SVEUČILIŠTE J.J. STROSSMAYERA EKONOMSKI FAKULTET U OSIJEKU
Anita Prelas Kovačević, dipl. oec.
NOVI NAČINI PRIPREME I OBLICI KORIŠTENJA NASTAVNIH MATERIJALA U FUNKCIJI INOVATIVNOG I UČINKOVITOG
OBRAZOVANJA
DOKTORSKA DISERTACIJA
Mentor:
Prof. dr.sc. Josip Mesarić
Osijek, 2015.
J.J. STROSSMAYER UNIVERSITY OF OSIJEK FACULTY OF ECONOMICS
Anita Prelas Kovačević, M. A. inEconomics
NEW PREPARATION METHODS AND WAYS OF USING TEACHING MATHERIALS IN THE FUNCTION OF INNOVATIVE AND
EFFICIENT EDUCATION
DOCTORAL DISSERTATION
Mentor:
Prof. dr.sc. Josip Mesarić
Osijek, 2015.
Mojoj obitelji
SADRŽAJ
SAŽETAK .................................................................................................................................................. 1
SUMMARY ............................................................................................................................................... 6
1. UVOD ................................................................................................................................................. 11
1.1. OSNOVNA POLAZIŠTA RADA ................................................................................................ 11
1.2. SVRHA I CILJEVI RADA .......................................................................................................... 14
1.3. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA ...................................................................................................... 15
1.4. METODOLOGIJA I PODATKOVNA OSNOVA .......................................................................... 16
1.5. OKVIR – PLAN ISTRAŽIVANJA ............................................................................................... 17
1.6. OČEKIVANI ZNANSTVENI DOPRINOS .................................................................................... 18
1.7. STRUKTURA RADA ................................................................................................................ 19
2. ULOGA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE U DRUŠTVU UMREŽENOG ZNANJA ................................... 21
3. INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE KLJUČNE ZA RAZVOJ DRUŠTVA UMREŽENOG
ZNANJA .............................................................................................................................................. 28
3.1. GENERACIJE RAČUNALNIH SUSTAVA ................................................................................... 28
3.2. RAČUNALNE MREŽE ............................................................................................................. 31
3.3.BEŽIČNI PRIJENOS PODATAKA (eng. WIRELESS DATA TRANSMISSION) ..................................... 37
3.4. MOBILNA KOMUNIKACIJA ........................................................................................................ 40
3.5. INTERNET ................................................................................................................................... 45
3.5.1. Nastanak Interneta i njegova primjena do današnjih dana ................................................. 45
3.5.2. Prednosti i nedostaci Interneta .............................................................................................. 53
3.6. WORLD WIDE WEB .................................................................................................................... 54
3.6.1. Semantika i ontologija Weba ................................................................................................. 62
3.7. RAČUNARSTVO U OBLAKU (eng. CLOUD COMPUTING) ............................................................ 67
3.7.1. Modeli pružanja usluga računarstva u oblaku - DSPI model .................................................. 72
3.7.2. Modeli primjene (implementacije) računarstva u oblaku....................................................... 78
3.7.3. Prednosti i nedostaci računarstva u oblaku ........................................................................... 81
3.8. VIRTUALIZACIJA ......................................................................................................................... 83
4. DRUŠTVENE MREŽE I VIRTUALNO OKRUŽENJE ................................................................................ 89
4.1. PODJELA DRUŠTVENIH MREŽA .................................................................................................. 91
4.2. PREDNOSTI I NEDOSTACI DRUŠTVENIH MREŽA ........................................................................ 95
4.3. POPULARNOST DRUŠTVENIH MREŽA ........................................................................................ 99
5. GLOBALIZACIJA I DRUŠTVO UMREŽENOG ZNANJA ........................................................................ 108
6. ISTRAŽIVANJE UTJECAJA RAZLIČITIH TEHNOLOŠKIH, ORGANIZACIJSKIH I KOMUNIKACIJSKIH
ČIMBENIKA NA PRIHVAĆANJE ICT-A U VISOKOM OBRAZOVANJU ................................................ 114
6.1. ISTRAŽIVAČKI PLAN .................................................................................................................. 114
6.2. UZORAK ................................................................................................................................... 116
6.3 UPITNIK ..................................................................................................................................... 119
6.4. DESKRIPTIVNA ANALIZA UKUPNOG UZORKA .......................................................................... 121
6.4. STATISTIČKA ANALIZA .............................................................................................................. 156
7. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DOKAZI HIPOTEZA .............................................................................. 193
8. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA I PREPORUKE ZA DALJA ISTRAŽIVANJA ............................................ 205
9. LITERATURA ..................................................................................................................................... 213
POPIS SLIKA I SHEMA ........................................................................................................................... 226
POPIS TABLICA ..................................................................................................................................... 227
POPIS GRAFIKONA ............................................................................................................................... 230
PRILOZI ................................................................................................................................................ 231
ŽIVOTOPIS ........................................................................................................................................... 287
1
SAŽETAK
Široka prihvaćenost Interneta kao i razvoj tehnologije bazirane na Internetu (Web 2.0 i
Web 3.0 o kojem se danas već može govoriti) su značajno utjecale i utječu na današnje
obrazovanje, ne samo na proces učenja nego i na samu ulogu nastavnika i studenta u procesu
učenja što potvrđuje i velik broj znanstvenih radova koji se bavi konceptom primjene ICT u
sustavu visoke naobrazbe i promjenama tradicionalnog načina pristupa obrazovanju.
Međutim, malo je istraživanja napravljeno o identifikaciji čimbenika koji definiraju vrstu i
načine koji mijenjaju nastavni proces u kontekstu primjene Interneta i ICT posebice Web 2.0
u obrazovnom okruženju u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenog, cilj ove doktorske
disertacije se temeljio na identifikaciji čimbenika koji definiraju vrstu i načine koji mijenjaju
nastavni proces u kontekstu primjene Interneta i ICT-a posebice Web 2.0 u obrazovnom
okruženju u Republici Hrvatskoj te prikazu intenziteta tih utjecaja.
Sustavnom analizom relevantne literature i dosadašnjih postignuća kao i uočenih
nedostataka u postojećim istraživanjima definirana je svrha odnosno cilj doktorske disertacije,
a to je identifikacija čimbenika koji mijenjaju nastavni (obrazovni) proces u kontekstu
primjene Interneta i ICT-a, posebice u visokoobrazovnom sustavu u Republici Hrvatskoj te
analiza intenziteta utjecaja različitih tehnoloških, organizacijskih i komunikacijskih
čimbenika na prihvaćanje elektroničke potpore (ICT) odnosno Weba 2.0 u obrazovanju i
kategorizaciji intenziteta tih utjecaja. Empirijski dio rada je bio usmjeren utvrđivanju gdje, za
koga, za što i na koji način nastavnici u visokim učilištima koriste informacijsko-
komunikacijsku tehnologiju, identifikaciji vrste digitalnih nastavnih materijala koje
pripremaju nastavnici te identifikaciji čimbenika koji definiraju vrstu i načine koji mijenjaju
nastavni proces u kontekstu primjene Interneta i ICT-a odnosno Web 2.0 u nastavnom
procesu. Na temelju navedenog definirane su sljedeće hipoteze rada:
H1. Visoka učilišta u Republici Hrvatskoj imaju neiskorišteni potencijal u korištenju
ICT-a i Web 2.0 u nastavnom procesu
H2. Čimbenici, koji se mogu kategorizirati kao organizacijski, tehnološki i
komunikacijski određuju prihvaćenost elektroničke potpore i Web 2.0 u obrazovanju i
to:
H2.1. Učestalost i intenzitet primjene Web2.0 u nastavnom procesu
Uz hipotezu 2.1 uvode se slijedeće pomoćne hipoteze:
2
H2.1.1: Učestalost i intenzitet korištenja Web 2.0 u nastavnom procesu, općenito veći
je ako nastavnik ima veća (stvarna i percipirana) informatička znanja (informatičku
pismenost).
H2.1.2: Sklonost korištenju Web 2.0 u nastavnom procesu općenito može se objasniti
već stečenim iskustvom u korištenju interneta u kompleksnije svrhe.
H2.1.3.: Učestalost i intenzitet korištenja Web 2.0 u nastavnom procesu, općenito
može se dovesti u vezi s iskustvom u produkciji vlastitih digitalnih materijala.
H2.2. Percepciju nastavnika o korisnosti primjene ICT-a u obrazovanju
H2.3. Percepciju nastavnika o izazovima ustanove u prihvaćanju ICT-a u nastavnom
procesu
H3. Usvojeni stavovi i percepcije o korištenju ICT-a i Web 2.0 utječu na stavove o
spremnosti studenata za današnje tržište rada posebno u pogledu njihovih
komunikacijskih sposobnosti i vještina korištenja ICT-a.
Ciljanu skupinu ovog istraživanja predstavljalo je nastavno osoblje iz 14 visokih učilišta
u Republici Hrvatskoj. Istraživanjem je prikupljeno 98 popunjenih upitnika koji su zadovoljili
kriterije formalne i logične ispravnosti ponuđenih odgovora čiji su rezultati prikazani u radu.
Metode primijenjene u eksperimentalnom dijelu studije su: prikupljanje podataka putem
Surveymonkeya, deskriptivna statistička analiza te neparametrijska statistička analiza.
Rezultati su obrađeni pomoću statističkog paketa SPSS verzija 19.0. Prvo je izračunata i
prikazana (tablično ili grafički) deskriptivna statistika svake pojedine varijable na ukupnom
uzorku. Za potrebe ispitivanja postavljenih hipoteza bilo je potrebno uzorak podijeliti na
podskupine te iste usporediti prikladnim statističkim metodama. Dobiveni rezultati su prvo
podijeljeni na poduzorke te je prikazana deskriptivna statistika poduzoraka, također tablično
ili grafički i interpretirana. Zatim su provedeni postupci statističkog uspoređivanja razlika
među poduzorcima s uvriježenim kriterijem od 5% statističke značajnosti.
Uključujući uvodni dio i zaključak, rad je strukturiran u osam poglavlja. U uvodnom
poglavlju definirani su predmet i ciljevi istraživanja te su navedene glavne i pomoćne
hipoteze kao i opisane metode istraživanja te znanstveni doprinos. Drugo poglavlje bavi se
pitanjem uloge informacijske tehnologije u društvu umreženog znanja s posebnim osvrtom na
ulogu i implikacije informacijsko-komunikacijske tehnologije na visoko obrazovanje. Treće
poglavlje se odnosi na informacijsko-komunikacijske tehnologije ključne za razvoj društva
umreženog znanja u okviru kojeg se daje kratak osvrt na Internet, njegov nastanak i primjenu
3
do današnjih dana, uključujući World Wide Web, kao njegove najkorištenije usluge. U
nastavku rad se bavi mrežnim tehnologijama, virtualizacijom i bežičnim prijenosom podataka,
pokretnim komuniciranjem, njihovim definiranjem i ključnim karakteristikama. Poglavlje
završava računarstvom u oblaku u sklopu kojeg će se pored njegova definiranja, navesti
njegove osnovne karakteristike, modeli izvedbe kao i njegove prednosti i nedostaci te
budućim očekivanjima u primjeni računarstva u oblaku s naglaskom na područje obrazovanja
i znanosti. Četvrto poglavlje bavi se područjem društvenih mreža, njihovim definiranjem,
vrstama te prednostima i nedostacima koje one donose, a sve to popraćeni s odgovarajućim
primjerima. Peto poglavlje bavi se pitanjem utjecaja globalizacije na društvo umreženog
znanja te implikacije odnosno trendove koja ona nosi za sobom s naglaskom na Otvorene
obrazovne resurse. U šestom poglavlju definirani su zadaci i hipoteze istraživanja,
metodologija istraživanja i statistička obrada rezultata istraživanja. Sedmo poglavlje uključuje
rezultate provedenog istraživanja i dokaze postavljenih hipoteza, dok posljednje, osmo
poglavlje, sadrži zaključna razmatranja kao i preporuke za daljnja istraživanja.
Iz provedene analize može se zaključiti da postoji neiskorišteni potencijal
informacijsko-komunikacijskih tehnologija u visoko obrazovnom nastavnom procesu i to u
korištenju tehnoloških rješenja kao što su: webcasting, podcasting, wiki, blogovi, društvene
mreže te sustavi za online učenje koji omogućavaju uz standardne (prezentacije i tekstualne
dokumente) kreiranje bogatijih digitalnih sadržaja čime se potvrđuje prva postavljena
hipoteza, H1: Visoka učilišta u Republici Hrvatskoj imaju neiskorišteni potencijal u korištenju
ICT-a i web 2.0 u nastavnom procesu. Dobiveni rezultati provedenog istraživanja potvrđuju i
konstataciju navedenu u novoj Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije prema kojoj se
ICT premalo koristi u nastavi iako su dostupnost ICT i kvaliteta pristupa Interneta
zadovoljavajući. Statističkom obradom podataka potvrđena je pomoćna hipoteza rada H2.1.1:
Učestalost i intenzitet korištenja Web 2.0 u nastavnom procesu, općenito veći je ako nastavnik
ima veća (stvarna i percipirana) informatička znanja (informatičku pismenost).Tako, prema
statističkoj obradi podataka provedenog istraživanja, razlika u rezultatima ispitanika s
različitom informatičkom pismenošću u intenzitetu korištenja Web 2.0 općenito u nastavnom
procesu statistički je značajna na razini manjoj od 5% - ispitanici koji procjenjuju svoju
informatičku pismenost višom, češće koriste Web 2.0 u nastavnom procesu. Nadalje, dobiveni
rezultati provedenog istraživanja ukazuju i na postojanje statistički značajne razlike između
učestalosti korištenja Interneta u tzv. složenije svrhe koje proizlazi iz stečenih iskustava u kao
i izvan nastavnog procesa (društvene mreže, objava udžbenika, e-bankarstvo, čitanje i pisanje
4
blogova, slušanja Internet radija/gledanje televizije, slušanja skidanja glazbe (download MP),
kupovanje putem Interneta, pisanje poruka (news grupe, forumi, chat), download programa i
aplikacija te telefoniranje putem Interneta) i prihvaćanja Web 2.0 u nastavnom procesu
odnosno njihova intenziteta korištenja u nastavnom procesu, čime se potvrđuje druga
postavljena hipoteza, H2.1.2: Sklonost korištenju Web 2.0 u nastavnom procesu općenito
može se objasniti već stečenim iskustvom u korištenju interneta u kompleksnije svrhe.
Također, statistička obrada podataka pokazuje kako razlika u intenzitetu korištenja Web 2.0
općenito u nastavnom procesu među rezultatima ispitanika koji imaju i onih koji nemaju
nastavne digitalne materijale statistički je značajna na razini manjoj od 5% - ispitanici koji
imaju vlastite digitalne nastavne materijale u većoj mjeri koriste Web 2.0 u nastavnom
procesu općenito čime se potvrđuje i treća postavljena (pod) hipoteza, H2.1.3.: Učestalost i
intenzitet korištenja Web 2.0 u nastavnom procesu, općenito može se dovesti u vezi s
iskustvom u produkciji vlastitih digitalnih materijala. Što se tiče hipoteze H2.2.: Percepcije
nastavnika o korisnosti primjene ICT-a u obrazovanju) rezultati provedenog istraživanja
pokazuju da većina nastavnika smatra da je najveća korist korištenja ICT-a u visokom
obrazovanju što daje studentima veći pristup obrazovanju i referentnim izvorima dok
najmanje ispitanika smatra da je najveća korist korištenja ICT-a u visokom obrazovanju što
omogućuje veću kolaboraciju i što se sadržaj kurikuluma lako osvježava/obnavlja novim. Za
hipotezu H2.3.: Percepcije nastavnika o izazovima ustanove u prihvaćanju ICT-a u nastavnom
procesu rezultati provedenog istraživanja pokazuju da većina nastavnika smatra da
trening/obuka osoblja za korištenje novih tehnologija predstavlja jedan od najvećih izazova
dok nešto manji postotak smatra da su to troškovi vezani za samu implementaciju. Najmanji
udio čine ispitanici koji smatraju da jedan od najvećih izazova predstavlja
upravno/administrativno prihvaćanje te prihvaćanje od strane studenata. Vezano za prethodno,
a tiče se percepcije nastavnika o informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji koja će najviše
poboljšati nastavni proces u budućnosti, većina ispitanika smatra da je to softwer za podršku
dinamičnom i pojedinačnom tempu učenja koji će najviše poboljšati nastavni proces u
budućnosti. Nešto manji postotak ispitanika smatra da sustav za upravljanjem učenjem
predstavlja informacijsko-komunikacijska tehnologija koja će najviše poboljšati nastavni
proces dok najmanji udio čine ispitanici koji smatraju wiki i instant poruke da će najviše
pridonijeti poboljšanju nastavnog procesa u budućnosti. Što se tiče treće postavljene hipoteze,
H3: Usvojeni stavovi i percepcije o korištenju ICT-a i Web 2.0 utječu na stavove o spremnosti
studenata za današnje tržište rada posebno u pogledu njihovih komunikacijskih sposobnosti i
5
vještina korištenja ICT-a na temelju provedenog istraživanja nije se mogla potvrditi budući da
nisu pronađene ovisnosti o procjeni spremnosti studenata za buduće tržište rada, posebno
njihovih komunikacijskih sposobnosti i ICT vještina koje bi proizašle iz pojedinih
organizacijskih, komunikacijskih i tehnoloških kriterija. Međutim, postoje indicije da
nastavnici koji koriste LMS kritičnije procjenjuju komunikacijske sposobnosti studenata.
Nadalje, iako se većina ispitanika izjasnilo da je primjena ICT uključena u strateške
dokumente visokog učilišta prema dobivenim podacima može se zaključiti da je neophodno u
strateškim dokumentima jasno definirati kako, gdje, za što i za koga se ICT koristi, jer
pozivajući se na već spomenutu tvrdnju Manuel Castells samo opremanje škola s više
računala i dostupnost Interneta samo po sebi ne predstavlja neku značajnu društvenu
promjenu (pa tako niti promjenu obrazovnog sustava), društvena promjena ovisi prije svega o
tome gdje se, tko je i za koga te za što i na koji način se ICT koristi.Važno je također istaknuti
kako većina nastavnika smatra da bi digitalni nastavni materijali trebali biti javno dostupni,
iako njih svega 15,3% ima vlastite digitalne nastavne materijale javno dostupne. Uzimajući u
obzir važnost otvorenih obrazovnih resursa u današnje vrijeme, ali i troškovnu prednost koju
nose, menadžment ali i resorno ministarstvo, bi trebali osigurati odgovarajući sustav
motiviranja (nagrađivanja) kako bi se potaklo pojedinca u stvaranju javno dostupnih digitalnih
nastavnih materijala te na taj način omogućila dostupnost studentima više kvalitetnije
literature uz istodobno smanjenje troška studiranja (što naglašava i nova Strategija
obrazovanja, znanosti i tehnologije).
Ključne riječi: društvo umreženog znanja, ICT, Web 2.0, računarstvo u oblaku, visoko
obrazovanje, globalizacija, digitalni nastavni materijali, otvoreni obrazovni resursi,
Republika Hrvatska
6
SUMMARY
The wide acceptance of internet and the development of technology based on internet
(Web 2.0, and even Web 3.0 nowadays) have had, and still do, a significant influence on
education today, not just to the process of learning, but also on the role of teachers and
students in the learning process, which is confirmed by a large number of research on ICT
application in higher education and in changes in the traditional approach to education.
Nevertheless, there is little research done on the identification of factors which define the
ways in which the teaching process is changed in the context of Internet, ICT, and especially
Web 2.0 application in the context of Croatian higher education. Consequently, the goal of
this doctoral dissertation was to identify the factors that define the ways in which the
teaching process undergoes change, in the context of Internet, ICT, and especially Web 2.0 in
Croatia, and to present the intesity of these influences.
By systematic analsyis of relevant literature and achievements in the field, as well as the
noticed short-commings in the current research, the goal of the dissertation was defined,
which is the identification of factors wthat change the teaching (education) process in the
context of internet and ICT application, especially in higher education in Croatia, as well as
the analysis of the intenesity of various technological, organisational, and communicational
factors on the acceptance of ICT, i.e. Web 2.0 in education and the categorisation of the
mentioned factors. The empirical part of the dissertation was aimed to define where, for
whom, for what and how teachers at higher education institutions use ICT, and to identify the
types of digital teaching materials that they prepare, as well as to identify the factors that
define the ways in which the teaching process changes in the context of internet, ICT, i.e.
Web 2.0 in the teaching process. Consequently, the following hypotheses have been defined:
H1. Higher education institutions in Croatia have an unfullfiled potential in terms of
using ICT and Web 2.0 tools in the teaching process
H2. The factors, which can be categorised as organisational, technological, and
communicational, define the acceptance of electronic support and Web 2.0 in education,
i.e.:
H2.1. The frequency and the intesity of Web 2.0 application in the teaching
process
Besides hypothesis H2.1., two additional sub-hypotheses have been formulated:
7
H2.1.1: The frequency and the intensity of Web 2.0 usage in the teaching
process is generally higher if the teacher has a greater (actual and perceived)
ICT knowledge (ICT literacy).
H2.1.2: the tendency towards Web 2.0 usage in the teaching process can
generally be explained through already acquired experiences in using the
internet for more complex purposes.
H2.1.3: The frequency and the intensity of Web 2.0 usage in the teaching
process can generally be correlated to the experience in producing one’s own
digital materials.
H2.2. Teachers’ perception on how useful ICT application in education is
H2.3. Teachers’ perception on the challenges of the HEI in accepting ICT in the
teaching process
H3. Acquired attitudes and perceptions of ICT and Web 2.0 usage affect the attitudes on
how ready students are for the labour market, especially in terms of their
communicative competencies and ICT application skills.
Target group of this research were teachers from 14 higher education institutions in the
Republic of Croatia. There were 98 filled questionnaires that met the criteria of formal and
logical correctness, and the results of the mentioned questionnaires are presented in the
dissertation. The methods which were applied in the experimental part of the study are: data
collection via Surveymonkey, descriptive statistical analysis, and nonparametric statistical
analysis. The results were analysed through SPSS 19.0. statistical package. Firstly the
descriptive statistics for each variable in the sample were counted and presented in tables and
graphs. For further investigation, the sample was divided into two subgroups and compared
by adequate statistical methods. The results were firstly divided into subsamples and
descriptive statistics of subsamples was presented in tables and graphs and interpreted. Then
the statistical comparing was done to compare differences between subsamples with ingrained
criteria of 5% statistical significance.
Together with the introductory part, this dissertation is divided into eight chapters. In
the Introduction, the topic and goals of the research are defined. Main and sub-hypotheses are
listed, research methods are defined, and the scientific contribution explained. Second chapter
deals with the question of the role of ICT in networked knowledge society, with a special
emphasis on the role and implications of ICT in higher education. Third chapter deals with
8
ICT technologies crucial for the development of the networked knowledge society. A short
review of the Internet, its origins and application up to date is given, including the World
Wide Web, as its most frequently used service. Furthermore, web technologies, virtualisation,
wireless data transfer, and mobile communication are defined and their key characteristics are
described. This chapter ends with the notion of cloud computing, which is defined and
described in terms of its key characteristics, performance models, as well as its advantages
and disadvantages and future expectations for application in education and science.
Fourth chapter deals with social networks, their definition, types, advantages and
disadvantages, with examples. Fifth chapter is concerned with the question of globalisation
and its influence on networked knowledge society and the implications, i.e. trends that it sets
with a special emphasis on Open educational resources. In the Sixth chapter tasks and
hypotheses of the research are defined, together with the methodology and statistical analysis.
Seventh chapter includes the results of the research and evidence supporting the hypothesis,
whereas the last, Eight chapter concludes with final thoughts and recommendations for
further research.
It can be seen from the conducted analysis that there is an unfulfilled potential in terms
of using ICT and Web 2.0 tools in the teaching process, especially when it comes to
webcasting, podcasting, wiki, blogs, social networks, online learning systems that enable
creating richer digital materials (besides presentations and text documents), which confirms
the first hypothesis, H1: Higher education institutions in Croatia have an unfullfiled potential
in terms of using ICT and Web 2.0 tools in the teaching process. The given research results
confirm the statement from the Strategy of education, science, and technology, that ICT is not
being used enough in the teaching process, even though the availability and the quality of
internet access are satisfying.
Statistical analysis of data confirmed the sub-hypothesis H2.1.1: The frequency and the
intensity of Web 2.0 usage in the teaching process is generally higher if the teacher has a
greater (actual and perceived) ICT knowledge (ICT literacy). This means that, according to
the statistical data analysis, in terms of the intensity of Web 2.0 usage in the teaching process,
the difference between the results of respondents with different levels of ICT literacy has the
statistical significance less than 5%; respondents that assess their ICT literacy higher, use
Web 2.0 tools more often in the teaching process. Furthermore, the given results of statistical
analysis show that there is a statistically significant difference between the frequency of
internet usage for so-called more complex purposes that are a result of acquired experiences
9
in, as well as outside of educational context (social networks, textbook publication, e-banking,
reading and writing blogs, listening to internet radio/watching TV online, music download,
on-line shopping, message writing (news groups, forums, chat), programs and application
download and online telephoning) and the acceptance of Web 2.0 in the teaching process, i.e.
their usage intensity in the teaching process, which confirms the second hypothesis, H2.1.2:
the tendency towards Web 2.0 usage in the teaching process can generally be explained
through already acquired experiences in using the internet for more complex purposes.
Furthermore, statistical data analysis shows that the general difference in the intensity of
Web 2.0 usage in the teaching process between the respondents’ results that have and those
that do not have digital teaching materials has statistical significance in less than 5%;
respondents that have their own digital teaching materials use Web 2.0 tools generally more in
the teaching process, which confirms the third sub-hypothesis, H2.1.3: The frequency and the
intensity of Web 2.0 usage in the teaching process can generally be correlated to the
experience in producing one’s own digital materials.
As far as hypothesis H2.2. is concerned: Teachers’ perception on how useful ICT
application in education is, the results of the conducted research show that the majority of
teachers believe that the most considerable advantage of using ICT in higher education is that
it provides student with better access to education and reference sources, whereas the minority
of respondents consider better collaboration and an easy way to adapt and refresh curricula
the biggest advantage of using ICT in higher education.
Concerning hypothesis H2.3.: Teachers’ perception on the challenges of the HEI in
accepting ICR in the teaching process, the results show that the majority of teachers believe
that staff training for using new technologies is one of the greatest challenges, whereas a
small percentage thinks it is the costs of the implementation. The smallest percentage of
respondents believes that one of the greatest challenges is the legal/administrative acceptance
and acceptance from students. Based on total results presented, hypothesis H2: The factors,
which can be categorised as organisational, technological, and communicational, define the
acceptance of electronic support and Web 2.0: in education together with sub-hypothesis
H2.1: The frequency and the intesity of Web 2.0 application in the teaching process is
confirmed.
When it comes to the perception that teachers have of ICT technology improving the
teaching process in the future, the majority of respondents believes that software support for
dynamic and individual learning pace will improve the teaching process in the future most
10
significantly. A smaller percentage believes that a system for learning management is that
factor, whereas the smallest percentage believes that wiki and instant messages will
significantly improve the teaching process in the future.
Results of the conducted research couldn’t confirm hypothesis H3: Acquired attitudes
and perceptions on ICT and Web 2.0 usage affect the attitudes on how ready students are for
the labour market, especially in terms of their communicative competencies and ICT
application skills, since dependencies in the evaluation of the students’ preparedness for the
labour market could not be found, especially in their communicative competencies and ICT
skills that might come as a result of particular organisational, communicational, and
technological criteria. However, there are indications that teachers who use LMS, tend to
value students’ communicative competencies more critically.
Furthermore, even though the majority of respondents claim that ICT application is
included in the strategic documents of their HEI, according to the given results, it can be
concluded that it is necessary for these documents to define how, where, for what and for
whom ICT is used since, as Manuel Castells puts it; only equipping schools with more
computers and making them internet accessible doesn’t represent a significant social change
(i.e. the change in the educational system), societal change depends primarily on where, who,
for whom, and for what purpose and how ICT is used. It is also important to emphasise that
the majority of teachers consider that digital teaching materials should be publicly accessible,
even though only 15,3% of them have their own materials available.
Considering the importance of open educational resources today, but also the cost
advantage they bring, management and the ministry in charge should ensure an adequate
system of motivation (reward) in order to encourage individuals in creating publicly
accessible digital materials and thus enable access to references of better quality for students,
and at the same time lower studying costs (which is emphasised in the new Strategy of
education, science, and technology).
Key words: networked knowledge society, ICT, Web 2.0, cloud computing, higher
education, globalisation, digital teaching materials, open educational resources, Republic of
Croatia
11
1. UVOD
1.1.OSNOVNA POLAZIŠTA RADA
Današnja rasprostranjenost i dostupnost informacijsko-komunikacijske tehnologije
(ICT) stvara nove mogućnosti za razvoj i ulogu znanja u društvu, ne samo u ekonomskom
(kroz širenje inovacija i produktivnosti koju donosi) nego i u ljudskom razvoju (u načinima
kako danas pojedinac proizvodi, distribuira, pristupa i ponovo koristi1 informaciju, znanje i
zabavu). Suočene s globalizacijom koju oblikuje integrirano svjetsko gospodarstvo, nove
informacijske i komunikacijske tehnologije, pojava međunarodnih mreža znanja, uloga
engleskog jezika i dr., obrazovanje i suvremeni obrazovni procesi u znaku su dinamičnih
promjena i reformskih nastojanja te se značajno razvijaju posljednjih sto godina (UNESCO,
2009). Kako navodi Jamlan (2004) u početku su procesi učenja bili ograničeni pisanim
radnim materijalima koji su se učenicima slali kućama, nakon čega je uslijedilo korištenje
radija i televizije u svrhu poučavanja, što je naposljetku utrlo put web baziranim
tehnologijama i dovelo do digitalnog učenja koje prema američkom Savezu za izvrsnost
obrazovanja (Alliance for Excellent Euducation) predstavlja bilo koji oblik instrukcija uz
učinkovito korištenje tehnologija.
Prema Spenderu (2001) postoje razni uvjerljivi razlozi zašto je usvajanje i provedba
digitalnog učenja od presudne važnosti za obrazovni sustav. Prvo, digitalno učenje je idealno
za prijenos informacija u obrazovanju i učenju. Drugo, obrazovni sustavi i institucije trebaju
usvojiti digitalno učenje jer je bogat izvor informacija. Treće, digitalno učenje je put naprijed
ka prenošenju znanja marginaliziranim skupinama, tj. učenicima/studentima s tjelesnim
poteškoćama koji trebaju prevladati prepreke udaljenosti i komunikacijske prepreke kako bi
pristupili obrazovanju. Također on navodi kako je digitalno učenje poželjno jer
podrazumijeva mješovito učenje koje ima potencijal povećanja (postojeće) tradicionalne
ponude u učionicama, a osim toga, smatra da je digitalno učenje krajnji proces učenja za
buduće generacije, koje zahtijevaju visoku razinu fleksibilnosti u učenju. Na spoznaje koje je
dao Spender o razlozima prihvačanja digitalnog učenja te njegove važnosti za (visoko)
obrazovanje nadovezuju se mišljenja i nekih drugih autora (primjerice Spender, D. (2001),
Duggan Schwartzbeck, T. (2012), Peters, O. (2000), itd.).
1 eng. re-use
12
Važnost elektroničkih izrađenih i prezentiranih nastavnih materijala prepoznata je i u
akademskoj i u poslovnoj javnosti, čemu svjedoči sve veći interes i broj istraživača u ovom
području, ali i sve veće zanimanje akademske i poslovne javnosti za implementaciju
elektroničkih nastavnih materijala u obrazovanje u digitalnom okruženju. Na temu upotrebe i
korištenja web tehnologije u nastavi objavljeno je mnogo radova i provedena su mnoga
istraživanja (Saeed,N., Yang, Y., Sinnappan, S. (2009, 2011), Zhang, W., Niu, J., Jiang, G.
(2002), Hutinski, Ž., Aurer, B.(2009), Gligora Marković, M., Rauker Koch, M., Frančić, M
(2012), Sigala, M. (2002), Sadaf,A., Newby, J.,T., Ertmer, A., P. (2012), Saeed, N.,
Sinnappan, S. (2011), Badurina, B. (2010),…).
Vezano za digitalno učenje, dijeljenje obrazovnih resursa (eng. Open Educational
Resources- OER) javlja se kao novi trend u svijetu za kojim postoji (i raste) interes sve većeg
broja autora (primjerice Atenas, J., Havemann, L., Browne, T. (2013), Holding, R., Howell,
A., Rodway-Dyer, S., Downes, S. (2010), Peters, A., M., Britez, G., R. (2008), Larsen, K.,
Vincent-Lancrin, S. (2005), McGreal, R., Kinuthia, W., Marshalluz, S. (2013)…) kao i
pokrenutih mnogih inicijativa (poput MITOpenCourseWare, Connexions, OCW Consortium,
EUN-European Schoolnet, Academia.edu. i sl.). Riječ je o obrazovnim resursima dostupnih
putem informacijskih i komunikacijskih tehnologija u svrhu konzultacija, korištenja i
prilagodbe od strane zajednice korisnika u nekomercijalne svrhe čija je svrha poboljšati
kvalitetu učenja, osobito onu vrstu učenja koja omogućava razvoj kako individualnih tako i
društvenih sposobnosti za razumijevanje i djelovanje, odnosno stvaranje dodane vrijednosti i
novo znanje (UNESCO, 2002, OECD, 2007).
OER, a posebice MOOC-s (Massive Open Online Courses) se mogu promatrati kao
kreativna suradnja stvaranja digitalnog sadržaja potičući pri tom razmjenu i zajedničku
proizvodnju informacija, ideja, mišljenja i znanja uz pomoć primjene participativne web
tehnologije (Web 2.0, društvene mreže, wiki…),, a sve to u funkciji poboljšanja kvalitete i
stvaranja inovativnog obrazovanja (primjerice forumi i recenzije udžbenika) iz čega proizlazi
da su digitalni obrazovni resursi važno uporište za transformaciju tradicionalnih sustava u
okruženje za cjeloživotno obrazovanje (OECD, 2007, UNESCO, 2002, 2011). Međutim, kako
je ovo područje relativno novo ono je još uvijek nedovoljno istraženo i to po pitanju
percepcije studenata, a poglavito nastavnika o prihvaćanju OER u nastavnom procesu te
implikacija korištenja OER na studentovo učenje. Prema dosadašnjim istraživanjima većina
13
autora ukazuje da studenti ne samo da vole koristiti otvorene udžbenike2 nego se pokazalo da
ovakav oblik nastavnih materijala ima (više/manje) pozitivne implikacije na sam ishod učenja
te da može pružiti značajne uštede na troškovima za studente bez ugrožavanja obrazovne
učinkovitosti (Hilton, Laman (2012), Feldstein i sur. (2012) Wiley i sur. (2012), Levi Hilton,
Gaudet, Robinson, Wiley (2013)).
Važnost informacijsko-komunikacijske tehnologije prepoznata je i u Republici
Hrvatskoj. U Strateškom okviru za razvoj 2006.-2013. kojeg je usvojila Vlada Republike
Hrvatske, 4. kolovoza 2006. godine, se navodi kako informacijsko-komunikacijska
tehnologija predstavlja temeljnu infrastrukturu odnosno osnovicu društva znanja. Također i
nova Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije3 (radni materijal) ističe ključnu uloga ICT
ali s naznakom da se ICT premalo koristi u nastavi te da je način izvođenja i ukupni značaj e-
kolegija vrlo neujednačen među visokim učilištima i pojedinim studijskim programima i da je
nužno osigurati slobodan pristup što većem dijelu nastavnih sadržaja, uključujući i udžbenike,
priručnike i ostalu nastavnu literaturu kako bi na taj način studentima bilo dostupno više
kvalitetnije literature uz istodobno smanjenje troška studiranja (Vlada RH, 2013).
Međutim, valja naglasiti da umrežena tehnologija i komunikacije same po sebi nisu
dovoljne. Njihov razvoj i primjena zahtijevaju nove načine rada isto kao i inovativnu i
produktivnu primjenu znanja, a njihova primjena i korištenje podloga su za uspješno
djelovanje znanosti i poduzetništva. Navedeno se može povezati s tvrdnjom Castellsa (2005)
prema kojoj opremanje škola s više računala i dostupnost Interneta samo po sebi ne
predstavlja neku značajnu društvenu promjenu. Društvena promjena ovisi prije svega o tome
gdje se, tko je i za koga te za što i na koji način se informacijsko- komunikacijska tehnologija
koristi.
ICT otkriva neslućene mogućnosti u obrazovanju jer omogućuje kako pristup
informacijama u realnom vremenu, mentorsko vođenje i komunikaciju na daljinu, kreativnu
interakciju tako i razmjenu znanja kroz mreže te provjeru usvojenih znanja itd.
Činjenica je da široka prihvaćenost Interneta kao i razvoj tehnologije bazirane na Internetu
(Web 2.0 i Web 3.0 o kojem se danas već može govoriti) su značajno utjecale i utječu na
današnje obrazovanje, ne samo na proces učenja nego i na samu ulogu nastavnika i studenta u
2 Otvoreni udžbenici, kao jedna od vrsta OER, u pogledu sadržaja slični su tradicionalnim (tiskanim)
udžbenicima no bitna razlika je u tome što su oni digitalni i općenito dostupni besplatno (objavljuju se pod
licencom Creative Commons). 3 Skračeno Strategija OZT.
14
procesu učenja4 što potvrđuje i velik broj znanstvenih radova koji se bavi konceptom
primjene ICT u sustavu visoke naobrazbe i promjenama tradicionalnog načina pristupa
obrazovanju. Međutim, malo je istraživanja napravljeno o identifikaciji čimbenika koji
definiraju vrstu i načine koji mijenjaju nastavni proces u kontekstu primjene Interneta i ICT
posebice u hrvatskom visokoobrazovnom okruženju, iako je elektroničko poslovanje već
vrlo jasno prepoznato kao osnovni činitelj digitalnog društva u kojem je i obrazovanje
“digitalno” i pojava čija važnost u svijetu neprestano raste. Također, sve je više postupaka
koji se obavljaju digitalno i putem Interneta, te je logično za očekivati da će se ti trendovi
slijediti i na području visoke naobrazbe i imati isti trend.
Također je nedovoljno istraženo kakvog su intenziteta pojedini čimbenici i na koji način
mijenjaju percepciju i stavove nastavnika o korisnosti primjene ICT-a kao i percepciju
nastavnika o izazovima ustanove na kojoj su zaposleni. Uz navedeno korisno je utvrditi da li
prihvaćena razina korištenja ICT-a i posebno web 2.0 tehnologija oblikuje stavove nastavnika
u procjeni studentske spremnosti za buduća tržišta rada, posebno onih sposobnosti i vještina
koje su vezane uz korištenje ICT-a i komunikacijskih sposobnosti.
1.2.SVRHA I CILJEVI RADA
Sustavnom analizom relevantne literature i dosadašnjih postignuća kao i uočenih
nedostataka u postojećim istraživanjima definirana je svrha odnosno ciljevi doktorske
disertacije, a to su:
procijeniti potencijal odnosno iskorištenost ICT-a a posebno sadržajno i tehnološki
bogatijih internetskih tehnologija (tzv. Web 2.0 tehnologija) u visokoobrazovnom
sustavu Republike Hrvatske
kategorizirati čimbenike koji mijenjaju nastavni (obrazovni) proces u kontekstu
primjene Interneta i ICT-a, u visokoobrazovnom sustavu u Republici Hrvatskoj
utvrditi kako pojedini organizacijski, komunikacijski i tehnološki čimbenici određuju
prihvaćenost elektroničke potpore – ICT-a i Web-a 2.0 u obrazovanju i to kroz:
vrstu i dostupnost digitalnih nastavnih materijala koje pripremaju nastavnici u visokim
učilištima Republike Hrvatske,
intenzitet korištenja Web 2.0 u nastavnom procesu, općenito,
percepciju ispitanika o korisnosti primjene ICT u visokom obrazovanju,
4Kao zanimljiv primjer može se spomenuti primjer kojeg navodi Don Tapscott u knjizi Odrasti digitalno, a riječ
je o tome kako jefinska vlada odabrala 5.000 net genera radi osposobljavanja nastavnika, da ih pouče kako se
koristiti računalom.
15
percepciju ispitanika o vrsti ICT koja će najviše poboljšati nastavni proces,
stavove ispitanika o največim izazovima za instituciju u prihvaćanju (implementaciji)
ICT u nastavnom procesu,
utvrditi (ona) područja rada u kojima se očekuje poboljšanje u narednom razdoblju.
utvrditi stavove nastavnika o pripremljenosti studenata za buduća tržišta rada.
1.3.HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA
Polazeći od identificiranog problemskog područja, postavljenih ciljeva i svrhe ovog
istraživanja, uvode se slijedeće glavne i pomoćne hipoteze rada:
H1. Visoka učilišta u Republici Hrvatskoj imaju neiskorišteni potencijal u korištenju
ICT-a i web 2.0 u nastavnom procesu
H2. Čimbenici, koji se mogu kategorizirati kao organizacijski, tehnološki i
komunikacijski određuju prihvaćenost elektroničke potpore i web 2.0 u obrazovanju i
to:
H2.1. Učestalost i intenzitet primjene web2.0 u nastavnom procesu
Uz hipotezu 2.1 uvode se slijedeće pomoćne hipoteze:
H2.1.1: Učestalost i intenzitet korištenja Web 2.0 u nastavnom procesu, općenito veći
je ako nastavnik ima veća (stvarna i percipirana) informatička znanja (informatičku
pismenost).
H2.1.2: Sklonost korištenju Web 2.0 u nastavnom procesu općenito može se objasniti
već stečenim iskustvom u korištenju interneta u kompleksinije svrhe.
H2.1.3.: Učestalost i intenzitet korištenja Web 2.0 u nastavnom procesu, općenito
može se dovesti u vezi s iskustvom u produkciji vlastitih digitalnih materijala.
H2.2. Percepciju nastavnika o korisnosti primjene ICT-a u obrazovanju
H2.3. Percepciju nastavnika o izazovima ustanove u prihvaćanju ICT-a u nastavnom
procesu
H3. Usvojeni stavovi i percepcije o korištenju ICT-a i web 2.0 utječu na stavove o
spremnosti studenata za današnje tržište rada posebno u pogledu njihovih
komunikacijskih sposobnosti i vještina korištenja ICT-a.
16
1.4.METODOLOGIJA I PODATKOVNA OSNOVA
Postavljeni ciljevi i hipoteze rada podrazumijevaju odgovarajuću podatkovnu osnovu i
metode i tehnike za provođenje istraživanja. Podatci su prikupljeni putem interaktivnog
anketnog upitnika kreiranog na Internetu, prema uvjetima koje zahtijeva metodika i
metodologija znanstvenog i stručnog istraživanja. Ispitanici su nastavno osoblje iz 14 visokih
učilišta na području Republike Hrvatske, i to: 3 visoke škole (privatne/javne), 4 veleučilišta
(privatna/javna) i 7 fakulteta.
Za obradu prikupljenih rezultata korišten je statistički paket za društvene znanosti
(Statistical Package for Social Sciences – SPSS) verzija 19.0. Prvo je izračunata i prikazana
(tablično ili grafički) deskriptivna statistika svake pojedine varijable na ukupnom uzorku.
Za potrebe ispitivanja postavljenih hipoteza bilo je potrebno uzorak podijeliti na
podskupine te iste usporediti prikladnim statističkim metodama. Dobiveni rezultati su prvo
podijeljeni na poduzorke te je prikazana deskriptivna statistika poduzoraka, također tablično
ili grafički i interpretirana. Zatim su provedeni postupci statističkog uspoređivanja razlika
među poduzorcima s uvriježenim kriterijem od 5% statističke značajnosti.
Za kvalitativne odnosno kategorijalne varijable, korištene su metode neparametrijske
statistike: hi-kvadrat test kojim se provjerava statistička značajnost razlike učestalosti
pojedinih odgovora. Rezultati hi-kvadrat testova prikazani su tablično te je prezentirana
interpretacija rezultata. Za podatke mjerene na intervalnoj ili omjernoj ljestvici statistička
značajnost razlika ispitivana je t-testom za nezavisne uzorke ili jednosmjernom analizom
varijance, ovisno o broju podskupina između kojih su analizirane razlike. Leveneovim testom
jednakosti varijanci ispitano je postoji li statistički značajna razlika među varijancama
razultata kako bi se provjerilo da li razultati, osim prikladne mjerne skale zadovoljavaju
preduvjet za provedbu t-testa jednakosti varijanci. Za ispitivanje odnosa među varijablama
izračunati su koeficijenti korelacije kako bi se ustanovilo postoji li sukladnost u variranju
varijabli. Za varijable koje su zadovoljavale preduvjete za neparametrijsku metodu
(nominalna i ordinalna mjerna skala) izračunat je Spearmanov koeficijent korelacije, dok je za
rezultate na intervalnoj i omjernoj ljestivici korišten Pearsonov koeficijent
korelacije. Deskriptivna statistika rezultata ukupnog uzorka te uzorka podijeljenog prema
ispitivanim nezavisnim varijablama prezentirana je tablično ili grafički.
17
1.5.OKVIR – PLAN ISTRAŽIVANJA
Okvir za postizanje ciljeva koji će poslužiti kao temeljni plan istraživanja prikazan je na
slici 1.
Slika 1. Shematski prikaz istraživanja
ORGANIZACIJSKI
ČIMBENICI
Vrsta VU
Psihološki
čimbenici
Educiranost/
stručnist
nastavnika
Dob
ispitanika
Percepcija
nastavnika o
izazovima ustanove
o prihvaćanju ICT u
nastavnom procesu
TEHNOLOŠKI
ČIMBENICI
INFRASTRUKTURA
Dostupnost Internetu
Dostupnost ICT-a
KOMUNIKACIJSKI
ČIMBENICI
Vrsta web
tehnologije
koja se koristi u
nastavnom
procesu
Svrha
korištenja
Interneta
PRIHVAČANJE
ELEKTRONIČKE
POTPORE- ICT I
WEB 2.0 U
OBRAZOVANJU
Učestalost
primjene web 2.0
u nastavnom
procesu
Vrste digitalnih
nastavnih materijala
te njihova
dostuponost
Percepcije
nastavnika o
korisnosti primjene
ICT u visokom
obrazovanju
Percepcija
nastavnika o
pripremljenosti za
tržište rada
18
Shematski prikaz polazi od identifikacije unutarnjih čimbenika podjeljenih u tri
kategorije: organizacijski, tehnološki i komunikacijski čimbenici. Dakle, riječ je o
čimbenicima na koje organizacija (visoko učilište) u većoj ili manjoj mjeri može utjecati.
Organizacijski čimbenici predstavljaju prvu kategoriju unutarnjih čimbenika, a odnose
se na vrstu visokog učilišta, na demografske karakteristike ispitanika (nastavnika), stručnost i
kompetencije nastavnika te na njihove stavove o Internetu i korištenju ICT-a u nastavnom
procesu. Čimbenici koji se navode kao organizacijski su heterogenog karaktera i obuhvaćaju
organizacijske čimbenike u užem smislu (vrsta visokog učilišta i informatička potpora
poslovnom procesu) i čimbenike ljudskih resursa (sociodemografske karakteristike, znanja -
strukovna, pedagoška upravljačko-organizacijska i informatička). Tehnološki čimbenici kao
druga kategorija unutarnjih čimbenika se odnose na infrastrukturu visokog učilišta odnosno
dostupnost ICT-a te kvalitete pristupa Internetu. Posljednju kategoriju predstavljaju
komunikacijski čimbenici, a odnose se na svrhu korištenja Interneta te ICT-a odnosno
partcipativnog weba (Web 2.0) kako za vrijeme nastave tako i u nastavnom procesu općenito.
1.6.OČEKIVANI ZNANSTVENI DOPRINOS
Velik broj znanstvenih radova bavi se konceptom primjene ICT-a u sustavu visoke
naobrazbe i promjenama tradicionalnog načina pristupa obrazovanju (Spender, D. (2001),
Duggan Schwartzbeck, T. (2012), Castells, M., (1996, 2000, 2004) Saeed, N., Yang, Y.,
Sinnappan, S., (2011, 2009), Siau, Nah, Teng, Hutinski, Ž., Aurer, B.(2009), Gligora
Marković, M., Rauker Koch, M., Frančić, M (2012),, Sigala, M. (2002), Atenas, J.,
Havemann, L., Browne, T. (2013), Ertmer, A., P. (2012), Badurina, B. (2010), Larsen, K.,
Vincent-Lancrin, S (2005), Orehovački, T., Bubaš, G., Konecki, M. (2009)…).
Međutim, malo je istraživanja napravljeno o identifikaciji čimbenika koji mijenjaju
nastavni proces u kontekstu primjene Interneta i ICT posebice hrvatskom okruženju, iako je
elektroničko poslovanje već vrlo jasno prepoznato kao osnovni činitelj digitalnog društva u
kojem je i obrazovanje “digitalno” i pojava čija važnost u svijetu neprestano raste. Sve je
više postupaka koji se obavljaju digitalno i putem Interneta, te je logično za očekivati da će se
ti trendovi slijediti i na području visoke naobrazbe i imati isti trend.
Prvi znanstveni doprinos ovog istraživanja sastoji u spoznaji o dostignutoj razini i
iskorištenosti potencijala informacijsko-komunikacijske tehnologije u visokoobrazovnom
19
sustavu u Republici Hrvatskoj što može predstavljati osnovu za strateške planove pojedinih
ustanova kao i obrazovnog sustava u cjelini. Ovim će se istraživanjem dati doprinos
postojećoj znanstvenoj literaturi u istraživanju utjecaja različitih tehnoloških, organizacijskih i
komunikacijskih čimbenika na prihvaćanje elektroničke potpore (ICT i Web 2.0) obrazovanju
te otkrivanju intenziteta tih utjecaja. Navedeno može dati i smjernice upravnim strukturama
koje izravno i neizravno sudjeluju u planiranju, kontroli i koordinaciji ovog značajnog
sektora.
1.7.STRUKTURA RADA
Uključujući uvodni dio i zaključak, rad je strukturiran u osam poglavlja (shema 2). U
uvodnom poglavlju definirani su predmet, ciljevi, i model istraživanja te su navedene glavne i
pomoćne hipoteze i opisane metode istraživanja. Također, u ovom dijelu je opisan znanstveni
doprinos kao i struktura doktorske disertacije. Drugo poglavlje bavi se pitanjem uloge
informacijske tehnologije u društvu umreženog znanja, u okviru kojeg se pojmovno definiraju
ključni pojmovi vezani za samu tematiku, s posebnim osvrtom na ulogu i implikacije
informacijsko-komunikacijske tehnologije na visoko obrazovanje. Treće poglavlje obrađuje
povijesni razvoj informacijske tehnologije, u okviru kojeg se daje kratak osvrt na Internet,
njegov nastanak i primjenu do današnjih dana, uključujući World Wide Web, kao njegove
najkorištenije usluge. Četvrto poglavlje bavi se područjem društvenih mreža i virtualnim
okruženjem, njihovim definiranjem, vrstama te prednostima i nedostacima koje one donose, a
sve to popraćeni s odgovarajućim primjerima. Peto poglavlje bavi se pitanjem utjecaja
globalizacije na društvo umreženog znanja te implikacije odnosno trendove koja ona nosi za
sobom s naglaskom na Otvorene obrazovne resurse. U nastavku rad se bavi mrežnim
tehnologijama, virtualizacijom i bežičnim prijenosom podataka, pokretnim komuniciranjem,
njihovim definiranjem i ključnim karakteristikama. Poglavlje završava računarstvom u
oblaku, kao novim fenomenom današnjice u sklopu kojeg će se pored njegova definiranja,
navesti njegove osnovne karakteristike, modeli izvedbe kao i njegove prednosti i nedostaci te
budućim očekivanjima u primjeni računarstva u oblaku s naglaskom na područje obrazovanja
i znanosti.
Šesto poglavlje je ključno poglavlje u kojem su definirani zadaci i hipoteze istraživanja,
metodologija istraživanja te rezultati istraživanja utjecaja pojedinih čimbenika na prihvaćanje
elektroničke potpore (ICT) odnosno Web 2.0 u nastavnom procesu. Sedmo poglavlje
20
uključuje osvrt na ključne rezultate istraživanja te dokaze postavljenih hipoteza dok
posljednje, osmo poglavlje, sadrži zaključna razmatranja i preporuke za daljnja istraživanja.
Shema 1 Struktura doktorskog rada
1. UVOD2. ULOGA INFORMACIJSKE
TEHNOLOGIJE U DRUŠTVU
UMREŽENOG ZNANJA
3. INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKWE
TEHNOLOGIJE KLJUČNE ZA RAZVOJ DRUŠTVA
UMREŽENOG ZNANJA
4.DRUŠTVENE MREŽE 5. GLOBALIZACIJA I DRUŠTVO UMREŽENOG
ZNANJA
6. ISTRAŽIVANJE UTJECAJA RAZLIČITIH TEHNOLOŠKIH, ORGANIZACIJSKIH I KOMUNIKACIJSKIH ČIMBENIKA
NA PRIHVAĆANJE ICT-a U VISOKOM OBRAZOVANJU
7. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DOKAZI HIPOTEZA8. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA I PREPORUKE
ZA DALJNJA ISTRAŽIVANJA
*Legenda: teorijski dio rada
empirijski dio rada
zaključni dio rada
21
2. ULOGA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE U DRUŠTVU
UMREŽENOG ZNANJA
Stjecanje i širenje znanja „… kao informacije koja mijenja nešto ili nekoga- ili tako što
postaje temeljem za akciju, ili tako što pojedinca (ili instituciju) čini sposobnim za drugačije
ili uspješnije djelovanje…“ (Drucker,1989:223) danas postaje sve važniji čimbenik
konkurentnosti kako promatrano s razine jednog nacionalnog gospodarstva, organizacije tako
i s razine pojedinca. Znanje je dugo vremena bilo područje rezervirano samo za uzak krug
ljudi5, međutim zahvaljujući razvoju informacijske tehnologije (IT), a naročito pojavom
Interneta i World Wide Web-a (WWW), omogućeni su neograničeni izvori dostupnog znanja
svakom. Drugim riječima, stvorene su (i stvaraju se) nove mogućnosti širenja tzv. javnog
foruma za razmjenu znanja6.
Društvo znanja u kojem ljudsko znanje, stručnosti i sposobnosti predstavljaju najvažniji
razvojni resurs predstavlja koncept koji je nastao ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća
od strane UNESCO-a kao odgovor na „svjetsku krizu obrazovanja“ koja je pogodila svijet
šezdesetih godina (Pastuović, 2006). Međutim, društvo znanja postoji od kad je i
čovječanstva, ono što je novo, kako navodi Manuel Castells (Castells, 2005) u knjizi „The
Network Society From Knowledge to Policy“, je pojava umrežene tehnologije7 koja se
temelji na mikroelektronici i koja pruža nove mogućnosti jednom starom obliku društvene
organizacije- mreže. Prema tome, danas u kontekstu društva treba govoriti o umreženom
društvu čiju osnovu čini digitalna komunikacijska tehnologija, a o znanju, s aspekta njegove
dostupnosti i diseminacije, kao umreženom znanju.
Pojam „mreža“ predstavlja strukturni uvjet čime su različite točke (čvorovi) povezane
jedna s drugom vezama koje su obično višestruke, koje se presijecaju, i često su redudantne.
Mreža postoji kada je mnogo čvorova (ljudi, tvrtke, računala) spojeno s mnogo drugih
čvorova obično putem veza koje se isprepliću povezujući druge čvorove (Barney, 2004:2).
Castells definira mrežu kao skup međusobno povezanih čvorova, a čvor predstavlja točku
5 Primjerice u starim društvima vjerski velikodostojnici/svećenstvo, često su bile jedine pismene grupe ljudi, koji
su znanje koristili za čitanje i tumačenje religijskih tekstova. Za većinu, odrastanje je značilo učenje na
primjerima starijih. Bilo je uobičajeno da djeca veoma rano počnu pomagati u domaćim poslovima, u radu na
poljima i u zanatskom radu. Čitanje nije bilo potrebno, a ni korisno, a kao jedan od razlog ne čitanja je bio taj što
su se svi tekstovi umnožavali ručno, što je bilo dugotrajno i teško. Tek pronalaskom tiskarskog stroja 1454.
godine (Gutenberg) olakšano je umnožavanje tekstova što je dovelo do višeg nivoa pismenosti. 6 Pojam preuzet iz: UNESCO-ovo svjetsko izvješće (2007): Prema društvima znanja, EDUCA , Zagreb 7 O tome više u poglavlju 5.
22
sjecišta krivulja (Castells, 2004:2). On ističe kako je mreža otvorena struktura koja se može
širiti i stalno uključivati nove čvorove, sve dok ti čvorovi mogu funkcionirati unutar mreže,
odnosno dok dijele zajedničke ciljeve i komunikacijske kodove, a njezina se struktura ne
narušava promjenama niti inovacijama unutar mreže. Također ističe da uspješnost neke mreže
zavisi od njezine povezanosti sa svim njenim dijelovima i mogućnosti slobodne komunikacije
unutar mreže i od konzistentnosti interesa članova mreže (Castells,1996.,Uzelac, 2003).
Drugim riječima, riječ je o mrežama koje se zasnivaju na informatičkoj, računalno
posredovanoj komunikaciji globalnih razmjera u kojima se protok informacija kao i pristup
istima unutar članova mreže odvija nevjerojatnom brzinom (Castells, 2000). Prema mišljenju
Castellsa (2000) mreža, a samim time i umreženo društvo najvažnija je strukturna posljedica
utjecaja informacijske tehnologije na gospodarstvo, odnosno na područja u kojima ključnu
ulogu ima brzina i dostupnost informacija gdje su pravodobna i točna informacija kao i
znanje, koje nastaje sintezom raspoloživih informacija, osnovni resurs poslovanja i nositelji
razvoja, a tehnologija neizbježno sredstvo (Srića, Spremić, 2000). Navedeno se može povezati
s tvrdnjom Darina Barneya prema kojoj mreža stvara novi kvalitativni oblik društva u kojem
su identitet, politika i ekonomija strukturirani kao mreže i funkcioniraju kao mreže, što ujedno
predstavlja i samu bit odnosno pitanje ideje o umreženom društvu (Barney,2004).
