kao da režeš vreću oko tijela . U ovako podrovanoj koži dolazi do zn a tn ih cirk ulacionih sm etn ja . G angrena znade u n iš titi velike plohe ; kod ozdrave p reostanu široke čv rste b razgotine. M ikro­skopskom pretragom edem ske tekućine lako se ustanove d ifte rijsk i bacili. K adšto upozore na b it toga razbo la običnije d ifte rijske kom plikacije (o titis m edia, nephritis) ili d ifte rijsk i razboli dom ara. K liničko lice sjeća n a neke oblike eriz ipelatozne flegm one, kakova se k ad š to nad je u djece. Od četiri p iščeva slučaja dva su u m rla ,

Broj 4. LIJEČNIČKI VIJESNIK 1910. Strana 179

dva su ozd rav ila s velik im žuljastim b razgotinam a. U svakom slučaju, ako i kasno, treb a u p o treb iti ser, k iru ršk o jer liječenje sam o nije vrlo uspješno.

M. Tieche ." E in F a ll von m ultiplen dip htheritischen U lzerationen der H a ut

nach P em p h ig u s neonatorum bzw . in fa n tilis (Aus der derm atol, U nivers.-K linik in Bern, C orrespondenzb la tt f. Schweizer A rzte, Ref. Z en tra lb la tt für K inder­heilkunde 1908 No 12).

P rim arn a d ifte rijsk a zaraza o s ta ta k a iza pem figinoznih m jehura ; autoinoku- lacijom raš irila se za raza od prvoga v rijeda na svedj nove. Jednako se. znadu za­raz iti rane, ekcem i, p ioderm ije, ulcera m ollia, sifilitički vrijedovi i t. d. U opi­sanom slučaju bile su u lceracije o štro ograničene, nepravilnoga oblika, smedje- bijele prev lake, k o ja je čv rsto p rian ja la , in filtriran ih crvenih rubova. B akterio loška p retraga p o k aza la je d ifte rijske bacile. D ije te se razm jerno prem a raširenosti raz ­bola dobro nalazilo , a ozdravilo je b rzo poslije injekcije sera i lokalnoga liječenja s 10% bism ut-vaselinom .

T. V. Marsehalko ;" Ü ber H a u td ip h th erie“ (Arch. f. D erm atologie u. Syphylis, 1909, Bd. XCIV., H eft 2 u. 3).

M. opisuje podrug godišnje d ije te , kod kojega su se sekundarno, poslije p ri­m arne d ifte rijske ždrijelne upale o tkrivene tek kod razudbe, razvili difterijski v rijedovi na koži usna, uha, u ingvinalnom predjelu i na sluznici vulve. Po m ikro­skopskoj p re trag i i kasn ije po ku ltu ram a o tkrio je pisac d ifterijsku narav razbole, pošto su ga p rije njega drugi liječnici drugačije d iagnosticirali i liječili. M edjutim se p rid ruž ila za raza s trep to k o k im a , ovi su prodrli u žilje i m ezgrovnice, ta k o da je d ije te um rlo uz po jave teške sepse. S trep tokok i jam ačno su zarazili kožne i sluznične vrijedove, kako je to dokazala m ikroskopska pretraga. N a žabicam a našli su se tek površno Löfflerovi bacili, a nije bilo gnojne upale ni nekroze na njim a.

J. D. Rolleston t" Ü ber D ip h th erierecid iv “ (B ritish Jou rnal of Childensr’ diseanses, 1907. No 8. — Z en tra lb la tt f ü r . K inderheilkunde 1908. No 1).

R. zak ljuču je iz svoga isk u s tv a : 1. R ecidiv dolazi u 1% svih d ifterijsk ih razbola, 2. R edji je od kasne tonz ilitide za ozdrav ljan ja iza difterije. 3. Ne oči­tu je se p rije 3. tjed n a . 4. Osip od sera je češći, ran iji i žešći nego poslije prve in jek ­cije (od 19 s lu ča ja recid iva osuo se 18 p u ta , 15 is ti i slijednji dan, po jedan p u t 5., 7. i 9. dan ; osip je k ad š to in tenzivan , uza nj im a i edem a i kolapsa). 5. R e­cidiv treb a raz lik o v a ti od kasne tonzilitide i škrletne angine. 6. R edovno je blaži od prvoga razbola. 7. T raži m anje doze sera. 8. N ije jasno, koji je uzrok recidiva.

P. Sittler : „Z u r D auer der Im m u n itä t nach In je k tio n von D ip h th erie h e il­

seru m “ (Jah rb u ch für K inderheilkunde, Bd. 64. H. 3).P ro filak tična im u n izaeija š titi uspješno od zaraža ja dulje vrem ena (3— 5

i više tjedana) sam o onda, ako im uniziran i ne opći s bolesnicim a i oporavljenicim a. To je p rijeko po trebno već zato , da im uniziran i ne prenose bacile. K ad im unizi­rani borave m ed ju d ifte rijsk im bolesnicim a, znade im unost tr a ja t i tek 10— 14 dana. Im u n iz iran a djeca obole kud i kam o rjedje od neim unizirane. Svaki ka ta ra - lični razbol i ozlede sluznice vrlo o lakšavaju zaražaj difterijom i kod im unizirane djece, te m ogu im unost zna tno sk ra titi. Im unost kod 500 A. I. i više ne tra je raz ­m jerno dulje, ako su razm jerno veće doze sera uštrcane. Tko je im unizovan serom i prebolio d ifte riju , m ože jednako rano ponovno od d ifterije oboljeti (u prilikam a, kad se m ože zaraz iti), kao što onaj, koji je sam o im unizovan serom. A nafilaksija (prekom jerna o sje tljivost) od opetovanoga u š trca ja serom traž i, da se, prem da pojedini u štrca j sera nije š te tan , is ti čovjek ne izlaže ponovnom profilaktičnom u štrca ju , p ak za to treb a svakako bolesnika strogo osam iti.

E. N orton:" D er p rophylaktische Gebrauch des D ip hth erieseru m s“ (Lancet1907. II — Z en tra lb la tt für K inderheilkunde 1908. No 4).

U nekom velikom odgojilištu oboljelo je, pošto su p rva dva d ifte rijska bolesnika uklonjena a o sta li se p itom ci strogo nadzirali, budućih dana 18, a za dva tje d n a još 66 njih. B ak te rio lo šk a p re trag a 10. veljače o tk rila je kod 16-orice m edju 251

Strana 180 LIJE ČN IČ K I V IJESN IK 1910. Broj 4.

d je te tom sigurne ili sum njive d ifte rijske bacile. Ti nosioci d ifte rijsk ih bacila budu osam ljeni i u š trcan i sa po 1000 A. I. d ifte rijskoga sera. Svoj ostaloj djeci uštrcano je p ro filak tičk i 500 A. I. 21. i 27. veljače i 2. ožu jka oboljelo je po 1 d ije te . 6. ožujka u štrcano je svakom u d je te tu o p e t 500 A. I. 12. tr a v n ja oboljelo je 1, 10. sv ibn ja još dvoje djece i tim e je p o ša s t p resta la . Poslije p ro filak tičnog u š trca v an ja obo­ljelo je dak le u svem u još osm ero djece. Taj usp jeh p rip isu je N. p ro filak tičnom u štrcav an ju .

Matarese: „D ip hth erieseru m und P ro p h y la xis und B eha n d lu n g der D ip h th e r ie "

(La P e d ia tr ia 1909. II. — Ja h rb u c h der K inderhe ilkunde 1909. V II.).P rem a kliničkoj slici tre b a n a v rijem e započeti po trebno liječenje, ne čekajući

na laz bak terio lo ške p retrage . M. s uv jeren jem u p o treb ljav a ser kod sigurno d ifte ­rije , ali se p ro tiv i p ro filak tičnom u štrcav an ju , je r je iskusio m noge nem ile posljedice od p ro filak tičnoga u štrcavan ja .

T. Strain : „ E in " D ip h th e r ie b a z i l le n tr ä g e r P e r s is te n z des K leb s-L ö fflersch en

B a z illu s neun M o n a te nach der E rk ra n k u n g “ . (L ancet 1908. II . — Ja h rb u c h für K inderheilkunde 1909. VI.)

Je d n a je d ad ilja ponovno u razn im ob ite ljim a d ifte rijom zarazila djecu. Bacila b ilo je kod n je u s ta n o v iti sam o u nosu ; u žd rijelu ih , pošto je p rebo lje la d ifteriju , v iše n ije bilo. Ni u nosu n ije ih bilo naći svak i dan. N ikad n ije nosni izc jed ak bio gnojan. P isac m isli, da su se bacili zasjeli u kojoj šupljini nuz nos, p a su odanle isc je tkom došli u nos.

P. Sittler :" Übertragung von D ip h th erie durch dritte P e r so n “ (Münch, med. W ochenschrift 1906. No 18).

I D vogodišnje d ije te , bo lu jući od šk rle ta , bude im unizirano p ro tiv difterije. D ije te ležeći pokraj n jega na odjelu oboli od d ifterije . P rv o d ije te ozdrav ivši od šk rle ta v ra ti se kući i za razi svo ju m ajku tip ičnom difterijom . D okle je im un iz i­ran o d ije te sam o osta lo zdravo a ip a k je m oglo za raz iti bacilim a v a ljd a preosta lim u njegovim disalim a. D vogodišnje d ije te preboli u bolnici d ifte riju i v ra ti se kući. P oslije nekoliko dana rod i n jegova m ati. P oslije m alo dana n as tan e n a sisnoj bra- davci puklina . N ovorodjenče siše dalje , oboli od teške d ifte rije i um re. M ati ostane zd rava, u gnoju s b radav ične pukline tip ičn i d ifte rijsk i bacili. D akle se novorodjenče jam ačno zarazilo s b rad av k e m ajčine.

H annkopf-Rothe : „ E in B eitrag zur Frage der B a zillen träger bei D ip h th e r ie “

(Jah rb u ch f. K inderheilk . Bd. 66. H . 4).Is traž iv an je u po tsdam skoj kade tsko j školi govore za to , da se p rav i Löfflerovi

bacili nalaze jed ino kod ozdrav ljajućih , a nisu se našli ni kod ko jega od 177 zd rav ih p itom aca. S vakako tre b a o sam iti one, kod k o jih je k lin ička i b ak te rio lo šk a p re ­tra g a p o k aza la d ifte riju ta k o dugo, dok b ak te rio lo šk a p re trag a ne u s ta n o v i, da u ozdrav ljen icim a nem a v iše d ifte rijsk ih bacila . To je osobito po trebno ondje, gdje bi ozd rav lja juć i mogli ra raz u ra š ir it i .

