1 | S t r a n a
SEDAMDESET GODINA SAMOSTALNOSTI GRAĐEVINSKOG FAKULTETA UNIVERZITETA U BEOGRADU
Božić, B., Univerzitet u Beogradu, Građevinski fakultet
Uvod
Građevinski fakultet Univerziteta u Beogradu je
najstarija i najviša obrazovna i naučna institucija
u oblasti građevinarstva i geodezije u Srbiji.
Počeci nastave iz oblasti građevinarstva na ovim
prostorima vezuju se za 1846. godinu, kada je
Knjaz Srpski Aleksandar Karađorđević ukazom
osnovao ‟Indžinirsku školu‟ u Beogradu. Stoga
se ova godina nalazi i na grbu Fakulteta uz
latinske reči - studere, docere, aedificare, koje
simbolizuju delatnost Fakulteta u oblasti
nastave, nauke i struke. Upravo tu godinu, koja
simbolizuje početak inženjerske nastave u Srbiji,
Građevinski fakultet slavi kao svoj dan, dan kada
su udareni temelji visokog obrazovanja u oblasti
inženjerstva u savremenoj novovekovnoj
srpskoj istoriji. Godinama je oblast
građevinarstva bila zastupljena kroz predmete
čiji se broj iz godine u godine povećavao.
Inženjerska škola je pokazala da postoji potreba
za stvaranjem odgovarajućeg celovitog
inženjerskog profila u oblasti graditeljstva.
Sticajem tekućih prilika, ukida se 1950.,
otvaranjem Vojne akademije, ali ipak pri Liceju,
već 1953. godine, ponova se ističe potreba za
graditeljima. Pored opšteg i pravnog, otvara se
tehnički odsek. Organizacion-nastavna celina
koja je prethodila stvaranju Fakulteta, bio je
Građevinsko-inženjerski odsek. Formiran je pri
Tehničkom faultetu Velike škole 1879. godine.
Time su definitivno otklonjene sve dileme i
stvareni uslovi za samostalan razvoj, do
ostvarenja ideje o samostalnosti Fakulteta, što
će se i desiti pedesetak godina kasnije.
U leto 2018 godine navršava se 70 godina od
donošenja Uredbe o izdvajanju Tehničkog
fakulteta Univerziteta u Beogradu u samostalnu
Tehničku veliku školu. Dotadašnji odseci
Tehničkog fakulteta, a medju njima i
Građevinski, pretvaraju se u samostalne
fakultete. Geodetski odsek, koji je bio u sastavu
Građevinskog, a od 1946. i samostalan, zbog
nedovoljnog kadra nije preimenovan u zaseban
fakultet, već je ostao u sastavu Građevinskog.
U svojoj dugoj i bogatoj istoriji, na
Građevinskom fakultetu je do sada diplomiralo
preko 13500 studenata, magistriralo 553, a
doktoriralo 350 doktora nauka. Fakultet je
društvu podario 16 redovnih članova i šest
dopisnih članova Akademije nauka Srbije i
drugih uglednih društava Srbije, dva rektora
Liceja, četiri rektora Velike škole i dva rektora
Univerziteta.
Kratak istorijski pregled do donošenja odluke o formiranju Građevinskog fakulteta
Počeci XIX veka u razvoju moderne srpske
države usko su vezani i za razvoj obrazovanja
nacije u kojoj je, u to doba, gotovo svo
stanovništvo bilo nepismeno, izuzev nekolicine
čiji broj je bio skoro zanemarljiv. Nastojanje
Karađorđevih ustanika s početka XIX veka za
ustonovljenjem škole bila je ideja koju je najviše
tada promovisao srpski prosvetitelj Dositej
Obradović, prvi ministar prosvete, a što je
konačno dovelo i do osnivanja Velike škole.
2 | S t r a n a
Velika škola Ivana Jugovića (1808 – 1813)
Velika škola je bila smeštena u zgradi Vukovog i
Dositejevog muzeja koja je konfiskovana od
turaka prilikom ulaska Karađorđevih ustanika u
Beograd.
Zgrada Velike škole u Gospodar Jevremovoj 22, mesto gde
je otvorena Velika škola1
Velika škola u zgradi Vukovog i Dositejevog muzeja, 1878 godine
Nepismeni srpski živalj uključujući i Karađorđa,
bilo je neophodno uzdići i opismeniti jer bez
toga nije bilo moguće stvarati moderno društvo.
1 Zgrada je građena između 1789. I 1804. godine, dvorišni deo,
dok je ulični deo završen 1862. godine . Objekat je podignut kao turska kuća ozidana bondručno sa ispunom od opeke, sa dvoslivnim krovom, pokrivenim ćeramidom. Kada je Velika škola premeštena u zgradu Dositejevog liceja, zgrada je ustupljena Ivanu Jugoviću koji je u njoj stanovao do 1813, kada ona ponovo postaje vlasništvo turaka, sa propašću ustanka. A.Karađorđević kupuje kuću 1841 i u njoj stanuje do 1842. Kuća je 1869. godine prodata kao i sva kneževa imovina. Zgrada je danas spomenik kulture.
Učeni srbi (većina ih je bilo iz austrougarske
carevine) školovali su se u Sremskim
Karlovcima, Beču i Pešti. Oni drugi srbi, južno od
Save i Dunava (njih manje) bilo je pomešano sa
turcima, da ih je jedva bilo razlikovati. Veliku
školu iz 1808. su još nazivali i Jugovićevom
školom po Ivanu Jugoviću, somborcu (1772-
1813), njenom osnivaču.
Ivan Jugović (pravo ime Jovan Savić, 1772-1813)
Studirao je pravo u Pešti, a po završetku studija
postaje profesor u Karlovcima i sekretar u
ministartsvu Stratimirovića. Zbog spletki na
dvoru, napušta službu, pridružuje se ustancima
u beogradskom pašaluku i osniva Veliku školu.