Nadalje, tehnološka promjena koja je „oslobodila“ moć mreže bila je transformacija
informacijskih i komunikacijskih tehnologija (eng. Information and Communication
Technology-ICT8) četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća što ujedno predstavlja i
temelj nove tehnološke paradigme konsolidirane sedamdesetih godina prošlog stoljeća,
uglavnom u Sjedinjenim Američkim Državama i koja se brzo proširila diljem svijeta, a koja
se zove informacijsko doba (Castells, 2004). Informacijsko doba, koje je uslijedilo nakon
industrijskog doba, karakterizira brzina kretanja informacija te rasprostranjenost
informacijske tehnologije koja povećava brzinu i učinkovitost prijenosa informacija9, a
značajnu ulogu odigrala je pojava Interneta, kao globalnog medija.
8 U daljnjem će se tekstu , gdje je to moguće, koristiti akronim ICT. 9 Prema Castellsu razlika između informacijskog i industrijskog društva može se sažeti na sljedeći način: U
informacijskom društvu glavni izvor produktivnosti leži u novim informacijskim i komunikacijskim
tehnologijama i u tehnologijama za generiranje znanja prema čemu znanje i informacija predstavljaju osnovne
elemente na kojima se cijeli proces razvoja temelji, dok u industrijskom društvu glavni izvori produktivnosti su
se bazirali na korištenju novih vrsta energije i na mogućnost njezine decentralizirane primjene (više o tome u
Castells, M. (2000.): Uspon umreženog društva, Golden marketing, Zagreb)
23
Umreženo društvo posljedica je razvoja informacijske tehnologije (IT)10 ponajprije
Interneta kao globalne svjetske mreže koja je u potpunosti promijenila današnji svijet u smislu
načina rada, načina na koji ljudi danas komuniciraju i sl11. Kako se ono temelji na
komunikacijskim mrežama koje ne poznaju granice proizlazi da je umreženo društvo globalno
i da se temelji na globalnoj mreži (Internetu). Prema tome, njegova logika transformacije se
proteže na sve zemlje svijeta te je raspršeno svojom snažnom ugrađenošću u globalnu mrežu
kapitala, roba, usluga, rada, komunikacije, informacije, znanosti i tehnologije iz čega proizlazi
da ono što se naziva globalizacijom predstavlja zapravo drugi način poimanja umreženog
društva, mada više opisno nego analitički što sam koncept mreže društva podrazumijeva
(Castells, Cardoso, 2005).
Kako je jedna od karakteristika današnjeg vremena dostupnost ogromne količine
pretraživih informacija samo jednim klikom te uvažavajući tvrdnju Manuela Castellsa kojom
ističe kako današnje bogatstvo, snaga i generiranje znanja u većoj mjeri ovisi o sposobnosti
društva da ubere maksimalnu korist od novog tehnološkog sustava ukorijenjenog u
mikroelektroničke, računalne i digitalne komunikacije (Castells, Cardoso, 2005) jedna od
ključnih vještina svakog pojedinca, pa tako i organizacije leži u sposobnosti da prepozna u
ovom oceanu informacija onu „pravu informaciju“ te da je iskoristi na najbolji mogući način
kako bi proizveo dodanu vrijednost te novo znanje.
Uzimajući u obzir sve navedeno, postavlja se pitanje: Kakav utjecaj odnosno koju ulogu
ima ICT u visokom obrazovanju?
Naime, sveprisutnost i dostupnost tehnologija te ICT-a u današnje vrijeme ima značajne
implikacije na visoko obrazovanje. Obrazovanje kao proces organiziranog učenja spoznajnih
(kognitivnih) i psihomotornih svojstava osobnosti (Cindrić, Miljković, Strugar, 2010:60
prema Pastuović, 1999) i procesi učenja, gdje se učenje definira kao proces razmjerno trajne
promjene osobe do koje dolazi prije svega vlastitom aktivnosti (kognitivnom, psihomotornom
i afektivnom) i koja se pokazuje u ponašanju (Cindrić, Miljković, Strugar, 2010:65), u znaku
su dinamičkih promjena i reformskih nastojanja te su se značajno razvili u posljednjih sto
godina. U početku su procesi učenja bili ograničeni pisanim radnim materijalima koji su se
10Informacijska tehnologija (eng. Information Technology, skraćeno IT ili ICT) „jest bilo koji oblik tehnologije
(oprema ili tehnika) kojom se ljudi koriste za upravljanje i obradbu informacija. U suvremeno doba obuhvaća
računalsku tehnologiju (hardver i softver) i telekomunikacijsku tehnologiju (mreže za prijenos podataka slike i
zvuka). Informacijska tehnologija čini spregu mikroelektronike, računala, telekomunikacije i softvera, koji
omogućuju unos, obradbu i distribuciju informacija“ (Pavlić, 2011:21 prema Čerić, 2004). 11
Primjerice, danas je slanje i primanje tekstualnih i audio-video poruka moguće samo jednim klikom, moguće
je igrati igricu istovremeno s ostalim igračima diljem svijeta, baviti se istraživanjima i raditi zajedno na
projektima s kolegama iz drugih država ili čak zajedno surađivati u stvaranju knjiga, udžbenika i sl.
24
učenicima slali kućama, nakon čega je uslijedilo korištenje radija i televizije u svrhu
poučavanja12, što je na posljetku utrlo put web baziranim tehnologijama i dovelo do
digitalnog učenja (Jamlan, 2004). Prema američkom Savezu za izvrsnost obrazovanja
(Alliance for Excellent Eucation) „digitalno učenje je bilo koji oblik instrukcija uz učinkovito
korištenje tehnologija kako bi se poboljšalo učenikovo iskustvo učenja. Ono obuhvaća široki
spektar alata i vježbi, uključujući korištenje online i formativne procjene, povećanje
koncentracije i kvalitete nastavnih sredstava i vremena, online sadržaje i tečajeve, primjenu
tehnologije u učionicama i školi općenito, prilagodljive softvere za učenike s posebnim
potrebama, platforme za učenje, sudjelovanje u profesionalnim zajednicama za učenje,
pružajući na taj način pristup uputama i zahtjevnom sadržaju na visokom nivou kao i mnoge
druge napretke u nastavi i učenju koje omogućuje tehnologija. Konkretno, mješovito učenje
(eng. blended learning) se odnosi na bilo koje vrijeme koje učenik/student provede učeći
djelomično u instituciji, a djelomično online uz elemente vlastite kontrole vremena, mjesta,
načina, i / ili brzine“13.
Spomenute tehnološke promjene značajno su utjecale ne samo na proces učenja nego i
na samu ulogu nastavnika i učenika/studenta u procesu učenja. Tehnologije digitalnog učenja
bazirane na Internetu su potakle razvoj novih nastavnih metoda kao i razvoj novog oblika
nastavnog plana i programa čime su dovele i do transformacije cjelokupnog obrazovanja.
Još 1998. godine u radu The Information Literate School Community, McKenzie
predviđa da će tehnologija preobraziti pristupe poučavanju pri tome neće biti važno jesu li
studenti i nastavnici spremni za predstojeće, neizbježne promjene. Prema njegovom mišljenju,
kada tehnologija uzme maha, nastavnici i studenti će moći birati između dvije mogućnosti:
odbaciti ili prihvatiti digitalno učenje što bi moglo imati dalekosežne posljedice po studenta
koji bi bio u nepovoljnom položaju u odnosu na studente koji su prigrlili
tehnološku/računalnu pismenost (1998). Također, ne može se zanijekati ni činjenica da
inovacije u obrazovnim sektorima sve brže niču što potiče nastavnike da se uče služiti novim
tehnologijama, a što se očituje i u pojavi novih termina vezanih uz obrazovanje i učenje poput
"učenje na daljinu", "otvoreno obrazovanje" i "virtualno učenje" te naposljetku "digitalno
učenje" koje postaje središtem svakodnevnog poučavanja nastavnika (Urdan, Wegen, 2000:
35-36)
12 Poučavanje je izravna ili neizravna pomoć učenicima u učenju (Cindrić, M., Miljković, D, Strugar, V., (2010):
Didaktika i kurikulum, IEP-D2, Zagreb, str.65.) 13
Alliance for Excellent Education: The Digital Learning Imperativ: How Technology and Teaching Meet
Today's Education Challenge, dostupno na: http://www.all4ed.org/files/DigitalLearningImperative.pdf
(12.1.2013.)
25
Prema Spenderu (Spender, 2001) postoje razni uvjerljivi razlozi zašto je usvajanje i
provedba digitalnog učenja od presudne važnosti za obrazovni sustav. Prvo, digitalno učenje
je idealno za prijenos informacija u obrazovanju i učenju. Drugo, obrazovni sustavi i
institucije trebaju usvojiti digitalno učenje jer je bogat izvor informacija. Nepotrebno je reći
da studenti mogu pristupiti informacijama u bilo kojem trenutku s bilo kojeg mjesta. Treće,
digitalno učenje je put naprijed ka prenošenju znanja marginaliziranim skupinama, tj.
učenicima/studentima s tjelesnim poteškoćama koji trebaju prevladati prepreke udaljenosti i
komunikacijske prepreke kako bi pristupili obrazovanju. Digitalno učenje je poželjno jer
podrazumijeva mješovito učenje koje ima potencijal povećanja tradicionalne ponude u
učionicama. Osim toga, on smatra da je digitalno učenje krajnji proces učenja za buduće
generacije, koje zahtijevaju visoku razinu fleksibilnosti u učenju.
Hartly i Robertson (2001) smatraju da nastavnici u suvremenom svijetu brinu o
povećanju pristupa studenata komunikacijskim procesima i resursima. Štoviše, kada se
digitalni proces učenja uvodi u novom kontekstu, sudjelovanje nastavnika je presudno. To
znači da, unatoč raširenoj potrebi povećanja kapaciteta informacija i mogućnosti pristupa
informacijama, digitalne tehnologije učenja nikada ne mogu biti učinkovite ukoliko izostane
sudjelovanje skupina ljudi koji ih trebaju koristiti (u ovom slučaju skupine ljudi su nastavno
osoblje i fakultet). Na primjer, nastavnici se moraju osloboditi tradicionalnih pristupa učenju i
usvojiti konstruktivistički pristup koji bi omogućio studentima iskorištavanje potencijala za
učenje i prednosti digitalnog učenja.
Kako bi držali korak s razvojem tehnologije potrebno je educirati nastavnike za nove
zahtjeve učenja. Jedan od izazova predstavlja novi val generacija kojima su informacije lako
dostupne. Sposobnost studenata da provode istraživanja karakterizirana je prevelikim
oslanjanjem na digitalne informacije što dovodi do pretrpanosti ljudskog mozga
informacijama, a sve bez samostalnog dubokog istraživanja. Činjenica da su studenti
preplavljeni informacijama podrazumijeva da svaki pristup poučavanju, uključujući i
pripremu obrazaca za nastavu, treba osigurati da studenti ne samo konzumiraju dostupne
informacije, već i rekonstruiraju nova znanja (Kleiman, 2004). Važno je napomenuti da je i uz
stalna tehnološka dostignuća svijet pun neizvjesnosti. To podrazumijeva da je jedini način za
rješavanje izazova čak i u obrazovanju fleksibilnost, mašta i brza reakcija (Kook, 1997).
Nastavno na sve navedeno, kolika je važnost primjene ICT-a u visokom obrazovanju
potvrđuju i mnoga provedena istraživanja relevantnih međunarodnih tijela i projekata kao što
26
su OECD, Eurostat, Economist Intelligence Unit, World Bank, Unesco, PISA, TIMSS,
koristeći pritom različite indikatore primjene ICT-a.
Primjerice, prema rezultatima istraživanja koje je proveo Economist Intelligence Unit
14 2008. godine jedna od implikacija ICT-a na visoko obrazovanje je mogućnost studenata da
budu više angažirani u izgradnji vlastitog znanja, jer sposobnost predstavlja ključ za uspješno
učenje. Također većina ispitanika se slaže da automatizirani tzv. self–service programi
smanjuju administrativne zahtjeve, pojednostavnjuju registraciju polaznika i poboljšavaju
akademski život, općenito. Iako ispitanici koji dolaze iz područja visokog obrazovanja vide
ove promjene u velikoj mjeri kao pozitivan utjecaj, mnoge institucije se bore sa dvostrukim
izazovima: rastom troškova IT-a i potrebe da se izbjegne tehnološka zastarjelost. Međutim,
unatoč ovim izazovima, većina vjeruje da će tehnologija odnosno ICT sve više biti utkana
odnosno ispreplitana u tkivo akademskog života. Nadalje, ICT omogućuje multi-modalnu
(eng. multy-modal) nastavu, mijenja nastavni plan i omogućuje različite oblike istraživanja i
suradnje putem Interneta - online alati za suradnju, softver koji podržava pojedinačan tempo
učenja, sustav upravljanja učenjem su među komunikacijskim tehnologijama za koje se
očekuje da ću poboljšati visoko obrazovanje tijekom narednih pet godina. Pomalo
iznenađujuće, za Web 2.0 tehnologije, poput wiki-a, instant poruka i društvene mreže, koje
koriste brojne institucije, se očekuje pad (u navedenom periodu) dok se, nasuprot tome, online
igre i simulacijski softver smatraju kao inovacija koja bi mogla biti usvojena među
visokoobrazovnim institucijama. Ono što visokoobrazovne institucije još uvijek propituju je
kako besplatne web aplikacije, kao što je Google Docs, mogu poboljšati učinkovitost i
smanjiti troškove.
Sve ovo zajedno u konačnici može dovesti do duboke promjene u načinu na koji se sam
predmet uči jer bi adekvatnom primjenom ICT-a nastava bila više orijentirana na ishode
učenja i studente, pri čemu se fokus (od strane nastavnika) daje primjeni znanja na
konkretnom problemu, a ne na memoriranje materijala od strane studenta15, što
podrazumijeva bit Bolonjskog procesa, a što ujedno predstavlja jedan od većih problema u
visokom obrazovanju Republike Hrvatske.16
14 Istraživanje je provedeno na globalnoj razini na uzorku od 285 ispitanika od kojih 189 ispitanika rade na
području visokog obrazovanja, a 100 ispitanika iz različitih korporacija (privatnih i javnih) . Više o tome u:
Economist Intelligence Unit (2008): The future of higher education: how technology will shape learning,
dostupno na: http://graphics.eiu.com/upload/The%20Future%20of%20Universities.pdf 15 Primjerice, domaće zadaće, kvizovi, projekti morali bi biti projektirani na takav način da zahtijevaju pravu
promišljenost studenata. 16 Prema provedenoj analizi, koju su proveli Barić V. i Raguž, J.M. , kako bi utvrdili gdje se nalazi Republika
Hrvatska na putu prema društvu znanja, kao jedan od glavnih problema obrazovnog sustava Republike Hrvatske,
27
Prema svemu navedenom informacijska i komunikacijska tehnologija stvara nove
mogućnosti za razvoj i ulogu znanja u društvu, ne samo u ekonomskom razvoju (kroz širenje
inovacija i produktivnosti koju donosi) nego i u ljudskom razvoju (UNESCO, 2005). Stoga se
u današnje vrijeme mnoge visokoobrazovne institucije u svijetu, pa tako i u Republici
Hrvatskoj, nalaze pred novim izazovima: kako studente opskrbiti sa odgovarajućim znanjem
iz područja studija i kako ih naoružati vještinama i znanjima, odnosno analitičkim
sposobnostima (koje podrazumijevaju mogućnosti traženja i odabiranja informacija,
razjašnjavanje problema, formuliranja pretpostavki, potvrđivanje i procjenu dokaza i
iznalaženje rješenja) potrebnim na (globalnom) tržištu rada imajući u vidu da je riječ o
studentima koji pripadaju generaciji Y ili Net generaciji koji su odrasli uz digitalnu
tehnologiju i Internet odnosno za koje bi se moglo reći da tehnologiju imaju „u malom prstu“
(barem bi trebalo) (CARNet,2009, Babić, 2008)1718.
Kako je navedeno u Strateškom okviru za razvoj 2006.-2013. kojeg je usvojila Vlada
Republike Hrvatske, 4. kolovoza 2006. godine, informacijsko-komunikacijska tehnologija
predstavlja temeljnu infrastrukturu odnosno osnovicu društva znanja. No, umrežena
tehnologija i komunikacije same po sebi nisu dovoljne. Njihov razvoj i primjena zahtijevaju
nove načine rada isto kao i inovativnu i produktivnu primjenu znanja, a njihova primjena i
korištenje podloga su za uspješno djelovanje znanosti i poduzetništva. Pritom je potrebno
neprekidno stvarati uvjete za nesmetano širenje i primjenu te za istraživanje i razvoj ove
tehnologije i na njoj zasnovanih proizvoda i usluga.
Zaključno, sve ovo navedeno se može povezati s tvrdnjom Castellsa (2005) prema kojoj
opremanje škola s više računala i dostupnost Interneta samo po sebi ne predstavlja neku
značajnu društvenu promjenu, društvena promjena ovisi prije svega o tome gdje se, tko je i za
koga te za što i na koji način se informacijsko- komunikacijska tehnologija koristi. Također,
ICT otkriva neslućene mogućnosti u obrazovanju jer omogućuje kako pristup informacijama u
realnom vremenu, mentorsko vođenje i komunikaciju na daljinu, kreativnu interakciju tako i
razmjenu znanja kroz mreže te provjeru usvojenih znanja itd.
pored zastarjelih programa, niske kvalitete predavanja i loše opreme, navodi se i pretjerano memoriranje
činjeničnog i procesnog znanja. Više o tome u: Barić, V.,Raguž, J.,M. (2010):Hrvatska na putu prema društvu
znanja, pregledni rad, POSLOVNA IZVRSNOST ZAGREB, GOD. IV (2010) BR. 2 17 Babić, M. (2008): Generacija Y produktivna je i otvorena za promjene, objavljeno u „24 sata“ 3.3., dostupno
na:http://www.24sata.hr/pametnakuna/generacija-y-produktivna-je-i-otvorena-za-promjene-52197 (19.6.2011)
18 CARNet (2009): Generacija Y, objavljeno 16.2., dostupno na: http://www.carnet.hr/e-
presso/edukacija?news_id=796(19.6.2011.)
28
3. INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE
KLJUČNE ZA RAZVOJ DRUŠTVA UMREŽENOG
ZNANJA
U ovom poglavlju će se dati kratki prikaz razvoja ICT-a s posebnim naglaskom na
tehnologije koje danas predstavljaju osnovu za razvoj društva umreženog znanja.
3.1.GENERACIJE RAČUNALNIH SUSTAVA
Razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija mora se promatrati kao kombinacija
višestrukih čimbenika koji su se međusobno ispreplitali i stvarali uzročno- posljedične odnose
i veze. Prema tome, razvoj se mora promatrati kroz:
razvoj hardvera (procesora, RAM-a, sustava za pohranu, ulazno izlaznih sustava i
periferija,
razvoj softvera, pri čemu se misli na
razvojne jezike i alate
operacijske sustave
baze podataka
aplikacijski softver svih vrsta
vrste podataka i način njihove reprezentacije, unosa, obrade, pohrane i prijenosa
razvoj računalnih mreža i to:
hardvera, uključujući i komunikacijske kanale
protokola za prijenos podatka
načina upravljanja mrežnim prometom
integracije tehnoloških rješenja
organizaciju kompleksnih računalnih sustava
obuku ljudi za kreativno korištenje računalnih sustava (stvaranje računalnih aplikacija i
hardvera) i korištenje računalnih sustava za specifične svrhe
Nadalje, razvoj informacijske tehnologije nosio je za sobom stanovite promjene u
svakodnevnom životu (načinu življenja). Prema riječima Velimira Sriće „IT je znatno više od
informacije i tehnologije. T u IT samo je oznaka i predznak vremena te napretka civilizacije u
29
kojoj živimo… dok se I više odnosi na inteligentnu i inovativnu tehnologiju koja omogućuje
prednost pred konkurentima.“ (Srića, Spremić, 2000:15)19.
Stan Augarten, autor knjige „Bit by Bit“, smatra da povijest IT-a odnosno računala ima
dva ishodišta. Prvo koje započinje za vrijeme Drugog svjetskog rata kada je tim znanstvenika
i inženjera na Sveučilištu Pennsylvania, Philadelphia, izumio elektronički digitalni kalkulator
opće namjene ENIAC (eng. Electronic Numerator, Integrator, Analyzer and Computer) i
drugo prema kojem je povijest računala započela izumom ABACUS-a, prvog kalkulatora
uopće, prije 5 000 godina u Iraku.
Generacija računala predstavlja razvoj računala sve do današnjih dana. Svaka generacija
računala dizajnirana je na temelju novog tehnološkog razvoja rezultirajući boljim, manjim i
jeftinijim računalima koja su snažnija, brža i učinkovitija od svojih prethodnika (Goel, 2010).
Stoga generacije računalnih sustava mogu se promatrati kroz razvoj navedenih komponenata i
to kao:
a) Prva generacija (1951.- 1958.) i njene osnovne karakteristike
Kod računala prve generacije elektronske cijevi postaju temeljni element računala,
bušene kartice postaju ulazni medij te vanjska pohrana podataka. Pojavljuju je magnetni
bubnjevi (papirna vrpca) za internu pohranu podataka i programa (programi su pisani u
strojnom i asemblerskom jeziku)20.
b) Druga generacija (1959.-1963.) i njene osnovne karakteristike
Karakteristično za drugu generaciju računala je to što su elektronske cijevi zamijenjene
tranzistorima kao temeljni element računala, magnetska traka i diskovi postepeno zamjenjuju
bušene kartice kao vanjski uređaji za pohranu podataka, a magnetske jezgre su postale
primarna tehnologija za unutarnju pohrane (programski jezici na visokoj razini, npr.
FORTRAN i COBOL).
c) Treća generacija (1964-1971) i njene osnovne karakteristike
Karakteristično za računala treće generacije je to što su pojedinačni tranzistori
zamijenjeni integralnim krugovima, magnetska traka i diskovi u potpunosti zamjenjuju bušene
19 Velimir Srića naglašava važnost kreativne primjene tehnologije u poslovanju radi stvaranja dodane vrijednosti,
napretka i unaprjeđenja. 20 Povijesni razvoj računala: http://www.propyx.com/udzbenik/materijali/pdf/udzbenik-poglavlje-1.pdf
(28.7.2011)
30
kartice kao vanjski uređaji za pohranu podataka. Integrirani krug predstavlja komadiće silicija
na kojem je posebnom tehnikom spojeno mnoštvo tranzistora u jedinstvenu logičku cjelinu21
(razvijaju se operacijski sustavi, napredni programski jezici kao što je BASIC). Računala
treće generacije rade na principu unutrašnjeg programiranja, a posjeduju i mogućnost
vlastitog otkrivanja greški i kvarova22.
d) Četvrta generacija (1971.- do danas ) i njene osnovne karakteristike
Kod računala četvrte generacije pojavljuju se integrirani krugovi s visokim
stupnjemintegracije koji se izrađuju u tzv. LSI tehnologiji23 (Large Scale Integration-LSI),
mikroprocesori24 (1971) koji su sadržavali memoriju, logiku i kontrolu krugova (sklopovlja)
na jednom čipu (cijelu središnju procesorsku jedinicu, eng. Central Processor Unit- CPU).
Također, računala postaju dostupna široj masi odnosno započinje kućna uporaba osobnih
računala ili PC-a, kao što su Apple (II i Mac) i IBM-ova računala. Stephen Wozniak i Steven
Jobs su 1977. pustili u javnost Apple II (slika 27), a 1984. lansiran je i prvi Apple Mac
(Macintosh)25 .
1981. godine uveden IBM PC, predstavljen s MS-DOS (eng. Microsoft Disk Operating
System), a javlja se i jezik četvrte generacije softverskih proizvoda (npr. Visicalc, Lotus 1-2-
3, dBase, Microsoft Word itd.), te u ranim 1980. dolazi grafičko korisničko sučelje ( eng.
Graphical User Interface - GUI) za osobna računala. 1983. godine je debitirao MS Windows
dok je Appleov GUI debitirao 1984. sa prvim Mac-om.
e.) Peta generacija (sadašnje i buduće vrijeme) i njene osnovne karakteristike
Cilj pete generacije računarstva je razviti računala sposobna za učenje i
samoorganizaciju. Koriste se SLSI ( eng. Super Large Scale Integrated) čipovi koji mogu
pohraniti milijun komponenti na samom jednom čipu. Peta generacija računala temelji se na
21Povijesni razvoj računala; dostupno na: http://tecajevi.freeservers.com/rrazvoj.htm ;
http://ahyco.ffri.hr/Seminari2008/Povijest_informatike/3-gen.htm 22 http://www.scribd.com/doc/70991651/informacijske-tehnologije (27.7.20011) 23 Tehnologija izrade integriranih krugova- vidi pojašnjenje integrirani krug 24 Smatra se da izumom mikroprocesora započinje digitalna revolucija koja se odnosi na posljedice pada cijena
digitalnih komunikacijskih uređaja te obuhvaća promjene u tehnologiji i društvu, a njen vrhunac započinje
smještanjem Interneta u privatne sfere (http://hr.wikipedia.org/wiki/Informacijsko_doba) 25 Ovo ujedno predstavlja prvi korak prema računarstvu koje je usmjereno na korisnike jer je uvelo korisničku
interface tehnologiju temeljenu na ikonama (vidi: Castells, M., (2000) : Uspon umreženog društva, Golden
marketing, Zagreb)
31
umjetnoj inteligenciji koji nastoje stimulirati ljudski načni razmišljanja i rasuđivanja (npr.
Ekspertni sustav (ES), prepoznavanje govora, glasa, robotika itd.) (Goel, 2010:7).
3.2.RAČUNALNE MREŽE
Imati mogućnost pouzdanog komuniciranja s bilo kim i bilo gdje postaje izuzetno važno
kako u privatnom tako i u poslovnom životu. U cilju podržavanja brze dostave poruka koje se
razmjenjuju između ljudi diljem svijeta oslanjamo se na mrežu međusobno povezanih mreža.
Ove podatkovne ili informacijske mreže razlikuju se u veličini i mogućnosti, ali sve mreže
imaju četiri osnovna zajednička elementa (slika 2)26:
Pravila koji reguliraju kako se poruke šalju, usmjeruju, primaju i tumače
Poruke ili jedinice informacija koje putuju iz jednog uređaja na drugi
Sredstvo povezivanja tih uređaja- medij koji može dostaviti poruku/e s jednog uređaja na
drugi
Uređaje na mreži koji razmjenjuju poruke jedni s drugima
Slika 2. Osnovni elementi mreže
Izvor : Cisco Systems (©2007-2009): Communicating over Networks, the Cisco Networking Academy
Računalne mreže mogu se promatrati kao višeslojne arhtekture u kojima su slojevi
međusobno neovisni u razvoju ali ih se mora promatrati kao cjelina. Na sljedečoj slici
prikazana je shema računalne mreže prema OSI standardu.
26Cisco Systems (©2007-2009): Communicating over Networks, the Cisco Networking Academy
Pravila:
pravilo
sporazum
standard
32
Shema 2 . Višeslojna arhitektura računalne mreže prema OSI standardu
Izvor: Izradila doktorandica prema: bc Internet osnove OSI model /OPEN SYSTEMS INTERCONNECTION
MODEL/, dostupno na http://www.znanje.org/abc/tutorials/internet_abc/01/d1_osi_model1.htm (18.9.2014)
Kao što se može vidjeti iz slike, aplikacijski sloj je najbliži krajnjem korisniku. On
omogućuje korisnicima pristup OSI okruženju odnosno pruža uvjete za realizaciju usluga
(Jukić, 2013). Za razliku od svih ostalih slojeva, ne dostavlja usluge ni jednom drugom OSI
sloju, nego isključivo aplikacijama koje se nalaze van OSI modela. Primjeri takvih aplikacija
Aplikacijski sloj
Prezentacijski sloj
Fizički sloj
Podatkovni sloj
Mrežni sloj
Prijenosni sloj
Sloj sesije
Slanje podataka Prijem podataka
Fizički link
korisnik
33
su tablični kalkulatori, word procesori i sl27. Prezentacijski sloj aplikacijama pruža neovisnost
o načinu prikazivanja podataka (Jukić, 2013). Dakle, on se brine o tome da informacija koju
pošalje aplikacijski sloj jednog sustava bude čitljiva od strane aplikacijskog sloja drugog
sustava. Ukoliko je to potrebno, prezentacijski sloj prevodi između višestrukih podatkovnih
formata, koristeći zajednički format. Česti grafički standardi prezentacijskog sloja su npr.
PICT, TIFF, JPEG i sl.28
Sloj sesije osigurava infrastrukturu za komuniciranje između aplikacija. Drugim
riječima, njegova zadaća je da uspostavi, upravlja i prekine vezu između dva računala koja
međusobno komuniciraju. Prijenosni (ili transportni) sloj omogućava pouzdan i transparentan
prijenos podataka između krajnjih točaka u komunikaciji (Jukić, 2013). Dakle, on segmentira
podatke koji dolaze od strane pošiljatelja i ponovno ih spaja u cijeloviti tok podataka na strani
primatelja29. Mrežni sloj je odgovoran za uspostavu, održavanje i raskidanje veza te pruža
višim slojevima neovisnost o načinu prijenosa i komutiranja informacijskih jedinica (Jukić,
2013:29). Podatkovni sloj omogućava pouzdan prijenos podataka (informacija) preko fizičkog
linka (poveznice). A zadužem je između ostalog i za upravljanje pogreškama (Jukić, 2013)30.
Fizički sloj definira električne, mehaničke, proceduralne i funkcijske specifikacije za
aktivaciju, održavanje i deaktivaciju fizičkog linka (poveznica) između krajnjih sustava.
Takve karakteristike, poput voltaže, vremena promjene voltaže, maksimalne udaljenosti za
prijenos podataka, konektori i sl. su definirane sa specifikacijama fizičkog sloja.31
Prije samog prikaza dijagrama elemenata jedne tipične mreže valja spomenuti da
postoje različiti kriteriji podjela mreža poput geografske pokrivenosti, vlasništva nad mrežom,
tehnike prijenosa podataka mrežom i slično. Prema geografskoj pokrivenosti razlikuju se
osobne mreže ili PAN (eng. Personal Area Network) mreže koje omogućuju komunikaciju
između različitih uređaja (mobitela, prijenosnih raćunala i drugih uređaja potrošačke
elektronike) na manjim udaljenostima. Ovaj način prijenosa može se ostvariti s pomoću
sabirnice ili bežično s pomoću infracrvene ili bluetooth veze. Lokalne mreže ili LAN (eng.
Local Area Network) mreže protežu se na relativno malom geografskom prostoru (najčešće
unutar jedne zgrade ili kuće), a bežični prijenos podataka ostvaruje se pomoću WiFi veze.
Gradske mreže ili MAN (eng. Metropolitan Area Network) mreže, za razliku od lokalne
mreže, pokrivaju veći geografski prostor (do 50 km) te sadrže dvije ili više LAN mreža.
27 Preuzeto s: http://www.phy.pmf.unizg.hr/~dandroic/nastava/ramr/poglavlje_1_2.html#layer7 (18.9.2014) 28 Ibid 28. 29 Ibid. 30 Ibid. 31 Ibid.
34
Rasprostranjene mreže ili WAN (eng. Wide Area Network) mreže pokrivaju veće udaljenosti
kao što su regije, države ili kontinenti. Kod WAN i MAN mreža bežični prijenos podataka
ostvaruje se s pomoću WiMAX veza. Globalne mreže su mreže svjetskih razmjera (primjerice
Internet). S obzirom o tome tko financira izgradnju mreža razlikuju se javne i privatne (Bosilj
Vukšić i sur., 2009:95-96). U nastavku dan je prikaz elemenata jedne tipične mreže,
uključujući uređaje, medij i usluge povezanih pravilima kako bi poslali poruke32.
Slika 3.Simboli podatkovne mreže
Izvor: Cisco Systems (©2007-2009):Communicatingover Networks, the Cisco Networking Academy
Umrežavanje je vrlo grafički orijentirano područje, a simboli se obično koriste za
prikazivanje mrežnih uređaja. Na lijevoj strani dijagrama prikazane su neki uobičajeni uređaji
iz kojih često potječu poruke koje čine (našu) komunikaciju. Na lokalnim mrežama ti uređaji
obično su povezani LAN medijima (žično ili bežično). Desna strana slike prikazuje neke od
najčešćih intermedijarnih uređaja koji se koriste za usmjeravanje i upravljanje poruka preko
mreže kao i druge uobičajene mrežne simbole, među kojima su (Cisco Systems):
Prespojnik (eng. Switch)- najčešći uređaj za međusobno spajanje lokalnih mreža
32
Riječ poruke koristi se kao pojam koji obuhvaća web stranice, email, instant poruke, telefonske pozive i druge
oblike komunikacije koju omogućava Internet.
Stolno računalo
Prijenosno računalo (Laptop)
Poslužitelj (Server)
IP telefon
LAN medij Bežični medij
LAN prespojnik (Switch) Vatrozid (Firewall) Usmjernik (Router) Bežični usmjernik (Wireless router) Oblak
WAN medij
35
Vatrozid (eng. Firewall) – uređaji i računarni programi koji omogućavaju sigurnost
mreže
Usmjernik (eng. Router)- uređaj koji pomaže usmjeravanju poruka kroz mreže
Bežični usmjernik (eng. Wireless Router) - specifična vrsta usmjernika koja se često
nalazi u kućnim mrežama
Oblak (eng. Cloud)– simbolizira grupu mrežnih uređaja u slučaju kada detalji nisu bitni
WAN medij- sredstvo (bakrena žica, svjetlovod) koji provodi informaciju između
pojedinih mreža
Za mrežu u funkciji, uređaji moraju biti međusobno povezani, a mrežne veze mogu bit
žične ili bežične (slika 4).
Slika 4. Prikaz žinog i bežićnog mrežnog povezivanja
Izvor: Cisco Systems (©2007-2009): Communicating over Networks, the Cisco Networking
Academy
Uređaji međusobno povezani medijem za pružanje usluga moraju se voditi prema
pravilima ili protokolima. Protokoli su pravila koja umreženi uređaji koriste da komuniciraju
jedni s drugima. Industrijski standard u umrežavanju je danas skup protokola pod nazivom
TCP/IP (eng. Transmission Control Protocol/Internet Protocol). TCP/IP protokoli su ti koji
određuju oblikovanje, adresiranje i usmjeravanje mehanizama koji osiguravaju da se naše
poruke isporučuju točno i u cijelosti određenom primatelju.
Nastavno na ulogu i utjecaj ICT pa tako i mreže u svakidašnjem životu treba istaknuti
kako mreža podržava i način na koji se danas uči. Komunikacija, suradnja i interakcija
predstavljaju temelje (suvremenog) obrazovanja. Suočene sa stvarnošću 21. st. institucije
žično
povezivanje
bežično
povezivanje
36
kontinuirano moraju unaprijeđivati svoje procese kako bi povećale diseminaciju tj. širenje
znanja. Robusne i pouzdane mreže podržavaju i obogaćuju studentova iskustva u učenju- one
dostavljaju nastavne materijale u širokom rasponu formata, a koji uključuju interaktivne
aktivnosti, procijene i feedback. Nadalje, e-nastavni programi (eng. e-learning courseware), za
razliku od tradicionalne metode obrazovanja (poučavanja) koje studentu prvenstevno pružaju
samo dva izvora znanja iz kojeg student može dobiti informaciju- udžbenik i nastavnik- a koja
su ograničavajuća, kako u obliku tako i u vremenu prezentacije, mogu sadržavati glasovne,
podatkovne i video formate, a dostupni su studentu u bilo koje vrijeme i s bilo kojeg mjesta33.
Online diskusijske grupe i oglasne ploče omogućuju studentu da surađuje s nastavnikom, sa
drugim studentima u učionici pa čak i sa studentima iz drugih krajeva svijeta34. Slika 5
prikazuje jedan od načina na koji mreža pomaže odnosno podupire nastavni proces.
Slika 5. Učenje nastavnog sadržaja putem podatkovne mreže
Izvor: Izradila doktorandica prema: Cisco Systems (©2007-2009): Networks Supporting the Way We
Live, the Cisco Networking Academy
33Naime, student može pratiti linkove za različite izvore i stručnjake iz određenih područja kako bi poboljšao
kvalietu svog učenja. 34Cisco Systems (©2007-2009): Networks Supporting the Way We Live, the Cisco Networking Academy
Student na udaljenoj lokaciji može
pristupiti nastavnim
materijalima koji su dostupni i u samoj
visokoobrazovnoj instituciji
Studenti na različitim lokacijama istovremeno
mogu zajedno raditi na dokumentu i komunicirati
37
Osim nastavnog procesa, podatkovne mreže podupiru i administracijske procese,
upise te komunikaciju na razini nastavnik-student što je prikazano na slici 6.
Slika 6. Prikaz mrežno podupirućih administracijskih procesa
Izvor: Izradila doktorandica prema: Cisco Systems (©2007-2009): Networks Supporting the
Way We Live, the Cisco Networking Academy
Zaključno, kako navode stručnjaci u CCNA Exploration Network Fundamentals
programu Cisco akademije35, podatkovne mreže podržavaju način na koji danas živimo,
učimo, radimo i zabavljamo se. One pružaju platformu za usluge koje nam omogućavaju
povezivanje- na lokalnoj i globalnoj razini- s obitelji, prijateljima, poslovnim kolegama ili
osobama s kojima dijelimo zajedničke interese, a podržava korištenje teksta, grafike, videa i
govora. Podatkovne mreže i ljudske mreže koriste slične postupke kako bi se osiguralo da se
njihova komunikacija dobiva na točno odredište i vrijeme. Dogovor oko jezika, sadržaja,
oblik i medija koje ljudi često implicitno koriste preslikvaju se u podatkovnu mrežu.
35 Cisco Systems (©2007-2009): Networks Supporting the Way We Live, the Cisco Networking Academy
Tekstualna poruka poslana je od instruktora koji je
studentu najavio da će sljedeća nastava biti održana
u laboratoriju
Student se upisuje od
kuće
Služenik/ca objavljuje sadržaj
programa na web stranicu
38
3.3.BEŽIČNI PRIJENOS PODATAKA (eng. WIRELESS DATA
TRANSMISSION)
Bežični prijenos podataka podrazumijeva prijenos podataka između medija koji nisu
povezani s bilo kojom vrstom električnog vodiča. Kada se govori o bežičnoj tehnologiji misli
se na elektroničke uređaje koji su povezani ili umreženi zajedno i koji mogu poslati i primiti
velike količine informacija preko radio valova (Firestone, 2009).
Elektromagnetske valove prve je opisao škotski fizičar James Clerk Maxwell koji je
1864. objavio rad u kojem objašnjava kako se svjetlosni i radio valovi kreću odnosno putuju
prostorom (zrakom) - razvio je teoriju elektromagnetizma koja je povezala električne i
magnetske pojave te predvidio postojanje elektromagnetskih valova koji se gibaju brzinom
svjetlosti (Firestone, 2009). Maxwellovu teoriju je pojasnio i proširio njemački fizičar
Heinrich Hertz koji je 1888. godine koji je pokazao da su Maxwellova predviđanja bila
istinita, barem za kratke udaljenosti, i to instaliranjem razmaka na iskrištu (eng. spark gap)-
dva vodiča odvojena malim međuprostorom- u središtu paraboličnog metalnog zrcala. Žičani
prsten spojen na drugi razmak na iskrištu postavljen je na udaljenosti od oko 1,5 metara u
fokusu drugog paraboličnog kolektora paralelnog s prvim. Iskra koja se odbila prvim
međuprostorom izazvala je manju iskru koja je preskočila međuprostor u prsten udaljen pet
metara. Hertz je pokazao da valovi putuju u ravnim linijama i da se mogu reflektirati
metalnim površinama baš kao što se svjetlosni valovi odbijaju od zrcala (Britannica)36, a
ujedno je taj eksperiment pokazao bežično putovanje električne energije prostorijom.
Mladi talijanski inovator Guglielmo Marconi čitao je o Maxwellovom i Hertzovom
eksperimentu te je bežičnu tehnologiju doveo do stupnja više. Kreirao je bežični telegraf koji
je mogao poslati poruku bez žica. Mada su i ostali znanstvenici stvorili slične uređaje,
međutim njegov bežični telegraf bio je najpouzdaniji, a mogao je slati poruke na velike
udaljenosti. Poput Hertza, Marconi je koristio odašiljač i prijemnik. 13. svibnja 1897. godine
Marconi je poslao prvu bežičnu poruku - poslao je poruku na udaljenosti od 14 km, preko
Bristol kanala u Velikoj Britaniji, koja je glasila jeste li spremni?. U prosincu 1901. godine
Marconijev uređaj prenosi prvu poruku preko oceana, Morseovo kodno pismo S. Poruka je
putovala od Cornwalla preko Atlantskog oceana do Saint Johnsa u Kanadi, tek nešto više od 3
200 km. Time je dokazao da bežični signali mogu putovati i tisućama kilometara (Firestone,
36Kenneth Reginald Sturleyhttp: Development of radio technology, Britannica, dostupno na:
//www.britannica.com/EBchecked/topic/1262240/radio-technology/25126/Radio-noise-fading-and-
interference#toc25130 (25.6.2013)
39
2009: 10).37 S Marconijevim radom svijet se činio manjim. Bežična tehnologija učinila je
mogućim da ljudi iz cijelog svijeta komuniciraju. Nova poboljšanja su brzo uslijedila. Tako je
1906. godine Lee De Forest izumio jedinstvenu vakumsku cijev „ Audion“ koja je pojačala
slabe električne signale i koja je omogućila emitiranje radija uživo te postala ključni dio svih
radija, telefona, radara, televizije i računalnih sustava, zbog čega se on ujedno smatra „otac
radija“ i „djedom televizije“. Godine 1907. de Forest je bio u mogućnosti emitirati
(eksperimentalno) i govor i glazbu za javnost s područja New York Citya (Britannica)38.
Bežična tehnologija se tijekom godina stalno poboljšavala. Dvadesetih godina prošlog
stoljeća televizijske slike prenosile su se bežično. Nakon 2. svjetskog rata (1939-1945)
prodaja televizora drastično je porasla. 1957. godine bivši Sovjetski savez lansirao je prvi
satelit u svemir koji je prenio radio signal kojeg je primila Zemlja. 1960. godine Sjedinjene
američke države lansirale su Echo I, prvi komunikacijski satelit- mikrovalovi su poslani u
svemir koje je Echo I odbio i poslao natrag na drugu lokaciju na Zemlji. Taj sustav je
koristila američka vlada za prijenos telefonskih poziva preko kontinenta. Te iste godine
američka vlada započela je razvoj Interneta, mrežu koja u svojim počecima nije bila bežična,
ali je predstavljala podlogu za velike promjene u bežičnoj tehnologiji (Firestone, 2009:13).
U kasnim 80-tim godinama 20. st. tvrtke su počele razvijati računala i komponente koje bi se
mogle bežično umrežiti, ili komunicirati. Međutim, svaki proizvod koji je tvrtka proizvela
moglo je jedino biti umreženo s drugim proizvodom proizvedenim od strane iste tvrtke. Iz
navedenog razloga tvrtke su se složile da im je potreban bežični standard- jedna tehnologija
koju bi svi bežični računalni proizvodi mogli koristiti. U tu svrhu formiran je odbor za
stvaranje spomenutog standarda koji je 1997. godine javnosti predstavio WiFi (skraćenica za
„wireless fidelity“ što bi u prijevodu značilo bežična vjernost/točnost). U srpnju 1999. godine
Apple izbacuje prvo WiFi kompatibilno računalo, iBook, nakon čega su se brzo pojavili i
drugi proizvođači sa svojim računalima. Od tada ljudi više nisu morali povezivati svoje
računalo na telefonske linije i kablove da bi imali pristup Internetu, mogli su pretraživati Web
putem bežičnih računala.
Prema Brumecu osnovne prednosti bežičnih mreža nad ožičenima su slijedeće (Brumec,
2008:14):
37
Marconijevi su uspjesi otvorili vrata stvarnoj uporabi bežičnog prijenosa signala, osobito na moru kao pomoć
brodovima u nevolji. On je i „Titanic“ opremio najsuvremenijom radijskom opremom što se pokazalo
presudnim u spašavanju života nakon što se brod sudario s ledenom santom. Upravo je ta tragedija pokazala
veliku ulogu bežične komunikacije i dala snažan impuls daljnjem razvoju bežične tehnologije. 38 Ralph E. Fuhrman: Lee de Forest, Britannica, dostupno na
http://www.britannica.com/EBchecked/topic/153484/Lee-de-Forest#toc1746 (25.6.2013)
40
Prilagodljivost: uređaji spojeni na bežičnu mrežu mogu komunicirati (unutar dometa
mreže) bez ikakvih fizičkih ograničenja te mogu biti fizički postavljeni bilo kako, a ne
samo u blizini mrežne utičnice.
Olakšano postavljanje: ako uređaji spojeni na bežičnu mrežu koriste isti komunikacijski
standard, mogu komunicirati bez fizičkih kablova i postavljanja mrežnih preklopnika
(switch).
Dimenzije: bežične mrežne tehnologije omogućuju izradu malih uređaja koji mogu biti
lako prenosivi ili neprimjetno postavljeni gdje treba, na primjer u povijesnim
građevinama i bankama.
Otpornost: bežične mreže otpornije su na prirodne katastrofe ili nemar.
Cijena: uključivanje dodatnih korisnika u bežičnu mrežu ne povećava njenu cijenu.
Među glavnim nedostacima bežičnih mreža prema fiksnima koje spomenuti autor
navodi su (2008:15):
Slabija kvaliteta usluge: brzina bežičnog prijenosa obično je zamjetno manja nego
brzina ožičenih mreţa (1-10 Mbit/s prema 100-1000 Mbit/s), a broj grešaka pri
prijenosu veći.
Administrativna ograničenja: bežične mreže moraju se pokoravati nacionalnim
zakonima.
Sigurnost: korištenje radio-valova za primopredaju umjesto žica značajno olakšava
osluškivanje komunikacijskog kanala i neovlašteno spajanje na mrežu tj. krađu etera
(bandwidth theft). Radio-valovi mogu izazvati neželjene interferencijske pojave s
drugom elektroničkom opremom.
Bežična mreža danas je prisutna u mnogim knjižnicama, ugostiteljskim objektima,
zračnim lukama, u domovima, pa čak i kompletni gradovi postaju bežična pristupna mjesta
(eng. wireless hotspots) pružajući time besplatan ili jeftin bežični pristup ljudima. Nadalje,
kako potražnja za bežičnom (eng. wireless) uslugom raste, tehnologija se paralelno razvija. S
obzirom da WiFi nije uvijek brz kao širokopojasni žični pristup Internetu te što su tzv. hot
spotovi mali ili nisu uvijek dostupni, kao nedavna nadogradnja na Wireless ili kao rješenje
spomenutim nedostacima WiFi javlja se WiMAX mobilna internet tehnologija ili svjetska
ineroperabilnost za mikrovalni priskup. Kao i WiFi i WiMAX omogućava bežični pristup
Internetu ali na mnogo večoj brzini. Njegov signal se emitira s velikih tornjeva poput tornjeva
za mobilne telefonske signale, što znači da može prenositi signal od antene do antene kao što
41
to rade mobilni telefoni. Veza se nikad ne gubi, a stručnjaci kažu da će u bliskoj budučnosti
osobna (PC) i prijenosna računala biti opremljena i sa WiFi i WiMAX (Firestone, 2009:20).
3.4. MOBILNA KOMUNIKACIJA
Osnovna svojstvo mobilnih komunikacijskih mreža je mogućnost bežičnog povezivanja
i umrežavanja mobilnih i stacionarnih uređaja. Dakle mobilna komunikacija je bežična
komunikacija koja se “uvukla u sve pore današnjeg društva i predstavljaju jedan od glavnih
preduvjeta rasta konkurentnosti većine zemalja odnosno stvaranja okvira šireg znanstvenog i
gospodarskog razvoja“.39
Prvi poziv mobilnim telefonom obavljen je 3. travnja 1973. godine, a obavio ga je
istraživač tvrtke Motorola Martin Cooper koristeći prototip Motorolinog mobilnog telefona
DynaTAC 8000x40, istraživačkom centru Bell Labs (Agencija VLM, 2013, )41. 21. rujna
1983. godine, američko Vijeće za telekomunikacije (eng. Federal Communications
Commission- FCC) odobrilo je komercijalnu proizvodnju Motorolinog mobitela DynaTAC
8000x, čime je započeta revolucija bežične komunikacije.42
S obzirom na način prijenosa podataka razvoj mobilnih telefona može se podjeliti u
dvije generacije. U prvu generaciju spadaju analogni mobilni telefoni koji su radili po
principu radio prijemnika dok drugu generaciju predstavljaju mobilni telefoni koji rade na
principu digitalne tehnologije odnosno digitalnog prijenosa informacija odnosno podataka.
Ova podjela mobilnih telefona posljedica je razvoja telekomunikacijske industrije koja se
znatno razvila od izuma telefona i napredovala u mobilnu mrežu. Tako su, tokom razvoja,
nastale četiri generacije mobilnih mreža. Treća i četvrta generacija pružaju značajna
poboljšanja u sve traženijem prijenosu podataka i multimedijskih sadržaja. Korisnicima se
nudi poboljšana funkcionalnost mobilnih uređaja, kao što je neometano pretraživanje web
39Igor Poljanšek, menadžer za mobilna riješenja u jedinici Mreže kao gost urednik te autor članka: Mobilne
komunikacije, http://www.ericsson.com/hr/etk/novine/kom0208/03.pdf 40 Spomenuti mobilni telefon je prvi komercijalni mobilni telefon te se zbog toga Cooper smatra i izumiteljem
modernog mobilnog telefona. 40 Agencija VLM: Prije točno 40 godina obavljen prvi poziv mobilnim telefonom, članak objavljen u Poslovnom
dnevniku, 3.4.2013., dostupan na:http://www.poslovni.hr/tehnologija/prije-tocno-40-godina-obavljen-prvi-poziv-
mobilnim-telefonom-23629
42Motorila. About Motorola: What better way to discover Motorola's heritage than by exploring the stories
behind some of our biggest innovations? Dostupno na:
http://www.motorola.com/us/consumers/About_Motorola-History-Timeline/About_Motorola-History-
Timeline,en_US,pg.html#1980
42
sadržaja, gledanje televizije, pristup elektroničkoj pošti i navigaciji (GPS). Kako su 3G i 4G
usluge nadograđene na 2G usluge, još uvijek se koriste sustavi GSM (eng. Global System for
Mobile Communications), GPRS (eng. General Packet Radio Service) i UMTS (eng.
Universal Mobile Telecommunications System)( CARNet, 2010:4).
Prema riječima stručnjaka iz Cisco Systemsa konvergencija mnogih različitih medija na
jednu mrežnu platformu potaknula je eksponencijalni rast u sposobnostima mreže. Prema
njihovom mišljenju tri su glavna trenda koja pridonose budućem obliku složenih
informacijskih mreža, a to su43:
Povećanje broja mobilnih korisnika- s porastom broja tzv. mobilnih radnika i povećane
uporabe mobilnih uređaja, raste i potražnja za mobilnom povezanošću s podatkovnim
mrežama što je stvorilo tržište bežičnih usluga koje imaju veću fleksibilnost,
pokrivenost i sigurnost.
Porast uređaja s mrežnim karakteristikama- računalo je samo jedno od mnogih uređaja
koji egzistiraju (se oslanjaju) na današnjim informacijskim mrežama. Prisutna je
proliferacija odnosno brzo razvijanje uzbudljivih novih tehnologija koje mogu iskoristiti
dostupnost mrežnih usluga. Funkcije koje se obavljaju putem (ručnih) mobilnih uređaja
(poput PDA, pager-a i sl.) okupljene su u jednu vrstu uređaja opće namijene koji koristi
rastuću podršku davatelja usluge i sadržaja. Ovi uređaji su sastavni dio načina na koji
ljudi danas komuniciraju, a osim mobilnih uređaja postoje i VoIP uređaji (eng. Voice
over IP), igraće konzole te veliki izbor kućanskih i poslovnih naprava (eng. gadgets)
koje se mogu povezati te koristiti usluge mreže.
Povećana dostupnost usluge- rasporostanjeno prihvaćanje tehnologije i brzi tempo
inovacija u isporuci mrežnih usluga stvorile su uzajamnu ovisnost. Naime, kako bi
zadovoljili zahtjevima korisnika kontinuirano se uvode nove usluge, a stare
poboljšavaju.
Također, s rastom povjerenja samih korisnika u ove usluge rastu i njihova očekivanja
odnosno njihove želje (potrebe) za istim. Kako ljudi ovise o uslugama preko mreže samim
time ovise i o raspoloživosti i pouzdanosti temeljne mrežne infrastrukture. Stoga, biti u
koraku sa sve širom mrežom korisnika i usluga predstavlja veliku odgovornost i izazov IT
stručnjaka.
43Cisco Systems (©2007-2009): CCNA Exploration 4.0 Networks Fundamentals, the Cisco Networking
Academy
43
Slika 7. Prikaz glavnih trendova koji pridonose budućem obliku informacijskih mreža
Izvor: Cisco Systems (©2007-2009): CCNA Exploration 4.0 Networks Fundamentals, the
Cisco Networking Academy
Vezano za povećanje broja mobilnih korisnika, prema procjenama Međunarodne
telekomunikacijske udruge (eng.International Telecommunication Unit - ITU) početkom
sljedeće godine u svijetu će biti više pretplata na mobilnu telefoniju nego ljudi. Naime, oni
predviđaju da će početkom sljedeće godine broj pretplata premašiti 7,1 milijardu (sada ih je
6,8 milijardi). Najveći prosjek u broju pretplata mobilne telefonije imaju u Zajednici
neovisnih država (CIS), savezu nekadašnjih država SSSR-a, 1,7 po stanovniku, a najmanji je
u Africi, 0,63 po stanovniku.Također, procjenjuje je se da je oko 2,7 milijardi ljudi- gotovo
40% svjetske populacije- online (u Europi 75 % stanovnika ima internetsku vezu,
slijede Sjeverna i Južna Amerika sa 61%, Azija sa 32% te Afrika sa 16 %).44
Nadalje, u izvješću 2013 Europe Digital Future in Focus koje je objavio com.Score. u
ožujku 2013. godine navodi se kako je 2012. godina još jedna prijelomna godina u životu
mobilnih uređaja kao nastavak inovacija u hardveru, softveru i funkcionalnosti uređaja, a koja
polažu temelje za budućnost same industrije. Pametni telefoni 45 i tableti su mediji koji
najavljuju novu eru multi-platformi (više-platformi) s potrošačima koji postaju više agnostični
44International Telecommunication Unit (ITU): The World in 2013- ICT Facts and figures, February 2013,
Switzerland 45U navedenom izvješću pametni telefoni se definiraju kao mobilni telefoni koji koriste Google Android, Apple
iOS, BlackBerry, Windows Phone i druge slične platforme.
44
o tome kako, kad i gdje mogu pristupiti sadržaju. Prema procjenama u spomenutom izvješću u
posljednjih godinu dana prihvaćanje pametnih telefona bilježi brzi rast među mobilnim
uređajima i to na mnogima međunarodnim tržištima uključujući EU5 (Ujedinjeno
Kraljevstvo, Francuska, Njemačka, Španjolska i Italija) i Kanadu. Španjolska ima najveći
postotak prihvaćenosti pametnih telefona (66%), nakon koje slijede Ujedinjeno Kraljevstvo sa
64% te Kanada sa 62%. Kod Italije i Francuske postotak prihvaćenosti je 53%. Vezano za
EU5 u izvješću Europe digital future in focus 2013, također objavljenog od strane com.Score,
u prosincu 2012. godine evidentirano je 241 milijuna mobilnih korisnika, od kojih jednu
trečinu čine osobe mlađe od 35 godina. Od 241 milijuna mobilnih korisnika, 136.2 milijuna
su korisnici pametnih telefona46. Što se tiče proizvođaća i operativnih sustava, među prvih
pet vodećim proizvođačima su Samsung (32%), Apple (21%), Nokia (16%), HTC (9%) te
RIM (7%), a vodeći operativni sustav je Google (50%) nakon kojeg slijede Apple (20%),
Symbian (15%), RIM (7%) te Microsoft (5%).
Prema izjavi direktora marketinga NSN Mobile Corea Sandro Tavares trend današnjeg
svijeta je "mobitel na prvom mjestu" što podrazumijeva da će se korisnici u vrlo skorom
vremenu okrenuti isključivo mobilnim uređajima i tabletima, a sve veći broj aplikacija,
pametnih telefona, razvoj mobilne tehnologije i razvoj mobilne mreže u budućnosti će
povećati upotrebu istih u različite svrhe (Lozej, 2013).47
46Od ukupnog broja evidentiranih korisnika pametnih telefona 23 milijuna koristi i tablete. Procjenjuje se da će
njihov broj rapidno rasti i u budućnosti (primjerice u razdoblju od prosinca 2012. pa do prosinca 2012. godine
broj korisnika pametnih telefona i tableta porastao je za 94%.) Više o tome u: com.Score.: Europe digital future
in focus 2013. 47Lozej, B.: Mobiteli popularniji od računala i televizije, članak objavljen u logistica.com.hr, 19. lipnja 2013.,
dostupno na: http://www.logistika.com.hr/tehnologija-i-it/496-mobiteli-popularniji-od-racunala-i-televizije
45
3.5. INTERNET
3.5.1. Nastanak Interneta i njegova primjena do današnjih dana
U mnogim radovima, knjigama te različitim Internet izvorima moguće je uočiti kako
autori imaju različito poimanje Interneta ovisno s kojeg aspekta se ono promatra. Tako,
primjerice, jedna od definicija Interneta je da ono predstavlja „…globalni sustav međusobno
povezanih računalnih mreža koje koriste standardni paket Internetskog protokola poznat kao
TCP/IP protokol (eng. Transfer Control Protocol/Internet Protocol) koji služe milijarde
korisnika diljem svijeta“48.