Büsing : „B eiträ g e zur K e n n tn is der D ip h th er ie als V o lk s s e u ch e “ (Z e itschriftf. H yg. u. In fek tio n sk ran k h . Bd. 57. H . 2 — Z e n tra lb la tt fü r K inderhe ilkunde1908. No 2).

P rem a d ifte rijsk im slučajev im a, is traž iv an im zadn je 3 godine u h ig ijenskom zavodu u B rem enu, n a laz i se d ifte rijsk i bacil sam o u bo lesn ika i ozd rav lja jućih . P seu d o d ifte rijsk i bacili (H offm ann-W ellenhofovi oblici) ne d ad u se za sad a p o ­uzdano ra z lik o v a ti od p rav ih .

H . V erwoort: „B a zillen trä g e r bei D ip h th e r ie “ (Nederl. T ijd sc h rift v. Geners- k unde 1908. No 12 — Ja h rb u c h der K inderhe ilkunde 1908. X .)

U nekoj su se am ste rdam sko j p riv a tn o j školi sveudilj p o n av lja li razb o li od d if te rije , p rem da je b raći oboljelih bilo zab ran jen o p o la z iti školu i p rem d a je škola za tv o ren a i raskužena . V. traž io je razn o site lje bacila . Od 6 n o site lja is traž io je 3 sam o jed an p u t, m edju n jim a 1 od p rilik e 65 dana poslije lake ne d if te rijsk e an ­gine, i dva zd rava dom ara 47 odnosno 12 d an a poslije ozdrave bolesnikove. K od

Broj 4. LIJEČN IČK I VIJESNIK 1910. Strana 181

jednog d je te ta n ad jen i su još 47 dana poslije ozdrave od d ifte rije bac ila ; kod po­novne p re trag e iza m jesec d an a n ije ih bilo. D va n o site lja bacila , k o ja su o s ta la zdrava, im a la su uza sve raskuž ivan je još 60 dana poslije prve p re trage d ifte rijske bacile. V. sav je tu je , da se kod školsk ih p o šasti b ak terio lo šk i istražu je , i da se ozdrav- ljeli ne p u š ta ju iz bolnice prije , dok se ne dokaže, da ne k riju d ifte rijsk e bacile .

R. S chutz :" U ber die B ekä m p fu n g der D ip h th erie in den S c h u le n “ (Jah rb u ch für K inderhe ilkunde 1909. IV.).

N epodesno za k ra tk i refera t.

Schick J" K u ta n rea k tio n bei Im p fu n g m it D ip h th er ie to x in “ (G esellschaft für innere M edizin und K inderheilkunde in W ien, 5. I II . 1908.).

S. rab io je kod 30° C. u bezračnom p rosto ru na desetinu zgusnuti d ifte rijsk i toksin . P oslije 6— 8 sa ti n as tan e , slično kao što poslije P irque tova po stu p k a , bu- bu ljica , k o ja se povećaje i od prilike poslije 24 sa ta obrubi rubom . N a jja sn ija je reakcija 3.—-4. dan. Iz a to g a je n es ta je uz p igm en tiran je i lju šten je . R e ak c ija je specifična, je r je nem a, ako se in v itro to k sin sm iješa s an titoksinom , ili ako se čovjek s 1500 do 3000 A. I. pasivno im u n iz ira p rije ucjep ljivan ja . P o z itiv n a re ­akc ija ne znači, da je do tičn ik prebolio d ifte riju . Jača k oncen trac ija to k sin a daje kod go tovo sv ih c jep ljen ika p o zitiv n u reakciju , s lab iju u 1. i poslije 10. godine nego izm edju 3.— 7. D ifte rijsk i dakle to k s in je prim arno toksičan za kožu. R a z­ličitu ja k o s t reakcije sv ad ja S. po W asserm annu na an tito k sičn u d je la tn o st k rvne su ru tke ; p rem a tom u bi ja k o s t reakcije pokaz iva la nag in jan je čovjeka na d ifte ­rijsk i razbo l. G otovo sva d jeca bo lu jući od d ifte rije a ne liječena sa serom reag i­ra ju žestoko. Za o zd rav ljan ja b iva rea k c ija slab ija . — (80. V ersam m lung D eutscher N atu rfo rscher u n d A erzte, K öln, 20— 26. S eptem ber 1908.). C ijepljenje sa sm je­sam a to k s in a i a n tito k s in a daje osobite poslje tke ; toksična kom ponen ta razv ije se gotovo posvem a u p rv a 24 sa ta . T ek 24— 48 sa ti poslije cijep len ja b rzo nes tanu an tito k sin sk a cjep ilišta . Po tom u čini se, da an tito k sin d jelu je istom uz pripom oć organizm a. A n tito k s in d je lu je sam o n a onaj ucijep ljen toksin , ko ji se ucijepio tik pred u š trca je m sera ili istodobno s njim . P asivna im unost počela je u 4 slučaja slab iti od k ra ja 3. tje d n a , 26— 28 dana poslije u š trc a ja serom n ije je v iše b ilo . Im unost počinje s lab iti, što se pozna po jasnoj ku tano j reakciji, is todobno s n a ­stupom sam oga razbo la . Dr. M .

P odaci zd ravstv en o j S tatistic i u H rvatskoj i S lavoniji u go d in i 1909 . (Sabrani u zdravstvenom odsjeku kr. zemaljske vlade.)

J a v n e b o l n i c e . H rv a tsk a i S lavonija im adu u svem u 26 jav n ih bolnica i to : i. u B je lovaru , 2. B rodu na Savi, 3. D ugaresi, 4. Glini, 5. Gospiću, 6. Velikoj Gorici, 7. K arlovcu, 8. K arlovcim a, 9. K oprivnici, 10. M itrovici, 11. Novoj Gra­diški, 12. O gulinu, 13. O sijeku, 14. P ak racu , 15. P e trin ji, 16. P e tro v arad in u , 17. Požegi, 18. Senju, 19. Sisku, 20. V araždinu, 21. V inkovcim a, 22. V irovitici, 23. V ukovaru, 24. Zagrebu (m ilosrdna braća), 25. Zagrebu (m ilosrdne sestre) i 26. u Zemunu.

S tan je i g iban je bo lesnika bilo je u ovim svim bolnicam a u godini 1909. slije­deće :

Preostalo bolesnika u liječenju muških ženskih sveukupno31. prosinca 1908. godine: 2.750 1-134 / l ' S tdošlo iz nova u liječenje godine 1909. 29.940 on« 439premješteujem od drugih odjela priraslo 231 208 4ay

Ukupno svih liječenih . . 32.921 17.676 50.597

Strana 182 LIJEČN IČK I VIJESNIK 19 1 0 . Broj 4.

Otpušteno iz liječenja i to: muških ženskih sveukupnopremještenjem na drugi odjel 3 2 1 2 4 4 5 6 5

ozdravljelih 20.211 10.120 3 0 . 3 3 2

poboljšanih 6 . 6 4 0 4 . 1 3 3 1 0 . 7 7 3

neizlječenih 1 . 5 1 2 1.097 2.609u m r l o 1 . 6 7 9 8 9 6 2 575p r e o s t a j e u l i j e č e n j u z a g o d i n u 1 9 1 0 . 2 . 5 5 7 1 1 8 6 3 . 7 4 3

Ukupno . . . . 3 2 . 9 2 1 1 7 6 7 6 50.597Bl u d o b o l . Bludobolnih. osoba bilo je liječeno u svim a bolnicam a H rvatske-

i S lavonije u godini 1909. ukupno 3148 i to :na l u e s u 1 270 osobana gonoreji i in im veneričnim b o l e s t i m a 1878 osoba

T r a h o m . N a trah o m u bilo je u svem u u godini 1909. liječeno 3206 osoba. u svim bolnicam a.

B i j e s n o ć a. Od b ijesn ih i bijesnoče sum njiv ih ž iv o tin ja je u svem u g. 1909.muških ženskih sveukupno

bilo ugriženih 180 85 268Od tih je liječeno

u Pasteurovom zavodu u Budimpešti 158 72 230kod Niemčida u Križevcima 5 1 6u opde se nije liječilo 17 12 29

Ukupno 180 85 265Zdravi u jednogodišnjem liječničkom potpažanju

ostaje 177 82 259Umrlo na bjesnodi:

liječenih u Pasteurovom zavodu — 1 1kod Niemčida — — —ne liječenih 3 2 5

Ukupno 180 85 265Z a r a z n e b o l e s t i . Od zarazn ih bo lesti p rijav ljeno je i liječeno u H r-

v a tsk o j i S lavoniji u godini 1909. u svem u 19.833 osoba i to :P reosta lo u liječenju 31. p rosinca 1908 991 osoba

iz nova p riraslo godine 1909 18.842 osobeU kupno . . . 19.833 osobe

Naziv bolestiPreostalikoncemgodine

1908.

I z n o v a

p r i d o š l o

g o d i o e

1 9 0 9 .

Svotasvih

liječenihozdravilo umrlo

Preostajekoncemgodine1909.

Diphtheritis (grlica) 2 5 3 . 1 7 3 3 . 1 9 8 2 . 3 8 1 7 7 9 38

Pertussis (kašalj bripavac) 17 1 . 6 5 6 1 . 6 7 3 1.472 1 2 3 7 3

Typhus abdom. (trbuš. pošal.) 77 2 . 0 3 7 2 . 1 1 4 1.710 293 111

Dysenteria (griža) 6 7 7 3 7 7 9 670 1 0 8 1

Searlatina (škrlet) 272 2.593 2.865 2 . 1 2 4 588 1 5 3

Variola (koze) — 1 1 1 — —

Morbilli (dobrac) 5 1 6 7 . 2 7 9 7 . 7 9 5 7 . 2 8 2 4 6 7 46

Varicela (ospice) 4 6 2 4 4 2 9 0 278 11 1

Bubela (crljenica) — 115 115 115 — —

Parotitis epid. 24 9 5 1 975 9 6 7 6 2

Febris puerper. groznica) 8 20 28 1 8 10 —

Ukupno . 991 1 8 . 8 4 2 1 9 . 8 3 3 17.018 2.390 4 2 5

Broj 4. LIJEČN IČK I VIJESNIK 1910. Strana 183

Stališke i javne prilikie.P red sta v k a zb o ra liječn ik a n a k r. zem . v lad u .

V isoka kr. hrv.-slav.-dalm . v lado !O djele za u n u ta rn je poslove !

Zboru liječnika k ra ljev in a H rv a tsk e i Slavonije čast je i dužnost o b ra titi se1 na v isokoistu ovom p redstavkom , u kojoj se odrazu ju tegobe, želje i nade uredovnih liječnika k ra ljev in a H rv a tsk e i Slavonije.

Zakonom o povišenju činovničkih beriva od i. ožujka 1905. osjetljivo su zapo­stavljeni u redovni liječnici u svom m aterija lnom prob itku , a ponajpače u svom ugledu.

