YU ISBN 86-7123-009-0 AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

POSEBNA IZDANJAKNJIGA LXXIXODJELJENJE DRUTVENIH NAUKA Knjiga 17

PRILOZI ZA ISTORIJU BOSNE I HERCEGOVINE

I DRUTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRAVERedakcioni odbor: BORIVOJ OVI, DESANKA KOVAEVI-KOJI I ENVER REDI

Urednik ENVER REDI, redovni lan Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

SARAJEVO 1987.ACADEMY OF SCIENCES AND ARTS OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

SPECIAL PUBLICATIONSVol. LXXIXDEPARTMENT OF SOCIAL SCIENCES Vol.

17

CONTRIBUTIONS TO THE HISTORY OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

I SOCIETY AND ECONOMY OF THE MEDIAEVAL BOSNIAN STATEEditorial Board: BORIVOJ OVI, DESANKA KOVAEVIKOJI AND ENVER REDI

Editor-in-chief ENVER REDI, Member of the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Hercegovina

SARAJEVO 1987SADRAJ PREDGOVOR IZDANJU ........................................................................ 5-6

DRUTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRAVEPREDGOVOR........................................................................................... Anto Babi UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRAVE ............ 7-9 11 -20

Anto Babi DRUTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRAVE / SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA ........................................................................ 21-83 Desanka Kovaevi-Koji PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE jDRAVE [ LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL_______ 85-190 Sima irkovi BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRAVI / THE BOSNIAN CHURCH IN L. THE BOSNIAN STATE .....................................................................191 -254 REGISTAR ..............................................................................................255-264

PREDGOVOR IZDANJU Radovi koji se objavljuju u ediciji Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine predstavljam ostvareni dio projekta Istorija naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, koji je u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine usvojen 1968. godine. Do ovog trenutka kada Redakcioni odbor predaje u tampu prihvaene radove za dva toma Priloga za istoriju Bosne i Hercegovine protekle su gotovo dviju decenije od inicijative da se kao mogui domet ovoga projekta napie sintetika istorija Bosne i Hercegovine. Sama ideja pokrenuta je na sastanku istoriara Bosne i Hercegovine 6. decembra 1966. godine. Dvije godine docnije formirana je u Akademiji Centralna komisija od sedam lanova, u sastavu: Amo Babi, Branislav urev (predsjednik), Nedim Filipovi, Vlado Jokanovi, Ferdo Hauptman, Hamdija Kapidi i Nikola Babi, sa est potkomisija za odgovarajue istorijske periode*. Isto tako, Orijentalni institut i Institut za istoriju radnikog pokreta prihvatili su da u svoje istraivake planove uvrste teme iz projekta, koje je trebalo da obrade saradnici ovih instituta. Tokom nekoliko narednih godina, sve do 1972. godine, vreno je istraivanje i prikupljanje relevantne istorijske grade u jugoslavenskim (Beograd, Zagreb, Zadar, Dubrovnik, Split, Novi Sad, Banja Luka, Sarajevo) i inostranim arhivima (Istanbul, Ankara, Venecija, Vatikan, Be, Grac, Budimpeta, Pariz, Moskva, Bon, Koblenc, Frajburg). U Akademiji je tako prikupljena bogata istorijska grada (oko 57000 fotokopija). Isto tako, sainjene su bibliografije za turski period i razdoblje 18781946. godine, prevedeno je oko 3000 stranica turskih deftera, napravljena regesta dokumenata iz turskog perioda (u obimu od oko 12000 stranica), kao i regesta dokumenata koji se odnose na period austrougarske okupacije (18781918). Mnoge i raznolike okolnosti uslovile su da nauna obrada odreenih pitanja i sintetiki radovi za odreene periode i probleme nisu tekli sinhronizovano i u oekivanom intenzitetu. Mnogi od nosilaca sintetikih radova za pojedine istorijske periode su, na alost, umrli i, kao to se to deava i u drugim naunim istraivanjima globalnih razmjera, krajnji mogui cilj sintetika istorija Bosne i Hercegovine ostao je van realnog domaaja. Ipak, u toku istraivanja objavljen je niz naunih radova i studija uesnika ovog projekta u razliitim edicijama i asopisima, preteno iz austrougarskog perioda. Izvjestan broj autora, mada znatno manji od onoga koji je bio anga-ovan, izvrio je preuzete obaveze prema projektu, to je opredijelilo Akademiju da njihove radove objavi u knjizi Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. Od primljenih radova Redakcioni odbor ja CAHy, LXVII, EeorpaA 3arpe6 1928, str. 305-306. [V. Moin, Ljetopis popa Dukljanina, Zagreb 1950; A. MHJvniKOBHh, Jbew.ou.uc uouaJJyK/baHima, THTorpafl 1967.]

BJI. TiopoBiih, TepuuiopujajiHu pa3soj 6ocaucKe dpotcaee y cpedneM eujeKy. Fnac CAHy.

Teritorija srednjovjekovne Humske zemlje (koja se uglavnom podudara sa podrujem kasnije Hercegovine) povezana je dolinama Neretve i njenih pritoka u geografski cjelovit prostor, koji se od sjevera i sjeveroistoka postepeno sputa ka jugu i jugozapadu i u predjelu Neretvinog ua iroko se otvara prema moru. U gornjem i srednjem toku Neretva se probija uskim klancima izmeu planina koje su u niim predjelima obrasle umom, dok se iznad umskog pojasa prostiru panjaci, oduvijek pogodni za planinsko stoarenje. Lukom ovih planina obuhvaen je krevit, vegetacijom oskudan teren u kojem se poput oaza istiu plodna kraka polja razliite nadmorske visine. Dolina Neretve proiruje se, od Mostara nanie, u prostranu i plodnu nizinu kroz koju prodiru u unutranjost uticaji mediteranskog podneblja. Matino podruje srednjovjekovne bosanske drave, odvojeno od Humske zemlje pomenutim razvoem, obuhvata, uglavnom, slivove gornjih tokova Bosne i Vrbasa i lijevih pritoka gornje Drine. Teren je na ovoj strani izrazito gorovit, ispresijecan planinama izmeu kojih se nalaze doline i polja ili blago uzdignuti breuljci. itavo podruje obiluje vodama, obradivim povrinama, umama i planinskim panjacima, a u sredinjem dijelu, oko gornjeg toka Bosne i njenih pritoka, bogato je i rudama. Zapadno od sliva Vrbasa teren se mijenja i prema planini Dinari sve vie poprima izgled krovitog, vegetacijom i vodom oskudnog tla. Pogodni su uslovi za zemljoradnju, jo vie za stoarstvo, u visokim i prostranim krakim poljima koja se uzdunom osovinom pruaju paralelno sa dugim grebenom Dinare od sjeverozapada prema jugoistoku. itav ovaj predio Dinarom je toliko zatvoren prema srednjoj Dalmaciji i zadarskoj obali da s te strane ne dopiru ovamo nikakvi uticaji mediteranske klime, a terenski je, kako sa Primorjem tako i sa Povrbasjem, povezan samo visokim planinskim prevojima. U dugom zimskom periodu gotovo je sasvim odsjeen od saobraaja s jedne i s druge strane. Niz tokove glavnih rijeka teren se sputa u blaim padinama i postepeno prelazi u prostranu nizinu koja se itavom duinom otvara prema Savi i prekosavskim ravnicama. Na ovoj strani, dolinama rijeka usmjereni su prirodni putevi prema sjevernoj granici. U poprenom smjeru, u pravcu istokzapad, planinski vijenci, koji se pruaju uglavnom paralelno sa tokovima glavnih rijeka, oteavaju odravanje saobraajnih veza izmeu pojedinih terenskih cjelina koje predstavljaju dolinske nizine i k njima nagnuta pobra. Ovaj dio zemlje ima dosta prirodno korisnih povrina sa povoljnim uslovima za naseljavanje i privreivanje. itav prostor srednjovjekovne bosanske drave izdijeljen je reljefom svoga tla na vee ili manje povrine koje, svaka za sebe, predstavljaju meusobno slabo povezane geografske cjeline koje su, u srednjovjekovnim uslovima, mogle da zadovolje jednostavne potrebe ivota iz izvora vlastitog tla, pa je i ova regionalna autar-hinost mogla da doprinosi utvrivanju

16

osjeaja privrenosti stanovnitva vie svojoj regiji nego dravi. esto je isticana prirodno-geografska izolovanost bosanske zemlje to je, u prolosti, imalo za posljedicu da je Bosna kasnila u privlaenju stranog interesovanja za svoje prilike i da se sporije otvarala uticajima spoljnjeg svijeta, sporije ih primala i ugraivala a svoj vlastiti ivot. Ovo, vie od svega, potvruje injenica da se Bosna, od svih zemalja koje su naselili Juni Sloveni, u istorijskim izvorima posljednja spominje. Konstantin Porfirogenit, koji sredinom X stoljea daje dosta obavjetenja o drugim zemljama Srba i Hrvata, o Bosni ne zna gotovo nita drugo do 17 njena imena za koje iz njegovog spisa prvi put doznajemo3. Njegovi izvjetai iz primorskih gradova znali su neto vie da kau o Zahumlju, Trebinju i drugim oblastima okrenutim i otvorenim prema jadranskoj obali ili smjetenim na vanim komunikacijama; meutim, kao da su im bili teko dostupni izvori informacija o dubljoj unutranjosti na ovoj strani pa su i podatke o bosanskoj zemlji mogli da saopte u svega nekoliko rijei. I kasnije su vijesti o Bosni oskudne i nesigurne i tek od kraja XII stoljea nailazimo na ee i pouzdanije podatke o zemlji i zbivanjima u njoj. III Srednjovjekovna bosanska drava za itavo vrijeme svoga trajanja nije, izgleda, privlaila panju onih njenih ljudi koji bi, srazmjerno svom iskustvu, znanju i obrazovanju, mogli da zapaze, ocijene i zabiljee njima savremene dogaaje ili da, na srednjovjekovni nain, opiu ivot i djelo pojedinih glavnih aktera bosanske istorije onog vremena. Poznato je, naime, da je, inae, u srednjovjekovnoj Bosni bio dosta razvijen interes za pismeno izraavanje, to se najbolje vidi iz injenice da su na njenom tlu, radom domaih ljudi, nastali relativno brojni pisani spomenici; poznato je i to da su rukopisi, mahom crkvenog sadraja, nailazili na dobar prijem na dvorovima velmoa te bi se oekivalo da je i s ove strane moglo biti podsticaja i podrke i za ira knjievna zanimanja; a zna se, takode, da je u posljednjim decenijama bosanske drave na kraljevskom dvoru bilo sposobnih i dovoljno obrazovanih ljudi koji su vjeto sastavljali diplomatske poslanice i u njima pokazivali dobro poznavanje savremenih prilika i dogaaja i dosta razboritosti u sagle-danju i ocjeni savremenih, istorijski znaajnih, zbivanja u vezi sa situacijom svoje vlastite zemlje. No, nijedan od njih nije se zadrao na tome da zabiljei dogaaje svoga vremena, a kamoli da zabiljeeno uoblii u neku vrstu narativnog teksta. U nizu srednjovjekovnih analista, biografa ili putopisaca Bosna nema nijednog svog predstavnika i tako nije ostalo iz ove knjievne vrste nita to bi, poslije mnogo stoljea, sauvalo tragove neposrednog opaanja. Vrlo mutnog porijekla je Lukare-viev spomen nekih bosanskih anala i hronika, kao i spomen njihovih autora Milica Velimislia, tobonjeg bosanskog hroniara, i Manojla Grka, koji je, toboe, napisao nekakvu hronologiju vojvode Hrvoja Vukia4. Ni na rukopisima crkvenog sadraja bosansko-humskog porijekla nema nijednog zapisa o savremenim dogaajima kao da su prepisivai ovih tekstova bili potpuno ravnoduni prema zbivanjima oko njih. Jedan p ozni podatak k ao da upuuje na to da su u franjevakim manastirima od davnina voeni ljetopisi5. No, ukoliko je u srednjem vijeku i bilo ovakvih ljetopisa, teko bismo mogli pretpostaviti da su u njima biljeeni i drugi dogaaji osim onih koji su se neposredno ticali manastirskih problema. Kod fra3 Constantine Porphyrogenitus, De administrano imperio, Ed. Gy. Moravcsik (sa engleskim prevodom R. J. H. Jenkinsa). Budapest 1949, str. 160 (cap. 32151). [E. epjaHTjHh, Bu3amuujcKU U3sopu 3a uciuopujy napoda Jyiocjiaeuje, II, Eeorpafl 1959.] * Giacomo P. Luccari, Copioso Ristretto de gli annali di Rausa, Venetia 1605, str. 10, 17,

25 B. . IIlHiiiHh, Jleionac .. ., str. 22-23. [M. Op6HH, Kpajbeeciueo C/ioeeua, Beorpan 1968, 425426.] 5 U ljetopisu Kreevskog manastira zabiljeeno je pod god. 1765. da je te godine veliki poar unitio mnogo manastirskih stvari od vrijednosti koje su skupljene kroz etiri stoljea otkako je manastir osnovan" pa, meu ostalim, i manastirski ljetopisi (protocolla conventus) J. Jeleni, Ljetopis franjevakog samostana u Kreevu, Glasnik Zemaljskog muzeja, XXIX, Sarajevo 1917, str. 12.

