Transcript
Page 1: POMOĆ IRAZVOJ USITUACUAMA SUKOBA

Rev. soc. polit., god. l, br. 4, str. 405-427, Zagreb 1994. lnfonnacije i osvrti

POMOĆ I RAZVOJ U SITUACUAMA SUKOBAZnanstveni skup, University of Birmingham, studeni 1994.

Početkom studenog 1994.održana je u Bir-minghamu u Velikoj Britaniji dvodnevna ra-dionica pod naslovom "Razvoj u situacijamasukoba" ("Development in Conflict Work-shop") u organizaciji School"of Public PolicySveučilišta u Birminghamu, obrazovnog pro-grama "Odgovor na sukob" (Woodbrook Colle-ge, Birmingham) i ACORD-a, britanske nevla-dine organizacije za razvoj.

Oko 50 sudionika radionice bili su uglav-nom iz nevladinih organizacija za razvoj i hu-manitarnu pomoć iz zemalja Zapadne Europe,zatim iz vladinih institucija (Britanski savjet zaizbjeglice, Institut za prekomorski razvoj), izmeđunarodnih i nadnacionalnih organizacija,uključujući Međunarodni komitet Crvenogkriža, UNICEF, UNDP i druge, te pojedinaca sraznih fakulteta.

Cilj radionice bio je okupiti one koji provo-de razvojne projekte i programe, te one koji ihanaliziraju i donose politiku, kako bi razmije-nili iskustva i analize trenutnih prilagodbi kojeorganizacije i institucije čine dok djeluju u si-tuacijama oružanog sukoba. Uz nevladine or-ganizacije (NVO), radionicom se nastojaloobuhvatiti i strategije UN i vladinih institucijakoje djeluju u takvim situacijama.

Radionica je bila strukturirana oko nekoli-ko tema odnosno pitanja. Prvo je bilo pitanje:Kako razumjeti uzroke, prirodu i efekte suvreme-nih oružanih sukoba i reakcijumedunarodne za-jednice na njih?

Dalje je pozornost posvećena pitanju stra-tegija za rad u situaciji sukoba, posebno tomešto je dobro u tom radu. Organizacijske prila-godbe u situacijama sukoba tema je kojoj je biloposvećeno najviše pozornosti. Ovdje su se su-dionici u malim grupama i u plenarnoj raspravibavili pitanjem prilagodbi koje organizacijetrebaju učiniti suočene sa suvremenim oruža-nim sukobima.

Radionica, dakako, nije dala konačne od-govore na navedena pitanja. Naprotiv, velikibroj izlaganja završavao je pitanjima (npr.Kako daleko ide mandat nevladinih organiza-cija? Tko kontrolira "dnevni red"? Tko je od-govoran za posljedice?) i tvrdnjama da je svijetmeđunarodnih NVO i UN u krizi. Raspravom

su dominirala iskustva zapadnih, prvenstvenobritanskih, NVO-a koje djeluju u Africi. Mno-ga od tih iskustava različita su od iskustava uzemlji poput Hrvatske koja ima relativno viso-ko razvijenu infrastrukturu socijalne i zdrav-stvene skrbi te školstva. Ipak, čini se poticaj-nim čitateljima "Revije za socijalnu politiku"prenijeti neke od najzanimljivijih i najrelevan-tnijih misli s tog skupa. To su, prije svega, ra-sprava o neutralnosti humanitarnih organizacija,o "složenim političkim izvanrednim situacijama",te vrijednosnom sustavu i integritetu (meduna-rodnih) NVO.

