MARINO BAŠIĆ, prof.

DRIBLINZI

Zagreb, studeni 2005.

1

SADRŽAJ:

1. LITERATURA……………………………………………………………..3

2. UVOD………………………………………………………………………4

3. DRIBLING – POJAM I DEFINICIJA…………………………………..5

4. DRIBLING U ODNOSU NA MJESTO U MOMČADI…………………5

5. ČUVANJE LOPTE………………………………………………………...6

6. BIOMEHANIČKA ANALIZA DRIBLINGA……………………………6

7. VRSTE DRIBLINGA - ANALIZA…………...............…………………. 6

8. ZAKLJUČAK……………………………………………………………..17

9. LITERATURA.............................................................................................18

2

1. UVOD

Tehnika u nogometnoj igri sastoji se od racionalnog izvođenja određenih kretnji radi

rješavanja zadataka u igri bez lopte i u igri sa loptom.

Elementi tehnike sa loptom sastoje se od:

udaraca po lopti

vođenja lopte

zaustavljanja

primanja

oduzimanja lopte

driblinga

fintiranja

ubacivanja lopte

tehnike vratara

3

Osnovna gibanja igrača u fazi napada su.

trčanje

skokovi

udarci po lopti

vođenje lopte

driblinzi

fintiranja

bacanja lopte

Mi ćemo posebnu pozornost obratiti na element driblinga, kao jednog od elemenata tehnike sa

loptom

DRIBLING – DEFINICIJA I POJAM

Dribling, zajedno sa fintiranjima spada u gibanja nogometaša sa loptom koja se odnose na

varke. Dribling i fintiranja su najteži elementi nogometne igre, jer se lopta rijetko kad može

neometano voditi, dodavati i primati.

Dribling – nagla i iznenadna promjena u pravcu kretanja igrača sa loptom radi zbunjivanja

protivnika, a najčešće se ostvaruje vođenjem lopte tj. igrač se kreće sa loptom ili

vrši pokret sa loptom u jednom pravcu što izaziva pariranje protivnika. Kod toga

treba postići da protivnik prebaci težište tijela u jednu stranu, nakon čega se naglo

mijenja pravac kretanja zajedno sa loptom u suprotnom pravcu.

Fintiranja – prividna kretnja kojom igrač prikriva pred protivnikom vlastite namjere. Imaju

4

vrlo široku primjenu u igri i to prilikom primanja, dodavanja i vođenja lopte, prije

driblinga, prije oduzimanja lopte i prije otkrivanja igrača.

Igrači primjenjuju dribling i fintiranja najčešće kada se nalaze sučelice protivniku. Tada se

dribling može izvoditi vanjskom stranom stopala ili đonom. Kada se protivnik kreće bočno

obično se primjenjuje dribling donjim dijelom stopala (đonom) ili petom prividno povlačenje

(zaustavljanje lopte).

Kada se pri primanju lopte protivnički igrač nalazi iza leđa, igrač koji ima loptu može

primijeniti dvostruki dribling i fintu, i to radi oslobađanja od protivnika i stvaranja

neočekivanih situacija.

Fintom i driblingom izbacuje se protivnik iz ravnoteže, oslobađa se potreban prostor za

akciju.

Važno je da igrač odabere pravi trenutak i najsvrsishodniju tehniku driblinga, odnosno finte.

ELEMENTI DRIBLINGA U ODNOSU NA MJESTO U MOMČADI

Tehnika igrača u polju razlikuje se po mjestu i funkciji koju igrači imaju u ekipi.

Napadači za razliku od obrambenih i veznih igrača najviše korist elemente driblinga.

Međutim moramo imati na umu da je u suvremenom nogometu sve dominantnija primjena

univerzalne tehnike bez obzira na raspored igrača u poju.

Igrači (osobito u fazi napada) sve češće mijenjaju mjesta, pa se onda služe tehnikom igrača

čiju funkciju povremeno preuzimaju. Odatle i zahtjev da svaki igrač zna potpuno sve

elemente tehnike sa loptom.

To možemo prikazati u brojčanim odnosima:

60 – 70 % čitave tehnike u nogometu otpada na specijalnu tehniku

kojom mora ovladati igrač s određenom funkcijom u ekipi.

30 – 40% otpada na tehniku koja je uvjetovana preuzimanjem drugih

funkcija u toku igre.