Bubaš i Kermek (2000:2, prema Newhagen i Rafaeli, 1996) Internet definiraju kao „ …
novi komunikacijski medij čija su mnoga temeljna obilježja drugačija u odnosu na
tradicionalne medije, kao npr. veća interaktivnost, prilagodljiv sinkronicitet u komunikaciji,
digitalizacija svih vrsta informacija te računalno/mrežna struktura za prijenos i prikaz
podataka“. Nadalje, Čerić i Jaković definiraju Internet kao globalnu računalnu mrežu koja
povezuje računala i mreže računala (Bosilj Vukšić i sur., 2009), dok prema mišljenju
Newmana Internet predstavlja svjetsku mrežu fizičkih podatkovnih veza između računala i
srodnih uređaja (2010). Međutim, jedna od najpopularnijih definicija Interneta koja se može
pronaći je ta da je ono globalna svjetska komunikacijska mreža ili mreža svih mreža (npr.
Castels, 2000, Srića i Spremić, 2000, Medić, 2008).
Početak Interneta vezan je za 1969. godinu pojavom istraživačke mreže ARPANET49
koju je uspostavila Agencija naprednih istraživačkih projekata (eng. Advanced Research
Project Agency- ARPA), financirane od strane Ministarstva obrane Sjedinjenih Američkih
država, kao rezultat višegodišnjih istraživanja i razvoja s ciljem postizanja vojne i tehnološke
premoći nad tadašnjim Sovjetskim Savezom (Castells, 2000, Uzelac, 2003). U početku (1969.
godine) mreža je povezivala 4 računala u Massachusettsu, Utahu, i Californiiji , međutim do
1974. godine mreža se proširila na 62 računala, da bi do 1976. godine povezivala više od 100
sveučilišnih računala i znanstvenika. Kada se 1984. godine vojna mreža MILNET (eng.
Millitary Network) odvojila od ARPANET-a, Ministarstvo je nastavilo financirati
ARPANET, međutim Nacionalna zaklada za znanost (eng. The National Science Foundations
48 Wikipedia: Internet, dostupno na: http://en.wikipedia.org/wiki/Internet (26.7.2011) 49 Prva četiri slova su kratica za Advanced Research Project Agency - Agencija za napredne istraživačke
projekte, dok net označava računalnu mrežu
46
- NSF) počela je financirati mreže koje su bile slične i povezane s ARPANET-om, a
namijenjene za suradnju između sveučilišta i fakulteta. Otprilike u isto vrijeme, britanska
vlada je stvorila JANET, privatnu mrežu temeljenu na sličnoj tehnologiji, posvećenu
obrazovanju i istraživanju. 1991. godine više od 1 milijun računala je bilo spojeno, a od
1994. godine, kada su World Wide Web (WWW) preglednici postali općenito dostupni,
gotovo 4 milijuna računala je bilo povezano odnosno spojeno na Internet (Gordon, Gordon,
2004:178). Taj porast uslijedio je i dalje. Tako prema podacima Međunarodne
telekomunikacijske udruge (eng. International Telecommunication Union- ITU50) broj
korisnika Interneta od 2000. godine do 2010. godine bilježi konstantan rast u razvijenim
zemljama i zemljama u razvoju51, te u svijetu, općenito (grafikon 1).
Grafikon 1. Internet korisnici na 100 stanovnika, 2000-2010
Izvor: ITU World Telecommunication /ICT Indicators database, dostupno na http://www.itu.int/ITU-
D/ict/statistics/ (20.7.2011)
50 Međunarodna telekomunikacijska organizacija koja djeluje u okviru Ujedinjenih naroda. 51 Klasifikacija zemalja na zemlje u razvoju i razvijene zemlje temelje se na klasifikaciji UN M49, detaljnije
informacije o klasifikaciji vidjeti na: http://www.itu.int/ITU-D/ict/definitions/regions/index.html. U razvijene
zemlje prema navedenoj klasifikaciji spada i Republika Hrvatska.
47
Nastavno na prethodno, Hrvatska izvještajna novinarska agencija (Hina) objavila je u
siječnju 2011. izjavu glavnog tajnika ITU-e, Hamadoun Toure, prema kojoj je, kako on tvrdi,
„ … oko 2,08 milijardi ljudi - odnosno više od svakog trećeg stanovnika svijeta - "surfalo"
internetom 2010., u usporedbi s njih 1,86 milijardi 2009 ...“ dok se u odnosu na 2005. godinu,
kad je bilo 1,036 milijardi korisnika Interneta, taj broj udvostručio (grafikon 2). Također,
treću godinu zaredom broj korisnika Interneta veći je u zemljama u razvoju (1,19 milijardi,
što je rast od 15,6 % između 2009. i 2010.) nego u razvijenim zemljama (885 milijuna, što je
rast od 7,79 % za isto razdoblje)52.
Grafikon 2 : Globalni broj korisnika Interneta, ukupno i na 100 stanovnika, 2000-2010
Izvor: ITU World Telecommunication /ICT Indicators database, dostupno na
http://www.itu.int/ITU-D/ict/statistics/ (20.7.2011)
52Hina: Broj korisnika interneta dosegnuo 2 milijarde, objavljeno u Poslovni.hr, 26.siječnja 2011.; dostupno na:
http://www.poslovni.hr/vijesti/broj-korisnika-interneta-u-svijetu-dosegnuo-2-milijarde--170250.aspx (22.7.2011)
48
Promatrano prema regijama53 broj korisnika u 2010. najveći je u Europi, nakon koje
slijedi Amerika, CIS (vidi objašnjenje ispod grafikona), Arapske države, Azija i Pacifik te
Afrika (grafikon 3).
Grafikon 3: Internet korisnici na 100 stanovnika, 2010.
Izvor: ITU World Telecommunication /ICT Indicators database, dostupno na
http://www.itu.int/ITU-D/ict/statistics/ (20.7.2011)
Najnoviji podaci Internet World Statsa54 ukazuju da je po prvi puta, ukupni broj
korisnika Interneta premašio dvije milijarde ljudi. Prema podacima od 31. ožujka 2011.
godine, procijenjeno je da se 2.095,006.005 ljudi služi Internetom. Također, ukupna
53Klasifikacija regija se temelji na ITU BDT Regions, detaljnije informacije o klasifikacijj mogu se vidjeti na:
http://www.itu.int/ITU-D/ict/definitions/regions/index.htm i
http://unstats.un.org/unsd/methods/m49/m49regin.htm 54Internet World Stats je međunarodna Web stranica koja nudi aktualne informacije o korištenju Interneta u
svijetu, statističke podatke o broju stanovnika, statistike vezane za putovanja, podatke dobivene istraživanjem
tržišta za preko 233 pojedinačnih zemalja i svjetskih regija.
49
korisnička baza povećala se otprilike za 480 % u odnosu na 361 milijun korisnika koji su se
Internetom služili krajem 2000. godine. Čak 44 % korisnika Interneta locirano je u Aziji (992
milijuna), a 22,7 % (476 milijuna) u Europi. Sjeverna Amerika ima samo 272 milijuna
korisnika, ali najveći postotak ljudi od ukupne populacije koji se koristi Internetom, čak 78,3
%. Afrika je i dalje kontinent s najmanjim postotkom populacije koja koristi Internet. Samo
11,7 % stanovništva Afrike ima pristup Internetu (cca 119 milijuna).
Tablica 1. Prikaz broja korisnika Interneta u svijetu uz procijenjeni broj ukupnog
stanovništva
31. ožujka 2011.
stanovništvo
( procj. 2011)
Internet korisnici
31.12. 2000
Internet korisnici
najnoviji podaci
Penetracija
(% stanovn.)
rast
2000-2011
Korisnici%
tablice
Afrika 1,037,524,058 4,514,400 118,609,620 11.4 % 2,527.4 % 5.7 %
Azija 3,879,740,877 114,304,000 922,329,554 23.8 % 706.9 % 44.0 %
Europa 816,426,346 105,096,093 476,213,935 58.3 % 353.1 % 22.7 %
Bliski Istok 216,258,843 3,284,800 68,553,666 31.7 % 1,987.0 % 3.3 %
Sjeverna
Amerika 347,394,870 108,096,800 272,066,000 78.3 % 151.7 % 13.0 %
Latinska
Amerika /
Karib.
597,283,165 18,068,919 215,939,400 36.2 % 1,037.4 % 10.3 %
Oceanija /
Australija 35,426,995 7,620,480 21,293,830 60.1 % 179.4 % 1.0 %
UKUPNO
SVIJET 6,930,055,154 360,985,492 2,095,006,005 30.2 % 480.4 % 100.0 %
Izvor: Internet World Stats , dostupno na: http://www.internetworldstats.com/stats.htm
(20.7.2011.)
50
Tablica 2: Korištenje Interneta u Europi55
EUROPA
Stanovništvo
( procj. 2011)
Internet
korisnici
najnoviji podaci
Penetracija
(%
stanovn.)
rast
2000-2011
Korisnici %
tablice
Albanija 2,994,667 1,300,000 43.4 % 51,900.0 % 0.3 %
Andora 84,825 67,200 79.2 % 1,244.0 % 0.0 %
Austrija 8,217,280 6,143,600 74.8 % 192.6 % 1.3 %
Bjelorusija 9,577,552 4,436,800 46.3 % 2,364.9 % 0.9 %
Belgija 10,431,477 8,113,200 77.8 % 305.7 % 1.7 %
BIH 4,622,163 1,441,000 31.2 % 20,485.7 % 0.3 %
Bugarska 7,093,635 3,395,000 47.9 % 689.5 % 0.7 %
Hrvatska 4,483,804 2,244,400 50.1 % 1,022.2 % 0.5 %
Cipar 1,120,489 433,900 38.7 % 261.6 % 0.1 %
Republika Češka 10,190,213 6,680,800 65.6 % 568.1 % 1.4 %
Danska 5,529,888 4,750,500 85.9 % 143.6 % 1.0 %
Estonija 1,282,963 971,700 75.7 % 65.1 % 0.2 %
Finska 5,259,250 4,480,900 85.2 % 132.5 % 0.9 %
Francuska 65,102,719 45,262,000 69.5 % 432.5 % 9.5 %
Njemačka 81,471,834 65,125,000 79.9 % 171.4 % 13.7 %
Grčka 10,760,136 4,970,700 46.2 % 397.1 % 1.0 %
Mađarska 9,976,062 6,176,400 61.9 % 763.8 % 1.3 %
Island 311,058 301,600 97.0 % 79.5 % 0.1 %
Irska 4,670,976 3,042,600 65.1 % 288.1 % 0.6 %
Italija 61,016,804 30,026,400 49.2 % 127.5 % 6.3 %
Kosovo 1,825,632 377,000 20.7 % 0.0 % 0.1 %
Letonija 2,204,708 1,503,400 68.2 % 902.3 % 0.3 %
Luksemburg 503,302 424,500 84.3 % 324.5 % 0.1 %
Makedonija 2,077,328 1,057,400 50.9 % 3,424.7 % 0.2 %
Malta 408,333 240,600 58.9 % 501.5 % 0.1 %
Moldova 4,314,377 1,333,000 30.9 % 5,232.0 % 0.3 %
Monako 30,539 23,000 75.3 % 228.6 % 0.0 %
Crna Gora 661,807 294,000 44.4 % 0.0 % 0.1 %
Nizozemska 16,847,007 14,872,200 88.3 % 281.3 % 3.1 %
Norveška 4,691,849 4,431,100 94.4 % 101.4 % 0.9 %
Poljska 38,441,588 22,452,100 58.4 % 701.9 % 4.7 %
55 Podaci su ažurirani 31. ožujka 2011. godine
51
Portugal 10,760,305 5,168,800 48.0 % 106.8 % 1.1 %
Rumunjska 21,904,551 7,786,700 35.5 % 873.3 % 1.6 %
Rusija 138,739,892 59,700,000 43.0 % 1,825.8 % 12.5 %
San Marino 31,817 17,000 53.4 % 580.0 % 0.0 %
Srbija 7,310,555 4,107,000 56.2 % 926.8 % 0.9 %
Slovačka 5,477,038 4,063,600 74.2 % 525.2 % 0.9 %
Slovenija 2,000,092 1,298,500 64.9 % 332.8 % 0.3 %
Španjolska 46,754,784 29,093,984 62.2 % 440.0 % 6.1 %
Švedska 9,088,728 8,397,900 92.4 % 107.5 % 1.8 %
Švicarska 7,639,961 6,152,000 80.5 % 188.3 % 1.3 %
Turska 78,785,548 35,000,000 44.4 % 1,650.0 % 7.3 %
Ukrajina 45,134,707 15,300,000 33.9 % 7,550.0 % 3.2 %
Velika Britanija 62,698,362 51,442,100 82.0 % 234.0 % 10.8 %
Država Vatikan 832 480 57.7 % 416.0 % 0.0 %
UKUPNO 816,426,346 476,213,935 58.3 % 353.1 % 100.0 %
Izvor: Internet World Stats; dostupno na: http://www.internetworldstats.com/stats4.htm (23.7.2011)
Također, važna činjenica je i to da u zemljama u razvoju od 72.4% kućanstava koja
imaju TV samo 22.5% ima računalo i samo 15.8% ima pristup Internetu, uspoređujući sa
razvijenim zemljama (u koje spada i Republika Hrvatska) kod kojih od 98% kućanstava koja
imaju TV , 71% ima računala te 65.6% ima pristup Internetu. U Republici Hrvatskoj, prema
istraživanju GfK-a56, priključak na Internet ima 62 % kućanstava. U nekim zemljama,
uključujući Republiku Koreju, Nizozemsku i Švedsku više od 80% kućanstava ima pristup
Internetu, većinom putem širokopojasne mreže (ITU, 2010)57, dok u Republici Hrvatskoj taj
postotak iznosi 29%.
Nastavno, a tiče se mjesta s kojih se najčešće pristupa Internetu, rezultati istraživanja
koje je proveo GfK Internet, GfK/ WSJ, u jesen 2009. godine na uzorku od 16.800 ispitanika i
koji su objavljeni 11.12.2009, prikazani su u tablici 3.
56GfK (Gesellschaft für Konsumforschung) Grupe je vodeći istraživački institut srednje i istočne Europe koju
čini oko 150 istraživačkih poduzeća u preko 70 zemalja širom svijeta. 57ITU(2010): World in 2010, ICT- Fact and figures, dostupno na: http://www.itu.int/ITU-
D/ict/material/FactsFigures2010.pdf
52
Tablica 3. Podaci o pretežnom mjestu korištenja Interneta za pojedine zemlje (%)
Zemlja Kuća Ured Ostalo Ne koristi
Belgija 73 2 2 23
Francuska 56 4 6 34
Njemačka 63 4 3 30
Grčka 38 10 8 44
Italija 33 3 3 61
Nizozemska 84 2 4 10
Portugal 36 4 2 58
Španjolska 42 3 5 50
Švedska 78 6 2 14
V. Britanija 58 9 5 28
Ukupno Zapadna Europa 51 4 2 43
Bugarska 32 4 1 63
Češka 51 6 4 39
Mađarska 50 30 5 42
Poljska 47 2 4 47
Rumunjska 33 1 2 64
Turska 36 5 10 49
UKUPNO SREDIŠNJA EUROPA 43 2 3 52
SAD 64 4 7 25
SVE ZEMLJE 54 4 5 37
Hrvatska58 47 16 9 51
Izvor: GfK Croatia: Gdje smo danas u informatičkoj pismenosti?; objavljeno na:
http://www.gfk.hr/public_relations/press/press_articlesj/005364/index.hr.html (25.7.2011)
Nadalje, prema podacima njihovog istraživanja, iako većina korisnika Interneta u
Republici Hrvatskoj koristi Internet za pretraživanje, najčešće korištena Internet usluga je
informiranje o dnevnim događajima (28%), a slijedi usluga korištenja elektronske pošte
(19%) i društvenih mreža (19%). U Europi najčešće korištena Internet usluga je opće
informiranje (54% - najviše u Belgiji-69%, Nizozemskoj-65, Njemačkoj-61%), nakon kojeg
slijede usluge korištenja elektronske pošte (53%- najviše u Njemačkoj, Španjolskoj i V.
Britaniji- po 61%), čitanje novosti (39%- Češka-66%, Mađarska - 53%, Italija i Španjolska po
38%) te društvene mreže (26%- V. Britanija-34%, Mađarska-29%). Od ostalih usluga, češći
58 Anketa je provedena na uzorku od 1.000 ispitanika, a proveo ju je GfK Omnibus u prosincu 2009.
53
oblici korištenja Interneta su: skidanje muzike (16%), e-bankarstvo (14%), e-trgovina (11%)
i praćenje sporta (10%).
3.5.2. Prednosti i nedostaci Interneta
Kao i sve u životu pa tako i Internet ima dvije strane medalje, svoje prednosti i
nedostatke. Njegove prednosti su brojne, što potvrđuje i kontinuirani rast broja korisnika
Interneta. Neke od prednosti koje se mogu navesti, a koje je nepotrebno posebno objašnjavati,
su sljedeće59:
jednostavnost korištenja i povezivanja,
pristup informacijama,
jednostavna komunikacija,
pristup obrazovnim sadržajima,
pristup zabavnim sadržajima,
mogućnost izrade vlastitog sadržaja,
društveno umrežavanje,
e-poslovanje itd.
Internet nesumnjivo olakšava mnoge stvari u životu, no kao što je rečeno postoji i druga
strana njegove medalje koja se ogleda u njegovim nedostacima odnosno problemima koje
donosi za sobom. Naime, primjena Interneta baš kao i primjena informacijske i druge
tehnologije može se koristiti iz plemenitih pobuda i radi osiguranja društveno korisnih
poslova, ali se isto tako može zloporabiti i to iz dva razloga (Panian, 1999:285):
radi ostvarivanja neopravdanih ili protupravnih koristi od strane pojedinaca ili
organizacijskih skupina, te
radi nanošenja materijalne ili nematerijalne štete pojedincu, skupini ili zajednici.
S obzirom da je Internet globalni nekontrolirani medij, dakle kod kojeg ne postoji
određen nadzor pojavio se problem niza društveno neprihvatljivog i potencijalno opasnog
ponašanja koji se ogledaju kroz (CARNet, 2009)60:
59 Sigurnost i zaštita na Internetu: Prednosti i nednedostaci Interneta; dostupno na:
https://sites.google.com/site/sigurnostizastitanainternetu/prednosti-i-nedostaci-interneta (3.3.2012) 60CARNet (2009): Internet i društvo, objavljeno 10.7., dostupno na: http://www.carnet.hr/abuse/drustvo
(3.3.2013)
54
povrede privatnosti,
neželjene elektroničke pošte,
malicioznih programa prilagođenih za krađu korisničkih osobnih podataka,
iznajmljivanje mreža zaraženih računala,
distribucije sadržaja zaštićenih autorskim pravom,
širenje dječje pornografije, industrijske i druge špijunaže itd.
Kako je Internet utkan u gotovo sve sfere ljudskog života te uzimajući u obzir i njegove,
prethodno spomenute, probleme odnosno nedostatke pojavila se potreba za određenim
pravilima i normama ponašanja kojih se potrebno pridržavati kako bi ga svi korisnici mogli
nesmetano koristiti, a koja su u manjoj ili većoj mjeri jednaka ponašanju pojedinaca u
socijalnim kontaktima u stvarnom životu (CARNet, 2009). S tim u vezi Republika Hrvatska je
23. studenog 2001. godine potpisala Konvenciju o kibernetičkom kriminalu61, skup smjernica
koje je izdalo Vijeće Europe s ciljem izjednačavanja kaznenih zakonodavstava zemalja
potpisnica te je donijela niz mjera formaliziranih u okviru Zakona kao sredstva u borbi za
suzbijanje zloporabe Interneta i IT-a62.
3.6. WORLD WIDE WEB
World Wide Web (ili skraćeno WWW, Web ili W3) jedna je od najkorištenijih usluga
Interneta. Riječ je o globalnoj informacijskoj infrastrukturi koja omogućava stvaranje,
manipulaciju, organizaciju i pretraživanje multimedijskih dokumenata (Čerić, Jaković, 2009).
Web koristi hiperpoveznice (eng. hiyperlink), dijelovi kôda koji povezuju jednu stranicu s
drugom63 što omogućava dohvaćanje hipertekstualnih dokumenata64. Korisnici pristupaju
na Internet pomoću preglednika (eng. browsera) kao što su Microsoft Internet Explorer,
Mozilla Firefox, Google Chrome, Safari ili neki od drugih preglednika, koji pružaju korisniku
ne samo pristup podacima nego i mogućnost da ih i pogledaju, odnosno omogućuju pregled
61Više o tome na: http://www.poslovniforum.hr/info/konvencija.asp 62Kao neki od Zakona mogu se navesti: Zakon o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08, 90/11), Zakon o
elektroničkoj trgovini (173/03, 67/08, 36/09, 130/11), Zakon o elektroničkom novcu (NN 139/10), Zakon o
elektroničkoj ispravi (NN 150/05), Zakon o informacijskoj sigurnosti (NN 79/07), Zakon o elektroničkom
potpisu (NN 10/02, 80/08), Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07, 80/11, 144/12). 63 History of Things: History of Internet, dostupno na: http://www.historyofthings.com/history-of-the-internet
(6.11.2011) 64 Hipertekst je tekstualna struktura koja se sastoji od međusobno povezanih jedinica informacije (eng. node)
prikazana na nekom elektroničkom uređaju. Dostupno na: http://hr.wikipedia.org/wiki/Hipertekst (6.11.2011)
55
web stranica (eng. web sites) koje predstavljaju kolekciju multimedijskih stranica, a time i
multimedijalnim sadržajima vezanih uz njih.
Sam nastanak Weba vezan je za 1989. godinu zahvaljujući znanstvenicima (Timu
Berners-Leeu, Samu Walkeru i Robertu Caillau) koji su provodili istraživanje u CERN-u
(Europska organizacija za nuklearna istraživanja), kao sredstvo za razmjenu informacija
između sebe i njihovih suradnika da bi nakon dvije godine bio predstavljen javnosti (6.
kolovoza 1991)65. U to vrijeme bilo je nekoliko sličnih ideja, međutim Web je dobio bitku u
velikoj mjeri zbog toga što su njegovi izumitelji dali javnosti besplatno programsku
tehnologiju na kojoj se Web temelji- HTML jezik (eng. Hypertext Markup Language) koristi
se za određivanje izgleda stranice odnosno za izradu stranice, a pomoću HTTP protokola
(eng. Hypertext Transport Protocol) komuniciraju web preglednik i web poslužitelj
(Newman,2010).
Uz konceptualni razvoj Weba veže se pojam Web 1.0 koji se temelji na načelu tzv. top-
down pristupa korištenja Weba i njegova sučelja što u principu znači da korisnici mogu
vidjeti samo Web stranicu bez mogućnosti bilo kakve interakcije (što je kasnije omogućio
Web 2.0). Kako navodi Jonathan Strickland strategije koje su dio filozofije Web 1.0. prema
Tim-u O'Reilly66 su sljedeće:67
Web 1.0 stranice su statične- sadrže informacije koje mogu biti korisne, ali nema
razloga da se posjetitelj vrati na stranicu kasnije (primjer je osobna Web stranica koja
pruža informacije o samom vlasniku stranice, ali nikad se ne mijenja), dok kod Web
2.0 verzije može biti blog ili MySpace račun kojeg vlasnici mogu često ažurirati
Web 1.0 stranice nisu interaktivne- posjetitelji mogu samo posjetiti ove stranice, ali ne
mogu utjecati niti doprinijeti istima (većina organizacija imaju svoju stranicu profila
(eng. profile page ili site) koju posjetitelj može pogledati ali ne može utjecati na nju niti
ju mijenjati dok primjerice wiki dozvoljava svakome da podsjeti i napravi promjene
Web 1.0 aplikacije su vlasničke- kompanije razvijaju programske aplikacije koje
korisnici mogu preuzeti, ali ne mogu vidjeti kako ta aplikacija radi niti ju mogu
mijenjati, dok su Web 2.0 aplikacije tzv. open source programi što znači da je izvorni
kôd programa dostupan svima i korisnici mogu vidjeti kako aplikacija radi ili izvršiti
izmjene ili čak izgraditi nove programe koji se temelje na ranijem programu (primjerice
65 History of Things: History of Internet, dostupno na: http://www.historyofthings.com/history-of-the-internet
(6.11.2011) 66Osnivač i predsjednik Uprave O'Reilly Media i zagovornik slobodnog softvera i open source pokreta
(http://www.oreillynet.com/pub/au/27) 67Howstuffworks: Is there a Web 1.0?, dostupno na: http://computer.howstuffworks.com/web-101.htm
(7.11.2011)
56
Firefox programerima nudi sve alate koji su im potrebni da razviju nove Firefox
aplikacije)
Za razliku od Web 1.0, kod kojeg postoji jednosmjeran protok informacija, Web 2.0
podrazumijeva interaktivnu dvosmjernu komunikaciju između korisnika i računala te
korisnika i drugih korisnika čime korisnik od pasivnog postaje aktivni sudionik. Neki od
primjera Web 2.0 su eBay, Skype, Wikipedija, Google Maps.,Facebook, MySpace.
Sam pojam odnosno fraza Web 2.0, kojeg je skovao Dale Dougherty, nastao je 2004.
godine brainstormingom izdavačke kuće O'Reilly Media i MediaLive International u
organiziranju Web 2.0 konferencije 68 koja je tematski bila usmjerena na aktualno stanje
Weba, njegove budućnosti te na stvaranju odnosno nastajanju novih tehnika koje bi osigurale
njegov uspjeh na Internetu i koji će, prema mišljenju Tima O'Reilly-a, postati ogroman
generator prihoda.69
Kod Web 2.0. web se koristi kao platforma odnosno korisnici aplikacije mogu koristiti u
potpunosti kroz Web preglednik. Nadalje, korisnici su ti kojima podaci na nekoj stranici
pripadaju i koji nad njima imaju kontrolu. Sama arhitektura Weba potiče korisnike da i oni,
tijekom korištenja, doprinesu nekom Web sadržaju ili aplikaciji, za razliku od jake hijerarhije
i kontrole pristupa tipične za aplikacije u kojima sustavi kategoriziraju korisnike na različite
razine pristupa i funkcionalnosti. Također, ono predstavlja i neke od aspekata društvenog
umrežavanja (sve ovo navedeno ujedno predstavlja i njegove osnovne karakteristike).70
Web 2.0 je kombinacija nekoliko tehnologija koje se nalaze na različitim slojevima koji
su logički podijeljeni na sljedećoj slici.
68Više o tome u članku Tima O'Reilly (2009): What Is Web 2.0- Design Patterns and Business Models for the
Next Generation of Software, dostupno na: http://oreilly.com/web2/archive/what-is-web-20.html; te O'Reilly,
T.,i Battelle, J., Web Squared: Web 2.0 Five Years On, dostupno na:
http://www.web2summit.com/web2009/public/schedule/detail/10194 69How stuffworks: How Web 2.0 works, dostupno na: http://computer.howstuffworks.com/web-20.htm
(7.11.2011) 70 CARNet: Tematski broj-Društveni softver, dostupno na:
http://www.carnet.hr/tematski/drustvenisoftver/pojmovnik (7.11.2011)
57
Ajax HTML/CSS Flash/RIA
JavaScript Widgets DOM
Klijentski sloj
SOAP XML - RPC REST
HTTP/HTTPS
Protokolni sloj
JSON XML RSS/ATOM
tekst JS objekti ostalo
Strukturni sloj
SOA/WOA SaaS
Web servisi
API
Serverski sloj
Klijentski sloj se odnosi na Web pretraživač koji krajnjem korisniku služi kao 'vrata'
prema Internetu. Web 2.0 tehnologije napravile su revoluciju na ovom sloju za pristup
informacijama. U Web 1.0 arhitekturi pretraživači su u svakom zahtjevu učitavali kompletnu
stranicu u HTML formatu što znači da svaka akcija korisnika na web stranici zahtjeva
ponovno učitavanje cijelog HTML kôda. To je riješeno u Web 2.0 korištenjem JavaScripte i
Ajaxa koji omogućavaju učitavanje samo potrebnih dijelova stranice. DOM omogućava
dinamičku manipulaciju sadržaja tim dijelovima web stranice. Protokolni sloj - nastalo je
nekoliko novih protokola koji koriste HTTP kao osnovu koji omogućuju nove klijentske i
serverske tehnologije. XML -RPC protokol služi za pozivanje udaljenih procedura kao da su
lokalne koristeći XML i HTTP. REST (eng. Representational State Transfer) koristi XML
strukture za komunikaciju klijenta sa serverom i obrnuto, a ima nekoliko prednosti u odnosu
na SOAP i XML-RPC. Amazon.com koristi REST. SOAP (eng. Simple Object Access
Protocol) je komunikacijski protokol, neovisan o platformi, baziran na XML-u koji se koristi
za razmjenu informacije između aplikacije preko HTTP protokola. Strukturni sloj prikazuje
Slika 8. Web 2.0 slojevi
Izvor: Shah, S., (2008.): Web 2.0 Security:
Defending Ajax, RIA, and SOA, Thomson,
Boston, USA, str.14
58
nekoliko struktura podataka koje se koriste za razmjenu informacija između pretraživača i
servera od kojih su najpopularniji JSON (eng. Javascript Object Notation) te XML (eng.
eXtensible Markup Language). Serverski sloj - nove tehnologije u prethodnim slojevima
olakšavaju posao koji su serveri obavljali u Web 1.0. Korištenjem AJAX-a većina
prezentacijskog dijela je prebačena na pretraživače. Arhitektura je orijentirana na web servise
i može se podijeliti na tri glavne kategorije: SOA (eng. Service Oriented Architecture), WOA
(eng. Web Oriented Architecture) i SaaS eng. (Software as a Service) (Shah, 2008.).
U nastavku je dan jednostavan prikaz razlika između Web 1.0 i Web 2.0 na primjeru
osobne Web stranice doktorandice (slika 9).
59
Web 1.0 – riječ je o jednosmjernoj
komunikaciji jer posjetitelj nema nikakvu
mogućnost da sudjeluje u kreiranju sadržaja- na
ovom mjestu on dolazi samo do informacija koje je
vlasnik stranice kreirao
Web 2.0- riječ je o dvosmjernoj komunikaciji
jer posjetitelj ima mogućnost da sudjeluje u anketi (u
ovom slučaju) te da izravno komunicira s ostalim
korisnicima/posjetiteljima putem chata
60
Slika 9. Web1.0 i Web 2.0
Izvor: Web stranica doktorandice
Moodle – poznat primjer Web 2.0 koji se koristi u visokoobrazovnim institucijama, koji olakšava i poboljšava
komunikaciju sa studentima. Pored osnovnih informacija o kolegiju, nastavnih materijala i dr., daje mogućnost
studentima da svoje zadatke, seminarske radove i sl. sami stave na Web, komentiraju ih itd. Također, kalendar
omogućava da svaki događaj, evidentiran od strane nastavnika, bude transparentan i dostupan svima i uvijek
(tokom cijele godine).
61
Kao nasljednik Web 2.0 smatra se Web 3.0, danas dosta popularan pojam među
stručnjacima, a koji predstavlja sljedeću veliku stvar u razvoju Interneta. Mnogi misle da će se
Web 3.0 dogoditi uskoro. Međutim, ono što se zaboravlja je činjenica da je za prijelaz s Web-
a na Web 2.0 bilo potrebno gotovo 10 godina. Ako je vjerovati predviđanjima, isto toliko će
biti potrebno da se s Web-a 2.0 prijeđe na Web 3.0 (Chai, Woo, Wang, 2010).
O čemu je zapravo riječ teško je precizirati. Kako pretpostavlja Eric E. Schmidt,
dugogodišnji Googleov izvršni direktor, na Seoul Digital Forumu održanom 2007. godine
moglo bi se reći da je riječ o povezanim relativno malim aplikacijama koje se mogu pokrenuti
s bilo kojeg uređaja (PC ili mobitela), koje su vrlo brze i prilagodljive te se distribuiraju
viralno poput društvenih mreža, email-a i sl., gdje se podaci nalaze u Oblaku71. Prema
Michael Green Web 3.0 predstavlja evolucijski pomak u interakciji ljudi s Webom i obrnuto
(Green, 2011.)72. Neki vjeruju da je korištenje umjetne inteligencije temelj za Web 3.0, što se
čini vrlo dalekim u ovom trenu. No, budući da je već postignut velik napredak, ova ideologija
se ne može poreći u cijelosti i ako se umjetna inteligencija koristi na ispravan način, možda će
Web 3.0 osvanuti brže (Kambil, 2008)73. U svakom slučaju ono što se očekuje je to da će Web
3.0 biti povezaniji sa, otvoreniji prema i inteligentniji sa semantičkim Web tehnologijama,
distribuiranim bazama podataka, obrade prirodnih jezika, strojnog učenja i rasuđivanja te
autonomnih agenata.74
Zaključno, kako navodi Tony Bingham, predsjednik i izvršni direktor ASTD75, "danas
aktivno pretražujemo sadržaj na temelju uvjeta pretraživanja i naših želja…U Web-u 3.0,
sadržaj će pronaći vas- umjesto da ga se aktivno traži, vaše aktivnosti i interesi će odrediti što
će pronaći vas, što će biti isporučeno i to na način na koji vi to želite, vašem željenim
kanalom, što ujedno pruža izuzetan potencijal za učenje."76.
71 Eric Schmidt: Web 2.0 vs Web 3.0; dostupno na :
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=T0QJmmdw3b0 (23.2.2013.) 72 Green, M.: Better, Smarter, Faster: Web 3.0 and the Future of Learning, T+D Magazine, April, 2011,
dostupno na:
http://wed.siu.edu/Public1/courses/469/files/Better%20Smarter%20Faster%20future%20of%20learningWED%2
03.0.pdf (20.2.2013) 73 Kambil, Ajit. What is your Web 5.0 strategy? Journal of Business Strategy 29(6), 2008 74 Lifeboat foundation: Web 3.0 The third Generation Web is Coming; dostupno na:
http://lifeboat.com/ex/web.3.0 (23.2.2013) 75 Najveće svjetsko strukovno udruženje za obuku i razvoj. 76ASTD: ASTD Study Exsamines Tremendous Learning Potential of web 3.0, dostupno na:
http://www.astd.org/Publications/Blogs/ASTD-Blog/2011/02/ASTD-Study-Examines-Tremendous-Learning-
Potential-of-Web-30 (23.2.2013)
62
3.6.1. Semantika i ontologija Weba
Semantika je znanost o značenjima i grana lingvistike koja proučava značenja riječi,
fraza i rečenica te definira odnose između riječi, značenja riječi i promijena značenja, a u
računarstvu se kombinira sa matematičkom logikom kako bi dala značenje prema sintaktičkim
pravilima jezika. Postoji velika važnost semantike u računarstvu, posebice u pogledu razvoja
World Wide Web-a, kroz davanje značenja pojmovima koje računalo interpretira, što je
ujedno i glavna problematika web-a danas. Problematika se odnosi na pretraživanje
informacija putem pretraživača koji su danas bazirani na principu ključnih riječi bez
mogučnosti računala da prepozna traženo značenje tih riječi npr. ako se u tražilicu unese riječ
„Bar“ može se dobiti cijeli niz rezultata koji možda nemaju veze sa onime što se traži samo
zbog toga što ta riječ ima više značenja (Bar – vrsta ugostiteljskog objekta, Bar – mjerna
jedinica, Bar – Grad itd.). Riješenje problema se nalazi u razvoju semantičkog web-a odnosno
nadogradnje ili ekstenzije sadašnjeg World Wide Weba kako bi se poboljšalo pretraživanje i
prezentacija informacija. „Semantički web kao koncept predstavlja i omogućava da Webu
dostupni izvori informacija mogu biti organizirani i korišteni semantičkim, a ne sintaktičkim
ili strukturalnim metodama, on predstavlja sinergiju programa koji prikupljaju sadržaj sa
Weba iz različitih izvora, zatim procesira informaciju i razmjenjuje rezultate sa drugim
programima, na globalnoj razini.“ 77 Timothy Berners-Lee, izumitelj World Wide Weba, je u
početku i zamislio Web kao semantički sustav što se danas polako ostvaruje kroz istraživanja,
rad i razvoje koje provodi World Wide Web konzorcij ili skraćeno W3C (eng. World Wide
Web Consortium), nadležno tijelo za standardizaciju World Wide Web-a.
Cilj semantičkog Weba je bazirati pretragu podataka na sloju metapodataka koji opisuju
sadržaj na način koji „razumije“ računalo bazirano na ontologijama, ideja koja se želi postići
je: ako se sadržaj Weba učini razumljivim računalu, podigla bi se upotrebljivost korisnicima
kroz pametniji i relevantniji prikaz informacija. Da bi se to postiglo potrebno je razumijeti
arhitekturu semantičkog Weba koja se sastoji od tri ključna elementa: XML78 (eng.
eXtensible Markup Language), RDF79 (eng. Resource Description Framework) i ontologije.
XML je mehanizam koji omogućuje vlasniku strukturirano definiranje vlastitih oznaka i
definicija. Drugim riječima XML omogućuje definiranje sadržaja kako bi bio razumljiviji
77The Semantic Web: An Introduction, dostupno na: http://infomesh.net/2001/swintro/ (25.2.2013.) 78U prijevodu značilo bi Proširivi označiteljski jezik 79Prevedeno na hrvatki jezik značilo bi Opći okvir za opisivanje resursa.
63
ljudima te time predstavlja početak integracije semantike u web, ali samostalno XML ne čini
sadržaj razumljivim računalima80. RDF je model za povezivanje i opisivanje podataka na
Webu u strojno čitljivom obliku kroz definiranje veze koja povezuje dva elementa koji mogu
biti različito strukturirani ili polustrukturirani te omogučuje razvoj modela bez potrebe
promjene definiranih veza81.
Ontologije predstavljaju treći i najvažniji aspekt razvoja semantičkog Weba. Definicija
ontologije se razlikuje u dva slučaja (što je dobar primjer semantičke problematike kada jedan
termin ima više definicija u različitim situacijama). Ontologija (grč. ontos - biće, stvarnost;
grč. logia – govor, nauka) u filozofiji predstavlja nauku o biću, postojanju i definiranju tih
pojmova kroz pitanja poput: Što je postojanje? Što znači postojati, što znači biti, što znači
egzistirati? Što je biće? (Što je stvar?) Što je identitet? Što je razlika? itd. Ontologija u
informacijskoj tehnologiji predstavlja obrazac podataka za klasifikaciju i opisivanje podataka
koji predstavljaju određeni koncept unutar neke domene i veze između podataka, domena i
samih koncepta. „Ontologija u računarstvu i informatici se je počela upotrebljavati kada su
arhitekti baza podataka shvatili da je određena problematika ontološke prirode. Na primjer:
što je osoba? Je li to entitet koji postoji kao cjelina u jednomu određenom vremenu (u tom
slučaju može se primjereno pretpostaviti da osoba ima samo jednu adresu). Ili je to entitet koji
pokriva čitav život osobe (u tom slušaju baze podataka imat će posla s “osobom” koja ima
višestruke adrese)? Jesu li organizacije određene fizičkim lokacijama njihovih zgrada, u tom
slučaju nije moguće imati dvije organizacije na jednoj lokaciji? Ili su one određene nekim
drugim sredstvima, ako jesu, kako? (npr. kakav je odnos između Microsoft Germany i
Microsoft USA?)“ (Legg, 2010:177).
Informatička ontologija se sastoji od tri elementa čiji je cilj stvoriti bazu podataka koja
može semantički raspoznavati podatke što je konačna stavka za razvoj semantičkog Weba (ali
i umjetne inteligencije i drugih pamentnih računalnih sustava). Prema Catherine Legg; prvi od
tih elemenata je dokument koji predstavlja popis svih konkretnih i apstraktnih elemenata ili
objekta poput: ljudi, auta, broja, slova, riječi, prema namjeni takvog dokumenta često se
naziva se riječnik ontologije ili katalozi. Doduše „katalozi“ samo predstavljaju skup pojmova
koji nemaju definicije niti predstavljene odnose između stvari u popisu. Drugi element je
nazvan glosariji, oni se sastoje od reduciranog popisa konkretnih i apstraktnih objekata koji su
80Normal Walsh: What is XML?, O'Reilly xml.com., dostupno na:
http://www.xml.com/pub/a/98/10/guide0.html?page=2#AEN58 (23.2.2013) 81RDF Working Group: Resource Description Framework (RDF), članak objavljen 10.02.204., dostupno na:
http://www.w3.org/RDF/ (23.2.2013)
64
označeni određenim poveznicama. U programiranju i modeliranju baza podataka može se reći
da se radi o klasama koje sadrže skupove indivirualnih objekata i/ili više drugih klasa.
Glosariji osim što kategoriziraju objekte oni ih također i definiraju i opisuju pomoću
prirodnog jezika. Treći element ontologije su tezaurusi. Oni nadopunjuju glosarije sa
semantičkim odnosima i poveznicama. Tezaurusi su ključni aspekt razvoja semantike kod
ontologija, ali su također i najkompleksiniji element koji može lako dovesti do paradoksa koje
računalo neće znati razriješiti ili interpretirati (Legg, 2010).
Ukratko rečeno XML predstavlja mehanizam za razvoj semantičkog Weba, RDF
predstavlja model za razvoj, a ontologije su sredstvo preko kojeg se semantika izrađuje kako
bi World Wide Web mogao semantički deducirati podatke i prikazati relevantne informacije.
Jednostavni primjer toga bi bio povezivanje adrese sa objektom npr. ako tražimo naziv
VSMTI82 na Internetu, a pojam VSMTI je vezan uz određeni poštanski broj, tada računalo
može zaključiti, s obzirom da je poštanski broj grada Virovitice u Republici Hrvatskoj, da je
objekt pretrage VSMTI lociran u Republici Hrvatskoj u gradu Virovitici. Računalo zapravo ne
„razumije“ te informacije, ali ih može manipulirati kako bi predstavilo smislen i koristan
rezultat korisniku.
Velika prednost semantičkog Weba građenog na ontologijama je u fleksibilnosti i
preciznosti prikaza traženih informacija koje računalo može tražiti prema semantičkim
definicijama i vezama kako bi dalo što relevantniji rezultat za razliku od pretrage preko
ključnih rijeći koje često daju velik broj sadržaja koji nije vezan uz traženi pojam. Semantički
web ima, prema T.Berners-Lee, mogućnost učenja sa sve većom dostupnošću semantički
orijentiranih računala i servera spojenih na web preko mogućnosti da povezuje pojmove,
definicije i veze sa različitih lokacija. Decentralizirani razvoj semantičkog web-a omogučuje
korisnicima da postavljaju svoje ontologije na web čime proširuju funkcionalnost, ali ujedno i
stvaraju paradoks kroz to kako različiti korisnici (ljudi, poduzeća, ustanove, aplikacije)
definiraju istu stvar. Doduše većina semantičkog koncepta je još u razvoju i još se ne može
realno predvidjeti daljnji razvoj.
82Visoka škola za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici
65
Slika 10. Arhitektura (slojevi) smenatičkog web-a
Izvor: SWRC: http://semanticweb.kaist.ac.kr/home/index.php/About_SWRC:Research_Topics
(15.9.2014.)
Počevši odozdo prema korisniku prvi elemeti arhitekture su URI (uniform resource
identifier) i UNICODE. URI je identifikator resursa na webu, posebno je bitan za semantički
web kako bi mogao identificirati i locirati tražene resurse, ali i kako bih gornje razine
semantičkog weba mogle dokazati manipulaciju, izvor, točnost itd. Bitna stavka u ovome je i
korištenje UNICODE-a za prikazivanje znakova iz različitih jezika kako bi semantički web
mogao napraviti most između istih podataka na različitim jezicima/pismima.
Iduća razina arhitekture semantičkog weba je XML ili EXtensible Markup Language.
XML je jezik za označavanje podataka na način koji će biti čitljiv i ljudima i računalima.
XML omogučuje strukturiranje podataka, a semantički web može dati značenje strukturiranim
podacima.
RDF (Resource Description Framework) i RDFS (RDF-Schema) razina koristi RDF
podatkovni model za definiranje i integraciju podataka sa više izvora. U semantičkom webu
gdje su izvori mnogobrojni i različiti prednost RDF-a je u tome što ima mogučnost korištenja
grafičke sintakse uz korištenje sintakse bazirane na XML-u. RDFS omogućuje određivanje
klasa, domena i njihova svojstva. Posebice bitno za semantički web zbog kombiniranja više
66
izvora podataka je provjera konzistentnosti kombiniranih podataka, a takvi podaci tvore bazu
za ontologije semantičkog weba.
OWL (Web Ontology Language) je opisni jezik koji proširuje svojstva RDFS-a kako bi
se podacima dodalo semantičko značenje i moglo opisati te podatke te pridodati dodatne
ograničavajuče faktore na te podatke poput kardinalnosti, ograničavanja vrijednosti i svojstva.
Ontologijski jezik omogučuje automatizirano zaključivanje bazirano na postoječim
činjenicama.
SPARQL je specifični deklarativni jezik za upite sličan SQL-u napravljen za rad na
RDF bazama. Jezik ima mogučnost postavljanja upita prema bazama koje su bazirane na
Triplestore sustavu u kojem se podaci pohranjuju u obliku subjekt-predikat-objekt.
RIF (Rule Interchange Format) je dio semantičkog weba koji se najlakše definira kao
razina za identificiranje, definiranje i interakciju logičkih pravila na netu. Uzevši u obzir da
kod svakog jezika postoje pravila unutar kojeg djeluje, ova razina je zadužena za razmjenu i
razumijevanje logičkih pravila između više resursa/izvora. Razina kriptografije je zadužena za
sigurnost i ispravnost podataka kroz načine kodiranja, provjere i certificiranje podataka.
Zadnje dvije razine arhitekture Trust i Proof su blisko povezane i imaju zadatak
verificirati ispravnost podataka koje korisnik traži. Prvo Proof traži i pregledava povijest
informacije, kada je kreirana, tko ju je kreirao iz kojih segmenata je kreirana tražena
informacija. Ovo je bitan segment za utvrđivanje ispravnosti informacije, njene povijesti i
promjena koje su se dešavale. Zatim prije prikaza informacije korisniku Trust provjerava
'vjerodostojnost' informacije bazirano na povjerenju koje se pridodaje izvoru kojeg je opisala
Proof preko zajedničkih poveznica. Najbolji primjer toga je u društvenim mrežama koje
pridodaju ljudima mogučnost da ih poznajete ovisno o tome koliko vaših prijatelja poznaje
njih. Zajedničkim djelovanjem Proof i Trust analiziraju informacije i sve podatke vezane uz
njih kako bi korisniku prikazali tražene podatke iz dobrih izvora.
Korisničko sučelje i aplikacije se prilagođavaju korištenju semantičkog weba.
Korisničko sučelje može biti jednostavno i bazirano na grafičkoj strukturi podataka, ali isto
tako može biti specifično napravljeno za svako pojedinu domenu ili ontologiju (Semantic
Web Research Center83).
83 SWRC: http://semanticweb.kaist.ac.kr/home/index.php/About_SWRC:Research_Topics (15.9.2014.)
67
3.7. RAČUNARSTVO U OBLAKU (eng. CLOUD COMPUTING)
Što je zapravo računarstvo u oblaku nemoguće je definirati jednom univerzalnom
definicijom jer unatoč njegovoj širokoj prisutnosti u različitim medijima, knjigama, člancima
i sl. još uvijek ne postoji usuglašenost među analitičarima, akademskoj zajednici, IT
stručnjacima odnosno tvrtkama oko toga što ono zapravo jest budući da svatko pristupa
definiranju Oblaka sa svog stajališta, što je u konačnici rezultiralo i cijelim nizom definicija o
istom. Prema tome, računarstvo u oblaku se definira na različite načine, pa tako, kako navode
Stanoevska-Slabeva i Wozniak u knjizi Grid and Cloud Computing- A business Perspective
on Technology and Applications (2010) pojedine analitičke tvrtke, definiraju odnosno opisuju
računarstvo u oblaku na sljedeći način (tablica 4)
Tablica 4: Definicije računarstva u oblaku prema pojedinim analitičarskim tvrtkama
Izvor Definicija
Gartner84 računalni stil kojim se daju veoma skalabilni IT kapaciteti „kao usluga“
isporučena putem internetskih tehnologija brojnim vanjskim korisnicima
IDC novi model razvijanja, raspoređivanja i isporuke informacijskih tehnologija,
koji omogućuje isporuku usluga i rješenja u stvarnom vremenu putem interneta
(tj. osiguravajući usluge „u oblacima“)
Grupa
45185
model usluge koji kombinira opće principe organiziranja za isporuku
informacijskih tehnologija, komponente infrastrukture, arhitektonski pristup i
ekonomski model – u osnovi, stapanje mrežnog računarstva, virtualizacije,
uslužnog računarstva, hosting-a, te softvera kao usluge
Merrill
Lynch86
ideja isporučivanja osobnih aplikacija (npr. elektronska pošta, obrada teksta,
prezentacije) i aplikacija poslovne produktivnosti (npr. automatizacija prodajne
snage, služba za korisnike, računovodstvo) s centraliziranih poslužitelja
Izvor: Stanoevska-Slabeva, K.,Wozniak, T., Ristol,S. (2010): Grid and Cloud Computing- A business
Perspective on Technology and Applications, Springer, str. 48
84Vodeća svjetska savjetodavna tvrtka koja pruža usluge istraživanja tržišta na području informacijske
tehnologije (više informacija na: http://www.gartner.com/technology/home.jsp) 85Vodeća analitička kuća na području tehnološke industrije, a podaci tvrtke su usmjereni na IT inovacije
organizacija (više na: http://www.451group.com/about/overview.php) 86Jedna od vodećih financijskih savjetodavnih kuća (više informacija na:
http://www.ml.com/index.asp?id=7695_15125)
68
Naime, spomenuti autori navode kako sve ove definicije pokušavaju opisati i definirati
računarstvo u oblaku iz perspektive krajnjeg korisnika pri čemu njihov fokus leži na tome
kako bi ono moglo biti doživljeno od strane samog korisnika iz čega proizlazi da je glavna
značajka računarstva u oblaku opskrbljivanje IT infrastrukture i aplikacija kao usluge na
skalabilan način (2010).
Kao što je spomenuto, definicija računarstva u oblaku predmet je mnogih debata u
akademskim krugovima, međutim one ne uključuju samo aspekt krajnjeg korisnika nego i
aspekt arhitekture. Tako prema Berkeley RAD Lab računarstvo u oblacima „ … odnosi se na
aplikacije isporučene kao usluge putem interneta te na hardver i sistemske softvere u
računalnim centrima koji daju ove usluge. O ovim uslugama se već dugo govori kao o
softveru kao usluzi (SaaS). Hardver i softver računski centar ćemo zvati oblakom. Kad oblak
postane dostupan javnosti na način plaćanja u hodu, to onda zovemo javni oblak; usluga koja
se prodaje zove se uslužno računarstvo. Izraz privatni oblak koristimo kad mislimo na
unutarnje računske centre poslovne ili neke druge organizacije, koji nisu dostupni za javnost.
Tako računarstvo u oblacima predstavlja spoj softvera kao usluge i uslužnog računarstva, ali
ne uključuje privatne oblake. Ljudi mogu biti korisnici ili davatelji softvera kao usluge, ili
korisnici ili davatelji uslužnog računarstva.“ (Armbrust i sur., 2009:3)
Ova definicija ujedinjuje različite perspektive na Oblak. Tako s perspektive pružatelja
usluge glavna komponenta Oblaka je podatkovni centar (eng. datacentar) koji sadrži sirove
resurse hardvera za računarstvo i pohranu što je, zajedno sa softverom, ponuđeno na način
pay as you go. Sa perspektive njihove svrhe, Oblaci se klasificiraju na privatne i javne.
Nezavisno o njegovoj svrsi, jedna od najvažnijih karakteristika Oblaka je integracija hardvera
i softvera sa aplikacijama, npr. integracija uslužnog računarstva (eng. Utility Computing) i
SaaS-a (Stanoevska-Slabeva, Wozniak, 2010).
Nadalje, George Reese u knjizi Cloud application architectures bilježi da Oblak može
biti i softver i infrastruktura te naglašava tri ključne karakteristike usluga u oblaku, među
kojima su (2009:2):
usluga je dostupna putem web preglednika (eng. web browser) ili web usluge api
(eng. application programming interface).
za početak nisu potrebna nikakva kapitalna izdvajanja.
plaćate samo ono što koristite i to onda kad koristite.
Oblak predstavlja „…računalnu paradigmu koja je rasprostranjena u velikim
razmjerima, a koju pokreće ekonomija razmjera, i u kojoj se zajedničko područje sažete,
69
virtualizirane, dinamično skalabilne, vođenje računalne snage, pohrana, platforme i usluge
isporučuje na zahtjev vanjskim korisnicima putem interneta.“ (Stanoevska-Slabeva, Wozniak,
2010: 49)
Ono što valja naglasiti je to da su dva važna aspekta dodana u definiciju Fostera -
virtualizacija i skalabilnost. Računarstvo u oblaku apstrahira osnovni hardver i softver kroz
virtualizaciju. Virtualni resursi omogućeni su kroz definirano apstraktno sučelje, API ili kao
usluge. Tako, na sirovom, hardverskom nivou, resursi mogu biti dodavani ili povučeni preko
sučelja, ovisno o korisnikovim potrebama, dok sučelje korisnik ne može mijenjati. Ova
arhitektura omogućava skalabilnost i fleksibilnost fizičkog sloja oblaka sa sučeljem krajnjeg
korisnika (Stanoevska-Slabeva, Wozniak, 2010).
Nadalje, Vaquero i sur. (2008) analizirajući mnoge definicije računarstva u oblaku,
predlažu sljedeću definiciju: „Oblaci su zajedničko područje lako uporabljivih i dostupnih
virtualiziranih resursa (kao što su hardver, razvojne platforme i/ili usluge). Ovi resursi mogu
se dinamički rekonfigurirati kako bi se prilagodili različitom opterećenju (razmjeru), isto tako
dopuštajući optimalno korištenje izvora. Ovo zajedničko područje resursa se tipično
iskorištava po modelu plaćanja za ono što se koristilo u kojim jamstva nudi davatelj
infrastrukture putem prilagođenih SLA87.“ 88 Međutim, prema mišljenju Stanoevska-Slabeva
i Wozniak (2010) navedena definicija ne naglašava integraciju hardvera sa softverom kao
usluge na dovoljan način.
Valja spomenuti i definiciju koju je dao Ninoslav Novak prema kojoj računarstvo u
oblaku predstavlja „različitu računalnu obradu podataka na zahtjev u Internet okruženju
koristeći raspoloživu strojnu osnovicu, sustavnu i programsku podršku te podatkovne resurse
u okolnostima i trajanju na način koji korisnika zadovoljava kvantitativno, kvalitativno i
cjenovno.“ Međutim, jedna od opće prihvaćenih definicija računarstva u oblaku je definicija
koju je dao Nacionalni institut za standarde i tehnologije SAD-a (NIST) prema kojoj
računarstvo u oblaku predstavlja „ …model (plati koliko koristiš) koji, na zahtjev, omogućuje
praktičan pristup, putem računalne mreže, skupu konfigurabilnih računalnih resursa
(mrežama, poslužiteljima, spremištima podataka, aplikacijama i ostalim uslugama) koji se
mogu brzo pripremiti za upotrebu i staviti na raspolaganje, uz minimalan napor ili interakciju
87eng. Service Level Agreement (SLA) je pismeni ugovor između pružatelja IT usluge i klijenta koji koristi
uslugu, te definira ključne ciljeve i odgovornosti obiju strana (NIST, 2011) 89Vaquero, L., M. I sur. (2008): A break in the clouds: towards a cloud definition, ACM SIGCOMM Computer
Communication Review, Volume 39 Issue 1, January 2009, str.50-55
70
davatelja usluga. Ovaj model Oblaka promovira dostupnost i sastoji se od pet bitnih obilježja,
tri modela usluga i četiri implementacijska modela.89“ Pet bitnih obilježja odnosno
karakteristika računarstva u oblaku koje navodi Nacionalni institut za standarde i tehnologije
SAD-a u Nacrtu sinopsisa preporuka za računalstvo u oblaku, objavljenog u svibnju 2011.
godine, su sljedeće:
usluga na zahtjev
široko mrežni pristup
udruživanje resursa
brza elastičnost
mjerna usluga
Sve ove definicije ukazuju na to da je računarstvo u oblaku fenomen koji obuhvaća
brojne aspekte te je povezano s novom paradigmom dostave odnosno isporuke i razvoja IT-
a (hardvera i aplikacije). Općenito, računarstvo u oblaku brine o isporuci IT kapaciteta
vanjskim kupcima, ili, s aspekta korisnika, dobivanje IT kapaciteta od vanjskog pružatelja na
način plati po korištenju i putem Interneta. Nadalje, skalabilnost i virtualizacija se često vide
kao ključne karakteristike računarstva u oblaku gdje skalabilnost upućuje na dinamičko
prilagođavanje postojećih IT resursa za učitavanje varijabli, povećanje ili smanjenje broja
korisnika, potreban kapacitet skladištenja podataka ili procesorsku snagu (snagu obrade), a
virtualizacija, koja se smatra „kamenom temeljcem“ arhitekture računalstva u oblaku, je
tehnologija koja omogućava da više operativnih sustava istovremeno radi na istom fizičkom
poslužitelju. Ona također povećava prilagodljivost jer sklopovlje čini apstraktnim od točke do
točke te omogućava postojanje dinamičkih baza gdje fizički poslužitelji osiguravaju resurse i
dohvaćaju ih po potrebi tako da se aplikacije brzo raspoređuju i skaliraju, bez potrebe za
fizičkim poslužiteljem (Stanoevska-Slabeva, Wozniak, 2010).
