dragutin pavličević hrvatske kuĆne/obiteljske...

Dragutin PavličevićHRVATSKE KUĆNE/OBITELJSKE ZADRUGE II.

(nakon 1881.)

Hrvatske ku�ne (obiteljske) zadruge II.indb 1 3. 5. 2010. 13:35:39

NakladnikGolden marketing‑Tehnička knjiga

Jurišićeva 10, Zagreb

Za nakladnikaAna Rešetar

UrednikIlija Ranić

Recenzentiprof. dr. sc. Hrvoje Matković

prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović

Knjigu objavljujemo u suradnji s Institutom društvenih znanosti “Ivo Pilar” u Zagrebu

Copyright © 2010., Golden marketing‑Tehnička knjiga, ZagrebSva prava pridržana

ISBN 978‑953‑212‑402‑6

Ilustracija na naslovnoj stranici: rekonstrukcija tipičnog zadružnog kućišta u Slavoniji s kraja 19. stoljeća, crtež Šime Puljića


Dragutin Pavličević

HRVATSKE KUĆNE/OBITELJSKE

ZADRUGE II. (nakon 1881.)

Golden marketing‑Tehnička knjiga Zagreb, 2010.


5

Sadržaj

Predgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Literatura o zadružnom pitanju (nakon 1989.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

I. ZADRUžNO PITANJE OD SJEDINJENJA VOJNE KRAJINE DO NOVOG ZAKONA (1881.–1889.) . . . . . . . . . . . 19

1. Novine o kućnim zadrugama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

2. Odgovori na Spomenicu o regulaciji seljačkog posjeda. . . . . . . 31

3. Hrvatski sabor 1888. o potrebi rješavanja zadružnog i agrarnog pitanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

4. Temeljna obilježja zadružnog zakona iz 1889. . . . . . . . . . . . . . 51

5. Fran Vrbanić i drugi o Zakonu o zadrugah iz 1889.. . . . . . . . . 61

II. KUĆNE ZADRUGE U RAZDOBLJU OD DONOŠENJA ZADRUžNOG ZAKONA DO NOVELE O ZADRUGAMA (1889.–1901.). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67

1. Pregled zadružnog pitanja po županijama . . . . . . . . . . . . . . . . 69

2. Zadružne diobe u upravnim i sudskim spisima (1881.–1901.) 92

3. Radićeva Osnova i Lovretićev Otok o kućnim zadrugama. . . . 101

4. Saborska rasprava o zadružnoj Noveli (1902.) kao dopuna Zakonu ob zadrugah iz 1889. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113

5. Temeljna obilježja Zakona o promjeni, odnosno nadopunjenju nekih ustanova Zakona od 9. svibnja 1889. o zadrugah. . . . . . 119

III. KUĆNE ZADRUGE OD DONOŠENJA ZADRUžNE NOVE LE DO KRAJA PRVOGA SVJETSKOG RATA (1902.–1918.) . . . . . . . . 123

1. Pregled zadružnog pitanja po županijama . . . . . . . . . . . . . . . . 125

2. Statistički iskazi i pravna raščlamba zadružnog pitanja na početku 20. st. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141


HRVATSKE KUĆNE/OBITELJSKE ZADRUGE II. (nakon 1881.)

6

3. Zagorsko‑prigorska zadruga – skupčina – družina . . . . . . . . . 153

4. Kućne zadruge izvan Hrvatske i Slavonije . . . . . . . . . . . . . . . . 163

IV. KUĆNE ZADRUGE U MEđURATNOM I RATNOM RAZDOBLJU (1919.–1945.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181

Uvodno objašnjenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183

1. Tončićevi pokušaji za pokretanje zadružnog pitanja – iskazi o stanju zadruga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185

2. Hrvatski autori o zadrugama u međuratnom razdoblju . . . . . 189

3. Domladovac, Kraljičković i Duvnjak‑Pilipčević – tri zadružna modela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198

4. Šokačko‑bunjevačke kućne zadruge . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209

V. UKIDANJE KUĆNIH ZADRUGA U PORATNOM RAZDOBLJU (NAKON 1945. GODINE). . . . . . . . . . . . . . . . . 239

1. Poništavanje građanskih zakona omogućilo je rastroj kućnih zadruga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241

2. Sudske teškoće i dvojbe u rješavanju zadružnih pitanja . . . . . 245

3. Put prema podruštvljenju agrarne proizvodnje i socijalističke preobrazbe sela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247

4. Pravna objašnjenja za ukidanje kućnih zadruga . . . . . . . . . . . 250

5. Ponegdje su se kućne zadruge ipak održale . . . . . . . . . . . . . . . 252

6. Osim kućnih postojale su i druge zadruge . . . . . . . . . . . . . . . . 259

VI. PRILOZI O KUĆNIM ZADRUGAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275

Zaključak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 323

Summary. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 329

Zusammenfassung . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 335

Popis skraćenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343

Kazalo osobnih imena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345

Kazalo zemljopisnih naziva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Bilješka o autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .


7

Predgovor

Knjiga Hrvatske kućne zadruge I. (do 1881.) objavljena je 1989. godine kao zajedničko izdanje Sveučilišne naklade Liber i Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje je tema bila prijavljena kao znanstveni projekt u sklopu buduće sinteze cjelokupne hrvatske povijesti.

Potkraj sedamdesetih godina opredijelio sam se za istraživanje naše slabo obrađene socijalne i agrarne povijesti i desetak godina prikupljao građu, istraživao u arhivima i pronalazio ljude koji su živjeli u zadrugama kako bih ih anketirao. Namjeravao sam tada obraditi cjelokupnu proble‑matiku kućnih zadruga od prvih zapisa do njihove konačne likvidacije u doba socijalističke Jugoslavije nakon 1945. Težište sam stavio na građan‑sku Hrvatsku i Slavoniju i Hrvatsko‑slavonsku Vojnu krajinu u sklopu on‑dašnje Austro‑Ugarske do 1918. te sve ono što se zbivalo sa zadrugama u monarhističkoj i socijalističkoj Jugoslaviji. Međutim, široko područje i go‑lema građa prinudili su me da idem postupno i zbog toga sam prvu knji‑gu zaključio sa 1881., kad je bivša Vojna krajina sjedinjena s maticom‑ze‑mljom Hrvatskom i Slavonijom.

Rukopis te prve knjige bio je dovršen oko 1985. godine, ali nisam našao izdavača koji bi se usudio izdati knjigu pod tim naslovom i prihvatiti ime pisca. Naime, uznastojao sam na imenu “hrvatske kućne zadruge”, što ta‑da nije bilo politički uputno. Osim toga, kao povjesničar bio sam suspen‑diran i tada pod određenim političkim embargom kao sudionik hrvatskog narodnog pokreta iz 1971. godine. Ipak, u osvit demokratskih promjena 1989. našlo se zaobilazno rješenje za koje zahvaljujem pok. gospođi Veri Čičin‑Šain i književniku Nikici Petraku, tadašnjim urednicima u poduze‑ću Liber koje je tada bilo u likvidaciji. Oni su sročili ugovor prema kojem se moralo tiskati sve ono što je dotada bilo ugovoreno. Zato je kao jedan od izdavača naznačen Ljubomir Šegović, tada likvidacijski direktor. Knjiga je otisnuta na prijelazu iz 1989. u 1990. godinu i usprkos tadanjem burnom vremenu bila uskoro predstavljena u Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu kao kapitalno djelo, kako ga je nazvao tadanji rektor prof. dr. sc. Zvonimir Še‑parović. Imala je brojne pozitivne recenzije u zemlji, tada još uvijek SFR Jugoslaviji, a zatim i u inozemstvu, od Rusije do SAD‑a. U slobodnoj i de‑mokratskoj Republici Hrvatskoj dobila je 1992. prvu, upravo utemeljenu nagradu za znanost, koja je nosila ime Bartola Kašića koji je još 1612. opi‑sao jednu hrvatsku kućnu zadrugu.



8

U predgovoru prvoj knjizi istaknuo sam da želim obraditi sve o zadru‑gama do 1941. kad su, na neki način i službeno nestale, a ne samo do spo‑menute 1881. godine. Ujedno sam dodao kako će biti obuhvaćena građan‑ska ili civilna Hrvatska (i Slavonija), a ako knjiga bude prihvaćena, da ću nastaviti sve do nestajanja kućnih zadruga kao ustanova. Međutim, poli‑tičke promjene 1991. koje su imale strukturalno značenje, stvaranja slo‑bodne i demokratske Republike Hrvatske i teški Domovinski rat zahtije‑vali su obradu i afirmaciju povijesti te nove hrvatske države i u zemlji i u svijetu. Tom su se pozivu odazvali poglavito povjesničari koji su imali po‑litičkih teškoća u bivšem komunističkom sustavu, a sad su mogli slobodno pisati i objavljivati svoje radove, izraditi nove udžbenike i sintetičke prika‑ze povijesti na hrvatskom i drugim jezicima.

I umjesto nastavka i izrade druge ili možda treće knjige o hrvatskim kućnim zadrugama, govorili smo i pisali o hrvatskoj državnosti tijekom stoljeća, o hrvatskim granicama, o hrvatsko‑srpskim odnosima i sličnim dotad uglavnom zabranjenim temama. Bilo je potrebno obnoviti rad povi‑jesne sekcije u Matici hrvatskoj, utemeljiti nove institute i sveučilišne stu‑dije, prirediti programe i udžbenike za povijest u svim stupnjevima škola itd. Osobno sam napisao prvu sintezu povijesti Hrvatske u demokratskoj Hrvatskoj 1994., koja je dosad tiskana u četiri izdanja, a prevedena je i na strane jezike, zatim kratku povijest Hrvatske na engleskom i njemačkom te povijest Bosne i Hercegovine 2000. Tek kad mi je 2007. Golden marke‑ting‑Tehnička knjiga objavio opsežnu sintezu Hrvati i Istočno pitanje vratio sam se privremeno napuštenoj problematici kućnih zadruga za koju sam već imao mnogo prikupljene građe.