5

ČUVANJE LOPTE

Dribling se sastoji od više elemenata:

iznenadnih promjena pravaca i brzine

finti tijelom

pokreta sa stopalom

kontrole lopte

Također je bitan zaštita (gradnja) lopte. Možemo ju definirati kao pravilnu poziciju tijela u

odnosu na loptu i protivničkog igrača.

Protivnički igrač nam se može nalaziti iza leđa ili sa strane. Lopta uvijek mora biti pod našom

kontrolom, jer inače ako je lopta predaleko od nas, a mi gradimo protivničkog igrača tada je

to po nogometnim pravilima prekršaj.

Kada nam se protivnik nalazi bočno trebamo uvijek loptu imati na daljoj nozi od protivnika.

Također moramo gledati naizmjence loptu i protivnika.

Trebamo zadržati niski položaj tijela. Ruke trebaju biti malo podignute, laktovi pod 90

stupnjeva tako da možemo zadržati prostor između nas i protivnika.

BIOMEHANIČKA ANALIZA DRIBLINGA

Da bi bio mehanički analizirali dribling moramo analizirati promjenu pravca i brzine kretanja

nogometaša, te vođenje lopte i zaustavljanje lopte.

PROMJENA PRAVCA I BRZINE KRETANJA – uvjetovana je situacijama koje se često

mijenjaju u igri. Ova sposobnost ovisi kako o sposobnostima senzorno – motoričkog procesa

(pravovremeno reagirati na promjenjivu situaciju) i o tehnici samoga kretanja.

Struktura kretanja kod promjene pravca i brzine ovisi:

brzini prethodnog kretanja

kutu pod kojim se vrši promjena pravca

brzini kretanja koje slijedi poslije promjene pravca

6

Ukoliko je prethodno kretanje bilo relativno brzo, utoliko neposredno prije promjene pravca

dolazi do kočećeg djelovanja zamašne noge u fazi prednjeg odupiranja tj. ispred vertikale

težišta tijela. Taj pokret mora djelovati regresirajuće na horizontalnu silu.

Veličina horizontalne sile suprotnog smjera (S2) ovisi o brzini prethodnog kretanja (S1) .

Djelovanje kontra – noge na težište tijela ovisi o veličini vertikalne sile otpora (N) (sile

reakcije) od podloge koju razvija kontra – noga. Ova sila ovisi o postavljanju kontra – noge,

težini tijela i snazi mišića. Veličina horizontalne sile (S2) ovisi o visini tijela težišta tijela (h) u

odnosu na rastojanje koje čini projekcija težišta tijela na podlogu s prednjom granicom

odupiranja kontra – noge od podloge (I).

VOĐENJE LOPTE – s gledišta biomehanike, u stvari je kombinacija trčanja i povremenog

udaranja, guranja lopte. Osnovni principi trčanja dolazi u obzir i prilikom vođenja lopte. Oni

su naročito zastupljeni ukoliko se lopta zahvaća hrptom stopala. Ukoliko igrač želi zadržati

pod većom kontrolom prilikom vođenja, on ne smije dopustiti njeno veće udaljavanje. U

takvim slučajevima on vrši nogo odgovarajuće pokrete koji uvjetuju rotiranje lopte. To se

postiže naglašavanjem rada potkoljenice i produžavanjem koraka prije zahvata lopte, a sama

lopta se zahvaća felšom ispod njene zadnje polovice u pravcu prema dolje. Ukoliko igrač ima

pred sobom veći slobodan prostor i želi se brzo kretati, onda nije potrebno da vrši češće

zahvate po lopti. U tim slučajevima zahvat po lopti je nešto snažniji i bliži središtu lopte.

7

Tehniku vođenja lopte možemo dijeliti na vođenje lopte s obzirom na dio stopala kojim se ona

vrši:

vanjskim dijelom hrpta

unutarnjim dijelom hrpta

srednjim dijelom hrpta

unutarnjom stranom stopala

vanjskom stranom stopala

Vođenje lopte se može dijeliti i u odnosu na pravac kretanja igrača prilikom vođenja, koje

može biti:

pravolinijsko vođenje lopte

cik – cak

polukružno

ZAUSTAVLJANJE LOPTE –u nogometnoj tehnici postoje dva principa na osnovu kojih je

moguće vršiti zaustavljanje lopte:

princip amortizacije kretanja lopte

princip zaustavljanja na odbijanju lopte od

podloge.