Na temelju dosadašnjih definicija Stanoevska-Slabeva i Wozniak definiraju računarstvo
u oblaku kao (2010:50):
novu računalnu paradigmu
infrastrukturni resursi (hardver, skladišta i sistemskog softvera) i aplikacije
pružaju se na način X-kao-usluge (kada se ove usluge nude od nezavisnog
89NIST (2011): DRAFT Cloud Computing Synopsis and Recommendations - Recommendations of the National
Institute of Standards and Technology, dostupno na: http://csrc.nist.gov/publications/drafts/800-146/Draft-NIST-
SP800-146.pdf, te u: Žganec, T. (2011): Ni na nebu ni na zemlji, Osvrt:WinDays 11, U: InfoTrend,br.184,
07/2011
71
pružatelja usluge ili vanjskog kupca, računalstvo u oblaku se temelji na modelu
plati-po-korištenju )
glavne značajke Oblaka su virtualizacija i dinamička skalabilnost na zahtjev
uslužno računarstvo i SaaS se pružaju na integrativan način
usluge u oblaku se koriste bilo putem web preglednika ili putem definiranog
API-a
Zaključno, Oblak u računarstvu u oblaku osigurava sredstva kroz koje sve, od računalne
snage do računalne infrastrukture, aplikacija, poslovnih procesa do osobne suradnje, može biti
dostavljeno korisniku kao usluga kadgod i gdjegod to korisnik zatreba, iz čega proizlazi da
ono predstavlja sljedeći stupanj u evoluciji Interneta (slika 11).
Slika 11. Računarstvo u oblaku
Izvor: http://www.sk.co.rs/2011/12/skse01.html (24.8.2012)
72
3.7.1. Modeli pružanja usluga računarstva u oblaku - DSPI model
U literaturama moguće je pronaći brojne koncepte za strukturu Oblaka. Tako primjerice,
Menken (2008) predviđa vrlo detaljan koncept koji se temelji na sedam glavnih komponenti
Oblaka: aplikacija, klijent, infrastruktura, platforma, usluga, skladište, i procesorska snaga.
Miller (2009), polazeći od različitih načina na koje tvrtka može koristiti računarstvo u oblaku
za razvijanje vlastite poslovne aplikacije, razlikuje četiri tipa razvoja usluge iz Oblaka:
Softver kao usluge (eng. Software as a Service- SaaS), Platforma kao usluga (eng. Platform as
a Service- PaaS), Web usluge, i računarstvo na temelju zahtjeva ( eng. on-demand) koje se
odnosi na uslužno računarstvo (Miller (2009). Na posljetku, Reese (2009) smatra SaaS kao
pojam za „softver u oblaku“ i razlikuje četiri modela infrastrukture Oblaka: Platforma kao
usluga (PaaS), Infrastruktura kao usluga (Infrastructure as a Service- IaaS), Privatni oblak, te
četvrti model koji predstavlja sve aspekte prethodnih modela infrastrukture Oblaka.
Unatoč postojanju mnogih definicija računarstva u oblaku, ono se u konačnici može
specificirati kao softver kao usluga (SaaS), gdje se softverskoj aplikaciji može pristupiti
online, kao što su Sales.com, Google Apps ili Zoho. Također, računarstvo u oblaku uključuje
oblik infrastrukture kao usluge (IaaS), gdje korisnik pristupa stranici, kao što je Amazon Web
Services Elastic Compute Cloud (EC2,) i iznajmljuje vrijeme na serveru. Nadalje, ono
uključuje i oblik platforme kao usluge (PaaS), gdje su pojedini alati dostupni za kreiranje
(razvoj) softvera koji će biti hostan odnosno biti dostupan u Oblaku (Stanoevska-Slabeva,
Wozniak, 2010). Prema tome, računarstvo u oblaku čini troslojni koncept (McAfee, 2011,
Vaquero i sur., 2009,Stanoevska-Slabeva, Wozniak, 2010, Srivastava, Kumar, 2011) 90:
Infrastruktura kao usluga (IaaS)
Platforma kao usluga (PaaS)
Softver kao usluga (SaaS)
Spomenutim modelima treba dodati i četvrti tip usluge koja se nudi putem računarstva u
oblaku, a riječ je o Podatak kao usluga (eng. Data as a Service- DaaS) koji se poput ostalih
90Neki autori (npr. Kapes, Randall), radi lakšeg razumijevanja odnosa između navedena tri sloja (IaaS, PaaS,
SaaS), koriste se analogijom transporta pri čemu infrastruktura predstavlja ceste koje bi bile beskorisne bez
automobila i kamiona koji prevoze ljude i dobra. Automobili i kamioni predstavljaju platformu koja se nalazi na
infrastrukturi prevozeći ljude i dobra, dok se ljudi i dobra mogu shvatiti kao softver i informacija u tehničkom
smislu (Kapes, Ben (2011): UNDERSTANDING THE CLOUD COMPUTING STACK: SaaS, PaaS, IaaS,
Rackspace Hosting, dostupno na: http://www.qrimp.com/blog/blog.The-Difference-between-IaaS-and-PaaS.html)
73
modela koji se pružaju kao usluge, temelji na konceptu da proizvod, u ovom slučaju
podatak/e, korisnik može dobiti na zahtjev neovisno o geografskoj udaljenosti (Olson,A., J.,
2009)91 .
Infrastruktura kao usluga (IaaS)
Infrastruktura kao usluga (IaaS) je način isporuke infrastrukture računarstva u oblaku,
odnosno isporuke računalnih resursa – servera, prostora za pohranu podataka, mreže,
operativnih sustava kao usluge na zahtjev (Kapes, 2011, Stanoevska-Slabeva i sur. 2010).
Prema Nacionalnom institutu za standarde i tehnologiju SAD-a infrastruktura kao usluga
predstavlja „Sposobnost pod uvjetom da korisniku osigura obradu, pohranu, mreže i ostale
temeljne računalne izvore gdje korisnik može postaviti i koristiti proizvoljan softver, koji
može uključivati i operacijske sustave i aplikacije. Korisnik ne upravlja niti kontrolira
infrastrukturu "oblaka" koja se ispod toga nalazi već ima kontrolu nad operacijskim
91Olson, A., J. (2009): Data as a Service: Are We in the Clouds?, Journal of Map & Geography Libraries:
Advances in Geospatial Information, Collections & Archives, Vol.6,br.1, str.76
Slika 12. Arhitektura (arhitektonski slojevi)
računarstava u oblaku.
Izvor: Izradila doktorandica
IaaS
PaaS
SaaS
DaaS
74
sustavima, pohrani i postavljenim aplikacijama; i eventualno ograničenu kontrolu odabranih
mrežnih komponenata (npr. središnji vatrozid)“(2011:7).
Pretplatnik pristupa resursima IaaS oblaka obično putem standardnih mrežnih protokola
koji koriste kriptografiju kako bi se spriječilo prisluškivanje ili miješanja trećih strana. Pristup
resursima Oblaka preko mreže vrši se na tri posebna načina: (1) pretplatnik izdaje
administrativne naredbe pružatelju usluge 'oblak', kao što su zahtjevi za pokretanje virtualnih
strojeva ili za spremanje podataka na serverima Oblaka, (2) pretplatnik s administrativnim
pristupom određenim pokrenutim virtualnim strojevima (tj. pretplatnik koji ih trenutno
iznajmljivanje) izdaje administrativne naredbe virtualnim strojevima, kao što su pokretanje
web servera na virtualnom stroju ili instaliranja nove aplikacije, i (3) bilo koji korisnik, po
mogućnosti i anonimni korisnik s pristupom javnoj mreži, komunicira s virtualnim
strojevima koristeći mrežne usluge pokrenute na virtualnim strojevima koje je prethodno
pretplatnik omogućio (NIST, 2011: 5)
Platforma kao usluga (PaaS)
Prema Stanoevska-Slabeva i Wozniak-u platforma predstavlja „… apstraktan sloj
između programske aplikacije (SaaS) i virtualizirane infrastrukture (Iaas)“ (2010:54). PaaS se
također može definirati kao „…računalna platforma koja dopušta stvaranje web aplikacija
brzo i jednostavno bez složenosti kupnje i održavanja softvera i infrastrukture ispod nje.“
(Kapes, 2011). PaaS osigurava alate za razvoj, implementaciju i upravljanje aplikacijskim
softverom koji je strukturiran za potporu velikom broju pretplatnika odnosno korisnika,
obradu vrlo velike količine podataka, a može mu se pristupiti iz bilo koje točke na Internetu
(Badger i sur., 2011).
PaaS snabdijeva korisnika nizom programskih „blokova“ (eng. building blocks) -
manjih modula koje korisnik spaja (povezuje) kako bi stvorio svoju vlastitu aplikaciju92, i
razvojnim alatima te podržava okruženje koje će omogućiti izgradnju kvalitetne skalabilne
aplikacije. Naime, izrada odnosno stvaranje aplikacije (skraćeno app) je lakša ukoliko se
koriste unaprijed definirani kodovi.Tako primjerice u nekim slučajevima razvoj aplikacije
nije ništa teže od učitavanja (eng. uploading) datoteke na Web poslužitelju (Badger i sur.,
2011, Miller, 2009). Ovaj model pružanja usluge računarstva u oblaku počiva na
92Ovo se može usporediti sa stvaranjem aplikacije koristeći Lego kocke.
75
standardizacijskom sučelju IaaS, sloj koji virtualizira pristup dostupnim resursima i
omogućava standardizirano sučelje i razvojnu platformu za SaaS sloj. Neki od primjera su
Saleforce.com, Force.com, Coghead i Google App Engine.
Najčešći korisnici iznajmljivanja platforme kao usluge (PaaS) su: programeri softvera
koji konstruiraju i implementiraju aplikacijske softvere; osobe koje testiraju aplikacije i koje
pokreću aplikacije u različitim testnim okruženjima; osobe koje razvijaju aplikacije i koji
dovršene ili ažurirane aplikacije objavljuju u Oblak i upravljaju mogućim (eventualnim)
konfliktima koji proizlaze iz više verzija aplikacija; programski administratori koji
konfiguriraju, reguliraju, nadgledaju izvedbu aplikacije na platformi te krajnji korisnici koji su
preplaćeni za korištenje PaaS (krajnjim korisnicima pristup aplikaciji jednak je kao i kod
usluge iznajmljivanja softvera kao usluge odnosno SaaS).
Za razliku od tradicionalnog sustava, PaaS pruža kreatorima osnovu za stvaranje
skalabilnih aplikacija. Aplikacije za javni PaaS oblak mogu: (1) po potrebi koristiti velike
količine računalnih resursa, (2) po potrebi obraditi velike količine podataka, (3) biti pokrenute
gotovo odmah, (4) osloboditi pretplatnike brojnih IT zadataka, (5) biti kupljene postupno, uz
plaćanje tekućih troškova naknade za korištenje, za razliku od tradicionalnog avansnog
plaćanja za opremu i IT osposobljavanje osoblja (NIST, 2011:6-1).
Softver kao usluga (SaaS)
SaaS je softver koji je u vlasništvu, isporučen i upravljan izdaleka od strane jednog ili
više poslužitelja i koji se nudi na način plati po korištenju. SaaS je najvidljiviji sloj
računarstva u oblaku za krajnje korisnike, jer je riječ o stvarnoj programskoj aplikaciji kojoj
se pristupa i koristi. S perspektive krajnjeg korisnika dobivanje softvera kao usluge uglavnom
je motivirano s aspekta troškove prednosti uslijed korisnički zasnovanom modelu plaćanja, tj.
bez unaprijed ulaganja u infrastrukturu. Dobro poznat primjer ponude SaaS–a je
Salesforce.com i Googler Apps poput Google maila i Google doc-a i proračunske tablice.
Tipični korisnik SaaS-a obično nema niti znanje niti kontrolu o sloju ispod koji se nalazi, bilo
da se radi o softverskoj platformi koju nudi SaaS i na kojoj se temelji (PaaS) ili aktualnoj
(postojećoj) infrastrukturi hardvera (IaaS). Međutim, ovi slojevi su vrlo relevantni za SaaS
provajdera jer su neophodni i mogu biti outsorsani. Primjerice, SaaS aplikacija može biti
razvijena na postojećoj platformi i biti vođena na infrastrukturi treće strane. Dobivanje
76
platforme kao i infrastrukture kao usluge je atraktivno za SaaS provajedere budući da im to
može olakšati i ublažiti od napornog dobivanja licence ili infrastrukturnih troškova ulaganja i
držati ih fleksibilnim. Također im omogućava (dozvoljava) da se fokusiraju na svoje glavne
kompetencije. Ovo je slično prednostima koje motiviraju SaaS korisnike da dobiju softver kao
uslugu.
U slučaju SaaS-a, ono što se iznajmljuje je pristup aplikaciji koja se vrši se preko mreže
koja povezuje pružatelja usluge SaaS s pretplatnikom. Za SaaS, većina logike aplikacijskih
programa vrši se preko servera pružatelja usluga računarstva u oblaku. Pretplatnikov
preglednik pruža: (1) pretplatničko sučelje koje pamti tipkanje i druge unose, a proizvodi
grafiku/zvuk, i (2) prijenos podataka putem lokalnih uređaja za pohranu podataka kao što su
USB-i ili pisači. U svrhu zaštite aplikacijskih podataka razmijenjenih preko mreže između
pretraživača pretplatnika i pružatelja usluge računarstva u oblaku koristi se kriptografija.
Naime, uobičajeno je da preglednik pretplatnika i server pružatelja usluge računarstva u
oblaku započinju s određivanjem zajedničke šifre pomoću jedne od nekoliko standardnih
šifriranih razmjena protokola. Preglednik pretplatnika i pružatelj usluga Oblaka mogu koristiti
tu zajedničku šifru za dekodiranje komunikacije te na taj način mogu razmijeniti relevantne
podatke u svrhu dokazivanja međusobnih identiteta. Nastavno, pretplatnik daje korisničko
ime i lozinku ili druge pristupne podatke kao što je vemenski definiran token.
Glavna dužnost SaaS poslužitelja usluge prema pretplatniku je osigurati softver koji je
primjereno opremljen i provjeren. Drugi ključni uvjet je da je SaaS aplikacija skalabilna za
sve veća opterećenja pretplatnika. Kritični aspekt za pretplatnika je i održavanje infrastrukture
koja podržava ta veća opterećenja u sigurnom okruženju u zadanom trajanju. Mnogi
pretplatnici imaju vrijedne organizacijske podatke pohranjene u Oblaku pa je sigurno
okruženje presudno (NIST, 2011)
Zaključno, kako se navodi u dokumentu, poslužitelj usluge je odgovoran za
implementaciju, konfiguriranje, ažuriranje i upravljanje radom aplikacije, te time omogućuje
očekivanu razinu usluge pretplatnicima kao i provođenje odgovarajućih pravila upotrebe,
naplate, rješavanje problema, itd. Za provođenje tih obveza davatelj ima posljednju riječ. Iako
pretplatnik može posjedovati ograničenu administrativnu kontrolu, ona postoji samo uz
suglasnost pružatelja usluge (NIST, 2011).
U usporedbi s tradicionalnim računarstvom i rješenjima za distribuciju softvera, SaaS
oblak pruža skalabilnost te prebacuje značajan teret s pretplatnika na pružatelja usluge, što
rezultira brojnim prilikama za veću učinkovitost, a u nekim slučajevima i performansu.
77
Podatak kao usluga (DaaS)
Podatak kao usluga predstavlja četvrti tip usluge koja se nudi putem računarstva u
oblaku i temelji se na konceptu da podatak korisnik može dobiti na zahtjev odnosno da se
rascjepkane (fragmentirane) transakcije, proizvodi, korisnički podaci mogu osigurati na
zahtjev za korisnika bez obzira na zemljopisnu ili organizacijsku odvojenost provajdera
(pružatelja usluge) i potrošača. Riječ je o distribuciji podatkovnih datoteka koje uključuju
tekst, slike, audio-video zapise itd. koje su korisniku dostupni putem mreže odnosno
Interneta Rouse, 2012)93. DaaS rješenja osiguravaju sljedeće prednosti (Kalakota, 2013)94:
Agilnost (il/i Time to Market)- korisnici se mogu brzo kretati zahvaljujući
konsolidaciji pristupa podacima i činjenici da im ne treba veliko znanje o
osnovnim podacima (ako klijenti zahtijevaju nešto drugačiju strukturu podataka
ili maju posebne zahtjeve vezane uz lokaciju, implementacija je laka jer su
promjene minimalne)
Isplativost- pružatelji usluga mogu izgraditi bazu podataka uz pomoć stručnjaka
za podatke i nabaviti odnosno outsource-ati prezentacijski sloj, što čini izvješće i
kontrolne ploče korisničkih sučelja isplativijima te čini zahtjeve za promjenama
na prezentacijskom sloju lakšima i izvedivijima
Kvaliteta podataka - pristup podacima se kontrolira preko podatkovnih usluga,
što poboljšava kvalitetu podataka jer postoji samo jedno mjesto za ažuriranje
(nakon što se te usluge temeljito testiraju/ provjere, treba ih se samo regresivno
testirati ukoliko ostanu nepromijenjene za sljedeću uporabu)
Učinkovitost, visoka dostupnost i elastičnost kapaciteta - te prednosti proizlaze
iz temelja virtualizacije – učinkovitost se dobiva velikom iskorištenošću
dijeljenja fizičkih servera, dostupnost iz klastera raznovrsnih fizičkih servera,
a elastični kapacitet iz sposobnosti da se dinamički promjeni veličina klastera i /
ili premjesti čvorove klastera na različite fizičke servere
Što se tiče korisnosti DaaS-a Margaret Rouse, autorica članka Data as a Service ,
objavljenog u TechTargetu95, navodi slijedeće:
jednostavan prijenos podataka s jedne platforme na drugu
93Margaret Rouse: Data as a Service, članak objavljen 2012. u TechTarget, dostupan na:
http://searchcloudapplications.techtarget.com/definition/data-as-a-service 94Ravi Kalakota: Data-as-a-Service (DaaS), članak objavljen 18.ožujka 2013. na:
http://practicalanalytics.wordpress.com/2013/03/18/data-as-a-service-daas/ 95Globalna mreža IT web stranica.
78
izbjegavanje konfuzije i sukoba koji se mogu pojaviti kod više "verzija" kod
(navodno) istih podataka koji se nalaze na različitim mjestima
outsource-anje prezentacijskog sloja, smanjuje ukupne troškove održavanja
podataka i isporuke
očuvanje cjelovitosti podataka provođenjem mjera za kontrolu pristupa, kao što
su jake lozinke i šifriranje
jednostavnost upravljanja
jednostavnost suradnje
kompatibilnost među različitim platformama
globalna pristupačnost
automatsko ažuriranje
Prema Ravi Kalakota postoje različite svrhe primjene DaaS kao što su96 integracija
podataka s raznovrsnih sustava pohrane podataka, omogućuje poslovnu inteligenciju u
stvarnom vremenu, visoko učinkovito procesuiranje skalabilnih transakcija, udruživanje
različitih domena, poboljšavanje sigurnosti pristupa, dostavljanje informacije u stvarnom
vremenu mobilnim aplikacijama, pretragu koja obuhvaća cijelo poduzeće. Također, prema
njegovom mišljenju pitanja poput kako dostaviti odgovarajuće podatke na pravo mjesto u
pravo vrijeme, kako „virtualizirati“ podatke koji su često zarobljeni unutar aplikacija, kako
poduprijeti promjenjive poslovne potrebe (analitika, izvještavanje i upravljanje
performansama) usprkos stalno promjenjivim količinama podataka i složenosti su pitanja koja
ubrzavaju DaaS trend.
3.7.2. Modeli primjene (implementacije) računarstva u oblaku
Računarstvo u oblaku nudi širok raspon rješenja, a s obzirom na način na koji se resursi
unutar Oblaka dijele te prema općeprihvaćenoj definiciji računarstva u oblaku koju je dao
NIST, razlikuju se četiri osnovna implementacijska modela: privatni oblak, javni oblak,
hibridni oblak te zajednički oblak. Svaki model utječe na odgovarajuću skalabilnost,
pouzdanost, sigurnost i trošak (NIST, 2011, Jamsa, 2013).
96Ravi Kalakota: Dana-as-a-Service (DaaS), članak objavljen 18. ožujka 2013. na:
http://practicalanalytics.wordpress.com/2013/03/18/data-as-a-service-daas/
79
Privatni oblak (eng. Private Cloud)
Privatni oblak je u vlasništvu organizacije, korisnika Oblaka, koja u potpunosti ima
kontrolu nad aplikacijama koje se vode na infrastrukturi, nad mjestom gdje se vode, i ljudima
ili organizacijama koje ih koriste-jednostavno nad svakim aspektom infrastrukture
(Stanoevska-Slabeva, Wozniak, 2010:57). Također, njegova infrastruktura može biti
smještena u podatkovnom centru same organizacije korisnika oblaka ali i na kolokaciji
objekta Infrastruktura prihvatnog oblaka može biti podržana kako od strane samoga korisnika
oblaka, provajdera donosno pružatelja usluge oblaka ili od strane treće osobe, kao što je npr.
outsourcing tvrtka (NIST, Srivastova, Kumar, 2011:151). Kod privatnog oblaka korisnik ima
potpunu kontrolu nad time kako su aplikacije razmještene na oblaku te na oblak može
instalirati programe, aplikacije, pohranjivati podatke i upravljati samom strukturom oblaka
(CARNet, 2010). Nastavno, privatni oblak korisniku nudi najviši stupanj kontrole nad
podacima, sigurnost i kvalitetu usluge, ali i veće troškove (Srivastova, Kumar, 2011). Kako
prema navedenim definicijama računarstvo u oblaku podrazumijeva dostavu IT resurse
vanjskim kupcima ili, iz perspektive korisnika, dobivanje IT resursa od vanjskog provajdera,
tako neki autori privatne oblake ili unutarnje oblake ne smatraju kao pravo računarstvo u
oblacima (npr. Armbrust i sur., 2009, Reese 2009, Stanoevska-Slabeva, Wozniak, 2010:57).
Javni oblak (eng. Public cloud)
Za razliku od privatnog oblaka infrastruktura javnog oblaka dostupna je i otvorena za
javnosti te je u vlasništvu tvrtke koja prodaje usluge računarstva u oblaku (NIST, 2011). Kako
Sun97 navodi u svom izvješću Introduction to cloud computing architecture objavljenog u
lipnju 2009. godine, ukoliko je javni oblak realiziran s pažnjom usmjerenom na izvedbu,
sigurnost i položaj podataka, postojanje drugih aplikacija pokrenutih na oblaku trebale bi biti
transparentne i arhitektima Oblaka i krajnjem korisniku. Također, kao jednu od prednosti
javnih oblaka koju navode je ta što oni mogu biti puno veći nego što mogu biti privatni oblaci
te nude mogućnosti povećavanja ili smanjivanja zakupljenog dijela oblaka i prebacivanje
odgovornosti, ako se pojave neplanirani rizici, s organizacija na davatelja usluga (CarNet,
2010, prema Sun, 2009:9).
97Sunmicrosystem (2009): Introduction to cloud computing architecture, White Paper, 1st Edition, June 2009
80
Aplikacije različitih korisnika često se nalaze na istim poslužiteljima, sustavima za
pohranjivanje i mrežama. Javni oblaci smanjuju sigurnosne rizike i troškove pružanjem
promjenjive infrastrukture. Oni čine privremeno zakupljenu infrastrukturu organizacija
(CarNet, 2010:12). Nadalje, dijelovi javnog oblaka mogu biti pod isključivom uporabom
samo jednog korisnika čineći tako privatni podatkovni centar (eng. datacenter) koji korisniku
daje veću vidljivost samoj infrastrukturi pri čemu korisnici mogu upravljati ne samo sa
slikama virtualnih strojeva, nego i poslužiteljima, sustavima pohrane, mrežnim uređajima i
mrežnim topologijama. Naposljetku, stvaranje privatnog virtualnog podatkovnog centra s
komponentama koje se nalaze u istom objektu smanjuje problem postojanja mnoštva različitih
lokacija podataka zato što je brzina prijenosa puno veća pri povezivanju objekata unutar istog
Oblaka (Sun, 2009:10).
Hibridni oblak (eng. Hybrid cloud)
Infrastruktura hibridnog oblaka sastoji se od dva ili više oblaka (privatnog, javnog ili
zajedničkog) koji ostaju jedinstveni entiteti, ali su međusobno povezani standardiziranim ili
prikladnim tehnologijama koje omogućavaju efikasan prijenos podataka ili aplikacija (NIST,
2011:2). Hibridni model pomaže pri omogućavanju sustava koji je dostupan na zahtjev i
pružen od treće strane. Nastavno, on dopušta organizaciji da vode aplikacije koje se nalaze na
unutrašnjoj infrastrukturi oblaka ali i druge koje se nalaze na javnom oblaku. Na taj način,
organizacije mogu imati koristi od skalabilnih IT resursa koje nudi vanjskiposlužitelj Oblaka,
a imajući određene aplikacije ili podatke unutar vatrozida (Stanoevska-Slabeva, Wozniak,
2010:58).
Hibridni oblaci susreću se sa složenosti određivanja kako raspodijeliti aplikacije po
javnom i privatnom oblaku. Pokraj ovog problema u obzir se mora uzeti i odnos između
podataka i obrade resursa. Ako su podaci mali ili aplikacije ne pamte stanja, hibridni oblak
može biti bolje rješenje od prepisivanja velike količine podataka u javni oblak u kojem se
izvodi jednostavna obrada (SUN, 2009:12).
Zajednički oblak (eng. Community cloud)
Kod zajedničkog oblaka infrastrukturu dijeli nekoliko organizacija i infrastruktura
podržava posebne zajednice koje dijele ista pitanja odnosno imaju iste potrebe (npr. misiju,
81
zahtjeve sigurnosti, politiku, i sl.). Zajedničkim oblakom mogu upravljati same organizacije
ili netko drugi, primjerice pružatelj usluga računarstva u oblaku (NIST, 2011, CarNet, 2010).
3.7.3. Prednosti i nedostaci računarstva u oblaku
Prednosti računarstva u oblaku proizlaze uglavnom iz njegovih ključnih karakteristika.
Kao prednosti koje se navode u mnogim radovima koji obrađuju temu računarstva u oblaku
(npr. NIST, SUN, CARNet, Velte i sur., Stanoevska-Slabeva i sur, Miller, Armbrust i sur,
Kapes, McAfee…) su sljedeće:
niža cijena programske podrške – ne treba izdvajati za skupe softvere već se
plaća samo usluga koja se korist, i to onoliko koliko se potroši
nema troškova za strojnu opremu (hardver), licence za poslužiteljske operativne
sustave, baze podataka
korisniku je uvijek dostupna najnovija verzija programske podrške – nema
izdvajanja za skupe licence
troškovi održavanja i nadogradnje programske podrške su manji
infrastruktura koja funkcionira točno na vrijeme (eng. just in time
infrastructure). pri zakupljivanju aplikacija u oblaku programeri u početku
možda i ne znaju kolike kapacitete moraju točno zakupiti, pa može doći do
zakupljivanja prevelikog ili premalog dijela oblaka. rješenja imaju mali rizik jer
programeri mogu zakupljivati nove kapacitete kako im rastu potrebe, a ako u
početku zakupe previše prostora cloud arhitekture isto tako mogu i osloboditi
infrastrukturu jednako brzo kako su ju i zakupili.
povećava tempo inovacija jer niski početni troškovi novim korisnicima niski
omogućuju brz razvoj novih proizvoda po nižim cijenama, što im omogućuje
ravnomjernije natjecanje s već dobro uhodanim organizacijama, a veća razina
nadmetanja povećava stupanj i tempo inovacija.
učinkovitije korištenje resursa budući da administratori (korištenjem arhitekture
oblaka) mogu bolje i učinkovitije upravljati resursima jer imaju mogućnost
pristupa aplikacijama samo kada su im one potrebne, a nakon toga ih
jednostavno mogu prestati koristiti.
olakšavanje suradnje jedno od najvećih uspjeha računarstva u oblaku do danas
jer daje mogućnost da grupe i zajednice (neovisno o geografskoj udaljenosti)
82
zajedno rade na način na koje prije nisu mogle- pružajući jedan zajednički
repozitorij podataka kojem se može pristupiti bilo kad i bilo gdje neovisno o
geografskoj udaljenosti
S ekonomskog aspekta prednosti korištenja računarstva u oblaku u odnosu na korištenje
vlastite IT infrastrukture su velike jer je moguće izbjeći fiksne troškove kupnje hardvera,
softvera i usluga, a korisnici oblaka plaćaju samo ono što koriste i uglavnom ne postoje
zahtjevi za plaćanje unaprijed. Primjer usporedbe troškova jednog IT odjela unutar
organizacije i troškova primjene računarstva u oblaku prikazano je u tablici 5.
Tablica 5. Usporedba troškova IT odjela i računarstva u oblaku
IT odjel Oblak
Kapitalno ulaganje Značajno -
Koliko treba uložiti da bi se složila infrastruktura ili da bi se nadogradila postojeća?
Početno ulaganje kod IT odjela biti će značajno, a kod Oblaka praktično nema početnog
ulaganja, odnosno ulaganje je u internet vezu.
Operativni troškovi srednje skupo prema korištenju
Troškovi kod IT odjela se baziraju na troškovima ljudi (IT stručnjaka), hardvera i
softvera dok kod oblaka plaća se samo ono što se koristi .
Održavanje Značajno Nema
Koliko je vremena potrebno da bi se dodala nova komponenta u infrastrukturu?
Kod IT odjela treba planirati, naručiti, čekati komponentu i tek potom ugraditi u
podatkovni centar, a kod Oblaka novi (virtualni) server se može nabaviti onog trena
kada se odluči da je potreban.
Fleksibilnost ograničena Fleksibilno
Koliko lako infrastruktura može podnijeti zahtjeve za resursima koji nisu predviđeni?
IT odjel ima fiksni kapacitet i ne može ga lako povećati dok kod Oblaka kapacitet se
može automatski povećati ili smanjiti, ovisno o potrebi.
Izvor: Reese, G. (2009): Cloud Application Architectures- Building Applications and Infrastructure
in the Cloud, O'Reilly Media, str.12
83
Iz tablice je vidljivo da su troškovi ulaganja u Oblak nezanemarivo manji u odnosu na
IT odjel, početnog ulaganja gotovo da ni nema. IT stalno traži povećanje kapaciteta ili novih
mogućnosti bez investiranja u nove infrastrukture, obuku novog osoblja ili kupovinu novih
licenciranih programa, a računarstvo u oblaku im omogućava upravo takav način poslovanja.
Pored navedenih prednosti, računarstvo u oblaku ima i svoje nedostatke, među kojima su:
problem dostupnosti koja ovisi o kvaliteti korisnikove veze prema internetu, jer
ako je veza loša, dostupnost i učinkovitost usluge može biti znatno smanjena.
ako korisnik radi s velikim količinama podataka, cijena usluge može biti
značajna i učiniti uporabu računarstvo u oblaku neisplativim.
ovisnost o jednom pružatelju usluge zbog nedostatka standarda o zapisu
podataka i njihovoj razmjeni između platformi (odabirom oblaka, korisnik se
veže za protokole i sučelja koje taj oblak nudi, pa u slučaju prelaska na novi
oblak korisnik mora proći prilagodbu na nove protokole i sučelja što može biti
iznimno skup i složen postupak).
problem sigurnosti jer su podaci, nakon što prijeđu u oblak, dostupni i vidljivi
svima, a postoji i opasnost od zlonamjernih upada izvana i iznutra
nedostatak jasnoće u pogledu licenci za softver
3.8. VIRTUALIZACIJA
Kako je virutalizacija uz postojanje greed-a i internetsku platformu najvažnija
tehnologija računarstva u oblaku, u ovom poglavlju će opisati pojam i uloga virtualizacije.
Sama riječ „virtualno“ asocira na nešto prividno, nestvarno iz čega proizlazi da je
virtualizacija pružanje nečega, nešto u virtualnom obliku. Prema IT Sistemi – Nove
Tehnologije98 „virtualizacija u užem smislu omogućava rad više logičkih ili aplikacijskih
procesa na jednom fizičkom uređaju, dijeleći na siguran i pouzdan način hardverske resurse
98Jedna od vodećih informatičkih tvrtki u Republici Hrvatskoj orijentirana na pružanje usluga poslovnim
klijentima i izradu tehnoloških rješenja te prodaju softverskih licenci priznatih svjetskih proizvođača.
84
između raznih virtualnih okruženja koja na njemu postoje“99. U dokumentu Virtualizacija
računala koji je nastao u suradnji CARNet-a , Nacionalnolnog CERT-100a te LS&S101-a
2009. godine „pod pojmom virtualizacija u računarstvu podrazumijeva se apstraktno
predstavljanje pojedinih funkcionalnosti i resursa. Odnosno, izvana za korisnika (čovjek ili
program) nema razlike između stvarnog i virtualnog ostvarenja funkcionalnost, ali stvarne
vrijednosti i aktivnosti u virtualnoj izvedbi razlikuju se od onih prikazanih korisniku“. Prema
Andi Mannu102 virtualizacija je tehnika skrivanja fizičkih karakteristika računalnih resursa
na način na koji drugi sustavi, aplikacije, ili krajnji korisnici međusobno djeluju s tim
resursima.To uključuje izradu jednog fizičkog resursa (kao što je poslužitelj, operativni
sustav, aplikacija, ili uređaj za pohranu podataka) koji funkcionira kao više logičkih resursa,
ili može uključivati izradu više fizičkih resursa (kao što su uređaji za pohranu podataka ili
poslužitelja) koji se pojavljuju kao jedan logički resurs (2006).
Danas virtualizacija ima široke mogućnosti i može se primijeniti na mnoga područja,
kao što su virtualizacija poslužitelja (servera), virtualizacija računala, virtualizacija desktopa,
virtualizacija aplikacija, te u najširem smislu – virtualizacija poslovanja (računarstvo u
oblaku). S obzirom na široke mogućnosti njene primjenjenosti postoji mnogo vrsta
virtualizacija među kojima su (Mann,2006:1-4):
- VIRTUALIZACIJA OPERATIVNOG SUSTAVA- je metoda izvođenja više logičkih
(ili virtualnih) operativnih sustava (koji se nazivaju gosti ili na eng. „guest“) na vrhu
potpuno funkcionalne baze (koja se naziva domaćin ili na eng. „host") operativnog
sustava. Ova metoda virtualizacije obično koristi standardni operativni sustav, kao što je
Windows ili Linux (kao domaćini), plus Virtual Machine Manager, koji služi za
pokretanje više operactivnih „gost“ sustava.
- VIRTUALIZACIJA POSLUŽITELJA (SERVERA)- (poznato još kao virtualizacija
sustava) omogućava postojanje više logičkih servera (Guest) na jednom fizičkom
serveru (Host). Pri tome je moguće pojedine virtualne servere klonirati i kopirati,
99IT sistemi-nove tehnologije: Virtualizacija, dostupno na: http://www.itsistemi.com/hr/rjesenja/infrastrukturna-
rjesenja/virtualizacija/
100 Nacionalno središte za sigurnost računalnih mrežai sustava. 101Laboratorij za sustave i signale pri Zavodu za elektroničke sustave i obradbu informacija Fakulteta
elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. 102Viši analitičar u Enterprise Management Associates (EMU).
85
migrirati, backupirati, dodijeljivati im različite količine dostupnih resursa, a sve pod
nadzorom hypervisor-a.
- VIRTUALIZACIJA APLIKACIJE- je mjesto gdje se aplikacija pruža krajnjem
korisniku, uglavnom iz udaljenog mjesta (kao što je centralni server), bez potrebe da se
u potpunosti instalira ta aplikacija na korisničkom lokalnom sustavu. Za razliku od
tradicionalnih klijent-poslužitelj operacija, aplikacija sama po sebi ne mora nužno biti
dizajnirana da je koristi istovremeno više korisnika (malo je vjerojatno da će se dijeliti
na isti način). Svaki korisnik ima svoje vlastito, potpuno funkcionalno aplikacijsko
okruženje, s malo ili nimalo komponenti koje se zapravo dijele u runtime okruženju.
Drugim riječima, ona omogućava centralizirano upravljanje aplikacijama, pri čemu se
aplikacija zapravo izvršava na poslužitelju, neovisno o operacijskom sustavu desktop
računala. Implementacija, održavanje, backup i nadogradnja korisničkih aplikacija
odvija se na poslužitelju virtualnih aplikacija umjesto na pojedinačnim korisničkim
računalima.
- VIRTUALIZACIJA DESKTOPA (eng. Virtual Desktop Infrastructure- VDI)-
omogućuje krajnjem korisniku pristup svakoj ovlaštenoj aplikaciji, bez obzira na to gdje
se ona zapravo nalazi. To da je mogućnost krajnjem korisniku da ima jedinstveno
sučelje iz kojeg može pokrenuti ili pristupiti njihovim web, lokalnim i poslužiteljskim
aplikacijama, bez potrebe pregledavanja preko web stranica, Start- na izborniku
Windowsa, ili njihova sučelja terminalnih servisa. Virtualni desktop može biti domaćin
na udaljenom centralnom serveru ili može biti domaćin na lokalnoj razini dajući
korisniku pristup lokalnim i udaljinim aplikacijama. Drugim riječima, omogućava
centralizirano upravljanje desktop računalima. Pri tome su operacijski sustavi desktop
računala zapravo virtualna računala na poslužitelju, koje se može centralizirano
održavati, backupirati, nadograđivati, kopirati,….
86
- STREAMING 103- je u biti podskup drugih virtualizacijskih tehnologija koje pružaju
način/e za softverske komponente- uključujući aplikacije, desktope, pa čak i kompletane
operativne sustave– kako bi dinamički bili dostavljeni iz središnjeg mjesta krajnjem
korisniku preko mreže. Za razliku od tradicionalnih isporuka softvera, softverska
komponenta je obično dostupna za korištenje krajnjem korisniku prije nego što je
završio potpuno preuzimanje (baš kao i video streaming).
- VIRTUALIZACIJA POHRANE (PODATAKA) - za mnoge korisnike ili aplikacije
pruža način za pristup pohrani bez potrebnog razmišljanja o tome gdje se to skladište
odnosno pohrana podataka fizički nalazi i kako se s njim/njom upravlja. Primjerice,
jedan veliki disk može biti podijeljen na manje logičke diskove kojem svaki korisnik
može pristupiti kao da je to jedan mrežni pogon, odnosno broj diskova može se sažeti
predstavljajući jedno sučelje (pohrane) krajnjim korisnicima i aplikacijama.
- VIRTUALIZACIJA PODATAKA- odvaja izvor podataka pojedinih stavki uključujući i
cijele datoteke, sadržaje baza podataka, metapodataka, informacija, i još mnogo toga i
osigurava zajednički sloj pristupa podacima (za različite metode pristupa kao što su
SQL, XML, JDBC, MQ, JMS, itd). Ovaj zajednički sloj pristupa podacima tumači
pozive sa bilo koje aplikacije koristeći jedan protokol, te prevodi zahtjev aplikacija za
specifične protokole potrebnih za pohranu i dohvaćanje podataka s bilo koje podržane
metode pohrane podataka. To omogućuje aplikacijama pristup podacima jednom
odnosno jednostavnom metodologijom, bez obzira kako su ili gdje su podaci zapravo
pohranjeni.
- GRID RAČUNARSTVO- mreža osigurava put do apstraktnih više fizičkih poslužitelja
sa pokrenutih aplikacija. Glavna razlika je u tome što su računalni resursi obično široko
raspoređeni na mreži, potencijalno preko Interneta, a fizički poslužitelji koji čine mrežu
ne moraju biti identični. Mreža se sastoji od heterogenih sustava na različitim mjestima,
103Službeni prijevod je strujanje ali streaming je općeprihvaćeno kao standard.
87
od kojih se svaki može specijalizirati za određenu sposobnost obrade. Potrebna je
mnogo veća koordinacija kako bi se alocirali resursi za odgovarajuća opterećenja.
- SOFTVER KAO USLUGA (SAAS)- je implementacija virtualizacije gdje je softver
pružan od strane vanjskog davatelja aplikacijske usluge obično na temelju korištenja.
Tipično, krajnji korisnik će pristupiti softveru putem web-preglednika. Kompletan
softverski program nije domaćin na lokalnoj razini, pa čak i unutar poduzeća, ali je
domaćin na trećoj strani- davatelja usluga.
- OVISNI KLIJENT (eng. Thin Client)104- je lokalni sustav koji je ograničen ili nema
neovisno procesuiranje, skladištenje ili periferije za sebe, oslanjajući se isključivo na
udaljen sustav za gotovo sve operacije. Tipično, ovisni klijent će imati ogranićenu
lokalnu obradu koja omogućuje jednostavno slanje i primanje I/O na središnjem
poslužitelju, na kojem su udomaćeni operativni sustavi, desktopi, i aplikacije.
Virtualizacija donosi mnoge prednosti u poslovanju među kojima su uštede na nabavci
i održavanju IT opreme, oslobađanje kapaciteta postojeće IT opreme, ubrzana implementacija
novih IT rješenja ili proširenja postojećih, jednostavnije upravljanje konfiguracijama, te
razvojnim, testnim i produkcijskim okruženjima. Uz navedena poboljanja učinkovitosti
upravljanja IT infrastrukturom, virtualizacija omogućava jednostavnije planiranje i
provođenje upravljanja kontinuitetom poslovanja (eng. Business Continuity), oporavka od
ispada (eng. Disaster Recovery) te jednostavniju implementaciju visokodostupnih (eng. High
Availability) sustava105. Prednosti virtualizacije potvrđuju rezultati provedenog istraživanje,
u studenom 2009. godine, koje je proveo VMware106 na uzorku od 309 srednje velikih
poslovnih subjekata i IT stručnjaka zaposlenih u tvrtkama koje zapošljavaju između 20 do
1000 ljudi i to na području Sjedinjenih američkih država i Kanade. Naime, među
postavljenim pitanjima bilo je i pitanje vezano za utjecaj virtualizacije gdje su ispitanici
trebali ocjenom od 1 (nema poboljšanja) do 5 (značajno poboljšanje) ocijeniti utjecaj
virtualizacije na pojedinim područjima (grafikon 4).
104Radi se o računalu koje uzima svoje resurse za rad od servera, primjerice monitor koji nije spojen na
pripadajuće računalo već na server te sve što se radi radi se na serveru. 105IT sistemi-nove tehnologije: Virtualizacija, dostupno na: http://www.itsistemi.com/hr/rjesenja/infrastrukturna-
rjesenja/virtualizacija/ 106
88
Grafikon 4. Utjecaj virtualizacije na troškove, sigurnost i aplikacije
Izvor: Izradila doktorandica prema: VMware:The Benefits of Virtualization for Small
and Medium Businesses, VMware SMB Survey Results, white paper, str. 4
Međutim, treba istaknuti kako razloga za uvođenje odnosno primjenu virtualizacijske
tehnologije postoji i u području visokog obrazovanja što potvrđuje slučaj Tehničkog
veleučilišta Zagreb, kao prvi i jedini primjer primjene virtulizacijske/Cloud tehnologije u
hrvatskom visokom obrazovanju. Naime, spomenuto veleučilište uveo je VDI sustav odnosno
virtualizaciju desktopa. O čemu je zapravo riječ u nastavku je izjava Gorana Belamarića,
prodekana za razvoj, nabavu i investicije Tehničkog veleučilišta Zagreb, objavljena na web
stranici Mipra.107
107MIPRO: Cloud u službi obrazovanja, dostupno na:
http://www.mipro.hr/Default.aspx?TabId=36&language=hr-HR&newspro=0&newsid=e5286273-279c-4d28-
bf1d-9d8cfde5775d
73%
71%
69%
67,4%
67%
67%
66,2%
65,9%
65,9%
65%
63%
Utrošeno vrijeme na rutinske IT administrativne zadatke
Dostupnost aplikacija
Sposobnost reagiranja na promjenjive poslovne potrebe
Backup/zaštita podataka
Spremnost na kontinuiranost poslovanja
Profitabilnost tvrtke/stopa rasta
Zadovoljstvo krajnjeg korisnika
Lako upravljanje infrastrukturom
Troškovi hardvera
Troškovi smještaja, hlađenja, napajanja
Lakoća testiranja i implemetiranja novog softvera/hardvera
N=218
89
Izvor: MIPRO, Cloud u službi obrazovanja, dostupno na:
http://www.mipro.hr/Default.aspx?TabId=36&language=hr-HR&newspro=0&newsid=e5286273-
279c-4d28-bf1d-9d8cfde5775d
Također se ističe da virtualizacija osim što osigurava napredne mogućnosti nastave
omogućuje i značajne uštede.
4. DRUŠTVENE MREŽE I VIRTUALNO OKRUŽENJE
Još od najranijih dana ljudi su dio društvenih mreža. Rođeni smo i živimo u svijetu veza
odnosno povezanosti tako da društvene mreže i društveno umrežavanje108 (pojam koji se
često u javnom diskursu pojavljuje uz pojam društvene mreže) nisu novi koncepti, već u
različitim oblicima postoje oduvijek (Boyd, Ellison, 2008). Međutim, pojavom Web 2.0
društvene mreže postale su popularan način razmjene informacija te rasprave o određenim
pitanjima što potvrđuje činjenica da milijuni korisnika stranica društvenih mreža koriste iste
kako bi se povezali, susretali i dijelili informacije (Guorong, 2011; prema DiMicco i sur.,
2008). Web stranice društvenih mreža (ili online društvene mreže) omogućuju korisnicima
upoznavanje novih pojedinaca iz bilo kojeg dijela svijeta bez potrebe za stvarnim fizičkim
kontaktom.
Velika količina informacija i sadržaja se prikupljaju na stranicama društvenih mreža,
tako prema autorima teksta „A measurement-driven analysis of information propagation in the
Flickr social network“, prezentiranog na međunarodnoj World Wide Web konferenciji 2009.
108 "Umrežavanje" naglašava iniciranje i pokretanje odnosa, najčešće između osoba koje se ne poznaju. Iako je
umrežavanje moguće na stranicama društvenih mreža, to nije njihova primarna praksa niti je to ono što ih
razlikuje od drugih oblika računalno posredovane komunikacije (Boyd, Ellison, 2008:211 ).
„Implementacijom Combisovog rješenja, osigurali smo svakom našem studentu, a govorimo o
brojci od oko 6000 studenata, da ima na raspolaganju svoje virtualno računalo konfigurirano
specifično za potrebe nastave, što je, promatramo li situaciju u cjelokupnom hrvatskom školstvu,
svakako velik iskorak. Tehnologija virtualizacije će nam omogućiti bitno poboljšanje nastavnog
procesa kroz održavanje interaktivne nastave korištenjem prijenosnika i tableta, mogućnost
izvođenja nastave na daljinu, e-učenja, pokretanjem e-knjižnice, uvođenjem Cloud ispisnog
rješenja i drugo.“
90
godine, svake minute deset sati video zapisa se učita (eng. upload) na YouTube, dok Flickr
sadrži preko dvije milijarde fotografija (Cha,Mislove, Gummadi, 2009).
Na pitanje „Što su društvene mreže?“ nezahvalno je i gotovo nemoguće dati jednu
univerzalnu definiciju jer pronalaze se različita poimanja odnosno shvaćanja društvenih mreža
ovisno o aspektu odnosno struke s kojeg se one promatraju109. Prema Boyd i Ellison, Web
stranice društvenih mreža su usluge koje se nude putem Weba koji prvenstveno omogućuje
pojedincima kreiranje profila i koji je dostupan ograničenom broju pojedinaca ili svim
pojedincima unutar ograničenog sustava. Nadalje, on omogućuje međusobnu komunikaciju
povezanih pojedinaca, i konačno, omogućuje pojedincima da vide međusobne veze stvorene
unutar istog sustava (Boyd, Ellison, 2007). Prema toj definiciji društvenih mreža, društvenim
mrežama nazivaju se usluge koje omogućuju svim pojedincima interakciju s poznanicima kao
i drugim ljudima diljem svijeta. Definicija pridaje važnost uobičajenim vezama između dvije
ili više osoba, a te veze mogu biti u rasponu od sporta i institucija obrazovanja do
prehrambenih proizvoda. Stanley i Galaskiewicz definiraju društvene mreže kao organizacije
ili aranžmani u kojima pojedinci kao individue ili grupe pojedinaca stvaraju vezu jedni s
drugima, a taj odnos je binaran jer najmanje dvije osobe sudjeluju u stvaranju tih veza.
Analiza društvenih mreža jasno definira kako su pojedinci međusobno povezani, te razlikuje
one koji predvode te veze i one koji su pod njihovim vodstvom (Stanley, Galaskiewicz, 1994).
Nadalje, prema Goldsmith i Kettl, društvene mreže su zbroj veza različitih pojedinaca koje
obuhvaćaju ograničenja organizacija i društva.
Definicija društvenih mreža predstavlja i područja jačine, učestalosti te oblike i načine
nastanka tih veza. Ostala područja značajna za definiranje društvenih mreža su ponašanje i
povjerenje (Goldsmith, Kettl, 2009). Prema toj definiciji društvenih mreža, te mreže nisu
ograničene povezanošću unutar grupe, kao što su organizacije ili učionice, već one prelaze
njihove granice budući da pojedinci s tim mrežama stvaraju nove odnose i veze.
Braun navodi da se društvene mreže odnose na zajednice dizajnirane uz pomoć
različitih tehnoloških alata koji uključuju blogove, caffe-ove, knjižnice i učionice (2007:71).
Nastavno, prema toj definiciji društvena mreža se stvara uz pomoć različitih alata koje su
stvorili ljudi, a dostupni su društvu. Oni mogu uključivati fizičku okolinu kao što su učionice i
109Naime, tražeći materijale koji obrađuju područje društvenih mreža zamijetila sam da gotovo svaki autor
nastoji definirati društvenu mrežu polazeći sa svog stajališta odnosno viđenja istih, pri čemu često puta dolazi do
ispreplitanja pojmova kao što su društvene mreže (eng. Social network), stranice društvenih mreža (eng.Social
network sites), društveno umrežavanja (eng. Social networking) te društveni medij (eng. Social media) iz čega
proizlazi da ukoliko autor nije eksplicitno naznačio razliku, spomenuti pojmovi su istoznačnice pod kojim se
(najčešće), kriju društvene mreže poput Facebook, Twitter itd.
91
knjižnice, a uključuju čak i digitalne okvire poput blogova. Agosto i Abbas definiraju
društvene mreže kao digitalna mjesta koja omogućuju pojedincima da se registriraju, kreiraju
profile za osobnu uporabu unutar tih prostora, postaju prijatelji s drugim ljudima koji su se
registrirani na tim prostorima te komuniciraju s njima te im šalju informacije i primaju iste.
Društvene mreže imaju i određene značajke društvenih medija kao što je postavljanje
resursa i informacija. Prema mišljenjima autora Agosto i Abbas riječ je o dvjema različitim
stvarima budući da se u društvenim medijima objavljuju i dijele samo sredstva, ali nema
komunikacije između različitih pojedinaca (2011). Međutim, za razliku od spomenutog,
prema autoru teksta The definition of Social Media, objavljenog na WebProNews/Business,
društveni medij opisuje kao online tehnologije i prakse koje ljudi koriste za razmjenu
mišljenja, spoznaje, iskustva, itd., a može biti različitog oblika uključujući tekst, slike, zvuk i
video zapise (kao primjer korištenja online tehnologije su: blogovi, forumi, podcast, wiki, dok
Wikipedia, Facebook YouTube, Second Life te Flickr primjeri su aplikacija društvenih
medija)110.
Društvene mreže stvaraju se kad su ljudi u interakciji, direktnoj ili indirektnoj, s drugim
ljudima, institucijama, predmetima i odvija se u virtualnom svijetu odnosno umreženom
virtualnom okruženju, sustavima koji omogućavaju da više fizički udaljenih korisnika
sudjeluje u istom, a mogućnost njegove primjene je raznolika- od višekorisničkih igara u
mreži, preko virtualnih zajednica, učenja na daljinu, primjene u arhitekturi i dizajnu, do
virtualnih telekonferencija i daljinske dijagnoze/analize u medicini… (Hanse, Shneiderma,
Smith, 2011, Pandžić, Matijašević, s.a.).
4.1. PODJELA DRUŠTVENIH MREŽA
Općenito, podjela društvenih mreža može se sagledati iz načina na koje se one formiraju
i prirodi veza kao i iz samih razloga odnosno svrhe njihova formiranja te mogućnosti koje
pružaju korisnicima. Tako u radu Online Social Networking: A New Form of Social
Interaction autorice navode pet kategorija društvenih mreža (Mustafa, Hamzah,2011: 98;
prema Fraser, Dutta, 2008):
- Egocentrične mreže - one predstavljaju virtualnu platformu za oblikovanje
identiteta i upravljanje različitim identitetima, kao i platformu za umjetnička
110 WebProNews/Business: The Definition of Social Media, objavljeno 29. 6.2007., dostupno na:
http://www.webpronews.com/the-definition-of-social-media-2007-06 (22.7.2012)
92
stvaranja i osobno izražavanje putem fotografija, pjesama, video zapisa i drugih
objavljenih (eng.posted) sadržaja.
- Web zajednice- kod ovih zajednica okupljaju se članovi sa snažnim vezama
identiteta na temelju rase, nacionalnosti, religije, interesa, spola itd. Okupljanje
članova se ovdje koristi za preoblikovanje postojeće izvan mrežne zajednice.
Osjećaj pripadnosti ovim stranicama su toliko snažne da mogu formirati mikro
zajednica društvene mreže.
- Oportunistički web- kod ovih društvenih mreža članovi se okupljaju iz
racionalnih razloga kao što su poslovni razlozi ili profesionalni odnos (primjer je
stranica društvene mreže LinkedIn).
- Mreža strastvenih istomišljenika: ova stranica okuplja ljude koji dijele interese
ili hobije. Poznata je i kao „zajednice interesa“ jer je članstvo na ovim
stranicama definirano na temelju specifičnih interesa (primjer su Goodreads i
Shelfari, okupljališta ljubitelja knjiga).
- Stranica za dijeljenje medija- stranica je definirana ne svojim članstvom nego
svojim sadržajima (primjer su YouTube koji privlači korisnike koji žele dijeliti
video zapise, te Flickr koji je namijenjen onima koji žele dijeliti fotografije).
Ove stranice su posječene kako bi se pristupilo sadržaju proizvedene od drugih.
Nastavno, društvene mreže se međusobno razlikuju po vrsti čvorova (eng. nodes) 111
koje uključuju, prirodi veza (eng. links, ties)112 koje ih povezuju te načinima na koji se
formiraju iz čega proizlazi sljedeća podjela društvenih mreža (Hansen, Shneiderma i Smith,
2011: 36-37, Kopal, 2012:8):
111Uz pojam čvorovi (eng.nodes) spominju se i izrazi vrhovi (eng.vertices), agenti (eng.agents), osobe
(eng.entities) ili predmeti (eng.items) koji predstavljaju različite stvari ali uglavnom predstavljaju ljude ili
društvene strukture poput radne skupine, timova, organizacije, institucije, države. Međutim, predstavljaju i
sadržaje poput Web stranica, tagove ključnih riječi ili video zapise te fizička i virtualna mjesta ili događaje. 112 „Veze“ također su poznate kao rubovi (eng. edges), povezanost (eng.connection) i odnosi (eng. relations), a
mogu predstavljati mnogo različitih tipova odnosa poput blizine, suradnje, srodstva, prijateljstva, partnerstva,
citiranja, ulaganja , transakcija, dijeljenja zajedničkih osobina, a predstavlja bilo koji oblik odnosa ili
povezanosti između dviju osoba (više o tome u: Hansen, D.L., Shneiderma, B.,Smith, M.A, (2011): Analyzing
Social Media Networks with NodeXL-Insights from a Connected World, Elsevier Inc.,Burlington, USA)
93
a) EGOCENTRIČNE, POTPUNE I DJELOMIČNE MREŽE
Egocentrične mreže– ove mreže razmatraju se sa stajališta individualnog člana odnosno
pojedinca mreže, pri čemu se osoba (entitet) koja je u središtu pozornosti naziva „ego“ i ljudi
(entiteti) koji su na njega/nju vezani „alter“ . Primjer egocentrične mreže je društvena mreža
Facebook koju čini profil osobe na društvenoj mreži zajedno s njegovim prijateljima i u tom
slučaju vlasnik profila je „ego“, a njegovi prijatelji su „alter“.
Nadalje, neke egocentrične mreže mogu se proširiti iz „ega“ uključujući ne samo
prijatelje nego i njihove prijatelje. To proširenje ili produljenje mreže može biti bilo koji
„stupanj“, pa tako ovisno o tome dokle se protežu egocentrične mreže, razliku se: osnovna „1-
stupanj“ ego mreža koja se sastoji od ego i njegovih altera, egocentrična mreža „1.5-stupnja“
širi egocentričnu mrežu „1-stupnja“ uključujući veze (povezanost) između svih njegovih
altera (za primjer, Facebook egocentrična mreža „1.5 –stupnja“ opisivala bi koji se od ego
prijatelja međusobno poznaju). Egocentrična mreža „2- stupnja“ širi egocentričnu mrežu „
1.5-stupnja“ uključujući sve altere svojih altera (primjerice, prijatelji vaših prijatelja) od kojih
mnogi od njih nisu povezani s ego-entitetom (Hansen, Shneiderma i Smith, 2011:36).