U doba Karađorđa škole su radile po principu –
‟gde je učitelj tu je i škola‟. Škola je trajala tri
godine. Dece je bilo, ali učitelja nedovoljno. I
sam Karađorđe je uvideo da bez učitelja nema
ni škole. Karakteristična je i njegova beseda pri
otvaranju Velike škole 01.09.1808. godine, kada
je rekao – ‟vidite mi imamo dovoljno mišića za
odbranu Srbije, ali nemamo dovoljno veštih ljudi
za upravljanje‟, dodavši i sledeće – ‟da mi
znademo državu voditi onako kako znamo voditi
vojsku, drugačije bi sada stajal. Slušajte vi vaše
učitelje i poštujte ih jer njih ne razlikujem od
mojih vojvoda, učitelj i vojvoda pred amnom su
ravni‟. U svom govoru, Dositej Obradović se
3 | S t r a n a
učenicima obratio sledećim rečima - ‟blago
celome narodu srbskome ako vi postanete i
budete bogoljubivi, pravdoljubivi i prosvešteni!
Od vas će se sva nacija naša prosvetiti i na svako
dobro nastaviti, zato vi ćete biti s vremenom
narodni poglavari, sudije i upravitelji i od vas će
zavisiti sveobšte narodno blagopolučije, čest i
slava‟. Tadašnja Velika škola je bila napravljena
po ugledu na mađarsku karaljevsku akademiju,
kao pre svega stručna škola za činovnike sa
nešto širim obrazovanjem, ranga između
srednje škole (gimnazije) i visoke
(univerzitetske). Okupljala je đake istaknutih
ustaničkih starešina Karađorđa Petrovića,
Mladena Milovanovića, Milenka Stojkovića,
Jakova Nenadovića, Vase Čarapića. Učenik
Velike škole bio je i Vuk Karadžić, književnik i
reformator srpskog jezika, kao i istoričar Lazar
Arsenijević Batalaka, koji su nam ostavili
značajna svedočanstva o radu škole. Učili su se
istorijski predmeti, zemljopis, nemački jezik,
topografsko crtanje (krokiranje), statistika,
računica i nekoliko predmeta iz oblasti prava, a
prvi profesori su bili Ivan Jugović, Simeon
Milutinović, Dositej Obradović i dr. Škola je
trajala svega pet godina. Na presto 1815. godine
dolazi knez Miloš Obrenović, formira se Licej, do
tada najrazvijeniji oblik obrazovanja.
Osnivanje Liceja (1838 – 1863)
Drugi bitan organizacioni oblik sistemskog
uspostavljanja školskog sistema u Srbiji vezuje
se za ustanovljenje Liceja. Odluku je doneo knez
Miloš2 01.07.1838. godine, pri kraju njegove
2 Knez Miloš Obrenović, po okončanju II srpskog ustanka,
opredeljuje se za stvaranje i jačanje srpske državnosti, diplomatskim sredstvima postepeno osvaja državna ovlašćenja od Turske. Nažalost, on praktično preuzima turske metode vlasti i uspostavlja sopstveni feudalni sistem i monopol na trgovinu koja mu obezbeđuje da se i lično obogati. Bitan momenat za budućnost Srbije je donošenje Hatišerifa 1830. godine kojim dobija slobodu veroispovesti i da u Beogradu za Mitropolita može biti biran Srbin umesto dotadašnjih grka. Prvi mitropilit postaje Melentije Pavlović. Milošev apsolutizam će dovesti do nekoliko većih buna i do Sretenskog ustava, a kasnije i Turskog ustava iz
vladavine, na predlog ministra prosvete i
crkvenih dela Stefana Stefanovića Tenke. Licej je
predstavljao prudužetak gimnazijskog
školovanja, sa četiri na šest godina. Prvi
nastavnici su bili profesori Kragujevačke
gimnaziije Petar Radovanović i Atanasije
Todorović, a nešto kasnije Isidor Stojanović,
Konstantin Branković, Jovan Rajić, Đorđe
Mušicki, Ignjat Stanimirović, Antonije Arnot,
Jovan Sterija Popović, Janko Šafarik, Đuro
Daničić, Matija Ban, Kosta Cukić, Aleksa
Vukomanović, Rajko Lešljanin, Josif Pančić,
Panta Srećković, Kosta Jovanović i jedan od
najznačajnijih ljudi tog perioda, Atanasije
Nikolić3 (1803-1882), prvi rektor Liceja koji
ostaje na njegovom čelu do smene srpskog
prestola 1842. godine (rektor od 03.10.1939).
Atanasije Nikolić (1803-1882)
1838. godine kojim se ograničava Miloševa vlast, posle čega će Miloš abdicirati (1839), a na njegovo mesto će doći njegov najstariji sin Milan, kratko svega 26 dana, kojeg nakon smrti zamenjuje mlađi sin Mihailo koji na prestolu ostaje svega tri godine, nakon čega dolazi do smene dinastija i dolazak Aleksandra Karađorđevića, Karađorđevog sina, 1842. godine, kada je i prestonica preneta iz Kargujevca u Beograd. 3 Atanasije Nikolić je rođen 1803. godine u Bačkom Brestovcu. Bio je prosvetni radnik, književnik i profesor. Saradnik i ličnost od poverenja kneza Mihaila Obrenovića i Ilije Garašanina. Gimnaziju je završio u Sremskim Karlovcima i Novom Sadu. U Beču je 1821 upisao artiljerijsku školu u kojoj je izučio kartografske poslove i tehniku. Vraća se u Novi sad 1824 gde otvara privatnu školu crtanja. Nastavlja studije inženjerstva u Pešti i 1829 stiče diplomu inženjera. Po povratku bavi se poslovima geometra. Bavio se brojnim zanimanjima, a 1838. na poziv postaje profesor matematike i crtanja na novoosnovanom Liceju u Kragujevcu. Prvi je organizovao proslavu Svetog Save u školi. Sa Jovanom Sterijom Popović je osmislio osnivanje Društva srpske slovesnosti.
4 | S t r a n a
Prve godine je bio samo jedan smer – opšti, a
druge je uveden i drugi smer – filozofija. Među
predmetima bili su fizika, praktična geometrija i
francuski jezik, kasnije matematika i dr. Od
1841. godine, Licej dobija i pravno odeljenje i
iste godine se seli u Beograd, u jednu privatnu
kuću, gde ostaje sve do 1844. godine, kada
prelazi u Konak kneginje Ljubice.
Konak Kneginje Ljubice iz 1876
Vladavinu kneza Aleksandra Karađorđevića
(1842-1858) karakteriše period vladavine
ustavobranitelja, članova Državnog saveta, koji
su zagovarali strogo poštovanje Turskog ustava i
pod tom parolom široko su koristili svoja
ovlašćenja za donošenje brojnih zakona i
izgradnju objekata i institucija, važnih po
državu. Dolazi do jačanja birokratskog aparata.