18 njevakih ljetopisaca novijeg vremena nigdje, naime, ne nailazimo na tragove koji bi nas upuivali na neke srednjovjekovne prethodnike kao izvore za poznavanje javnih prilika i dogaaja onog vremena. Noviji ljetopisi franjevakih manastira, koji se pojavljuju tek od druge polovine sedamnaestog stoljea u Fojnici, kasnije u Kreevu i Sutjesci, ograniavaju se, uglavnom, na ui, aktuelni interes franjevakog reda u Bosni i Hercegovini; a ukoliko se njihovi skriptori osvru i na raniju prolost zemlje, ine to sasvim povrno otkrivajui zaudo malo znanja i malo inte-resovanja za dogaaje koji nisu u bilo kakvoj vezi sa prolou crkve i manastira. ak i fra Nikola Lavanin, jedan od najobrazovanijih od njih, sve to je u svojoj Kronici znao da napie o srednjovjekovnoj Bosni preuzeo je, najee doslovno, iz Vitezovieve Kronike ne pokazujui nimalo smisla za kritiku provjeravanja preuzetih podataka6. Ljetopisi pravoslavnih manastira Bosne i Hercegovine uvali su tradiciju srednjovjekovne srpske ljetopisne knjievnosti koja poinje ve u etrnaestom stoljeu. Stari uzori prihvatani su u kasnijim stoljeima i nastavljani u vidu prepisa, izvoda, rjee u vidu slobodnih prerada. Koliko njihovi podaci mogu biti od koristi za poznavanje aktuelnih dogaaja iz vremena kada su pisani, toliko su danas, moe se rei, suvini kad se radi o srednjovjekovnim zbivanjima. Ljetopisi pravoslavnih manastira, kao, uostalom, i franjevaki pokazuju samo koliko je oskudno bilo znanje i interesovanje njihovih skriptora o srednjovjekovnoj bosanskoj dravi i zbivanjima u njoj7. Godine 1765. objavljena je u Veneciji na latinskom jeziku knjiga bosanskog franjevca Filipa Lastria iz Oevije, u kojoj autor, na osnovu dostupnih izvora, raspravlja o prolosti svoga reda na podruju Bosne i Hercegovine i o njegovim istorijskim pravima u susjednim zemljama 8. Ovo je prvo domae djelo u kojem se, u tematski ogranienom opsegu, razmatraju i opte prilike zemlje u srednjem vijeku i u slijedeim stoljeima. Po nainu obrade predmeta, ovo se djelo pribliava metodu naune istoriografije iako je, naravno, jako ogranieno optim prilikama u kojima je raeno. Sam Lastri, u predgovoru drugom izdanju svoje knjige, ali se to je u radu bio ogranien koliko skuenim prilikama vremena toliko i oskud-nou izvornih spomenika, naroito u pogledu starijeg doba. Imao je na raspolaganju samo V knjiga Wadingovih Anala9, dok su mu, kako kae, nedostajale sve ostale. Pored drugih nekih pisaca iskoristio je Orbinija 10, Farlatija11 i neke hronologije franjevakog reda od raznih italijanskih autora s kojima se, na mjestima, uputa u naunu polemiku o pitanju starine i teritorijalne nadlenosti franjevakog reda bosanske provincije. Na obimnijoj grai zasnovao je svoj krai rad o bosanskoj prolosti fra Ivan Juki u kojem se srazmjerno dobar dio odnosi na srednji vijek. Objavio ga je6 Ljetopis franjevakih manastira objavio je J. Jeleni u Glasniku Zemaljskog muzeja, knj. XXVI (1914), XXVII-1 (1915), XXIX-1 (1917), XXX (1918), XXXV-1 (1923), XXXVI-1 (1924), XXXVII (1925), XXXVIII (1926), XXXIX-2 (1927).7

1927; B. "RopoBiih, Xuciuopuja Bone, Eeorpafl 1940, str. 11. 8 Filip Lastri, ,,ab Occhievia; Epitome Vetustatum Bosnensis Provinciae Seu Brevissimum Compendium Historico-Chronologicum", Venetiis 1765 (Drugo dopunjeno izdanje Anconae 1776). [Filip Lastri, Pregled starina bosanske provincije, Sarajevo 1977.] 9 L. Wading, Annales Minorum, IVIII. 16251654.

Biiflll Jb. CTOJaHOBHh, Ctaapu cpiiCKU podocAoeu u .leiucuucu, BeorpaflKapjiOBqii

M. Orbini, II Regno e gli Slavi, hoggi corrottamente detti Schiavoni, Pesaro 1601. [M. Op6HH, Kpajbeecuieo Cjtoeena, Beorpa 1968.] 11 D. Farlati (-Colleti), Illyricum sacrum, IVIII, Venetiis 17511819.10

19 1851. g. pod imenom Slavoljub Bonjak i pod naslovom Zemljopis i poviestnica Bosne".12 Pored starijih djela koja, uzgredno, govore i o srednjovjekovnoj Bosni, Juki je prvi od naih autora iskoristio autentine domae isprave koje je iz Dubrovakog arhiva ispisao ore Nikolajevi, a 1840. god. pod svojim imenom objavio Pavle Karano-Tvrtkovi13. O prvim stoljeima prolosti Bosne Juki je, kao i drugi pisci prije njega, imao vrlo mutne pojmove. Taj dio njegove Poviestnice" sainjen je prema kazivanju Orbinija, Lukarevia, Pejaevia14 i drugih autora, koji su svoje znanje o ovom periodu bosanske istorije izgraivali na nesigurnoj tradiciji ili na vlastitim konstrukcijama. Za kasnije doba, po prilici od kraja XII stoljea i nadalje, koristio se, pored pomenutih, i drugim pouzdanijim izvorima koje je nalazio u djelima Ivana Luia15, Farlatia i, osobito, u pomenutoj zbirci Karano Tvrtkovia (odnosno D. Nikolajevia). Poznavao je i djelomino iskoristio i druge autore, meu ostalim Du Cangea1' i Jovana Rajia.17 [Tekst A. Babica se ovdje prekida18.]

Zemljopis i poviestnica Bosne od Slavoljuba Bonjaka, u Zagrebu 1851. CpiicKU cuoMeHUUU ..." CaSpaioi Tpy,zjOM IlaBJia KapaHo-TBpiKOBHha ... Hacr npBa, Beorpas 1840. O istoriji ove zbirke v. C. CiaHOJeBHh, Hctuopuja cpucKoi napoda y cpedneM eexy, Beorpa 1937, crp. 313-323. 14 F. Pejacsevich, Historia Serviae seu colloquia XIII de statu regni et religionis Serviae, ab exordio ad finem sive a saeculo VII ad XV, Colocae (Kaloa) 1797. 16 Joannes Lucius, De regno Dalmatiae et Croatiae Ubri sex, Amstelodami (Amsterdam) 1666. [M. Kurelac, Bibliografija o Ivanu Luciusu-Luiu i njegovu djelu, Zbornik Historijskog Instituta JAZU, 6, 1969, 169180.] 14 Ch. Du Cange: Historia Byzantina duplici commentario illustrata, Pari 1680. 17 JoBaH Pajah, HcmopuH pamuxb cnaeucKuxb uapodoeb uaunane Eomapb, Xopaamoet u CepSoet, I-IV, Be 1794-95. , [J. Pajiih, KpamKa Cp5mu, Pactiu, EOCHU U POMU Kpa/ieecmeb ucmopun, 1793.] 18[Pregled istoriografije o srednjovjekovnoj bosanskoj dravi: C. 'B.HpKOBHh, Hctuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaae, Beorpafl 1964, 1325. Za literaturu poslije 1964. upor.: Historiographie yougoslave 19551965, Beograd 1965, pp. 103 112; The Historiography of Yugoslavia 19651975, Belgrade 1975, pp. 95100; Histo-rische Biicherkunde Sudosteuropa, Bd. I, Mittelalter, Teil 2, Miinchen 1980, ss.14211454; Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (19451982), Sarajevo, 11. i 12. II 1982, Posebna izdanja ANUBiH, knj. LXV, Odjeljenje drutvenih nauka, knj., 12, Sarajevo 1983, 3136 (D. Kovaevi-Koji). Za problematiku o crkvi bosanskoj: J. idak, Studije o Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu, Zagreb 1975, str. 400.]13

11

20

ANTO BABI

I. ZEMLJORADNIKO STANOVNITVO ................................................ II. VLASI .............................................................................................. 165GRADSKO STANOVNITVO ............................................................. 166ROBLJE ......................................................................................... V. VLASTELA.........................................................................................

DRUTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRAVE2735 37--*7 4968 6978 7982

SUMMARY ............................................................................................. 83

Kao u svim srednjovjekovnim dravama, i u Bosni je struktura drutva proizila kao rezultat dueg procesa u kojem su slobodni ljudi padali u stanje zavisnosti, a nekadanja plemenska svojina na zemlju i na druga, prirodom data, sredstva proizvodnje postepeno prelazila u ruke na bilo koji nain povlatenih ljudi, koji su, onda, raznim sredstvima, pa i sredstvima prinude, potinjavali i drali u poloaju potinjenosti ostale slojeve stanovnitva. O tome, kako se ovaj proces od samog poetka razvijao u Bosni, ne postoje nikakvi konkretni podaci. Naporedo sa prvim vijestima o ranim poecima dravnog ivota, javljaju se i prvi osamljeni nagovjetaji o klasno podijeljenom drutvu na ovom podruju. Kasnije, u XIV i XV stoljeu, kada je dostignuta konana organizacija drave, pojavljuju se ovdje vrsto izgraeni feudalni odnosi sa otro podijeljenim drutvenim klasama, koje obuhvataju, na jednoj strani, potinjeno stanovnitvo, u stvari, narod, i, na drugoj strani, povlatenu vlastelu. 1. U dosta obilnoj izvornoj gradi o bosanskoj srednjovjekovnoj dravi vrlo rijetko emo naii na poneki oskudan podatak o njenom narodu o stanovnitvu van povlatenog vlasteoskog kruga. Darovne povelje bosanskih vladara ne sadre ni priblino onako opirne dispozicije kao, na primjer, manastirske povelje srpskih vladara. Dok se, naime, u ovima sasvim odreeno govori o raznim kategorijama vanfeudalnog stanovnitva, o njegovim dunostima i pravima, o njegovom poloaju u drutvu i dravi, bosanske povelje ne sadre nita slino; u njima nema nikakvih odredaba kojima bi bila postavljena granica izmeu prava i dunosti jedne klase naprama drugoj. Pravni poloaj potinjenog stanovnitva u feudalnom drutvu srednjovjekovne Bosne bio je zasnovan iskljuivo na obiajima te je, moda, u veoj mjeri zavisio o volji vladajueg sloja nego to je bio sluaj sa potinjenim stanovnitvom u drugim zemljama ovog vremena. U potinjeno stanovnitvo spadale su razne kategorije zavisnih ljudi, koje su se meusobno odvajale vie po vrsti zanimanja nego po drutvenom poloaju. Daleko najbrojniju kategoriju sainjavaju, dakako, seljacizemljoradnici, zatim stoari, stanovnici gradskih naselja, i na kraju, neslobodni ljudi ili robovi.

25

/. ZEMLJORADNIKO STANOVNITVO Ne moemo na izvornoj grai pratiti proces pretvaranja slobodnih seljaka--batinika u zavisne ljude sa potinjenom batinom svojinom na zemlju jer odgovarajuih podataka za podruje Bosne u izvornoj grai nema. Ne moemo s punom sigurnou utvrditi ni to da li se u uslovima feudalnog drutvenog poretka mogao odrati izvjestan broj slobodnih seljaka-batinika jer u izvorima nema potvrde ovakvog statusa seoskog stanovnitva. Ako je i bio poneki sluaj postojanja slobodnog seljakog posjeda, on je, svakako,

predstavljao izuzetak od opteg pravila po kojem su seljaci obradivai zemlje bili u feudalnoj zavisnosti sa obavezom davanja rente neposrednom gospodaru zemlje.1 U izvorima zavisni seljaci uvijek se spominju pod optim nazivom ljudi".8 Selite (sessio) koje pripada porodici zavisnog seljaka i koje ta porodica obrauje naziva se kua".3 esto se u darovnim poveljama navode samo sela sa vie kua ili selita. Nedovoljno smo obavijeteni o iznosu feudalne rente i drugih davanja i obaveza zavisnih seljaka ili kmetova, pa i one, inae vrlo oskudne, vijesti s kojima raspolaemo odnose se mahom na podruja koja su bila u bliim teritorijalnim vezama sa Dubrovnikom i s vremenom dola u posjed dubrovake drave. R. Gruji ukazao je na injenicu da se ustanova kmetstva, kao oblik proizvodnih odnosa1 U brojnim podacima dubrovake grae pok. akademik Mihailo Dini nije mogao da nae potvrdu o postojanju samostalnih seljaka na podruju Humske zemlje i doao je do zak ljuka da u zemljama dubrovakog zalea slobodno seljatvo", u stvari, ne postoji kao neka izdvo jena drutvena kategorija. Svi slobodni ljudi ubrajaju se u vlastelu. To su oni koji posebno u naoj oblasti istiu u natpisima da su na svojoj zemlji na plemenitoj" (M. ^Hiinh, XyMCKo-wpe6imCKa ejiaciuejia, Beorpafl 1967, str. 100). 2 Godine 1422, 11. juna, Dubrovani piu Radoslavu Glaviu, upanu vojvode Radoslava Pavlovia: pa3yMJecMO mro Haiw raicacre 3a jbyde Haiue KOJH cy cnjanii Ha 3eijbax BojeBOfle PaflocaBa y KoHaBJiax H TaKorje 3a A,ydu BoeBo/je Pa^ocana KOH cy cnjaun Ha Harnoj seimiH . . ." JI>. CTojaHOBHh, Ciuape cpucne uoeejbe u uucMa I, 2, Eeorpafl Cp. KapjioBijH 1934, str. 3. Inae, izraz ovjek", ljudi" (homo", homines") upotrebljava se kao oznaka svakog zavisnog lica bez obzira na staleku pripadnost ili, pak, lica kojem je povjerena neka misija za raun mandatora ili, uope, podanika. Izraz kmet", u znaenju zavisnog, potinjenog seljaka, kasnijeg je postanja. [C. T\npKOBHh, Mciuopuja cpediboseKoeue SacaucKe dpncaee, Beorpaa 1964, 190 191.] 3 Vojvoda Sandalj Hrani obavezuje se godine 1419. da e vlastelinu Aleksi (Patroviu), poto ovaj izvri onu pravu slubu", zapisati ,,za plemenito" ,,130 ku' ljudi", to znai toliki broj selita zajedno sa isto tolikim brojem seljakih porodica. JB. CTojaiiOBHh, Ciuape cpucne uosejte u uucjua (uciuo, I, 1. EeorpaflCp. KapjiOBUii 1929, str. 303). [P. MHxaibnHh, Ce/iuuiiua, 36opmiK HJiO3O(bcKor cjpaKVJiTeTa, IX-1, Eeorpafl 1967, 173-224.]