Ovi elementi sudjeluju u kreiranju svakog pojedinog driblinga, te svaki nogometaš ih mora

dobro savladati ako želi biti kvalitetan dribler.

VRSTE DRIBLINGA – ANALIZA

8

1. DRIBLING UNUTRAŠNJOM STRANOM STOPALA

OPIS: Driblingu prethodi vođenje lopte prema protivniku. Na optimalnoj udaljenosti

igrač koji vodi loptu, skreće u stranu čime odvlači protivnika. U momentu kad protivnik

prenese težinu tijela na vanjsku nogu radi oduzimanja lopte, igrač s loptom naglo mijenja

smjer kretanja u suprotnu stranu. Kod toga unutrašnjom stranom stopala vanjske noge

skreće loptu koso u drugu stranu, prema oslonačnoj nozi, prihvaća loptu i zaobilazi

protivnika. Uz promjenu smjera valja naglasiti i promjenu ritma kretanja.

PREDVJEŽBE: 1) vođenje lopte cik-cak, pri čemu se promjena smjera kretanja i lopte

izvodi unutrašnjom, odnosno vanjskom stranom stopala.

2) zavrtanje lopte unutrašnjom ili vanjskom stranom stopala

lijevo - desno (ovdje je akcent na pravilnom radu potkoljenice).

3) imitacija driblinga

METODIKA: 1) u vježbi u parovima dribling se izvodi najprije nad polu aktivnim, pa

nad aktivnim protivnikom.

2) povezivanje dva ista driblinga (jedan ulijevo, drugi udesno).

3) povezivanje driblinga unutrašnjom i vanjskom stranom stopala.

4) kombinacija driblinga i udaraca na gol.

GREŠKE: 1) igrači često prerano ili prekasno odvlače protivnika u stranu odnosno

prekasno ga izbacuju iz ravnoteže.

2) igrači pri driblingu često loptu skreću nedovoljno bočno, pa lopta odlazi

na noge protivnika.

3) nedovoljno naglašena promjena ritma kretanja.

Greške se ispravljaju analitičkim metodičkim postupkom pred vježbama, pa vježbama s polu

aktivnim i aktivnim protivnikom.

9

2. DRIBLING VANJSKOM STRANOM STOPALA

OPIS: Driblingu prethodi vođenje lopte prema protivnik. Na optimalnoj udaljenosti igrač koji

vodi loptu, skreće u stranu čime odvlači protivnika. U momentu kad protivnik prenese težinu

tijela na vanjsku nogu radi oduzimanja lopte, igrač sa loptom izvodi bočni iskorak vanjskom

nogom i naglo mijenja smjer kretanja unutrašnjom nogom i to vanjskom stranom stopala. Pri

tome loptu naglo skreće bočno, prihvaća je i zaobilazi protivnika. I pri ovom driblingu

naglašena je promjena ritma kretanja.

PREDVJEŽBE: Iste kao i kod prethodne vježbe.

METODIKA: Ista kao i kod prethodnog driblinga.

GREŠKE: Iste kao i kod prethodnog driblinga.

10

3. DRIBLING ĐONOM I PETOM NATRAG

OPIS: Dribling đonom i petom unatrag primjenjuje se kad igrač s loptom i protivnik trče

paralelno jedan pored drugog. Dribling počinje iz brzog vođenja lopte. U određenom

trenutku igrač naglo mijenja pravac kretanja lopte đonom ili petom u suprotnom smjeru.

Pri tome težina tijela ostaje na oslonačnoj nozi. Nagla promjena smjera kretanja i lopte i

igrača omogućuje oslobađanje od protivnika.

PREDVJEŽBE: 1) vođenje lopte i povlačenje đonom ili petom, okret za 180 stupnjeva.

2) vođenje lopte i brzo povlačenje đonom (naglašena je promjena ritma).

3) ista vježba, no sada na trenerove signale.

METODIKA: 1) u vježbi u parovima igrači se kreću bočno jedan pored drugog. Najprije

se izvodi dribling nad polu aktivnim, a zatim nad aktivnim protivnikom.

2) povezivanje driblinga sa udarcem na vrata

GREŠKE: Postavljanje oslonačne noge iza lopte, pri čemu je teže povući loptu natrag,

sporiji su okret i promjena smjera i brzina driblinga. Greška se ispravlja

sintetički.