Dakle, poslije 18 godina ponovno sam se prihvatio te teme, a kako je prvo izdanje odavno rasprodano, u uredništvu Golden marketing‑Tehnič‑ke knjige zaključeno je da se prva knjiga prihvati kao cjelina u neizmije‑njenom sadržaju i da joj se doda i druga i tako zaokruži zadružna proble‑matika u cjelini.

Moram napomenuti da je prva knjiga pisana u skladu s ondašnjim mo‑gućnostima i ograničenjima na koje se danas gleda drugačijim očima. Da‑nas bih, vjerojatno, svemu tome pristupio ponešto drugačije, ali za potpu‑nu revalorizaciju nisam imao ni vremena ni mogućnosti. Ipak, mislim da će uz ovu napomenu i taj sadržaj biti prihvatljiv.

Budući da je u prvoj knjizi popisana i obrađena gotovo sva literatura o kućnim zadrugama do koje sam tada uspio doći, u uvodnom dijelu druge knjige dodao sam samo ono što je objavljeno poslije toga. Inače, o kućnim zadrugama malo je toga napisano i objavljeno. U drugoj knjizi prije svake veće teme nema malih uvodnih tekstova nekog autora, svojevrsnog mota jer sam ih uporabio većinom u prvoj knjizi. Osim toga, u drugoj knjizi je zadružno pitanje prošireno izvan Hrvatske i Slavonije i izvan današnje Re‑publike Hrvatske, pa je uzeta u obzir i Dalmacija, bivša Dubrovačka Repu‑blika te Bosna i Bačka, tj. Hrvati u njima, ali i zadruge Srba u Hrvatskoj. Nisu obuhvaćeni Hrvati u Istri, Boki kotorskoj, Međimurju, Baranji, Her‑cegovini gdje uglavnom ili nije bilo zadruga ili do sada nisu istražene.


Predgovor

9

Prva je knjiga imala odjeka među pravnicima, sociolozima sela i eko‑nomistima, a ponajmanje među etnolozima koji su je uglavnom zaobilazili. Nadam se da s drugom knjigom neće biti tako jer su iskorišteni ne samo povijesni, pravni i sociološki zapisi nego i sva bitna etnološka literatura bez koje se ne bi mogla obraditi ova tema.

Zbog bolje obaviještenosti dosadanjem naslovu knjige uz ono “kućne” kojim se služe pravnici, povjesničari, sociolozi i ekonomisti dodat ćemo u zagradi i “obiteljske” koji rabe uglavnom etnolozi. S obzirom na to da se‑ljačko, ruralno društvo ne ostavlja iza sebe mnogo pisanih tragova, morao sam osamdesetih godina 20. stoljeća provesti anketu uglavnom na područ‑ju Slavonije i Konavala. Na kraju dodajem da je razdoblje prve Jugoslavi‑je ovdje prvi put obrađeno, da većih radova i doktorata uglavnom nije bilo. Iznimka je teza pravnika dr. Drage Kalčića Kućne zadruge u Hrvatskoj ko‑ja će mi olakšati obradu tog razdoblja u kojem se tradicijski, kolektivistički način zadružnog života sukobio s tadanjim komunističkim kolektivizmom u kojem zadruge nisu bile ni potrebne ni poželjne.

Zahvaljujem upravi i djelatnicima Hrvatskog državnog arhiva u Zagre‑bu i njegovu odjelu u Požegi, Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, te Etnograf‑skom muzeju u Zagrebu, Muzeju Brodskog Posavlja u Slavonskom Brodu, Muzeju Moslavine u Kutini i pojedinim suradnicima koji su mi odgovorili na anketu kao i drugima koji su mi odstupili dokumente i fotografije čija se imena nalaze u knjizi. Isto tako zahvaljujem uredniku Iliji Raniću na ulo‑ženom trudu i ideji da se prva knjiga ponovno tiska, a druga napiše, te re‑cenzentima prof. dr. Hrvoju Matkoviću i prof. dr. sc. Zvonimiru Šeparoviću na korisnim savjetima. Bez razumijevanja izdavača i suradnika‑izdavača kao i pomoći nadležnog Ministarstva ne bi bilo ove knjige koja je po svojoj dokumentiranosti i interdisciplinarnosti rijetka pojava u našoj znanosti, poglavito onaj dio koji se bavi problemima hrvatskog sela i seljaštva.

U Zagrebu, studeni 2009.Autor


Dvogodišnji autor s majkom Marijom pred rodnom, zadružnom kućom (1934.) u Luci Krmpotskoj kraj Novog Vinodolskog


11

Literatura o zadružnom pitanju (nakon 1989.)