u agrarnoj proizvodnji pojavljuje na dubrovakom tlu tek u prvoj polovini XIV vijeka poslije preuzimanja Stona i Peljeca i kasnije, kada su Dubrovani doli u posjed Slanskog primorja (1399) i Konavala (1419, 1426) teritorija koje su do tih godina bile u sastavu bosanske drave i kroz to vrijeme, u pogledu agrarnih odnosa, bile organizovane na nain kakav je bio odreen ustaljenim obiajima u ovim dijelovima zemlje. Tek poslije preuzimanja Stona i Peljeca, zatim Slanskog primorja i Konavala, Dubrovani su se upoznali sa oblicima agrarnih odnosa u ovim oblastima i tek od tada u njihovim zakonskim odredbama i agrarnim ugovorima nailazimo na podatke ,,o pravom i potpunom kmetstvu", kako, s razlogom, istie Gruji.4 Iz ovih dubrovakih izvora moe se poneto zakljuiti i o tome kakve su bile obaveze feudalno zavisnih seljaka u Slanskom primorju i u Konavlima u vrijeme kada su ove teritorije bile u sastavu bosanske drave; a takve obaveze bile su, vrlo vjerovatno, uobiajene i u susjednim oblastima, u Trebinju i Humskoj zemlji, gdje su prirodni uslovi poljoprivrede priblino jednaki onima u Slanskom primorju i u Konavlima. Agrarni ugovori, sklopljeni u tim krajevima za vrijeme dubrovake vlasti nad njima, odravali su, u pogledu kmetskih obaveza, priblino obiaje koji su vladali u susjednim oblastima s onu stranu dubrovake granice.4* U jednom pismu, koje je 11. juna 1422. dubrovaka vlada uputila slubenicima vojvode Radosava

27

Pavlovia u graninom podruju, govori se o naim ljudima koji su sijali na zemljama vojvode Radoslava u Konavlima" i o ljudima vojvode Radoslava koji su sijali na naoj zemlji"; i, dalje, kae se u tom pismu da je dostojno da daju nai to je pravo koji budu sijali na vojvodinoj zemlji i, takoe, vojvodini ljudi koji budu sijali na naoj zemlji".4" Smisao ovih rijei kao da ukazuje na to da su davanja to je pravo", to jest to je bilo uobiajeno, bila barem priblino ujednaena na vlastelinstvima, s jedne, i, s druge strane, bosansko dubrovake granice. Iako se u ovom sluaju moda i ne radi o kmetskim odnosima u pravnom smi?lu, nego vjerovatno o vremenski ogranienom zakupu, ipak se u njemu nazire smisao naelne ujednaenosti seljakih obaveza prema gospodaru zemlje koja se mogla primijeniti i na druge, kmetske i kmetstvu sline agrarne odnose. Ne znamo koliko su Dubrovani, utvrujui obaveze seljaka na vlastelinstvima u Konavlima, sankcionisali stanje kakvo su zatekli, preuzimajui ovu oblast od bosanskih velmoa, Sandalja Hrania (1419) i Radoslava Pavlovia (1426), a koliko su, pak, zateeno stanje modificirali u skladu sa optim interesima i potrebama republike. Poznato je samo da su, pod dubrovakom vlau na konavljanskim vlastelinstvima, davanja seljaka na ime rente iznosila od jedne polovine do jedne estine prinosa sa zemlje zavisno o vrsti kulture, o bonitetu tla, o obimu rabote, o obavezama gospodara posjeda prema kmetu u pogledu inventara i drugih ulaganja u proizvodnju. Najee se od oranica na ime rente davala jedna etvrtina.54 P. Fpyjnh, KoHaejiu Hod paznum iocuodapiuna od XII do XV eexa, CnoMeHHK CKA, LXVI, Eeorpaa 1926, str. 74751 D. Roller, Agrarno-proizvodni odnosi na podruju Dubro vake Republike od XIII do XV stoljea, Zagreb 1955, str. 243, 239. 4 * [C. TiHpKOBHh, Hciuopuja cpedrboeeKoeue 6ocaucKe dpjicaee, 186192; M. BjiarojeBHh, 3eM.bopaH,a y cpednoeeKoenoj CpSuju, Beorpafl 1973; Z. undrica, Stonski rat u XIV stoljeu, Peljeki Zbornik, II, 1980, 115140.] y 3anaiucui8a y cpednoejeKoeHoj EOCHU, roHHmaaK apvuiTBa Hcropiraapa BHX, CapajeBO 1959, 279295].26 17886 [Ynop. B. PaaoJKOBHh, O coKa/muifUMa, pacupaea o cottujoAHUM odnocuMa y ciuapoj cpucKoj dpMcaeu cpedneia ecna, Iloce6Ha H3flaita CAHY, 120, Beorpa 1937; M. JlHHHh, Co-Kamuifu, IIp!ui03H 3a KH>H3KeBHoer, je3UK, Hcropiijv H (JJOJIKJIOP, 28 (1962), CB. 34,149157.]

ili itava pojedina sela dobivali olakice u pogledu uobiajene feudalne rente, da bi razliku u viku rada nadoknadili bilo proizvodima kunog zanatstva bilo raznim uslunim radovima u vlastelinovu dvoru. Da su seljaci na feudalnim posjedima ivjeli u tekim uslovima, moe se zakljuiti iz injenice da je bilo bjeanja sa pojedinih vlastelinstava i da su se morale preduzimati prinudne mjere kako bi se sprijeilo naputanje vlastelinstava. U kritinim situacijama, koje su u Bosni esto nametale spoljne okolnosti i odnosi meu feudalcima, znala su da dou do izraaja i buntovna raspoloenja seljakog stanovnitva. Kada su 1451. g. Dubrovani nastojali da u savez protiv hercega Stjepana privuku bosanskog kralja i hrvatskodalmatinskog bana pisali su, kako kazuje Resti, svom poslaniku da eljenim saveznicima predoi kako nee trebati mnogo napora da se herceg potisne sa Neretve i iz Humske zemlje jer, poto on loe postupa sa svojim podanicima, nee biti teko navesti ih da se odmetnu od njega29. Izgleda da su i Turci pred odluni pohod na Bosnu raunali sa mogunou odmetanja seljaka od svojih gospodara. Prema jednoj vijesti, jedno bosansko poslanstvo izloilo je, god. 1461, pred papom Pijem II poruku kralja Stjepana Tomaevia u kojoj je bilo prikazano teko stanje zemlje u to vrijeme; kralj se, prema toj vijesti, alio kako se Turci pokazuju ljubaznim prema seljacima i kako im obeavaju slobodu ukoliko priu k njima; kralj se boji da e seljaci, privueni ovakvim obeanjima, lako od njega otpasti i istie da se ni plemii, ostavljeni od seljaka, nisu mogli odrati u svojim gradovima30. O nekim seoskim organima vlasti kao obiajem ustanovljenim seoskim zajednicama na teritoriju bosanske drave nema spomena u izvorima ukoliko to ne zakljuimo po analogiji iz dubrovake prakse u Konavlima poslije preuzimanja ove oblasti od bosanskih velmoa. Tu je 8. augusta 1455. god. zakljueno da se pripremi neki zbor u Konavlima ,,cum hominibus contrate" i da su odreena dva dubrovaka vlastelina koji e poi u Konavle ,,pro faciendo sboro"30*. Jireek smatra da su raniji opti zborovi (sboro general") u prigraninim krajevima s onu stranu dubrovake granice bili samo pasivni seljaki skupovi", sazivani od strane dubrovakih inovnika zbog suenja, da se na njima konstatuje "kraa stoke i potrice, objava vladine zapovesti, pozove u rat momad sposobna za oruje, objavi nastupanje mira, zabrani primanje tuih begunaca i dr"30b.

34

28 J. Resti, Chronica ragusina, 311: ,,per che il duca trattando male li sudditi, non sarebbe stato difficile, che s'alienassero dalla di lui divozione". V. J. GelcichL. Thall6czy, Diplomatarium rtlationum reipublicae ragusanae cum regno Hungariae, Budapest 1887, 497, 516. 30 F. Raki, Bogomili i patareni, Beograd 1931, 477.

Dubrovaki arhiv: Consilium Rogatorum (Cons. Rog.), 14, fol. 193, 8. VIII 1455. '01> K. Jape^eK, Hcffiopuja Cp6a, II, 31. [Upor. C. TiHpKOBHh, ffouyHeu ojaiuneiba; C. HoBaKOBah, Ceno, Eeorpafl 1965, 225.]8

35 II. VLASI Od prve polovine XIV Ftoljea nailazimo na podatke o vlasima-stoarima na teritoriju bosanske drave, koji se po zanimanju i pravnom poloaju izdvajaju iz ostalog stanovnitva van privilegovanog vlasteoskog sloja. No, ako o vlasima-stoarima doznajemo tek iz kasnijih, mahom dubrovakih podataka, to nikako ne znai da ih na ovom podruju, kao i drugdje na Balkanu, nije bilo ve od ranih stoljea srednjeg vijeka, a svakako mnogo prije onog vremena u kojem se o njima javljaju prvi podaci300. Do XIV stoljea izgraivao se i obiajima konano utvrdio njihov pravni status i njihovo mjesto u sklopu feudalnog sistema. Spominju se najee u vezi sa potrebom obezbjeenja zimske ispae za njihovu stoku na dubrovakom tlu ili u vezi sa poslovima oko transportovanja trgovake robe ili sa drugim poslovima za koje su naroito Dubrovani bili zainteresovani. Jedna od ranih vijesti o vlasimastoarima bosanskog podruja sadrana je u odluci dubrovakog Vijea umoljenih od 4. juna 1336. kada je rijeeno da se pie poslanicima na bosanskom dvoru da nastoje skloniti bana da dade vjeru (ili odobrenje) nekim vlasima da dou u Dubrovnik i da se bezbjedno vrate natrag 31. Radilo se, vjerovatno, o nekom za Dubrovane korisnom poslu, koji je trebalo zakljuiti sa jednom grupom ovih banovih podanika. U Dubrovniku su pravili razliku izmeu dviju kategorija stanovnitva u susjednoj zemlji nazivajui jedne Vlasima", druge Bonjanima" iliaoc vlasi u vezi s Bosnom pojavljuju se u izvorima ve krajem XIII stoljea. God. 1280. 4. XI: Serdanus Radosclaui, Blacus Dobrana, servuum suum Tuerdoe de Bosna vendidit. 1283 18. VIII: Dobrocinus, filius Bratoslavi, Blacus de catone Jalone, ancellam suam Milosti de Bosna vendit. 1283. 14. X: Dragoslauus Bogdani, Blacus, ancellam suam Bogdanam de la Sana vendit. 1284. 9 X: Lucarus Fusci plecavit Radoslauum, Blaccum de catone Bolami (sic) (vjerovatno Bo-bani); T. MpeMOiiiHHK, KauifeAapujcKU u HouiapCKu cuucu, I (1278 1301), IIoce6Ha H3flaH>a CAHy, Eeorpa 1932, str. 39 (br. 43); str. 111 (br. 323); str. 115 (br. 339); str. 133 (br. 362).[Ynop. UecaHKa KoBa^eBHh, CpednoejeKomm Kauiyuu uo dy6poeauKuju meopuMa, CHMTIO-3H)VM o cpeflibOBJeKOBHOM KaTVHV, OHp>KaH 24. H 25. HOBeniSpa 1961, IIoce6Ha H3aH>a HJ1,BHX, CapajeBo 1963, 124. "Bvprjima IleTpoBHh, Mafiiapyie y KOCHOM cpedneM eeny, FjiacHHK ueTHH>-CKHX Mvaeja, X, 1977, 102, 107, 108, 110.]51 ... captum fuit quod scribatur ambaxatoribus nostris in curia domini bani Bossine quod ... debeant... ipsum inducere, quod ibi placeat... dare fidem Vlachis volentibus venire Ragusium, quod rute et secure . .. venire, stare et redire possint " (Mon. Rag., II, 3656).