11

4. DRIBLING OBILAŽENJEM PROTIVNIKA

OPIS: Izvodi se kada je protivnik ispred igrača s loptom. U neposrednoj blizini protivnika

igrač «gura» loptu pokraj njega (ili između njegovih nogu) i brzo ga pretrčava sa druge strane.

PREDVJEŽBE: Nema

METODIKA: 1) jedan igrač vodi loptu, a drugi ga dočekuje. Kada je igrač sa loptom došao u

neposrednu blizinu drugog igrač, gura loptu s jedne strane, a s druge strane

ga optrčava i dolazi ponovno u posjed lopte.

2) u istoj vježbi igrač bez lopte ide ususret igraču sa loptom.

3) u istoj vježbi igrač bez lopte može raširiti noge, a igrač s loptom «gura»

loptu kroz noge i optrčava ga.

4) u istoj vježbi obojica igrača su aktivna.

5) povezivanje driblinga s udarcima na vrata.

GREŠKE: Početnik često «telefonira», tj. otkriva namjeru da gurne loptu unutrašnjom

stranom stopala uz protivnika. Preporučuje se brzo guranje lopte vanjskim

dijelom hrpta. Ispravlja se sintetički.

12

5. VARKA – «LAŽNI ŠUT»

OPIS: Igrač nogom izvodi lažni šut u jednu stranu (zamah iznad ili pored lopte).

Pri tome je i nagib tijela u smjeru zamaha. Nakon lažnog šuta tijelo se okreće naglo u

drugu stranu, a lopta se vanjskim dijelom stopala zamašne noge ili unutrašnjom stranom

stopala druge noge povlači u drugom pravcu.

PREDVJEŽBE:1) Lopta miruje. Igrač iz mjesta izvodi zamah preko ili mimo lopte u jednu

stranu, a nakon toga povlači loptu u drugu stranu vanjskim dijelom hrpta stopala zamašne

noge (ili unutrašnjim dijelom hrpta stopala druge noge).

2) Ista vježba s time da se sada lažni šut izvodi u vođenju lopte.

METODIKA: 1) u vježbi u parovima protivnik je prvo poluaktivan, zatim aktivan.

2) prvo se u istoj vježbi može obrađivati lažni šut vanjskim hrptom, zatim lažni

šut unutrašnjim hrptom.

3) povezivanje driblinga i udaraca na vrata

GREŠKE: 1) pri izvođenju varke pokret tijelom i nogom nije uvjerljiv i ne izbacuje protivnika

iz ravnoteže.

2) pri fintiranju nema promjene ritma.

Greške se ispravljaju na fiksiranoj lopti, u vođenju lopte, pa u parovima. Greške se ispravljaju

kombinacijom analitičkog i sintetičkog metodičkog postupka.

13

6. DRIBLING «BICIKL»

OPIS: Ovaj dribling dobio je ime po gibanju tijela o lopte gdje se iz jednog bočnog nagiba

tijelo prebacuje u drugi bočni nagib s loptom u nogama. U biti to je kombinacija lažnog

driblinga vanjskom stranom stopala jedne noge i driblinga vanjskom stranom stopala druge

noge. Dribling se izvodi kada se lopta ili lagano kreće naprijed ili kad miruje. Igrač izvodi

brzi lažni dribling u jednu stranu (noga prelazi stopalom preko i ispred lopte). Taj pokret

trebao bi izbaciti protivnika iz ravnoteže. Nakon toga slijedi promjena nagiba tijela u drugu

stranu i dribling vanjskom stranom stopala druge noge.

PREDVJEŽBE: Nema

METODIKA: 1) objašnjenje uloge tehničkog elementa u nogometnoj igri.

2) demonstracija izvođenja

3) slobodno izvođenje

4) izvođenje sa korekcijama grešaka

5) prvo se prolazi tehnika driblinga u laganom kretanju, pa u bržem kretanju i

na koncu s promjenom ritma.

6) u vježbi u parovima radi se najprije s poluaktivnim pa sa aktivnim

protivnikom.

7)povezivanje driblinga s ostalim tehničkim elementima.

8) povezivanje driblinga sa udarcima na vrata.

Greške se ispravljaju slično kao kod već ranije obrađivanog driblinga vanjskom stranom

hrpta.

14

7.