U prvoj knjizi, objavljenoj 1989., dan je popis literature u kojoj sam do‑tada pronašao priloge o kućnim zadrugama i njima bliskim temama. U ovom odlomku donosim popis knjiga, rasprava, članaka i recenzija objavlje‑nih nakon izlaska prve knjige. Takvih je radova bilo vrlo malo i nisu pokre‑nuli ili riješili ni jedno bitno pitanje ili temu. Neposredno prije objavljena je knjiga Ognjeslava Utješenovića Ostrožinskog u hrvatskom prijevodu,1 o

1 Kućne zadruge su postojale i u sjeverozapadnoj, kajkavskoj Hrvatskoj, točnije u Hrvat‑skom zagorju, Prigorju, Turopolju i Pokuplju, zatim u Banovini, Kordunu, Lici te u Dal‑maciji, Dubrovačkoj Republici, Bosni i Hercegovini, kako kod Hrvata tako i kod Srba. Kako bi se pokazale razlike u načinu života, rada, običajima, diobama te u nazivlju obra‑đene su kao primjer zadružne zajednice u Hrvatskom zagorju, Prigorju, u Poljicima po‑kraj Splita, u Konvalima, Bukovici i “Turskoj Hrvatskoj” koju danas nazivaju Bosan‑skom krajinom. Zajedničko im je da je većina zadruga podijeljena do kraja 19. stoljeća, znatan dio do 1918., a samo su rijetke postojale do 1941. godine i poslije.

U razdoblju od 1918. do 1945., tj. u Kraljevini SHS do 1929., odnosno Kraljevini Jugo‑slaviji do 1941. i otada u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nastavlja se rastrojstvo i nestaja‑nje kućnih zadruga. Uzalud su hrvatski znanstvenici poput D. Tončića i drugih nasto‑jali nastaviti djelatnost bivše hrvatske zemaljske vlade, usporiti i pravno regulirati taj proces jer ministarstvo pravosuđa i vlada u Beogradu nisu bili za to zainteresirani i ni‑su ništa poduzeli. U tih 27 godina nije donesen ni jedan zakon ili zakonska uredba o za‑drugama, nego se samo nastavila bogata sudsko‑gruntovnička praksa oko dioba, ali na starim propisima iz 1889. i 1902. godine.

O kućnim zadrugama pisali su u međuratnom razdoblju osim Tončića i pravnici Stro‑hal, Krbek i Krišković, te političari poput Predavca i Tanaya, zatim etnolozi Švob, Pe‑trić, Franić, Gavazzi i sociolog Tomašić, a objavljeni su i opisi zadruga u Slavoniji i dru‑gim krajevima po uzoru na Osnove A. Radića (Markovac, Čajkovac). Unatoč tomu, diobe se nastavljaju, ali u nekim slabije razvijenim krajevima poput Posavine, Požeštine, Li‑ke, Bosanske Posavine, Bačke još uvijek postoje kućne zadruge.

Ljudski gubitci u oba svjetska rata osjećaju se još desetljećima i bili su jedan od važni‑jih činitelja u nestajanju zadružnog života. Međutim, na to su djelovale i epidemije poput španjolske groznice/gripe dvadesetih godina te druge bolesti kao što je bila tuberkuloza. Zbog toga kao i zbog sve manjeg nataliteta ili bijele kuge neke su zadruge doslovce izu‑mrle. U tridesetim godinama na to djeluje i gospodarska kriza, nerodica, glad te prese‑ljavanje i iseljavanje. Te gubitke nisu mogli nadoknaditi u plodnijim krajevima ni dose‑ljenici iz pasivnih predjela Hrvatske, Bosne i Hercegovine, iako su neki od njih prihva‑ćali zadružni način života.

Budući da je AVNOJ na svom zasjedanju 1943. u Jajcu poništio sve bivše građanske za‑kone, to je potvrđeno i provedeno u praksi kad su 1945. komunisti preuzeli vlast u FNR Jugoslaviji. To se odnosilo i na kućne zadruge za koje je odlučeno da više pravno ne po‑stoje iako su i dalje živjele u narodu. Sudovima je naloženo da zadružna pitanja, poglavi‑to diobe i nasljeđivanje, rješavaju prema odredbama građanskog prava. To nije bilo lako izvedivo, pa su se sudovi služili i odredbama zadružnih zakona iz 1889. i 1902. godine. Dakle, postojalo je dvojstvo odlučivanja koje je često izazivalo nesporazume i zbrku.

Kad je utvrđeno da ipak postoji znatan broj zadruga, naređeno je da se popišu i čim prije likvidiraju te da se počne raditi na osnivanju seljačkih radnih zadruga (SRZ) prema so‑



12

kojoj su sociolozi, povjesničari i političari odmah pokrenuli raspravu.2 U to doba zanimanje za kućne zadruge bilo je veliko, čemu je pridonijela i mo‑ja prva knjiga.