P o to m zakonu sv rštene su t r i pe tine k o ta rsk ih liječnika u X. činovni raz red u nam jeri, da liječnici budu iz jednačeni s o sta lim zem aljskim činovnicim a. Ali liječnici u is tin u ne počinju tim činom službovati, nego su već v iše godina, p rije nego što su p o sta li k o ta rsk im liječnicim a, službovali m učno i požrtvovno kao bolnički i općinski, p a se jedva koji dom ogne m jesta ko tarskoga liječnika p rije navršene 30. godine, većina te k prem a sredini če trdesetih godina, kad su njihovi v ršn jac i drug ih s tru k a , naroč ito u upravnoj i sudbenoj službi, već u IX ., mnogi i u V III. činovnom razredu . T reba ta k o d je r uvažiti, da je m edicinska nauka n a j­dugo tra jn ija , n a jsk u p lja i najnapo rn ija , te n ijedan d jak ne može steći liječničke diplom e p rije navršene 24. godine, dakle barem dvije godine kasn ije nego na pr. pravnik dolazi do sam osta lnosti. N apokon je m ogućnost napredovan ja uredovnim liječnicim a posve n ezn a tn a : k o ta rsk i liječnik ne može za č itav svoj v ijek napre­dovati u činu nego za jedan razred , u plaći najv iše 1200 K godišnjih, te s plaćom od 2900 K i s IX . činovnim razredom m ora ih velika većina poslije 40-godišnje sam ozatajne službe poći u mir. Sam o osm orica uredovnih liječnika m ogu p o sta ti županijskim liz ic im a u V III. čin. razredu , sam o dvojica : ta jn ik zdravstvenog odsjeka kr. zem aljske v lade i ravna te lj zem. zavoda za um obolne u S tenjevcu, mogu dostići V II. čin. razred , a v rhovni liječnik, p redsto jn ik zd ravstva cijele zemlje, te k je u VI. čin. razredu.

Is tin a je, da su uredovni liječnici tim e, što im adu pravo zasluživati p rivatnom praksom u nekom osobitom položaju prem a ostalim zem aljskim činovnicima, koji ne m ogu i ne sm iju im ati nuzgredne zaslužbe. Ali je tak o d je r is tina , da su svi uredovni liječnici na v ršen je liječničke p rakse zakonom obvezani, i da ju v rše bez počinka i odm ora, izlažući svoje zdravlje i trošeći svoje sile, ne sustajući ni pred kojim nevrem enom ni pred kojom pogibli, žrtvu jući se u na jistin itijem smislu riječi. Z ato uredovn i liječnici, svjesni si svojih dužnosti i odgovornosti u životu i napredku naroda , sv jesni si zam ašaja svoga zvanja, svjesni si napokon svojih muka, p rijegora i zasluga drže, da im adu svakako pravo na popriječni čin, ko ji njihovi v ršn jac i u drugom zvanju postići mogu i postizavaju .

Is tin a je, da osirom ašenje i nes ta jan je pučanstva izseljivanjem u mnogim krajevim a naše dom ovine, nadriliječništvo, p ro ti kojem u se još uv ijek nije našao uspješan lijek , i neu k o st se lja štva , veći broj p riva tn ih i um irovljenih, naročito vojničkih liječnika, a n av las tito mnogi uredovni poslovi, koji će, kako to sam a visoka kr. zem aljska v lada proriče, novim zakonom o uredjenju zd ravstva još znatno po rasti, ponajv iše onem ogućuju veći dohodak od izv ršivan ja p rivatne prakse, pače ga k ad š to posve isk ljučuju , ta k o da je uredovni liječnik upućen često- gotovo sam o na svoju vlaću. D ohodak od p riva tne prakse ponajviše ovisi o mjesnim i okolišnim prilikam a, ali ga svagdje um anjuje baš uredovni položaj liječnika, jer p rivatn ic i nerado uzim lju uredovnog liječnika za svog stalnog ili kućnog li­ječnika, budući da je često službom zapriječen pružiti pomoć i savjet. U siro­m ašnijim k ra jev im a prisiljen je uredovni liječnik, da uzm ogne pristo jno živjeti sa svojom porodicom , točn ije p az iti i strože sab ira ti dohodak od p rivatne prakse,.

Strana 184 LIJEČN IČK I V IJESN IK 1910. Broj 4.

p risiljen je u tu ž iv a ti i m anje svoje tražb ine, a tim teške si duše znalice sm an ju je ugled i rad i p ro ti svom e prirod jenom u tan k o ću tju i čovjekoljub ivosti, sam o da uzm ogne dosto jno u zg o jiti svoju djecu, š to m u ih s plaćom sigurno n ije moguće, i da u vrlo povoljnom slučaju uzm ogne svojoj porodici n am rije ti nešto im etka , da nadopun i prečednu m irovinu . Jed n ak o je is tin a , da liječnik im a iz d a ta k a , ko jih d ru g a zv an ja ne pozna ju : n ab av a i obnova liječničkoga o ru d ja i sp rava , n ab av a i obnova n am je š ta ja za liječnikove sobe, n ab av a liječničkih znanstven ih kn jiga i časopisa. P rom ičući svoju s tru čn u nao b razb u liječnik jam ačno u n ap red ju je p ro ­b itk e i javne službe i svo jih b ližn jih , pov jerena m u pučanstva .

Z aista zaslužuju liječnici, ko ji su dodijeljeni na službovanje županijsk im i općinskim bolnicam a i ko jim je povjerena u p rav a tih zavoda, a od k o jih se traž i o sob ita s tru čn a sprem a, da budu sta ln o n am ješten i i da im se pobo ljša d ru štven i i m aterija ln i položaj.

Is tin a je ta k o d je r, da je po s ta tis tic i poprečno tra ja n je ž ivo ta liječniku znatno skraćeno nego iko jem drugom zvan ju sa sveučilišnim naucim a, (prem a : „ S ta ­t is t ik und G esellschaftslehre von dr. G. von M ayer II. B and B evölkerungssta­t is t ik “" pom or je liječn ika po ldrug p u ta kao pom or p ra v n ik a “ ), da m u za iz- v rš iv an je p riv a tn e p rakse razm jerno rano sm alakšu sile, a da i ne spom enem o, ko liko m u je p u ta u izv ršiv an ju zv an ja i službe zdrav lje i ž ivo t u najvećoj po­gibli, koliko m u je duševnih po tresa prež iv je ti, k o jih n itko ne pozna ni ne n a ­slućuje. Z ato zaslužuju uredovni liječnici, da im bude m oguće prom aknuće u viši činovni razred , da budu i u činovničkom sta lišu ugledom barem donekle ravn i d rugim stru k am a, da ih um iru je pom isao na p ravedn iju opskrbu n jihovih udovica i siročadi, da ih k rijep i nada u bo lju m irovinu, ako su sretn i, da je doživu, te narodu svom e i čov ječanstvu k a t exohen posvećen m u k o trp an v ijek svoj m irno, bezbrižno a dosto jno završe.

S tih razloga ča s t je i dužnost ovom u zboru um oliti v isoku k ralj, zem aljsku v la d u : da zakon o povišici činovničkih beriva od i. ožuk ja 1905. ispravkom ili novim zakonom za liječnike prom ijen i onam o, da b u d u t r i petine k o ta rsk ih liječn ika u IX ., dv ije petine u V III. činovnom razredu , županijsk i fizici u VII. čin. razredu , kućni liječnik zem. zavoda za um obolne u S ten jevcu da može b iti p ro m ak n u t u V II. čin. raz red ; da ta jn ik zdravstvenoga odsjeka kr. zem aljske v lade i ravna te lj zem aljskog zavoda za um obolne u S tenjevcu m ogu b iti p ro ­m ak n u ti u VI. čin. razred , a v rhovn i liječn ik da bude u V. čin. razredu . P rom aknuća u v iše plaćevne razrede da im adu u s lijed iti u okv iru gore navedenoga s ta tu sa poslije odredjenoga b ro ja službovnih godina, a svako ispražnjeno m jesto da se im a pop u n iti natječajem .

O pćinski liječnici, a to je poče tak liječničke javne službe, spadaju po zakonuo u red jen ju zd ravstvene službe od 24. s iječn ja 1894. m edju općinske činovnike. Vrlo se često zbude, da naroč ito nenaobraženi, p reu ze tn i i n ep rija tn i općinski činovnici, kak o v ih žalibože d o sta u zem lji im ade, hoće i u s tručn im poslovim a p o stu p a ti prem a općinskim liječnicim a, držeći ih „svo jim “ nam ješten ic im a, kako n ipošto ne odgovara zasluženom ugledu i važnosti liječničkoga s ta liša . P rem da § 55. is toga zakona š titi općinskoga liječnika od p resizan ja općinskih činovnika

i z a s tu p s tv a barem u stručn im stv a rim a , jer su u tim a općinski liječnici po tčin jeni neposredno ko ta rsko j ob lasti, ipak često nisu općinski činovnici to liko upućeni n i savjesni, da bi poštiva li ovu zakonsku ustanovu , nego ju u p raksi oslablju ju ili posve m im oilaze. Od toga rad ja ju se m noge zadjevice i neprilike po općinskoga liječnika, a dogad jaju se i naroč ite n ek o rek tn o sti i zloporabe p ro ti njem u, čime se k rn ji i pon izu je njegov ugled, p riječi sam osta lnost i od lučnost u stručn im po­slovim a, i svakako sm eta njegovoj dužnosti i n as to ja n ju : p rom icanju općega zd ravstva . Jo š nedoličniji je često p o stu p a k općinskih činovnika prem a općinskom liječniku u drugim službenim , nestručn im odnosim a, jer je opće pozna to , kako rad o slabo naobraženi ljud i s neprim jerenom ov lasti znadu pon iz iva ti onoga, koga

Broj 4. LIJEČNIČKI VIJESTNIK 1910. Strana 185

ipak u sebi m oraju d rža ti daleko naobraženijim . N ijedna važn ija znanstvena s tru k a nije u službenom odnosu podred jena općinskom činovništvu , pa zato s po tpun im pravom ću te općinski liječnici tu svoju podložnost i ovisnost poniženjem svoga sta liša i zvan ja . K ako nem a ni službovnoga postupn ika za općinske liječnike, to se m lad liječnik m ora b o riti i b ran iti p ro ti nedoličnom i uvredljivom postupku , ili ogorčene duše šu ti i trp i, a u takov im prilikam a m ora m u sm alaksati oduševlje­nje za one ideale, koje mu je nauka njegova usadila, a m ladost mu je osvježuje.