U tom periodu slati su brojni mladi studenati na
čuvene evropske univerzitete. Bio je to period
gradnje, objekata i saobraćajnica. Period kada
mlada država nije bila u stanju da prati kvalitet
radova te je ubrzo shvatila da bez inženjera
graditelja nema privrednog razvoja niti
modernizacije društva. Zaslugom Jovana Sterije
Popović, 1844. godine, Zakonom je reformisana
nastava u Srbiji. Rang Liceja je uzdignut na nivo
Velikog učilišta.
Inženjerska škola (1846 – 1850)
U nameri da stvori kadar koji će koliko-toliko biti
u stanju da u ime države vrši nadzor nad
izgradnjom puteva i zgrada, Zakonom o
uređenju javne nastave uvodi se prvo
zakonodavno regulisanje rada Liceja i pri
Ministarstvu unitrašnjih dela formira Inžejerska
škola 19.06.1846. Najveće zasluge za
ustanovljenje ove škole pripada Atanasiju
Nikoliću koji je odmah po stupanju na presto
kneza Aleksandra prešao u Ministarstvo
unutrašnjih dela. Iz potreba za inženjerima koji
bi bili nadzor pri građenju drumova, on uspeva
(preko Ilije Garašanina) ubediti Kneza da otvori
Inženjersku školu koja je nedvosmisleno
predstavljala zaokret u prirodi obrazovanja na
Liceju, u smislu da se pored opšteg, filozofskog i
pravnog usmerenja uvodi tehničko. U
Inženjerskoj školi prvi predmeti su bili Praktično
zemljomerje, Mehanika, Arhitektura, Crtanje i
Nemački jezik. Nastava je trajala tri godine,
nakon čega su polaznici bili sposobni – manja
inženjerska dela obavljati. Pored A. Nikolića, u
nastavi su bili angažovani Ignjat Stanimirović
(nemački), Avgust Cerman (računica, Algebra,
Geometrija, Mehanika) i Jan Nevole (Crtanje i
opšti predmeti). Inženjerska škola je dala samo
jednu generaciju od 9 stručnjaka, nakon čega je
zatvorena i umesto nje 1850. godine, osniva se
Vojna akademija. Ona je, između ostalog,
nadomestila prazninu u kontinuitetu
obrazovanja inženjera ‟građevinara‟ do
formiranja prirodno-tehničkog odseka pri Liceju
1853. Nakon odlaska u penziju Atanasija
Nikolića, nakratko ga zamenjuje Simon Prica, a
nakon njegove prerane smrti, od 1845. godine
Emilijan Josimović4 (1823-1897) koji preuzima
predmete oblasti matematike, Praktične
geometrije, Nacrtne geometrije i Građevinske 4 Emilijan Josimović je rođen 1823. godine u mestu Stara
Moldova, Rumunija. Bio je prvi srpski urbanista. Završio je matematičku vojnu školu u Lugošu, a studije tehnike u Beču završava do svoje 22. godine. Ceo radni vek provodi u prosveti, od 1845. je honorarni profesor Liceja, od 1850. je u Artiljerijskoj školi sve do 1869 gde je predavao matematiku i geodeziju. Redovni profesor Velike škole postao 1869. godine. Bio je šef matematičkog odeljenja, a zatim rektor.
5 | S t r a n a
arhitekture. Emilijan je studije završio u
Mađarskoj i Beču. Po završetku, angažuje se na
Liceju i postaje rektor 1849/50., a kasnije i
rektor Velike Škole (1874/75 i 1876/77). Godine
1853. pri Liceju se organizuju tri odseka –
pravni, prirodno-tehnički i opšti. Po prvi put
javlja se predmet Građevinska arhitektura. Tu
su i predmeti poput Nauke o zemljomerju,
Praktične geometrija, Mehanike i dr. Prevelika
moć ustavobranitelja dovela je do sukoba sa
mladim knezom Aleksandrom i do njegovog
pada sa vlasti i ponovnog vraćanja dinastije
Obrenović 1858. godine. U svojoj istoriji koja je
trajala 25 godina i koja se završila formiranjem
Velike škole 1863. godine, kroz Licej je prošlo
1216 slušalaca uzrasta od 17 do 22 godine.
Osnivanje Velike škole (1863 – 1905)
Na vlast 1858. godine dolazi knez Miloš, na
kratko, a posle njega knez Mihailo (po drugi put)
čija je vladavina obeležena značajnim
napretkom u samostalnosti i proterivanjem
turaka iz srpskih gradova 1867. godine.
Apsolutistička priroda vladavine kneza Mihaila
se nije promenila, umesto turske, jačao je svoj
uticaj bez saglasnosti Porte. Značajan momenat
u obrazovanju desio se u njegovo vreme.
Zakonom o ustrojstvu Velike škole od
24.09.1863. godine Licej prerasta u Veliku školu
i seli se u Kapetan-Mišino zdanje, zgradu
današnjeg sedišta Univerziteta u Beogradu.
Velika škola je imala tri fakulteta – filozofski,
tehnički i pravni.
Prema svedočenju tog vremena, knez Mihailo je
bio vrlo posvećen reformama obrazovanja i
modrnizaciji Srbije. Ministartsvo građevina se
osniva 1862. godine sa zadatkom da se stara o –
izgradnji i održavanju puteva i mostova,
regulaciji ulica i reka, podizanju javnih zgrada i
spomenika.
Zgrada Velike škole, danas Rektorata Univerziteta u
Beogradu (poklon Miše Anastasijevića, projektant Jan Nevole, podignuta 1863. godine)
Knez Mihailo 1864. raspusta Društvo srpske
slovesnosti i osniva Srpsko učeno društvo,
prethodnice Srpse akademije nauka i umetnosti.
Zakonom o izgradnji železnica 1875. godine
počinje intezivan rad na izgradnji prve
železničke pruge kroz Srbiju između Niša i
Beograda (radovi počeli 1881). Na Velikoj školi,
pored opštih, iz oblasti građevinarstva i
geodezije izučavali su se sledeći predmeti:
Deskriptivna i praktična geometrija, Mehanika,
Fizika, Nauka o građevini na suvu i vodi i dr.