Slovenima"82. U Bosni, kao i u drugim balkanskim zemljama pod imenom vlaha" podrazumijevale su se posebne grupe podanikog stanovnitva. Njihovo glavno zanimanje bilo je polunomadsko stoarenje pa su se, uglavnom, po tome ove grupe odvajale od mase stanovnitva koje se preteno bavilo obraivanjem zemlje ne iskljuujui, naravno, ni gajenje stoke za potrebe gospodarstva i vlastite ishrane. Podruje stanovanja i kretanja vlaha-stoara prostiralo se u oblastima prostranih planinskih panjaka i irilo se u krajeve gdje god je bilo mogue nai u niim predjelima podesna zimovita. Tragovi su im ostali u brojnim toponimima, vezanim najee uz planinski lokalitet33. Najbolje su nam poznate grupe vlaha-stoara iz planinskog podruja prema jugoistonim dravnim granicama; zbog blizine dubrovakog teritorija i ivljeg prometa na ovoj strani dolazilo je do estih dodira izmeu Dubrovana i pojedinih vlakih grupa, to je ostavilo dosta

tragova u savremenim dubrovakim spomenicima8381. Poznato je da su Sloveni Vlasima nazivali kako romanske stanovnike primorskih gradova tako i preostale strane, odavno romanizovane, stanovnike balkanskog podruja. U vremenima velikih seoba raznih varvarskih naroda ovi stanovnici povlaili su se znatnim dijelom sa ee ugroavanih nizinskih predjela i komunikacija u planine gdje su nalazili vie sigurnosti i gdje ih je i sama priroda zemljita upuivala na stoarstvo kao glavno zanimanje i gotovo jedini izvor egzistencije. Treba, uz to, napomenuti da je planinsko stoarenje kao naroit oblik privreivanja bilo, vrlo vjerovatno, i ranije, jo u predrimsko, trako-ilirsko doba rasprostranjeno po balkanskom prostoru te da su i tada, kao i u kasnijim stoljeima stoarske migracije strujale od jugoistonih prema sjevernim i sjeverozapadnim stranama34. Moda je ve u burnim vremenima velikih varvarskih seoba i naseljavanja38 U jednom pismu dubrovakog kneza (2. VII 1376), u vezi sa unajmljivanjem ljudi za prenos olova iz Bosne, pomenuti su Vlachiet Bosgnani" kao dvije odvojene kategorije stanovni-nitva (Mon. Rag., IV, 150, 151). Odlukom Vijea umoljenih od 4. jula 1390. odobreno je Vlasima i Slovenima" koji su bjeali ispred Turaka da sa porodicama i stokom predu u Ston i Prevlaku (... de concedendo Vlachis et Sclavis ... cum eorum familiis et bestiamine quod possint fugere et se reducere in Stagno et in Puncta timore Turchorum fugientibus ..." Diplomatarium Ragu-sanum, str. 70910. Izrazitije razlikovanje ovih dviju kategorija stanovnitva sadrano je u manastirskim poveljama srpskih vladara: u Arhanelskoj povelji cara Duana iz g. 1348. odvojeno je odreen ,,3aKOH Cp6n>eM" i ,,3aKOH BJEUCOM", pri emu se ovdje pod imenom Srbiji" podrazumijevaju zemljoradnici to jest zavisni seljaci ili meropsi, a pod imenom Vlaha" stoari (A. CoJiOBJeB, Oda6panu cuoMemiifu cpitacoi upaea, BeprpaH 1926, str. 138 i 148 (Br. 67). Vijee umoljenih, 29. XI 1454, ovlastilo je kneza i Malo vijee providendi pro Vlachis et aliis Bosnensibus qui veniunt .. . in Puntam et Stagnum ..." Libri reformationum XIV. 1454. fol. 106. . 33 Primjera radi navodimo samo naziv planine Vlai, na kojoj se nalaze lokaliteti (vrhovi) Vlaka gromila i Vlahinja i na junim obroncima planine: selo Vlahovii. V. i BJI, CKapnh,. IJopujeicjto upaeocjiasHoia uapoda y cjeeepoiauaduoj Eoam, F3M, XXX, CapajeBO 1918, crp. 228 i d. P. Skok, eka knjiga o vlakom pravu, GZM, XXX, Sarajevo 1918, str. 298, nap. 1. Dok o vlasima i njihovim katunima sa jugoistonih planinskih predjela bosanske drave ima mnogo podataka u dubrovakoj gradi, dotle o itavom ostalom dravnom podruju, osim toponima, jedva se moe naii na poneki podatak. Jedna indirektna dubrovaka vijest iz 1426. g. potvruje da je vlaha bilo u krajnjim sjeverozapadnim predjelima, gdje je Bosna graniila sa Hrvatskom. K. JapeneK, B/iacu u Magpoejiacu y dyOpoeamcuM cuoMenuiftiMa, 36opHHK KoHcraHTHaa jHpeneKa, I, Eeorpafl 1959, str. 198. '" [O vlasima na prostoru dananje Hercegovine, na osnovu turskih izvora upor. N. Filipovi, Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I), Godinjak Centra za balkanoloka ispitivanja ANUBiH, XII, Sarajevo 1974, 127221], 31 P. Skok, eka knjiga, 34. ; , : :

Slovena opta nesigurnost i potreba zatite i obezbjedenja dovela do toga da su se planinska stanita ili katuni Vlaha stoara postepeno sreivali kao vrsto organi-zovane zajednice na elu sa starjeinama koji se najee nazivaju katunarima., Kad su Sloveni zauzeli i konano naselili najvei dio Balkanskog poluostrva, neizbjeni su bili meusobni dodiri dviju etnikih grupa, neizbjena su, takoer, bila meuetnika prelijevanja i mijeanja, praena ivim uzajamnim uticajima koji1 su, u duem procesu, vodili do preovladavanja brojnije, slovenske etnike grupe i do postepenog slaviziranja romanskih Vlaha. U toku ovog procesa njihovo ime gubilo je oznaku etnike grupe i dobivalo znaenje privrednog zanimanja i jednog; naroitog oblika privreivanja, te su vlasima" nazivani pripadnici stoarskih zajednica i njihovih stanita ili katuna bez obzira na njihovo davno etniko porijeklo 35. U vremenu kada se vlasi" kao posebne cjeline stanovnitva pominju na teritoriji bosanske drave, oni se pojavljuju kao ve odavno poslovenjena masa stoara, u kojoj se iz ranijih, predslovenskih vremena sauvao samo poneki trag u toponimima, linim imenima ili u nekim tehnikim terminima3*. Vlasi (ili stoari) na podruju bosanske drave bili su, kao i u drugim balkanskim zemljama, ukljueni u feudalni sistem na isti nain kao i zavisni

38

seljaci., Kao kue" i sela seljaka-zemljoradnika, tako su i katuni vlahastoara ulazili u sastav cjelokupnog vlastelinstva pojedinih feudalaca kao njegova ekonomska dopuna. U darovnim poveljama srpskih vladara pojedinim manastirima, esto se kao objekt darivanja pored zavisnih seljakameropaha navode i katuni vlaha sa posebno odreenim dunostima prema manastiru. U srednjovjekovnoj Bosni vlasi se izriito spominju kao objekt darivanja u povelji vojvode Juraja Vojsalia iz god. 1434. kojom ovaj velmoa svojim vazalima, brai Jurjeviima, daje i zapisuje", pored sela jo i vlahe Vojihnie i Pribinovie i Hardomilie."37 Mnogo su ei dubrovaki podaci iz kojih se vidi da su vlasi-stoari sa podruja bosanske drave, kao i zavisni seljaci-zemljoradnici, bili potinjeni nekom feudalnom gospodaru, bilo vladaru, bilo pojedinim feudalcima, mahom iz reda velmoa, uvijek kao njihovi ljudi"38 i da su, prema tome, bili obavezni na izvjesna davanja, slube u> lunosti u korist svoga gospodara. Za podruje srednjovjekovne bosanske drave nedovoljno smo obavijeteni o iznosu i oblicima feudalne rente koju su vlaki katuni ili pojedine njihove kue" bili duni da daju svojim gospodarima. U srednjovjekovnoj Srbiji obaveze vlaha,1 koji su kraljevskim poveljama darivani pojedinim manastirima, bile su izdiferen'* Upor. P. Skok, n. dj. str. 311, nap. 1; M. ujiHrioBnh, CtupyKwypa u opiamaatfuja. cpedibtejeKoeiioi Kautyua, Ciino3HJyM o cpeflH.eBJeKOBiioM KaTyHy, oppjKses. 24. H 25. HoBeiw6pa 1961, CapajeBo 1963; str. 50 i dalje; K. jHpeneK, BAKU U Maspotnacu 1934. 'Primjeri kod: P. Skok, n. dj., str. 308311; odgovarajue napomene ispod teksta; isti u Enciklopediji Jugoslavije, knj. VIII, Zagreb 1971, str. 514515. " Mon. Serb., str. 378. 38 Godine 1361, 5. VIII, Veliko vijee odobrilo je da se izda so ljudima i vlasima bosanskog1 bana i Sanka (Miltenovia) (de dando de sale hominibus et Vlachis bani Bossine et Senchi). Mon. Rag., III, str. 102; 3. VIII 1403. spominju se vlasi kneza Pavla Radenovia (jHpeKaH 24. i 25. novembra 1961), I~Ioce6Ha H3flaH>a HSBHX, CapajcBo 1963, str. 150-151. ?** Dabine vlaha vidi T. TapaHOBCKH, Htiuopuja cpucKoi iipaea, I, str. 72; M. JJHHHH, JJy6poeanKa cpednoeeKoeua KapaeaHCKa mpioeima, }Wi, III, Eeorpaa 1937, str. 136, nap. 5. Dio globe za neizvrenje ugovora o prcvozu pripadao je gospodaru vlaha; M. flHHHh, JJy6poeaHKa KapaeaHCKa iuptoeuna, str. 142.40 V., npr., Mon. Rag. III, 77 (4. V 1361). M. JjHHHh, OdnyKe eeha ffy6poeamce peuy6MiKe I, noce6Ha H3flaH,a CAHY, Eeorpa 1951, str. 170, 171 (12 i 13. X 1381); M. JjHHHh, OdJiyKe eeha JJy6poeaa CAHY, Beorpaa 1964, str. 84 (13. VII 1384), 406 (18. IV 1388). Kolika je bila potranja stoarskih proizvoda iz Bosne na dubrovakom tritu, vidi se iz ovog primjera: U junu 1379, kada su njihove posjede ugroavali Mleani,'Dub

rovani su se, traei podrku, alili banu Hrvatske na kralja Tvrtka to dri stranu njihovih ne prijatelja; ranije je, kau, uvijek upuivao svoje podanike sa tovarima mesa i sira u njihov grad; sada je, pak, zabranio izvoz ivea u Dubrovnik, pa se graani osjeaju kao pod opsadom i nemaju ni mesa ni sira (... stamo quasi assieadi (assediati) et non havemo de carne ne de formago . ..") Mon. Rag., iy, str. 223. i Dipl. Rag., str. 84. U Malom vijeu 17. VIII 1430. spomenut je caseus quem voivoda Sandagl huc mittet", Jorga, II, 282. 41 VI. Skari ukazao je na injenicu da izvjestan broj lokaliteta na podruju Bosne i Herce govine u osnovi svog topografskog naziva ima romansko-vlaki korijen vard- (kao, npr., Varda, Vardite), koji upuuje na romansku imenicu vardia = guaria = straa ili straarsko mjesto i na povezanost pomenutih toponima sa straarskom slubom vlaha-stoara (Boi. CKapah TIopujeKjto upaeocjiaeuoi napada y cjeeepo3auadHoj EOCHU, F3M, XXX, rofl. 1918, Capajeso 1919, str. 228). " P. Skok: eka knjiga, str. 302, 306; B. urev: Neto o vlakim starjeinama pod turskom upravom. GZM, LII, god. 1940, Sarajevo 1941, str. 49. i passim. ["B. neTpoBHh, Maiuapyie, 95-129].

40

zajednici, koju predstavlja katunar ili elnik ili drugim imenom zvani starjeina, pouzdanu zatitu i prema feudalnom gospodaru i prema dravi. Izgleda da se na vlake katune nije protezala vlast upana i drugih organa lokalne uprave. Starjeina katuna, katunar, bio je neposredno odgovoran gospodaru teritorije na kojoj se nalazio katun pa mu je, kao odgovornom predstavniku svoje zajednice, bila povjerena briga o bezbjednosti na odgovarajuem podruju. U jednoj povelji (13. X 1461) herceg Stjepan nareuje svojim slubenicima da vode brigu o punoj linoj i imovinskoj bezbjednosti dubrovakih trgovaca koji se kreu po njegovom rusagu", pa, naporedo sa drugim slubenicima, vojvodama, knezovima, upanima i drugim,,, navodi i katunare, stavljajui ih u isti red sa drugim nosiocima lokalne vlasti43; a vrlo je vjerovatno iako za to za bosansko-humsko podruje nemamo direktne potvrde da je u nadlenosti vlakih starjeina spadala i sudska funkcija u sporovima unutar samog katuna44. U literaturi je ukazano i na vie oblike starjeinske vlasti koja je, u datim, sluajevima, predstavljala vie katuna, a u prvim godinama turske vladavine bila ustanovljena kao stalniji oblik starjeinstva45. Nov je podatak iz vremena kralja Tvrtka I (15. II 1382) u kojem je pomenut starjeina fvih kraljevih vlaha (knez--comes Vlacorum omnium domini regis Rassie et Bossine")4'- Ne moe se, zasada, utvrditi koliko se ova funkcija kneza ili komea svih vlaha jednoga

gospodara podudara sa funkcijom elnika koja se kretala, kako izgleda, u granicama iste ili sline nadlenosti barem ukoliko se radi o podruju srednjovjekovne Bosne. U odlukama dubrovakog Vijea umoljenih od 4. i 6. II. 1420. spomenuti su elnik bosanskog kralja i elnik vojvode Petra Pavlovia u vezi sa prihvatanjem njihovih pastira i stoke na dubrovakom zemljitu4'. Kad imamo u vidu da se, ma i rijetko, elnici, uporedo sa vojvodama i upanima, pojavljuju kao svjedoci na nekim poveljama, s razlogom moemo postaviti pitanje nisu li oni kao najvie starjeine i pred" Mon. Serb., str. 485. U hilandarskoj povelji Stevana Nemanje iz kraja XII st. vlake zajednice nazivaju se sudstvima (Mon. Serb., str. 6) pa prema tome izgleda da je sudska funkcija bila glavno obiljeje njihove drutvene organizacije. Izvjesna sudska autonomija unutar vlakih grupa posvjedoena je za XV stoljee i na podruju Hrvatske (M. OHjmnoBHh, CuipyKiuypa u opiauu3atfuja cpedno-ejexoeitux Kaiuyna, str. 82). Ako za bosansko-humsko podruje nema podataka koji to potvruju? ve i same okolnosti to su vlake grupe, po prirodi svoga zanimanja, bile pokretne i to su planinski katuni komunikacione bili tee dostupni upskim vlastima govore zato da se, silom prilika, sama po sebi ustanovila i obiajem sankcionisala pored ostalih i sudska, vie ili manje ograniena, autonomija unutar katuna. Pri tome nije bitno da li su sudsku vlast vrili katunari na osnovu svojih starjeinskih prava, kao oni iz hilandarske povelje s kraja XII stoljea ili, pak, za tu funkciju odreene (ili birane) sudije u pravom smislu", kako se javljaju u Hrvatskoj u XV stoljeu. (Upor. M. HJiHnoBHh, n. dj., str. 8283) U ovom vremenskom rasponu mijenjale su se prilike i unutar katuna prema njihovim gospodarima, pa se i sudska autonomija mijenjala od patrijarhalnih oblika do odreenijih oblika. 46 M. HjmnoBHh, n. dj., str. 106. 44 Podatak iz Dubrovakog arhiva Debita Notariae 9, fol. 106, 15. II 1382) saoptila je JI. KosatieBuh y n. dj., str. 134. 47 Jorga, II, 190.44