Predstavnik Međunarodnog komitetaCrvenog križa (ICRC) naglasio je da je tradi-cionaino ICRC u oružanom sukobu djelovaoprema modelu u' kom su "sa svake strane pojedna vojska, a civili u sredini". Takav se modelzasniva na shvaćanju iz Ženevske konvencije,prema kojem države ratuju, a humanitarnapomoć je neutralna i nema utjecaja na načinkako se vodi rat niti na tijek rata. PredstavnikICRC je, međutim, tvrdio da to nije istina, teda humanitarna pomoć utječe na tijek rataprvenstveno kroz unošenje resursa u okolinusiromašnu resursima, te oslobađanje unu-trašnjih/vladinih resursa za rat. Daljnji načinkako se ostvaruje taj utjecaj jeste distorzija lo-kalne ekonomije (npr. kroz zapošljavanje ka-drova iz područja zdravstva, školstva i socijalneskrbi u stranim NGO), korištenje oružanepratnje, čime humanitarna organizacija posta-je sudionik/strana u oružanom sukobu. Tako-đer, osnaživanje obespravljenih/potčinjenihkroz projekte razvoja može dovesti do novognasilja nad tim grupama koje na neki načinpomoć NGO-a može dovesti u opasnost.

Materijal djelatnice UNICEF-a također jesadržavao stav vezan uz temu neutralnosti i ne-političnosti. Ona smatra da je implikacijauključivanja NVO u situaciju sukoba uklju-čivanje u stvaranje saveza i strategija za slabe ivulnerabilne. To je u biti politično djelovanje ipotrebno je da organizacija zna gdje stoji ikamo ide (Raven-Roberts, 1994).

Dr. Mark Duffield, profesor na School ofPublic Policyna Sveučilištu u Birminghamu, iz-nio je zanimljivu kritiku NVO koje pristupaju

423

Page 2: POMOĆ IRAZVOJ USITUACUAMA SUKOBA

Rev. sac. polit., god. I, br. 4, str. 405-427, Zagreb 1994.

ratovima kao da reagiraju na prirodnu kata-strofu. Taj autor smatra da je, iako se ratovi iprirodne katastrofe mogu povezati, sa motrištarazvoja politike djelovanja korisnije gledati nasložene izvanredne situacije kao na pojavu bit-no različitu od prirodnih katastrofa.

U Duffieldovoj je analizi središnji pojamsložene političke izvanredne' i hitne situacije(engl. complex political emergency). Koristi gaprvenstveno s ciljem naglašavanja razlike tihsituacija od prirodnih katastrofa, što omo-gućuje potpunije utvrđivanje posebnih obi-lježja političke izvanredne situacije i dovodi upitanje postojeće pretpostavke o pomoći iublažavanju izvanrednih situacija i katastrofa.

Ta jedinstvena obilježja složenih izvanred-nih situacija uključuju (Duffield, 1994):

1) Učinak. Dok prirodne katastrofe uništa-vaju ili oštećuju fizičku infrastrukturu, složeneizvanredne situacije mogu uz to uništiti i te-melje na kojima se osnivaju uobičajeni socijal-ni odnosi, kao i institucije potrebne za njihovuponovnu izgradnju.

2) Pristup i zaštitu. Složene humanitarneizvanredne situacije obično se vezuju uz pro-grame pomoći koji uključuju pregovaranje sazaraćenim stranama o dozvoljavanju pristupaza pomoć ili zaštitu ranjive populacije. Kao uBosni, zaštita se može proširiti na dostavu hu-manitarne pomoći (preko barikada). Drugimriječima, složene izvanredne situacije čestoobilježava pokušaj pružanja humanitarnepomoći u situacijama u kojima strane uklju-čene u sukob žele zanijekati, preusmjeriti iliotežavati dobivanje pomoći dijelu civilne po-pulacije.

3) Sigurnost osoblja. Djelatnici programapomoći izloženi su nesigurnosti i nasilju, nekisu čak i namjerne mete. Sve je uobičajenije daprogrami pomoći zaposle oružanu pratnju (začuvanje svojih vozila radnih mjesta, stanova).U nekim dijelovima Bosne za djelatnike suobavezna zaštitna odijela i oklopna vozila.

4) Mandat. Mogućnost UN da pregovara opristupu ili pruži zaštitu također je rezultatsvjetskih, povijesnih političkih promjena veza-nih uz kraj hladnog rata. One su ojačale Vijećesigurnosti Ujedinjenih naroda i istovremenoumanjile suverenitet nacionalne države kaoograničavajućeg principa unutar međunarod-nih odnosa.