Prvi veći rad iza toga bila je knjiga Ante Kneževića Šokački stanovi3 i u njoj manji odlomak Seoske kućne zadruge.4 U toj knjizi autor je opisao, ocrtao, snimio sve ono što je bitno za zadružne stanove i njihove vlasnike – zadruge. U nekoliko važnijih poglavlja poput Obitavanje i gospodarenje na stanu, Značenje stanova i posljedica stanarenja dao je podatke o načinu života, rada, reda, prehrane u zadruzi, društvenog života i svega onoga što objašnjava unutarnje odnose u kućnim zadrugama.

Gotovo istodobno objavio sam opširniju studiju o “Elaboratu Mojsija Baltića o kućnim zadrugama”5 koju je on kao pravnik napisao na poziv banske vlade iz Zagreba, a na poticaj bana Josipa Jelačića. Oni su nasto‑jali dokazati da upravo 1852. proglašeni građanski zakonik ne može biti uveden u Hrvatsku i Slavoniju jer imaju svoje tradicijsko zadružno pravo. Baltić je tada bio virovitički dožupan sa sjedištem u Osijeku, a zatim na‑mjesnički savjetnik, gdje se izravno upoznao sa zadružnim životom. Za razliku od Utješenovića, Baltić je smatrao da se u novim okolnostima, na‑stalim nakon ukidanja feudalizma, zadruge ne mogu održati.6

vjetskom uzoru. To se pojačalo 1948. kad je izbio spor između SSSR‑a i Jugoslavije kako bi se dokazalo da se i u njoj provode mjere socijalističke kolektivizacije na selu. Počelo je nasilno utjerivanje seljaka u SRZ‑ove, poglavito onih starješina kućnih zadruga koji su imali najviše zemlje. S obzirom na to da su se opirali ulasku u zadrugu novog tipa, mno‑gi su zatvarani pa čak i ubijani.

Kad se nakon nekoliko godina spoznalo da taj projekt u Jugoslaviji ne može uspjeti, na‑ređeno je ukidanje SRZ‑ova i njihovo pretvaranje u opće poljoprivredne zadruge (OPZ) i poljoprivredne kombinate (PIK) koji će preuzeti svu agrarnu proizvodnju na selu. Una‑toč agrarnoj reformi, oduzimanju viška zemlje iznad 17 jutara, povećanju poreza i otku‑pu hrane koji se nekad pretvarao u otimanje, komunističke vlasti nisu uspjele utjerati veći broj seljaka u SRZ‑ove i sasvim likvidirati postojeće kućne zadruge, koje su se odr‑žale u ponekim dijelovima zemlje, a poglavito u Brodskom Posavlju i Konvalima.

U Hrvatskoj su postojale još neke vrste zadruga osim kućnih. Od početka 20. st. osniva‑ju se kooperativne, poljodjelske, kreditne i druge čije osnivanje potpomaže Crkva, gos‑podarsko društvo i političari, posebice Hrvatska seljačka stranka braće Radića. One su prihvaćale zadružni sustav koji je u Njemačkoj potkraj 19. st. predlagao F. W. Reiffeisen i pomagale seljacima u dobivanju povoljnih kredita. Komunističke su vlasti poslije 1945. nastojale iskoristiti zadružnu tradiciju i umjesto kućnih i kooperativnih zadruga prema sovjetskom uzoru osnivati SRZ‑ove. Na primjeru dvaju takvih SRZ‑ova u Gundincima i jednog u Pleternici, dakle u Slavoniji, pokazali smo kako je taj projekt socijalističke kolek‑tivizacije bio politički, radni i organizacijski promašaj koji je prekinut 1953. direktivom i umjesto hrvatskih kolhoza i sovhoza osnivaju se ili obnavljaju opće poljoprivredne zadru‑ge i poljoprivredno‑industrijski kombinati kao novi oblik agrarne proizvodnje na selu.

Tako je nestalo starih, tradicijskih kućnih zadruga kao posebnog fenomena hrvatskog sela, ali ne i ideje udruživanja ljudskih i novčanih snaga u poljodjelskoj proizvodnji koja je i danas aktualna. Zajedništvu rada i života u kućnim zadrugama presudilo je ne samo vrijeme nego i sustav kojem je u temelju bio kolektivizam, ali ne u slobodnom udruživa‑nju nego nametnutom i nasilno provođenom. (Kućne zadruge. Vojna krajina – K. Marx, Utješenović, Zagreb 1988., 279.)

2 Naše teme XXXIII, 1989. Tu je i članak D. Pavličevića “Pokušaj tipizacije kućnih za‑druga”, 197‑205.

3 županja 1990., 293.4 Isto, 10‑11. Autor je prihvatio naziv “kućne”, a ne obiteljske zadruge kojim se služe etno‑

lozi.5 Arhivski vjesnik XXXIV, Zagreb 1990., 9‑30.6 To je tvrdio još 1852., dakle sedam godina prije objavljivanja Utješenovićeve knjige na

njemačkom jeziku.