Nastava je trajala četiri godine. Rektor je biran
na predlog ministarstva prosvete i crkvenih
dela, a postavljan je kneževim ukazom. Radi
poboljašanja nastave, od 1871. godine se po
prvi put određuju kvalifikacije za nastavnike –
da su završili neki od fakulteta Velike škole ili
drugi u inostranstvu sa odličnim ili vrlo dobrim
uspehom. Najznačajnije je uvođenje predmeta
Nauka o građevini na suvu i vodi koji je
obuhvatao sledeće oblasti: obični i gvozdeni
putevi, mostovi, građevine na vodi, tuneli i
zemljorad. Posle povratka iz Artiljerijske škole,
Emilijan Josimović se 1870. vraća na Tehnički
fakultet i preuzima nastavu iz Matematike,
Deskriptivne i praktične geometrije, a kasnije i iz
Građevinske arhitekture, Nižu i višu geodeziju
sa topografskim i kartografskim crtanjem
6 | S t r a n a
(reformom iz 1880). Predmete Građevine na
suvu i Građevine na vodi i Građenje puteva od
1870. godine predavao je prof. Mihailo
Petković5. Zbog sukoba sa liberalima knez
Mihailo je ubijen 29.maja 1868. godine, a
budući da nije imao naslednika, na presto dolazi
unuk Miloševog brata Jevrema, maloletni Milan
Obrenović. Zbog maloletništva, vlast preuzima
tročlano Namesništvo (M.Blazanac, J. Ristić i J.
Gavrilović) do 1872. godine, pod čijim uticajem
je 1869. donet Namesnički ustav koji je
omogućio pojavu paralamentarizma u Srbiji.
Srpsko-Turski ratovi (1876-1878) omeli su
kontinuitet razvoja obrazovnog sistema u Srbiji,
a svi studenti i profesori pozvani su u rart, kao
vojni obveznici.
Odluke Berlinskog kongresa uvećale su tadašnju
Srbiju za četiri nova okruga, a 1882. godine
Srbija postaje kraljevina. Milan Obrenović se
ustoličuje za njenog prvog novovekovnog kralja.
Posle donošenja novog ustava 1888. godine,
Milan se 1889. odriče prestola, a kralj
Aleksandar M.Obrenović vlada Srbijom sve do
majskog prevrata 1903. godine. Period izeđu
1880. i 1890. karakteriše povećanja nastavnog
kadra Tehničkog fakulteta i formiranja nove
katedre. U tom periodu bitno je istaći dolazak
Milana Andonovića6 1880. godine za profesora
Niže i Više geodezije sa topografskim crtanjem,
5 Mihailo Petković je rođen 7.11.1833 u Starom Bečeju. Gimnaziju
je završio u Beogradu, a zvanje građevinskog inženjera stekao na Politehnici u Beču.Od osnivanja Velike škole, tačnije od 1864. godine postavljen je za njenog profesora. Predavao je Deskriptivnu i praktičnu geometriju i crtanje, Građevine na suvu i vodi, a kasnije Građevine na suvu i Građevine na vodi i građenje puteva. 6 Milan Andonović je rođen u Požarevcu 1849. godine. Gimaniziju je započeo u Požarevcu a završio u Beogradu 1868 i iste godine je upisao Tehnički fakultet Velike škole gde je studrao do 1872. godine kada odlazi u Karlsrue na nastavak studija na inženjerskom odseku tamošnje politehnike. Od 1874 u Ahenu kod profesora Ritera specijalizuje se iz oblasti mehanike. Vraća se 1875. godine i postavljen je za profesora beogradske realke. Od 1878 je u Minhenu gde se dodatno usavršava u oblasti geodezije. Od 1880. godine vraća se na Veliku školu i preuzima nekoliko predmeta iz te oblasti.
zatim inž. Koste Glavinića7 za profesora
Grafostatike sa crtanjem i Nauke o građenju
mostova 1886. godine, inž. Nikole
Stamenkovića8 na predmetima Hidrotehnike i
hidroulike 1887. godine i iste godine inž.
Milivoja E. Josimovića9 za profesora na
predmetima Nauka o građenju železnica,
puteva i tunela. Stručni časopis, Srpski tehnički
list se pokreće 1890. godine (urednik Milivoje
Josimović), a nešto kasnije, formirano je i
Udruženje srpskih inženjera (1890, pošetni
koraci datiraju još iz 1868).
Milan Andonović (1849 – 1926)
Uredbom od 6.01.1897., Tehnički fakultet je
podeljen na tri odseka: Građevinsko-inženjerski,
Arhitektonski i Mašinski. Značajno je promenjen
nastavni plan i program sa nekoliko novih
predmeta oblasti građevinasrtva i geodezije
(ukupno 46 predmeta). Nastava je podeljena u
7 Kosta Glavinić je rođen u Beogradu 1858. godine. Završio je beogradsku realku i studije građevine na Velikoj školi 1884. Odlazi u Berlin gde studira na Odseku za građevinske inženjere. Od 1885. god. postaje docent na Velikoj školi, a kasnije i profesor na predmetu Mostovi i tuneli. 8 Nikola Stamenković je rođen 1858. godine u Beogradu. Završio je beogradsku gimnaziju i realku 1874. godine, a kasnije i Tehnički fakultet Velike škole 1879. godine. Školovanje je produžio u Minhenu, na inženjerskom odseku Minhenske politehnike i prvi je stručnjak u nas koji se posvetio pitanjima iz oblasti voda i građenju hidrotehničkih objekata.U Ministarstvu građevina je od 1885. godine. Rukovodio je izradom projekta beogradske kanalizacije i jedno kraće vreme nalazio se na položaju predsednika beogradske opštine (od marta do avgusta 1903). Jedan je od osnivača Udruženja srpskih inženjera i arhitekata. 9 Milivoje Josimović je rođen u Beogradu 1855. godine. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Beogradu, Građevinski odsek na Bečkoj politehnici 1879. godine. Od 1887 je stalni profesor Velike škole. Bio je Ministar građevine kraljevine Srbije, narodni poslanik i referent za železnice u Narodnoj skupštini i više godina diretkor Srpskih državnih železnica.