Z a to drži ovaj zbor, da bi bilo od velike koristi po razvoj javnoga zd rav stv a i da bi jed ino p ravedno odgovaralo tegobam a, odgovornosti i požrtvovnosti liječ­ničkoga zvan ja , da općinski liječnici postanu posve neovisni od općinskih za­stu p stv a i č inovn ištva , da budu u svem u neposredno potčin jeni ko tarsko j oblasti, a da se to j neovisnosti podade i van jsk i iz raz tim e, da općinski liječnici budu zem aljski činovnici, k o ta rsk i liječnici II. razreda, kao ispostava ko tarsk ih oblasti sa sam osta ln im zdravstven im uredovanjem .

R ad i neprim jerenoga i za p ravo neodredjenoga položaja općinskih liječnika kao općinskih činovnika n ije ih zakon o povišici činovničkih beriva m ogao uzeti u obzir. P rem a tom u o s ta la im je is ta , zakonom o u red jen ju zdravstvene službe od 24. s iječn ja 1894. odm jerena plaća, ko ja" ne sm ije b iti m an ja od godišnjih 500 for. a s ta n a rin a m an ja od godišnjih 100 for. ili p rik ladan s ta n u n a ra v i“ . Bilo bi sam o p ravedno obzirom na b itn o s t liječničkoga zvanja i na to , š to mnogi liječnici službuju dugi niz godina kao općinski liječnici, da im je već onaj zakon m jesto posve nedosto jne plaće i posve nedosta tne stanarine ustanovio kao m ini­malnu plaću 1600 K, s tan arin u od barem 400 K, a petgodišnje doplatke po 400 K, da je odredio točno isplaćivanje, da je uredio m irovine i opskrbu siročadi, da je dopitao is tu k ilom etrinu i dnevnicu, k o ja p ripada ko tarsk im liječnicim a, jer jednako naprežu svo je sile i izlažu svoje zdravlje. K ilom etrina po 28 fil. ona je općinskih činovnika, ali se zaboravilo , da je liječnik po svom zvanju i sav jesti prečesto dužan p u to v a ti u noći i u bu ri i u drugim tešk im prilikam a, kad zaista nijedan drugi činovnik ne treb a p rek id a ti svoje udobnosti.

I ove is tine sile općinske liječnike, te mole, da postanu zem aljskim činovnicim a, što bi im donijelo i neke druge pogodnosti (na pr. kod vožnje na željeznici), da budu kao k o ta rsk i liječnici II. raz reda uv ršten i u X. čin. razred s odgovarajućim berivim a. To odgovara i nam jeri visoke kralj, zem aljske vlade, izraženoj u ob- razložbi zakona o povišici činovničkih beriva : na ta j način počeo bi liječnik javnu službu do ista u istom činu, u kojem počinju službovati činovnici drugih s tru k a , u tom e bi liječničko zvanje bilo izjednačeno drugima.

S tih razloga je čast i dužnost ovomu zboru usrdno um oliti v isoku k ralj, ze­maljsku v ladu :

da prem a navedenim i obrazloženim m olbam a prom ijeni zakon o uredjenju zdravstvene službe od 24. siječn ja 1894. odnosno i zakon od 25. ožujka 1906.,

da izda službovni p o stupn ik za sve uredovne liječnike.Obzirom na ta k o napornu , javnom e dobru posvećenu službu i zvanje, koje

ne razliku je dana od noći, sunčanih tra k a od nevrem ena, d je latnoga od svečanoga dana, koje je ispunjeno sam ozatajom i požrtvovnosti, koje strep i i sućustvuje s bijedom i bo lju , ko je nosi pogibao po zdravlje i život liječniku i njegovoj po­rodici, izlažući ju zarazi, koje liječniku kao nikojem u drugom u zvaničniku troši sile i skraću je ž iv o t :

Čast je i dužnost ovom e zboru um oliti v isoku kralj, zem aljsku vladu : da zakonom ustanov i, da udovica i siročad svakog uredovnog liječnika im adu

pravo na m irovinu od prvoga dana njegova službovanja, barem na tak o v u , da budu očuvani od b ijede ;

da zakonom osigura uredovnim liječnicim a po tpunu m irovinu poslije 30- godišnjega službovanja ;

da naredbom odredi, te svak i uredovni liječnik im ade pravo na godišnji

Strana 186 LIJEČN IČK I v i j e s n i k 1910. Broj 4.

dopust od barem 4 tje d n a bilo za oporavak bilo za po trebno p rak tično usavrši- v an je strukovne naobrazbe, a za to v rijem e da m u je o b la s t dužna p o s ta v iti za­m jenika.

U redovni liječnici tu že se na nedostanu s tan arin u , n a neke posve neuporabive i nedosto jne stanove" u n a ra v i“ , na m an jak svakoga liječniku p rista loga s tan a u sjed ištim a m nogih općinskih a i nek ih k o ta rsk ih liječnika. Te su velike neprilike jam ačno po zn a te visokoj k ralj, zem aljskoj v lad i iz iz v je š ta ja k o ta rsk ih liječnika, župan ijsk ih fiz ika i zd ravstvenoga odsjeka kr. zem aljske vlade. L iječnik svakako tre b a s ta n u sred iš tu m jesta i b lizu ureda, tre b a barem dvije sobe (čekaonicu i sobu za liječničke obave, odnosno i za ručnu ljekarnu) v iše nego drugi činovnik, a te p ro sto rije m ora da su odijeljene od osta loga s ta n a , da se obitelj liječnikova p o m ogućnosti za š titi od zarazn ih bo lesti, ko je bolesnici često unose te zaraze naroč ito dječicu liječnikovu. Sa stanarinom od 200 ili 400 K ru n a za is ta nije nigdje moći n a jm iti ni bo lji s tan , a kam o li liječniku prim jeren i po treban .

S to g a je ča s t i dužnost ovom u zboru um oliti v isoku k ralj, zem aljsku vladu : da uredovnim liječnicim a povisi s tan arin u prem a m jestn im p rilikam a i da v isoka k ralj, zem aljska v lada, odnosno županije i općine u v rš ta v a ju go­

d im ice u svoje proračune neku svotu , k o ja bi doskora d o sta ja la , da se uredovnim liječnicim a posagrade svuda s tanov i, odgovarajući ugledu i po trebam a liječničkoga zvanja , a dužnom obziru prem a liječničkovoj obitelji. O sobito u onim sjed ištim a u redovn ih liječnika, u ko jim a u opće nem a n ikakvoga p rista loga s ta n a , nego je liječnik prisiljen kukavno s ta n o v a ti, a svo ju obitelj o s ta v iti u drugom m jestu , im ali bi se tak o v i stanov i odm ah sagraditi.

N am ješta j za ručne ljekarne p o treb a n je uredovnom liječniku, koji ju je ob­vezan d rža ti. No kad bude p rem ješten na m jesto bez ručne ljekarne, nem a od toga n a m je š ta ja nego neprilike. S toga bi bilo p ravedno, da v isoka k ralj, zem aljska v lada naredbom odredi, da se uredovnom liječniku nadoknad i tro ša k za ta j na­m je š ta j, dok ne bude u službenim s tanov im a u redovnih liječnika kao p ripadajući postav ljen .

O bzirom na već v iše p u ta is ta k n u te napore i pogibelji liječničkoga zvanja i službe, b ilo bi p ravedno, da se uredovnim liječnicim a kod službenih pu to v an ja u opće doznači p o tp u n a dnevnica i k ilom etrina , naroč ito da kod m ješov itih povje­ren stv a , na pr. sudbeno-liječničkih i zd ravstveno -redarstven ih iz v ida im adu ure­dovni liječnici po svojoj odlučnoj ulozi svakako pravo na k ilom etrinu , te ne budu zanem arujući osta le svo je službene dužnosti i dužnosti prem a oboljenom u bliž­njem u, m orali čekati, k ad š to i dane, dok se uzm ogne s vodjom povjerenstva , često m nogo m lad jim činovnikom , o njem u ovisni v ra ti t i svojim dužnostim a. N apokon bi bilo p ravedno, da se uredovnim liječnicim a za cijepljenje bogin ja u pošasti i za ispostave kod koje m u drago pošasne bo lesti u zaraženom k ra ju osim ostaloga doznači dvo stru k a po tp u n a dnevnica.

L iječničke svjedodžbe kod p reg ledavan ja žensk in ja rad i iznim ne ženitbene dozvole vo jn ih obvezanika im ale bi se, m ak ar se pov jerenstveno izd av a ju , na- g rad jiv a ti s 4 k rune, je r se ove svjedodžbe iz d av a ju ne n a k o ris t javnoga zd ravstva ili zem aljske službe, nego lih u k o ris t i na zah tjev p riv a tn ih s tran a k a , ko je plaćaju sve osta le p ris to jb e : državi, svećeniku itd ., a jedini je liječnik dužan besplatno uredovati.

S t ih razloga ča s t je i dužnost ovoga zbora um oliti v isoku k ralj, zem aljsku v ladu :

da nadopun i u k o ris t uredovnih liječnika „p ris to jb e kod službenih p u to v an ja" i" za glavne u stanove § 61.“ banske naredbe od 10. tr a v n ja 1899. br. 15771/Pr. ;

da nadopun i i p rom ijen i naredbu k ra lj, zem aljske v lade od 22. studenoga 1885. br. 41.173 o „službenim p u to v an jim a zdravstvenog osob lja .“

da dop ita za liječničke svjedodžbe o žensk in jam a ra d i izn im ne dozvole n a ­g radu od 4 K.

Broj 4. LIJEČNIČKI VIJESNIK 1910. Strana 187

Što se tiče p o ziv an ja su dbeno-liječničkih v je š ta k a i sudbeno-liječničkih p ri­s to jb a , m oli ovaj zbor, da v isoka kralj, zem aljska v lada udosto ji ispuniti molbe, izražene u p red stav k am a ovoga zbora visokoj k ralj, zem aljskoj v ladi otposlanim god. 1905.

P o što p itan je bolničkih liječnika do sada nije onako riješeno, kako bi to bilo u in teresu javnoga zd rav stv a a i njihovog m aterija lnog opstanka, to m oli ovaj zbor visoku k ralj, zem aljsku vladu, da bi blagoizvolila uredjenjem posebnog s ta tu sa bolničkih liječnika uze ti obzir na njihove prilike.

Zbor liječnika k raljev ina H rv a tsk e i Slavonije p redaje te sm jerne molbe, želje i nade uredovnih liječnika u uv jeren ju , da će v isoka kralj, zem aljska v lada u n jim a v id je ti n as to jan je liječničkoga s ta liš ta , da si podigne pravedni i zasluženi, a danas p o tiš ten i ugled, o lakša život, pa da sam osta lan i ponosan, riješen najtežih briga za o p sta n ak svoj i svojih obitelji, u zrad i podvostručenim poletom , podvo- stručenom u z tra jn o šću i požrtvovnošću, a onda sigurno s dvostruk im uspjehom na dobro i nap red ak pučanstva ovih k raljev ina , na p ro cv a t h rva tske domovine.