424

Informacije i osvrti

5) Programi. Za razliku od prirodnih kata-strofa, koje imaju više ili manje određen tijeknastanka i amelioracije, dugotrajne političkeizvanredne situacije obično "mutiraju" s vreme-nom, proizvodeći različite kombinacije i uči-nke. Programi, procjene potreba, analiza ranji-vosti i uspostava politike sigurnosti postajetako, umjesto jednog logičkog slijeda doga-đaja, kontinuiran i fleksibilan proces.

6) Protok informacija. Dok za katastrofemogu postojati uobičajeni modeli ranog upo-zorenja ili pripreme, u složenim izvanrednimsituacijama informacije se prikupljaju nepre-stano, iz širokog raspona izvora.

7) Uloga intervencije. Ako se razmotre pi-tanja vezana uz zaštitu ili osiguranje pomoći uhrani u kontekstu sukoba koji je u tijeku, hu-manitarne institucije uključene u složene iz-vanredne situacije, njihova uloga i učinci, možese uočiti da su i one same dio složenosti situa-cije. Humanitarne organizacije u dugotrajnojpolitičkoj krizi nisu "neutralni" promatrači, većpostaju "igrači"/čimbenici.

Daljnja zanimljiva rasprava bila je vezanauz pitanje određivanja ranjivih grupa. Duffieldsmatra da su se programi pomoći usmjerili nautvrđivanje zasebnih kategorija ljudi (ranjivihgrupa) koje su izložene posebno visokom rizi-ku, a zanemarili analizu političke vulnerabilno-sti i potporu ranjivim socijalnim i civilnim insti-tucijama.

Nevladine humanitarne organizacije defi-niraju ranjive kategorije bez obzira na poli-tičku situaciju, a analiza političke ranjivosti usloženim izvanrednim situacijama među timorganizacijama nije uobičajena. Analiza poli-tičke vulnerabilnosti ima za posljedicu povezi-vanje simptoma složenih katastrofa, npr. ma-sovno progonstvo/migracije, sa njihovim nepo-srednim uzrocima, za razliku od stvaranja ap-straktnih kategorija potreba nezavisnih od uz-roka. Osim toga, Duffield smatra da bi većeusmjeravanje na logiku nasilja pomoglo izo-štravanju žarišta u kampanjama za obranu(engl. advocacy campaigns). Naime, unutaruobičajene vulnerabilne kategorije pučanstvakoju čine žene i djeca, neke žene i djeca ranji-viji su od drugih.

Alternativa koju Duffield predlaže je takavpristup ranjivosti koji uzima u obzir struktural-nu prirodu složenih izvanrednih situacija, te bise trebao usmjeriti na zastupanje i zagovaranjei potporu institucijama - socijalnim, civilnim,

Page 3: POMOĆ IRAZVOJ USITUACUAMA SUKOBA

Rev. soc. polit.; god. I, br. 4, str. 405-427, Zagreb 1994.

strukovnim. Takav pristup nastoji povezatisimptome i uzroke, za razliku od pristupapomoći usmjerenog na utvrđivanje apstraktnihgrupa ljudi i olakšavanje njihove vanjskepodrške i nalaženje oskudnih resursa. Uzpoštovanje potrebe za humanitarnom pomoći,potrebno je odmaknuti se od vulnerabilnih lju-di do vulnerabilnih institucija. To znači pomoćilokalnim kapacitetima i odnosima da se prila-gode složenoj izvanrednoj situaciji, što je kori-sno i za kasniji oporavak. Ta pomoć može biti uobliku osjetljive i trajne podrške institucijamau krizi. Ovdje Duffield kao primjer navodi psi-hosocijalni program UNICEF-a u Bosni kojimse pruža podrška učiteljima i obrazovnom su-stavu.