7 | S t r a n a
četiri semestra opšti deo i četiri semestra su bila
namenjena stručnim predmetima. Po završetku
nastave i položenih ispita, studenti su sticali
diplomu građevinskog inženjera. Nova reforma
je izvršena 1900. godine. Uvedeno je nekoliko
novih predmeta, a studenti su se već od prve
godine opredeljivali za jedan od smerova, iako
je nastava u prve dve godine bla zajednička. Te
1900. godine na Tehničkom fakultetu je bilo 10
naučnih zavoda, među kojima Geodetski zavod,
Hidrotehnički zavod, Zbirka građevinskog
materijala i dr. Do osnivanja Univerziteta 1905.
godine bilo je još nekoliko izmena, a broj
nastavnika je permanentno uvećavan.
Formiranje Univerziteta u Beogradu 1905.
godine
Univerzitet u Beogradu je formiran 15.10.1905.
godine. Zakonom je osnovano pet fakulteta –
Bogoslovski, Filozofski, Pravni, Medicinski i
Tehnički. Za prvog rektora Univerziteta izabran
je Simo Lozanić. Tehnički fakultet je radio kao
posebna celina u okviru Univerziteta i bio je
podeljen na tri odseka, za – građevinske
inženjere, arhitekte i mašinske inženjere.
Ukupno 67 predmeta, na sva tri odseka. O
novim predmetima odlučivao je Savet Fakulteta.
Nematične predmete predavali su profesori sa
drugih fakulteta. Po prvi put se pominju
doktorski ispiti, odnosno da se doktorat stiče na
osnovu disertacije i usmenog ispita pred
ispitnim odborom ili kao počasni doktorat, o
čemu je odlučivao Savet Fakulteta. U prvoj
godini (1906/07) na Tehnički fakultet je upisano
149 studenata, od čega 99 na građevinskom
odseku. Ovakav odnos upisa zadržan je sve do
Prvog svetskog rata, pre svega zbog tradicije a i
potreba izgradnje infrastrukturnih objekata. Od
1910. godine po prvi put se pojavljuju predmeti
iz betona i armiranog betona koje drži inž.
Đorđe Mijović10. Balkanski ratovi (1912)
prekinuli su studije, a veliki broj studenata i
profesora je bio moblisan. Pred izbijanje Prvog
svetskog rata (1913/14) Tehnički fakultet je
imao 28 profesora. Univerzitet za vreme rata
prestaje sa radom, kapetan Mišino zdanje je
pretrpelo velika razaranja, a oko 1300 đaka i
studenata se našlo u prvim borbenim redovima.
Samo mali broj njih je uspeo 1915. godine da se
vrati u domovinu.
Usled velikog razaranja koje je zadesilo objekte
Tehničkog fakulteta u Prvom svetskom ratu, u
posleratnim godinama nastava je nastavljena na
tri lokacije – Vasinoj, Nemanjinoj i Kosmajskoj
ulici. Početkom 1919. Tehnički fakultet je
upisalo 610 učenika, a najveći problem je bio
nedostatak profesorskog kadra, te je usledilo
plansko slanje kadra na usavršavanje u
inostranstvo, najviše u Nemačku. Primljen je i
izvestan broj nastavnika iz bivše carske Rusije
što je poboljšalo strukturu kadra i omogućilo
uvođenje novih predmeta. Početkom
dvadesetih, pored kapetan Mišinog zdanja
izgrađena je nova zgrada, samo za Tehnički
fakultet, a nešto kasnije 1931. godine i zgrada u
kojoj se Građevinski fakultet danas nalazi.
Povratkom kadra sa usavršavanja značajno je
unapređen kvalitet nastave, a poseban značaj se
stavlja na naučni rad, na razvoj nauke. Novom
Uredbom od 17.04.1935. proširuje se misija
Fakulteta. Fakultet je pored ‟spremanjem
stručnih radnika‟ počeo ‟obrađivati tehničke
nauke i spremati naučne i stručne radnike za
sve grane tehnike‟. Već tada, Tehnički fakultet
poseduje 20 zavoda, 6 laboratorija i 16
kabineta. Postojala su dva osnovna završna
ispita – diplomski i doktorski. Diplomski se delio
10 Djordje Mijović je rođen 1880. godine. Na Tehničkom fakultetu
Velike škole diplomirao je 1903. godine. Specijalizaciju u Berlinu završio je 1906. godine. Od 1919. godine je docent, a od 1922 i redovni profesor na predmetima iz oblasti betonskih konstrukcija.
8 | S t r a n a
na pripremni deo i stručni deo. Prema istoj
Uredbi, Građevinski odsek je podeljen na četiri
grupe – Geodetsku, Saobraćajno-inženjersku,
Statičko-konstruktivnu i Hidrotehničku.
Nestabilno stanje u tadašnjoj državi ukazivalo je
na početak predratne krize i rata koji je u Evropi
već započeo. Pred sam rat, ne računajući
asistente, na Građevinskom fakultetu je
predavalo 36 nastavnika. Već 1941. godine,
Fakultet praktično prestaje sa radom. Zgrada je
bila okupirana, a u prvi tri ratne godine
zabeležene su sporadične aktivnosti.
Sadašnje sedište Građevinskog fakulteta na mestu
nekadašnjeg trkališta
U jesen 1945. godine se nastavlja rad na
Tehničkom fakultetu. Školska 1945/46. bila je
veoma teška. Nedostajao je pribor, nije bilo
grejanja, osećala se čak i oskudica u hrani i
odeći. Iz godine u godinu uslovi su se
poboljšavali, a 1948. dogradjen je treći sprat.
Posledice savezničkog bombardovanja zgrade Tehničkih
fakulteta 1944 godine
Na građevinski fakultet, od 1945/46. u tri
uzastopne godine, upisano je u prvu godinu
ukupno 1750 studenata (na četiri stručne grupe
četvorogodišnjih studija). Posebnim aktom,
avgusta 1946. godine, pri Tehničkom fakultetu
kao posebna jedinica izdvojen je Geodetski
odsek. Malo prekasno da bi obezbedio
fakultetski nivo u reorganizaciji koja je uskoro
usledila. Redovna nastava na njemu je započela
školske 1947/48, sa upisanih 140 studenata, a
već 1950. godine pojavljuju se prvi diplomirani
inženjeri geodezije.
Proglašenje samostalnosti Građevinskog
fakulteta 1948. године
Novom Uredbom Vlade NR Srbije od 21. juna
1948. godine, Tehnički fakultet se izdvaja iz
sastava Univerziteta i proglašava u samostalnu
Tehničku veliku školu ranga univerziteta.