13

Knjiga Hrvatske kućne zadruge I. imala je odjeka u hrvatskome tisku. Donosimo presliku prvog nastavka serijala u Vjesniku od 26. lipnja 1990. koji je potaknuo i priredio urednik Miroslav Ležaja



14

U populariziranje hrvatskih kućnih zadruga uključio se urednik u Vjesniku Miroslav Ležaja, na čiji sam prijedlog priredio podlistak u 22 na‑stavka pod naslovom “život Hrvata u kućnim zadrugama” s podnaslovom “Još neispisana socijalna povijest”.7 Tu su objavljene i brojne ilustracije i originalni zapisi, dokumenti o zadružnom životu, pa taj niz članaka ima značenje prave knjige.8 U više navrata govorio sam i na Radio Zagrebu što je sve zajedno s knjigom pojačalo zanimanje novina,9 domaćih časopisa,10 te recenzije u Austriji,11 Njemačkoj, Rusiji,12 i drugdje.13

Budući da je u Dugom Selu župnik bio Josip Zorić, svećenik, pisac i pra‑vaški zastupnik, kojeg spominjem u prvoj knjizi, nastavio sam istraživa‑ti i popularizirati i njega i tu sredinu.14 Tako je nastala moja rasprava “O djelovanju Gospodarskog društva u Dugom Selu sredinom XIX. stoljeća”15 gdje se isticao J. Zorić, a u kojoj sam dao i opis kućnih zadruga u tom kraju. Članak je u nekoliko nastavaka prenio i mjesni list Dugoselska kronika.16 Tada je obnovljeno sjećanje na Zorića kao književnika, u čijim se djelima zrcalio temeljni problem hrvatskog sela tog doba, a to je raspadanje kućnih zadruga i siromašenje bivših zadrugara.17

Iduće godine objavio sam studiju “Krajiško zadružno zakonodavstvo”18 u kojoj sam istaknuo posebnosti tih zakona u odnosu na one u građan‑skom dijelu Hrvatske: od temeljnog krajiškog zakona na njemačkom jezi‑ku iz 1807., preko posebnih zadružnih zakona iz druge polovice 19. st. do zakona iz 1889. koji je bio zajednički i za građanski i za bivši krajiški dio Hrvatske i Slavonije.19 Za pododbor Matice hrvatske u Križevcima napi‑sao sam raspravu o zadrugama u tom potkalničkom području u kojem su živjeli brojni seljaci‑plemići, ali ona do danas nije objavljena.20

7 Od 26. lipnja do 17. srpnja 1990. godine.8 Preuzete su iz Pavličevićeve i Utješenovićeve knjige, iz Evansova i drugih putopisa, te iz

Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu.9 Srećko Ljubljanović, “život hrvatskog seljaštva”, Vjesnik 20. studenog 1990. Franko Mi‑

rošević, “Povijest običnog čovjeka”, Školske novine 3, 8. siječnja 1991. Josip Tropčić, “Ka‑pitalno djelo o povijesti našeg sela”, Moslavački list, 20.rujna 1990. Kutina; Tomislav Ra‑donić, “Zajednica više obitelji i generacija”, Požeški list 26, 30. lipnja 1994.

10 Josip Buturac, “Hrvatske kućne zadruge I”, Marulić – Hrvatska književna revija 2, 1991; Josip Vrbošić, “Hrvatske kućne zadruge I”, Pravni vjesnik 6(2), 1990; Jasna Čapo‑žme‑gač, “Hrvatske kućne zadruge I”, (do 1881.), Narodna umjetnost 28, 1991.

11 Karlo Kaser, “Ein Lebenswerk über die Zadruga in Kroatien”, Österreichische Osthefte, Jahrgang 33, Wien, 1991.

12 Vladimir I. Freidzon, “Horvatskie domašnie zadrugi, T. 1 (do 1881.)”, Sovetskoje slavja‑novedenie 1990.

13 U Sloveniji je objavljena recenzija u Zgodovinskom i časopisu 45, 1991.14 Održao sam predavanje o J. Zoriću u Gradskoj knjižnici, a zatim mu je Družba “Braća

Hrvatskog Zmaja” otkrila spomen‑ploču na župnom dvoru u Dugom Selu.15 Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Sveučilišta u Zagrebu 24, 1991.16 God. VII, rujan i listopad 1991.17 Popularizirani su njegovi prozni radovi poput romana Mijo i Jagica, Segregacija u Jurje‑

vici, Ruža i dr. koji govore o seoskom životu i njegovim problemima potkraj 19. st., a po‑glavito o raspadanju kućnih zadruga i njegovim posljedicama.

18 Radovi Zavoda za hrvatsku povijest... 25, 1992.19 O tim krajiškim zakonima vidi u prvoj knjizi.20 O potkalničkim kućnim zadrugama pisala je Mara Hećimović‑Seselja u Križevačkom

zborniku II, Križevci 1982.