Visoke k ralj, zem aljske vlade u iskrenosti svojoj odani i pokorni Zbor liječnika kraljev ine H rv a tsk e i Slavonije.

Dr. K o s i r n i k m. p. Dr . F i g a t n e r m. p.z. s. p redsjednik . z. s. ta jn ik .

Raspravne vijesti.Treća mjesečna skupština zbora liječnika kraljevina Hrvatske i Sla­

vonije dne 24. ožujka 1910.P r i s u t n i : P o tp red sjed n ik dr. M. pl. Č a č k o v i ć , ta jn ik dr. V. F l o r ­

s c h ü t z , b lag a jn ik dr. O. W e i s s, odbornik dr. P . Ć u l umo v i ć i članovi dr. F. Gun d r u m , dr. K. H ühn, d r. M. J o ano v i ć , dr. R. J o k o v i ć , dr. D. Jurinac, dr. V. K a t i č i ć , dr. D. v itez M a š e k , dr. Ž. Š v a r c i kao gost pukovnijsk i liječnik dr. R i e d e r .

P o tp redsjedn ik dr. M. pl. Č a č k o v i ć o tv a ra sjednicu i p ita da li se ovje- rov lju je zap isn ik druge m jesečne skupštine. — Zapisnik se ovjerovlju je. Zatim izvješćuje, da se je novo izab ran im začasnim članovim a poslala diplom a. N jekoji od n jih zahvalili su se pism eno, a prof. dr. J o v a n o v i ć - B a t u t i dr. V ojslav S u b b o t i ć zahvalili su se najljepše sa svojim predavanjem u zboru.

(Čita zahvale.)Petrograd , 25. feb ruara 1910.

V i s o k o p o š t o v a n i g o s p . p r e d s j e d n i č e !Molim V as, da b is te izvoljeli p reda ti poštovanom d ruštvu m oju iskrenu za­

hvalnost za čast, ko ju m i je ono iskazalo , izab ravši me svojim začasnim članom. J a sam veom a sre tan , što odsada mogu sebe sm a tra ti članom slavnoga h rvatskog liječničkog d ruštva .

Iskren i V am poklon i pozdrav.D. O. Ott.

L jub ljana 26-/2. 1910.V e l e c i j e n j e n o m p r e d s j e d n i š t v u z b o r a l i j e č n i k a k r a ­

l j e v i n e H r v a t s k e i S l a v o n i j eu Z a g r e b u .

Za izvanredno od likovanje , koju mi je cijenjeno d ruštvo im enovanjem za- časnim članom iskazalo , izričem svoju zahvalu. O dlikovanje nam ijenjeno je ideji, koju već dugo goje b ra tsk a d ru štv a , p a želim da bi se to zbliženje sve više učvrstilo na k o ris t liječničkoga s ta liša , koji će dobiti na ugledu, kada će liječnici upoznati, da se ta j ugled dostiže jed instvom i krepkom organizacijom . K oliko će

Strana 188 LIJE Č N IČK I VIJESNIK 1910. Broj 4.

m i m oje skrom ne sile d o p u šta ti, go jit ću uv ijek tu ideju , te ću se trs iti , da ju una- p red ju jem .

K onačno m olim , da to p red sjed n ištv o zahvalu izruči i cijenjenom zboru.S odličnim poštovan jem odani

Dr. V. G regorič.

K ra k o v 24-/2. 1910.V r l o p o š t o v a n i g o s p o d i n e p r e d s j e d n i č e !

V ijest, ko ju sam upravo dobio, da je slavno hrv . i slovensko liječničko d ruštvo u Zagrebu izvolilo im enovati me svojim začasnim članom , b ila je za m ene velikim , a uz to m ilim iznenadjen jem .

To je u istinu za mene velika počast, a tim v redn ija , što dolazi od m om u srcu m ile braće, čije ku ltu rne i po litičke uspjehe p ra tim sa zanim anjem i sim patijom .

Molim Vas (u poljskom jeziku „T ebe“ ) velecijenjeni gosp. predsjedniče, da bi izvoljeli i sam i p rim iti m oju zah v aln o st i b iti iz raz ite ljem m ojih ču v s tav a za­hv a ln o st prem a kolegam a, koji su me izabrali, a ujedno, da p rim ite najiskren iju želju, da b i V aše d ruštvo , Gospodo, i b ro jem članova i svojom naučnom važnošću sve v iše raslo .

Iz raz iskrenog uvažen ja ša lje VamB . W ich e rk ie w icz.

V r l o p o š t o v a n i g o s p o d i n e p r e d s j e d n i č e !S l a v n i z b o r e !

L jubezn im dopisom veleštovanoga p red sjed n ištv a od dana 18. veljače o. g. bilo m i je saopćeno, da me je g lavna sk u p štin a „Z bora liječn ika k ralj. H rv a tsk e i S lavon ije“ izab ra la počasnim članom. V ašeg štovanog zbora, a kao dokaz tom u bio m i je uručen počasni diplom .

N adam se, da m i n ije nužno u v je ra v a ti Vas, v rlo cijenjeni gospodine p red­sjedniče, da se ovim izborom m edju V aše počasne članove sm a tram neobično počašćenim i da visoko cijenim ovo r ije tk o odlikovanje.

V elika ova čast, k o ja m is e podije lila , k ako po svoj p rilic i isp ravno sudim , za skrom ne službe posvećene našoj zajedničkoj slavenskoj s tv a ri, sv je tao je m i dokaz p rizn an ja opravdan ih naših težn ja za zbliženjem sv ih slavenskih naroda na ku l­tu rnom polju.

P rože t osjećajem neograničene zahvalnosti zahvalju jem iskrenim srcem V am a, vrlo poštovan i gosp. predsjedniče, kao i svim članovim a slavnog Vašeg zbora za odlično ovo od likovanje i m olim , da budete uv jeren i, e će ono b iti novim po- tica jem u daljn jem n as to jan ju m oga rada.

U z iz raz dubokog štovan ja i p rija te ljske odanostiP rof. Dr. P e ü na.

U P ragu , 26. veljače 1910.Dne 18. X II . proš. g. um rla je udova prvoga vrhovnoga liječnika u H rvatsko j

gdja. V ancaš, v r la rodoljupka.P o što se novo gradsko zastu p stv o sastalo , to m islim , da je opet vrijem e,

da b iram o u gradsk i školski odbor. P redlažem : g. dr. H ühna, dr. Joanovića , dr. pl. M arkovića, dr. P avelića i Čačkovića. (P rim a se.)

U h rv a tsk i odbor slavenskog liječničkog k om ite ja predlažem da se iza ­beru : dr. G undrum a i m ene, ta jn ik o m dr. Je lovšeka i u redn ika „L iječničkoga V ijesn ik a“ dr. F lo rschütz a . (Prim a se.)

U G racu osnovalo se južno slavensko d ru štv o m edicinara te se obratilo na h rv a tsk e liječnike za m ateria lnu pomoć. O dziv bio je vrlo slab. J a držim , da je n aša dužnost, naš pom ladak i m a teria lno i m oralno poduprije ti. O dbor je p ripravan, da p rim a za to d ru štv o prinose.

Za p red av an ja p rijav ili su se dr. G undrum , dr. Ju rin ac i ja ću b iti slobodan, da referiram o jednom zanim ivom slučaju.

Broj 4. LIJEČNIČKI VIJESNIK 1910. Strana 189

D r . D. J u r i n a c : O d i r e k t n o j b r o n h o s k o p i j i . (Cijelo p reda­vanje don ije ti ćemo kasnije.)

D r . M. pl. Č a č k o v i ć : D i v e r t i c u l u m M e c k e l ü u p u p č a n o j k i l i - (Cijelo p redavan je donije ti ćemo kasnije.)

D r . F . G u n d r u m : S t a t i s t i k a b l u d i l i š t a . G ovornik po tankoi. opširno razlaže s ta tis t ik u b lud iliš ta u H rv a tsk o j, b ijedan život bludnica, be­sram no iz rab ljiv an je v lasn ika b lu d iliš ta i b ludnica i općinstva i b lu d iliš ta kao takova obzirom na javno zdravstvo .

P o t p r e d s j e d n i k d r . M. pl . Č a č k o v i ć : Z ahvaljujem gospodipredavačim a na n jihovim p redavan jim a i zaključujem skupštinu .

Prvi vseslovenski zdravniški shodd n e 16. m a r c a 1910 v m e s t n i p o s v e t o v a l n i c i v L j u b l j a n i .

Shod o tv o ri dr. D em eter v itez B l e i w e i s - T r s t e n i s k i , predsednik d ruštva zd ravn ikov na K ranjsliem in p rav i :

K o t sk licatelj o tvorim prvi vses’ovenski zdravniški shod in vas vse navzoče najsrčneje pozdrav ljam , posebno vas kolege, ki ste p rih ite li iz b ra tsk e Štajerske, Koroške in P rim orske, da se odzovete našem u vabilu in da daste iz raza m islim in težnjam , k i nas družijo.

P rije tn a naloga m i je, zahvaliti se slavnem u m ag istra tu m esta L jubljane ozirom a gospodu županu Iv an u H ribar-ju , da nam je p repustil to lepo dvorano. Izredna ča s t mi je, p o zd rav iti g. deželnega odborn ika in podžupana dr. Iv an a T avčarja k o t zastopn ika m estne občine ljubljanske. (Živio — klici.) Od deželnega poslanca g. dr. L am peta k o t re feren ta za deželno zdravstvo prejel sem pism o ki se g la s i:

V L j u b l j a n i 16. III . 1910.P r e d s e d s t v u v s e s l o v e n s k e g a z d r a v n i š k e g a s h o d a

v L j u b l j a n i .Zadržan osebno p o zd rav iti vseslovenski zdravnišk i shod, izročam tem potom

pozdrav deželnega odbora K ranjskega vsem udeležencem. Pozdrav ljen i zlasti udeleženci obm ejnih p o k ra jin na naših tleh ! N aj se razv ija in naj napreduje zdravniški s ta n v b lagor našem u ljuds tvu , v katerem hočemo m i, njegovi zastop- niki, v sikdar gojiti smisel za higijeno in podup ira ti one, ki se svoje življenje po­svetili bolnem u človeštvu v pomoč, v vseh plem enitih , človekoljubnih težn jah !

Z najodličnejšim spoštovanjem !D r . E . L a m p e m. p. referent za zdravstvo.