Dotadašnji odseci se pretvaraju u samostalne
fakultete, osim Geodetskog, koji zbog relativno
kratke samostalnosti, ulazi u sastav
Građevinskog fakulteta. Dekana je svake godine
birao fakultetski savet. Prvi dekan Građevinskog
fakulteta izabran za školsku 1948/49 bio je inž.
Petar Micić11, redovni profesor. Nastava je
trajala pet godina, prve dve godine zajednička, a
nakon toga za građevince po smerovima.
Geodetski odsek je bio samostalan, a nastava na
njemu se odvijala po posebnom planu.
Samostalnost Tehničke velike škole kratko je
trajala. Već jula 1954. novom Uredbom ona se
ukida. Fakulteti postaju deo Univerziteta.
Građevinski fakultet od školske 1960/61. prelazi
na stepenastu nastavu (student posle druge
11 Petar Micić je rođen u Zaječaru 1889. godine gde je i završio osnovnu školu i gimnaziju. Građevinski odsek Tehničkog fakulteta u Beogradu je završio 1911. Specijalizaciju iz oblasti gvozdenih konstrukcija je završio u Berlinu 1914. godine, a studirao je i u Parizu od 1916 do 1918. godine. Od 1933.je redovni profesor na predmetu Gvozdene konstrukcije mostova i krovova na Tehničkom fakultetu u Beogradu. Bio je prorektor i rektor i prvi dekan samostalnog Građevinskog fakulteta od 1948. do 1951. godine.
9 | S t r a n a
godine mogao je da prekine studije i da se
zaposli u privredi kao građevinski, odnosno
geodetski inženjer). Po ovom modelu, upisano
je šest generacija studenata, nakon čega se
odustalo od te koncepcije. Na smeru
građevinarstva, umesto grupa, po prvi put se
pojavljuju odseci – Konstruktivni, Hidrotehnički
i Odsek za puteve i železnice. Statutom
Fakulteta iz 1966. godine vraćena je kontinualna
nastava. Pored tri pomenuta odseka, osniva se
četvrti - Geodetski odsek. Na konstruktivnom
smeru se pojavljujau usmerenja - betonske i
metalne konstrukcije, odnosno hidrotehničke
konstrukcije. Zakonom o školstvu iz 1972.
godine, uvode se predmeti ideološke prirode,
poput marksizma. Po prvi put uvodi se i
programiranje kao predmet, nabavlja se
računarska tehnika i otvara Inženjerski računski
centar. Od 1976/77. započinje period novih
nastavnih planova i programa koji će najduže
opstati u dotadašnjoj istoriji. Njega karakteriše
nastojanje za smanjenjem opterećenja
studenata i sažimanjem nastavne građe. Po
ovom progamu nastavu je završilo deset
generacija studenata. Zakonom o usmerenom
obrazovanju i vaspitanju menjaju se uslovi
studiranja i 1987/88. dolazi do promena u broju
odseka (uveden odsek za visokogradnju), uz
neznatne izmene u nastavnom sadržaju. Druga
značajna promena se ogleda u uvođenju
izbornih predmeta u devetom semestru. Zakon
o Univerzitetu iz 1990. inicirao je nove promene
nastavnih planova. Ukida se marksizam, neki se
predmeti spajaju. Na građevini manje a na
geodeziji su se desile nešto veće izmene. Od
1991. godine, u jeku ratova na prostorima bivše
SFRJ pojavljuje se značajan priliv studenata koji
su izbegli iz ratom zahvaćenih područja Bosne i
Hrvatske. Posle 40 godina nastave, ukida se
predmet Opštenarodna odbrana. Od 1994/95.
uvodi se još jedan odsek – Odsek za planiranje i
građenje naselja (danas, Odesk za upravljanje
projektima u građevinarstvu).
Poslediplomska nastava
Poslediplomska nastava za sticanje akademskog
stepena magistra tehničkih nauka na
Građevinskom fakultetu otpočela je 1962/63.
na Odseku za hidrotehniku, 1964/65. na Odseku
za konstrukcije, 1966/67. na Geodetskom
odseku, 1968/69. na Odseku za puteve i
železnice i 1970/71. na Organizaciji radova i
tehnologiji građenja. Nastava je organizovana
svake druge godine i trajala je tri semestra.
Četvrti je bio namenjen izradi magistarskog
rada. Zvanje specijaliste sticalo se kroz dva
semestra nastave. U trećem se radio
specijalistički rad. Nastavni plan je menjan
nekoliko puta, a 1970. godine je po prvi put
donet Pravilnik o poslediplomskim studijama.
Predmeti su podeljeni na tri grupe:
matematički, teorijsko-tehnički i stručni. Veće
poslediplomskih studija bavilo se organizacijom
i pravilima nastave sve do 1978. kada njegovu
ulogu preuzima Nastavno-naučno veće koje za
te potrebe formira Komisiju za poslediplomske
studije. Od 1990/91. za strane studente po prvi
put su na Fakultetu organizovane
poslediplomske studije na engleskom jeziku.
Zbog ratnih događaja, bilo je upisano samo
četiri studenta, tako da ova ideja nije u
potpunosti zaživela. Od 1995. poslediplomska
nastava se organizuje svake godine.
Istaknuta imena iz prošlosti Fakulteta
U svojoj dugoj i veoma bogatoj istoriji Fakultet
je iznedrio 16 redovnih članova učenih društava
i akademija i šest dopisnih članova akademija
nauka. Redovni članovi učenih društava, preteča
Srpske akademije nauka bili su: Atanasije
Nikolić, Emilijan Josimović, Dimitrije Stojanović,
Kosta Alković, Ljubomir Klerić, Mihailo Petković,
Milan Andonović, Jakov Hlitčijev, Milan Luković,
10 | S t r a n a
Đorđe Lazarević, Miodrag Milosavljević, Miladin
Pećinar, Branko Žeželj, Nikola Hajdin, Milan
Djurić i Vladimir Bogunović. Dopisni članovi su
bili: Ivan Arnovljević, Kirilo Savić, Vojislav
Avakumović, Ernest Stipanić, Boško Petrović i
Mladen Boreli. Pored navedenih istaknutih
članova kolektiva koji su stekli navedena
prestižna priznanja, ništa manje zaslužni nisu ni
svi drugi, mada neki od njih sticajem okolnosti
nisu postali akademici, ali je njihov doprinos
veoma značajan. Nemoguće ih je sve nabrojati,
ali neke od njih svakako treba spomenuti, kao
što su: Kosta Glavinić, Đorđe Mijović, Dragoljub
Spasić, Vojislav Zađina, Borivoje Belopavlić,
Milenko Turudić, Mijat Trojanović, Milorad
Ivković, Branko Zarić, Nikola Stamenković,
Mladen M. Boreli, Vujica Jevđević, Dragutin
Muškatirović, Jefta Stefanović, Živorad Đukić,
Savo Janjić, Marko Aćimović, Stevan Stevanović,
Dragomir Andonović, Branislav Ševarlić, Ilija
Živković, Miodrag Jovanović, Miloje Mitić,
Radivoje Kašanin, i mnogi drugi.