U tezama pod naslovom "Nevladine orga-nizacije i napuštanje etike" (Duffield,1994a)dat je osvrt na pregovaranje kao pristup kojimUN osigurava dogovor zaraćenih strana o slo-bodnom kretanju humanitarne pomoći. Duf-field smatra da pregovaranje daje dojam priz-nanja strana u sukobu, te da traženje pristan-ka/dogovora o kretanju humanitarne pomoćiima značajne posljedice po program pomoći.Prije svega, obično se zajednički dogovor možepostići jedino oko "najmanjeg zajedničkog na-zivnika", npr. najčešće pomoć u hrani. Uz to,odluke o pomoći obično postaju pitanje ravno-teže, a ne objektivne procjene, te potraga zapolitičkom ravnotežom neprestano podrivakonvencionalno procjenjivanje potreba i zaht-jeve o izvještavanju. Također, često uz pomoćstranih medija, mjesto koje je dobilo pomoć uhrani potkrepljuje pristup Sjevera premasloženim političkim krizama kao da su prirod-na katastrofa.

Integrirani programi nevladinih organiza-cija i Ujedinjenih naroda, a naročito pregovo-rima dogovoreni pristup, istisnuli su etiku, anova logika (realna politika rada u konfliktu)zamijenila je moralnost, smatra Duffield. Je-dan aspekt toga je povezivanje humanitarnepomoći sa mirovnim procesom. Ključna premi-sa dogovornog pristupa je da, kroz dovođenjesukobljenih strana za jedan stol, pružanje hu-manitarne pomoći može samo po sebi promi-cati mir. To nalikuje argumentu vezanom uzsankcije-da će uskraćivanje pomoći srušiti ne-popularne vlade. Po Duffieldovoj ocjeni, te seideje osnivaju na vjeri u magičnu moć humani-tarne pomoći i ekonomije i pokazale su se kri-vima: za sankcije je široko prihvaćeno da škode

Infannacije i osvrti

siromasmma i ranjivima. A humanitarnapomoć ne samo da ne promiče mir, već daje"gorivo"za rat.

Međunarodne nevladine organizacije dje-luju u zonama sukoba bez uputstava kako sedugoročno odnositi prema lokalnim civilnim ipolitičkim vlastima. Na ad hoc način integra-tivni programi UN i nevladinih organizacijaomogućili su nevladinim organizacijama dazauzmu prostor moći i utjecaja bez teorije ko-jom bi opravdali praksu. Dugoročni ciljevičesto se žrtvuju zbog ekspeditivnosti kratko-ročne pomoći i distance neutralnosti. Iz sveganavedenog Duffield zaključuje da je dio krizedevelopmentalizma u tome da su NVO bileviđene kao rješenje, a postale su dio problema.

S obzirom na iskustva iz Hrvatske i Bosne iHercegovine također je zanimljiva bila i ra-sprava nekih sudionika radionice o "humani-tarnom biznisu", privatnom sektoru kojizapošljava više ili manje veliku birokraciju, ikoji je deklarativno odgovoran korisnicimaprograma, a de facto donatorima.

Opskrba humanitarnom pomoći i progra-mima psihosocijalne podrške civila usred eska-lirajućeg rata odgovor je europskih vlada i UNna situaciju oružanog sukoba. Snažniji odgovormedunarodne zajednice često se odbija uzobjašnjenje da bi takva akcija ugrozila humani-tarnu pomoć. Dakle, humanitarna pomoć po-stala je sama sebi svrha. Preduvjet da bi se mo-glo pristupiti transformaciji toga više je iskre-nosti o humanitarnom biznisu i veća sprem-nost NVO-a za suočavanjem sa posljedicamavlastitog djelovanja.

Uz takvo razmišljanje vezala su se i pitanjao sadržaju programa za rad u situaciji sukoba,posebno što se može učiniti da se zaustavi su-kob. Neki sudionici smatrali su da je ulogastranih NVO u odgovaranju na uzroke sukoba,te da bi njihova aktivnost trebala biti u utjecan-ju na javnost i vlade u zemljama iz kojih potiču.