(Živio — klici.)Izm ed došlih kolegov osobito pozdrav ljam gospoda deželnega poslanca in

nam estnika deželnega g lavarja štajerskega dr. J a n k o v i č a , ki je akoravno zaposlen vsled po litičnega dela, vendar pohitel drage volje med svoje kolege, dalje deželnega poslanca g. dr. O r a ž na in g. dr. Z a j c a iz L jubljane. Iz Š tajerske pozdravljam zostopnike slovenskega zdravniškega d ru štv a v Celju in sicer p red ­sednika g. dr. R a k e ž a iz Šm arij p ri Je lšah , ta jn ik a g. dr. S c h w a b - a, b la­gajnika dr. S e r n e c a , oba iz Celja, odbornika dr. K a r b o (Vransko) in dr. P o d l e s n i k a (Velenje) in člane dr. K u n e j a (Mozirje), dr. K l a s i n c a (Pragersko), dr. I p a v i c a (St. Ju rij), dr. Ž i ž e k a (Trbovlje), dr. Č e r v e n k a (Braslovče). I z K oroške je navzoč naš zaslužni dr. H u d e l i s t iz Velikovca, iz Gorice prih ite l je g. dr. E rn e s t D e r e a n i , iz T rs ta p a je g. dr. G ustav P e r - t o t . Skoraj po luoštev ilno so navzoči člani p roste organizacije okrožnih zdiav- nikov na K ranjskem z zasluženim predsednikom prim arijem dr. D e f r anc e -

Strana 190 LIJEČN IČK I VIJESNIK 1910. Broj 4

s c h i - j e m n a čelu, is to tak o po lnoštev ilno slovenski zdravniki iz K ran jske sploh. Še e n k ra t Vas vse srčno pozdrav ljam .

N aznanim , da s ta se dr. S t uh e c iz P tu ja in dr. K o g o j iz Jesen ic pi­sm eno opravičila.

P o te h besedah p reh a jam na dnevni red.P odžupan dr. T a v č a r se oglasi k besedi. G ovori sled'eče :P redno začnete zborova ti, izgovorim naj p a r besed. V im enu m estne občine

vas po naročilu g. župana n a jto p le je pozdrav ljam . K o t zastopn ik m estne občine v id im s ponosom , kako zboru je te v teh p ro sto rih naše m estne hiše, leer sem pre­p ričan o velikem pom enu zdravn iškega s tan u , posebno za nas Slovence. N aj bi to d ru štv o veliko pripom oglo k znanstvu , kultui'i in tu d i k narodn im nam enom . Želeč, da bi d ru štv o im alo še več vspeha, kak o r sedaj, ponav ljam svoje pozdrave. (Živio klici, p loskanje.)

N ato preide predsednik na dnevni red in pred laga v o l i t e v p red se ts tv a shoda : Izvo ljen i so enoglasno :

Z a p r e d s e d n i k a g. dr. R ake ž iz Šm arij pri Je lšeh , podpredsednikom g. dr. J an k o v i č iz K ozjega in dr. H ud e l ist iz V elikovca, zap isn ikarjemg. dr. T r e n z iz K rškega in dr. D o l š a k iz L jubljane.

P o tem prevzam e besedo p redsednik shoda dr. R a k e ž in govori s le d eč e :Slavni zbor ! Za častno nalogo iz rekam n a jto p le jšo zahvalo v svojem im enu

k ak o r tu d i v im enu zdravn iškega d ru š tv a u Celja k i m u je t a č a s t nam enjena. Go- spodje tovariši. ! D a smo se danes zbrali v te j dvoran i je glavni vzrok da izvo- lim o za osrednji kom ite vseslovanskega zdravniškega shoda narodni pododbor.

Vsem so še v spom inu dogodbi ki so se v rš ili ob prilik i 16 m ednarodnega kon­gresa v B ud im pešti, k i se je v ršil lansko leto. N aj se v k ra tk ih besedah do taknem tega kongresa.

S trem ljen je po m edsebojni zd ruž itv i je našlo iz raz v kongresu d ru š tv a slovan- sk ih zd ravnikov , ki je im elo svoje zadnje zborovanje 1. 1908. v P rag i. N a tej skup- ščini se je sklenilo, da se p rihodn ja skupščina v rši v P eš ti o p rilik i m ednarod­nega kongresa.

T oda ta shod je m oral odpasti, ker so Čehi, M alorusi, Slovenci, H rv a ti in Bol- gari iz jav ili, da se tega kongresa ne udeleže. K ongresa v B ud im pešti p a so se ude- ležili v velikem številu P o ljak i. Dočim so bili na p re jšn ih kongresih izvoljeni Slo- van i n. pr. v L isaboni i. t . d., v P e š ti noben P o ljak ni bil izvoljen. M adžarski zd rav ­n ik i so celo predlagali, da im ajo prav ico do izvo litve sam o oni narodi, ki im ajo sam osto jne države. In ta predlog je bili v k lju b p ro tes tu P o ljakov sp reje t, a je obenem izzval tu d i odpor. P o zak ljučen ju teg a kongresa je bil zbor osrednjega odbora slovansk ih zdravnikov , k i se je v ršil 5. sep tem bra 1909. na D unaju . Slo­vence je zastopal g. dr. Šlajm er.

G. W i c h e r k i e w i c z je o tvo ril zborovanje in je poročal o m ednarodnem kongresu. Iz tega shoda so odšli ogorčeni p ro tes ti v P ešto p ro ti sklepu, da n im ajo prav ice do izvo litve oni narodi, k i n im ajo svoje države. S torili so se tu d i posebni k o rak i v H aagu , k je r je sedež za p rire jevan je m ednarodn ih zd ravn išk ih shodov. Sklenilo se je tu d i, da se v rš i p rihodnjo zasedanje osrednjega odbora v Sofiji. Na tem shodu so bila odobrena n o v a p r a v i l a . Izvo li naj se predsednik in to liko podpredsednikov, kolikor je narodnostij in 3 delegati vsakega naroda.

G ovornik predlaga vo litev slovenslcega narodnega odbora, nam reč podpred- sednika in tre h delegatov za vseslovanski zd ravn išk i kongres v Sofiji, k i se vrši meseca m aja ali ju n ija ob p rilik i vseslovanske konference pod predsedstvom dr. K ram af-a in govori :

V elepoštovani gg. to v a riš i ! H očem o n ap ra v iti važen k o rak k naši znan­stveni in stanovsk i osam osvojitv i. V sdnem boju , ki ga m oram o bo jevati, hočemo doseči svoj cilj. Seveda nas čaka dosti tru d a , to d a v združenju je moč in kakor sm o se danes vsi slovenski zd ravn ik i strn ili v eno celoto največ po prizadevan ju

Broj 4. LIJEČNIČKI VIJESNIK i910. Strana 191

g. dr. G regoriča, ta k o se oklenem o tu d i drugih Slovanov in posebno b ra to v H r- vatov . U pam , da bom o našli oporo tu d i p ri osta lih Slovanih in pri n jih listih. Tako se bom o otresli nem škega upliva, storili bom o k o rak k povzdigi našega stanovskega ponosa, našega ugleda in pripom ogli bom o k proslavi slovenskega im ena sploh. (Živahno ploskanje.)

Dr. G r e g o r i č se oglasi k besedi in pred laga :U sojam si s ta v iti sledeči predlog k tej točk i :P odpredsednikom m ora b iti izvoljen ta k član našega d ru štv a , k i bo reprezen-

tira l v vseslovanskem odboru Slovence in k i im a zasigurano m esto podpredsed- n ika v tem odboru. Slovenske zdravnike m ora rep rezen tira ti p redsednik d ru š tv a „zd ravn ikov na K ran jsk em “ , k o t na js ta re j šega in največjega slovenskega zdrav- niškega d ru štv a . Izvo ljen naj bo to re j tačasn i p redsednik g. dr. D em eter v itez B l e i w e i s - T r s t e n i s k i .

P redsedn ik da n a g lasovanje. S p r e j e t o . i Dr . G r e g o r i č govori dalje : T a izvo litev m i je dokazala, da se vsi slo­venski zdravnik i ok lepajo našega d ru š tv a in da sm a tra ju g. p redsednika za re- p rezen tan ta , bodisi, da s tanu je jo na K ranjskem , v K oro tanu , na S tajerskem ali drugod in v te j vo litv i im am nado, da bode začelo naše d ru štv o novo dobo.

K o t prvega delegata predlagani : g. dr. p rim arija D efranceschija, ki bo vsled to lik ih svojih zaslug gotovo najbo lje zastopal naše interese.

K o t drugega delegata g. v ladnega sve tn ika dr. Š lajm erja, k i je že m nogokrat na razn ih shodih zastopal slovenske zdravnike in se izkaza l s tro k o v n jak a .

K o t tre tje g a delegata g. dr. Jankov iča , dež. poslanca in nam estn ik a š ta je r- skega dež. g lavarja , ki je tu d i k o t po litik in zd ravn ik pokazal svoje vnem o za naš stan .

P redsedn ik da na glasovanje. Sprejeto z vsklikom .Dr. Š l a j m e r pripom ni : Veselilo bi me, da bi se našel še en delavec poleg

mene in naj bi se izvolili še k do drugi m esto mene.Vsi zd ravn ik i so p ro ti tem u.3. t o č k a . P red av a g. dr. D efranceschi o tem i : Slovenski zdravnik i in zakon

o socijalnem zavarovanju .Govori prib ližno tak o le :O pravil bom k ra tk o , saj vsi veste pom en socijalnega zavarovanja. Socijalno

zavarovanje vam je ta k o dobro znano, saj nam gre isto v telo in k ri in p repričan sem, da bom o vsi edini v tem m om entu, kakor so edini vsi zdravnik i zbrani v zdrav- n iških zbornicah in organi zacijah. Skupno m oram o n as to p a ti, če hočemo kaj do­seći. Res je, da se čujejo razn a m nenja o socijalnem zavarovanju , to d a tis to n a ­čelo, k i ga zastopa večina, m ora obveljati. N ikakor ne podcenjujem važnosti tega načrta, posebno za to ne, ker bo to ostalo , kar se bo sklenilo. R azvo ja ne sm em o zav irati, ta m ora b iti in je potreben.

To je pa gotovo, da si ne bom o pustili reza ti iz svojega telesa delov in ne bomo dovolili, da se na naš račun delajo naprave, da bi se nam godilo slabše, da bi se pustili ugonobiti, če sm o tu d i na žrtve p rip rav ljen i.

O b is tv u socijalnega zavarovan ja ne bom govoril. Socijalno zavarovanje je bilo sklenjeno, ker so se vpeljale bolniške blagajne. Socijalno zavarovanje se na- m erava sedaj ra z š ir iti v 1. s ta ro s tno , 2. inva lid ite tno in 3. bolezensko zavaro­vanje. Posebno zadn ja točka mori mene in vas vse in vsa zd ravn iška d ru š tv a v A vstriji.