41 stavnici vlakih katuna ulazili u feudalnu hijerarhiju i na drutvenom planu izjednaavali se sa ostalom vlastelom?*8 Povoljniji poloaj vlaha-stoara u strukturi srednjovjekovnog bosanskog drutva u poreenju sa poloajem zavisnih seljaka-zemljoradnika proizlazio je i iz njihova zanimanja, kao i iz itave ekonomike zasnovane na stoarskoj privredi, koja je, po svojoj prirodi, zahtijevala veu slobodu kretanja, a po tome i slobodniji odnos prema gospodaru. I u Dubrovniku su, izgleda, kad se radilo o pitanju slobode kretanja bosansko-humskih podanika, drukije postupali sa stoarima nego sa zavisnim seljacima: Kad se knez Pavle Radinovi poalio to se doputa da njegovi podanici koji bjee s njegovih posjeda budu primljeni na dubrovakom zemljitu, Dubrovani su ga utivim pismom od 30. XI. 1400. god. uvjeravali da e uiniti sve to je potrebno da pronau i vrate prebjege, ali su se za jednog kneevog pastira, koji je prebjegao u grad, istim pismom izvinjavali to ne mogu udovoljiti kneevoj elji jer, kau, tko gode lovjek vlastelin ili vladal'c ili ine koje g(odje ruke) elovjek ubjegne u Dubrovnik... da mu je vjera i sloboda." 49 Slobodniji poloaj vlaha u odnosu na njihove gospodare vidi se, uostalom, i iz injenice da su vlaki katuni i njihove starjeine odravali direktan saobraaj sa Dubrovnikom, osobito kad se radilo o ugovaranju poslova oko prenosa robe dubrovakih trgovaca, ili o obezbjedenju zimovanja pastira i stoke na dubrovakom zemljitu60. U privredi srednjovjekovne Bosne vlasi-stoari igrali su znaajnu ulogu. Kao ponosnici-kiridije, kao zakupnici-preduzimai karavanskog transporta robe u prometu izmeu Dubrovnika i njegovog balkanskog zalea povezivali su se sa trgovakim poslovima pa i sami u njima uestvovali51. Nije manje bilo vano ni njihovo uee u proizvodnji robe za izvoz513. U trgovakoj razmjeni sa Dubrovnikom,

48 Na tri povelje bana Stjepana Kotromania, izdate izmeu 1322. i 1332, upisan je kao svjedok medu ostalim i elnik Hlap" (Wiss. Mitth., XI, Wien 1909, str. 240 i 242 i Mon. Serb., str. 102) a na jednoj njegovoj latinskoj ispravi iz godine 1345. meu svjedocima se nalazi i Comites Fribislaus Chlapponik, (i) Stefanus Chetaik" (Wiss. Mitth. XI, 277). Ime Hlap, Hlapac, Hlapovi, Hlapi nije rijetko meu vlasima, ak bi se moglo rei da je tipino vlako. Vlasi sa ovakvim imenima spominju se god. 1305 (Japeiek, BAOCU U Maeposjiacu, crp. 428) god. 1313 1318 (Cojiosjes, OdaSpamt cuojuemiitu, str. 96); god. 1402 (Harnih, JJy6posaHKa KapasaucKa mpioeum, str. 121, nap. 2); god. 1422. CHamih, isto, str. 133, nap. 11); god. 1379 CttuHnh, isto, str. 134, nap. 15); god. 1393 (HHHHh, isto, str. 134, nap. 15). Treba napomenuti i to da je u jednom aktu kralja Stjepana Ostoje od 20. XI 1398. upisan kao svjedok, meu ostalim, i knez tipam Hlapi naega kralestva dvorski". (Mon. Serb., str. 232.) T ; " riouejbe H mrcina I, 1, 2467. 50 Brojne primjere samostalnog ugovaranja izmeu vlaha i Dubrovana u poslovima transportovanja robe navodi M. burnih, JJy6poeauKa KapasancKa uipioeuHa, str. 121. i dalje u napo-' menama). Jireek, pozivajui se na jedan zakljuak dubrovakog Malog vijea od 3. IX 1363,' govori ak o direktnom, tako rei, diplomatskom" saobraaju izmeu vlakih grupa i Dubrovana {BAOCU li Maepoejiacu, str. 200). 51 O ulozi Vlaha u karavanskoj trgovini vidjeti: M. JIHHHII, JJy6posam 51a [O vlakoj proizvodnji i trgovini vunenim preraevinama upor.: V. Han, La culiure materielle des Balkans au Aioyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik, Godi njak Balkanolokog instituta, Balcanica, III, Beograd 1972, 188 192; "BvprjHaa IJeTpoBHh, KocMtm, My3ej npHMe&eHe VIVKTHOCTH, 36opHHK, .XVI XVII, Beorpaa 1972, 73, 79 88; HcTa, CpedHjoeeKoeHu ayumu uoia CAHy* KH>. DXL, Beograd 1982, 11 13^ Ista, Uee Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku, Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku, Radovi ANUBiH, knj. LXXIII, Sarajevo 1983, 8587]. :

pored proizvoda rudarstva, najznaajnije mjesto zauzimaju stoarski proizvodi koji se uglavnom nabavljaju sa podruja vlakih katuna58; s druge strane, vlasi su glavni potroai soli koja se u velikim koliinama doprema iz dubrovakih solana53. U novanom prometu, koji od kraja XIV stoljea postaje ivlji, vlasi uestvuju u veem razmjeru nego ostalo zavisno stanovnitvo. Prodiranjem novca u privredne odnose ubrzavao se proces drutvenog diferenciranja unutar katuna, pa su pojedinci u veem ili manjem broju, zahvaljujui svom ueu u poslovima u vezi s trgovinom i transportom ili svom starjeinskom poloaju, uspijevali da u svojim rukama akumuliraju izvjestan kapital, da se ekonomski uzdignu iznad ostalih te da sebi obezbijede vie slobode i samostalnosti u odnosu na gospodara53". Za podruje srednjovjekovne Bosne i Humske zemlje nisu poznati izriiti podaci o postojanju posebnih kategorija vlaha koji bi bili duni da daju vojnu slubu za svoje gospodare kao to su bili oni koje, u Srbiji, spominje zakon vlahom" svetostefanske povelje iz godine 1313131854 ili oni na koje se odnosi jedna odredba bana Hrvatske za podruje Cetinske krajine iz godine 143655. Moemo sa dosta sigurnosti pretpostaviti da nije bilo drukije ni u pogledu bosan* ko-humskih vlaha iako, moda, njihove vojne dunosti nisu onako konkretno odreene kao u navedenim sluajevima u Srbiji i Hrvatskoj. Sama injenica da neke njihove starjeine nose naslov vojvode" ukazuje na funkciju u vezi sa vojnom slubom ili sa slubom- za koju je bila potrebna izvjesna vojna organizacija5'. No na njihovu vojnu slubu jasno i oigledno ukazuju ne rijetki sluajevi gdje se vee ili manje, na vojnoj osnovi, organizovane grupe vlaha pojavljuju u slubi svojih gospodara u vezi sa vojnim aktivnostima. U Dubrovniku su dobro znali kakvu vojnu snagu predstavljaju naoruane grupe vlaha iz susjedne zemlje te su ponekad, u vremenima kakve osobite opasnosti za bezbjednost njihovog teritorija, i raunali na pomo i pojaanje s te strane. U vrijeme ugarsko mletakog rata (13781381), kad je izgledalo da bi Mleani mogli ugroziti posjede Dubrovnika (koji je tada bio pod vrhovnom vlau ugarskog kralja), Dubrovani su bili u dogovoru sa bosanskim" Od proizvoda stoarstva izvozila se koa, sueno meso (castradina) i sir. Uvijek je bio na cijeni vlaki sir" (caseus vlacheschus), mnogo traen u Dubrovniku ne samo u domaoj potronji nego i u daljem izvozu. U dubrovakim vijeima esto se donose odluke o regulisanju cijena vlakog sira" (v. Mon. Rag., V, 253 (1328). V. 392 (1336), III. 152 (1362); M. flHHHh, Odayica> I, 25, 26 (1380), I, 146 (1381), I,

42

239 (1382) itd; v. i K. Jape^eK, n. dj., str. 199-200. Jorga, II, 282 (g. 1430): caseus quem voivoda Sandagl huc mittet". 53 Kolika je, priblino, bila potronja soli samo u katunima kraljevih vlaha, vidi se, po prilici, iz ovog podatka: Kada je 1385. god. Kotor preao u ruke bosanskog kralja, Dubrovani su se ponudili da zakupe kotorsku carinu na tri godine za 5.000 dukata godinje, ali pod uslovom da kraljevi,vlasi za to vrjieme svake godine kupe 10.000 tovara soli. IJege/be u UUCMO, 1,1,643. v. i M. burnih, JJy6poeamca KapaeauccKa utpiontma. . . 53a [O trgovini Vlaha upor. C. TiHpKOBHh, Xeptfei Ciue^au ByKuuH-Kocaud u netom dooa, IIoce6Ha H3ffiaH.a CAHy, Eeorpaa 1964, 1325 ! Voje, Dele hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjevekega Dubrovnika, Zgodovinski asopis, 31, Ljubljana 1977, 455475; Desanka Kovaevi-Koji, Uee Vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka, Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku, Radovi ANUBiH, knj. LXXIII, Sarajevo 1983, 7984.] 54 ojiOBjeB, OdaSpami cuoMeuuifu .... str. 9697. 55 K. jHpeieK, Mcuioptija Cp6a, II/3/, str. 106. : M. parla . . . (u pokrtenoj Hrvatskoj) medu ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Hlebena =-- Hlivno, Livno. 77 Isto, cap. 32, str. 160. O pitanju ubikacije v. literaturu kod Const. Porph. (II), Comeraary, ed. Jenkins, str. 137, ad C. 32. 78

Const. Porph. (I), str. 162, c. 33, 34.

49 spomenuto je ispod kraljevskog grada Visokog podgrae Podvisoki79 kao relativno razvijeno trite koje je ve privlailo interes dubrovakih trgovaca. S vremenom su nastajala ovakva podgrada na itavom dravnom podruju uz gradove koji su svojim geografskim poloajem odgovarali ne samo uslovima odbrane nego i potrebama trne razmjene lokalnih ili irih razmjera. Nastajanju ovakvih naselja sigurno su kao uostalom i u drugim zemljama doprinosili i moniji feudalni gospodari u nastojanju da uz svoje gradove razviju trgove kao jedan od izvora svojih dohodaka. Mnogi su gradovi ostali bez naseljenih podgrada, a ponekad se naselja u podgradu spominju tek poto je proteklo mnogo vremena otkako je sagraen utvreni grad kao odbrambeno uporite, kao sjedite lokalne vlasti ili kao zamak feudalnog gospodara, pa su se kasnije, s vremenom, stvarali ekonomski uslovi i javljale potrebe za nastajanje gradskog naselja u podgradu ili varoi80. No, gradska naselja esto su nastajala nezavisno od utvrenog grada, osobito u rudarskim predjelima ili na karavanskim putevima koji su voditi iz Dubrovnika, sa ua Neretve i iz gradova srednje Dalmacije u Bosnu i dalje u

susjedne zemlje to, ipak, ne znai da su bila izvan kontrole i izvan zatite feudalnog grada. Od druge polovine XIV stoljea sve ee se u neposrednoj blizini rudnika spominju gradska naselja sa svojim trgovima. U srednjobosanskom rudarskom bazenu od poetka XV stoljea sve veu vanost dobiva Fojnica kao trgovako mjesto sa brojnom kolonijom Dubrovana i kao prometno sredite prema kojem su gravi-tirala ne samo blia rudarska naselja nego i ira okolina8031. Kreevo, koje je takode nastalo u ovom predjelu kao rudarsko naselje, zaostajalo je za Fojnicom te je vie poznato kao povremeno boravite kraljeva nego kao trg vidnijeg znaaja. Sjeveroistono od Sarajeva, u brdovitom kraju bogatom olovnim rudama, nastalo je gradsko naselje Olovo, zavrna karavanska stanica na putu iz Dubrovnika, gdje se skupljalo i tovarilo olovo za Dubrovnik ili za druga odredita. No, od svih gradskih naselja u rudarskim rejonima do najveeg znaaja razvio se u podrinjskom kraju grad Srebrenica, nastao usred bogatih nalazita srebra, na mjestu gdje je ve u antiko doba bilo sredite rudarske uprave za itavo podruje rimske Panonije i Dalmacije. U toku svoga razvitka u srednjem vijeku grad je vie puta mijenjao gospodara. Od 1352. god., kada se prvi put spominje, do 1410, dakle, kroz nekih est decenija Srebrenica je neprestano bila u sastavu bosanske drave, a zatim je, poslije kratkotrajne ugarske vlasti, dola u posjed Srbije i ostala u njenom sastavu sve do 1439god. kada su gradom ovladali Turci da ga 1443. ponovno preuzme srpski despot. Od tada, kroz slijedee dvije decenije, vodile su se este borbe za Srebrenicu izmeu bosanskog kralja i srpskog despota te su se, kroz to vrijeme, nekoliko puta" Dubrovani su, 2. VIII 1348, uputili pismo svom graaninu Juniju Kaliu ,,in Sotui-socho" koji se tamo naao u nekom trgovakom poslu (Mon. Rag., II, 35. V. i Jireek, Trgovaki putevi ... Zbornik, str. 249. i nap. 112, 113; J. Jeleni, Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole, Sarajevo 1906. 80 Na primjer, grad Gla na Ukrini spominje se g. 1244 (C. D. IV 236, 244.), a tek punih dvjesto godina kasnije i njegovo podgrae (8 TMX$ rpdAL I\Ia CAHy, Eeorpa 1964, na vie mjesta.] 92 M. JlHHHh, n. dj., str. 119-125; 140-141. 21. IX 1380. izabran je za dubrovakog graanina Pribilus Radetchouich de Narento'* OdjtyKe, I, 70), a 14. I 1382. Dragoslaus Thuerdenovich de Neretua" (isto, 203). 94 M. JlHHHh, n. dj., 146, 147. 96 V. Mon. Rag. I, 269 (g. 1347); fliinuh, OdjiyKe, I, 80 (g. 1380); isto, 180 (g. 1381); isto, 247 (g. 1382); isto, I, 360 (g. 1383); isto, II, 71 (g. 1384) itd.90 8