Gradjevinski fakultet danas
Fakultet zadovoljava standarde nastave u
pogledu potrebnog prostora za akreditovani
broj studenata. Na raspolaganju je oko 12000
m2 bruto prostora (6.22 m2 bruto površine po
studentu, odnosno 2.03 m2 neto površine po
studentu). Prostor je podeljen na učionice,
laboratorije, kabinete, biblioteku i nekoliko
amfiteatara. Sve učionice su opremljene
tehničkim uređajima za pomoć u nastavi, a tu su
i brojni uređaji, instrumenti i druga oprema
neophodna za realizaciju nastavnih, naučnih i
poslova u privredi. Ukupan broj raspoloživih
mesta iznosi 2100 (Informator o radu Fakulteta
iz 2016, 2017 i 2018.
http://www.grf.bg.ac.rs/fakultet/vd)
Zgrada Građevinskog fakulteta u Beogradu (projektanti N.Nestorović i B.Tanazović, građena od
1925. do 1931.Posle 2 sv. rata po projektu M.Radovanovića je dozidan treći sprat)
Fakultetska biblioteka je snabdevena sa oko
43000 naslova i pruža kvalitetnu podršku
nastavno-naučnom procesu. Pored klasične
biblioteke, u upotrebi je i studentska računarska
čitaonica sa 58 mesta odakle je elektronskim
putem omogućen pristup svim značajnim
servisima KOBSON mreže. Sa jednim
amfiteatrom od 238 mesta i 21 učionicom,
Fakultet može da primi 1380 studenata u jednoj
smeni. Od skora je u funkciji i alumni Fakulteta.
(https://www.linkedin.com/school/ubfce/)
Aktivnosti u nastavi
Sledeći opšte, globalne i svetske tokove razvoja
visokog obrazovanja, Građevinski fakultet od
školske 2005/06. upisuje prve studente po
modelu obrazovanja definisanog tzv. bolonjskim
procesom koji podrazumeva trostepenu
nastavu i uvođenje mera opterećenja studenata
u savladavanju nastavnih sadržaja. Fakultet
danas u svom sastavu ima osam katedara i
sedam instituta sa 24 nastavne laboratorije od
kojih je pet akreditovano od strane
Akreditacionog tela Srbije
(http://www.grf.bg.ac.rs/fakultet/la). Katedre
su osnovne nastavno-naučne jedinice čiji je
zadatak da planiraju, organizuju i kontrolišu
sprovođenje studijskih programa i naučnih
11 | S t r a n a
istraživanja u okviru akreditovanih programa
(http://www.grf.bg.ac.rs/fakultet/ka).
Akreditovani studijski programi u oblastima
Građevinasrtva i Geodezije i geoinformatike
pripadaju obrazovno-naučnom polju tehničko-
tehnoloških nauka i obuhvataju nivoe osnovnih,
master, specijalističkih i doktorskih studija. U
oblasti građevinarstva, osnovne studije traju
četiri godine, tri semestra su zajednička, a
nakon toga se studenti dele na jedan od četiri
modula – Konstrukcije, Hidrotehniku i
vodnoekološko inženjerstvo, Puteve, železnice i
aerodrome i Upravljanje projektima u
građevinarstvu. Na geodetskom odseku
osnovne studije su jedinstvene i traju tri godine.
Studenti Gradjevinskog fakulteta u poseti radovima na
Koridoru 10 u predelu Grdeličke klisure
Nakon završetka osnovnih studija, studenti sa
građevinskog usmerenja se usmeravaju u pet
izbornih područja – Konstrukcije, Hidrotehnika i
vodnoekološko inženjerstvo, Putevi, aerodromi i
železnice, Upravljanje projektima u
građevinarstvu i Građevinska geotehnika. Na
smeru Geodezija i geoinformatika master
studije traju dve godine, a studenti se
usmeravaju u tri oblasti – Geodeziju,
Geoinformatiku i Upravljanje nepokretnostima.
Ukupan broj predmeta na svim studijskim
programima akreditovanih 2014. godine iznosi
326. Fakultet danas ima 150 nastavnika i
saradnika i oko 60 lica u nenastavi.
U oblasti građevinskog inženjeringa,
Građevinski fakultet je akreditovao i dva
programa specijalističkih studija, i to: 1)
Energetska efikasnost, održavanje i procenu
vrednosti objekata u visokogradnji i 2)
Gradjevinarstvo. U okviru doktorskih studija dva
su akreditovana studijska programa, po jedan
na građevinskom i geodetskom smeru.
Aktivnosti u nauci
Aktivnosti u nauci su neraskidivi deo ukupnog
opusa Fakulteta i lica zaposlenih na njemu.
Nastava i nauka su blisko povezani i obavezujući
su deo ukupnih aktivnosti nastavnog osoblja na
Fakultetu. Fakultet je akreditovana naučna
ustanova i to mu omogućuje da konkuriše u
realizaciji istraživačkih projekata, domaćih i
međunarodnih. Skoro svi zaposleni su već
uključeni u jedan ili više od 28 domaćih i više od
20 aktuelnih međunarodnih projekata.
Aktivnosti u nauci, direktno su povezane i sa
doktorskim studijama gde se teži sve većem
povezivanju nauke i privrede.
Međunarodna naučna konferencija posvećena
modelovanju prostornih informacija korišćenjem R open source software
Značajan indikator uspešnosti naših nastavnika i
saradnika jeste i sve veći broj radova u uticajnim
međunarodnim časopisima koji je u prošloj
godini bio rekordan i prešao cifru od 100
objavljenih radova. Knjižni fond biblioteke se
godišnje uvećava sa nekih 250 novih naslova, pri
čemu se sve više daje na značaju periodici i
Internet pristupu bazama podataka sa
relevantnim naučnim sadržajima (disertacijama,
člancima i dr.). Trenutno, na oba studijska
12 | S t r a n a
programa doktorskih studija studira više od 100
studenata.