U zaključnom dijelu radionice sudionici suse složili da uloga NVO u situacijama oru-žanog sukoba otvara mnoga pitanja, da je punaproturječnosti i vrlo politična. Također-je za-ključeno da u organizacijama treba povećatianalitički kapacitet, te u sklopu organizacijskihprilagodbi na rad u situaciji sukoba decentrali-zirati upravljanje i jačati timski rad.Organiza-cije bi prije intervencije trebale učiniti analizusituacije koja bi obuhvaćala procjenu potenci-jala za sukob, odnose moći, napetosti oko re-

425

Page 4: POMOĆ IRAZVOJ USITUACUAMA SUKOBA

Rel' sac. polit., god. I, br. 4, str. 405-427, Zagreb 1994.

sursa, analizu s obzirom na spol, položajodređenih grupa u društvu, itd. Intervencije bitrebale biti fleksibilne i imati mogućnost prila-godbe rezultatima stalne analize situacije iučenja. I nadasve, organizacije bi trebale imatiintegritet djelovanja, prepoznavati napetostiizmeđu pragmatizma i postuliranih vrijednosti,biti jasne i otvorene s obzirom na svoje odgo-vornosti i način rada.

* * *U Hrvatskoj raste potreba razvoja sektora

NVO u sklopu postkomunističkog shvaćanjadrustvenog i državnog odgovora na socijalneprobleme, potreba izgradnje nezavisne mreželokalnih dragovoljnih i stručnih organizacijakoje bi se nosile s brojnim humanitarnim i soci-jalnim pitanjima - kako onim nastalim uslijedposljedica rata, tako i pitanjima koja su prijebila strogo u domeni državne socijalne skrbi.Djelatnost koja se provodi kao dogovor na (so-cijalne) probleme prognanika i izbjeglica ugla-vnom se naziva ili humanitarnom pomoći ilipsihosocijalnim programom ili projektom, kojiobuhvaća sve što nije materijalna humanitarnapomoć. Psihosocijalni program usmjeren je napsihološke poteškoće pojedinaca, obitelji i

LITERATURA:

Duffield, M. (1994) Complex Pditical EmergenciesWith Reference to Angola and Bosnia. An explo-ratory Report for UNICEF. School of Public Po-licy, University of Birmingham, U.K.

Duffield, M. (1994) NGOs. and abanonment ofethics. Materijal sa radionice Razmj lt situacijisukoba, Birmingham.

426

Informacije i osvrti

određenih grupa (često osmišljenim u termini-ma traumatskog iskustva), te uglavnom koristipristupe i metode iz psihologije, psihijatrije isocijalnog rada. Analiza projekata humanitar-ne pomoći, psiho-socijalnih projekata i razvoj-nih projekata može pokazati razlike u načinuna koji se vidi sukob i populacije koje su njimepogođene, te moguće reakcije na sukob, a po-sebno u kojoj mjeri projekt potiče ovisnost na-spram osnaženju korisnika (Pečnik i Stubbs,1995).

Uz pitanja vezana uz domaće NVO, uHrvatskoj postoji mnoštvo pitanja vezanih uzmeđunarodne i nadnacionalne NVO. Spozna-je stečene sudjelovanjem na radionici "Razvoju situacijama sukoba" pomogle su autorici pri-kaza u preispitivanju uloge NVO u situaciji su-koba, kao i boljem razumijevanju manjkavostiu politici i strategiji njihovog uključivanja i dje-lovanja. Prenesene su u nadi da će koristitičitateljima u razvoju domaćih NVO i/ili odno-sa sa međunarodnim NVO koje djeluju kodnas. Za početak mogu poslužiti poticanjuulaganja više resursa u analizu onog što seradi ili planira u NVO sektoru, prije svegaputem izgradnje strateških alijansi sa sve-učilištima.

Pečnik, N. & Stubbs, P. (u tisku) Working with refu-gees and displaced people in Croatia: from de-pendency to development? The Reading Bulle-tin, University of Reading.

Raven-Roberts, A. (1994) Comments for workshopon Development in conflict.Materijal s radioniceRazvoj u situaciji sukoba, Birmingham.

Nina Pečnik


Top Related