53 strane94. Bilo je, dakako, i domaih ljudi, drijevskih graana (de mercato Narenti; de Narento) koji su se bavili i ovim poslom97. Godine 1382. bila je dovrena izgradnja grada Novog (Castrum Novum, Her-ceg-Novi) u upi Draevici na obali Bokokotorskog zaliva. Grad je osnovao kralj Tvrtko I i namijenio mu ulogu da budet trg soli prodavanja" 98. No podizanjem ovog grada sa trgom i lukim pristanitem na obalskom prostoru izmeu starih razvijenih gradova Kotora i Dubrovnika, imalo je, u kraljevim planovima, sigurno i iru svrhu: trebalo je da se izgradnjom ovog lukog grada otvore neposredne veze sa prometom na Jadranu i da se tako bosanska privreda uini to manje zavisnom o Dubrovniku. Dubrovani su brzo shvatili da bi puno ostvarenje kraljevih namjera moglo da nanese osjetne gubitke njihovoj trgovini pa su, stoga, preduzeli odlune ekonomske i diplomatske mjere i sproveli strogu blokadu Novske luke kako bi sprijeili da se ovdje uspostavi i odri trg soli a, eventualno, i druge uvozne i izvozne robe". Pod pritiskom ovih mjera i na uporno navaljivanje Dubrovana kralj je krajem 1382. god. izdao u njihovu korist povelju kojom je meu ostalim odredio da ne budetB u onom gradu ljubo pod gradom trg soli prodania do vjeka" 100. Kraljeva odluka svakako je usporila, ali nije i zaustavila razvitak Novog. I dalje se preko njegove luke obavljao promet robe, i dalje se Dubrovani povremeno ale to se ovdje, usprkos njihovih povlastica nezakonito" prodaje i kupuje so dovezena sa raznih strana101. Posljednjih godina XIV stoljea Novi je doao pod neposrednu vlast Sandalja Hrania, koga je u cjelokupnom posjedu naslijedio njegov neak Stjepan Vuki Kosaca veliki vojvoda rusaga bosanskoga" i herceg od svetoga Save". Herceg Stjepan je, ire nego raniji gospodari Novog shvatio vanost koju moe da ima ovaj primorski grad za razvitak privrede jednog prostranog podruja. On je, prvi od bosanskih dinasta, ocjenjujui realno zahtjeve ovoga vremena, osjetio potrebu unapreivanja gradske privrede te je ulagao velike napore da do najveih moguih razmjera razvije Novi ne samo kao luki grad koji e, s vremenom, skupu posredniku ulogu Dubrovnika i Kotora uiniti suvinom nego i kao sreditem proizvodnje

96 V. noBejte H imcMa, I, 1, CTp. 417, 431; M. JUHHHII, H3 dy6poeaHKoi apxuaa, III, Beo grad 1967, br. 85, str. 34. ^ 97 M. flHHHh, M3 dy6posaHKoiapxuea, III, br. 164, str. 65 (g. 1393); br. 177, str. 73 (god. 1398). [O trgovakoj aktivnosti domaih ljudi sa Drijeva upor. JJecaHKa KoBaieBHh-Kojith, FpadcKa nacejba, 168 177.] 88 Tvrtkova povelja Dubrovniku od 2. XII 1382. Mon. Serb., str. 201. 99 fliiHHh, OdjiyKe I (god. 1382), str. 247 (27. IX); 255 (3. X); 258 (11. X); 265 (26. X); 272 (21. XI). Upor. BJI. TiopoBHh, Kpa/b TepiuKO I KoiupoMamih, Beorpafl 1925, str. 51 54. [B. Hrabak, Proizvodnja i prodaja soli u Herceg-Novom i odnosi sa Dubrovnikom u vezi s tim (1482 1538), Boka 8, Zbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti, Herceg-Novi 1976, 62109.] 100 Mon. Serb., str. 201. 101 Kao to se i inae esto dogaalo da je zategnutost u odnosima Bosne i Dubrovnika dovodila u pitanje dubrovake trgovake povlastice, tako je bilo i u sluaju Novog. Ve u julu 1383, uskoro poslije izdavanja kraljeve povelje o ukidanju trga soli u ovom gradu, Dubrovani su protestvovali to je kralj zabranio vlasima da svoje potrebe u soli podmiruju u Dubrovniku; u vezi s tim traili su, u isto vrijeme, od Kotorana da ne dovoze so u Novi contra nostras franchisias" OlHHHh, Odjiyice, I, 334); v. isto, str. 338, (31. VII 1383); 380 (27. VII 1383); lloeejbe u uuc.ua, I, 1, str. 253-4 (15. XI 1397); isto, 282 (11. IX 1411); Jorga, II, str. 90 (8. I 1403).

54 najvie traenih proizvoda108. Iz jedne vijesti dalo bi se zakljuiti da se ve i ranije pod Novim razvilo podgrae sa trgom103, ali tek od sredine XV stoljea, nastojanjem hercega Stjepana, postavljaju se ovdje osnove znatnijeg gradskog naselja i bujnije privredne aktivnosti. U elji da to prije ostvari svoje namjere sa gradom Novim herceg je preduzimao vrlo odlune, esto i prenagljene mjere, ne obazirui se ni najmanje na ranije ugovore, stare obiaje" i ustaljenu praksu, koji su mu nametali izvjesne obaveze prema Dubrovniku i Kotoru i, posredno, postavljali izvjesne granice ekonomskoj nezavisnosti za kojom je on oigledno teio. Ciljeve i metode hercegovih mjera dobro su prikazali Kotorani u predstavkama mletakoj vladi od koje su traili da preduzmu korake kako bi se sprijeilo stvaranje jednog, za njih svakako tetnog konkurentskog sredita u neposrednoj blizini njihova grada. Na pritube iz Kotora, mletaka vlada je, dosta suzdrljivo, opomenula hercega (13. VIII 1449) da odustane od podizanja radionice vunenih tkanina jer je - kako je izjavila njegovim poslanicima - vjetina proizvodnje tkanina privilegija gradova" koja im je potrebna radi izdravanja stanovnitva koje ivi od rada svojih ruku104. No ova opomena nije nimalo pokolebala hercega. Ve u januaru slijedee 1450. godine, Kotorani, koji su jasno sagledali ciljeve i metode njegovih mjera, ponovo trae intervenciju Venecije i u svojoj predstavci istiu kako podstie proizvodnju vunenih tkanina u Novom, kako tamo dovodi ljude vjete zanatima, posebno majstore za izradu balista i drugog oruja (koje se, inae, najee uvozilo iz Dubrovnika), kako je oslobodio obaveza dunike koji bilo s koje strane prebjegnu u Novi pa su tako mnogi i pridoli i jo uvijek pridolaze, kako ,,u mjestu" Novom poinje da izgrauje grad" (una citade) i kako je tu ve podigao mnoge kue 10**. A Kotorani su zbog svega toga zabrinuti jer kako kau u svojoj predstavci - ako potraje ovako kako je poelo, mnogi ljudi iz Dubrovnika, iz Kotora i s drugih strana prebacie se u ono mjesto i kroz kratko vrijeme stvoriti od njega veliki grad (una gran citade), to e za Kotor znaiti potpunu propast 105. Sline optube, iste godine, ule su se i iz Dubrovnika10*. No svi ovi verbalni izrazi protesta i negodovanja samo su odraavali jedno stvarno stanje i jedan proces, ali nisu ni najmanje102 15. novembra 1397. alili su se Dubrovani vojvodi Sandalju jer su, kau, uli da neki od vaih naredbenika uinil je dovesti sol pod Novi u Sutorinu da ju tuzi prodaju ..."; zamolili su Sandalja da zapovijedi svojini naredbenicima da to ubudue ne ine Povelje i pisma I, 1, str. 2534. Te godine, dakle, Novi je bio u posjedu Sandalja i ostao u posjedu njegove porodice. [U sklopu hercegovih ekonomskih mjera dolo je do ponovnog oivljavanja i otvaranja trga soli u Sutorini. C. TiHpKOBHh, Xeptfei Cwe$an, 122 125.] 103 Godine 1411 (11. IX) Dubrovani su se alili vojvodi Sandalju zbog toga to nekoji inostranci dovezoe soli pod Novi i tui prodae nekoji diel, a ostalo iznosie i postavie u kuu pod gradom da prodade"; ne misle, kau, da su oni vai koi su ondjezi pripustili toi bezakonje uinit", uinili to s njegovim znanjem; ali trae da se kazne oni koji su to preko zakona" uinili. Iloeejbe u uucjita. I, 12812. Kua", koja se ovdje spominje, moe biti stovarite ili magazin,

HdopHJCKH ijaconnc, XIIXIII, Eeorpafl 1963, 167188; C. TtHpKOBHh, Xepi)ei Ciueg/kiH 127 128; I. Voje, Sukno iz Hercegnovega, Zgodovinski asopis, XIXXX, Ljubljana 1966, 181 185.] 196 Listine, IX, 320. xos Jorga, II, 4367. I, J. Resti kazuje kako je herceg dao slobodu (salvum conductum) svima onima koji pobjegnu iz Dubrovnika i dou da se ovdje (u Novom) nastane; kako je time privukao razne delikvente i bankrotirane ljude koji su tamo mogli biti sigurni da ih nikakva vlast ne moe pozvati na odgovornost" (Col che attiro tutti li malviventi e falliti li quali ivi erano sicuri non poter esser convenuti da alcun magistralo). Resti, Chroniche, str. 301302.

gdje se ostavljala so koja nije prodata na trgu, ali i prodavaonica ili duan gdje je roba bila izlo ena svakodnevnoj prodaji. Wi Listine, IX, 311. 104a [C. TiHpKOBHii, Beciuu Epojba da Jlaee/io Kao msop 3a ucmopujy Eocue u JJy6poaHUKaf