Slika 13.Prikaz mreže stupnja 1.0, 1.5 i 2.0
Izvor: Hogan, B., (2010): What you can and can't get from Facebook, BERNiE, Closed
Published by BERNiE November 25th, 2010 in Facebook, OII ; dostupno na: What you can
and can’t get from Facebook (20.7.2012)
Potpuna mreža- ova mreža uključuju sve ljude ili entitete od interesa i veze odnosno
povezanost među njima. Svi ego-entiteti se tretiraju jednako. Potpuna mreža se često stvara i
94
dostupna je kada jedinstveni sustav djeluje kao središte među grupom povezanih ljudi ili
grupa (npr. Twitter mreža uključuje sve korisnike usluga i veze među njima) .
Djelomične mreže predstavljaju dio seta entiteta i njihovih veza. Mogu nastati kako bi
uključile podgrupe korisnika (npr. sve sudionike konferencije) ili ljude (osobe) koje imaju
određene karakteristike (npr. izvršni direktori najuspješnijih tvrtki prema Fortune 500).
b.) JEDNO-MODALNE (eng. Unimodal Network), VIŠE-MODALNE (eng. Multimodal
Network) I UDRUŽENE MREŽE (eng. Affiliation Network)
Jedno-modalne mreže uključuju jedan tip čvorova odnosno entiteta- povezuju korisnike
s korisnicima ili povezuju dokumente s dokumentima, ali ne uključuju i jedno i drugo
zajedno. Međutim mreže mogu uključivati različite tipove čvorova stvarajući na taj način
više-modalne mreže. Primjerice, mreža može povezati korisnike na forumima i blog postove
koje su komentirali (primjer je SeriousEats mreža- mreža o kulinarstvu).
Najčešći tip više-modalne mreže je dvomodalna mreža (eng. Bimodal ili 2- Mode
Network) s točno dva tipa čvora odnosno dvije vrste entiteta. Podaci iz ovih mreža uglavnom
uključuju pojedince i neki događaj, aktivnost ili sadržaj s kojima su oni povezani, stvarajući
na taj način udruženu mrežu. Primjerice, udružena mreža može povezati korisnike s wiki
stranicama koje uređuje. U ovoj mreži ne postoje dva korisnika direktno povezani jedan s
drugim kao ni dvije wiki stranice direktno povezane jedna s drugom. Također, dvomodalne
udružene mreže mogu biti transformirane u dvije zasebne jedno-modalne mreže. Jedan od
primjera ove mreže je tzv. sustav preporuke koji ima Amazon, a koji predlaže primjerice
(potencijalnom) kupcu neke knjige, koje su još knjige kupci kupili (slika 14).
Slika 14.Prikaz sustava preporuke za knjigu Social Network Analysis
Izvor: www.Amazon.com
95
4.2. PREDNOSTI I NEDOSTACI DRUŠTVENIH MREŽA
Prednosti i nedostaci društvenih mreža proizlaze iz njihovih karakteristika kao što je
primjerice vidljivost profila korisnika i mogućnosti koje pružaju svojim korisnicima –
održavanja odnosa, izražavanja političkih stavova, interakcije između stranaca do ažuriranja
tekućih aktivnosti, integracije različite publike na temelju jezika, rase, spola ili nacionalnosti
(Boyd, 2010). Prednosti društvenih mreža su brojne, što ujedno pokazuje konstantni rast
njihove popularnosti.
Prema autorici teksta Advantages and Disadvantages of Social Networking, Donne
Cosmato113, postoje četiri glavne prednosti, među kojima su:
povezivanje diljem svijeta- društvene mreže najbrži su način uspostave
komunikacije među ljudima. putem društvenih mreža pojedinci stječu nova
prijateljstva i/ili proširuju krug postojećih prijatelja povezujući se s prijateljima
svojih prijatelja, stvaraju se nove poslovne veze odnosno suradnje itd.
zajednički interesi- osoba koja se odluči za sudjelovanje u društvenim mrežama
može odabrati one pojedince koji dijele iste i/ili slične interese odnosno stavove
stvarajući na taj način svoju mrežu
*Primjer je Facebook profil Udruge Virovcitičkih Studenata (UVS) koja ima za cilj
očuvanje i unaprjeđenje veza studenata Virovitičko-podravske županije sa rodnim
krajem te njegovanjem kulturne i povijesne baštine Virovitičko-podravske županije i
ostvarivanjem boljeg standarda studenata na području smještaja i prehrane.114
Razmjena informacija u realnom (stvarnom) vremenu- mnoge stranice
društvenih mreža uključuju izravnu razmjenu poruka što znači da se
komunikacija može odvijati u realnom vremenu putem chat-a
Besplatno oglašavanje – neovisno da li je riječ o profitnoj ili neprofitnoj
organizaciji te pojedincu, ne postoji bolji način širenja poruke milijunima ljudi i
to 24/7 , a najbolji dio je taj što je širenje riječi kroz društveno umrežavanje
profila besplatno. Moguće je promovirati jedan ili više proizvoda, usluga, ideja
113 Donna Cosmato: Advantages and Disadvanages of Social Networking; dostupno na:
http://www.diigo.com/bookmark/http%3A%2F%2Fsocialnetworking.lovetoknow.com%2FAdvantages_and_Dis
advantages_of_Social_Networking?tab=people&uname=ikovac2k (8.7.2012) 114UDRUGA VIROVITIČKIH STUDENATA DOSTUPNO NA:
https://www.facebook.com/udruga.virovitickihstudenata?fref=ts
96
ili događaja jer jedino ograničenje je količina vremena uložena u samo
nastajanje istih (slika 15).
Slika 15. Primjer širenja informacija o aktivnostima VIDRE, razvojne agencije Virovitičko-
podravske županije
Izvor: Facebook profil doktorandice
Nastavno, jedna od prednosti koja se spominje je i osjećaj pripadnosti budući da neki
korisnici koji nemaju sposobnost da lako komuniciraju s ljudima u svakodnevnom životu
prilikom razgovora i komentiranja fotografija stječu osjećaj pripadnosti i poslije se lakše
komuniciraju i u društvu, izlaze s prijateljima itd115.
Uz brojne prednosti društvenih mreža, vežu se i određeni nedostaci, među kojima su
(Cosmato,s.a, Osmanbegović, 2011, CARNet, 2009):
Ugroženost interpersonalne komunikacije odnosno tzv. face to face
komunikacije - Naime, ogromne prednosti društvenih mreža imaju reverzibilan
učinak odnosno nuspojavu koja se očituje smanjenjem ili eliminacijom (u
krajnjem slučaju) tzv. face to face socijalizacije, što ujedno predstavlja i veliki
nedostatak istih. S tim u vezi javlja se i problem face to face komunikacije
naročito kod tinejdžera i djece u dobi između devet i trinaest godina što je
115
http://e.foi.hr/wiki/blog/ivana_ko/2011/01/10/projekt-prednosti-i-nedostaci-drustvenih-mreza/ (8.7.2012)
97
Majka 15-godišnjaka: Moj sin drhti
− Isto kao što vrhunski pedijatri priznaju da su izgubili bitku s coca-colom i čipsom, tako i ja
slobodno mogu reći da sam izgubila bitku s Facebookom i internetom − kaže majka 15-godišnjaka
(podaci poznati redakciji) koja se već dvije godine suočava sa simptomima ovisnosti o internetu kod
svojeg djeteta. Nema što nije pokušala: odnijela mu je kompjutor iz spavaće sobe; kad odlazi na
spavanje, skida miš s računala u dnevnom boravku... No, ništa ne pomaže.
− On ode na spavanje i onda cijelu noć preko mobitela visi na tom Facebooku preko malog
ekranića. Više nema granica. Na Facebooku su stalno: na nastavi, na plaži, dalju i noću − kaže
majka. Simptomi su evidentni. Kad ne može na internet, postaje nervozan, a ta njegova nervoza
narušava cijelo obiteljsko ozračje.
− Njihov je mozak naprosto ekscitiran sadržajima s Facebooka i interneta, ne mogu se
koncentrirati ni na što drugo. Dovoljno je reći da moj sin doslovno drhti od uzbuđenja kad otvara
kompjutor − kaže majka.
pokazalo istraživanje koje je proveo Državni školski odbor u SAD-u (eng. The
National School Boards Association-NSBA)116
*Prema podacima 41% djece tih dobnih skupina koja koriste društvenu mrežu troši
svoje vrijeme na objavljivanje poruka što znači da ovo vrijeme ne koriste za
komunikaciju licem u lice sa svojim vršnjacima ili drugima, niti razvijaju socijalne
vještine neophodne za budući uspjeh.
U konačnici ono može dovesti do zapostavljanja stvarnog svijeta stvarajući ovisnost o
društvenim mrežama, naročito kod mlađih korisnika.
U nastavku je isječak iz članka Hrvatski školarci u kampu će se ‘skidati’ s Facebooka,
autorice Ane Vučetić-Škrbić, objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji 22.6.2011.
Slika 16. Isječak iz članka Hrvatski školarci u kampu će se ‘skidati’ s Facebooka, autorice
Ane Vučetić-Škrbić, objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji 22.6.2011.
Izvor: Slobodna Dalmacija, dostupno na:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/141476/Default
.aspx (11.7.2012.)
116The National School Boards Association (NSBA): dostupno na: http://www.nsba.org/ (8.7.2012)
98
• Rizici prevare ili krađe identiteta– Ovi rizici ogledaju se u kreiranju tzv. phishing
napada, otkrivanju podataka, te kreiranju lažnih korisničkih profila. Phishing napadi
postali su vrlo učestali na društvenim mrežama-korisnik putem poruke ili komentara na
vlastitom profilu prima poveznicu koja ga vodi na zlonamjernu web stranicu koju
kontrolira napadač117 (CARNet, 2009:12).
Nadalje, zbog autonomnosti koju daje ovaj virtualni svijet, koji nema jasne prostorne,
vremenske, kulturološke granice, pojedinci su slobodni kreirati lažni identitet te se na taj
način pretvarati da su netko drugi
*Prema istraživanju provedenog početkom 2011. godine, preko 24 milijuna
Amerikanaca svoje osobne podatke na društvenim mrežama stavlja javno te gotovo
13 milijuna ispitane odrasle populacije koja koristi društvene mreže bi prihvatilo
zahtjev za prijateljstvo suprotnog spola-18% muškaraca bi prihvatilo zahtjev za
prijateljstvo od nepoznate žene, 7% žena bi prihvatilo prijateljstvo s nepoznatim
muškarcem , dok ukupno 5 % ukupno ispitanih odraslih osoba bi prihvatili svaki
zahtjev za prijateljstvo koji prime (Resinger, 2011).
*Na Facebook-u se dogodilo nekoliko slučajeva otuđenja korisničkog imena i
lozinke određenih korisnika te slučaj pojave crva NetWorm.Win32.Koobface.b. koji se
širio putem spam odnosno neželjene poruke korisnicima na listi prijatelja
kompromitiranog korisnika računa, a koja sadrži poveznicu (eng. link) na zlonamjernu
stranicu (CARNet, 2009).
Nedostaci koje donose sa sobom društvene mreže zasigurno neće umanjiti njihovu
popularnost s obzirom na mogućnosti koje sve one pružaju svojim korisnicima. Kao što je
navedeno u dokumentu Sigurnosni rizici društvenih mreža koji je izdao CARNet u suradnji s
Laboratorijem za sustave i signale (LS&S) Zagreb, velik broj sigurnosnih incidenata na
društvenim mrežama nije direktna posljedica malicioznih napada ili napada kriminalnih
osoba, nego se dogodio zbog loše zaštite društvene mreže, sigurnosnih propusta u korištenim
tehnologijama, ali i zbog nepažnje samih korisnika, a kao neke od mjera zaštite osobnih
podataka i informacija koje se navode su ograničavanje količine osobnih informacija koje se
prikazuju na društvenoj mreži, obraćanje pažnje pri komunikaciji sa strancem, primjena
odgovarajućih postavki za privatnost, itd. (2009).
117Obično je riječ o identičnim kopijama web stranica društvenih mreža, banaka te drugih servisa koji bi
napadaču mogli koristiti, a od korisnika se najčešće zahtjeva unos korisničkog imena i lozinke odabranog
servisa.
99
4.3. POPULARNOST DRUŠTVENIH MREŽA
Na Internetu je moguće pronaći više desetaka različitih društvenih mreža koje se
međusobno razlikuju po razini interakcija koje nude svojim korisnicima, o količini osobnih
podataka koje korisnik otkrije i sl. Među najpopularnije mreže ove vrste spadaju
Facebook118, MySpace, Twitter te LinkedIn. Uspjeh i popularnost neke društvene mreže
ovise o prilagođavanju potrebama korisnika, ali i o postavljanju novih tehnologija radi
privlačenja novih korisnika i zadržavanja postojećih odnosno svojom sposobnošću brze
prilagodbe (CARNet, 2009).
Koliko su popularne stranice društvenih mreža govore najnoviji podaci istraživanja
koje je proveo ComScore119, u listopadu 2011. godine, prema kojima su društvene mreže i
društveno umrežavanje dosegle 82% svjetske Internet populacije što predstavlja 1,2 milijarde
korisnika diljem Svijeta. Trend usvajanja odnosno prihvaćanja društvenog umrežavanja u
velikoj se mjeri odražava na kretanje krivulje prihvaćenosti Interneta na globalnoj razini, a
raste proporcionalno pokazujući da kako su se ljudi počeli konektirati na Internet odmah su se
počeli povezivati jedni s drugima (grafikon 5)
Grafikon 5: Uspon posjetitelja globalnog društvenog umrežavanja
Izvor: comScore: It’s a Social World: Top 10 Need-to-Knows About Social Networking and
Where It’s Headed; izvješće comScore, objavljenog 21.12.2011.
118Budući da je riječ o najpopularnijoj društvenoj mreži u Republici Hrvatskoj u nastavku će biti prezentirani
najnoviji rezultati provedenog istraživanja koje je proveo Socialbakers, a odnosi se na popularnost Facebooka u
Republici Hrvatskoj. 119Internet tvrtka koja je globalni lider u mjerenju digitalnog svijeta i relevantan izvor digitalne poslovne
analitike (više na: www.comscore.com)
Uk
upn
o p
osj
etit
elja
(
mil
ijun
a )
100
Što se tiče postotka ukupnog vremena koje ljudi provode na Internetu, društvene mreže
odnosno društveno umrežavanje najpopularnije su online aktivnosti. Da je riječ o
najpopularnijoj online aktivnosti govori podatak da na društveno umrežavanje otpada 19%
ukupno provedenog vremena online, što znači da gotovo jedna osoba u svakih pet minuta
provedenih na Internetu provodi na stranicama društvenih mreža (usporedbe radi, u ožujku
2007. godine taj postotak iznosio je 6%).
Grafikon 6: Prikaz provedenog vremena online prema osnovnim Internetskim kategorijama
Izvor: comScore: It’s a Social World: Top 10 Need-to-Knows About Social Networking and Where
It’s Headed; izvješće comScore, objavljenog 21.12.2011.; dostupno na:
http://www.comscore.com/Press_Events/Presentations_Whitepapers/2011/it_is_a_social_world_top_1
0_need-to-knows_about_social_networking
Nadalje, usprkos značajnim razlikama u vlasti, infrastrukturi, dostupnosti pristupa
Interneta, kulturnoj praksi diljem svijeta, društveno umrežavanje raste u svakoj zemlji
predstavljajući na taj način globalni kulturni fenomen. Slika 32 prikazuje postotak svjetske
online populacije koja koristi društveno umrežavanje. Vidljivo je da se prodor stranica
društvenih mreža (gledajući pojedinačno tržišta) kreće u rasponu od 53% u Kini do 98% u
Sjedinjenim američkim državama.
u
Sv
ijet
u
sati
mje
sečn
o
(mil
ijar
de)
101
Slika 17. Postotak svjetske online populacije koja koristi društveno umrežavanje
Izvor: comScore: It’s a Social World: Top 10 Need-to-Knows About Social Networking and
Where It’s Headed; izvješće comScore, objavljenog 21.12.2011. ; dostupno na:
http://www.comscore.com/Press_Events/Presentations_Whitepapers/2011/it_is_a_social_world
_top_10_need-to-knows_about_social_networking
Što se tiče demografske strukture korisnika, još uvijek najveći postotak korisnika
društvenog umrežavanja su žene (83,9%) te korisnici u dobi između 15 i 24 godine. Međutim,
uspoređujući podatke iz 2010. i 2011. godine vidno je da muškarci te korisnici u dobi od 55
godina i više predstavljaju najbrži rastući segment u upotrebi društvenog umrežavanja što u
konačnici utječe na smanjenje jaza između tzv. mlađih i starijih korisnika društvenog
umrežavanja.
102
Grafikon 7: Penetracija društvenog umrežavanja među demografskim skupinama u Svijetu
srpanj 2010. listopad 2011.
Izvor: comScore: It’s a Social World: Top 10 Need-to-Knows About Social Networking and
Where It’s Headed; izvješće comScore, objavljenog 21.12.2011. dostupno na:
http://www.comscore.com/Press_Events/Presentations_Whitepapers/2011/it_is_a_social_world
_top_10_need-to-knows_about_social_networking
Tri najpopularnije svjetske društvene mreže (Facebook, Twitter i LinkedIn) posljednjih
pet godina bilježe konstantni rast pri čemu Facebook zauzima dominantnu poziciju odnosno
vodstvo (slika 18).
103
Slika 18. Prikaz broja posjetitelja triju najpopularnijih društvenih mreža u razdoblju od
2008.-2011. godine
Izvor: comScore: It’s a Social World: Top 10 Need-to-Knows About Social Networking and Where
It’s Headed; izvješće comScore, objavljenog 21.12.2011. , dostupno na:
http://www.comscore.com/Press_Events/Presentations_Whitepapers/2011/it_is_a_social_world_top_1
0_need-to-knows_about_social_networking
Trend rasta popularnosti društvenih mreža zabilježen je i u Republici Hrvatskoj, a
Facebook uživa reputaciju najpopularnije društvene mreže. Naime, prema podacima
Socialbakers120 u srpnju 2012. u Republici Hrvatskoj bilo je 1 516 280 registriranih
korisnika Facebook-a što je smješta na 69. mjestu (od ukupno 213 zemalja koje su uključene
u analizu). Ukoliko se promatra razdoblje zadnjih šest mjeseci broj korisnika ove društvene
mreže povećao se za oko 63 380 (grafikon 8). Također, podaci pokazuju da je, u usporedbi s
brojem stanovnika (cca 4 483 804), penetracija (prodor) Fecebooka 33,79% te 67,56% u
odnosu na ukupni broj korisnika Interneta121.
120Najveći portal za praćenje statistika društvenih mreža. 121Usporedbe radi, LinkedIn, kao treća vodeća društvena mreža u Svijetu, u Republici Hrvatskoj ima ukupno
179 081 registriranih korisnika, te zauzima 47. mjesto (od ukupno 50 zemalja koje su bile uključene u analizu).
U usporedbi s brojem stanovnika postotak penetracije LinkedIn je 3,99%, a u odnosu na ukupni broj korisnika
Interneta postotak penetracija je 7,98%. Točan broj korisnika društvene mreža Twitter teško je dati jer jedan od
glavnih problema, kako navodi Krajačić, je činjenica da se lokacija korisnika upisuje ručno, pa tako netko može
imati Croatia, Hrvatska, Zagreb i sl. Međutim prema podacima iz agencija DRAP, procjenjuje se da je 2011.
104
Grafikon 8: Prikaz kretanja broja korisnika Facebook-a zadnjih šest mjeseci
Izvor: Socialbakers: Statistika Facebook-a u Hrvatskoj
Promatrano s aspekta demografske strukture korisnika, od ukupno registriranih
korisnika ove društvene mreže, muškarci predstavljaju 51% , a žene 49% (slika 19). Što se
tiče dobne strukture, trenutno najveću skupinu predstavljaju korisnici u dobi između 18 i 24
godine (31%), nakon kojih slijede korisnici u dobi između 25-34 godine (29%), dok najmanji
postotak (2%) pripada korisnicima od 55 godina i više (slika 20).
godine bilo 19.050 korisnika. Krajačić, N. (2011): Facebook, YouTube i Twitter u Hrvatskoj: koliko ih
koristimo u obliku videa; dostupno na: http://www.netokracija.com/facebook-youtube-twitter-linkedin-video-
17305 (7.7.2012)
105
Slika 19. Omjer korisnika Facebook-a s obzirom na spol
Izvor: Socialbakers: Statistika Facebook-a u Hrvatskoj
Slika 20. Dobna raspodjela korisnika Facebook-a u Republici Hrvatskoj
Izvor: Socialbakers: Statistika Facebook-a u Hrvatskoj
106
Podaci istraživanja o ulozi društvenih medija u poslovnom svijetu koje je Cisco proveo
početkom 2010. godine među sudionicima (cca 500) Cisco Expo 2010 konferencije, potvrđuju
da se Internet ne koristi, primarno, samo za pretraživanje ili čitanje vijesti- sve više korisnika
koristi mrežu za televizijski i radijski prijenos, on-line shopping, postavljanje fotografija i
video sadržaja, koji postaju novi oblici korištenja. Nadalje, sve su rašireniji i novi načini
komuniciranja među korisnicima (slanje mail-ova, video-chat-ovi i pisanje blogova, sve više
potiskuju standardne načine komunikacije), ali najveći su napredak zabilježile društvene
mreže, kao što su Facebook, Twitter i Linkedin, koje su se do ne tako davno smatrale
isključivo prolaznim hirom, a danas iz dana u dan okupljaju sve više poklonika kako u
privatnoj tako i u poslovnoj sferi (grafikon 9).
Grafikon 9: Najčešće korištene Internet aktivnosti u privatne svrhe
Nastavno, 54% ispitanika potvrdilo je kako su njihove tvrtke prisutne na mreži putem
svojih web stranica, dok 28% istraženih kompanija su svojim web stranicama pridodale i
interaktivne značajke. Manji broj njih prisutan i na društvenim mrežama, svega 18%. Upravo
je ova zadnja odrednica i najproblematičnija budući da mnogi ispitanici drže da njihove tvrtke
nemaju politike koje bi mogle odrediti njihovu prisutnost na ovom tipu stranica, a za
izbjegavanje društvenih mreža mnogi zaposlenici okrivljavaju i pomanjkanje resursa,
nedovoljnu obučenost ljudstva te nedostatak vizije kod menadžmenta (grafikon 10 i 11).
Izvor: Cisco, Cisco Expo 2010, istraživanje
107
Grafikon 10:Načini prisutnosti tvrtke na Web-u Grafikon 11: Najveće prepreke prisutnosti
tvrtke na stranicama društvenih mreža
Izvor: Cisco, Cisco Expo 2010, istraživanje, dostupno na:
http://www.cisco.com/web/HR/ciscoexpo2010/index.html#~Research
Izvor: Cisco, Cisco Expo 2010, istraživanje
Kakva će budućnost društvenih mreža biti teško je predvidjeti, ali zasigurno kako se
očekuje napredak tehnologije koju društvene mreže koriste kako bi se unaprijedile
komunikacijske mogućnosti (primjerice jedna od ideja koja se nameće je mogućnost
međusobne komunikacije korisnika različitih društvenih mreža, također očekuje se da će se
stvoreni korisnički profili na društvenim mrežama moći ugrađivati u druge web servise,
programe, itd.) broj korisnika društvenih mreža će svakim danom rasti (CARNet,2009).
Podaci Cisco istraživanja o ulozi društvenih medija potvrđuju njihovu poruku:
„Kolaboracija – nova snaga poslovne suradnje“ ističući kako Internet i društvene mreže
predstavljaju nezaobilazan faktor u današnjem poslovanju svih modernih kompanija te
ubrzanom tempu svakodnevnog života. Predstavljena je i nova vizija poslovanja u kojoj
društvene mreže postaju platforme za uspješne i produktivne procese. Cisco stručnjaci
upozoravaju kako će upravo tehnologije, poput novih inteligentnih mobilnih mreža, porast
video sadržaja od 40% u narednih pet godina, i njihova primjena biti jedan od temelja za
razvoja i povećanja produktivnosti (Cisco,2010.).
108
5. GLOBALIZACIJA I DRUŠTVO UMREŽENOG ZNANJA
S rasprostranjenom primjenom Interneta širom svijeta uspon društvenog umrežavanja
postao je globalni fenomen. Umreženo društvo posljedica je razvoja IT, a ponajprije Interneta
kao globalne svjetske mreže te Web 2.0 tehnologije koja je u potpunosti promijenila današnji
svijet u smislu načina rada (kao što su primjerice rad na daljinu i učenje na daljinu) te načina
na koji ljudi danas međusobno komuniciraju (npr. Facebook, Skype). Kako navode Castels i
Cardoso (2005) umreženo društvo, kao najvažnija strukturna posljedica Interneta i ICT-a, je
globalno i predstavlja ono što se naziva globalizacija budući da se temelji na komunikacijskim
mrežama koje ne poznaju granice.
Prema definiciji koju je dao UNESCO (2009) globalizacija je stvarnost 21. stoljeća koju
oblikuje integrirano svjetsko gospodarstvo, nove informacijske i komunikacijske tehnologije,
pojava međunarodnih mreža znanja, uloga engleskog jezika, i drugih snaga koje se nalaze
izvan kontrole akademskih institucija.
Suočene sa tom stvarnošću 21. stoljeća, obrazovanje i suvremeni obrazovni procesi u
znaku su dinamičnih promjena i reformskih nastojanja. Naime, današnja rasprostranjenost i
dostupnost ICT-a stvara nove mogućnosti za razvoj i ulogu znanja u društvu, ne samo u
ekonomskom razvoju (kroz širenje inovacija i produktivnosti koju donosi) nego i u ljudskom
razvoju (u načinima kako danas pojedinac proizvodi, distribuira, pristupa i ponovo koristi
(eng. re-use) informaciju, znanje i zabavu). S obzirom da visoka učilišta danas funkcioniraju u
globalnoj i kompetitivnoj okolini, a ljudski resursi i informacije koje oni stvaraju predstavljaju
„jezgru/srž vrijednosti“ ustanova kako je spomenuto na početku rada, one se suočavaju s
novim izazovima:
kako studente opskrbiti sa odgovarajućim znanjem iz područja studija i kako ih
naoružati vještinama i znanjima neophodnim za današnje globalno gospodarstvo
i društvo temeljeno na znanju u kojem se (UNESCO, 2002:14 prema National
School Board Association, 2002):
svjetska baza znanja udvostručuje svake dvije do tri godine
7000 znanstvenih i stručnih članaka objavljuje dnevno
srednjoškolci (u razvijenim zemljama) su izloženi više informacijama nego
njihovi djedovi i bake u svoje vrijeme/doba
109
očekuje da će u narednih tri desetljeća biti onoliko promjena koliko je bilo u
posljednja tri stoljeća
kako transformirati kurikulum i nastavni proces da studenti steknu vještine za
učinkovito funkcioniranje u ovom dinamičnom, informacijama bogatom i
kontinuirano promjenjivom okruženju
Mada visoka učilišta već nekoliko godina koriste Internet i druge digitalne tehnologije
za razvoj i distribuciju znanja još je uvijek većina obrazovnih resursa (primjerice nastavni
materijali) zaključano pod nekom lozinkom unutar institucionalnog sustava i nedostupna
vanjskim korisnicima (kao jedan od primjera je moodle ), vjerojatno iz razloga što se oni još
uvijek smatraju kao glavno intelektualno vlasništvo (OECD, 2007).
Novi trend koji se javlja u svijetu, i koji se često spominje u publikacijama,
konferencijama, forumima i sl. relevantnih međunarodnih organizacija poput OECD,
UNESCO je trend dijeljenja obrazovnih resursa122. Riječ je o otvorenim obrazovnim
resursima123 (eng. Open Educational Resources- OER) dostupni putem informacijskih i
komunikacijskih tehnologija u svrhu konzultacija, korištenja i prilagodbe od strane zajednice
korisnika u nekomercijalne svrhe čija je svrha poboljšati kvalitetu učenja, osobito onu vrstu
učenja koja omogućava razvoj kako individualnih tako i društvenih sposobnosti za
razumijevanje i djelovanje, a sve to ciljem da se razbiju prethodno spomenute barijere i da se
potakne slobodno dijeljenje resursa (UNESCO, 2002).
Da je riječ o trendu koji je uzeo zamah potvrđuje i činjenica da sve više institucija i
pojedinaca dijele svoje obrazovne resurse putem Interneta kao otvorene i besplatne (pružajući,
primjerice, besplatan pristup tečajevima, nastavnim planovima i programima, nastavnim
materijalima)124, mada se i oni smatraju kao njihovo intelektualno vlasništvo, omogućavajući
pri tom stvaranje dodane vrijednosti i novo znanje, u konačnici (OECD, 2007).
122Mogu uključivati kompletne tečajeve, nastavu, skripte, udžbenike, znanstvene članke, video zapise, testove,
softver i bilo koje druge alate i tehnike koje se koriste kako bi se podržao pristup znanju odnosno
nediskriminirajući pristup resursima.
Više o tome u: UNESCO (2011): Guidelines for Open Educational Resources (OER) in Higher Education,
dostupno na: http://unesdoc.unesco.org/images/0021/002136/213605e.pdf i OECD (2007): Giving Knowledge
for Free: THE EMERGENCE OF OPEN EDUCATIONAL RESOURCES, dostupno na:
http://www.oecd.org/edu/ceri/38654317.pdf 123Pojam je prihvaćen 2002. godine u Parizu na 1. forumu o utjecaju otvorenih nastavnih sadržaja za visoko
obrazovanje u zemljama u razvoju, organiziranog od strane UNESCA. 124Kao primjer brzog širenja OER inicijative potvrđuje podatak da je u siječnju 2007. godine OECD identificirao
preko 3000 dostupnih otvorenih nastavnih programa (eng. open courseware courses) od 300 sveučilišta diljem
svijeta, s kontinuiranim rastom. Neki od primjera OER su: MIT OpenCourseWare (OCW), Open Knowledge
Repository, OPAL ...
110
Slika 21. Primjer nekih od OER projekata u Svijetu i u Europi
Izvor: Carmen Holotescu (2007): Open Educational Resources and FLOSS, dostupno na:
http://www.slideshare.net/cami13/oer-and-floss/
Prednosti OER-a koje navodi Steve Wheeler (2010)125 su sljedeće:
promicanje digitalne kompetencije za društvo znanja - alati i sadržaji koji
omogućuju učenicima/studentima da razviju svoju kreativnost i (sposobnost za)
kritičko razmišljanje
poboljšanje kvalitete sadržaja (kontrola kvalitete, davanje povratne informacije,
poboljšanje preko saveza, zajednica i mreža koje dijele sadržaj)
podržava cjeloživotno učenje i socijalnu uključenost (dostupnost resursa koja su
prethodno bila nedostupna određenim skupinama ljudi)
nudi fleksibilnost u odabiru iz šireg raspona subjekata (predmeta) i tema za
predavanje i učenje
štedi vrijeme i trud kroz ponovno korištenje resursa za koja su pitanja oko
intelektualnog prava već riješena
Nastavno na prethodno sve navedeno i uvažavajući činjenicu kako broj sadržaja koje
kreiraju sami korisnici (eng. user-created content- UCC) bilježi porast u obrazovnom sektoru,
125Steve Wheeler (2010): What's so good about open educational resources?, Invited presentation for the
UNESCO Open Educational Resources Conference, Windhoek, Namibia. May 3, 2010, dostupno na:
http://www.slideshare.net/timbuckteeth/whats-so-good-about-open-educational-resources
111
OER se može promatrati kao kreativna suradnja stvaranja digitalnog sadržaja potičući pri tom
razmjenu i zajedničku proizvodnju informacija, ideja, mišljenja i znanja uz pomoć primjene
participativne web tehnologije (Web 2.0, društvene mreže, wiki…), a sve to u funkciji
poboljšanja kvalitete i stvaranja inovativnog obrazovanja (primjerice forumi i recenzije
udžbenika). Primjereno navedenom, može se reći da su digitalni obrazovni resursi važno
uporište za transformaciju tradicionalnih sustava u okruženje za cjeloživotno obrazovanje,
omogućavanja pristupa i korištenja znanja .
Sve ovo donosi za sobom jedan novi pojam odnosno koncept poznat kao ekonomija
darivanja koja, prema mišljenju Marka Zuckerberga (osnivača najbrže rastuće kompanije na
svijetu-Facebook) predstavlja alternativu tržišnom gospodarstvu, poglavito u mnogim manje
razvijenim kulturama, a funkcionira na principu da pridonosite nešto i dajete to nekome, a ta
osoba daje nešto vama, bilo iz osjećaja obveze ili darežljivosti. Pri čemu, kako on ističe, ondje
gdje postoji viši stupanj otvorenosti i gdje svi mogu vrlo brzo izraziti svoje mišljenje, veći dio
gospodarstva počinje funkcionirati u skladu s načelima ekonomije darivanja, a internetski
servisi danas nude sasvim dovoljno transparentnosti da bi ekonomija darivanja mogla
funkcionirati. Naravno, sve to sa sobom nosi posljedice koje zahvaćaju duboko u društvo-
transparentnost stvara svijet kojima se bolje vlada i koji je pravedniji (Kirkpatrick, 2012).
Zaključno, Jeff Jarvis, autor knjige Što bi napravio Google? naglašava kako je vrlo bitno kako
se informacija, znanje i kultura (kao središnjice ljudske slobode i ljudskog razvoja) proizvode
i razmjenjuju u našem društvu jer ono bitno utječe na način na koji vidimo stanje u svijetu-
kakvo je i kakvo bi moglo biti (2009).
Na temelju svega navedenog i uzimajući u obzir da je riječ o obrazovnim materijalima
koji su javno dostupni i besplati, a koje pojedinci mogu dorađivati, dijeliti, umnožavati i sl.
postavlja se pitanje kako je regulirano intelektualno vlasništvo? (što ujedno predstavlja jedan
od ključnih faktora prihvaćanja pojedinca da stvara ovakve obrazovne materijale). Naime, u
lipnju 2012. održan je svjetski kongres o OER-u tijekom kojega je usvojena Pariška
deklaracija o otvorenim obrazovnim sadržajima s kojom se potiče otvoreno licenciranje
obrazovnih sadržaja čiji je nastanak financiran iz javnih sredstava te se državama preporučuje
da (UNESCO, 2012):
podižu razinu svijesti o postojanju i korištenju OER-a
pomažu u stvaranju poticajnih okružja za korištenje informacijskih i
komunikacijskih tehnologija (ICT)
potiču razvitak strategija, politika i izradu pravilnika vezanih uz OER
112
stimuliranju razvijanje i primjenu sustava za otvoreno licenciranje
podupiru izgradnju kapaciteta za održivi razvoj kvalitetnih obrazovnih materijala
podupiru strateško udruživanje radi dijeljenja OER-a
ohrabruju razvitak i prilagodbu OER-a na raznim jezicima i u različitim
kulturnim kontekstima
potiču istraživanja u području OER-a
potiču otvoreno licenciranje otvorenih obrazovnih sadržaja čiji je nastanak
financiran javnim sredstvima.
Budući da je većina obrazovnih sadržaja zaštićena pod konvencionalnim uvjetima
zaštite autorskog prava tako su OER usko povezani s pitanjima intelektualnog vlasništva.
Jedno od rješenja je korištenje tzv. Creative Commons126 licenci koje nude manje
restriktivne uvjete zaštite autorskog prava.
Jedan od uspješnih projekata (i primjera) OER-a, često citiran u radovima i
publikacijama, je MIT OpenCourseWare (MIT OCW). Ideja o ovom projektu se javila 2000.
godine da bi već 2002. godine krenula pilot verzija uživo koja je uključivala 50 programa
(eng. courses). Do 2012. godine bilo je ukupno objavljeno 2150 programa.127 Prema
statističkim podacima za 2012. godinu, u prosjeku, MIT OCW mjesečno posjeti oko milijun
posjetitelja iz cijelog svijeta, najveći dio posjetitelja pripada skupini studenata (42%) i tzv.
„self-lerner“ (43%), nakon kojih slijedi skupina nastavnici (9%) te ostali (6%). MIT OCW se
uspješno koristi u različite svrhe tako primjerice od ukupnog broja anketiranih nastavnika njih
31% koriste materijale u svrhu poboljšanja osobnog znanja. Među ankentiranim studentima
najveći broj ih koristi u svrhu obogaćivanja osobnog znanja (46%), dok među skupinom tzv.
„self-lerner“ najveći broj ispitanika koristi materijale za istraživanje novih područja (40%)128.
Upravo zbog njegove uspješnosti u svibnju 2013. godine na email adresu MIT OCW
poslan je upit sa zamolbom da se odgovori na sljedeća tri pitanja: Koji je glavni razlog
započinjanja samog projekta? Koji su motivacijski faktori koji su utjecali na to da nastavnici
objavljuju besplatno nastavne materijale? Na koji način je riješeno pitanje intelektualnog
vlasništva? Odgovori na postavljena pitanja uslijedili su nakon mjesec dana od gđe. Yvonne
Ng iz Odjela odnosa s javnošću (prilog 1) koja je izjavila da je ideja za OpenCourseWare
došla iz fakultetskog odbora kojeg je 2000. godine tadašnji predsjednik Charles Vest zadužio
126 Više o tome na: http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/hr/ 127 MITOPENCOURSEWARE: Our History, dostupno na: http://ocw.mit.edu/about/our-history/ (26.3.2013.) 128 MITOPENCOURSEWARE: Site Statistics; dostupno na http://ocw.mit.edu/about/site-statistics/ (26.3.2013)
113
da odgovori na sljedeća dva pitanja: kako će Internet promijeniti obrazovanje i što će MIT
učiniti u vezi s tim? To je bilo vrijeme kada su se mnoga sveučilišta bavila pokretanjem
profitabilnih projekata za učenje na daljinu, a MIT je zapravo vrlo kasno počeo s traženjem
odgovora na ta pitanja. Kad je Odbor prvi put formiran, MIT zajednica je očekivala da će
predložiti neki profitabilni model - MIT.com. Odbor je promišljao o tom pitanju te je doveo
konzultantske tvrtke McKinsey i Booz Allen Hamilton kako bi pokušao pronaći profitabilni
poslovni model koji će funkcionirati. No, ni nakon godinu dana proučavanja, nisu mogli
osmisliti dobar model- što ne znači da nitko ne bi mogao zaraditi na učenju na daljinu, već
samo da MIT nije bio dobro pozicioniran da to učini. Ovakav je zaključak imao dosta veze s
jedinstvenom prirodom MIT-a. Prema američkim standardima, MIT je mala škola s vrlo
nadarenim studentima, od oko 10.000, te oko 1.000 zaposlenika. Institut je fokusiran na tzv.
učenje u akademskoj zajednici osmišljen tako da studente upozna s različitim područjima
studija koji se izvode na pojedinim smjerovima, da ih uvede u područje odnosno struku koju
su oni sami odabrali te da se puno koriste praktična iskustva u samoj nastavi.
Da se takav pristup kao i materijali koji se koriste za studente pretvore u online
materijale dostupne široj publici bilo bi vrlo skupo, a očekivalo se (što se kasnije i pokazalo
točnim), da je učenje na daljinu vrlo konkurentno polje s vrlo niskom maržom. Odbor je
smatrao da bi mogle postojati prilike za ponuditi tzv. "ažurirano znanje" na DVD-u bivšim
studentima MIT-a, međutim to nije bio poticajni i revolucionarni prijedlog za kojim je Odbor
bio u potrazi. Nakon izrade izvještaja (debljine od oko 25 cm) u kojem se navodi da nema
poslovnog modela, Odbor je trebao krenuti ispočetka, vratiti se osnovama. Vratili su se misiji
MIT-a, koji dijelom glasi "unaprijediti znanje na način koji će najbolje služiti naciji i svijetu"
i razmišljali su o tome u čemu je MIT najbolji –rezidualno obrazovanje– i o tome što Internet
radi najbolje- dijeli sadržaj naširoko i jeftino– te su se dosjetili ujediniti ove prednosti:
iskoristiti Internet da bi se podijelili postojeći materijali (nastavni programi, bilješke s
predavanja, zadaci i ispiti) kako bi ih predavači i studenti i na drugim sveučilištima mogli
koristiti, a sve sa svrhom poboljšanja vlastite nastave i učenja. Tako su se nakon 25 cm
debelog izvješća vratili predsjedniku Vestu s dopisom od jedne stranice u kojem su predložili
OpenCourseWare. On je odmah uvidio potencijal ideje i odmah osigurao podršku iz Mellon i
Hewlett zaklada kako bi se sam program pokrenuo.
Što se tiče faktora koji utječu na motiviranosti MIT profesora da svoje materijale
besplatno objavljuju je sama ta činjenica što su oni prepoznali koje su prednosti za ljude i
opće dobro koje će proizaći iz pristupa njihovom sadržaju. U ranoj fazi projekta MIT je imao
114
(neka) sredstva za profesore da objave svoje materijale na OCW-u, ali su 2007. godine ostali
bez sredstava. Međutim, taj nedostatak financijskih sredstava oni nisu smatrali preprekom za
daljim sudjelovanjem profesora. Vezano za intelektualno vlasništvo, svaki profesor posjeduje
svoje intelektualno vlasništvo- oni licenciraju svoj IP OCW-u i dopuštaju da se objave njihovi
sadržaji pod Creative Commons licencom.
6. ISTRAŽIVANJE UTJECAJA RAZLIČITIH
TEHNOLOŠKIH, ORGANIZACIJSKIH I
KOMUNIKACIJSKIH ČIMBENIKA NA PRIHVAĆANJE
ICT-a U VISOKOM OBRAZOVANJU
6.1. ISTRAŽIVAČKI PLAN
Kako je cilj ove doktorske disertacije identifikacija čimbenika koji definiraju vrstu i
načine produkcije nastavnih materijala koji mijenjaju nastavni proces u kontekstu primjene
Interneta i ICT-a posebice u hrvatskom visokoobrazovnom prostoru te stvaranje
konceptualnog modela utjecaja različitih tehnoloških, organizacijskih i komunikacijskih
čimbenika na prihvaćanje elektroničke potpore (ICT) obrazovanja i prikazu intenziteta tih
utjecaja. U tu svrhu provedeno je istraživanje putem interaktivnog anketnog upitnika
distribuiranog putem Interneta, prema uvjetima znanstvenog i stručnog istraživanja.
U funkciji navedenog cilja provesti će se istraživanje sa sljedećim zadacima:
utvrditi (trenutnu) razinu primjene informacijsko-komunikacijske tehnologije u
visokim učilištima Republike Hrvatske i procijeniti iskorištenost ICT potencijala
u obrazovnom procesu,
utvrditi kako pojedini organizacijski, komunikacijski i tehnološki čimbenici
utječu na:
vrstu i dostupnost digitalnih nastavnih materijala koje pripremaju nastavnici u
visokim učilištima Republike Hrvatske
intenzitet korištenja web 2.0 u nastavnom procesu,općenito
percepciju ispitanika o korisnosti primjene ICT u visokom obrazovanju
percepciju ispitanika o vrsti ICT koja će najviše poboljšati nastavni proces
115
stavove ispitanika o najvećim izazovima za instituciju u prihvaćanju
(implementaciji) ICT u nastavnom procesu
utvrditi (ona) područja rada u kojima se očekuje poboljšanje u narednom
razdoblju
Upitnik je sadržavao 45 pitanja (kombinacija zatvorenog tipa pitanja i petostupanjske
Likertove numeričke ljestvice). Metode primijenjene u empirijskom dijelu studije:
prikupljanje podataka putem surveymonkeya
deskriptivna statistička analiza
neparametrijska statističak analiza
Rezultati su obrađeni pomoću statističkog paketa SPSS (Statistical Package for Social
Sciences – SPSS) verzija 19.0. Prvo je izračunata i prikazana (tablično ili grafički)
deskriptivna statistika svake pojedine varijable na ukupnom uzorku.
Za potrebe ispitivanja postavljenih hipoteza bilo je potrebno uzorak podijeliti na
podskupine te iste usporediti prikladnim statističkim metodama. Dobiveni rezultati su prvo
podijeljeni na poduzorke te je prikazana deskriptivna statistika poduzoraka, također tablično
ili grafički i interpretirana. Zatim su provedeni postupci statističkog uspoređivanja razlika
među poduzorcima s uvriježenim kriterijem od 5% statističke značajnosti.
Za kvalitativne odnosno kategorijalne varijable, korištene su metode neparametrijske
statistike: hi-kvadrat test kojim se provjerava statistička značajnost razlike učestalosti
pojedinih odgovora. Rezultati hi-kvadrat testova prikazani su tablično te je prezentirana
interpretacija rezultata. Za podatke mjerene na intervalnoj ili omjernoj ljestvici statistička
značajnost razlika ispitivana je t-testom za nezavisne uzorke ili jednosmjernom analizom
varijance, ovisno o broju podskupina između kojih su analizirane razlike. Leveneovim testom
jednakosti varijanci ispitano je postoji li statistički značajna razlika među varijancama
razultata kako bi se provjerilo je li razultati, osim prikladne mjerne skale zadovoljavaju
preduvjet za provedbu t-testa jednakosti varijanci. Za ispitivanje odnosa među varijablama
izračunati su koeficijenti korelacije kako bi se ustanovilo postoji li sukladnost u variranju
varijabli. Za varijable koje su zadovoljavale preduvjete za neparametrijsku metodu
(nominalna i ordinalna mjerna skala) izračunat je Spearmanov koeficijent korelacije, dok je za
rezultate na intervalnoj i omjernoj ljestivici korišten Pearsonov koeficijent
116
korelacije. Deskriptivna statistika rezultata ukupnog uzorka te uzorka podijeljenog prema
ispitivanim nezavisnim varijablama prezentirana je tablično ili grafički.
6.2. UZORAK
Istraživanjem je obuhvačeno 14 visokih učilišta129 (VU) na području Republike
Hrvatske, i to: 3 visoke škole (privatne/javne) od ukupno 24, 4 veleučilišta (privatna/javna) od
ukupno 14 i 7 fakulteta od ukupno 61130. U Republici Hrvatskoj visoka učilišta čine
sveučilišta (sa svojim sastavnicama - fakultetima i umjetničkim akademijama), veleučilišta i
visoke škole. Prema podatcima Agencije za znanost i visokom obrazovanju u Republici
Hrvatskoj djeluje ukupno 116 visokih učilišta sa statusom ustanova od čega je 10 sveučilišta
(7 javnih i 3 privatna sveučilišta), 61 fakulteta, 6 umjetničkih akademija te 1 sveučilišni
centar , 14 veleučilišta (3 privatna i 11 javnih veleučilišta) te 24 visokih škola (21 privatna i 3
javne visoke škole)131.
Ciljanu skupinu ovog istraživanja predstavlja nastavno osoblje iz spomenutih visokih
učilišta budući da su nastavnici glavni medij primjene ICT u nastavnom procesu. Prema
podatcima Državnog zavoda za statistiku (DZS) u akademskoj godini 2012./2013. na visokim
učilištima zaposleno je na temelju ugovora o radu ili angažirano na temelju ugovora o djelu
16 975 nastavnika i suradnika u nastavi132. Sukladno navedenom, anketa je poslana na 685
e-mail adresa nastavnika koji prema navedenim podatcima DZS čine 4,04% ukupnog broja
nastavnika i suradnika u nastavi na visokim učilištima u ak. g. 2012./2013. Upitnik je ukupno
ispunilo 101 ispitanika od kojih je 98 korišteno u daljnjoj analizi. Dio ispunjenih upitnika (3
upitnika) isključeni su iz daljnje analize zbog nepotpuno ispunjenog upitnika (primjerice
ispitanici su odgovorili samo na postavljena prva dva pitanja vezana za vrstu visokog učilišta-
VU). U nastavku prikazana je struktura uzorka.
129 Kod odabira veličine uzorka uzeo se kriterij najmanje 10% od ukupnog broja visokih učilišta prema vrsti. 130 Što se tiče znanstvenog područja visokih učilišta koja su uključena u istraživanje valja spomenuti da 64%
spada u znanstveno područje društvenih znanosti , 7% u biotehničke znanosti te 29% u tehničke znanosti. 131 AZVO: Pregled visokih učilišta po vrstama, dostupno na:
http://mozvag.srce.hr/preglednik/pregled/hr/vrstavu/odabir.html,
132 DZS: Nastavnici i suradnici u nastavi na visokim učilištima u ak. g. 2012./2013.
117
Tablica 6. Struktura uzorka s obzirom na vrste visokog učilišta
Sveučiliše Veleučilište Visoka škola Ukupno
Spol muško Broj 10 14 22 46
% 21,70% 30,40% 47,80% 100%
žensko Broj 26 19 6 51
% 51% 37,30% 11,80% 100%
Dob ispitanika ≤ 30 Broj 14 10 10 34
% 41,20% 29,40% 29,40% 100%
31 - 40 Broj 13 10 12 35
% 37,10% 28,60% 34,30% 100%
41 - 50 Broj 5 7 3 15
% 33,30% 46,70% 20,00% 100%
51 - 60 Broj 3 5 2 10
% 30,00% 50,00% 20,00% 100%
≥ 60 Broj 2 1 1 4
% 37,80% 33,70% 28,60% 100%
Funkcija133 asistent Broj 10 1 12 23
% 43,47% 4,34% 52,17% 100%
docent Broj 8 0 0 8
% 100% 0% 0% 100%
knjižničar/predava
č
Broj 0 1 0 1
% 0% 100% 0% 100%
nastavnik Broj 2 1 1 4
% 50,00% 25,00% 25,00% 100%
osoblje Broj 0 1 0 1
% 0% 100% 0% 100%
predavač Broj 0 23 9 32
% 0% 71,00% 29,00% 100%
predavač i
pročelnik odjela
Broj 0 0 1 1
133 Pod funkcijom podrazumijevaju se položajna radna mjesta i radna mjesta prema čl. 6 Uredbe o nazivima
radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne novine, broj
25/13, 72/13,151/13, 09/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14 - Ispravak, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15
i 38/15)
118
% 0% 0% 100% 100%
pročelnik katedre Broj 1 2 0 3
% 33% 66,00% 0% 100%
prodekan Broj 0 1 0 1
% 0% 100% 0% 100%
profesor Broj 5 0 0 5
% 100% 0% 0% 100%
redoviti profesor Broj 1 0 0 1
% 100% 0% 0% 100%
redoviti profesor u
trajnom zvanju
Broj 2 0 0 2
% 100% 0% 0% 100%
suradnik na nastavi Broj 0 1 0 1
% 0% 100% 0% 100%
vanjski suradnik Broj 0 0 2 2
% 0% 0% 100% 100%
viši asistent Broj 4 0 0 4
% 100% 0% 0% 100%
viši predavač Broj 1 2 3 6
% 16,67% 33,33% 50,00% 100%
znanstveni novak Broj 3 0 0 3
% 100% 0% 0% 100%
U ukupnom promatranom uzorku gotovo je podjednaka zastupljenost muškog (48%) i
ženskog roda (52%). Također, gotovo podjednak udio čine ispitanici dobne skupine ≤ 30
(34,69%) te ispitanici koji pripadaju dobnoj skupini između 31-40 godina (35,71%).
Po pitanju vrste visokog učilišta odakle dolaze ispitanici, najveću zastupljenost imaju
ispitanici iz visokih škola (28,6%), a što se tiče profila ispitanika i funkcije koju obnaša na
visokom učilištu u ukupnom promatranom uzorku većina ispitanika su predavači koji čine
35% promatranog uzorka. Asistenti čine 23,5% promatranog uzorka dok najmanju
zastupljenost imaju prodekan, redoviti profesor, suradnik u nastavi, knjižničar/predavač i
osoblje (svaki po 1% u ukupnom promatranom uzorku).
119
6.3 UPITNIK
Upitnik je činio temelj istraživanja, gdje je pilot istraživanje provedeno u Visokoj školi
za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici te su rezultati ovog istraživanja
uporabljeni za kreiranje konačnog oblika upitnika. Upitnik se sastojao od 45 pitanja
razvrstanih u kategorije kojima su se mjerile sljedeće referente odlike (shema 3).
Shema 3. Struktura anketnog upitnika
120
Ova kategorizacija kao i pitanja u anketnom upitniku proizlaze iz proučene dostupne
domaće i inozemne literature korištene u radu poglavito publikacija međunarodnih
organizacija OECD, UNESCO, Economist Intelligence Unit i mnogih autora koji se bave
ovim područjem (primjerice Marković, Koch i Frančić, 2012.; Badurina, 2010., Sigala, 2002.,
Davis, 1989.; Spender, 2001.; Jamlan, 2004.; Hartly i Robertson, 2001.; Barney, 2004…), te
na temelju istraživanja koje je proveo web portal Mojposao 2011. godine.134
Većina pitanja u upitniku mjerena su „zatvorenim“ odgovorima s ponuđenim
modalitetima petostupnjevane Likertove ljestvice. Osim „zatvorenih“ pitanja u upitnik su
uvrštena i neka otvorena pitanja (poput pitanja: koju funkciju obnašate u visokom učilištu te
na koliko kolegija/modula držite predavanja/seminare/vježbe), kao i demografska pitanja,
nužna za identificiranje osnovnih odlika ispitanika (prilog 2).
Upitnik je kreiran na Surveymonkey135, alatu za kreiranje online anketa i istraživanja.
Poveznica na anketni upitnik je poslana na email adrese nastavnog osoblja u 14 visokih
učilišta. Istraživanje je provedeno u periodu od veljače do svibnja 2013. godine, a provodila
ga je sama doktorandica.
Istraživanjem je prikupljeno 98 popunjenih upitnika koji su zadovoljili kriterije
formalne i logične ispravnosti ponuđenih odgovora čiji su rezultati prikazani u nastavku rada
strukturirani u dva dijela. Prvi dio uključuje izračun zastupljenosti pojedinih kategorija u
uzorku i osnovnih statističkih parametara: minimalni i maksimalni rezultati mjerenja,
aritmetička sredina i standardna devijacija prikazani prema kategorijama iz anketnog
upitnika) te krostabulaciju odnosno podjelu prema vrsti učilišta prikazane tablicama
kontigencije koje u statistici označuju povezanost među varijablama te su kao takve temelj
daljnjoj analizi ovoga rada. U drugom dijelu, za kvalitativne odnosno kategorijalne varijable,
korištene su metode neparametrijske statistike: hi-kvadrat test kojim se provjerava statistička
značajnost razlike učestalosti pojedinih odgovora. Rezultati hi-kvadrat testova prikazani su
tablično te je prezentirana interpretacija rezultata. Za podatke mjerene na intervalnoj ili
omjernoj ljestvici statistička značajnost razlika ispitivana je t-testom za nezavisne uzorke ili
jednosmjernom analizom varijance, ovisno o broju podskupina između kojih su analizirane
134 Pitanja vezana za stavove ispitanika (u posljednjem dijelu upitnika) preuzeta su iz izvještaja Economist
Intelligence Unit (2008): The future of higher education: how technology will shape learning u kojem je dan
cjelokupni prikaz provedenog istraživanja 2008. godine na globalnoj razini i to na uzorku od 285 ispitanika od
kojih 189 ispitanika rade na području visokog obrazovanja, a čiji su rezultati istraživanja korišteni u nastavku
rada radi usporedbe s rezultatima provedenog istraživanja za potrebe ovog doktorskog rada. 135 SurveyMonkey: http://www.surveymonkey.com/
121
razlike. Leveneovim testom jednakosti varijanci ispitano je postoji li statistički značajna
razlika među varijancama razultata kako bi se provjerilo je li razultati, osim prikladne mjerne
skale zadovoljavaju preduvjet za provedbu t-testa jednakosti varijanci. Za ispitivanje odnosa
među varijablama izračunati su koeficijenti korelacije kako bi se ustanovilo postoji li
sukladnost u variranju varijabli. Za varijable koje su zadovoljavale preduvjete za
neparametrijsku metodu (nominalna i ordinalna mjerna skala) izračunat je Spearmanov
koeficijent korelacije, dok je za rezultate na intervalnoj i omjernoj ljestivici korišten
Pearsonov koeficijent korelacije. Deskriptivna statistika rezultata ukupnog uzorka te uzorka
podijeljenog prema ispitivanim nezavisnim varijablama prezentirana je tablično ili grafički.
6.4. DESKRIPTIVNA ANALIZA UKUPNOG UZORKA
Prije obrazloženja odgovora na postavljene zadatke istraživanja izračunata je
deskriptivna statistika svake pojedine varijable za cijeli uzorak. Pri tome je deskriptivna
statistika za svaku varijablu prikazana tablično uz tekstualno pojašnjenje ili grafički uz
tekstualno pojašnjene, ovisno o tome u kojoj je mjeri za ciljeve istraživanja bilo važno
slikovito prikazati podatke. Ponuđeni odgovori na istraživačka pitanja uključivali su
usporedbe između podskupina te su isti prikazani grafički i tablično (prilog 3a).
Organizacijski čimbenici su prva kategorija u anketnom upitniku. Pitanja u ovom dijelu
koncipirana su u četiri područja - vrsta visokog učilišta iz kojeg ispitanik dolazi, demografska
struktura ispitanika (spol, dob, funkcija), stručnost ispitanika i psihološki čimbenici
U sklopu ovog dijela postavljeno je i pitanje vezano za broj kolegija/modula koje
ispitanik predaje na visokom učilištu kako bi se dobila informacija o opterećenosti samog
nastavnika.
U nastavku slijedi interpretacija deskriptivne statističke analize koja opisuje izabrane
varijable ili skupine varijabli organizacijskih čimbenika na promatranom uzorku. Metode koje
se najčešće ubrajaju u skupinu deskriptivnih postupaka često se klasificiraju i kao pokazatelji
„robusne“ statistike. U ovom dijelu prikazat ću se ključne varijable organizacijskih čimbenika
upitnika tablicama frekvencija na temelju kojih su izračunati osnovni statistički parametri:
ORGANIZACIJSKI ČIMBENICI
122
minimalni rezultati mjerenja, maksimalni rezultati mjerenja te aritmetička sredina i standardna
devijacija136. Tablice deskriptivne statistike nalaze se u prilogu 3a.