DRIBLING SA VANJSKOM ROTACIJOM «FELŠOM»

OPIS: Ovaj dribling je dosta težak zbog težine tehničke izvedbe. Izvodi se u situacijama kada

se protivnik nalazi iza leđa, a igrač prima loptu od suigrača u noge. Pri tome igrač prilazi

lopti, okreće se malo bočno, udara loptu vanjskom «felšom» tako da se ona nastavlja kretati u

luku oko protivnika, a igrač se okreće i optrčava protivnika sa druge strane i stavlja loptu u

svoj posjed.

PREDVJEŽBE: nema

METODIKA: 1) objašnjenje uloge tehničkog elementa u nogometnoj igri

2) demonstracija izvođenja

3) slobodno izvođenje

4) izvođenje sa korekcijama grešaka

5) u vježbi u parovima prvo treba svladati dodavanja sa vanjskom «felšom»,

potom prijenos lopte vanjskom «felšom» unatrag s okretom u drugu stranu.

6) izvođenje driblinga s poluaktivnim protivnikom iza leđa

7) izvođenje driblinga sa aktivnim protivnikom iza leđa

8) dribling vanjskom «felšom» povezan s udarcima na gol.

GREŠKE: 1) slabo rezana lopta koja bježi bočno, a ne u dubinu.

2) nema prilaza lopti.

Greške se ispravljaju sintetičkom metodom.

15

8. DRIBLING «ROLANJEM» NATRAG

OPIS: To je jedna vrsta driblinga «rolanjem» kada se protivnik nalazi sučelice ispred igrača.

Prvo se lopta povede malo u stranu da bi se protivnik izbacio iz ravnoteže. Potom se lopta

brzo povuče đonom unatrag, dočeka sa unutrašnjom stranom stopala iste noge i prijeđe se, s

loptom u vođenju, u drugu stranu. Ovom driblingu mže prethoditi lažni šut, što ga čini još

efektnijim. U ovom driblingu moguće je loptu nakon «rolanja» dočekati vanjskom stranom

stopala ili je skrenuti iza pete.

PREDVJEŽBE:

1) vođenje lopte sredinom hrpta, «rolanje» lopte natrag đonom i dočekivanje

unutrašnjom ili vanjskom stranom stopala iste noge i brzo izbacivanje s

loptom bočno.

2) vođenje lopte sredinom hrpta, «rolanje» lopte natrag i bočno jednom

nogom, dočekivanje lopte unutrašnjom stranom stopala druge noge i

izbacivanje s loptom bočno.

Nakon predvježbi prelazi se na vježbe u parovima i primjenjuje se standardni metodički

postupak, pri čemu je protivnik prvo poluaktivann, zatim aktivan. Potom se driblinzi povezuju

s ostalim tehničkim elementima, a naročito sa udarcima na vrata.

16

9. DRIBLING «ROLANJEM» BOČNO

OPIS: Ovaj dribling izvodi se kada je protivnik ispred igrača i sučelice okrenut. Lopta se vodi

u jednu stranu i protivnik se izbacuje iz ravnoteže. Potom se lopta vanjskom nogom brzo

«rola» prema natrag i bočno te se dočekuje unutrašnjom stranom stopala druge noge i odvodi

u drugu stranu.

PREDVJEŽBE: iste kao i kod prethodnog driblinga

ZAKLJUČAK

Ovim seminarom autor je htio ukazati na važnost driblinga koji spada u sastavne tehničke

elemente nogometne igre. Cilj je bio da se temeljito analizira i definira dribling, napravi

17

njegova biomehanička analiza, da se pokažu svi modaliteti driblinga, metodika obuke

driblinga, ukaže na osnovne greške pri izvođenju driblinga i njegova primjena u odnosu na

mjesto u momčadi.

Nadam se da se u tome i uspjelo.

LITERATURA:

1. Boženko, A.(1986): Rad sa mlađim uzrasnim kategorijama u fudbalu, Sportska knjiga,

Beograd.

2. ENCIKLOPEDIJA FIZIČKE KULTURE – poglavlje «NOGOMET».

3. Gabrijelić, M (1964): Nogomet – teorija igre, Zagreb.

4. Gabrijelić, M. i sur: Škola nogometa I izdanje, Sportska štampa, Zagreb.

5. Jerković, S.(2003): Teorija tehnike nogometa, metodika obuke tehnike, vježbe i

kompleksi, skripta za potrebe studenata KF, Zagreb.

6. Laws of Association Football – Guide for players and referees 1996 – 1997, GB.

7. Perčić, A: Tehnika i taktika nogometa, skripta prema predavanjima dr. Gabrijelića.

18

19