55 uticali na sam tok stvari. Razvitku grada i gradske privrede isprijeile su se druge tekoe. I dalje je, naime, snabdijevanje zanatskih radionica sirovinama, alatom i drugim, za finalnu proizvodnju potrebnim materijalom u najveoj mjeri zavisilo 0volji starih primorskih gradova koji, kako smo vidjeli, nisu nimalo bili skloni da trpe, a kamoli da pomognu privredno jaanje novog grada u njihovoj blizini i na tuoj teritoriji. Zapoeti poduhvati u Novom mogli su da napreduju samo u sku enim granicama koje nisu doputale da se, u tadanjim uslovima i okolnostima, ovdje razvije vee gradsko naselje sa zanatskom proizvodnjom i trnim prometom veih razmjera107. No, ako hercegova nastojanja i nisu dovela do punog ostvarenja njegovih namjera, ona svakako svjedoe da su koristi od gradske privrede i grad skog stanovnitva kao njenog nosioca poele da zaokupljuju svijest feudalnih gos podara i aktiviraju njihov ekonomski interes na tom podruju. Nedovoljno smo obavijeteni o brojnosti, zanimanju i ekonomskodrutvenoj strukturi gradskog stanovnitva. Izvorni podaci o ovim vidovima gradskih naselja suvie su oskudni, a da bi se iz njih mogli izvesti neki optiji zakljuci o ekonomsko--drutvenoj aktivnosti srednjovjekovnih bosanskih gradova i o mjestu koje su zauzimali u ivotu drave i drutva. No, i na osnovu same injenice da savremeni izvori tako malo kazuju o aktivnostima gradskih naselja moemo, mislim, slobodno pretpostaviti da im je opte obiljeje davala relativna nerazvijenost kojom je bio uslovljen i njihov poloaj u feudalnom drutvu.107". Veina gradskih naselja u brojnim podgraima" sigurno nije prelazila razmjere malih trgova gdje se, u granicama lokalnih potreba, vrila prodaja i kupovina proizvoda, vjerovatno uglavnom putem neposredne razmjene*, gdje se obavljala 1poneka zanatska radinost, gdje se, eventualno, nalazila i neka skromna ugosti teljska radnja, i naravno, neto kua za stanovanje.A tako je priblino morala iz gledati i veina otvorenih mjesta na prometnim putevima koja su se odravala kao karavanske stanice sa neophodnim mogunostima noenja pratilaca karavana u posebnim, za to opremljenim stanovima" ili kuama" koje su sluile kao neka vrsta srednjovjekovnih hanova108. U jednom domaem izvoru iz godine 1446. neka naselja u podgradima" (u podruju sjeverozapadne Bosne) nazivaju se

varoima"; no ne bi se moglo rei da ovaj termin, preuzet iz maarskog, obiljeava neki odre en stepen naseljenosti i urbanog privreivanja108". Do veeg znaaja razvila su se ve spomenuta gradska naselja u rudarskim oblastima srednje i istone Bosne, kao i na linijama ivljeg karavanskog saobraaja i na mjestima otvorenim prema moru gdje su postojali pogodni prirodni uslovi za luki promet robe. Vie nego drugi ovi su gradovi rano poeli da privlae interes stranih trgovaca, na prvom mjestu Dubrovana koji su imali veoma vidnog uea u mnogostranom aktiviranju privrede srednjovjekovne Bosne. U gradskim naseljima, nastalim u rudarskim rejonima, spominju se istina rijetko Sasi, koji107 Nastojanje hercega Stjepana oko unapreenja Novog kao privrednog i trgovakog sre dita u potpunosti je prikazao S. irkovi u spomenutoj monografiji, koristei se obilno, pored ostalog, i do sad neobjavljenim arhivskim podacima. (Herceg Stefan . . . str. 121128. i passim). [Upor. nap. 104 a.] 107a [Za razliku od domaih izvora, dubrovaka graa prua mnogo podataka za prouavanje bosanskih gradskih naselja. Upor. JX. KoBa^ieBiih-Kojiih, rpadcm Hacejba.] * ak i na njemakim trgovima preovladavala je neposredna razmjena dobara bez posredovanja novca; novac se, u prometu robe, upotrebljavao najee da bi se izravnala razlika u vrijednosti proizvoda koji se direktno razmjenjuju dakle, uglavnom za podmirenje kusura (K. Biicher, Die Entstehung der Volksivirtschaft, VIII. Aufl. Tubingen 1911, str. 122). 108 M. JlHHHh, JJy6poeauKa Kapasancna iupioeuua, str. 135 6. 108il [Upor. nap. 80.]

56 su kao struni rudari bili, barem u prvo vrijeme, znaajan inilac u otkrivanju rudnika i unapreenja rudarske proizvodnje109. Gradovi srednjovjekovne Bosne, posmatrani u cjelini, razvijali su se sporo kako u pogledu naseljenosti tako i u pogledu privredne djelatnosti. Tek od poetka XV stoljea nailazimo ee na podatke o domaem gradskom stanovnitvu koje se, dijelom, bavilo trgovinom kao vie ili manje stalnim, iako ne, naravno, jedinim zanimanjem. Sam termin trgovac" ili trgovci", kojim se u savremenim dokumentima oznauju odreeni podanici bosanskog kralja ili pojedinih bosanskih velmoa, ukazuje na posebnu kategoriju ljudi koji su se po obliku privreivanja i po mjestu privredne djelatnosti odvajali od ostalog stanovnitva. Treba napomenuti da u srednjovjekovnim uslovima nije bila povuena Otra granica izmeu unutranje trgovine i zanatstva te se pod pojmom trgovaca" mogu podrazumijevati i zanatlije, ukoliko su svoje proizvode sami prodavali na mjesnom ili susjednom trgu. Ovaj, nedovoljno odreen, sloj trgovaca i zanatlija predstavljao je osnovu iz koje se odvijao proces formiranja graanstva kao drutvenog reda. U savremenim spomenicima prve polovine XV stoljea jasnije se osjea postojanje graanstva u privrednom ivotu zemlje. Od samog poetka tog stoljea spominju se u izvorima ne samo pojedini poslovni ljudi iz ponekih bosanskih gradova, koji se bilo samostalno bilo u nekom obliku ortakluka s dubrovakim partnerima bave trgovinom, nego se spominju i bosanski trgovci kao cjelina i posebna kategorija stanovnitva ija je privredna djelatnost rasprostranjena po cijeloj zemlji109*. Oni se, u datim prilikama, i u javnim aktima tretiraju kao posebna cjelina. U bosan-sko-mletakim pregovorima o trgovini, u jesen 1403, izriito su spomenuti bosanski trgovci; tada je kralj Stjepan Ostoja po svom poslaniku nudio Mleanima povlasticu prema kojoj njegovi trgovci" (mercatores sui) na itavom podruju njegova vladanja" (per totum suum dominium) nee trgovati s drugim strancima, nego samo sa mletakim trgovcima110. I o trgovcima vojvode Radoslava Pavlovia bilo je govora u njegovim pregovorima o miru s Dubrovanima kada je za svoje trgovce traio istu slobodu trgovanja na dubrovakom podruju kakvu je nudio Dubrovanima u svojim zemljama111. Dubrovata vlada se alila ugarskom kralju to su109

O ulozi Sasa u rudarstvu u naim zemljama v. M. JIHHHH, 3a uctuopujy pydapauear

I. Sigurno je da su Sasi doli na Balkan iz njemake etnike sredine, ali nije sigurno utvreno kojim su povodom napustili svoj zaviaj niti odakle su doli, da li iz Njemake, iz sjeverne Ugarske ili iz Erdelja. Zanimljivo je kazivanje Orbinijevo (navedeno kod JjHHHha, n. dj., str. 1) prema kojem je raki kralj Stefan (Uro I) doveo u zemlju Nijemce veste rudarstvu, koji su otvorili rudnike te je kralj 'uveao mnogo svoje blago i postao vrlo bogat'" Nije nemogue da je ovaj srpski kralj traio rudare iz Njemake, niti je nemogue da je to isto inio i bosanski ban Stjepan II Kotromani u prvoj polovini XIV stoljea (kada se rude u Bosni prvi put spominju). Ako se si gurno zna da je napuljsko-aragonski kralj Alfons V 1452. g. traio majstore rudare od bosanskog kralja i hercega Stjepana, ne bi bilo nita neobino da, vie od sto godina ranije bosanski vladar, u elji da uvea dohotke, trai strune rudare na strani. S ubjedljivim razlozima Dini smatra da su Sasi relativno brzo asimilirani u domaem stanovnitvu i da je u tom procesu naziv Sas" gubilo svoje etniko i dobivalo profesionalno obiljeje, te je naziv Sas" ili Sasin" oznaavao rudare bez obzira na etniko proijeklo (ibid., str. 2526). Skreemo panju na sluaj transformacije znaenja imena Vlah" koje je prvobitno oznaavalo etniku pripadnost, a zatim, u procesu asimilacije, dobija znaenje pastira, stoara uope. iosa ^Q djelatnosti domaih trgovaca upor.: D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Djela naunog drutva BiH, knj. XVIII, Sarajevo, 1961, 108-132; R. KoBa^eeuh--Kojnh, rpadcua mcejba, 167 191.] 110 Listine, V, str. 20. Isto tako, spomenuti su trgovci kralja Tvrtka II. Listine, VIII, str. 174. 111 Jorga II, str. 305306 (23. II 1432).

57 njegovi vojnici, koji su se u vrijeme ugarske invazije kao posada nalazili u Bobovcu i drugim gradovima, provalili u Podvisoki i opljakali kue Dubrovana, dok su potedjeli kue Bosanaca i bosanskih trgovaca112. U pismu Sandalju Hraniu 23. V 1415. Dubrovani govore o nekim potraivanjima jednog njihovog trgovca u vaem trgu Gorada", koja se, sigurno, odnose na neke goradanske graane; a u drugom pismu iz tog vremena spomenuti su Olovljani", graani grada Olova, naporedo sa Dubrovanima koji su tada boravili i u tom mjestu113. Nau predstavu 0 gradskim naseljima i njihovoj aktivnosti dopunjuju, makar i posredno, podaci sadrani u tekstu ve citiranog ugovora iz godine 1449. o zajednikom trgovanju, sklopljenog izmeu bosanskog kralja Stjepana Tomaa i Nikole Trogiranina114: Trogiranin se obavezuje da e drati po jedan duan (tacun") u Splitu, u Fojnici i u Jajcu, a kralj e mu dati ,,Kyhe y HauiHX MHCTHX FAH *iy 5y#e noTpaSoBaTK"; kraljev ortak e triti" na sve etiri strane, dok se kralj obavezuje da e sve pot rebe svoga dvora podmirivati ,,u tih tacunih" i plaati kako i inim trgovcem". Navedeni izrazi bacaju neto svjetla na nain trgovanja i ukazuju na funkciju odre enih naselja ili mjesta" gdje se roba nudila na prodaju". injenica, pak, da se 1 sam kralj neposredno i sa znatnim ulogom angaovao u jednom trgovakom poslu kazuje poneto o tome koliko je trgovina, kao ve ustaljena privredna grana, pruala dobre izglede na dobit i koliko su ovi izgledi davali podsticaja ovom zani manju iji je nosilac bio graanski sloj stanovnitva. U jednoj predstavci hercega Stjepana koju su, poetkom novembra 1455, njegovi poslanici izloili mletakoj vladi, trgovaki sloj stanovnitva u hercegovom gradu Novom (Herceg-Novi) nazvan je graanima" (cives); poslanici su tada, prema uputstvima svoga

gospo dara, traili, meu ostalim, slobodni list" za njegove graane u Novom (unam litteram gratiosam civibus domini nostri ducis in Nova civitate constitutis), da bi mogli slobodno nabavljati potrebnu robu" po svim, za njih povoljnijim, trgo vima i dopremati je morskim putem bez ometanja od strane mletakih pomorskih vlasti115. Malo smo obavijeteni o ueu zanatstva u privrednoj aktivnosti gradskih naselja, a jo manje o mjestu i udjelu zanatlija u strukturi graanskog sloja stanovnitva. Moemo samo, sa dosta sigurnosti, pretpostaviti da se zanatstvo sporo odvajalo od sela i da je zanatska proizvodnja velikim dijelom do kraja trajanja bosanske drave ostala vezana za feudalna vlastelinstva i samo u nekim svojim granama u veoj mjeri prodirala u gradska naselja i ukljuivala se u privredni ivot grada. U razmatranju pitanja mjesta i uloge zanatstva u formiranju graanskog sloja stanovnitva, samo sa izvjesnom ogradom, moemo uzeti u obzir i strane zanatlije koji se od druge polovine XIV stoljea sve ee spominju u bosanskim naseljima. Pri tom treba napomenuti da su od stranaca, koji su se povremeno ili stalno bavili zanatskim zanimanjem u raznim bosanskim mjestima, daleko najbrojniji bili Dubrovani; no ne treba potcijeniti ni udio ljudi iz drugih primorskih gradova koji su u susjednoj Bosni nalazili mogunosti rada i zaraivanja116.Diplomatarium Ragusanu'm, str. 194. IJosejbe u uuc.ua, I, l^str. 292. 114 Vidi nap. 87. Svaka strana uloila je u posao po 6.000 dukata na 5 godina s tim da ortaci dobit ili eventualni gubitak dijele po pola (CojioBJeB, Odadpanu cuo.uenuifu, str. 213 214). 115 Listine X, str. 71 (7. XI 1455). 116 Vidi JI. KoBa^eBiih, Tlpujioi upoyma8aiby 3anaiUcmea, str. 263 i dalje. [O domaim i stranim zanatlijama u bosanskim gradskim naseljima: J\. Kh -Kojiih, FpadcKa tiace/ba. 201222.]111 113

58

Nema sumnje da su ovi stranci - mislimo na prvom mjestu na Dubrovane - mnogostrano uticali na razvitak gradske privrede i znatno doprinijeli unapreenju zanatstva, no oni nisu, boravei u stranoj zemlji, prestajali da budu graani svaki svog grada, to im je nametalo dunost da ive i meusobne odnose ureuju prema propisima koje su odreivale njihove, a ne bosanske vlasti. Dubrovaki graani zanatlije, trgovci, zakupnici - rasuti u veim ili manjim grupama po mnogim bosanskim, mjestima, sainjavali su pojedine, na vrstoj uzajamnosti formirane, kolonije na elu sa konsulom koga je postavljala dubrovaka vlada; konzulu je davano puno ovlatenje da, zajedno sa dvojicom izabranih sudija, sudi i presuuje u svim sporovima koji bi izbili meu pripadnicima njemu povjerene kolonije; njemu je povjeravana i dunost da pazi da Dubrovani, pod prijetnjom kazne, ne iznose svoje meusobne sporove pred ma koju drugu vlast van vlasti njegove i njemu dodijeljenih sudija117. Okupljeni u svojim kolonijama kao izdvojene cjeline, zatieni meudravnim ugovorima ili starim obiajima", uvijek pod paskom i okriljem svojih vlada, strani privrednici u bosanskim gradovima, zanatlije i trgovci, bili su, svakako, povlateni u poreenju sa domaim stanovnicima koji su se bavili tim zanimanjima, pa ih je bez sumnje i svijest o svom posebnom i povoljnijem poloaju drala po strani od procesa drutvenog razvitka domaeg graanstva. Koliko su strani graani privrednom djelatnou i privrednim interesima bili povezani sa domaim gradskim i ostalim stanovnitvom, toliko su bili odvojeni od njega u drutveno-politikom pogledu. Dubrovaka vlada uvijek je nerado gledala da se njeni graani koji su boravili u stranoj zemlji ukljue u ivot mjetana vie nego to zahtijevaju njihovi poslovi; u tom je ila tako daleko da je, na

primjer, svojim trgovcima u Sremskoj Mitrovici zabranila da postanu graanima tog grada 118. Ne znamo nita o privilegijama saskih rudara koji su u Bosnu pridoli iz strane zemlje, iz njemake (teutonske") etnike sredine i nastanili se u mjestima gdje su postojali uslovi i mogunosti privrednog zanimanja u vezi sa rudarstvom. Nije, takoer, sigurno utvreno ni to iz kojeg su kraja zapravo doli, kojim povodom i u koje vrijeme. Svakako nije na pouzdanom temelju zasnovano miljenje koje pojavu saskih rudara u Srbiji i Bosni dovodi u vezu sa provalom Mongola u Podunavlje poetkom etrdesetih godina XIII stoljea kada su, sklanjajui se pred mongolskim ratnicima, naputali svoja sjedita u Erdelju i prema pomenutom miljenju, nali sigurnije podruje rada u balkanskim zemljama119. to se tie bosanskih Sasa, skloni smo da pretpostavimo da ih je jedan od vladara, najvjero-vatnije Stjepan II Kotromani, izvjesnim povlasticama privukao u svoju zemlju sa svjesnom namjerom da pojaa i proiri eksploataciju rudnika i da u trgovaki promet u veoj mjeri ukljui proizvode rudarstva koji su upravo u njegovo vrijeme poeli da privlae panju stranih interesenata. Iz njegova vremena potjee i prvi autentian spomen proizvoda rudarstva u Bosni zlata, srebra, bakra i drugih117 Mon. Rag., III, 105. Ovdje navedeni podaci sadrani su u uputstvu koje je knez sa Malim vijeem 8. VIII 1361. izdao novopostavljenom dubrovakom konzulu u Sremskoj Mitrovici (in Sancto Dvmitrio); po ovom modelu bile su ureene i vee kolonije dubrovakih trgovaca i zanat lija u Bosni; upor. Ugovor Stjepana Kotromania i Dubrovnika od 23. X 1332; dno HMA tea^