*Na koliko kolegija/modula držite predavanja/seminare/vježbe?
Pitanje vezano za broj kolegija/modula koje ispitanici predaju na visokim učilištima
postavljeno je kako bi se dobila informacija o opterećenosti samog nastavnika.
Prema dobivenim podatcima večina ispitanika izvodi nastavu na 4 kolegija/modula
(23,5%) dok nešto manji postotak (18,4%) izvodi nastavu na 5 kolegija/modula. Gotovo
podjednak broj ispitanika se izjasnilo da predaje na 2 kolegija/modula (15,3%) odnosno na 3
kolegija/modula (16%). Znatno manji udio čine ispitanici koji su se izjasnili da drže nastavu
na: 7 ( 2,0 %), 8 (3,1%) i 9 (3,1%) kolegija/modula, dok se samo jedan ispitanik izjasnio da
drži nastavu na 1 kolegiju/modulu.
*Je li primjena ICT-a u nastavnom procesu uključena u strateške dokumente Vaše
ustanove?
Važnost primjene ICT-a u nastavnom procesu je neupitna. Međutim, ključna pitanja
vezana za implementaciju ICT-a u obrazovanju s kojim se suočavaju mnoga visoka učilišta na
globalnoj razini odnose se na kompetencije nastavnika, nastavne materijale, ICT opremu,
motivaciju kako studenata tako i nastavnika kao i povezivanje s drugim područjima
nacionalne politike i društveno-ekonomskog razvoja (UNESCO, 2008). Stoga bi sam proces
implementacije odnosno integracije ICT-a u nastavni proces trebao biti popraćen, bolje rečeno
podržan, i strateškim dokumentima visokog učilišta.
Slijedom navedenog, ispitanicima je postavljeno pitanje kako bi se dobila informacija je
li primjena ICT-a u nastavnom procesu uključena u strateške dokumente njihove matične
institucije. Ispitanici su se morali odlučiti za jedan od tri ponuđena modaliteta (da, ne, ne
znam).
Prema dobivenim podacima večina se ispitanika (69,4%) izjasnilo da je primjena ICT u
nastavnom procesu uključena u strateške dokumente. Međutim 26,5% ispitanika koji su se
izjasnili modalitetom ne znam predstavlja također zanimljiv podatak jer za adekvatnu
136Budući da je već u prethodnom dijelu, kod opisivanja uzorka, prikazana demografska struktura u ovom dijelu
ona se ne navodi.
123
implementaciju ICT u nastavnom procesu svi sudionici nastavnog procesa, a naročito
nastavnici, bi trebali biti ne samo upoznati nego i sudjelovati u donošenju odluka o istom.
Najmanji udio čine ispitanici (4,1%) koji su se na postavljeno pitanje izjasnili ne
odnosno koji smatraju da primjena ICT-a u nastavnom procesu nije uključena u strateške
dokumente ustanove u kojoj rade.
*STRUČNOST NASTAVNOG OSOBLJA
Kako stručnost i kompetencije nastavnika zasigurno predstavljaju ključan faktor u
širenju (prenošenju) znanja na studente ali i za samu implementaciju ICT-a u nastavnom
procesu postavljeno je pitanje u kojem su ispitanici trebali ocijeniti svoju stručnost iz područja
iz kojeg drže nastavu, informatičku pismenost i vještinu u lakoći pronalaženja informacije na
Internetu, njihova analiziranja i vrednovanja te korištenje i objavljivanja. Svaku od navedenih
kategorija ispitanici su trebali ocijeniti odgovarajućom ocjenom, od 1 do 5 pri čemu ocjena 1
predstavlja najnižu vrijednost promatranog pitanja, a ocjena 5 največu.
Po pitanju stručnosti iz područja iz kojeg se drži nastava, večina se ispitanika (54,6%)
ocijenilo s visokom ocijenom 5 dok nešto manji postotak (36,1%) promatranog uzorka čine
ispitanici koji su svoju stručnost ocijenili ocijenom 4. Od ukupnog broja anketiranih samo
jedan ispitanik je svoju stručnost iz područja iz kojeg drži nastavu ocijenio ocijenom 2 dok
ocjena 1 nije zabilježena.
Vezano za informatičku pismenost 43,9% ispitanika ocijenilo se ocijenom 5. Nešto
manji postotak (38,8%) se ocijenilo ocijenom 4 dok se 17% ispitanika ocijenilo s ocijenom 3.
Na promatranom uzroku nema zabilježenih modaliteta 1 i 2.
Kod varijable vještina u lakoći pronalaženja informacije na Internetu, njihova
analiziranja i vrednovanja te korištenje i objavljivanje 50,5% promatranog uzorka se ocijenilo
s najvišom ocijenom (5), dok se 41,2% ocijenilo s ocijenom 4. Znatno manji postotak
ispitanika (8%) se odlučilo za modalitet 3. Kao i prethodno, na promatranom uzroku nema
zabilježenih modaliteta 1 i 2.
124
*Na koji ste se način naučili koristiti računalom?
Vezano za stručnost nastavnog osoblja, a naročito za informatičku pismenost,
postavljeno je pitanje s mogućnošću višestrukog odabira kako bi se dobila informacija na koji
su se način ispitanici naučili koristiti računalom. Pitanje je uključivalo tri ponuđena odgovora
(na fakultetu kao student, samostalnim učenjem, na komercijalnom tečaju) ali je ostavljena i
mogućnost da ispitanici napišu i neki drugi način, ukoliko postoji, kategorija u pitanju nešto
drugo.
Od promatranih ispitanika njih 90,8% se naučilo koristiti računalom samostalnim
učenjem dok je svega 12,2% završilo neki od komercijalnih tečaja. Za modalitet nešto drugo
(kao što su: obvezni predmet u osnovnoj i/ili srednjoj školi, radionicama cjeloživotnog
obrazovanja te usavršavanjem na poslu) izjasnila su se 6 ispitanika.
*ECDL certifikati
ECDL137 (eng. European Computer Driving Licence) ili europska računalna diploma je
međunarodno priznati certifikat za korištenje osobnog računala, dizajniran s ciljem
uspostavljanja jedinstvene norme o osposobljenosti za korištenje osobnog računala za
poslodavce i posloprimce. Riječ je o međunarodno priznatom dokumentu o informatičkoj
pismenosti, koja značajno doprinosi povećanju produktivnosti rada i kvalitetnijem obavljanju
poslova zaposlenika na radnom mjestu.138
Sukladno spomenutom značenju ECDL certifikata, postavljeno je pitanje u kojem su se
ispitanici trebali odlučiti za jedan od šest ponuđenih odgovora (slika 12), a sve to sa svrhom
da se dobije informacija koliko njih (od promatranog uzorka) posjeduje neki od spomenutih
ECDL certifikata, odnosno koliko ih je prepoznalo značenje ove diplome139.
137 Vlada Republike Hrvatske prihvatila je ECDL za nacionalnu normu u školama i državnoj upravi te je dio
strategije "Hrvatska u 21. stoljeću - IT tehnologija" 138 ECDL: http://www.ecdl.hr/o_ecdl-u/sto_je_ecdl (24.8.2013) 139 Treba spomenuti kako se pošlo od pretpostavke da su ispitanici upoznati sa značenjem ECDL-a stoga se u
anketi nije navodilo pojašnjenje istog.
125
Slika 22. Pitanje vezano za posjedovanje ECDL certifikata
Izvor: Anketni upitnik doktorandice
Prema rezultatima provedenog istraživanja najveći udio čine ispitanici koji su se na
navedeno pitanje izjasnili da nemaju ECDL certifikat (89,2%). Znatno manji udio
predstavljaju ispitanici koji su položili svih 7 osnovnih modula (6,5%) dok u promatranom
uzorku samo 3,2% ispitanika se izjasnilo da ima nekoliko modula iz osnovnog paketa.
Najmanji udio čine ispitanici koji su položili 4 modula ekspertnog paketa (1,1%).
Ovi rezultati su i očekivani ako se uzmu u obzir odgovori na prethodno pitanje odnosno
podatak da većina ispitanika nema završen niti jedan komercijalni tečaj.
*VRSTA I DOSTUPNOST DIGITALNIH NASTAVNIH MATERIJALA (DNM)
Digitalni nastavni materijali predstavljaju važno uporište za transformaciju
tradicionalnog sustava visokog obrazovanja u okruženje za cjeloživotno obrazovanje budući
da omogućavaju i olakšavaju pristup te korištenje znanja. Kao što je već spomenuto u
poglavlju 5 digitalni nastavni materijali se mogu promatrati kao kreativna suradnja stvaranja
digitalnog sadržaja potičući pri tom razmjenu i zajedničku proizvodnju informacija, ideja,
mišljenja i znanja uz pomoć primjene participativne web tehnologije (Web 2.0, društvene
mreže, wiki…), a sve to u funkciji poboljšanja kvalitete i stvaranja inovativnog obrazovanja
(primjerice forumi i recenzije udžbenika). Njihova važnost prepoznata je i u akademskoj i u
poslovnoj javnosti, čemu svjedoči sve veći interes i broj istraživača u ovom području, ali i sve
veće zanimanje akademske i poslovne javnosti za implementaciju elektroničkih nastavnih
materijala za obrazovanje u digitalnom okruženju kao i niz pokrenutih projekata (UNESCO,
OECD, MIT, CARNet, Steve Wheeler, Carmen Holotescu, David Kirkpatrick, Jadranka
Lasić-Lazić i sur,…). Shodno navedenom, postavljeno je pitanje (s mogućnošću višestrukog
odabira) kako bi se dobila informacija o vrsti digitalnih nastavnih materijala koje pripremaju
126
nastavnici u visokim učilištima na području Republike Hrvatske te su izračunate frekvencije
za svaku pojedinu vrstu DNM (prilog 3).
U promatranom uzorku najzastupljeniju vrstu digitalnih nastavnih materijala koje
pripremaju nastavnici (98%) su obični dokumenti (doc.,pdf.,prezentacije i sl.) potom slijede
slike, crteži, dijagrami i ostale vrste grafika (73,5%) dok najmanje zastupljenu kategoriju
predstavljaju webinari (5,1%).
Vezano za digitalne nastavne materijale (recenzirani udžbenik140, knjiga ili skripta) i
uvažavajući trend dijeljenja obrazovnih resursa (ili otvorenih obrazovnih resursa) postavljeno
je pitanje o dostupnosti digitalnih nastavnih materijala (DNM) koje pripremaju nastavnici na
hrvatskim visokim učilištima. Ispitanici su trebali odabrati odnosno opredijeliti se za samo
jedan od ponuđenih odgovora (ponuđeni odgovori u pitanju su bili: javno dostupni, s
ograničenim pristupom i nemam recenzirane digitalne nastavne materijale).
Prema dobivenim podacima više od polovine ispitanika (55,1%) nema recenzirane
digitalne nastavne materijale dok se gotovo dvostruko manji udio ispitanika (29,6%) izjasnilo
da su njihovi recenzirani digitalni nastavni materijali s ograničenim pristupom. Najmanji udio
(15,3%) promatranog uzorka čine ispitanici koji svoje recenzirane digitalne nastavne
materijale daju široj javnosti odnosno javno su dostupni.
Ako se uzme u obzir podatak da najzastupljeniju kategoriju ispitanika predstavljaju
predavači te asistenti koji prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju
(NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07,45/09, 63/11, 94/13, 139/13) kao i prema
Odluci o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u
nastavna zvanja koje propisuje Rektorski zbor za sveučilište odnosno Viječe veleučilišta i
visokoh škola ne trebaju imati recenzirani nastavni materijal ovi podatci su očekivani.
Međutim, ako se uzme u obzir činjenica da nije rijedak slučaj kako asistenti, koji čine gotovo
jednu četvrtinu promatranog uzorka, surađuju sa svojim mentorima u kreiranju nastavnih
materijala kao i činjenica o dostupnosti ICT te dobne strukture ispitanika ovi podatci dovode
do zaključka da svijest o spomenutom globalnom trendu još uvijek nije u zadovoljavajučoj
mjeri razvijena.
140 Treba spomenuti kako prema Privilniku o izdavačkoj djelatnosti nekih visokih učilišta pod udžbenikom se,
između ostalog, podrazumijevaju i autorizirana predavanja (handouti).
127
*PSIHOLOŠKI ČIMBENICI
Model prihvaćanja tehnologije (eng. Technology Acceptance Model – TAM)141 kojeg
je ponudio Fred D. Davis 1985. godine u svojoj doktorskoj disertaciji jedan je od opće
prihvaćenih modela prema kojem postoje dva glavna faktora za kreiranje stava prema
korištenju odnosno prihvaćanju i uporabi IT, a to su: percepcija o lakoći korištenja (ili
očekivana lakoća korištenja. Ona podrazumijeva stupanj vjerovanja pojedinca da će moći
koristiti IT bez povećanog fizičkog ili mentalnog napora, a da će proizvesti korisnost
(poboljšati svoj rad unutar organizacijskog konteksta). Percipirana lakoća korištenja i
percipirana korisnost primjene predstavljaju „stupanj“ vjerovanja do kojeg korisnik očekuje
da ciljni sustav ne predstavlja nikakav napor i da će korištenjem IT-a povećati svoj radni
učinak služeći se određenim sustavom aplikacija (Badurina, 2010:45, prema Davis, 1985:81,
Sigala, 2002 prema Davis i sur., 1989., str. 985, Chuttur, ns.). Spomenuti autori, ali i mnogi
drugi koji se bave ovim područjem (primjerice Ma, Andersson, Streith (2005), Sadaf, Newby,
Ertmer (2012), Saeed, Sinnappan, Sadaf, Newby, Ertmer (2012)) su ukazali da očekivana
korisnost i lakoća korištenja predstavljaju značajne faktore koji utječu na namjeru samog
nastavnika da koristi tehnologiju u nastavnom procesu. Međutim, treba istaknuti da su u ovim
studijama autori spomenuti model primjenili u različitim kontekstima, primjerice Sigala je
koristila TAM model za identifikaciju čimbenika koji određuju prihvaćanje i razinu korištenja
internetskih alata (odnosno WWW-a, email i online foruma) u nastavi turizma i ugostiteljstva,
Badurina za prihvaćanje e-sustava na Filozofskom fakultetu u Osijeku, Sadaf, Newby i
Ertmer kao i Saeed i Sinnappan za identifikaciju čimbenika koji utječu na namjeru korištenja
web 2.0 tehnologije (odnosno wiki-a, blogova, podcastinga, društvenih mreža) u nastavnom
procesu.
Shodno navedenom, psihološki čimbenici predstavljaju četvrtu kategoriju pitanja u
ovom dijelu anketnog upitnika u okviru kojeg je postavljeno 13 ponuđenih tvrdnji vezanih za
lakoću korištenja i korisnosti ICT-a (prilog 3). Ispitanici su trebali za svaku ponuđenu tvrdnju
odabrati odgovarajući modalitet (ponuđeni modaliteti su bili: ne slažem se, djelomično se
slažem, slažem se i ne znam).
Prema dobivenim podacima ispitanici pokazuju najviši stupanj slaganja sa sljedećim
tvrdnjama: Smatram da se uporabom ICT može poboljšati/unaprijediti kvaliteta nastave
(84,54%); Internet je dragocjen izvor za prikupljanje informacija i alat za širenje informacija
141 Više o tome u: Davis, F. D. J.(1985): A Technology Acceptane Model for Empirically Testing New End-User
Information Systems. Theory and Results : PhD Thesis. Cambridge: Massachusetts Institute of Technology
128
(86,60%); Internet omogućuje brže/jednostavnije prikupljanje informacija od drugih izvora
informacija (87,63%).
Nešto manji stupanj slaganja (modalitet „djelomično se slažem“) zabilježeno je za
tvrdnju Za korištenje Interneta i ICT u unapređenju nastave potrebno je opsežno informatičko
znanje (46,39%), dok se za modalitet „ne slažem se“ najveći broj ispitanika odlučilo kod
tvrdnji Ne znam gdje pronaći relevantne informacijske/obrazovne web adrese (72,92%);
Smatram da je uporaba računala u nastavi potrebna pretežno kod informatičkih kolegija
(70,83%); Smatram da na Internetu gubim previše vremena tražeći informaciju koja mi je
potrebna zbog toga što smatram da nisam u tome dovoljno vješt/obučen (73,95%).
*Koliko često upućujete svoje studente na wiki knjige (wikibooks), wikiversity i sl.?
Wikibooks i Wikiversity jedan su od primjera web stranica na kojima svatko može
dodavati, mijenjati i međusobno povezivati sadržaje. Wiki knjige142 su knjige otvorenog
sadržaja koje može svatko uređivati dok Wikiversity143 predstavlja zajednicu učenja,
orijentiranu na nastavne resurse sa svrhom njihova korištenja na svim razinama obrazovanja
(od predškolskog do visokoškolskog obrazovanja, uključujući i stručno osposobljavanje te
informalno učenje). Prema Sadaf, Newby, Ertmer (2012)144 wikii imaju brojne pedagoške
prednosti. Tako primjerice prema istraživanju koje su proveli većina nastavnika (njih 181 ili
63,3%) za wikii smatra da poboljšava odnosno unaprijeđuje studentovo učenje. Nešto manji
broj ispitanika (njih 140 ili 49%) smatra da wiki pozitivno utječe na ishode učenja. Gotovo
podjednak postotak ispitanika smatra kao najvažniju pedagošku prednost njegovu
jednostavnost korištenja/dijeljenja sadržaja (38,1%) te razvijenje kritičkog razmišljanja kroz
suradničko učenje (37,8%).
Shodno navedenom, postavljeno je pitanje Koliko često upućujete svoje studente na
wiki knjige (wikibooks), wikiversity i sl.? s ciljem da se dobije informacija odnosno
predodžba o tome u jesu li (i u kojoj mjeri) hrvatski nastavnici svjesni uloge i potencijala
novih virtualnih okruženja u kreiranju vlastitog znanja. Valja spomenuti da postoji i hrvatska
inačica Wikibooks- Wikiknjige.
142 WIKIBOOKS: http://en.wikibooks.org/wiki/Main_Page (17.9.2013) 143 WIKIVERSITY: http://en.wikiversity.org/wiki/Wikiversity:Main_Page (17.9.2013) 144 Više o istraživanju vidjeti u: Sadaf, A., Newby,J.,T.,Ertmer, A.,P., (2012): Exploring Factors that Predict
Preservice Teachers'Intentions to Use Web 2.0 Technologies Using Decomposed Theory of Planned Behavior,
Journal of Research on Technology in Education, Volume 45, Number 2, ISTE (International Society for
Technology in Education
129
Prema dobivenim podatcima nešto manje od polovine ispitanika, njih 46,9%, se
izjasnilo da rijetko ili ponekad upućuje studente na wikiknjige, wikiversity i sl., dok se njih
38,8% izjasnilo modalitetom nikada. Najmanji udio čine ispitanici, njih 14,3%, koji su se
izjasnili da često/ vrlo često upućuje studente na wikiknjige, wikiversity i sl. Iz navedenog se
može zakljućiti da potencijal ovih novih virtualnih okruženja u kreiranju vlastitog znanja uz
pomoć raznovrsnih resursa na promatranom uzorku je još uvijek samo na razini
samoinicijative pojedinaca.
B. TEHNOLOŠKI ČIMBENICI
Tehnološki čimbenici su druga kategorija u anketnom upitniku. Pitanja u ovom dijelu
odnose se na raspoloživost infrastukture u okviru koje su postavljena pitanja vezana za
dostupnost i kvalitetu ICT-a te razlozi i učestalost korištenja Interneta od strane ispitanika. U
ovom dijelu prikazana je deskriptivna statistička analiza ključnih varijabli tehnoloških
čimbenika upitnika.
*DOSTUPNOST I KVALITETA INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKE
TEHNOLOGIJE (ICT) U VISOKIM UČILIŠTIMA (VU) REPUBLIKE
HRVATSKE
Dostupnost i kvaliteta informacijsko-komunikacijske tehnologije u visokim učilištima
kao i stav odnosno zadovoljstvo pojedinca (nastavnika) o istom zasigurno predstavljaju
ključne faktore implementacije ICT-a u nastavnom procesu. U tu svrhu postavljeno je pitanje
o stavovima ispitanika o dostupnosti i kvaliteti računalne opreme u visokim učilištima s
(odgovarajućim) tvrdnjama za koje su ispitanici trebali odabrati jedan odgovarajući modalitet
(ne slažem se, djelomično se slažem, slažem se i ne znam). Prikaz raspodjele ispitanika
prema odgovoru na ponuđene tvrdnje dan je u tablici 10 (prilog 3a).
Po pitanju postojanja koordinirane nabave opreme (hardware i software) u visokom
učilištu u kojem rade, 44% ispitanika smatra da postoji koordinirana nabava opreme dok se
djelomično slažu s navedenom tvrdnjom 28% ispitanika. Nadalje, od ukupnog broja
promatranog uzorka njih 15% se odlučilo za modalitet „ne znam“ dok se nešto najmanji udio
(njih 12%) nije složilo sa navedenom tvrdnjom (modalitet „ne slažem se“).
130
Sa tvrdnjom Računalna opremljenost mog učilišta potpuno odgovara potrebama
održavanja i pripreme nastave se složilo 47% ispitanika. Nešto manji udio promatranog
uzorka (njih 40%) se opredijelilo za modalitet „djelomično se slažem“ dok 8% ispitanika
smatra da računalna opremljenost učilišta u kojem rade ne odgovara potpuno potrebama i
pripremi nastave (modalitet „ne slažem se“). Najmanji broj promatranog uzorka (njih 3%)
opredijelilo se za modalitet „ne znam“.
Na tvrdnju Računalna oprema na mom učilištu je uglavnom zastarjela većina se
ispitanika (njih 75%) nije složila. Znatno manji broj (njih 18%) se opredijelilo za modalitet
„djelomično se slažem“ dok se 5% ispitanika složilo sa navedenom tvrdnjom. Najmanji broj
ispitanika (njih 2%) se opredijelilo za modalitet „ne znam“.
*Koju informacijsko- komunikacijsku tehnologiju koristite?
Kako bi se dobila informacija s kojom ICT tehnologijom nastavnici u visokim
učilištima raspolažu i koriste, postavljano je pitanje s mogućnošću višestrukog odgovora te su
izračunate frekvencije za svaku pojedinu vrstu (tablica 11., prilog 3a).
U promatranom uzorku najzastupljeniju kategoriju ICT-a koju koriste nastavnici čine
prijenosno računalo (88,8%) te osobno računalo (71,4%). 39,8% ispitanika koristi tzv.
smarthphone dok znatno manji postotak koristi tablet računalo (17,3%). Ništa od navedenog
izjasnilo se 1% nastavnika, a odgovor „nešto drugo“ nije zabilježen.
*Koliko ste zadovoljni s kvalitetom pristupa Internetu u Vašoj ustanovi?
Da bi se ICT mogla adekvatno implementirati i koristiti u nastavnom procesu
neophodno je da kvaliteta pristupa Internetu bude na zadovoljavajućoj razini. Kako su
nastavnici glavni mediji za integraciju odnosno implementaciju ICT-a u nastavnom procesu
postavljeno je pitanje u kojem su ispitanici trebali ocijeniti odgovarajućim modalitetom (od 1
–vrlo nezadovoljan do 5-vrlo zadovoljan) svoje zadovoljstvo s kvalitetom pristupa Internetu u
ustanovi u kojoj rade. Tablični prikazi frekvencija varijable IU prikazani su u tablici 12,
prilog 3a.
Prema dobivenim podatcima 92% anketiranih je srednje do vrlo zadovoljno kvalitetom
pristupa Internetu u ustanovi u kojoj rade dok je svega 8, 2 % nezadovoljno do vrlo
nezadovoljno.
131
b) UČESTALOST KORIŠTENJA INTERNETA
U okviru ovog dijela ankete da bi se dobila spoznaja o učestalosti korištenja Interneta
od strane nastavnika u visokim učilištima, postavljena su pitanja koja se odnose na samu
učestalost, ali i vrijeme aktivnog korištenja Interneta te vrstu medija s kojih nastavnici
najčešće pristupaju istom. Dobiveni rezultati prikazani su u nastavku teksta.
*Koliko često koristite Internet?
Kako bi se dobila informacija koliko često nastavnici koriste Internet postavljeno je
pitanje u kojem su se ispitanici trebali odlučiti za samo jedan od ponuđenih modaliteta
(ponuđeni modaliteti su bili: više puta dnevno, jednom dnevno, jednom tjedno, više puta
tjedno, nekoliko puta mjesečno ili rjeđe). Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na
postavljeno pitanje dan je u tablici 13., prilog 3a.
Prema dobivenim rezultatima, 99% nastavnika se izjasnilo da Internet koriste više puta
tjedno dok ostali modaliteti (više puta dnevno, jednom dnevno, jednom tjedno, nekoliko puta
mjesečno ili rjeđe) nisu zabilježeni.
*Koliko tjedno aktivno koristite Internet?
Ovo pitanje se nadovezuje na prethodno s ciljem da se dođe do spoznaje koliko zapravo
svog vremena nastavnici koriste u aktivnom korištenju Interneta. U tu svrhu postavljeno je
pitanje sa sljedećim modalitetima: manje od 1 sat, 2-3 sata, 4-5 sati i više od 6 sati. Ispitanici
su se mogli odlučiti za samo jedan od ponuđenih modaliteta.
U promatranom uzorku večina ispitanika (70,1%) se izjasnilo da više od 6 sati tjedno
aktivno koriste Internet. Podjednak udio (14,4%) čine ispitanici koji su se izjasnili da aktivno
koristi Internet 4-5-sati tjedno odnosno 2-3 sata. Samo 1% ispitanika od ukupno promatranog
uzorka se izjasnilo da manje od 1 sat tjedno aktivno koristi Internet.
Međutim, ako se uzme u obzir dobna struktura anketiranih nastavnika koji večinom
spadaju u dobnu skupinu do 40 godina, rezultati su i očekivani.
132
*Kad najčešće koristite Internet?
Iz prethodnih rezultata je vidljivo da većina nastavnika provodi više od 6 sati svog
vremena aktivno koristeći Internet. Vezano za navedeno, postavljeno je pitanje kako bi se
dobila informacija u koje vrijeme obično nastavnici koriste Internet (za vrijeme radnog
vremena145 ili u svoje slobodno vrijeme). Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na
postavljeno pitanje dan je u tablici 15, prilog 3a .
Većina anketiranih najčešće koristi Internet za vrijeme radnog vremena (69,1%), a
gotovo dvostruko manji postotak promatranog uzorka (30,9%) se izjasnilo da najčešće koristi
Internet u slobodno vrijeme.
Naime, prema podacima Gfk Croatia146 na području Republike Hrvatske najveći
postotak ispitanika najčešće koristi Internet od kuće (87%), a samo 10% na poslu. Međutim,
kako u provedenom istraživanju nije jasan radni status korisnika Interneta ne može se sa
sigurnošću konstatirati da se ova populacija znatno razlikuje od opće populacije ljudi njihovih
godina u Republici Hrvatskoj.
*Najčešće pristupam na Internet putem:
S namjerom da se dobije informacija o najčešće korištenom mediju za pristupanje
Internetu postavljeno je pitanje u kojem su ispitanici trebali odabrati samo jedan od ponuđenih
odgovora (prijenosnog računala, PC (osobnog računala), tablet računala, Smartphone (PDA),
ali je ostavljena i mogućnost da napišu i nešto drugo, ukoliko koriste. Dobiveni rezultati
prikazani su u nastavku teksta.
Od ukupno promatranog uzorka najveći udio čine nastavnici koji na Internet najčešće
pristupaju putem prijenosnog računala (52,6%). Nešto manji postotak čine nastavnici koji na
Internet najčešće pristupaju putem PC (41,2%),a znatno manji postotak (svega 5,2%) čine
145 Prema čl.19 Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, donešenog 22. listopada 2010. godine,
obveze zaposlenika u redovnom radnom vremenu u ustanovama utvrđuju se u okviru 40-satnog radnog tjedna
(puno radno vrijeme). Međutim, ovisno o internoj politici ustanove, nastavnici mogu (veći ili manji) dio svog
radnog vremena provesti izvan ustanove, primjerice raditi od kuće zbog čega se ovdje nije dao naglasak mjesta
pristupanja nego vremena korištenja interneta. 146 Istraživanje je provedeno u prosincu 2011. godine na reprezentativnom uzorku građana starijih od 15 godine
(n=1000) putem osobne ankete u kućanstvu. Među ispitanicima najveći postotak (96%) predstavljali su ispitanici
pripadnici dobne strukture 15-24, nešto manje pripadnici dobne strukture 25-34 (87%) te 35-44 (njih 84%).
Najmanju skupinu predstavljali su ispitanici dobne strukture 65+ (9%). Rezultati istraživanja dostupni su na:
http://www.gfk.hr/public_relations/press/press_articles/005364/index.hr.html.
133
nastavnici koji putem svojih smartphone (PDA) najčešće pristupaju Internetu. Modalitet nešto
drugo nije zabilježen.
C. KOMUNIKACIJSKI ČIMBENICI
.
Komunikacijski čimbenici su treća kategorija u anketnom upitniku. Pitanja u ovom
dijelu odnose se na vrstu participativne web tehnologije koju koriste nastavnici visokih
učilišta u Republici Hrvatskoj u okviru kojeg su postavljena pitanja vezana za vrstu i
učestalost korištenja web tehnologije, općenito, ali i u samom nastavnom procesu. U nastavku
slijedi deskriptivna statistička analiza ključnih varijabli komunikacijskih čimbenika.
*Koliko često koristite Internet za navedene svrhe?
S namjerom da se dobije informacija o vrsti participativne web tehnologije koju koriste
nastavnici prvobitno je postavljeno pitanje o učestalosti korištenja Interneta u odgovarajuće
svrhe. Svaku navedenu svrhu ispitanici su trebali ocjeniti odgovarajučim modalitetom od 1 što
znači nikad do 5 što znači vrlo često. Za svaku od istraživanih čestica izračunate su
aritmetička sredina i standardna devijacija (tablica 17, prilog 3a).
Uzimajući u obzir kriterij da odgovori 1 (nikada) i 2 (rijetko) predstavljaju nisku
pretpostavljenu vrijednost, a odgovor 3 (ponekad) srednju te odgovori 4 (često) i 5 (vrlo
često) visoku, prema dobivenim rezultatima većina anketiranih koristi Internet najčešće u
svrhe slanja email poruka (M= 4,84; SD= 0,445), znanstveno istraživački rad (M= 4,17;
SD=0,952) te prikupljanje materijala za pripremu nastave (M=4,06; SD= 0,927) što je
očekivano s obzirom na to da se radi o populaciji koja radi u nastavi i bavi se
znanstvenoistraživačkim radom, a email je još uvijek jedan od najšire korištenih načina
komunikacije. Također, ispitanici su se izjasnili da gotovo često koriste Internet i u svrhu
informiranja o dnevnim događajima (M= 3,96 i SD= 1,075), eBankarstva (M=3,82 i SD=
1,305) te ponekad za download programa i aplikacije (M= 3,14 i SD= 1,072).
Međutim, dobiveni podaci pokazuju i da ispitanici rijetko koriste Internet u svrhu
objave udžbenika (M=2,18; SD=1,32437) te sudjelovanje na web konferencijama (M=2,10;
SD=1,14) dok najrjeđe koriste u svrhe igranja i skidanja igrica (M=1,49; SD= 0,886) te
čitanja i pisanja blogova (M= 1,85; SD= 1,056).
134
Ovi podaci ne razlikuju se znatno od prijašnjih provedenih istraživanja na području
Republike Hrvatske. Naime, prema rezultatima istraživanja za koje svrhe nastavnici (n=100) i
studenti (n=268) hrvatskih sveučilišta koriste Internet, objavljenih na blogu Marije Matešić u
Informatologiji 26.6.2009., najveći postotak nastavnika (95%) koristi Internet za slanje emaila
te u svrhu obrazovanja (68%), a dva puta manje u odnosu na studenate koriste Internet za
komunikaciju (36%) i preuzimanje i pregledavanje audio i video sadržaja (35%). Što se tiče
studenata, najveći postotak (82,09%) koristi Internet za slanje emaila. Na drugom mjestu
studenti u gotovo jednakom postotku koriste Internet u svrhu obrazovanja (77,61%),
komunikacije i dijeljenja mišljenja te preuzimanja (75,37%) i pregledavanja audio i video
sadržaja (75,37%).147
Nadalje, prema istraživanju iz 2006. godine najčešći razlozi korištenja Interneta od
strane nastavnika su pisanje i slanje emaila (94,8%), zatim za znanstvenoistraživački rad
(67,2%) te za pripremu i izvođenje nastave (65,6%). Slično istraživanje je provela Marianna
Sigala (2002) na uzorku od 82 ispitanika s ciljem da se dođe do spoznaje u koje svrhe
nastavnici najčešće koriste internetske alate odnosno www i elektroničke diskusijske grupe.
Dobiveni rezultati pokazali su da nastavnici najviše koriste internetske alate za unaprjeđenje
nastavnog materijala (traženje članaka, prikupljanje podataka o djelatnosti i objavljivanje
bilježaka s predavanja)148.
Općenito, ako se usporede dobiveni podaci sa najnovijim istraživanjima koje je proveo
DZS prema kojima pojedinci u Republici Hrvatskoj najčešće upotrebljavaju Internet za
prikupljanje informacija (o proizvodima i uslugama) (84%), korištenje emaila (78%), čitanje
dnevnih novosti i časopisa (85%) te relativno nizak udio uporabe usluga eBankarstva može se
zaključiti da kod promatrane populacije (uzimajući u obzir dobnu strukturu) nema značajnih
odstupanja od hrvatskog prosjeka149.
147 Marija Matešić: Za što se koristi Internet?, dostupno na: http://www.informatologija.net/blog/1466-za-sto-se-
koristi-internet/ (29.10.2013.) 148 Više o istraživanju vidjeti u: Sigala, M., (2002):Internet kao dopuna i pomoć u nastavi turizma i
ugostiteljstva: europska iskustva, CARNet-Časopis Edupoint, godište II| broj 7 | Zagreb | 21.6.2002. | ISSN
1333-5987 149 DZS: Uporaba informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) u kućanstvima i kod pojedinaca u 2012.,
prvi rezultati, ISSN 1330-0350, objavljeno 3. prosinca 2012., Zagreb.; dostupno na:
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/02-03-02_01_2012.htm (29.11.2013)
135
*Koliko često koristite za vrijeme nastave blogove, wiki, podcast, webcast, online
predavanja, društvene mreže, tekstualne poruke/obavijesti, softver namijenjen za
suradnju/kolaboraciju, upravljanje dokumentima
Prema Cisco Systemsu komunikacija, suradnja i interakcija predstavljaju temelje
suvremenog obrazovanja. Sadaf, Newby i Ertmer (2012). navode kako su web 2.0 tehnologije
(poput wikia, blogova, društvenih mreža itd.) postale istaknute u obrazovanju iz nekoliko
razloga među kojima su potrebe da studenti razviju vještine neophodne za 21. st. te zbog svoje
potencijalne vrijednosti u samom procesu poučavanja i učenja budući da one omogućuju nove
načine suradnje, interakcije, komunikacije, kao i mogućnost surađivanja u kreiranju sadržaja
te dijeljenja ideja i znanja Također, koristeći web 2.0 studenti više nisu pasivni primatelji
informacije nego aktivno surađuju u stvaranju znanja putem razmjene informacija i iskustva
(Orehovacki, Bubas, Konecki, 2009). Nelson, Christopher i Mims (2009) smatraju da web
2.0 tehnologija podupire kreativni i kolektivni doprinos te da učenje ima smisla kada su
studenti sukreatori i kada razvijaju svoje vlastito znanje.
Međutim razvoj i primjena participativne web tehnologije u nastavi zahtijevaju nove
načine rada isto kao i inovativnu i produktivnu primjenu znanja. Budući da se neke od njih
već neko vrijeme koriste u obrazovanju (poput podcast, webcast i bloga) postavljeno je
pitanje kako bi se dobila informacija koliko često ispitanici koriste u nastavnom procesu:
blogove, wiki, podcast, webcast, online predavanja, društvene mreže, tekstualne
poruke/obavijesti, softver namijenjen za suradnju/kolaboraciju, upravljanje dokumentima.
Svaku varijablu ispitanici su trebali ocijeniti jednim od ponuđenih modaliteta (od modaliteta
1- nikada do modaliteta 5-vrlo često). Također, ispitanicima je ostavljena mogućnost da
napišu i nešto drugo ukoliko koriste. Deskriptivna statistika navedenih varijabli prikazana je u
tablici 18, prilog 3a.
Uzimajući u obzir kriterij da odgovori 1 (nikada) i 2 (rijetko) predstavljaju nisku
pretpostavljenu vrijednost, a odgovor 3 (ponekad) srednju te odgovori 4 (često) i 5 (vrlo
često) visoku, prema dobivenim rezultatima vidljivo je da u prosjeku nastavnici uglavnom
koriste za vrijeme nastave slike, crteže, dijagrame i ostale vrste grafika sa prosječnom
vrijednosti nešto iznad 3,00 (M=3,43; SD= 1,271) dok animacije i simulacije koriste nešto
rjeđe (M=2,65; SD=1,316) kao i javno dostupne PPT prezentacije (M=2,83; SD=1,252).
Također zabilježena su dva odgovora pod modalitetom „nešto drugo“- 1 ispitanik koristi i
baze podataka (članci, stručne informacije), a 1 video materijale. Međutim, ako se pogledaju
136
prosječne vrijednosti korištenja participativne web tehnologije poput podcast, webcast,wiki i
bloga (podcast: M=1,36; SD= 0,811; webcast M=1,48; SD=0,895; wiki:M=1,74;SD=1,103 te
blog: M=1,29; SD=0,666) koje zahtijevaju nove načine rada kao i inovativnu i produktivnu
primjenu znanja ovi podaci upučuju na zaključak kako praksa korištenja spomenute
participativne web tehnologije za vrijeme nastave još uvijek nije saživjela.
Uspoređujući ove podatke s podacima istraživanja koje su provele Gligora Marković,
Rauker Koch i Frančić (2012) prema kojima nastavnici najčešće koriste PPT prezentacije
(89,58%), zatim audio i video sadržaje (68,75%) može se zaključiti da se popularnost
korištenja PPT prezentacija u nastavnom procesu nije znatno promjenila. Međutim, valja
napomenuti da su se nastavnici u spomenutom istraživanju izrazili vrlo pozitivno za alate 2.0
(njih 61,46% planira koristiti interaktivne prezentacije, razmjenu audio i video sadržaja
57,29%, wiki 44,79%, razmjenu fotografija 43,75%, online bilješke 35,42%, LMS
35,42%, društvene mreže 34,38% i blog 19,79%).150
Nastavno na prethodno pitanje, postavljeno je pitanje kako bi se dobila informacija
koliko često u nastavnom procesu (općenito) nastavnici koriste web 2.0 (blogove, wikii,
podcast, webcast, online predavanja, društvene mreže, tekstualne poruke/obavijesti, softver
namijenjen za suradnju/kolaboraciju, upravljanje dokumentima). Također, ispitanicima je
ostavljena mogućnost da napišu i nešto drugo ukoliko koriste. Deskriptivna statistika razlika
u odgovorima ispitanika prikazana je u nastavku teksta.
Kao i kod prethodnih pitanja, uzimajući u obzir kriterij da odgovori 4 i 5 predstavljaju
najveću pretpostavljenu vrijednost, odgovor 3 srednju, a odgovori 1 i 2 najmanju, prema
dobivenim podatcima ispitanici su se izjasnili da u prosjeku uglavnom koriste tekstualne
poruke/obavijesti u nastavnom procesu (općenito) s prosječnom vrijednošću nešto iznad 3
(M=3,3125; SD=1,27579) te upravljanje dokumentima s prosječnom vrijednošću nešto
manjom od 3 (MD=2,88; SD=1,319). Softwar namijenjenog za suradnju/kolaboraciju u
nastavnom procesu (MD=2,3112; SD=1,294) te online predavanja (M=2,39; SD=1,169)
ispitanici koriste rijetko u svom nastavnom procesu (općenito). Također, prema dobivenim
podacima većina ispitanika nikada ne koristi u nastavnom procesu (općenito) blogove
(M=1,48; SD=0,889), wikii (M=1,99; SD=0,889), podcast (M=1,58; SD= 0,933), webcast
(M=1,55; SD= 0,875) te društvene mreže (M=1,78; SD=1,049), što opet upučuje na zaključak
kao i u prethodnom pitanju kako praksa korištenja ove participativne web tehnologije u
nastavnom procesu općenito još uvijek nije saživjela odnosno njene potencijalne vrijednosti
150 CARNet: e-obrazovanje, Koristimo li i koliko web 2.0 alateu nastavi; objavljeno 1.lipnja 2012; dostupno na:
http://e-obrazovanje.carnet.hr/koristimo-li-i-koliko-web-2-0-alate-u-nastavi/
137
koje omogućuju nove načine suradnje, interakcije, komunikacije, kao i mogućnost surađivanja
u kreiranju sadržaja te dijeljenja ideja i znanja u samom procesu poučavanja i učenja su još
uvijek neiskorištene.
Usporedbe radi, prema istraživanju koje je proveo Economist Intelligence Unit 2008.
godine na uzorku od 189 ispitanika koji dolaze iz područja visokog obrazovanja, većina
ispitanika koristi online predavanja (71%), tekstualne poruke/obavijesti (66%) te upravljanje
dokumentima (66%) u nastavnom procesu. Software namjenjen za suradnju/kolaboraciju
koristi 59% ispitanika, dok nešto manji postotak (56%) koristi društvene mreže. Podcast u
nastavnom procesu koristi 53% ispitanika dok najmanji postotak ispitanika se izjasnilo da
koristi blogove (44%) i wiki (41%).
Ako se usporede prikupljeni podaci sa podacima Economist Intelligence Unit može se
zaključiti da primjena web alata u nastavnom procesu još uvijek nije (u dovoljnoj mjeri)
prepoznata, a samim time i korištena od stane nastavnika.
*Koje od navedenih usluga računarstva u oblaku (eng. Cloud Computing) koristite:
Računarstvo u oblaku nudi širok raspon rješenja, a s obzirom na njegove prednosti i
mogućnosti opisane u poglavlju 3.7.3. postavljeno je pitanje (s mogućnošću višestrukog
odgovora) s ciljem da se dobije informacija koliko nastavnika je prepoznalo prednosti i
mogućnosti računarstva u oblaku odnosno koje usluge računarstva u oblaku koriste.
Po pitanju korištenja usluga računarstva u oblaku gotovo podjednak postotak
promatranog uzorka koristi Google Apps (28%) i Dropbox (29%) te SkyDrive koji koristi
14% ispitanika. 26% ispitanika ne koristi usluge računarstva u oblaku dok se 3% promatranog
uzorka izjasnilo da koriste nešto drugo (pri čemu je zabilježen po jedan odgovor za BitBucket,
SugarSync, iCloud te nisam sigurna da znam o čemu se radi).
*Koje od navedenih sustava za online učenje koristite?
Moodle, Loomen i Merlin sustavi su za online učenje koje nudi CARNet besplatno svim
članovima akademske i školske zajednice. Dakle, riječ je o sustavima otvorenog kôda
namijenjen izradi elektroničkih obrazovnih sadržaja te održavanju nastave na daljinu
(CARNet). S obirom da je riječ o besplatnim uslugama namjenjenim izradi elektroničkih
138
obrazovnih sadržaja, postavljeno je pitanje kako bi se dobila informacija koje sustave za
online učenje koriste članovi akademske zajednice odnosno nastavnici u Republici Hrvatskoj.
Najveći postotak ispitanika ne koristi niti jedan sustav za online učenje (43,8%) dok
među ispitanicima koji koriste, najveći postotak (42,7%) koristi sustav za online učenje
Moodle, nakon kojeg slijedi Merlin (12,5%) te Loomen (1%).
*Koristi li vaša institucija ISVU?
ISVU (Informacijski Sustav Visokih Učilišta) je projekt Ministarstva znanosti,
obrazovanja i sporta pokrenut sredinom 2000. godine u sklopu programa informatizacije
visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. ISVU nudi svojim korisnicima mnoge mogućnosti,
primjerice studentima daje mogućnost prijave i odjave ispita putem Interneta, obavijesti o
ispitima putem emaila, dobivanje potvrda izvan radnog vremena studentske referade te upis
godine bez čekanja u redu dok nastavnicima daje mogućnost uređivanja tjednog plana nastave
za predavanja i vježbe, opisivanje podataka o predmetu kao što su sadržaj i popis literature,
pregled podataka o ispitnim rokovima i statusima studenata kao i evidenciju podataka vezanih
uz završetak studija. Također, visokim učilištima daje mogućnost besplatnog informacijskog
sustava, besplatnu edukaciju za korištenje sustava, tehničku potporu i stalnu brigu o
ispravnom radu sustava koju osigurava Srce, ad-hoc izvještaje o uspješnosti studenata,
prolaznosti na ispitima, pregledavanje unesenih podataka po određenim kriterijima
(primjerice 10% najboljih studenata, prosjek ocjena na ispitnim roku…), omogućuje izradu
odgovarajućih izvještaja, manju opterećenost studentske referade te izradu rasporeda sati.151
Shodno navedenom postavljeno je pitanje s ciljem da se dobije informacija o tome
koriste li visoka učilišta (promatrano njih 14) spomenuti informacijski sustav, a u kojem su se
ispitanici trebali odlučiti za samo jedan od sljedećih modaliteta: da, ne i priprema se. U
nastavku slijedi tablični prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje „Koristi li
vaša institucija ISVU?“. Od ukupno promatranog uzorka (N=98) dvoje se ispitanika nije
izjasnilo po tom pitanju. Među ispitanicima koji su odgovorili na postavljeno pitanje najveći
postotak ispitanika se izjasnilo da koristi ISVU (65,6%) dok se gotovo polovina ispitanika
(njih 30,2%) izjasnilo da ne koristi. Ispitanici koji su se izjasnili da se njihova institucija
priprema koristiti ISVU čine 4,2% ukupno promatranog uzorka.
151 ISVU (Informacijski Sustav Visokuh Učilišta): http://www.isvu.hr/javno/hr/index.shtml (26.11.2013)
139
S obzirom na već spomenute mogućnosti koje Web 2.0 tehnologija donosi i njenu
popularnost postavljena su pitanja kako bi se dobila informacija o tome jesu li ispitanici ikada
sudjelovali na web konferencijji, koriste li i na koji način ispitanici webcast, podcast, čitaju li
blogove te imaju li svoj blog.
*Jeste li ikada sudjelovali na web konferenciji?
Među ispitanicima koji su odgovorili na postavljeno pitanje, 62,5 % anketiranih nije
sudjelovalo na web konferenci. Međutim valja spomenuti da od njih, 54% ispitanika se
izjasnilo da bih voljeli sudjelovati na istoj.
*Čitate li blogove na Internetu?
Što se tiče čitanja blogova na Internetu, najveći udio čine nastavnici koji ne čitaju
blogove (63,5%). Znatno manji postotak nastavnika (36,5%) čita blogove (domaćih i stranih
autora).
*Imate li svoj blog ?
Većina anketiranih nema svoj blog (97,9%) dok samo 2,1% ima. Ovi podaci i ne
iznenađuju budući da se 63% ispitanika izjasnilo da ne čita blogove.
*Koristite li podcast?
Prema dobivenim podatcima većina nastavnika ne koristi podcast (79,2%), znatno manji
postotak (20,8%) koristi podcast i to uglavnom stranih autora.
*Na koji način koristite podcast?
Najveći postotak ispitanika čine nastavnici koji ne koriste podast (78%), 21% ispitanika
koristi podcast drugih autora dok tek samo 1% ima svoj podcast (audio ili audio-video zapise
distribuira putem Interneta) i koristi podcast drugih autora (kategorija „sve navedeno“).
140
*Koristite li webcast?
Prema dobivenim podacima većina nastavnika ne koristi webcast (78,1%), znatno manji
postotak (18,8%) koristi webcast uglavnom stranih autora, dok samo 3,1% koristi webcast
uglavnom domaćih autora/iz hrvatskog govornog području.
*Na koji način koristite webcast?
Najveći udio ispitanika čine nastavnici koji ne koriste webcast (78%), 20% ispitanika
koristi webcast kao pasivni korisnik/sudionik (sluša izlaganja drugih bez aktivnog
sudjelovanja) dok je samo 2% nastavnika koji su pasivni korisnik/sudionik (sluša izlaganja
drugih bez aktivnog sudjelovanja) i aktivni korisnik/sudionik (osobno sudjeluju), kategorija
„sve navedeno“ dok modalitet „aktivni korisnik/sudionik (osobno sudjelujem)“ nije
zabilježen.
*Imate li profil na društvenim mrežama?
Od ukupnog broja ispitanika koji su odgovorili na postavljeno pitanje 55,2% ispitanika
ima profil na društvenim mrežama dok 44,8% nema.
*Iz kojih razloga imate profil na društvenim mrežama?
Najčešći razlozi zbog kojih ispitanici imaju profil na društvenim mrežama su:
komunikacija s prijateljima/obitelji (61,2%) te kontakt s kolegama istih/sličnih interesa iz
područja rada (47,9%). Kao sljedeći razlog zbog čega ispitanici imaju profil na društvenim
mrežama je razmjena fotografija (35,7%), nakon kojeg slijedi upoznavanje novih ljudi
(26,5%) dok komunikacija sa studentima (22,4%) se nalazi na posljednjem mjestu.
*Koji je najčešći razlog suradnje koju ostvarujete/s kolegama istih/sličnih interesa iz
drugih visokoobrazovnih institucija?
Prema dobivenim podacima, najčešći razlog suradnje koju ostvaruju nastavnici s
kolegama istih/sličnih interesa iz drugih visokoobrazovnih institucija je
141
znanstvenoistraživački rad (58,3%) dok svega 4,2% surađuje zbog pisanja udžbenika/knjiga, a
isti postotak ispitanika (4,2%) kao najčešći razlog suradnje navodi rad na projektima koje
financira MZOŠ. Pod modalitetom „nešto drugo“ zabilježen je jedan odgovor (USACC I
CHEVENING-udruga američkih i britanskih alumnija i njihovi projekti te rad u komisijama).
9,4% ispitanika se izjasnilo da ne ostvaruje suradnju s kolegama istih/sličnih interesa iz
drugih visokoobrazovnih institucija.
Posljednji dio anketnog upitnika odnosio se na stavove ispitanika o najvećoj koristi od
upotrebe ICT-a u visokom obrazovanju kao i o najvećim izazovima za samu instituciju u
prihvaćanju istog u nastavnom procesu. Također, u ovom dijelu postavljena su pitanja sa
svrhom da se saznaju mišljenja hrvatskih nastavnika o ukupnoj spremnosti studenata (koje
podučavaju i uče) za globalno tržište rada i to u pogledu: stručnosti iz područja studija,
komunikacijskih i ICT vještina, kritičkog razmišljanja, aktivnog služenja barem jednim
stranim jezikom, razumijevanje međunarodnih gospodarskih pitanja te ukupna spremnost za
posao, kao i mišljenja trebaju li nastavni materijali biti javno dostupni ili ne.
Pitanja vezana za najveće izazove za instituciju u prihvaćanju (implementaciji) ICT u
nastavnom procesu kao i najveće koristi korištenja ICT u visokom obrazovanju te koja će
informacijsko-komunikacijska tehnologija najviše poboljšati nastavni proces kao i pitanje
vezano za pripremljenost studenta za današnje globalno tržište rada preuzeta su iz izvještaja
Economist Inteligence Unit The future of higher education: How technology will shape
learning152 (2008.) u kojem je dan cjelokupni prikaz provedenog istraživanja 2008. godine na
globalnoj razini i to na uzorku od 285 ispitanika od kojih 189 ispitanika rade na području
visokog obrazovanja. Rezultati spomenutog istraživanja korišteni su u nastavku rada radi
usporedbe s rezultatima provedenog istraživanja za potrebe ovog doktorskog rada.
U nastavku slijedi deskriptivna statistička analiza koja opisuje izabrane varijable ili
skupine varijabla „stavovi ispitanika“ na promatranom uzorku tablicama frekvencija na
temelju kojih su izračunati osnovni statistički parametri: minimalni rezultati mjerenja,
maksimalni rezultati mjerenja te aritmetička sredina i standardna devijacija.
152 Economist Intelligence Unit (2008): The future of higher education: how technology will shape learning,
dostupno na: http://graphics.eiu.com/upload/The%20Future%20of%20Universities.pdf
142
*U kojoj mjeri primjena ICT (računala, LCD projektor, Internet itd.) poboljšava Vaše
aktivnosti?“
Prema dobivenim podacima ispitanici navode da ICT (računala, LCD projektor, Internet
itd.) u dobroj mjeri poboljšava njihove aktivnosti najviše u području distribucije obavijesti
vezane za sam kolegij/modul (M=4,76; SD=0,517) i nastavnih materijala
(M=4,68;SD=0,572), pripremu nastavnih materijala (M=4,67; SD=0,558) te održavanje
nastave (M=4,65; SD=0,617). Također, ICT u dobroj mjeri poboljšava i komunikaciju sa
studentima (M=4,61; SD=0,591) te komunikaciju s kolegama na poslu (M=4,44; SD=0,68)
kao i komunikaciju s kolegama iz drugih visokoobrazovnih institucija (M=4,36; SD=0,841).
Nadalje, ispitanici navode da ICT u dobroj mjeri poboljšava pisanje i objave udžbenika
(M=4,11; SD=1,11) što je zanimljivo budući da se tek nekolicina ispitanika izjasnilo da
priprema digitalne nastavne materijale.
* Koje su najveće koristi korištenja ICT u visokom obrazovanju?
Na pitanje koje su najveće koristi korištenja ICT u visokom obrazovanju, većina
nastavnika (51%) smatra da je najveća korist što daje studentima veći pristup obrazovanju i
referentnim izvorima. Znatno manji udio (12,2%) čine ispitanici koji smatraju da je najveća
korist korištenja ICT u visokom obrazovanju korištenje 24/7 online podrške koja smanjuje
ovisnost o tradicionalnom radnom vremenu nastavnika. 10,2% ispitanika smatra da je najveća
korist korištenja ICT-a što olakšava poučavanje orijentirano studentu, dok nešto manji
postotak (7,1%) smatra da je najveća korist korištenja ICTa što pruža druge kanale za potporu
različitih stilova učenja. Najmanje ispitanika smatra da je najveća korist korištenja ICTa u
visokom obrazovanju što omogućuje veću kolaboraciju (5,1%) i što se sadržaj kurikuluma
lako osvježava/obnavlja novim (2%).
Slični stavovi o najvećoj koristi korištenja ICTa u visokom obrazovanju zabilježeni su i
u prethodno spomenutom istraživanju Economist Intelligence Unit. Naime, prema njihovim
podacima većina (72%) ispitanika koji dolaze iz visokoobrazovnih institucija smatra da je
najveća korist korištenja ICT u visokom obrazovanju što daje studentima veći pristup
obrazovanju i referentnim izvorima. Sljedeća najveća korist za koju se opredjelilo 39%
ispitanika je što pruža druge kanale za potporu različitih stilova učenja, nakon čega slijedi
24/7 online podrška koja smanjuje ovisnost o tradicionalnom radnom vremenu nastavnika
143
(37%). Nešto manji broj ispitanika (35%) smatra da je najveća korist korištenja ICTa što
omogućuje veću kolaboraciju te da se sadržaj kurikuluma lako osvježava/obnavlja novim
(32%). 29% ispitanika smatra da je najveća korist korištenja ICT u visokom obrazovanju što
olakšava da poučavanje bude orijentirano studentu (Economist Intelligence Unit 2008).
*Trebaju li nastavni materijali (udžbenici/knjige) biti javno dostupni (na Internetu)
svima?
Prema mišljenjima većine ispitanika (64,9%) nastavni materijali (udžbenici/knjige) bi
trebali biti javno dostupni dok gotovo dvostruko manje ispitanika (35,1%) smatra da nastavni
materijali (udžbenici/knjige) ne bi trebali biti javno dostupni, a kao glavni razlog koji navode
ispitanici je pitanje odnosno problem zaštite autorskog prava (prilog 3a).
*Koji su najveći izazovi za instituciju u prihvaćanju(implementaciji) ICT u nastavni
proces?
Među ispitanicima koji su odgovorili na postavljeno pitanje, 35,5% smatra da
trening/obuka osoblja za korištenje novih tehnologija predstavlja jedan od najvećih izazova
za instituciju u prihvaćanju (implementaciji) ICT u nastavni proces dok nešto manji postotak
(21,5%) smatra da su troškovi vezani za samu implementaciju jedan od najvećih izazova.
14% ispitanika smatra da prihvaćanje od strane menadžmenta/uprave predstavlja najveći
izazov za instituciju u prihvaćanju (implementaciji) ICT u nastavni proces, nakon čega slijedi
zaštita i sigurnost internih podataka/informacija za koje se izjasnilo 8,6% nastavnika.
Najmanji udio čine ispitanici koji smatraju da jedan od najvećih izazova predstavlja
upravno/administrativno prihvaćanje (5,1%) te prihvaćanje od strane studenata (2%). Od
ukupno promatranog uzorka 12,2% se izjasnilo da ne zna153.
Ako se ovi podaci usporede s podacima istraživanja koje je proveo Economist
Intelligence Unit na globalnoj razini može se zaključiti da se stavovi o najvećim izazovima za
instituciju u prihvaćanju (implementaciji) ICT u nastavni proces u znatnoj mjeri ne razlikuju.