Od socijalnega zav aro v an ja se po sklepu pododseka zavarovalnega odbora izključijo oni nas tav ljenc i, k i im ajo letno plačo nad 3600 K in im ajo odpoved na 3 mesece. Vsi drugi bodo v bo lniški b lagajn i in bodo zdravljeni od zdravnikov bolniške blagajne. P riv a tn i zdravnik i na deželi bodo nekako izum rli. B lagajniški zdravniki im eli bodo več dela, to d a ni gotovo, če tu d i več zaslužka.

D ruzega m arca sem bil k lican b rzo javno na D unaj, k jer s ta načelnika zdrav­niške zbornice sk licala k seji vse odbornike. V tej seji so se vse dežele izjavile,

Strana 192 l i j e č n i č k i v i j e s n i k 1910. Broj 4.

da ne m orejo zd ravn ik i p r itrd iti sk lepu pododseka za socijalno zavarovanje. Jaz k o t zastopn ik Slovencev se nisem mogel u p ira ti, ker sem prepričan , da im ajo ko­legi p rav in tu d i zarad i so lidarnosti. Mi m oram o b iti solidarni, k a jti le ta k i mo- rem o kaj doseči. Če bi sk lenili kaj drugega nas bodo tep li in ču tili bom o bič te nove postave.

Važno je, da podam o neko iz javo . G. načelnik je rekel :" K aj p ričaku jete , če se nič ne zan im ate za to . V odseku še nisem ničesar slišal. O dkar s te bili v p a r­lam en tu zadnji k ra t ste iz jav ili svo je želje, am palc ja z im am k o t načelnik socijal- nega odseka m nogo več drug ih p rošnej. To je dokaz, da so zd ravn ike nebrižni.

Iz ja v ite to re j svoje želje“ .K aj bi se zgodilo, če se to zgodi p ro ti željam zdravn ikov , ne bom o danes go­

vorili. Z astopnik K oroške dežele je povedal, da so korošk i zd ravn ik i p rip rav ljen i na sam opom oč. K orošk i zdravnik i so sklenili, da k ak o r h itro se sprejm e ta zakon, povišajo ta k se za 200% za p riv a tn o p rakso in za bo lniške b lagajne za xoo% .J

Ko sem to slišal, sem spoznal, da ne m orem jaz teg a s ta lišča zavzeti. N aznanil sem , da se p rig lašam o so lidarn i z vsem i sklepi in odredbam i, k i se bodo skle- nile, da se bom o po teh ravna li in se ne bom o na noben način podali p ro ti splošni o rganizaciji. N ačelnik glavnega odseka je iz razil željo, da bi p rišlo veliko peticij na glavni odsek, da se predloži m eja, nam reč p lača : 2400 K b rez 3 m esečne odpovedi.

Iz raz im , da sm o so lidarn i na tem shodu tem lažje, ker sm o zb ran i iz vseh slovenskih dežela. Zbrani vsi v d ru š tv u zdravnikov , tu d i vsi kolegi iz drugih de- žela (Živio) sto rim o velik korak k napredku.

K er mi je g. predsednik zbora določil, da ne sm em govoriti več k o t 11 m inu t, se om ejim . P r it rd ite sledeči p rošn ji, k i jo predložim o g l a v n e m u o d s e k u z a s o c i j a l n o z a v a r o v a n j e .

V eleslavni odsek za socijalno zavarovanje na D unaju .D ne 16. m arca 1910 na vseslovenskem shodu zb ran i zd ravn ik i nu jno p ro­

sim o, naj se p ri sk lepanju zakona o socijalnem zavarovan ju ozira tu d i na obstanek zdravniškega stanu . L e-ta p ripozna po trebo socijalnega zavarovan ja te r je p ri­p rav ljen z vsem i močmi sodelovati p ri uresničenju te človekoljubne naprave, vendar se p a ne da ugonobiti in p o tisn iti na zadn jo stopn ico s tanovske lestvice. To bi se p a zgodilo, ako sprejm e veleslavni odsek pododsekov predlog, glasom k a te ­rega so izvze te iz obveznega bolezenskega zav aro v an ja le osebe, k a te rih le tna p lača presega 3600 K in se sm ejo iz službe o d p u stiti le po trim esečni odpovedi.

S lovenski zdravnik i s to je na s ta lišču , da je dohodninska m eja za obvezno bolezensko zavarovan je že s svo to 2400 K prev isoko določena, a te j svo ti ne ugo- v a rja jo , ker so v vsakem oziru so lidarn i s sklepi in odredbam i, k a te re so sklenili in sklenejo zdravniške zbornice in d ržavna zveza av s trijsk ih zd ravn išk ih organizacij.

P redsedstvo vseslovenskega shoda zd ravn ikov v L jubljan i.S prejeto enoglasno.P redsedn ik se zahvali dr. D efranceschi-ju.

S l u č a j n o s t i .B esedo povzam a dr. pl. B l e i w e i s : Dočim so slovenski zdravnik i na K ranj-

skem že dolgo v rs to le t zbran i v „ d ru š tv u zd ravn ikov n a K ran jsk em “ , dočim im ajo š ta je rsk i kolegi svo je zd ravniško d ru š tv o v Celju, je še veliko k olegov brez zastopstva. Le v slogi je m oč in dogodki zadnjega časa kažejo, da se m ora zd rav­n išk i s tan organizovati. N ajp rim ernejše zastopstvo za slovenske zd ravn ike je za sedaj pač „D ru štv o zd ravnikov na K ran jsk em “ , ki obsto ji že 50 le t, im a svojo zgodovino in k i je vedno k repko nastopalo zdravn ikom v b ran . P osebno vspešno delovalo bo to d ruštvo , ker sm o pred k ra tk im izprem enili p rav ila in sprejeli v nje točko , ki določa „d ru š tv o zdravn ikov na K ran jsk em “ tu d i k o t krepko stanovslco organizacijo , ki ji p ristop i lahko vsak avstro-ogersk i zdravnik . A še druge udob­nosti nudi d ru štvo svojim članom. Od lanskega le ta sem je „L iečnički V ijesnik“ naš oficijalni organ, ki ga dobiva vsak član brezplačno. „V ijesn ik“ p rin aša po-

Broj 4. LIJEČNIČKI VIJESNIK 1910. Strana 193

ročila o n aš ih zborovanjih in p a znanstvene razp rave slovenskih zdravnikov v slo­venskom jez iku in p rip rav lja ta k o p o t slovenski m edicinski term inologiji s katero se peča tu d i poseben odsele d ruštva .

G ovoriti mi je dalje o v d o v s k e m i n p o k o j n i a s k e m z a k l a d u „d ru š tv a zd ravn ikov na K ran jskem “ , ki im a prem oženja nad 50.000 K. P ris to p k tem zak ladu im a vsak član do 50. le ta ; p lača ti m ora 120 K na leto v š tirih obrokih. P lačevati je n a jd a lje skozi 25 let. Polovica p rispevkov članov in vse obresti k a ­p ita la razdele se vsako leto na to liko skupin, kolikor je upravičenili udov, ozirom a rodbin. N a novo vstopajoči člani skrbe za to , da ra s te zaklad dalje. K o t m aksi­m alna poko jn ina določila se je svo ta 2000 K. Zaklad obsto ji sedaj že p e t let. Udovi dosedaj um rlih dvih članov, ki s ta oba vplačala le 600 K , dobili bostä prvo leto pokojnino 2000 K , a tu d i v nada ljn jih le tih ne dosti m anj. Ta zaklad je socijalna p ridobitev , n a k a te ro sm o z upravičenjem ponosni. P oko jn ina je lepa in priča- kovati je, da p ris to p ijo novi člani, ta k o da bo vsakdo član tega zaklada.

O m eniti m i je tu d i zak lad z a o n e m o g l e č l a n e , ki smo ga pred k ra tk im ustanovili in k i nud i onem oglim članom pomoč. Ta pom oč je onim, ki so oboleli ali onem ogli, kaj dobro došla in pozneje, ko si zopet opom orejo, lahko vrnejo iz- posojeno svoto.

Z ozirom na vse te okolnosti, posebno pa z ozirom na to , da rabim o skupno krepko organizacijo predlagam , da se sprejm e sledeča reso lucija :

N a prvem vseslovenskem zdravniškem shodu v L jub ljan i zbran i slovenski zdravniki uv idevajo po trebo da se zdravnišk i s ta n tesno združi in organizuje. K ot svoje najprim ernej še zastopstvo sm atra jo za sedaj „d ruštvo zdravnikov na K ran jsk em “ in iz jav lja jo , da bodo tem u d ru štv u p ris topü i, kakor h itro začne poslovati na podlagi sprem enjenih prav il tu d i k o t stanovska organizacija. - Enoglasno sprejeto.

K besedi se oglasi g. dr. P e r t o t iz T rs ta . P rosi, da bi mu gg. kolegi pojasnili pomen d ru š tv a „K osm os“ . V praša kaka organizacija je to , ali b i bilo dobro pri- stop iti k te j in stitu c iji, ali b i bilo dobro p rispevati in se udeleževati njenega po­slovanja. P ove, da iz d a ja ta in s titu c ija prospekte.

[ Oglasi se k besedi g. dr. V ik tor G r e g o r i č in pove : „K osm os je akcijska družba za zavarovan je p ro ti nezgodi. Kosm os je družba, ki hoče zdravnike naše priklopiti, da ne bodo odvisni od razn ih družb, k jer so zdravniki, k i so zadeti po kaki nezgodi, odpuščeni, če se v ečk ra t p rijav ijo , navadno z besedami : „Sie sind ein M alheurvogel i t. d .“ A kcije so po 200 K “ .

Dr. H o m a n n se zahvali v im enu navzočih predsedniku za njegovo spretno vodstvo shoda.

P r e d s e d n i k p r e v z a m e b e s e d o :K er se n ihče več ne oglasi k besedi, m i je p rije tn a dolžnost, še en k ra t se zahva­

liti g. dr. H o m a n u za njegov govor in vsem kolegom, k i so prih iteli v našo pre- stolico. Bog daj, da bi to naše zborovanje obrodilo mnogo in plem enitega sad u “ .

Shodu sledi p redavan je g. dr. P lečnika : „Misli m edicinca o sodno zdravniškem poslovanju“ . (Mesečna seja d ru š tv a zdravnikov na K ranjskem .) P redavanje sledi v prihodnji štev ilk i tega lista.

Društvo zdravnikov na Kranjskem.Odsele za term inologijo je imel 12. m arca svoje prvo posvetovanje v „Slov.

M atici“ . N avzoči : D or B l e i w e i s - T r s t e n i š k i , Dor. G o s t l, Dor P l e č ­n i k , k o t gosta prof. Dor. I l e š i ć (predsednik „M .1 M atice“ ) in ing. ehem. J. T u r k (Dor H o m a n in D or S t o j e s ta bila zadržana).