ASBpBidNHiiii 3 ApSr*'

1111

V. i Mon. Rag., V, 34042 (11. II 1332; i 8. III 1332.); upor. i Resti Chronica str. 132. ^ 118 Odluka Velikog vijea od 7. VIII 1361: . . . de precipiendo nostris mercatoribus conversantibus in Sancto Dvmitrio, quod ulio modo debeant se facere cives Sancti Dvmitrii". Mon. Rag., III, 104. 119 O problemu dolaska saskih rudara u balkanske zemlje raspravlja M. JlHHHh, 3a ucuiopujy pydapciua, I, CTp. 23 25.

CBOiMik S Bone, rocnAHNi KdHh yv*

Ht lll

"' ntMdii. Mon. Serb.,

)

101102.

metala" u spoljnotrgovakom prometu120 pa nije iskljueno da su upravo njegovim nastojanjem vee ili manje grupe iskusnih rudara sa strane bile ukljuene u rudarsku proizvodnu djelatnost koja je i u Bosni, kao i u drugim, rudama bogatim, zemljama pruala dobre izglede na sigurnu dobit121. Saski rudari privueni su u Bosnu povlasticama koje su im obezbjeivale povoljne uslove ivota i rada u novoj sredini i koje, sigurno, nisu bile manje od onih koje su prethodno uivali u starom kraju. Ve je VI. Skari utvrdio da su Sasi" koji su kao rudari doli k nama, donijeli svoje pravne obiaje koje su im priznali nai vladari srednjeg vijeka"122. ta su obuhvatili ovi priznati pravni obiaji saskih rudara na podruju srednjovjekovne Srbije, sadrano je, uglavnom, u odredbama zakona o rudnicima despota Stefana Lazarevia iz 1412. g. Za bosansko podruje nisu poznati nikakvi podaci koji bi ukazivali na postojanje ovakvih kodificiranih odredaba o rudnicima, ali iz drugih, utvrenih injenica moe se sigurno zakljuiti da je pravni poloaj saskih rudara u Bosni bio barem u osnovnim linijama slian njihovom poloaju u rudarskim mjestima susjedne Srbije128. Uostalom, da ponovno istaknemo, u osnovi kako kodificiranih odredaba tako i nekodificiranih, ali u nekom pravnom obliku priznatih povlastica bilo je rudarsko pravo koje su Sasi uivali u njemakim rudarskim mjestima, to se jasno vidi iz njemakih naziva koji se od-*JM Na traenje trogirske opine Stjepan Kotromani izdao je 7. X T339. povelju kojom je trogirskim graanima-trgovcima dao slobodu trgovanja u njegovoj zemlji; tu se, kao predmeti trgovine, pored drugih proizvoda izriito spominju i gore navedeni proizvodi rudarstva (C. D. X, str. 4945). Na sasvim nepouzdanoj osnovi je kazivanje Lukarevia da su ve u doba bana Kulina neki Dubrovani drali pod zakup rudnike u Bosni (Luccari, Copioso ristretto de gli annali di Ragusa. In Venetia 1605; str. 17). [H. Pafloj^nh, IIoieiuaK pydapciua y Eocm sa epeMe KyjtuHa 6ana} IIpHJiO3ii 3a KH.H-ceBHocT, je3HK, HcropHjv H pojiKnop, KH>. 26, CB. 12, Beorpafl 1960, 3033.]

59

121 Uz ovu pretpostavku ukazaemo na jednu analogiju: Aragonsko-napuljski kralj Alfons V, u nastojanju da razvije eksploataciju rudnika u svojoj zemlji, obratio se 18. II 1452. god. pismom bosanskom kralju Stjepanu Tomau traei da mu poalje 5 do 6 vjetih majstora rudara poto, kako je obavijeten, u Bosni ima dosta (non paucos) takvih majstora. U isto vrijeme obratio se s takvim zahtjevom i hercegu Stjepanu. (Thalloczv, Studien, str. 388. HM. JjHHHh, 3auciuopujy pydapculea, I, str. 26, nap. 106). Spomenuemo i to da je Orbini smatrao da su saski (nje maki) rudari doli u Srbiju na poziv kralja Stefana Uroa I, koji je, zahvaljujui rudnom blagu, postao vrlo bogat (Kod Jlunuha, n. dj., str. 1). Pretpostavku da su vladari, u cilju usavravanja, i intenziviranja rudarske proizvodnje, potraili rudare na strani", V. Skari uzima kao injenicu koja se sama po sebi razumije (B. KapHh, Ciuapo pydapcuo upaeo u uiexHUxa y Cp6uju u EOCHU IIoceGHa H3flaH>a CAHY, CXXVII, Beorpafl 1939, str. 1). 122 B. CKapah, n. dj., str. 4. Sigurnu potvrdu za ovo miljenje (koje je iznio i Jireek u Die Bedeutung von Ragusa, str. 27) nalazi Skari u tekstu Saskog zakona sultana Sulejmana Zakonodavca, gdje se spominje neki stari zakon za koji se s razlogom pretpostavlja da se radi o nekom srednjovjekovnom zakonu koga su Turci preuzeli" in. dj., str. 5). Ova Skarieva, nauno osnovana, pretpostavka utvrena je kao injenica kada je pronaen i objavljen tekst jednog zakona o rudnicima koji je, g. 1412, izdao despot Stefan Lazarevi (H. Paflojtmh, 3auoH o pybnuuuMa deciioiua Ciue^aua Jlaiapesuha, Eeorpafl 1962. Vidi i M. BeroBHh, Pydapcsa 6aiumuna y Cp6uju y XV u XVI eeKy, Hiac CAHY, CCLXXX, Beorpa/j 1971, str. 24. 123 Vidi prethodnu napomenu. [Srebrenica i rudnik Sase imali su poseban rudarski zakon, izdan od vojvode Kovaa, koji su Turci preuzeli. Na kraljev zakon se pozivaju turske odredbe iz 1489. godine, koje se odnose na rudnik Fojnicu i sela Deevicu i Dusinu. Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovaki, zvorniki, kliski, crnogorski i skadarski sandak, Monumenta turcica I, Sarajevo 1957, 1418; M. EeroBHh, Tpaioeu namet cpedtbeeeKoeHoi upaea y iuypcKUM upaenuM cuoMeHuuuma, HCTO-piijcKH laconnc, III, Beorpa^ 1952, 67 84; B. TivpJjeB, Kada u KOKO cy naciiiaAU deciioiua CiueKHBKOBHfc, MjieiuauKa mpioema OocaucKUM po6jbeM y cpedneM eujeuy, roflHiujbaK flpvmTBa HCTopiraapa EHX, XXIXXVII, CapajeBo 1976, 51 58; H. Oejiih, Tpioeuna 6OCOHCKUM po6-jbeM y EapuejioHu KpajeM XIV u uoueiuKOM XV eem, HcTopnjCKii lacomre, XXVIII, Beorpa^ 1981, 2748, gdje je i bogata bibliografija o trgovini robljem. Upor. nap. 166; 173 a.]

72

M. flHHHh, H3 dy6poea,HKoi apxuea, III, br. 85, str. 34; br. 169, str. 67. Ch. Verlinden, n. dj., str. 685. Prodaja nije izvrena jer se ustanovilo da su ovi ljudi iz Bosne pravovjerni hriani i stoga su puteni na slobodu {isto, na istom mjestu). 178 Posljednjih decenija XIII st. Hrvatska i posebno Slavonija, u koju je spadala oblast Sana, bila je zahvaena tekim meufeudalnim sukobima i neredima kada je sa vladavinom kralja Ladislava IV (12721290) nastupilo openo rasulo" (F. ii, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb 1916, str. 106; v. i str. 107). Poloaj Usore dobro je istorijski sagledao VI. orovi kad kae da su oblasti Soli i Usore stalno predstavljale sporno podruje izmeu Srbijanaca, Maara i Bosanaca" (Xuciuopuja Eocue, str. 1).177

176

svojom imovinom to je u najdrastinijem obliku dolazilo do izraaja u neosporivom pravu gospodara da svoga roba proda po trnoj cijeni kao i svaku drugu stvar. Rob je nasljedna svojina i nasljeuje se u porodici gospodara po obiajem utvrenom redu nasljedstva. Djeca robova ostaju robovima njihova gospodara179, te se tako stvarao i viak robova koji se nisu mogli korisno upotrijebiti u gospodarstvu njihova vlasnika pa e i to biti razlogom to se kao predmet trgovine ljudima pojavljuju i malodobna djeca, esto zajedno s majkom180. U kupoprodajnim ugovorima koji se zakljuuju i legalizuju u dubrovakom Notarijatu uz ime lica koje se prodaje esto je posebno istaknuto da je robovskog roda" (de genere servorum). Ovaj izraz moe samo da znai da je to lice bilo u statusu roba ve u Bosni prije nego to je kupoprodajnim ugovorom pred dubrovakim vlastima registrovano kao svojina novog vlasnika i da potjee od roditelja, takoer robova, te da je, prema tome, i samo bilo predmetom kupoprodaje (servus empticius, serva empticia)181. Uz izjave robova i robinja pred dubrovakim vlastima prilikom legalizovanja kupoprodaje esto je, prema utvrenom formularu, uvrtena klauzula u kojoj je istaknut pravni poloaj roba i odreene njegove osnovne dunosti prema gospodaru. U jednoj od mnogobrojnih takvih izjava robinja Radanka iz Bosne obavezuje se, na primjer, (28. XI 1374) da e novom gospodaru koji je kupuje sluiti i pokoravati se svim njegovim nalozima kroz itavo trajanje svoga ivota"179 Da su ovi pravni principi jednako vaili u bosanskoj dravi kao i u Dubrovniku, jasno pokazuje ovaj primjer: Trebinjski vlastelin Radosav Ljubii podnio je (14. I 1430) dubrovakom sudu zahtjev traei da mu se povrati izvjesni Pribitko budui da je to sin njegove robinje" (tamquam filium sclave sue) i prema tome njegov rob, roen u njegovoj kui" (et consequens sclavum suum, natum in domo sua); iz daljih izjava vidi se da je Radosav roba Pribitka naslijedio od svoga oca. Sud je na osnovu prava i statuta opine dubrovake" presudio da reeni Pribitko jeste i da treba da i dalje bude rob reenog Radosava" (quod dictus Pribitchus sit et esse debeat servus dicti Radossaui) M. J^HHHh, M.3 dy6poeamCKa tjiaciuejia,209 208

1101. J. P. Naumov, Bosanski i humski vlasteliii (Prilog istoriji feudalne staleke termino logije XIVXV vijeka), Godinjak DIBiH, XVIIIXXX, 1979, 2137,] 211 [L. Thalloczy, Studien, 8.]

81 goj strani, za nau slubu milosti, gradove i upe i zemlje koje primisrno od kralevstva bosanskoga nama dano i zapisano u nae plemenito" 212. Posjedi, dakle, naslijeeni i steeni jednako se nazivaju plemenito nae" i zajedno predstavljaju cjelinu s kojom vlastelin slobodno raspolae i koja se bezuslovno nasljeuje u njegovoj porodici. Za itavog trajanja bosanske drave nema primjera koji bi ukazivao na to da je pored plemenite batine postojao i neki drugi vid vlasteoskog posjeda. Srednjovjekovna Bosna nije poznavala pronijarski oblik vazalskih odnosa niti ustanovu pronije, tj. uslovnog posjeda kojim vlastelin pronijar nije mogao slobodno raspolagati, a koji je vladar mogao oduzeti ukoliko u pronijarskoj porodici nije vie bilo mukih lanova sposobnih za vrenje vojne slube, ime je bilo uslovljeno dranje pronije213. Posjedovanje plemenite batine bilo je, meutim, mnogo vre i sigurnije: batinu je vladar naelno mogao oduzeti samo u sluaju nevjere (nota infidelitatis), ali je i ovo naelo prava vladara b