15

Etnološki zavod Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu objavio je 1992. knjigu Seljačke obiteljske zadruge, izvorna građa za 19. i 20. stolje‑će 2 koju su priredile Jasna Andrić, Milana Černelić i Tihana Petrović. U njoj su opisane kućne zadruge iz sedam mjesta u raznim predjelima Re‑publike Hrvatske (Vrlika, Vojnić, Krašić, Bjelovar, Valpovo i Sikirevci21 te jedna zadruga u selu Tavankutu u Bačkoj, gdje žive Hrvati‑Bunjevci).22 Svi su se autori držali uobičajenog etnološkog modela, a to znači opisati proš‑lost, postanak zadruge, njezinu imovinu i gospodarske zgrade, način gos‑podarenja, život u zadruzi, održavanje reda i diobu. Oni zadruge nazivaju dvojnim imenom, tj. i seljačkim i obiteljskim, što nije ni jedina ni potpuna oznaka.23 Za istraživača zadruga i života u njima najvažniji su odlomci ko‑ji govore o unutarnjem ustrojstvu zadruga, o životu i poretku u njima, o diobama i njihovim uzrocima te njihovu nestanku.24 To je bio vrijedan, ali nažalost rijedak pothvat.

Istodobno uz umnoženi rukopis Miljenka Šanteka iz naselja Rudeš,25 profesori i suradnici Etnološkog zavoda i Odsjeka na Filozofskom fakulte‑tu organizirali su okrugli stol26 o tome selu‑naselju s namjerom da se kuća bivše zadruge Šantek pretvori u muzej kućnih zadruga i tako očuva kao nacionalno kulturno dobro.27 U prilogu su posebne preslike diobe te zadru‑ge iz 1868. godine kada su one na rubnim dijelovima grada Zagreba bile u punom jeku.

Veću studiju o kućnima zadrugama na području bivše Vojne kraji‑ne objavio sam 2000. godine pod naslovom “Kućne zadruge u Brodskom Posavlju”.28 Ta studija sadržava i opise zadružnog života koje su napisali autori iz toga kraja, npr. Brlići ili Dragutin Tadijanović, ali i oni koji su po‑hodili taj dio Slavonije poput Britanca Evansa ili Mihovila Pavlinovića. U studiji su objavljeni i rezultati ankete koju sam na temelju upitnika proveo još 1984. godine. Uredništvo toga brodskog zbornika dodalo je više ilustra‑cija i crteža zadružnih zgrada iz Muzeja Brodskog Posavlja. Služio sam se

21 To su uz spomenutu M. Černelić i A. Barbarić, A. Stojanović, S. Janjić, T. Stepinac, đ. Pa‑lošija, žarko Španiček (A. Stojanović ima dva priloga).

22 To je zadruga Balažević‑Marinkić iz sela Tavankuta nedaleko od Subotice.23 Nije mi prihvatljivo to nazivlje, ali ne samo zato što je to slično srpskom jeziku gdje se

tako zovu porodične zadruge nego i zato što je obitelj uži pojam. Naime, više obitelji čini jednu zadrugu. U njoj mogu biti i oni članovi koji nisu u obitelji, nemaju čak ni isto pre‑zime, ali mogu biti u kući, odnosno u kućnoj zadruzi. Pojam seljačke previše podsjeća na seljačke radne zadruge u doba kolektivizacije sela poslije 1945. godine. Znano je da po‑stoje i gradske i plemićke zadruge kojima je također temelj života i rada kuća, tj. kućna zadruga. Porodica je, pak, hrvatska riječ, širi pojam od obitelji koji obuhvaća: a) potom‑stvo zajedničkih daljih ili bližih predaka istog prezimena, svekoliku rodbinu, rod; b) u zoologiji i botanici kategorije srodnih biljaka, odnosno životinja; c) skup proizvoda nasta‑lih u jednom proizvodnom programu.

24 Ti su opisi uglavnom kraći i bez uzročno‑posljedičnih razmatranja koja bi govorila o uzro‑cima, povodima i načinu diobe.

25 Rudeš je nekoć bilo selo na zapadnom rubu Zagreba, a danas je gradska četvrt iza koje je već niknulo nekoliko naselja.

26 Tom prigodom izlagali su etnolozi M. Svirac i J. Andrić, povjesničar D. Pavličević, Mi‑ljenko Šantek kao autor rukopisa i Z. Majcen.

27 Dva posljednja predavača predložili su da se stara škola u Rudešu, nekadanja zadružna kuća zadruge Šantek pretvori u lokalni muzej, ali koliko znam to nije učinjeno.

28 Zbornik radova sa znanstvenog skupa u Slavonskom Brodu u povodu 750. obljetnice pr‑voga pisanog spomena imena Broda 1994., Slavonski Brod 2000., 213‑232.