Dor B l e i w e i s se zahvali „S 1. M atic i“ za prepustilev prostorov te r upa od nje m nogostranske podpore pri delovanju ; naprosi potem prof. Dor Uešiča, da razloži svoje nazore o slov. medic. term inologiji.

Strana 194 LIJEČN IČK I V IJESN IK 1910. Broj 4.

Prof. D or I l e š i č raz ja sn u je tem eljne principe, k a te rih se bo tre b a držati. N ekateri iz razi so gotovo znani v p ro stem narodu in te tre b a zb ra ti, za druge pa bode tre b a določiti in u v eljav iti izraze . P ri tem se naj po m ožnosti izogib- ljem o novoskovanih besedni, m arveč jih povzam em o iz k lasičn ih ali m odernih jezikov , oz. od drugih slovanskih jezikov , p ri tem se m oram o v p rv i v rs ti ozira ti na h rv a tsk i narod , ki nam ji sam o na jb liž ji, tem več s k a te rim sm o slovstveno najbo lj združeni.

Chem. T u r k m eni, da se naj im ajo k o t uzorec že obsto ječi slovarji. M ate­r ija l se im a n ab ra ti in dopolniti. On m eni da se medic. term inologija lehko združi s tehn ičk im slovarjem , ka te reg a p rip ra v lja „S l. M a t.“ v izdajo .

D or G o s t i je p ro ti ta k i zd ruž tv i in za sam osto jno delo, in sicer iz te h raz- logov : 1) tehn ičk i slovar be nem ško-slovenski, m edic. te rm ino log ija p a bodi la- tinsko-slovenska, oz. slovensko-latinska. 2) združen slovar bi bil p revelik in p re­drag ; te rm ino log ija bodi p riročna kn jiga , in po svo ji ceni vsem zdravnikom lehko dostopna.

Sprejm e se predlog, da se izd a sam osto jna latinsko-slovenska in slovensko- la tin sk a m edic. term inologija , ki obsegaj vse m edic. iz raze in iz drugih s tro k vse one znanstvene iz raze , k i se rab ijo v m edic. vedi.

P ri podrobnejši razp rav i o načinu zb iran ja iz razov , o p ripom očk ih v to itd. se sklene o b rn iti se n a vse kolege, da p repuste svo je event. zb irke v uporabo. Druž- tv o zd ravnikov bo naročilo n eka te re knjige, (vseuč. prof. dvorn i sve tn ik D or Ja- gič je bil ta k o p rijazen , da je opozoril na h rv a tsk o in na srbsko term inologijo in zagotovil svojo nadaljno pripom oč). N adalje se bode naprosilo s l . dež. odbor, da podp ira in povspešu je izd an je te knjige." Sl. M atica“ p repusti v uporabo svojo knjižnico in m aterija l, k i je zb ran za teh n išk i slovar. N aprosil se bode filolog, v so- delovanje p ri konečni od ločitv i za uveljavenje izrazov . Za v sak po jem se bode določil le jeden iz raz . N a že znane in z lasti n a one iz raze , k i so v zakon ik ih uve- ljav ljen i, se bode oziralo v p rv i v rs ti. Člani odseka bodo po s tro k ah zbirali te r­mine, ki se alfabeti žira jo po listk ih . N atančne jšo razdelitev dela se določi v pri- hodnjem sostanku , ko se bodo dobili naročeni pripom očki. P redsednikom odseka bil je izvoljen dr. G o s t i , ta jn ik o m dr. S t o j e .

stranih listova,Priv. doc. dr. R. Vymola. (Prag): O m ik o tičn o j bolesti žabica i ždrijela

(C ladolrichosis tonsillarum et pharyngis). (R evue de medec. de Tscheque : po bullet.IV. kongr. češ. p rirodosl. i liječnika.)

U udu b in am a žabica, ko rjena jez ik a i n a s tijen k am a ždrijela v id i se mnogo b ije lih , razno velik ih čvorova, ko ji se izd ižu iznad površine, k rečaste su konzi­stencije , a sa bazom su čv rsto srasli. U okolici njihovoj nem a nikad reakcije, već je sluzn ica većinom b lijeda i a tro fična.

S ub jek tivn i sim ptom i m ogu b iti posve neznatn i. U više zasta rje lim slučaje­v im a p ro u zro k u ju suho grlo ili osjećaj s tranog tije la u grlu , a po k a tk a d i že­stoke boli.

Slične bo lesti opisane su kao m ikotične, što se m ikroskopskim nalazom malih gljivica (lep to th rix ) dokazalo.

V. c itira 2 slučaja, koje je m ikroskopski pretražio , te našao G ram -positivne koke i G ram -negativne bacile, a ku ltu rom je p ronašao , da se u tim slučajev im a rad i o poli- infekciji. K rečastu konzistenciju tih tonsilarn ih čvorića p rip isu je posebnom mi­k robu (Leuconostoe hom inis H lava), koji iz luču je dex tran .

Broj 4. LIJEČNIČKI VIJESNIK 1910. Strana 195

Svi su ti m ikrobi jak o osje tljiv i prem a kem ičkim sredstvim a. V. je upotrijebio u svojim slučajev im a 5% sublim at-o top inu , s kojom je pozorno dotične čvoriće nakvasio , n a što ili je za k ra tk o vrijem e nestalo. Z.

Prof. dr. E. OpitZ : K rv o tok i z m aternice i cervikalni katar. (Med. W ochschrft. No. 1. 1910.)

Cesto se dogadja, da nadjem o k rvo tok iz m aternice, kao i cervikalni k a ta r i u onim slučajev im a, gdje ne možemo ni na m aterici ni na susjednim organim a n ikakovih prom jena u stanov iti. O. to dovodi u savez sa porem ećenjem funkcije s tanov itih organa, kako se to n. pr. dogadja na ovariju uslijed pu b erte ta ili k lim akte­rije. Osim toga ističe psihični upliv na m enstruaciju , te razne anom alije m enstru- acije dovodi u savez sa bolesti krvi, opstipacijom , abnorm alnim spolnim općenjem (onanija).

K od tak o v ih k rv o to k a i cervikalnih k a ta ra preporuča O. poglavito općenito liječenje : u redna sto lica (k lysm ata), prom jena u načinu života (šetn ja i dieta), željezo i arsen, m alo m esnate hrane.

K od cerv ikaln ih k a ta ra sa gnojno sluzavim sekretom i erozijam a preporuča lokalno leukoferm an tin (Merck) kao an tiferm en tativno sredstvo. — N ajprije se vagina i cerviks po m ogućnosti dobro očiste od sekreta, a na to se uvede u cerviks gaze nam očen u leukoferm antin i o stav i ležati 24 sa ta . — Ta se procedura po­navlja sv ak ih 2—7 dana.

Iz im to g a p reporuču je lokalno irigacije sa m lakom vodom (ležeći), u koju se može m e tn u ti n eš ta a launa , zine, sulf., cupr. sulf. ili 5— 10% otopine sode kod jako sluzav ih sek re ta . K od zasta rje lih k a ta ra daje rad ik a ln ija sredstva (10— 20% arg. n itric . — form ol), a k a dkada u tim slučajevim a dobro djeluje i Bier.

Z.

Sitne vijesti.Imenovanja i premještenja. B an je im enovao općinskog liječnika u K loštru

Ivaniću dra. Jo sip a S t a v e l a kr. ko ta rsk im liječnikom u X. činovnom razredu sa dodjeljenjem n a službovanje kr. ko tarsko j oblasti u Gračacu, a bolesti radi um irovljenog kr. k o ta rsk o g liječnika dra. Iv an a Š u l e n t i ć a u istom svojstvu reak tiv irao i dodijelio ga na službovanje kr. ko tarsko j oblasti u P eru šiću .

Kotarski liječnik u lijepom unosnom m jestu H rva tske , želi p ro m ijen iti iz obiteljskih razloga svoje m jesto sa kolegom, n a jrad je iz S lavonije. P onude šalju se na u redn iš tvo" L. V .“ pod znakom „K o ta rsk i l i je č n ik .

Pripomoćna blagajna.Do danas je p rim ljeno od p rodaje W i k c r h a u s e r o v e spom enice K 52. U Z a g r e b , dne 12. tra v n ja 1910.

D r. O. W ei s s , z. s. b lagajnik.

Strana 196 LIJEČN IČK I V IJESN IK 1910. Broj 4.

Kretanje priljepeivih bolesti u gradu Zagrebu mjeseca ožujka 1910.

I. kotar II kotar III kotar IV. kotar Ukupno

B o l e s t

Diphtheritis i Croup.

P e r tu s s is

Typhus abdominalis

Typhus exanthemat.

D y se n te r ia

Antrax

Searlatina

M orbilli

Sepsis puerperalis

U P R A V O I Z A Š L O :

S P O M E N I C A Dru TEODORU W I K E R H A U S E R Uk 25 godišnjici rad a u bolnici m ilosrdn ih sesta ra u Zagrebu.

Vel. 8° 292 str. S p o rtre to m i 4 slike u tekstu .Cijena 4 K ., poštom 4.40.

S a v p r i h o d o v o g a d j e l a n a m i j e n j e n j e p r i p o m o ć n o j b l a ­

g a j n i z b o r a l i j e č n i k a k r a l j e v i n a H r v a t s k e i S l a v o n i j e .

Ovom bro ju v ijesn ika prileži naručbeni list.

Mjesečna sKupštinaz b o r a l i j e č n i k a k r a l j e v i n a H r v a t s k e i S l a v o n i j e u Z a ­g r e b u b iti će u četvrtak 28. travnja 19 10 . p oslije podne na kr. s v e u č iliš tu (u higi­jenskom zavodu) s ovim d n o v n i m r e d o m :

1. Izv ješće p redsjedn ika ;2. Dr. Z. J a n k e : O lječilištu Luhačovice.3. E ven tualn i predloži. O DBOR.

N a ši oglasi : T rpinac, S ed litzky , P erdynam in , N ovaspirin , M auganilo, Cerolin, Chemische F ab rik H elfenberg A.-G., Chem ische F ab rik von H eyden, M attoni, C hinoferrin, V ostrebal, H lavka , L asin ja , O tnica, T rpinac, D iabeteserin , T r­pinac, F . H offm ann L a Roche & Co., M erck, B auerov-L ithosanol, B orovertin , Jam nička kiselica, R ogatae, K noll & Co., S alva to r, S an ita ria , Gonosan, Nestle, F ersan , Ilidže.

Vlasnik i izdavatelj „Zbor liječnika kraljevina Hrvatske i Slavonije.Urednik dr. V. Florschütz. Tisak Dioničke tiskare u Zagrebu.