Jedan od glavnih prioriteta u aktivnostima
Fakulteta u proteklom periodu bilo je
intenziviranje i širenje svih vidova saradnje sa
obrazovnim i naučnim institucijama od interesa
za Fakultet, a naročito međunarodne saradnje,
budući da je povezivanje sa različitim
institucijama u regionu, Evropi i svetu izuzetno
značajno za unapređenje kvaliteta nastave i
naučno-istraživačkog rada. Podaci o saradnji
Fakulteta sa međunarodnim i domaćim
akademskim institucijama objavljuju se na sajtu
Fakulteta (http://www.grf.bg.ac.rs). Aktivnosti
za razvijanje akademske saradnje u domaćem
akademskom prostoru i međunarodne saradnje
obuhvataju nekoliko oblasti: 1) Ugovori o
akademskoj saradnji sa srodnim institucijama,
radi razmene studenata, nastavnika i saradnika,
organizovanja zajedničkih istraživačkih ili
stručnih projekata, razvijanja zajedničkih
studijskih programa, zajedničkih naučnih
časopisa i publikacija, i drugih oblika saradnje,
2) Saradnja sa međunarodnim organizacijama,
ambasadama i inostranim kulturnim centrima, i
3) Učešće u međunarodno finansiranim
istraživačkim ili razvojnim projektima u oblasti
obrazovanja i nauke. Građevinski fakultet je
trenutno finansiran na tri Horizon 2020
projekta.
Aktivnosti u privredi
Saradnja sa privredom je od neprocenjive
važnosti i značaja za Fakultet. Zbog sve manjeg
nivoa budžetskih davanja, Fakultet je primoran
da svoje redovne aktivnosti i troškove
podmiruje iz sopstvenih prihoda.
Saradnja Fakulteta sa Strabagom
Saradnja sa privredom nije samo komercijalne
prirode, već je ona sastavni deo dualnog
obrazovanja gde se daje prilika studentima da
upotpune i povežu svoja teorijska znanja sa
potrebama privrede i poslodavaca. Privredne
aktivnosti Fakulteta realizuju se preko Instituta,
organizacionih jedinica posebno tehnički i
kadrovski opremljenih da ih mogu uspešno
realizovati.
Most na Đurđevića Tari (lučni betonski most, projektovao inž. Mijat S. Trajanović, završen 1940 god., dužina mosta 365 m, sastoji se od pet lukova, najveći raspona 116 m,
izdiže se 170 m iznad vode )
Fakultet ima sedam instituta i svaki pokriva
određene uže oblasti u okviru naučnih oblasti
građevinarstva i geodezije
(http://www.grf.bg.ac.rs/fakultet/in). U okviru
Instituta posluju 24 specijalizovane laboratorije
koje se pored u nastavi, dodatno angažuju i na
poslovima iz saradnje sa privredom. U
dosadašnjem periodu, nastavnici i saradnici
Fakulteta su ostvariili značajne uspehe u
projektovanju i građenju kapitalnih objekata u
Srbiji i van nje.
13 | S t r a n a
Palata Albanija (objekat završen 1939 po projektima
Miladina Prljevića i alademika Đorđa Lazarevića)
Neki od njih spadaju u vrhunska graditeljska
ostvarenja među kojima su: zgrada tehničkih
fakulteta u Beogradu, Narodni muzej u
Beogradu, palate Beograđanka i Albanija, hala
Beogradska arena, hangar aerodroma Nikola
Tesla, mostovi Gazela u Beogradu, Sloboda u
Novom Sadu, preko kanjona reke Tare u mestu
Đurđevićeva Tara, Krčki most u Hrvatskoj,
mostovi na pruzi Beograd- Bar, brane Đerdap,
Mratinje, kao i bezbroj drugih objekata poput
tunela, vijadukata, kolovoznih konstrukcija,
hidrotehničkih objekata, geodetskih mreža,
projekata katastra, informacionih sistema i dr.
Most gazela u Beogradu (projektovao Milan Đurić prof.
Građevinskog fakulteta, završen 1970. god.)
Današnje aktivnosti iz saradnje sa privredom
nisu takvog obima kakve su bile u vremenima
nastanka navedenih graditeljskih ostvarenja.
Fakultet, suočen sa stalnim smanjenjem svojih
kadrovskih potencijala i u tržišnim uslovima
kakvi danas vladaju sve teže uspeva da zadovolji
visoke zahteve u obezbedi sve tražene
bankarske garancije za uspešnu realizaciju
projekata i uslove koje nameću strani
investitori, te je prinuđen da prihvata i poslove
manjeg obima, konsultantske usluge, tehničke
kontrole, nadzor i sl. Fakultet će u narednom
periodu nastaviti sa jačanjem svojih kapaciteta i
u skladu sa svojim mogućnostima pratiti razvoj
tehnologija, modela obrazovanja i jačati
saradnju i učešće na domaćim i međunarodnim
naučnoistraživačkim projektima.
Od marta 2018 Fakultet je postao član Saveta zelene gradnje Srbije
U tom pravcu, Fakultet je ostvario kontakte sa
relevantnim institucijama i iz godine u godinu
sve je više stranih partnera koji se interesuju za
saradnju sa Fakultetom. Među najznačajnijim
stranim partnerima su austrijski Štrabag, ruski
NIS, kineski Šangdong i mnogi drugi. U nastavi
se permanentno osvežavaju nastavni sadržaji i
uvode novi predmeti. Sve je veći broj novih
studijskih programa kao i novih kurseva
inovacije znanja i pripremnih kurseva za sticanje
neophodnih uslova za dobijanje i produženje
inženjerskih licenci. Fakultet je u značajnoj meri
angažovan u pojedinim državnim komisijama i
telima gde se odlučuje o infrastrukturnim
projektima i vodi politika razvoja i usavršavanja
stručnog kadra. Fakultet insistira na podršci
mladim istraživačima. Skoro 2/3 nastavnog
kadra su docenti i asistenti studenti doktorskih
studija što pruža garanciju da će Fakultet
nastaviti da se i dalje uspešno razvija.
Београд, 23.03.2018