16

i knjigom pokojnog Stjepana Krpana iz Gornjih Andrijevaca, u kojoj piše o zadružnom životu u tom selu nedaleko od Broda.29

U novije vrijeme još sam tri puta pisao o kućnim zadrugama u Hrvat‑skoj. Prva dva rada govore o počecima hrvatskoga zadružnog zakonodav‑stva početkom šezdesetih godina 19. stoljeća. To su “Počeci hrvatskoga zadružnog zakonodavstva u doba bana Josipa Šokčevića (1861. – 1867.)”,30 “Ivan Perkovac u Hrvatskome saboru 1861.”31 i “Hrvatska književnost o ži‑votu u kućnim zadrugama”.32 Sva se tri rada uz manje dopune temelje na rezultatima istraživanja obrađenih u prvoj knjizi Hrvatske kućne zadruge, objavljenoj 1989. godine.

Prvi dio knjige Hrvatske kućne zadruge recenzirali su i pravnici, profe‑sor Pravnog fakulteta iz Osijeka Josip Vrbošić33 i bivši predsjednik Ustav‑nog suda Republike Hrvatske Jadranko Crnić.34 Obojica su istaknuli kako je knjiga iznimno korisna i za pravnike i pravne teoretičare. Među osta‑lim, Jadranko Crnić je istaknuo da knjiga donosi “raskoš podataka, kriti‑ka i važnih priloga” i da unatoč tomu što je nije “pisao pravnik” može “dati vrijedan doprinos povijesti prava”, a čitatelj ostaje “zadivljen bogatstvom nalaza” koje knjiga “pravno i povijesno pruža”.

Potaknut podatcima iz moje knjige koju je recenzirao, Crnić je objavio i dva stručna priloga kojima je pokušao dati prinos sudskoj praksi koja je katkad bila u procijepu između zakona o zadrugama iz 1889. i zakona i uredaba donesenih poslije 1945. godine. To su “Postupak brisanja zadruž‑nog svojstva kućne zadruge i ekstabulacije”35 i njemu blizak “Nasljeđivanje člana kućne zadruge” zajedno s Anom Marijom Končić.36

U proljeće 2008. izašao je Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije kao tematski broj s podnaslovom “Od obiteljskih zadruga do zadrugarstva”. Uvodne članke napisali su Vladimir Dugalić (Zadrugarstvo) i biskup Ma‑rin Srakić o nasilnom gušenju postojećih kućnih zadruga i utjerivanju se‑ljaka u seljačke radne zadruge.37 Objavljeni su i odlomci iz moje prve knji‑ge Hrvatske kućne zadruge,38 zatim prilog Luke Marijanovića o zadružnom životu,39 Anice Bilić o zadrugama u našoj književnosti,40 Vinka Perinića o

29 Narodna starina Gornjih Andrijevaca, Slavonski Brod 1990.30 “Hrvatski ban Josip Šokčević”, Zbornik radova HAZU, Zagreb‑Vinkovci 2000., 257‑301.31 Zaprešićki godišnjak 1999., Zagreb 2000., 85‑96.32 Zbornik znanstvenih, stručnih i književno‑umjetničkih radova bivših učenika i profesora

požeške Gimnazije I, Požega 2003., 319‑348.33 Pravni vjesnik 6(2), 1990., 271‑272.34 Zakonitost (45) 1991., 2‑3, 324‑325.35 Hrvatska pravna revija, veljača 2003. Budući da se pitanje zadružnog vlasništva rješava

prema zakonima iz 1889. i 1902., kojih su teško dostupni, pravnici daju povremeno upu‑te, npr. M. žuvela, “Zajedničko vlasništvo – kućne zadruge”, Informator 3276‑3277, 31. srpnja i 3. kolovoza 1985.

36 U knjizi Zakon o nasljeđivanju, II. izdanje, Organizator, Zagreb, 2005.37 “A sad moraš dobre volje, na rižino polje”. To je dio pjesme rugalice koju je narod sročio

kad je silom tjeran na sadnju riže na Jelas‑polju pokraj Slavonskog Broda.38 “Hrvatske kućne zadruge u 19. stoljeću”, povijesno teorijski pregled, 323‑330.39 “Zadružni život u kućnim ili obiteljskim zadrugama”, 331‑336.40 “Hrvatske kućne zadruge u povijesnom pamćenju”, 339‑342.


Dragutin PavličevićHRVATSKE KUĆNE/OBITELJSKE ZADRUGE II.

(nakon 1881.)

Nakladnik Golden marketing‑Tehnička knjiga

Zagreb, Jurišićeva 10tel.: 01/4810‑819, 4810‑820

faks: 01/4810‑821 e‑mail: [email protected]

www.gmtk.net

Grafički urednik Nenad B. Kunštek

Lektorica Kata Zalović Fišter

Likovno rješenje korica Studio Golden

Tisak i uvez Profil, Zagreb

svibanj 2010.

CIP zapis je dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne

knjižnice u Zagrebu pod brojem 737340.


dragutin pavličević hrvatske kuĆne/obiteljske...

Documents