Naime, prema spomenutom istraživanju većina ispitanika smatra da troškovi vezani za samu
implementaciju ICT u nastavni proces predstavljaju jedan od najvećih izazova (68%), nakon
čega slijedi trening/obuka osoblja za korištenje novih tehnologija (66%). Najmanje ispitanika
153 Na postavljeno pitanje ispitanici su imali mogućnost odabrati samo jedan od ponuđenih izazova odnosno
odgovora.
144
smatra da prihvaćanje od strane studenata predstavlja jedan od najvećih izazova za instituciju
u prihvaćanju (implementaciji) ICT u nastavni proces (7%).
*Koja će informacijsko-komunikacijska tehnologija najviše poboljšati nastavni
proces?
Većina ispitanika (25,5%) smatra da je softwer za podršku dinamičnom i pojedinačnom
tempu učenja informacijsko-komunikacijska tehnologija koja će najviše poboljšati nastavni
proces u budućnosti. Nešto manji broj ispitanika koji čine 21,3% promatranog uzorka smatra
da sustav za upravljanjem učenjem predstavlja informacijsko-komunikacijska tehnologija
koja će najviše poboljšati nastavni proces. 18,1% ispitanika smatra da su alati za online
suradnju ti koji će najviše poboljšati nastavni proces u budućnosti dok manji postotak
promatranog uzorka (13,8%) smatra da su video i prezentacijski alati informacijsko-
komunikacijska tehnologija koja će najviše poboljšati nastavni proces. Najmanji udio čine
ispitanici koji smatraju wiki (njih 2,1%) i instant poruke (njih 3,2%) da će najviše pridonijeti
poboljšanju nastavnog procesa u budućnosti. Također, ispitanici koji čine 16% promatranog
uzorka izjasnili su se da ne znaju koja će informacijsko-komunikacijska tehnologija poboljšati
nastavni proces154.
Usporedbe radi, prema podacima Economist Intelligence Unit većina ispitanika koji
dolaze iz visokoobrazovnih institucija smatra da su alati za online suradnju (52%) i softwer za
podršku dinamičnom i pojedinačnom tempu učenja (48%) predstavljaju informacijsko-
komunikacijsku tehnologiju koja će najviše poboljšati nastavni proces u budućnosti dok (kao i
kod hrvatskih nastavnika) najmanji postotak ispitanika smatra wiki (17%) i instant poruke
(6%) informacijsko-komunikacijsku tehnologiju koja će poboljšati nastavni proces u
budućnosti.
*Koliko dobro su studenti pripremljeni za današnje globalno tržište rada?
Na pitanje koliko dobro su studenti pripremljeni za današnje globalno tržište rada većina
ispitanika smatra da su studenti dobro pripremljeni po pitanju ICT vještina (M=3,5638;
SD=0,79729), stručnosti iz područja studija (M=3,35; SD=0,912) kao i aktivnog služenja
barem jednog stranog jezika (M=3,26; SD= 0,896) te po pitanju komunikacijskih vještina
154 Na postavljeno pitanje ispitanici su imali mogućnost odabira samo jednog od ponuđenih odgovora
145
(M=3,213; SD=0,949). Međutim, po pitanju kritičkog razmišljanja (M=2,76; SD=0,937) i
razumijevanja međunarodnih gospodarskih pitanja (M=2,5532; SD=0,82458) nastavnici
smatraju da su studenti nešto slabije pripremljeni.
Prema podacima Economist Intelligence Unit većina ispitanika koji dolaze iz
visokoobrazovnih učilišta također smatraju da su studenti dobro pripremljeni po pitanju ICT
vještina, stručnosti iz područja te komunikacijskih vještina. Nešto slabije su pripremljeni,
prema njihovoj ocijeni, po pitanju kritičkog razmišljanja, aktivnog služenja barem jednim
stranim jezikom te razumijevanju međunarodnih gospodarskih pitanja. Dakle, prema ovoj
usporedbi može se zaključiti da su stavovi po pitanju pripremljenosti studenta za današnje
globalno tržište rada podjedanki.
*S obzirom na cjelokupni način i primjene ICT u poslovanju, smatrate li da je Vaša
ustanova više tradicionalna ili moderna
Po pitanju cjelokupnog načina i primjene ICT u poslovanju većina ispitanika (njih
81,9%) smatra da je njihova matična institucija više moderna/suvremena dok se 18,1%
ispitanika izjasnilo da je po pitanju cjelokupnog naćina i primjene ICT u poslovanju više
tradicionalana.
DESKRIPTIVNA STATISTIKA-KROSTABULACIJE – PODJELA PREMA VRSTI
UČILIŠTA
S ciljem razvijanja profila, odnosno stvaranja jasnije predodžbe o stručnosti i
kompetencijama nastavnika na visokim učilištima izvršeno je križanje (eng. crosstabulation)
sa vrstom visokog učilišta iz kojeg dolaze ispitanici.
*STRUČNOST NASTAVNOG OSOBLJA- SN, IP,VPI
Što se tiče stručnosti iz područja iz kojeg se drži nastava, 54,6% ispitanika se smatra
apsolutno stručnim među kojima najveći udio pripada nastavnom osoblju koji dolazi sa
sveučilišta (61,6%). Manji postotak (36,1%) promatranog uzorka čine ispitanici koji su svoju
stručnost ocijenili sa modalitetom stručan sam od kojih većina dolazi sa veleučilišta (42,4%).
Znatno manji broj ispitanika (8,2%) se odlučilo za modalitet niti sam stručan niti nisam, a
146
uglavnom dolaze sa sveučilišta (11,1%) i nešto manji postotak (10,7%) iz visokih škola. Od
ukupnog broja anketiranih samo jedan ispitanik iz visoke škole smatra da nije dovoljno
stručan iz područja iz kojeg drži nastavu.
Vezano za informatičku pismenost rezultati istraživanja pokazuju da je 43,9% ispitanika
(nastavnog osoblja) informatički „pismeno“. Nešto manji postotak (38,8%) se smatra da su
„apsolutno pismeni“ dok 17% ispitanika tvrdi da „niti su pismeni niti nisu“ (modalitet 3).
Treba napomenuti da na promatranom uzroku nema zabilježenih modaliteta „nisam pismen“ i
„dovoljno sam pismen“. Promatrano sa aspekta središnjih mjesta prikupljanja podataka, od
ukupnog broja ispitanika pripadnika modaliteta „pismen sam“ najveći broj dolazi sa
sveučilišta (41,9%), nešto manje dolazi iz veleučilišta (37,2%) dok 20,9% dolazi iz visokih
škola. Među pripadnicima modaliteta „apsolutno sam pismen“, najveći broj dolazi također sa
sveučilišta (39,5%), potom iz visokih škola (31,6%) te veleučilišta (28,9%) dok kod
modaliteta „niti sam pismen niti nisam“ kojem pripada najmanji broj ispitanika (17) većina
dolazi iz visokih škola (41,2%), potom iz veleučilišta (35,3%) te sveučilišta (23,4%).
Kod varijable vještina u lakoći pronalaženja informacije na Internetu, njihova
analiziranja i vrednovanja te korištenje i objavljivanje 50,5% promatranog uzorka smatra da je
apsolutno vješto, 41,2% smatra da je vješto dok znatno manji postotak ispitanika (8%) se
odlučilo za modalitet „niti sam vješt niti nisam“. Na promatranom uzroku nema zabilježenih
modaliteta „nisam vješt“ i „dovoljno sam vješt“. Ako se pogledaju središnja mjesta
prikupljanja podataka, među ispitanicima koji dolaze sa sveučilišta (njih 37) najveći udio čine
pripadnici modaliteta „apsolutno sam vješt“ (51,4%), nešto manje pripadnici modaliteta „vješt
sam“ (40,5%) dok najmanji udio čine pripadnici modaliteta „niti sam vješt niti nisam“ (8,1%).
Među ispitanicima koji dolaze iz veleučilišta (njih 32) također najveći udio čine pripadnici
modaliteta „apsolutno sam vješt“ (56,3%), nešto manje pripadnici modaliteta „vješt sam“
(34,4%) dok najmanji udio čine pripadnici modaliteta „niti sam vješt niti nisam“ (9,4%).
Situacija kod ispitanika koji dolaze iz visokih škola je malo drugačija. Naime, od njihovog
ukupnog broja (28), najveći udio čine pripadnici modaliteta „vješt sam“ (50,0%), nešto manji
udio čine pripadnici modaliteta „apsolutno sam vješt“ (42,9%) dok najmanji udio
predstavljaju pripadnici „niti sam vješt niti nisam“ (7,1%).
147
*Na koji ste se način naučili koristiti računalom?
Vezano za stručnost nastavnog osoblja, a naročito za informatičku pismenost,
postavljeno je pitanje kako bi se dobila informacija na koji su se način ispitanici naučili
koristiti računalom. Pitanje je uključivalo tri ponuđena odgovora (na fakultetu kao student,
samostalnim učenjem, na komercijalnom tečaju) ali je ostavljena i mogućnost da ispitanici
napišu i neki drugi način, ukoliko postoji, kategorija u pitanju nešto drugo. Kontigencije
varijable VVU i KR te KR i DOB ispitanika dobivene istraživanjem prikazane su u tablici 40
i 41 u prilogu 3a.
Prema dobiven rezultatima u promatranom uzorku najveći postotak ispitanika se naučilo
koristiti računalom samostalnim učenjem (74,5%). Na fakultetu kao student izjasnilo se
10,2% dok na komercijalnom tečaju samo njih 4,1%. Na nešto drugo (kao što su: obvezni
predmet u osnovnoj i/ili srednjoj školi, radionicama cjeloživotnog obrazovanja te
usavršavanjem na poslu) opredijelilo se 11,2% ukupno promatranog uzorka.
Promatrano s aspekta središnjih mjesta prikupljanja podataka, među ispitanicima koji
dolaze sa sveučilišta najveći udio predstavljaju ispitanici koji su se izjasnili da su se
samostalnim učenjem naučili koristiti računalom (64,9%), znatno manji udio čine ispitanici
koji su se izjasnili nešto drugo (24,3%). Najmanji udio predstavljaju ispitanici koji su se
naučili koristiti računalom na fakultetu kao student (10,8%) dok ispitanika koji su naučili
koristiti računalo na komercijalnom tečaju nije bilo.
Kod ispitanika koji dolaze iz veleučilišta najveći udio također predstavljaju ispitanici
koji su samostalnim učenjem naučili koristiti računalo (78,8%), potom slijede ispitanici koji
su se kao studenti na fakultetu naučili koristiti računalom (12,2%) te ispitanici koji su se
naučili koristiti računalom na komercijalnom tečaju (6,1%). Najmanji udio čine ispitanici koji
su se opredijelili na nešto drugo (3,0%).
Gotovo identična situacija je i kod ispitanika koji dolaze iz visokih škola. Od ukupno 28
ispitanika najveći udio čine oni koji su se samostalnim učenjem naučili koristiti računalom
(82,1%), potom 7,1% ispitanici koji su se izjasnili da su se kao studenti na fakultetu naučili
koristiti računalom (7,1%). Također isti postotak (7,1%) imaju i ispitanici koji su se na
komercijalnom tečaju naučili koristiti računalom dok najmanji udio čine ispitanici koji su se
opredijelili na nešto drugo (3,6%). Kao i prethodno, i kod ispitanika koji dolaze sa sveučilišta
također najveći postotak se izjasnilo da su se naučili koristiti računalom samostalnim
učenjem (64,9%) dok 24,3 % izjasnilo modalitetom nešto drugo. Manji udio (10,8%) čine
148
ispitanici koji su se izjasnili da su se naučili koristiti računalom na fakultetu kao student dok
modalitet na komercijalnom tečaju nije zabilježen.
Uzimajući u obzir podatak da se većina ispitanika (74,5%) naučila koristiti računalom
samostalnim učenjem napravljena je krostabulacija varijabli KR i dob ispitanika kako bi se
dobila informacija je li netko uopće imao priliku dobiti edukaciju na fakultetu. Prema
dobivenim podacima iz tablice 41. vidljivo je da najveći udio (68,4%) čine ispitanici koji su
se izjasnili da se nisu naučili koristiti računalom na fakultetu kao student među kojima
najzastupljeniju skupinu čine ispitanici dobne strukture između 30 i 40 godina (70%).
*Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog učilišta na
pitanje “Koliko često upućujete svoje studente na wiki knjige (wikibooks), wikiversity
i sl?”
Na postavljeno pitanje največi postotak (38,8%) ispitanika se izjasnilo da nikada svoje
studente ne upućuju na wiki knjige (wikibooks), wikiversity. Međutim, promatrano s aspekta
vrste visokog učilišta, među ispitanicima koji dolaze sa sveučilišta najveći postotak
promatranog uzorka (39,5%) nikada svoje studente ne upućuje na wiki knjige (wikibooks),
wikiversityi sl. 32,4 % promatranog uzorka se izjasnilo da ponekad upućuju svoje studente na
wiki knjige (wikibooks), wikiversity i sl. dok se dvostruko manje (16,25%) izjasnilo da rijetko
studente upućuju. Svega 10,8% ispitanika se izjasnilo da često odnosno vrlo često upućuje
studente na wiki knjige (wikibooks), wikiversity i sl.
Što se tiče ispitanika koji dolaze sa veleučilišta, kao i u prethodnom slučaju, najveći
udio u promatranom uzorku (36,36%) čine ispitanici koji su se izjasnili da nikada svoje
studente ne upućuju na wiki knjige (wikibooks), wikiversity i sl. Na modalitet ponekad se
izjasnilo 24,24% ispitanika, a na modalitet rijetko 21,21% ispitanika. Ispitanici koji su se
izjasnili modalitetom često i vrlo često čine 18,18% promatranog uzorka.
Ništa drugačija situacija je i kod ispitanika koji dolaze iz visokih škola. Također najveći
udio ispitanika (39,28%) se izjasnilo da studente nikada ne upućuju na wiki knjige
(wikibooks), wikiversity i sl. Za modalitet rijetko izjasnilo se 28,57% ispitanika, a za ponekad
17,86% ispitanika. 14,29% ispitanika se izjasnilo da često odnosno vrlo često upućuju
studente na wiki knjige (wikibooks), wikiversity i sl.
149
*Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica s obzirom na vrste visokog učilišta
na pitanje “Koliko tjedno aktivno koristite Internet?”
Na postavljeno pitanje 70% ispitanika se izjasnilo da više od 6 sati tjedno aktivno
koristi Internet. Promatrano s mjesta prikupljanja podataka najveći udio čine ispitanici koji
dolaze sa sveučilišta (36,8%). Među ispitanicima koji dolaze sa sveučilišta, največi udio (
67,7%) čine ispitanici koji su se izjasnili da više od 6 sati tjedno aktivno koriste Internet.
Ispitanici koji su se izjasnili da 2-3 sata tjedno aktivno koriste Internet čine 19% promatranog
uzorka dok nešto manji udio (10,8%) čine ispitanici koji su se izjasnili da 4-5 sati tjedno
koriste aktivno Internet. Samo 2,7% promatranog uzorka se izjasnilo da manje od 1 sat tjedno
aktivno koristi Internet.
Kod ispitanika koji dolaze sa veleučilišta, također najveći udio ispitanika se izjasnilo da
koristi aktivno Internet više od 6 sati tjedno (68,75%). Podjednak postotak ispitanika
(15,62%) se izjasnilo da aktivno koristi Internet 4-5 sati te 2-3 sata tjedno. Modalitet manje od
1 sat nije zabilježen.
Što se tiče ispitanika koji dolaze sa visokih škola najveći udio predstavljaju ispitanici
koji su se izjasnili da više od 6 sati tjedno (30,9%) koriste aktivno Internet. Sljedeću skupinu
čine ispitanici koji su se izjasnili da 4-5 sati tjedno aktivno koriste Internet (17,85%) dok se
za modalitet 2-3 sata izjasnilo 7% ispitanika. Modalitet manje od 1 sat nije zabilježen.
*Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog učilišta na
pitanje “Koristi li Vasa institucija ISVU?”
Prema podacima iz tablice koja se nalazi u prilogu 3a, najveći postotak ispitanika
(65,6%) se izjasnilo da njihova matična institucija koristi ISVU. Promatrano s mjesta
prikupljanja podataka kod ispitanika koji dolaze sa sveučilišta najveći postotak u
promatranom uzorku (81,08%) se izjasnilo da njihova institucija koristi ISVU. Znatno manji
postotak (18,91%) se izjasnilo da njihova institucija ne koristi spomenuti sustav dok modalitet
priprema se nije zabilježen.
Kod ispitanika koji dolaze sa veleučilišta 53% ispitanika se izjasnilo da njihova
instituacija koristi ISVU, dok nešto manji postotak 40,6% se izjasnilo da ne koristi. 6,25%
ispitanika se izjasnilo da se njihova institucija priprema koristiti navedeni sustav.
150
Što se tiče ispitanika koji dolaze sa visokih škola također najveći udio čine ispitanici
koji su se izjasnili da njihova matična institucija koristi ISVU (59,26%). Za modalitet ne
odlučilo se 33,33% ispitanika, a za modalitet priprema se 7,14%.
*Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog učilišta na
pitanje “Jeste li ikada sudjelovali na web konferenciji?”
Na postavljeno pitanje večina ispitanika (62,5%) se izjasnilo da nije sudjelovalo na web
konferenciji dok se 37,5% ispitanika izjasnilo da je sudjelovalo na web konferenciji
Promatrano s mjesta prikupljanja podataka najveći postotak ispitanika koji dolazi sa
sveučilišta (67,57%) se izjasnilo da nisu nikada sudjelovani na web konferenciji dok se
32,43% ispitanika izjasnilo da jesu.
Kod ispitanika koji dolaze sa veleučilišta, najveći udio ispitanika je sudjelovalo na web
konferenciji (53,12%) dok se 46,87% ispitanika izjasnilo da nisu nikada sudjelovali.
Među ispitanicima koji dolaze sa visokih škola najveći postotak ispitanika se izjasnilo
da nisu nikada sudjelovali na web konferenciji (74,07%) dok se 25,93% ispitanika izjasnilo
da su sudjelovali na web konferenciji.
*.Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog učilišta na
pitanje “Čitate li blogove na internetu? “
Prema dobivenim podacima na promatranom uzork vidljivo je da ne postoji praksa
čitanja blogova od strane hrvatskih nastavnika. Naime, na postavljeno pitanje najveći postotak
ispitanika se izjasnilo da ne čita blogove (63,54%).
Međutim, promatrano s mjesta prikupljanja podataka najveći postotak ispitanika koji
dolazi sa sveučilišta (70,27%) se izjasnilo da ne čitaju blogove. Znatno manji udio (29,73%)
čine ispitanici koji su se izjasnili da čitaju blogove. Kod ispitanika koji dolaze sa veleučilišta,
najveći postotak ispitanika (65,63%) se također izjasnilo da ne čita blogove dok svega 34,37%
ispitanika čita blogove. Među ispitanicima koji dolaze sa visokih škola, kao i kod prethodnih
mjesta, najveći postotak ispitanika se izjasnilo da ne čita blogove (51,85%) dok ispitanici koji
čitaju bologove čine 48,15% promatranog uzorka.
151
*Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog učilišta na
pitanje “Imate li svoj blog?“
Nastavno na prethodnu tablicu rezultati dobiveni na postavljeno pitanje „Imate li svoj
blog“ nisu iznenađujući (tablica 48). Naime, od ukupno promatranog uzorka najveći postotak
ispitanika (97,91%) se izjasnilo da nema svoj blog, među kojima največi postotak ispitanika,
gledajući po vrsti viskoh učilišta, dolazi sa sveučilišta (38,3%), potom iz veleučilišta (33%) te
visokih škola (28,7%).
*Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog učilišta na
pitanje “Koristite li Podcast? “
Od ukupno promatranog uzorka najveći postotak ispitanika (79,17%) se izjasnilo da ne
koristi podcast među kojima največi postotak ispitanika, gledajući po vrsti viskoh učilišta,
dolazi sa sveučilišta (40,8%), potom iz veleučilišta (35,5%) te visokih škola (23,7%).
*Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog učilišta na
pitanje “Koristite li Webcast? “
Od ukupno promatranog uzorka najveći postotak ispitanika (78,13%) se izjasnilo da ne
koristi webcast među kojima največi postotak ispitanika, gledajući po vrsti viskoh učilišta,
dolazi sa sveučilišta (38,7%), potom iz veleučilišta (34,7%) te visokih škola (26,7%).
*Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog učilišta na
pitanje “Imate li profil na društvenim mrežama? “
Na postavljeno pitanje većina se ispitanika (63,54%) izjasnilo da ima profil na
društvenim mrežama dok se 36,46% ispitanika izjasnilo da nema. S obzirom na vrstu visokog
učilišta i broju anketiranih, največi postotak ispitanika koji imaju profil na društvenim
mrežama dolazi iz visokih škola (74,07%).
152
*Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog učilišta na
pitanje “Kad najčešće koristite Internet? “
Većina se ispitanika (njih 68,04%) izjasnilo da najčešće koriste Internet za vrijeme
radnog vremena dok gotovo dvostruko manje ispitanika (31,96%) najčešće koristi Internet u
slobodno vrijeme. Među ispitanicima koji su se izjasnili da Internet najčešće koriste za
vrijeme radnog vremena najveći postotak ispitanika dolazi sa sveučilišta (43,9%), potom sa
veleučilišta (31,8%) te visoke škole24,2%). Situacija je obrnuta kod ispitanika koji su se
izjasnili da najčešće koriste Internet u svoje slobodno vrijeme. Naime, većina ispitanika dolazi
sa visokih škola (38,7%), potom sa veleučilišta (35,5%) te sveučilišta (25,8%).
*Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog učilišta na
pitanje “Koji je najčešći razlog suradnje koju ostvarujete s kolegama istih/sličnih
interesa iz drugih visokoobrazovnih institucija?”
Od ukupno promatranog uzorka većina nastavnika (58,3%) kao najčešći razlog
suradnje koju ostvaruju s kolegama istih/sličnih interesa iz drugih visokih učilišta navode
znanstvenoistraživački rad. Gladano po vrsti visokih učilišta, većina ispitanika dolazi sa
sveučilišta (55,4%), potom sa veleučilišta (28,6%) te visokih škola (16,1%).
Sljedeći najčešći razlog suradnje koju ispitanici navode su konzultacije vezane za
pripremu nastave/nastavnih materijala (23,96% ispitanika). S obzirom na vrstu visokog
učilišta većina ispitanika dolazi sa veleučilišta (52,2%), potom sa visokih škola (43,5%) te
4,3% sa sveučilišta.
Kao jedan od sljedećih najčešćih razloga suradnje koju nastavnici ostvaruju s kolegama
istih/sličnih interesa iz drugih visokih učilišta je rad na projektima koje financira MZOŠ za
koje se izjasnilo 4,16 % ispitanika (50% sa sveučilišta te 50% sa veleučilišta dok se i pisanje
udžbenika/knjiga za koje se izjasnilo također 4,16% ispitanika (50% ispitanika sa sveučilišta
te 25% sa veleučilišta i 25% sa visoke škole). Nije zanemariv niti podatak da se 9,38%
ispitanika izjasnilo da ne ostavaruje suradnju s kolegama istih/sličnih interesa iz drugih
visokih učilišta među kojima najveći postotak ispitanika dolazi sa visoke škole (77,8% ) te sa
veleučilišta (11,1%) i sveučilišta (11,1%).
153
*Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog učilišta na
pitanje “ Koje su najveće koristi korištenja ICT u visokom obrazovanju?”
Na promatranom uzorku, većina nastavnika (53,2%) smatra da je najveća korist
korištenja ICT u visokom obrazovanju što daje studentima veći pristup obrazovanju i
referentnim izvorima. S obzirom na vrstu visokog učilišta većina ispitanika dolazi sa
veleučilišta (40%) nakon kojih slijede ispitanici sa visoke škole (34%) te sveučilišta (26%).
Slijedeća najveća korist korištenja ICT u visokom obrazovanju za koju se izjasnilo
12,8% ispitanika je 24/7 online podrška koja smanjuje ovisnost o tradicionalnom radnom
vremenu nastavnika, pri čemu 58,3% ispitanika dolazi sa sveučilišta, 33,3% sa veleučilišta i
8,3% iz visoke škole. Nadalje, 10,64% nastavnika smatra da najveća korist korištenja ICT je
što olakšava da poučavanje bude orijentirano studentu pri čemu 20% ispitanika dolaze sa
sveučilišta, a 40% ispitanika dolaze sa veleučilišta te 40% iz visoke škole.
Nešto manji postotak ispitanika (7,45%) smatra kao najveću korist korištenja ICT u
visokom obrazovanju što pruža druge kanale za potporu različitih stilova učenja, pri čemu
71,4% ispitanika dolazi sa sveučilišta, a po 14,3% ispitanika dolazi sa veleučilišta i visoke
škole. Kao najveću korist korištenja ICT u visokom obrazovanju je taj što omogućuje veću
kolaboraciju se izjasnilo svega 5,3% ispitanika (60% sa visoke škole i 20% ispitanik sa
sveučilišta te 20% veleučilišta) te što olakšava administrativne poslove za koje se izjasnilo
svega 4,2% ispitanika koji dolaze sa sveučilišta.
Najmanji broj ispitanika smatra kao najveću korist korištenja ICT da se sadržaj
kurikuluma lako osvježava/obnavlja novim (ukupno 2,1% ispitanika – 50% sa sveučilišta i
50% sa veleučilišta), te što olakšava registraciju odnosno evidenciju polaznika nastave za
koje se izjasnio samo 1,1% ispitanika koji dolazi sa sveučilišta. Od ukupno promatranog
uzorka 3,2% ispitanika su se odlučila za modalitet ne znam.
*Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog učilišta na
pitanje “Trebaju li nastavni materijali (udžbenici/knjige) biti javno dostupni (na
Internetu) svima?”
Po pitanju trebaju li nastavni materijali biti javno dostupni najveći broj ispitanika se
izjasnilo modalitetom da, čak njih 69% od ukupno promatranog uzorka. Promatrano vrstu
154
visokog učilišta iz kojeg dolaze ispitanici, 36,9% ispitanika dolazi sa veleučilišta, 33,8% sa
visoke škole te 29,2% ispitanika dolazi sa sveučilišta.
Među ispitanicima koji su se na postavljeno pitanje izjasnili modalitetom ne (njih
30,85%) većina dolazi sa sveučilišta (55,2%), potom sa veleučilišta (27,6%) te visoke škole
(17,2%).
*Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog učilišta na
pitanje “Koji su najveći izazovi za instituciju u prihvaćanju(implementaciji) ICT u
nastavni proces?”
Na promatranom uzorku, većina ispitanika 33,67% smatra da trening/obuka osoblja za
korištenje novih tehnologija predstavlja jedan od najvećih izazova za instituciju za
prihvaćanje (implementaciju) ICT u nastavni proces. S obzirom na vrstu viskog učilišta
većina ispitanika dolazi sa visoke škole (39,4%), a podjednak udio čine ispitanici koji dolaze
sa veleučilišta i sveučilišta (30,3%).
Slijedeći najveći izazov predstavljaju sami troškovi vezani za implementaciju ICT u
nastavni proces za koje se izjasnilo 21,43% ispitanika, pri čemu 42,9% ispitanika dolazi sa
sveučilišta, 33,3% sa veleučilišta, a 23,8% sa visoke škole.
Nadalje, 13,3% nastavnika smatra da prihvaćanje od strane menadžmenta/uprave
predstavlja jedan od najvećih izazova za instituciju u prihvaćanju (implementaciji) ICT u
nastavni proces, pri čemu 38,5% ispitanika dolazi sa veleučilišta, a 30,8% ispitanika sa
sveučilišta te isto toliko iz visoke škole. Nešto manji postotak ispitanika (8,16%) smatra kao
najveći izazov zaštitu i sigurnost internih podataka/informacija pri čemu 37,5% ispitanika
dolazi sa sveučilišta, a isto toliko ispitanika dolazi sa visoke škole te 25% sa veleučilišta.
Najmanji postotak ispitanika smatra kao jedan od najvećih izazova za instituciju za
prihvaćanje (implementaciju) ICT u nastavni proces upravno/administrativno prihvaćanje
(ukupno 5% ispitanika od kojih 60% dolazi sa sveučilišta, a po 20% sa veleučilišta i visoke
škole) te prihvaćanje od strane studenata (ukupno 2% ispitanika od kojih 50%dolazi sa
sveučilišta te isto toliko sa visoke škole). Modalitetom ne znam od ukupno promatranog
uzorka izjasnilo se 12,24% ispitanika (50% ispitanika dolazi sa veleučilišta, 41,7% sa
sveučilišta te 8,3% sa visoke škole).
155
*Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog učilišta na
pitanje “Koja će informacijsko-komunikacijska tehnologija najviše poboljšati
nastavni proces?”
Prema mišljenjima većina ispitanika (24,46%) softver za podršku dinamičnom i
pojedinačnom tempu učenja predstavlja informacijsko-komunikacijsku tehnologiju koja će u
budućnosti najviše poboljšati nastavni proces. Promatrano sa aspekta vrste viskog učilišta
39,1% ispitanika dolazi sa sveučilišta, 39,1% sa veleučilišta te 21,7% sa visoke škole.
Slijedeća ICT koja će poboljšati nastavni proces je sustav za upravljanje učenjem za
koje se opredijelilo 22,34% ispitanika pri čemu 42,9% ispitanika dolazi sa veleučilišta, 33,3%
sa sveučilišta te 23,8% sa visoke škole. Potom slijede alati za online učenje za koje se
opredijelilo 18,1% ispitanika (35,3% ispitanika sa sveučilišta, 41,2% sa visoke škole te 23,5%
sa veleučilišta).
Nadalje, 13,83% nastavnika smatra da video i prezentacijski alati predstavljaju
informacijsko-komunikacijsku tehnologiju koja će u budućnosti najviše poboljšati nastavni
proces pri čemu 46,2% ispitanika dolazi sa visoke škole, 38,5% sa sveučilišta te 15,4% sa
veleučilišta dok se najmanji postotak ispitanika (2,1%) opredijelilo za wiki pri čemu 50%
ispitanika dolazi sa veleučilišta, a 50% sa visoke škole. Od ukupno promatranog uzorka
19,15% ispitanika se izjasnilo modalitetom ne znam (38,9% ispitanika dolazi sa veleučilišta,
44,4% sa sveučilišta te 16,7% sa visoke škole).
*Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog učilišta na
pitanje “Obzirom na cjelokupni način i primjene ICT u poslovanju, smatrate li da je
Vaša ustanova više tradicionalna ili moderna?”
S obzirom na cjelokupni način i primjenu ICT-a u poslovanju večina ispitanika
(80,85%) smatra da je visoko učilište u kojem rade moderno. S obzirom na vrstu viskog
učilišta najveći postotak ispitanika dolazi sa sveučilišta (39,5%) nešto manji postotak dolazi
sa veleučilišta (35,5%) dok sa visoke škole dolazi 25%ispitanika. Znatno manji postotak
ispitanika (19,15% od ukupno promatranog uzorka) se izjasnilo odnosno smatra da je njihova
matična institucija s obzirom na cjelokupni način i primjenu ICT u poslovanju tradicionalna
pri čemu 44,4% ispitanika dolazi sa visoke škole, a 27,8% ispitanika dolazi sa veleučilišta te
27,8% sa sveučilišta.
156
6.4. STATISTIČKA ANALIZA
U ovom dijelu rada za varijable koje su bile kvalitativne korištene su metode
neparametrijske statistike: hi-kvadrat test kojim se provjerava statistička značajnost razlike
učestalosti pojedinih odgovora. Rezultati hi-kvadrat testova prikazani su tablično te je
prezentirana interpretacija rezultata. Za podatke mjerene na intervalnoj ili omjernoj ljestvici
statistička značajnost razlika ispitivana je t-testom za nezavisne uzorke ili jednosmjernom
analizom varijance, ovisno o broju podskupina između kojih su analizirane razlike.
Leveneovim testom jednakosti varijanci ispitano je postoji li statistički značajna razlika među
varijancama razultata kako bi se provjerilo jesu li razultati, osim prikladne mjerne skale
zadovoljili preduvjet za provedbu t-testa jednakosti varijanci. Za ispitivanje odnosa među
varijablama izračunati su koeficijenti korelacije kako bi se ustanovilo postoji li sukladnost u
variranju varijabli. Za varijable koje su zadovoljavale preduvjete za neparametrijsku metodu
(nominalna i ordinalna mjerna ljestvica) izračunat je Spearmanov koeficijent korelacije, dok
je za rezultate na intervalnoj i omjernoj ljestivici korišten Pearsonov koeficijent korelacije.
a.) Korelacije
Tablica 7. Spearmanov koeficijent korelacije između vrste učilišta ispitanika i odgovora
na pitanja o organizacijskim i tehnološkim čimbenicima koji utječu na prihvaćanje ICT-
a odnosno Web 2.0 u obrazovanju (N=98).
Pitanje Spearmanov
rho p
Je li primjena ICTa u nastavnom procesu uključena u strateške dokumente Vaše
ustanove? -,075 ,462
Stručnost iz područja iz kojeg držite nastavu -,125 ,223
Informatička pismenost -,037 ,718
Jesu li Vaši digitalni nastavni materijali (recenzirani udžbenik, knjiga skripta) ,142 ,162
Koliko često upućujete svoje studente na wiki knjige (wikibooks), wikiversity i sl.? -,012 ,904
Koliko tjedno aktivno koristite Internet ,092 ,369
Koristi li VaŠa institucija ISVU? ,221 ,031
Jeste li ikada sudjelovali na web konferenciji? ,007 ,949
Čitate li blogove na internetu? ,069 ,126
Imate li svoj blog ,071 ,507
Koristite li Podcast? -,153 ,137
157
Na koji način koristite Podcast? -,145 ,171
Koristite li Webcast? -,035 ,733
Na koji način koristite Webcast? -,040 ,698
Imate li profil na društvenim mrežama? -,056 ,590
Kad najčešće koristite Internet ,188 ,066
*p – statistička značajnost
Korelacija je statistički značajna na razini manjoj od 5% samo za odgovore na pitanje
“Koristi li Vaša institucija ISVU?” (rho=0,221; p=0,031). Iz sljedeće tablice vidljivo je da
sveučilišta češće koriste ISVU, dok se veleučilišta i visoke škole češće tek pripremaju za
korištenje ISVU.
Ostale ispitivane korelacije nisu se pokazale statistički značajnima, što se može objasniti
stvarnim nepostojanjem razlike između odgovora ispitanika s različitih vrsta učilišta, ali i
relativno malim uzorkom koji je, iako obuhvaća veći dio populacije, manji u terminima
statistička obrade podataka. Iz istog razloga hi-kvadrat testovi razlika između odgovora
ispitanika s različitih učilišta nisu provedeni, jer su pojedine ćelije imale frekvenciju manju od
5.
b)Analize varijance razlika
Tablica 8. Analiza varijance razlike u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta
obzirom na navedene varijable (N=98)
Suma
kvadrata
df Prosjek kvadrata F p
Stručnost iz područja iz
kojeg držite nastavu
Između grupa 1,112 2 ,556 1,218 ,301
Unutar grupa 42,929 94 ,457
Ukupno 44,041 96
Informatička pismenost Između grupa ,375 2 ,187 ,351 ,705
Unutar grupa 50,686 95 ,534
Ukupno 51,061 97
Vještina u lakoći
pronalaženja informacije
na Internetu, njihova
analiziranja i vrednovanja
te korištenje i objavljivanje
Između grupa ,228 2 ,114 ,271 ,764
Unutar grupa 39,587 94 ,421
Ukupno 39,814 96
*df –broj stupnjeva slobode; p – statistička značajnost
158
Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta u odgovorima na pitanja o
stručnosti iz područja u kojem drže nastavu (F=1,218; df=96; p=0,301); informatičkoj
pismenosti (F=0,351; df=97; p=0, 705) te vještina u lakoći pronalaženja informacija na
Internetu (F=0,271; df=96; p=0,764) nije statistički značajna na razini manjoj od 5%.
Ispitanici podjednako odgovaraju na ova pitanja, odnosno procjenjuju se podjednako
stručnima, informatički pismenima i vještima u pronalaženju informacija na internetu, bez
obzira na to s kojeg visokog učilišta dolaze.
Tablica 9. Analiza varijance razlike u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta
obzirom na svrhu korištenja Interneta. (N=98)
Suma
kvadrata
df Prosjek
kvadrata
F p
Prikupljanje materijala
za pripremu nastave
Između grupa 2,270 2 1,135 1,330 ,269
Unutar grupa 79,355 93 ,853
Ukupno 81,625 95
Email Između grupa ,391 2 ,195 ,986 ,377
Unutar grupa 18,241 92 ,198
Ukupno 18,632 94
korištenje društvenih
mreža
Između grupa 5,274 2 2,637 1,169 ,315
Unutar grupa 207,463 92 2,255
Ukupno 212,737 94
informiranje o dnevnim
događajima
Između grupa ,590 2 ,295 ,251 ,779
Unutar grupa 109,244 93 1,175
Ukupno 109,833 95
objava udžbenika Između grupa ,062 2 ,031 ,017 ,983
Unutar grupa 166,563 93 1,791
Ukupno 166,625 95
sudjelovanje na web
konferencijama
Između grupa 6,562 2 3,281 2,594 ,080
Unutar grupa 116,385 92 1,265
Ukupno 122,947 94
eBankarstvo Između grupa 20,273 2 10,136 6,676 ,002
Unutar grupa 139,685 92 1,518
Ukupno 159,958 94
čitanje i pisanje blogova Između grupa 8,942 2 4,471 4,286 ,017
Unutar grupa 97,016 93 1,043
Ukupno 105,958 95
159
Za
znanstvenoistraživački
rad
Između grupa 8,273 2 4,136 4,940 ,009
Unutar grupa 77,032 92 ,837
Ukupno 85,305 94
slušanje internet
radija/gledanje televizije
Između grupa 10,901 2 5,451 3,412 ,037
Unutar grupa 148,588 93 1,598
Ukupno 159,490 95
skidanje glazbe
(download MP)
Između grupa 1,855 2 ,928 ,670 ,514
Unutar grupa 127,450 92 1,385
Ukupno 129,305 94
igranje i skidanje igrica Između grupa 2,500 2 1,250 1,614 ,205
Unutar grupa 71,247 92 ,774
Ukupno 73,747 94
kupovine putem
Interneta
Između grupa 7,351 2 3,675 2,731 ,070
Unutar grupa 125,149 93 1,346
Ukupno 132,500 95
pisanje poruka (news
grupe, forumi, chat)
Između grupa 11,596 2 5,798 3,294 ,042
Unutar grupa 161,941 92 1,760
Ukupno 173,537 94
download programa,
aplikacija
Između grupa 9,443 2 4,722 4,400 ,015
Unutar grupa 99,796 93 1,073
Ukupno 109,240 95
turističke informacije Između grupa 4,467 2 2,234 1,994 ,142
Unutar grupa 104,158 93 1,120
Ukupno 108,625 95
telefoniranje putem
Interneta
Između grupa 2,446 2 1,223 ,942 ,394
Unutar grupa 119,491 92 1,299
Ukupno 121,937 94
KORIŠTENJE ZA VRIJEME NASTAVE
korištenje blogova za
vrijeme nastave
Između grupa ,649 2 ,324 ,726 ,486
Unutar grupa 41,098 92 ,447
Ukupno 41,747 94
korištenje wikii za
vrijeme nastave
Između grupa ,916 2 ,458 ,371 ,691
Unutar grupa 113,505 92 1,234
Ukupno 114,421 94
korištenje podcasta za
vrijeme nastave
Između grupa ,133 2 ,066 ,099 ,906
Unutar grupa 61,699 92 ,671
Ukupno 61,832 94
korištenje webcasta za
vrijeme nastave
Između grupa ,068 2 ,034 ,041 ,959
Unutar grupa 72,889 89 ,819
160
Ukupno 72,957 91
korištenje slika, crteža,
dijagrama i ostalih vrsta
grafika
Između grupa 11,009 2 5,505 3,596 ,031
Unutar grupa 137,786 90 1,531
Ukupno 148,796 92
korištenje animacija i
simulacija
Između grupa 5,716 2 2,858 1,674 ,193
Unutar grupa 155,390 91 1,708
Ukupno 161,106 93
javno dostupne PPT
prezentacije
Između grupa 3,908 2 1,954 1,254 ,290
Unutar grupa 143,397 92 1,559
Ukupno 147,305 94
*df –broj stupnjeva slobode; p – statistička značajnost
Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta visokih učilišta u odgovorima na
pitanja o korištenju Interneta u svrhu prikupljanja materijala za pripremu nastave (F=1,330;
df=95; p=0,269); slanje email-ova (F=0,986; df=94; p=0,377), korištenja društvenih mreža
(F=1,169; df=94; p=0,315), informiranja o dnevnim događanjima(F=0,251; df=95; p=0,779),
objave udžbenika (F=0,017; df=95; p=0,983), sudjelovanja na web konferencijama (F=2,594;
df=94; p=0,080), skidanja glazbe (download MP) (F=0,670; df=94; p=0,514), igranja i
skidanja igrica (F=1,614; df=94; p=0,205), kupovine putem interneta (F=2,731; df=95;
p=0,070), turističkih informacija (F=1,994; df=95; p=0,142), telefoniranja putem interneta
(F=0,942; df=95; p=0,394), korištenja blogova za vrijeme nastave (F=0,726; df=94; p=0,486),
korištenja wiki za vrijeme nastave (F=0,371; df=94; p=0,691), korištenja podcasta za vrijeme
nastave (F=0,099; df=94; p=0,906), korištenja webcasta za vrijeme nastave (F=0,041; df=91;
p=0,959), korištenja animacija i simulacija (F=1,674; df=93; p=0,193) te javno dostupnih
PTT prezentacija (F=1,254; df=94; p=0,290) nije statistički značajna na razini manjoj od 5%.
Ispitanici podjednako odgovaraju na ova pitanja, bez obzira na to s kojeg visokog učilišta
dolaze.
Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta visokih učilišta u odgovorima na
pitanja o korištenju Interneta u svrhu eBankarstva (df=94; F=6,676; p=0,002) statistički je
značajna na razini manjoj od 5%. Scheffeov post-hoc test pokazuje da eBankarstvo češće
koriste ispitanici sa sveučilišta u odnosu na ispitanike s veleučilišta i visokih škola.
Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta u odgovorima na pitanja o
korištenju Interneta u svrhu čitanja i pisanja blogova (df=95; F=4,286; p=0,017) statistički je
značajna na razini manjoj od 5%. Scheffeov post-hoc test pokazuje da čitanje i pisanje
161
blogova češće koriste ispitanici sa visokih škola u odnosu na ispitanike s veleučilišta. Između
sveučilišta, i ostale dvije skupine nema statistički značajne razlike.
Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta u odgovorima na pitanja o
korištenju Interneta za znanstvenoistraživački rad (df=94; F=4,940; p=0,009) statistički je
značajna na razini manjoj od 1%. Scheffeov post-hoc test pokazuje da Internet u svrhu
znanstveno istraživačkog rada češće koriste ispitanici sa sveučilišta u odnosu na ispitanike s
visokih škola.
Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta u odgovorima na pitanja o
korištenju Interneta za slušanje internet radija/gledanje televizije (df=95; F=3,412; p=0,037)
statistički je značajna na razini manjoj od 5%. Scheffeov post-hoc test pokazuje da nema
statistički značajnih razlika među podskupinama, no razlika između visokih škola te
veleučilišta i sveučilišta ima statistički značajnost nešto veću od 7%. Ako pogledamo da je
granična statistička značajnost 5%, možemo zaključiti da je samo oko 2,0% veća vjerojatnost
da bismo pogriješili ako ove 2 razlike interpretiramo. Dobiveni rezultati upućuju da
najvjerojatnije Internet u svrhu slušanja internet radija/gledanje televizije češće koriste
ispitanici sa visokih škola u odnosu na ispitanike sa sveučilšta i veleučilišta.
Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta u odgovorima na pitanja o
korištenju Interneta za pisanja poruka (news grupe, forumi, chat) (df=94; F=3,294; p=0,042)
statistički je značajna na razini manjoj od 5%. Scheffeov post-hoc test pokazuje da nema
statistički značajnih razlika među podskupinama, no razlika između visokih škola te
veleučilišta i sveučilišta ima statistički značajnost nešto veću od 7%. Ako pogledamo da je
granična statistička značajnost 5%, možemo zaključiti da je samo oko 2,0% veća vjerojatnost
da bismo pogriješili ako ove 2 razlike interpretiramo. Dobiveni rezultati upućuju da
najvjerojatnije Internet u svrhu pisanja poruka (news grupe, forumi, chat) češće koriste
ispitanici sa visokih škola u odnosu na ispitanike s veleučilišta. Između sveučilšta i visokih
škola nema razlike.
Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta u odgovorima na pitanja o
korištenju Interneta u svrhu downloada programa, aplikacija (df=95; F=4,400; p=0,015)
statistički je značajna na razini manjoj od 5%. Scheffeov post-hoc test pokazuje da download
programa, (aplikacija) češće koriste ispitanici sa visokih škola u odnosu na ispitanike s
veleučilišta. Između sveučilišta, i ostale dvije skupine nema statistički značajne razlike.
Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta u odgovorima na pitanja o
korištenju slika, crteža, dijagrama i ostalih vrsta grafika za vrijeme nastave (df=25; F=3,596;
162
p=0,031) statistički je značajna na razini manjoj od 5%. Scheffeov post-hoc test pokazuje da
slike, crteže, dijagrame i ostalih vrste grafika za vrijeme nastave češće koriste ispitanici sa
sveučilišta u odnosu na ispitanike s veleučilišta.
Tablica 10. Scheffeova post -hoc analiza razlika u rezultatima ispitanika na pitanja ”Koliko
često koristite Internet za navedene svrhe?” i “Koliko često za vrijeme nastave koristite
sljedeće?” (navedeno u tablici) s obzirom na vrstu visokog učilišta. (N=98)
(I) Vrsta
visokog
učilišta
(J) Vrsta
visokog
učilišta
Razlika u
aritmetičkim
sredinama
(I-J)
Standardna
pogreška
razlike
p 95% interval
pouzdanosti
Donji Gornji
eBankarstvo Sveučiliste Veleucčliste ,76389* ,29937 ,043 ,0190 1,5088
Visoka
škola
1,09259* ,31370 ,003 ,3121 1,8731
Veleučiliste Sveučiliste ,76389* ,29937 ,043 -
1,5088
-,0190
Visoka
škola
,32870 ,32200 ,596 -,4725 1,1299
Visoka
škola
Sveučiliste -1,09259* ,31370 ,003 -
1,8731
-,3121
Veleučiliste -,32870 ,32200 ,596 -
1,1299
,4725
čitanje i
pisanje
blogova
Sveučiliste Veleučiliste ,13598 ,24656 ,859 -,4774 ,7494
Visoka
škola
-,60360 ,25852 ,071 -
1,2467
,0395
Veleučiliste Sveučiliste -,13598 ,24656 ,859 -,7494 ,4774
Visoka
škola
-,73958* ,26690 ,025 -
1,4036
-,0756
Visoka
škola
Sveučiliste ,60360 ,25852 ,071 -,0395 1,2467
Veleuciliste ,73958* ,26690 ,025 ,0756 1,4036
za znanstveno-
istraživački
rad
Sveuciliste Veleuciliste ,28472 ,22232 ,444 -,2684 ,8379
Visoka
skola
,73148* ,23296 ,009 ,1518 1,3111
Veleuciliste Sveuciliste -,28472 ,22232 ,444 -,8379 ,2684
Visoka
skola
,44676 ,23912 ,180 -,1482 1,0417
Visoka Sveuciliste -,73148* ,23296 ,009 -1,3111 -,1518
163
skola Veleuciliste -,44676 ,23912 ,180 -1,0417 ,1482
slušanje
internet
radija/gledanje
televizije
Sveuciliste Veleuciliste ,03463 ,30514 ,994 -,7245 ,7937
Visoka
skola
-,73273 ,31993 ,078 -
1,5286
,0632
Veleuciliste Sveuciliste -,03463 ,30514 ,994 -,7937 ,7245
Visoka
skola
-,76736 ,33031 ,073 -
1,5891
,0543
Visoka
skola
Sveuciliste ,73273 ,31993 ,078 -,0632 1,5286
Veleuciliste ,76736 ,33031 ,073 -,0543 1,5891
pisanje poruka
(news grupe,
forumi, chat)
Sveuciliste Veleuciliste ,67014 ,32234 ,121 -,1319 1,4722
Visoka
skola
-,13889 ,33777 ,919 -,9793 ,7015
Veleuciliste Sveuciliste -,67014 ,32234 ,121 -1,4722 ,1319
Visoka
skola
-,80903 ,34670 ,071 -1,6717 ,0536
Visoka
skola
Sveuciliste ,13889 ,33777 ,919 -,7015 ,9793
Veleuciliste ,80903 ,34670 ,071 -,0536 1,6717
download
programa,
aplikacija
Sveuciliste Veleuciliste ,12500 ,25007 ,883 -,4971 ,7471
Visoka
skola
-,62963 ,26219 ,061 -1,2819 ,0226
Veleuciliste Sveuciliste -,12500 ,25007 ,883 -,7471 ,4971
Visoka
skola
-,75463* ,27070 ,024 -1,4280 -,0812
Visoka
skola
Sveuciliste ,62963 ,26219 ,061 -,0226 1,2819
Veleuciliste ,75463* ,27070 ,024 ,0812 1,4280
korištenje
slika, crteža,
dijagrama i
ostalih vrsta
grafika
Sveuciliste Veleuciliste ,79263* ,30517 ,039 ,0330 1,5522
Visoka
skola
,56085 ,31693 ,215 -,2280 1,3497
Veleuciliste Sveuciliste -,79263* ,30517 ,039 -1,5522 -,0330
Visoka
skola
-,23178 ,32571 ,777 -1,0425 ,5789
Visoka
skola
Sveuciliste -,56085 ,31693 ,215 -1,3497 ,2280
Veleuciliste ,23178 ,32571 ,777 -,5789 1,0425
*Razlika u aritmetičkim sredinama je značajna na razini 0,05
*Legenda: p – statistička značajnost
164
Tablica 11. Analiza varijance razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta na
pitanju ”Koliko često koristite u svom radu sljedeće?” (N=98)
Suma
kvadrata
df Prosjek
kvadrata
F p
Koliko često koristite
blogove u svom radu
nastavnog procesa
Između grupa ,390 2 ,195 ,243 ,785
Unutar grupa 73,068 91 ,803
Ukupno 73,457 93
korištenje Wikiia u
nastavnom procesu
Između grupa 9,382 2 4,691 3,530 ,033
Unutar grupa 119,607 90 1,329
Ukupno 128,989 92
korištenje Podcasta u
nastavnom procesu
Između grupa 3,746 2 1,873 2,207 ,116
Unutar grupa 77,233 91 ,849
Ukupno 80,979 93
korištenje Webcasta u
nastavnom procesu
Između grupa 1,146 2 ,573 ,744 ,478
Unutar grupa 70,088 91 ,770
Ukupno 71,234 93
korištenje online
predavanja u nastavnom
procesu
Između grupa 3,867 2 1,934 1,426 ,245
Unutar grupa 124,722 92 1,356
Ukupno 128,589 94
korištenje društvenih
mreža u nastavnom
procesu
Između grupa 6,412 2 3,206 3,042 ,053
Unutar grupa 95,897 91 1,054
Ukupno 102,309 93
korištenje tekustalinih
poruka/obavijesti u
nastavnom procesu
Između grupa 5,706 2 2,853 1,782 ,174
Unutar grupa 148,919 93 1,601
Ukupno 154,625 95
korištenje softwarea
namijenjenog za
suradnju/kolaboraciju u
nastavnom procesu
Između grupa 2,601 2 1,300 ,773 ,465
Unutar grupa 151,356 90 1,682
Ukupno 153,957 92
korištenje upravljanjem
dokumentima u
nastavnom procesu
Između grupa 10,341 2 5,170 3,101 ,050
Unutar grupa 153,385 92 1,667
Ukupno 163,726 94
*Legenda: df –broj stupnjeva slobode; p – statistička značajnost
Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta u odgovorima na pitanja o
učestalosti korištenja blogova u svom radu nastavnog procesa (F=0,243; df=93; p=0,785);
korištenja podcasta u nastavnom procesu (F=2,207; df=93; p=0,116), korištenja webcasta u
nastavnom procesu (F=0,744; df=93; p=0,478), korištenja online predavanja u nastavnom
165
procesu (F=1,426; df=94; p=0,245), korištenja društvenih mreža u nastavnom procesu
(F=3,042; df=93; p=0,053), korištenja tekstualnih poruka/obavijesti u nastavnom procesu
(F=1,782; df=95; p=0,174), korištenja software namijenjenog za suradnju/kolaboraciju u
nastavnom procesu (F=0,773; df=92; p=0,465) nije statistički značajna na razini manjoj od
5%. Ispitanici podjednako odgovaraju na ova pitanja, bez obzira na to s kojeg učilišta dolaze.
Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta u odgovorima na pitanja o korištenju
Wikiia općenito u nastavnom procesu (F=3,530; df=92; p=0,033) statistički je značajna na
razini manjoj od 5%. Scheffeov post-hoc test pokazuje da Wikii češće koriste ispitanici sa
visokih škola u odnosu na ispitanike s veleučilišta.
Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta u odgovorima na pitanja o
korištenju upravljanjem dokumentima u nastavnom procesu općenito (F=5,170; df=94;
p=0,050) statistički je značajna na razini manjoj od 5%. Scheffeov post-hoc test pokazuje da
upravljanje dokumentima u nastavnom procesu češće koriste ispitanici sa sveučilišta u odnosu
na ispitanike s veleučilišta.
Tablica 12.Scheffeova post -hoc analiza razlika u rezultatima ispitanika na pitanje
“Koliko često za vrijeme nastave koristite sljedeće?” (navedeno u tablici) s obzirom na
vrstu visokog učilišta. (N=98)
(I) Vrsta
visokog
učilišta
(J) Vrsta
visokog
učilišta
Razlika u
aritmetičkim
sredinama
(I-J)
Standardna
pogreška
razlike
p 95% interval pouzdanosti
Donji Gornji
korištenje
Wikiia u
nastavnom
procesu
Sveuciliste Veleuciliste ,10000 ,28498 ,940 -,6093 ,8093
Visoka skola -,64815 ,29349 ,093 -1,3787 ,0824
Veleuciliste Sveuciliste -,10000 ,28498 ,940 -,8093 ,6093
Visoka skola -,74815 ,30581 ,055 -1,5093 ,0130
Visoka skola Sveuciliste ,64815 ,29349 ,093 -,0824 1,3787
Veleuciliste ,74815 ,30581 ,055 -,0130 1,5093
korištenje
upravljanjem
dokumentima
u nastavnom
procesu
Sveuciliste Veleuciliste ,78125* ,31371 ,050 ,0007 1,5618
Visoka skola ,36111 ,32873 ,549 -,4568 1,1790
Veleuciliste Sveuciliste -,78125* ,31371 ,050 -1,5618 -,0007
Visoka skola -,42014 ,33742 ,464 -1,2597 ,4194
Visoka skola Sveuciliste -,36111 ,32873 ,549 -1,1790 ,4568
Veleuciliste ,42014 ,33742 ,464 -,4194 1,2597
*Razlika u aritmetičkim sredinama je značajna na razini 0,05
*Legenda: p – statistička značajnost
166
Tablica 13. Analiza varijance razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta
na pitanje “U kojoj mjeri primjena ICT-a poboljšava sljedeće vaše aktivnosti? (N=98)
Suma
kvadrata
df Prosjek
kvadrata
F p
primjena ICT
poboljšava održavanje
nastave
Između grupa 1,336 2 ,668 1,783 ,174
Unutar grupa 34,079 91 ,374
Ukupno 35,415 93
primjena ICT
poboljšava pripremu
nastavnih materijala
Između grupa 1,305 2 ,652 2,146 ,123
Unutar grupa 27,362 90 ,304
Ukupno 28,667 92
primjena ICT
poboljšava pisanje i
objave udžbenika
Između grupa 6,353 2 3,177 2,674 ,075
Unutar grupa 104,548 88 1,188
Ukupno 110,901 90
primjena ICT
poboljšava
komunikaciju sa
studentima
Između grupa ,098 2 ,049 ,138 ,871
Unutar grupa 32,338 91 ,355
Ukupno 32,436 93
primjena ICT
poboljšava
komunikaciju s
kolegama na poslu
Između grupa ,153 2 ,077 ,161 ,852
Unutar grupa 42,772 90 ,475
Ukupno 42,925 92
primjena ICT
poboljšava
komunikaciju s
kolegama iz drugih
visokoobrazovnih
institucija
Između grupa 5,349 2 2,674 4,033 ,021
Unutar grupa 60,353 91 ,663
Ukupno 65,702 93
primjena ICT
poboljšava distribuciju
nastavnih materijala
studentima
Između grupa ,535 2 ,268 ,815 ,446
Unutar grupa 29,890 91 ,328
Ukupno 30,426 93
primjena ICT
poboljšava obavijesti
vezane za kolegij/modul
Između grupa ,137 2 ,068 ,252 ,778
Unutar grupa 24,714 91 ,272
Ukupno 24,851 93
*df –broj stupnjeva slobode; p – statistička značajnost
167
Razlika između ispitanika s različitih razina učilišta statistički je značajna samo za stav
“Primjena ICT poboljšava komunikaciju s kolegama iz drugih visokoobrazovnih institucija“
(F=4,033; df=93; p=0,021). Ispitanici s visokih škola u većoj mjeri izražavaju slaganje s
ovom tvrdnjom u odnosu na ispitanike sa sveučilišta.
Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta u odgovorima na pitanja u
kojoj mjeri primjena ICT poboljšava: održavanje nastave (F=1,783; df=93; p=0,174);
pripremu nastavnih materijala (F=2,146; df=92; p=0,123), pisanje i objavu udžbenika
(F=2,674; df=90; p=0,075), komunikaciju sa studentima (F=0,138; df=93; p=0,871),
komunikaciju s kolegama na poslu (F=0,161; df=92; p=0,852), distribuciju nastavnih
materijala studentima (F=0,815; df=93; p=0,446), obavijesti vezane za kolegij/modul
(F=0252; df=93; p=0,778) nije statistički značajna na razini manjoj od 5%. Ispitanici
podjednako odgovaraju na ova pitanja, bez obzira na to s kojeg učilišta dolaze.
Tablica 14. Scheffeova post -hoc analiza razlika između primjene ICT s obzirom na
vrstu visokog učilišta. (N=98)
(I) Vrsta
visokog
učilišta
(J) Vrsta
visokog
učilišta
Razlika u
arit.
sredinama
Standardna
pogreška
razlike
p 95% interval
pouzdanosti
Donji Gornji
primjena ICT
poboljšava
komunikaciju s
kolegama iz drugih
visokoobrazovnih
institucija
Sveuciliste Veleuciliste ,28482 ,19919 ,364 -,2109 ,7805
Visoka skola ,59153* ,20860 ,021 ,0724 1,1106
Veleuciliste Sveuciliste -,28482 ,19919 ,364 -,7805 ,2109
Visoka skola ,30671 ,21281 ,358 -,2229 ,8363
Visoka skola Sveuciliste -,59153* ,20860 ,021 -
1,1106
-,0724
Veleuciliste -,30671 ,21281 ,358 -,8363 ,2229
*.Razlika u aritmetičkim sredinama je značajna na razini 0,05; p – statistička značajnost
Ispitanici s različitih učilišta statistički značajno odgovaraju samo na tvrdnju “Primjena
ICT poboljšava komunikaciju s kolegama iz drugih visokoobrazovnih institucija.” (F=4,033;
df=93; p=0,021). Razlika je statistički značajna između ispitanika sa sveučilišta i ispitanika iz
visokih škola. Ispitanici sa sveučilišta izražavaju statistički značajno veće slaganje s ovom
tvrdnjom u odnosu na ispitanike iz visokih škola.
168
Tablica 15. Analiza varijance razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta na
pitanje “Prema Vašem mišljenju kako dobro su vaši studenti pripremljeni za današnje
globalno tržište rada?” (N=98)
Suma
kvadrata
df Prosjek
kvadrata
F p
Pripremljenost studenata za
današnje globalno tržište rada:
stručnost iz područja studija
Između grupa 2,608 2 1,304 1,586 ,210
Unutar grupa 74,807 91 ,822
Ukupno 77,415 93
Pripremljenost studenata za
današnje globalno tržište rada:
komunikacijske vještine
Između grupa 1,682 2 ,841 ,932 ,397
Unutar grupa 82,063 91 ,902
Ukupno 83,745 93
Pripremljenost studenata za
današnje globalno tržište rada:
ICT vještine
Između grupa 1,487 2 ,743 1,174 ,314
Unutar grupa 57,630 91 ,633
Ukupno 59,117 93
Pripremljenost studenata za
današnje globalno tržište rada:
kritičko razmišljanje
Između grupa ,259 2 ,130 ,145 ,865
Unutar grupa 80,537 90 ,895
Ukupno 80,796 92
Pripremljenost studenata za
današnje globalno tržište rada:
razumijevanje međunarodnih
gospodarskih pitanja
Između grupa 2,500 2 1,250 1,873 ,160
Unutar grupa 60,734 91 ,667
Ukupno 63,234 93
Pripremljenost studenata za
današnje globalno tržište rada:
aktivno služenje barem jednog
stranog jezika
Između grupa ,782 2 ,391 ,482 ,619
Unutar grupa 73,025 90 ,811
Ukupno 73,806 92
Pripremljenost studenata za
današnje globalno tržište rada:
ukupna spremnost za posao
Između grupa ,857 2 ,428 ,731 ,484
Unutar grupa 53,282 91 ,586
Ukupno 54,138 93
*df –broj stupnjeva slobode; p – statistička značajnost
Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta u odgovorima na pitanja o
pripremljenosti studenata za današnje globalno tržište rada iz sljedećih područja: stručnost iz
područja studija (F=1,586; df=93; p=0,210), komunikacijske vještine (F=0,932; df=93;
p=0,397), ICT vještine (F=1,174; df=93; p=0,314), kritičko razmišljanje (F=0,145; df=92;
p=0,865), razumijevanja međunarodnih gospodarskih pitanja (F=1,873; df=93; p=0,160),
169
aktivno služenje bar jednim stranim jezikom (F=0,482; df=92; p=0,619) te ukupna spremnost
za posao (F=0,731; df=93; p=0,484) nije statistički značajna na razini manjoj od 5%.
Ispitanici podjednako odgovaraju na ova pitanja, bez obzira na to s kojeg visokog učilišta
dolaze.
c.) Obrada u odnosu na pitanje imaju li ispitanici digitalne nastavne materijale
Tablica 16.Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru napitanje: “Ima li nastavne
digitalne materijale?” (N=98)
Frekvencija Postotak
DA 45 45,9
NE 53 54,1
Ukupno 98 100,0
170
Tablica 17. Testiranje razlike između odgovora ispitanika na ponuđene tvrdnje prema tome
imaju li ili nemaju nastavne materijale u digitalnom obliku. (N=98).
Ima li nastavne
digitalne
materijale?
N M SD Standardna
pogreška razlike
Za korištenje Interneta i ICT u unapređenju nastave
potrebno je opsežno informatičko znanje.
DA 45 2,2444 ,77329 ,11528
NE 53 2,3208 ,67293 ,09243
Smatram da se uporabom ICT može
poboljšati/unaprijediti kvaliteta nastave.
DA 45 1,1778 ,53466 ,07970
NE 53 1,1698 ,37906 ,05207
Internet je dragocjen izvor za prikupljanje informacija
i alat za širenje informacija.
DA 45 1,1556 ,36653 ,05464
NE 53 1,1132 ,31988 ,04394
Internet je plodna osnova za razvoj nastavnog
materijala.
DA 45 1,2667 ,53936 ,08040
NE 53 1,4340 ,60477 ,08307
Internet mi omogućuje besplatni/jeftin pristup do
potebnih inforamcija
DA 45 1,1556 ,36653 ,05464
NE 53 1,2264 ,42252 ,05804
Internet omogućuje brže/jednostavnije prikupljanje
informacija od drugih izvora informacija
DA 45 1,1556 ,36653 ,05464
NE 53 1,0943 ,29510 ,04053
Ne znam gdje pronaći relevantne
informacijske/obrazovne web adrese.
DA 45 2,6667 ,56408 ,08409
NE 52 2,7885 ,45747 ,06344
Smatram da je uporaba računala u nastavi potrebna
pretežno kod informatičkih kolegija.
DA 45 2,7778 ,67044 ,09994
NE 52 2,6346 ,62713 ,08697
Ne mogu koristiti ICT u nastavnom procesu jer
studenti nisu dovoljno obučeni za korištenje istih u
nastavnom procesu.
DA 45 2,8667 ,50452 ,07521
NE 52 2,5577 ,63904 ,08862
Smatram da na Internetu gubim previše vremena
tražeći informaciju koja mi je potrebna zbog velike
količine nerelevantnih izvora/web stranica koje treba
pretražit.
DA 44 2,6591 ,52576 ,07926
NE 53 2,4906 ,60836 ,08356
Smatram da na Internetu gubim previše vremena
tražeći informaciju koja mi je potrebna zbog toga što
smatram da nisam u tome dovoljno vješt/obučen
DA 44 2,9091 ,47339 ,07137
NE 53 2,6415 ,62309 ,08559
Smatram da su informacije o internetskim (Web)
alatima raspoložive i dostupne.
DA 45 1,3333 ,63960 ,09535
NE 53 1,6604 ,80726 ,11089
Korištenje ICT u nastavi ne mogu koristiti u punoj
mjeri zbog postojećih ograničenja mrežne/računalne
opreme odnosno ICT infrastrukture u institiciji u kojoj
radim.
DA 43 2,6977 ,59900 ,09135
NE 52 2,5192 ,80417 ,11152
171
Leveneov test
za jednakost
varijanci
t-test
95% interval
pouzdanosti
F p t df p Razlika u
arit.
sredinama
Standardna
pogreška
razlike
Gornji Donji
Za korištenje
Interneta i ICT u
unapređenju
nastave potrebno
je opsežno
informatičko
znanje.
Pretpostavka
podjednakih
varijanci
,931 ,337 -,522 96 ,603 -,07631 ,14608 -,36628 ,21366
Pretpostavka
različitih
varijanci
-,516 87,991 ,607 -,07631 ,14776 -,36995 ,21733
Smatram da se
uporabom ICT
može
poboljšati/unaprije
diti kvaliteta
nastave.
Pretpostavka
podjednakih
varijanci
,139 ,710 ,086 96 ,932 ,00797 ,09264 -,17592 ,19185
Pretpostavka
različitih
varijanci
,084 77,610 ,934 ,00797 ,09520 -,18158 ,19751
Internet je
dragocjen izvor za
prikupljanje
informacija i alat
za širenje
informacija.
Pretpostavka
podjednakih
varijanci
1,496 ,224 ,611 96 ,543 ,04235 ,06934 -,09528 ,17998
Pretpostavka
različitih
varijanci
,604 88,125 ,547 ,04235 ,07011 -,09699 ,18168
Internet je plodna
osnova za razvoj
nastavnog
materijala.
Pretpostavka
podjednakih
varijanci
4,286 ,041 -1,434 96 ,155 -,16730 ,11670 -,39895 ,06435
Pretpostavka
različitih
varijanci
-1,447 95,752 ,151 -,16730 ,11561 -,39679 ,06219
Internet mi
omogućuje
besplatni/jeftin
Pretpostavka
podjednakih
varijanci
3,209 ,076 -,879 96 ,382 -,07086 ,08064 -,23094 ,08922
172
pristup do
potebnih
inforamcija
Pretpostavka
različitih
varijanci
-,889 95,949 ,376 -,07086 ,07971 -,22908 ,08736
Internet
omogućuje
brže/jednostavnije
prikupljanje
informacija od
drugih izvora
informacija
Pretpostavka
podjednakih
varijanci
3,406 ,068 ,916 96 ,362 ,06122 ,06685 -,07147 ,19390
Pretpostavka
različitih
varijanci
,900 84,184 ,371 ,06122 ,06803 -,07407 ,19650
Ne znam gdje
pronaći relevantne
informacijske/obra
zovne web adrese.
Pretpostavka
podjednakih
varijanci
3,625 ,060 -1,174 95 ,243 -,12179 ,10376 -,32778 ,08419
Pretpostavka
različitih
varijanci
-1,156 84,676 ,251 -,12179 ,10533 -,33124 ,08765
Smatram da je
uporaba računala u
nastavi potrebna
pretežno kod
informatičkih
kolegija.
Pretpostavka
podjednakih
varijanci
,249 ,619 1,086 95 ,280 ,14316 ,13184 -,11858 ,40490
Pretpostavka
različitih
varijanci
1,081 90,897 ,283 ,14316 ,13248 -,12000 ,40633
Ne mogu koristiti
ICT u nastavnom
procesu jer
studenti nisu
dovoljno obučeni
za korištenje istih
u nastavnom
procesu.
Pretpostavka
podjednakih
varijanci
11,040 ,001 2,614 95 ,010 ,30897 ,11822 ,07429 ,54366
Pretpostavka
različitih
varijanci
2,658 94,251 ,009 ,30897 ,11623 ,07820 ,53975
Smatram da na
Internetu gubim
previše vremena
tražeći informaciju
koja mi je
potrebna zbog
velike količine
nerelevantnih
izvora/web
Pretpostavka
podjednakih
varijanci
3,066 ,083 1,443 95 ,152 ,16852 ,11675 -,06326 ,40031
Pretpostavka
različitih
varijanci
1,463 94,832 ,147 ,16852 ,11518 -,06013 ,39718
173
*Legenda: N – broj ispitanika; M – aritmetička sredina; SD – standardna devijacije
Tablica 18. Testiranje razlike između odgovora ispitanika na ponuđene tvrdnje prema tome
imaju li ili nemaju nastavne materijale u digitalnom obliku (N=90)
Prethodno provedbi t-testa proveden je Leveneov test jednakosti varijanci kako bi se
ustanovilo zadovoljavaju li rezultati uvjete za provedbu t-testa razlika. Za sve usporedbe
pokazalo se da nema statistički značajne razlike među varijancama podskupina te je
stranica koje treba
pretražit.
Smatram da na
Internetu gubim
previše vremena
tražeći informaciju
koja mi je
potrebna zbog
toga što smatram
da nisam u tome
dovoljno
vješt/obučen
Pretpostavka
podjednakih
varijanci
9,509 ,003 2,342 95 ,021 ,26758 ,11427 ,04072 ,49445
Pretpostavka
različitih
varijanci
2,401 94,312 ,018 ,26758 ,11144 ,04633 ,48884
Smatram da su
informacije o
internetskim
(Web) alatima
raspoložive i
dostupne.
Pretpostavka
podjednakih
varijanci
4,613 ,034 -2,195 96 ,031 -,32704 ,14903 -,62286 -,03123
Pretpostavka
različitih
varijanci
-2,236 95,574 ,028 -,32704 ,14624 -,61735 -,03674
Korištenje ICT u
nastavi ne mogu
koristiti u punoj
mjeri zbog
postojećih
ograničenja
mrežne/računalne
opreme odnosno
ICT infrastrukture
u institiciji u kojoj
radim.
Pretpostavka
podjednakih
varijanci
6,426 ,013 1,204 93 ,231 ,17844 ,14816 -,11577 ,47266
Pretpostavka
različitih
varijanci
1,238 92,068 ,219 ,17844 ,14415 -,10786 ,46474
174
zadovoljen uvjet za provedbu t-testa. Razlika u rezultatima ispitanika koji imaju i onih koji
nemaju nastavne digitalne materijale statistički je značajna na razini manjoj od 5% u
odgovorima na pitanja:
“Ne mogu koristiti ICT u nastavnom procesu jer studenti nisu dovoljno obučeni za
korištenje istih u nastavnom procesu.” (t=2,614; df=95; p=0,010) – Ispitanici koji posjeduju
digitalne nastavne materijale u većoj mjeri se slažu s ovom tvrdnjom. “Smatram da na
Internetu gubim previše vremena tražeći informaciju koja mi je potrebna zbog toga što
smatram da nisam u tome dovoljno vješt/obučen.” (t=-0,522; df=96; p=0,021) – Ispitanici koji
posjeduju digitalne nastavne materijale u većoj mjeri se slažu s ovom tvrdnjom. “Smatram da
su informacije o internetskim (Web) alatima raspoložive i dostupne.” (t=-2,195; df=96;
p=0,031) – Ispitanici koji nemaju digitalne nastavne materijale u većoj mjeri se slažu s ovom
tvrdnjom.
Razlika u rezultatima ispitanika koji imaju i onih koji nemaju nastavne digitalne
materijale u odgovorima na pitanja: Za korištenje Interneta i ICT u unapređenju nastave
potrebno je opsežno informatičko znanje (t=-0,522; df=96; p=0,603); Smatram da se
uporabom ICT može poboljšati/unaprijediti kvaliteta nastave (F=0,086; df=96; p=0,932);
Internet je dragocjen izvor za prikupljanje informacija i alat za širenje informacija (F=0,611;
df=96; p=0,543); Internet je plodna osnova za razvoj nastavnog materijala (F=-1,434; df=96;
p=0,155); Internet mi omogućuje besplatni/jeftin pristup do potebnih inforamcija (F=-0,879;
df=96; p=0,382); Internet omogućuje brže/jednostavnije prikupljanje informacija od drugih
izvora informacija (F=0,916; df=96; p=0,362); Ne znam gdje pronaći relevantne
informacijske/obrazovne web adrese (F=-1,174; df=95; p=0,243); Smatram da je uporaba
računala u nastavi potrebna pretežno kod informatičkih kolegija (F=1,086; df=95; p=0,280);
Smatram da na Internetu gubim previše vremena tražeći informaciju koja mi je potrebna zbog
velike količine nerelevantnih izvora/web stranica koje treba pretražit (F=1,443; df=95;
p=0,152); Korištenje ICT u nastavi ne mogu koristiti u punoj mjeri zbog postojećih
ograničenja mrežne/računalne opreme odnosno ICT infrastrukture u institiciji u kojoj radim
(F=1,204; df=93; p=0,231) nije statistički značajna na razini manjoj od 5%. Ispitanici
podjednako odgovaraju na ova pitanja, bez obzira na to imaju li ili nemaju nastavne digitalne
materijale.
175
Tablica 19. Deskriptivna statistika prikaza razlike rezultata ispitanika prema
odgovorima na ponuđena pitanja s obzirom na to imaju li nastavne digitalne materijale.
(N=98).
Ima li
nastavne
digitalne
materijale?
N M SD Standardna
pogreška
razlike
Postoji koordinirana nabava
opreme (hardware i
software)
DA 45 1,8667 1,05744 ,15763
NE 52 2,3846 1,19071 ,16512
Računalna opremljenost
mog učilišta potpuno
odgovara potrebama
održavanja i pripreme
nastave
DA 44 1,8409 ,98697 ,14879
NE 52 2,1154 1,02237 ,14178
Računalna oprema na mom
učilištu je uglavnom
zastarjela
DA 45 2,1556 ,56228 ,08382
NE 52 2,1923 ,52537 ,07286
*Legenda: N – broj ispitanika; M – aritmetička sredina; SD – standardna devijacije
176
Tablica 20. Testiranje razlike između odgovora ispitanika na ponuđene tvrdnje prema tome
imaju li ili nemaju nastavne materijale u digitalnom obliku. (N=89).
Leveneov
test za
jednakost
varijanci
t-test
95% interval
pouzdanosti
F p t df p Razlika u
arit.
sredinam
a
Standardn
a pogreška
razlike
Gornji Donji
Postoji
koordinirana
nabava
opreme
(hardware i
software)
Pretpostavk
a
podjednakih
varijanci
1,52
9
,21
9
-
2,24
9
95 ,027 -,51795 ,23026 -
,97507
-,06083
Pretpostavk
a različitih
varijanci
-
2,26
9
94,92
9
,026 -,51795 ,22828 -
,97116
-,06474
Računalna
opremljenost
mog učilišta
potpuno
odgovara
potrebama
održavanja i
pripreme
nastave
Pretpostavk
a
podjednakih
varijanci
,433 ,51
2
-
1,33
2
94 ,186 -,27448 ,20613 -
,68376
,13481
Pretpostavk
a različitih
varijanci
-
1,33
5
92,34
6
,185 -,27448 ,20552 -
,68264
,13369
Računalna
oprema na
mom učilištu
je uglavnom
zastarjela
Pretpostavk
a
podjednakih
varijanci
,001 ,97
9
-,333 95 ,740 -,03675 ,11051 -
,25614
,18264
Pretpostavk
a različitih
varijanci
-,331 90,85
7
,741 -,03675 ,11106 -
,25736
,18386
Legenda: t – t test; df –broj stupnjeva slobode; p – statistička značajnost
177
Razlika u rezultatima ispitanika koji imaju i onih koji nemaju nastavne digitalne
materijale statistički je značajna na razinimanjoj od 5% u odgovorima na pitanja: “Postoji
koordinirana nabava opreme (hardware i software).” (t=-2,249; df=95; p=0,027) – ispitanici
koji ne posjeduju digitalizirane nastavne materijale u većoj mjeri se slažu s ovom tvrdnjom.
Razlika u rezultatima ispitanika koji imaju i onih koji nemaju nastavne digitalne
materijale u odgovorima na pitanja: Računalna opremljenost mog učilišta potpuno odgovara
potrebama održavanja i pripreme nastave (F=-1,332; df=94; p=0,186); Računalna oprema na
mom učilištu je uglavnom zastarjela(F=-0,333; df=95; p=0,740) nije statistički značajna na
razini manjoj od 5%. Ispitanici podjednako odgovaraju na ova pitanja, bez obzira na to imaju
li ili nemaju nastavne digitalne materijale.
d.) Krostabulacije i korelacije obzirom na to imaju li digitalizirane nastavne
materijale
Tablica 21. Spearmanov koeficijent korelacije između ispitanika koji imaju i onih koji nemaju
digitalne nastavne materijale u odgovorima na pitanja o organizacijskim i tehnološkim
čimbenicima koji utječu na prihvaćanje ICT u obrazovanju (N=98)
Pitanje Spearmanov
rho
p
Koliko tjedno aktivno koristite Internet? ,114 ,268c
Koristi li Vasa institucija ISVU? -,164 .110
Jeste li ikada sudjelovali na web konferenciji? ,149 ,148
Čitate li blogove na internetu? -,006 ,956
Imate li svoj blog? ,009 930
Koristite li Podcast? ,176 ,087
*p – statistička značajnost
Ispitivane korelacije nisu se pokazale statistički značajnima, što možemo objasniti
stvarnim nepostojanjem razlike između odgovora ispitanika s različitih vrsta učilišta, ali i
relativno malim uzorkom koji je, iako obuhvaća veći dio populacije, manji u terminima
statistička obrade podataka. Iz istog razloga hi-kvadrat testovi razlika između odgovora
ispitanika s različitih učilišta nisu provedeni, jer su pojedine ćelije imale frekvenciju manju od
5.
178
Tablica 22. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika s obzirom na to imaju li nastavne
digitalne materijale na pitanje “Koliko tjedno aktivno koristite Internet?” (N=98)
Ima li nastavne digitalne
materijale?
Ukupno
DA NE
Koliko tjedno aktivno
koristite Internet
≤ 1
sat
Broj 1 0 1
% 100,0% ,0% 100,0%
2-3
sata
Broj 10 4 14
% 71,4% 28,6% 100,0%
4-5
sati
Broj 4 10 14
% 28,6% 71,4% 100,0%
≥ 6
sati
Broj 30 38 68
% 44,1% 55,9% 100,0%
Ukupno Broj 45 52 97
% 46,4% 53,6% 100,0%
Razlika u rezultatima ispitanika koji imaju i onih koji nemaju nastavne digitalne
materijale u odgovorima na pitanje Koliko tjedno aktivno koristite Internet? nije statistički
značajna na razini manjoj od 5%. Ispitanici gotovo podjednako odgovaraju na ova pitanja, bez
obzira na to imaju li ili nemaju nastavne digitalne materijale.
Tablica 23. Deskriptivna statistika prikaza razlike rezultata ispitanika prema odgovorima na
pitanje:”Koliko ste zadovoljni s kvalitetom pristupa Internetu u Vašoj ustanovi?”?” s
obzirom na to imaju li nastavne digitalne materijala. (N=89).
Ima li
nastavne
digitalne
materijale?
N M SD Standardna
pogreška
razlike
Koliko ste zadovoljni s
kvalitetom pristupa
Internetu u Vašoj
ustanovi
DA 45 4,0889 1,18364 ,17645
NE 52 4,0962 1,07118 ,14855
*Legenda: N – broj ispitanika; M – aritmetička sredina; SD – standardna devijacije
179
Tablica 24. Testiranje razlike između odgovora ispitanika na pitanje: " Koliko ste
zadovoljni s kvalitetom pristupa internetu u Vašoj ustanovi?” prema tome imaju li ili
nemaju nastavne materijale u digitalnom obliku. (N=98).
Leveneov test za jednakost varijanci t-test
95% interval
pouzdanosti
F P t df p
Razlika u
arit.
sredinama
Standardna
pogreška
razlike Donji Gornji
Koliko ste
zadovoljni s
kvalitetom
pristupa
Internetu u
Vašoj
ustanovi
Pretpostavka
podjednakih
varijanci
,293 ,589 -,032 95 ,975 -,00726 ,22898 -,46185 ,44732
Pretpostavka
različitih
varijanci
-,031 89,629 ,975 -,00726 ,23065 -,46552 ,45099
*Legenda: t – t test ; df –broj stupnjeva slobode; p – statistička značajnost
Razlika u rezultatima ispitanika koji imaju i onih koji nemaju nastavne digitalne
materijale u odgovorima na pitanje: Koliko ste zadovoljni s kvalitetom pristupa Internetu u
Vašoj ustanovi (F=-0,032; df=95; p=0,975) nije statistički značajna na razini manjoj od 5%.
Ispitanici podjednako odgovaraju na ovo pitanje, bez obzira na to imaju li ili nemaju nastavne
digitalne materijale.
180
Tablica 25. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika sobzirom na to imaju li
nastavne digitalne materijale na pitanje “Koristi li Vaša institucija ISVU?” (N=98)
Ima li nastavne digitalne
materijale?
Ukupno DA NE
Koristi li Vaša institucija
ISVU?
Da Broj 26 37 63
% 41,3% 58,7% 100,0%
Ne Broj 16 13 29
% 55,2% 44,8% 100,0%
Priprema
se
Broj 3 1 4
% 75,0% 25,0% 100,0%
Ukupno Broj 45 51 96
% 46,9% 53,1% 100,0%
Tablica 26. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika s obzirom na to imaju li
nastavne digitalne materijale na pitanje “Jeste li ikada sudjelovali na web
konferenciji?” (N=98)
Ima li nastavne digitalne
materijale?
Ukupno DA NE
Jeste li ikada sudjelovali
na web konferenciji?
Da Broj 20 16 36
% 55,6% 44,4% 100,0%
Ne Broj 14 18 32
% 43,8% 56,3% 100,0%
Nisam, ali
bih
volio/la
Broj 11 14 25
% 44,0% 56,0% 100,0%
Nisam i
ne bih
volio/la
Broj 0 3 3
% ,0% 100,0% 100,0%
Ukupno Broj 45 51 96
% 46,9% 53,1% 100,0%
181
Tablica 27. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika s obzirom na to imaju li
nastavne digitalne materijale na pitanje:”Čitate li blogove na Internetu?” (N=98)
Ima li nastavne
digitalne materijale?
Ukupno DA NE
Čitate li blogove
na Internetu?
Da-čitam blogove uglavnom
domaćih autora/iz hrv. govornog
područja
Broj 4 13 17
% 23,5% 76,5% 100,0%
Da-čitam blogove uglavnom
stranih autora
Broj 14 4 18
% 77,8% 22,2% 100,0%
Ne Broj 27 34 61
% 44,3% 55,7% 100,0%
Ukupno Broj 45 51 96
% 46,9% 53,1% 100,0%
Tablica 28. Tablični prikaz Hi-kvadrat testa razlike u odgovorima ispitanika na pitanje:
“Čitate li blogove na Internetu?” (N=98)
Vrijednost df p
Hi-kvadrat 10,791a 2 ,005
N 96
*Legenda: N – broj ispitanika; df –broj stupnjeva slobode; p – statistička značajnost
Razlika u raspodjeli odgovora ispitanika koji imaju i onih koji nemaju nastavne
digitalne materijale na pitanje:” Čitate li blogove na internetu?” statistički je značajna
(χ2=10,791; df=2; p=0,005). Među onima koji nemaju digitalne nastavne materijale manje je
osoba koji čitaju blogove na Internetu.
182
Tablica 29. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika s obzirom na to imaju li
nastavne digitalne materijale na pitanje:”Imate li svoj blog?” (N=98)
Ima li nastavne digitalne materijale?
Ukupno DA NE
Imate li svoj blog Da Broj 1 1 2
% 50,0% 50,0% 100,0%
Ne Broj 44 50 94
% 46,8% 53,2% 100,0%
Ukupno Broj 45 51 96
% 46,9% 53,1% 100,0%
Tablica 30. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika s obzirom na to imaju li nastavne
digitalne materijale na pitanje:”Koristite li Podcast?” (N=98)
Ima li nastavne digitalne
materijale?
Ukupno DA NE
Koristite li
Podcast?
Da-uglavnom domaćih autora/iz
hrv govornog područja
Broj 1 2 3
% 33,3% 66,7% 100,0%
Da-uglavnom stranih autora Broj 12 5 17
% 70,6% 29,4% 100,0%
Ne koristim Podcast Broj 32 44 76
% 42,1% 57,9% 100,0%
Ukupno Broj 45 51 96
% 46,9% 53,1% 100,0%
183
Tablica 31. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika obzirom na to imaju li nastavne
digitalne materijale na pitanje “Na koji način koristite Podcast?” (N=91)
Ima li nastavne digitalne
materijale? Ukupno
DA NE
Na koji način koristite
Podcast?
Koristim Podcast
drugih autora
Broj 12 7 19
% 63,2% 36,8% 100,0%
Sve navedeno Broj 1 0 1
% 100,0% ,0% 100,0%
Ne koristim Podcast Broj 30 41 71
% 42,3% 57,7% 100,0%
Ukupno Broj 43 48 91
% 47,3% 52,7% 100,0%
Tablica 32. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika obzirom na to imaju li nastavne
digitalne materijale na pitanje “Koristite li Webcast?” (N=96)
Ima li nastavne digitalne
materijale? Ukupno
DA NE
Koristite li Webcast?
DA – uglavnom domaćih
autora/iz hrvatskog govornog
područja
Broj 1 2 3
% 33,3% 66,7% 100,0%
DA - uglavnom
stranih autora
Broj 11 7 18
% 61,1% 38,9% 100,0%
Ne Broj 33 42 75
% 44,0% 56,0% 100,0%
Ukupno Broj 45 51 96
% 46,9% 53,1% 100,0%
184
Tablica 33. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika obzirom na to imaju li
nastavne digitalne materijale na pitanje “Na koji način koristite Webcast?” (N=96)
Ima li nastavne digitalne
materijale? Ukupno
DA NE
Na koji način koristite
Webcast?
Pasivni korisnik/sudionik
(slušam izlaganja drugih bez
aktivnog sudjelovanja)
Broj 10 9 19
% 52,6% 47,4% 100,0%
Sve navedeno Broj 2 0 2
% 100,0% ,0% 100,0%
Ne koristim Webcast Broj 33 42 75
% 44,0% 56,0% 100,0%
Ukupno Broj 45 51 96
% 46,9% 53,1% 100,0%
Tablica 34. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika obzirom na to imaju li nastavne
digitalne materijale na pitanje “Imate li profil na društvenim mrežama?” (N=96)
Ima li nastavne digitalne
materijale? Ukupno
DA NE
Imate li profil na
društvenim mrežama?
Da Broj 27 34 61
% 44,3% 55,7% 100,0%
Ne Broj 18 17 35
% 51,4% 48,6% 100,0%
Ukupno Broj 45 51 96
% 46,9% 53,1% 100,0%
Hi-kvadrat test pokazuje da ne postoji statistički značajna razlika u učestalosti imanja
profila na društvenim mrežama između onih koji imaju digitalne nastavne materijale i onih
koji nemaju (hi-kvadrat= 0,459; df=1; p=0,498).
185
Tablica 35. Deskriptivna statistika prikaza razlike rezultata odgovora ispitanika
obzirom na to imaju li nastavne digitalne materijala prema korištenju Web 2.0 općenito
u nastavnom procesu-ukupno (N=90).
Ima li nastavne
digitalne materijale? N M SD
Standardna
pogreška
razlike
Korištenje Web 2.0 općenito u
nastavnom procesu-ukupno
DA 42 20,5714 6,16102 ,95067
NE 48 18,0625 5,61687 ,81073
*Legenda: N – broj ispitanika; M – aritmetička sredina; SD – standardna devijacije
Tablica 36. Testiranje razlike između odgovora ispitanika obzirom na to imaju li nastavne
digitalne materijala prema korištenju Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno (N=90).
Leveneov test za jednakost varijanci t-test
95% interval
pouzdanosti
F P t df p
Razlika u
arit.
sredinama
Standardna
pogreška
razlike Gornji Donji
Korištenje
Web 2.0
općenito u
nastavnom
procesu-
ukupno
Pretpostavka podjednakih
varijanci ,005 ,946 2,021 88 ,046 2,50893 1,24167 ,04137 4,97649
Pretpostavka različitih varijanci
2,008 83,702 ,048 2,50893 1,24942 ,02420 4,99366
Prethodno provedbi t-testa proveden je Leveneov test jednakosti varijanci kako bi se
ustanovilo zadovoljavaju li rezultati uvjete za provedbu t-testa razlika. Za sve usporedbe
pokazalo se da nema statistički značajne razlike među varijancama podskupina te je
zadovoljen uvjet za provedbu t-testa.
Razlika u intenzitetu korištenja Web 2.0 općenito u nastavnom procesu među
rezultatima ispitanika koji imaju i onih koji nemaju nastavne digitalne materijale statistički je
186
značajna na razini manjoj od 5% (t=2,021; df=88; p=0,046). Ispitanici koji imaju digitalne
nastavne materijale u većoj mjeri koriste Web 2.0 u nastavnom procesu općenito.
Tablica 37. Deskriptivna statistika prikaza razlike rezultata odgovora ispitanika obzirom na
korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno (N=90)
N Minimum Maksimum M SD
Korištenje Web 2.0 općenito u
nastavnom procesu-ukupno 90 9,00 40,00 19,2333 5,97758
N 90
*Legenda: N – broj ispitanika; M – aritmetička sredina; SD – standardna devijacije
Tablica 38. Deskriptivna statistika prikaza razlike rezultata odgovora ispitanika
obzirom na vrste visokog učilišta prema korištenju Web 2.0 općenito u nastavnom
procesu-ukupno (N=64).
Vrsta
visokog
učilišta
N M SD
Standardna
pogreška
razlike
Korištenje Web 2.0
općenito u nastavnom
procesu-ukupno
Sveučiliste 34 20,0882 6,68951 1,14724
Veleučiliste 30 17,8000 5,24174 ,95701
*Legenda: N – broj ispitanika; M – aritmetička sredina; SD – standardna devijacije
187
Tablica 39. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika obzirom na vrste visokog
učilišta prema korištenju Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno (N=90).
Leveneov
test za
jednakost
varijanci
t-test
95% interval
pouzdanosti
F p t df p
Razlika u arit.
sredinama
Standardna
pogreška razlike Donji Gornji
Korištenje Web
2.0 općenito u
nastavnom
procesu-ukupno
Pretpostavka
podjednakih
varijanci
,042 ,838 1,509 62 ,136 2,28824 1,51686 -,74392 5,32039
Pretpostavka
različitih
varijanci
1,532 61,190 ,131 2,28824 1,49400 -,69901 5,27548
*Legenda: t – t test; df –broj stupnjeva slobode; p – statistička značajnost
Razlika u rezultatima ispitanika s veleučilišta i sveučilišta obzirom na korištenje Web
2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno nije statistički značajna na razini manjoj od 5%
(t=1,509; df=62; p=0,136). Ispitanici podjednako koriste Web 2.0 u nastavnom procesu, bez
obzira na vrstu visokog učilišta.
Tablica 40. Analiza varijance razlike u rezultatima ispitanika s obzirom na korištenje
Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno (N=98)
Suma kvadrata df Prosjek kvadrata F p
Između grupa 93,949 2 46,975 1,324 ,271
Unutar grupa 3086,151 87 35,473
Ukupno 3180,100 89
*df –broj stupnjeva slobode; p – statistička značajnost
188
Razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta u intenzitetu korištenja Web
2.0 (F=1,218; df=89; p=0,301) nije statistički značajna na razini manjoj od 5%. Ispitanici
podjednako koriste Web 2.0, bez obzira na to s kojeg učilišta dolaze.
Tablica 41. Analiza varijance razlike u rezultatima ispitanika s obzirom na korištenje
Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno (N=89)
Suma
kvadrata df
Prosjek
kvadrata F p
Između grupa 117,193 2 58,597 1,664 ,195
Unutar grupa 3062,907 87 35,206
Ukupno 3180,100 89
*df –broj stupnjeva slobode; p – statistička značajnost
Razlika u rezultatima ispitanika koji različito odgovaraju na pitanje je li je primjena
ICT-a uključena u strateške dokumente njihove organizacije u intenzitetu korištenja Web 2.0
(F=1,664; df=89; p=0,195) nije statistički značajna na razini manjoj od 5%. Ispitanici
podjednako koriste Web 2.0 bez obzira na to je li je primjena ICT-a uključena u strateške
dokumente.
Tablica 42. Analiza varijance razlike u rezultatima ispitanika s obzirom na korištenje
Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno (N=89)
Suma
kvadrata df
Prosjek
kvadrata F p
Između grupa 624,876 2 312,438 10,638 ,000
Unutar grupa 2555,224 87 29,370
Ukupno 3180,100 89
*df –broj stupnjeva slobode; p – statistička značajnost
Razlika u rezultatima ispitanika s različitom informatičkom pismenošću u intenzitetu
korištenja Web 2.0 (F=10,638; df=89; p=0,000) statistički je značajna na razini manjoj od 5%.
Ispitanici podjednako koriste Web 2.0, bez obzira na to je li je primjena ICT-a uključena u
189
strateške dokumente. Ispitanici koji procjenjuju svoju informatički pismenost višom, češće
koriste Web 2.0.
Tablica 43. Scheffeov test razlika između ispitanika s različitom razinom informatičke
pismenosti u intenzitetu korištenja Web 2.0 (N=98)
(I)
Informatička
pismenost
(J)
Informatička
pismenost
razlika
(I-J)
Standardna
pogreška p
Interval pouzdanosti
95%
Donji Gornji
3 4 -1,22368 1,61510 ,751 -5,2461 2,7987
5 -
6,16667* 1,62834 ,001
-
10,2220 -2,1113
4 3 1,22368 1,61510 ,751 -2,7987 5,2461
5 -
4,94298* 1,26046 ,001 -8,0821 -1,8038
5 3 6,16667* 1,62834 ,001 2,1113 10,2220
4 4,94298* 1,26046 ,001 1,8038 8,0821
190
Tablica 44. Korelacijska tablica između zavisnih varijabli i korištenja Web 2.0 općenito u
nastavnom procesu-ukupno (N=89)
Korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno
Prikupljanje materijala za pripremu nastave R ,183
P ,084
Email R -,040
P ,709
korištenje društvenih mreža R ,396**
P ,000
informiranje o dnevnim događajima R ,172
P ,105
objava udžbenika R ,356**
P ,001
sudjelovanje na web konferencijama R ,182
P ,089
eBankarstvo R ,242*
P ,022
čitanje i pisanje blogova R ,352**
P ,001
za znanstvenoistraživački rad R ,184
P ,083
slušanje internet radija/gledanje televizije R ,372**
P ,000
skidanje glazbe (download MP) R ,223*
P ,035
igranje i skidanje igrica R ,158
P ,138
kupovine putem interneta R ,340**
P ,001
pisanje poruka (news grupe, forumi, chat) R ,414**
P ,000
download programa, aplikacija R ,361**
P ,000
turističke informacije R ,149
P ,160
telefoniranje putem interneta R ,313**
P ,003
**. Correlation is significant at the 0.01 level (2-tailed).
*. Correlation is significant at the 0.05 level (2-tailed).
*Legenda: r – Pearsonov koeficijent korelacije; p – statistička značajnost
191
Korelacija između korištenje društvenih mreža i korištenja Web 2.0 općenito u
nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,396; p=0,00). Što je veće
korištenje društvenih mreža veće je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-
ukupno.
Korelacija između objave udžbenika i koristenja Web 2.0 općenito u nastavnom
procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,356; p=0,001). Što je veća objava
udžbenika veće je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno.
Korelacija između eBankarstva i korištenja Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-
ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,242; p=0,022). Što je veća upotreba
eBankarstva veće je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno.
Korelacija između čitanja i pisanja blogova i korištenja Web 2.0 općenito u nastavnom
procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,352; p=0,001). Što je češće čitanje i
pisanje blogova češće je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno.
Korelacija između slušanja internet radija/gledanje televizije i korištenja Web 2.0
općenito u nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,372; p=0,00).
Što je češće slušanje internet radija/gledanje televizije češće je i korištenje Web 2.0 općenito
u nastavnom procesu-ukupno.
Korelacija između slušanja skidanja glazbe (download MP) i korištenja Web 2.0
općenito u nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,223; p=0,035).
Što je češće slušanje i skidanje glazbe (download MP) češće je i korištenje Web 2.0 općenito
u nastavnom procesu-ukupno.
Korelacija između kupovine putem Interneta i korištenja Web 2.0 općenito u nastavnom
procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,340; p=0,001). Što je češća kupovina
putem Interneta češće je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno.
Korelacija između pisanje poruka (news grupe, forumi, chat) i korištenje Web 2.0
općenito u nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,414; p=0,00).
Što je češće pisanje poruka (news grupe, forumi, chat) češće je i korištenje Web 2.0 općenito
u nastavnom procesu-ukupno.
Korelacija između download-a programa i aplikacija i korištenja Web 2.0 općenito u
nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,361; p=0,00). Što je češći
download programa i aplikacija češće je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-
ukupno.
192
Korelacija između telefoniranja putem Interneta i korištenja Web 2.0 općenito u
nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,313; p=0,003). Što je češće
telefoniranje putem Interneta češće je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-
ukupno.
193
7. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DOKAZI HIPOTEZA
U nastavku se daje sažetak spoznaja do kojih se, na osnovi provedenog istraživanja
došlo kao i dokazi postavljenih hipoteza.
Dokaz prve postavljene hipoteze
H1. Visoka učilišta u Republici Hrvatskoj imaju neiskorišteni potencijal u korištenju
ICT-a i web 2.0 u nastavnom procesu
Na samom početku valja spomenuti da većina nastavnika koji su sudjelovali u
istraživanju pripada dobnoj strukturi do 40 godina (oko 71%), dakle riječ je o relativno mladoj
populaciji. Također, kako stručnost i kompetencije nastavnika predstavljaju ključan faktor u
širenju (prenošenju) znanja na studente, ali i za samu implementaciju ICT-a odnosno weba 2.0
u nastavnom procesu jedno od postavljenih pitanja u anketi bilo je pitanje u kojem su
ispitanici trebali ocijeniti (ocjenom od 1 do 5) svoju stručnost iz područja iz kojeg drže
nastavu, informatičku pismenost i vještinu u lakoći pronalaženja informacije na Internetu,
njihova analiziranja i vrednovanja te korištenje i objavljivanja. Prema dobivenim podacima
većina hrvatskih nastavnika visokih učilišta koji su sudjelovali u anketi sebe procjenjuje
stručnim iz područja iz kojeg drže nastavu kao i informatički pismenim (dakle ocijenili su se
prosječnom ocjenom 4), dok se po pitanju vještina u lakoći pronalaženja informacije na
Internetu, njihova analiziranja i vrednovanja te korištenje i objavljivanje nešto više od
polovine ispitanika smatra da je apsolutno vješto (ocijenilo se ocjenom 5). Vezano za
informatičku pismenost zanimljiv je podataka da se 90,8% ispitanika naučilo koristiti
računalom samostalnim učenjem dok svega 12,2% na komercijalnom tečaju. Po pitanju
posjedovanja ECDL certifikata, kao međunarodno priznatim dokumentom o informatičkoj
pismenosti, većina hrvatskih nastavnika visokih učilišta nema ECDL certifikat (89,2%) dok
znatno manji postotak ispitanika (oko 10%) ima. Što se tiče kvalitete pristupa internetu,
većina nastavnika (oko 85%) je zadovoljno (ocjena 4) s kvalitetom pristupa Internetu u
ustanovi u kojoj rade.
Podloga za empirijski dio rada temeljila se na spoznajama mnogih autora i
međunarodnih organizacija, opisanih u radu, koji se bave važnostima implementacije ICT-a
odnosno Web 2.0 u nastavnom procesu kao i važnosti otvorenih obrazovnih resursa u
današnjem umreženom društvu znanja, te je bio usmjeren na:
194
utvrđivanju gdje, za koga, za što i na koji način nastavnici u visokim učilištima
koriste informacijsko- komunikacijsku tehnologija,
identifikaciji vrste digitalnih nastavnih materijala koje pripremaju nastavnici
s ciljem da se ustanovi da li postoji neiskorišteni potencijal u korištenju ICT-a i
web 2.0 u nastavnom procesu.
Po pitanju gdje, za koga, za što i na koji način nastavnici u visokim učilištima koriste
ICT odnosno Web 2.0, dobiveni rezultati provedenog istraživanja pokazuju sljedeće:
UČESTALOST KORIŠTENJA INTERNETA:
Najveći broj ispitanika (njih 68) se izjasnilo da više od 6 sati tjedno aktivno koriste
Internet. i to za vrijeme radnog vremena (69,1%). Također, od ukupno promatranog uzorka
njih 98) najveći udio pripada nastavnicima koji na Internet najčešće pristupaju putem
prijenosnog računala (52,6%), a znatno manji postotak (svega 5,2%) čine nastavnici koji
putem svojih smartphone (PDA) najčešće pristupaju Internetu.
Najčešća SVRHA KORIŠTENJA INTERNETA:
Prema dobivenim rezultatima nastavnici najčešće koriste Internet u svrhe slanja email
poruka (M= 4,8421; SD= 0,44521), znanstveno istraživački rad (M= 4,1684; SD=0,95263) te
prikupljanje materijala za pripremu nastave (M=4,0625; SD= 0,92694) što je očekivano s
obzirom na to da se radi o populaciji koja radi u nastavi i bavi se znanstvenoistraživačkim
radom, a email je još uvijek jedan od najšire korištenih načina komunikacije. Također,
ispitanici često koriste Internet u svrhu informiranja o dnevnim događajima (M= 3,9583 i
SD= 1,07524), eBankarstva (M=3,8211 i SD= 1,30448), i download programa i aplikacije
(M= 3,1354 i SD= 1,07233) dok se najrjeđe koristi u svrhe igranja i skidanja igrica
(M=1,4947; SD= 0,88575) te čitanja i pisanja blogova (M= 1,8542; SD= 1,05610). Scheffeov
post-hoc test pokazuje da Internet u svrhu znanstveno istraživačkog rada češće koriste
ispitanici sa sveučilišta u odnosu na ispitanike s visokih škola.
195
ŠTO NASTAVNICI NAJČEŠĆE KORISTE ZA VRIJEME NASTAVE:
Rezultati ukazuju na činjenicu da nastavnici uglavnom koriste za vrijeme nastave: slike,
crtež, dijagrame i ostale vrste grafika (M=3,4301; SD= 1,27175) te animacije i simulacije
(M=1,27175; SD=1,31618) kao i javno dostupne PPT prezentacije (M=2,8316; SD=1,25183).
Rijetko (gotovo nikada) koriste blogove M=1,2947; SD=0,66642), wiki
(M=1,7368;SD=1,10329), podcast (M=1,3579; SD= 0,81104) i webcast (M=1,4783;
SD=0,89539). Scheffeov post-hoc test pokazuje da slike, crteže, dijagrame i ostale vrste
grafika za vrijeme nastave češće koriste ispitanici sa sveučilišta u odnosu na ispitanike s
veleučilišta. Scheffeov post-hoc test pokazuje da Wiki češće koriste ispitanici sa visokih škola
u odnosu na ispitanike s veleučilišta. objašnjenje
Promatrano OPĆENITO U NASTAVNOM PROCESU, NASTAVNICI NAJČEŠĆE
KORISTE tekstualne poruke/obavijesti (M=3,3125; SD=1,27579), upravljanje dokumentima
(MD=2,8842; SD=1,31976), software namijenjen za suradnju/kolaboraciju (MD=2,3118;
SD=1,29362) te online predavanja (M=2,3895; SD=1,16960). Dok većina nastavnika rijetko
gotovo nikada (ne) koristi blogove (M=1,4787; SD=0,88874), wiki (M=1,9892;
SD=0,88874), podcast (M=1,5745; SD= 0,93313), webcast (M=1,5745; SD= 0,93313) te
društvene mreže (M=1,7766; SD=1,04885). Scheffeov post-hoc test pokazuje da upravljanje
dokumentima u nastavnom procesu češće koriste ispitanici sa sveučilišta u odnosu na
ispitanike s veleučilišta.
KORIŠTENJE USLUGA RAČUNARSTVA U OBLAKU:
Po pitanju korištenja usluga računarstva u oblaku gdje se nudi širok raspon rješenja za
današnje poslovanje (prednosti i mogućnosti opisane u poglavlju 5.4.3), 26% ispitanika ne
koristi usluge računarstva u oblaku dok kod ispitanika koji koriste usluge računarstva u
oblaku zastupljenost Google Apps i Dropbox je gotovo podjednaka (oko 29%). SkyDrive
koristi svega 14% ispitanika dok se 3% promatranog uzorka izjasnilo da koriste nešto drugo
pri čemu je zabilježen po jedan odgovor za BitBucket, SugarSync, iCloud te nisam sigurna da
znam o čemu se radi.
196
SUSTAVI ZA ONLINE UČENJE:
Moodle, Loomen i Merlin su sustavi za online učenje koje nudi CARNet besplatno svim
članovima akademske i školske zajednice, namijenjenih izradi elektroničkih obrazovnih
sadržaja te održavanju nastave na daljinu. Najveći postotak ispitanika ne koristi niti jedan
sustav za online učenje (43,8%) dok među ispitanicima koji koriste- najveći postotak (42,7%)
koristi sustav za online učenje Moodle, nakon kojeg slijedi Merlin (12,5%) te Loomen (1%).
KORIŠTENJE BLOGOVA, PODCASTA, WEBCASTA I DRUTVENIH MREŽA
Po pitanju ČITANJA BLOGOVA na Internetu najveći udio promatranog uzorka čine
nastavnici koji ne čitaju blogove (63,5%). Znatno manji postotak nastavnika čita blogove
uglavnom stranih autora (18,8%), a nešto manji postotak čita uglavnom blogove domaćih
autora. Također, prema dobivenim podacima većina nastavnika visokih učilišta u Republici
Hrvatskoj ne koristi PODCAST (79,2%), znatno manji postotak (17,7%) koristi podcast
uglavnom stranih autora, dok samo 3,1% koristi uglavnom domaćih autora/iz hrvatskog
govornog području. Slična situacija je i kod korištenja WEBCASTA. Naime,većina
nastavnika ne koristi webcast (78,1%), znatno manji postotak (18,8%) koristi webcast
uglavnom stranih autora, dok samo 3,1% koristi webcast uglavnom domaćih autora/iz
hrvatskog govornog području. Od ukupnog broja ispitanika koji su sudjelovali u anketi 55,2%
ima PROFIL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA dok 44,8% nema, a kao najčešći razlozi zbog
kojih nastavnici imaju profil na društvenim mrežama su: komunikacija s prijateljima/obitelji
te komunikacija sa studentima kao i kontakt s kolegama istih/sličnih interesa iz područja rada
i upoznavanje novih ljudi.
Treba također spomenuti da po pitanju razloga Suradnje koju ostvaruju nastavnici s
kolegama istih/sličnih interesa iz drugih visokoobrazovnih institucija najčešći razlog koji
navode ispitanici je znanstvenoistraživački rad (58,3%) dok svega 4,2% surađuje zbog pisanja
udžbenika/knjiga, a isti postotak ispitanika (dakle 4,2%) kao najčešći razlog suradnje navodi
rad na projektima koje financira MZOŠ.
197
VRSTA DIGITALNIH NASTAVNIH MATERIJALA
Kao što je već spomenuto u radu, digitalni nastavni materijali mogu se promatrati kao
kreativna suradnja stvaranja digitalnog sadržaja potičući pri tom razmjenu i zajedničku
proizvodnju informacija, ideja, mišljenja i znanja uz pomoć primjene participativne web
tehnologije (Web 2.0, društvene mreže, wiki…), a sve to u funkciji poboljšanja kvalitete i
stvaranja inovativnog obrazovanja. Po pitanju vrste digitalnih nastavnih materijala koje
pripremaju nastavnici u visokim učilištima u Republici Hrvatskoj dobiveni rezultati ukazuju
da nastavnici najviše pripremaju i koriste obične dokumente (doc.,pdf.,prezentacije i sl.) te
slike, crteži, dijagrami i ostale vrste grafika. Nešto manje u prosjeku od ukupno promatranog
uzorka priprema i koristi hipertekstualne dokumente (web stranice) dok animacije i simulacije
predstavljaju najmanje zastupljenu kategoriju digitalnih nastavnih materijala.
Vezano za digitalne nastavne materijale i uvažavajući trend dijeljenja obrazovnih
resursa (ili otvorenih obrazovnih resursa) sa svrhom poboljšanja kvalitete učenja te njihove
prednosti navedene u poglavlju 5 postavljeno je pitanje kako bi se dobila informacija o
dostupnosti digitalnih nastavnih materijala koje pripremaju nastavnici na hrvatskim visokim
učilištima. Prema dobivenim rezultatima više od polovine ispitanika (55,1%) nema
recenzirane digitalne nastavne materijale. Gotovo dvostruko manji udio ispitanika (29,6%) se
izjasnilo da su njihovi recenzirani digitalni nastavni materijali s ograničenim pristupom, dok
samo 15,3% ispitanika svoje recenzirane digitalne nastavne materijale daju široj javnosti
odnosno su javno dostupni. Međutim, valja istaknuti da bi prema mišljenjima većine
ispitanika (64,9%) nastavni materijali (udžbenici/knjige) trebali biti javno dostupni dok
gotovo dvostruko manje ispitanika (35,1%) smatra da nastavni materijali (udžbenici/knjige)
ne bi trebali biti javno dostupni, a kao glavni razlog koji navode je pitanje zaštite autorskog
prava.
Iz provedene analize može se zaključiti da postoji neiskorišteni potencijal
informacijsko-komunikacijskih tehnologija u visoko obrazovnom nastavnom procesu i to u
korištenju tehnoloških rješenja kao što su:
webcasting, podcasting i wiki,
blogovi
društvene mreže,
sustavi za online učenje
198
LMS sustavi i
računarstvo u oblaku
koji omogućavaju uz standardne, (prezentacije i tekstualne dokumente) kreiranje
bogatijih digitalnih sadržaja.
Dokaz hipoteze H2 kroz pomoćne hipoteze
H2. Čimbenici, koji se mogu kategorizirati kao organizacijski, tehnološki i
komunikacijski određuju prihvaćenost elektroničke potpore i web 2.0 u obrazovanju i
to:
H2.1. Učestalost i intenzitet primjene web2.0 u nastavnom procesu
Uz hipotezu 2.1 uvode se slijedeće pomoćne hipoteze:
H2.1.1: Učestalost i intenzitet korištenja Web 2.0 u nastavnom procesu, općenito veći
je ako nastavnik ima veća (stvarna i percipirana) informatička znanja (informatičku
pismenost).
H2.1.2: Sklonost korištenju Web 2.0 u nastavnom procesu općenito može se objasniti
već stečenim iskustvom u korištenju interneta u kompleksnije svrhe.
H2.1.3.: Učestalost i intenzitet korištenja Web 2.0 u nastavnom procesu, općenito
može se dovesti u vezi s iskustvom u produkciji vlastitih digitalnih materijala.
H2.2. Percepciju nastavnika o korisnosti primjene ICT-a u obrazovanju
H2.3. Percepciju nastavnika o izazovima ustanove u prihvaćanju ICT-a u nastavnom
procesu
H3. Usvojeni stavovi i percepcije o korištenju ICT-a i web 2.0 utječu na stavove o
spremnosti studenata za današnje tržište rada posebno u pogledu njihovih
komunikacijskih sposobnosti i vještina korištenja ICT-a.
ČIMBENICI KOJI DEFINIRAJU VRSTU I NAČINE KOJI MIJENJAJU NASTAVNI
PROCES U KONTEKSTU PRIMJENE INTERNETA I ICT-a ODNOSNO WEB 2.0 U
NASTAVNOM PROCESU
Treći dio empirijskog dijela odnosio se na identifikaciju unutarnjih čimbenika koji
mijenjaju nastavni proces u kontekstu primjene Interneta i ICT-a odnosno Web 2.0 u
nastavnom procesu, podijeljenih u tri kategorije: organizacijski, tehnološki i komunikacijski
čimbenici. Dakle riječ je o čimbenicima na koje organizacija odnosno visoko učilište u većoj
199
ili manjoj mjeri može utjecati. Organizacijski čimbenici predstavljaju prvu kategoriju
unutarnjih čimbenika, a odnose se na vrstu visokog učilišta, na demografske karakteristike
ispitanika (nastavnika), stručnost i kompetencije nastavnika te na njihove stavove o Internetu i
korištenju ICT-a u nastavnom procesu. Tehnološki čimbenici kao druga kategorija unutarnjih
čimbenika se odnose na infrastrukturu visokog učilišta odnosno dostupnost ICT-a te kvalitete
pristupa Internetu. Posljednju kategoriju predstavljaju komunikacijski čimbenici koji se
odnose na svrhu korištenja Interneta te ICT-a odnosno Web 2.0 kako za vrijeme nastave tako
i u nastavnom procesu općenito.
H2.1. Učestalost i intenzitet primjene web2.0 u nastavnom procesu
H2.1.1: Učestalost i intenzitet korištenja Web 2.0 u nastavnom procesu, općenito veći
je ako nastavnik ima veća (stvarna i percipirana) informatička znanja (informatičku
pismenost).
Prema statističkoj obradi podataka provedenog istraživanja, razlika u rezultatima
ispitanika s različitom informatičkom pismenošću u intenzitetu korištenja Web 2.0 općenito u
nastavnom procesu (F=10,638; df=89; p=0,000) statistički je značajna na razini manjoj od
5%- ispitanici koji procjenjuju svoju informatičku pismenost višom, češće koriste Web 2.0 u
nastavnom procesu čime se potvrđuje postavljena (pod)pomoćna hipoteza.
H2.1.2: Sklonost korištenju Web 2.0 u nastavnom procesu općenito može se objasniti
već stečenim iskustvom u korištenju interneta u kompleksnije svrhe.
Dobiveni rezultati provedenog istraživanja ukazuju na postojanje korelacije između
učestalosti korištenja Interneta u tzv. složenije svrhe (komunikacijski čimbenici) i prihvaćanja
Web 2.0 u nastavnom procesu odnosno njihova intenziteta korištenja u nastavnom procesu, i
to kako slijedi:
- korelacija između korištenje društvenih mreža i korištenja Web 2.0 općenito u
nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,396; p=0,00).
Što je veće korištenje društvenih mreža veće je i korištenje Web 2.0 općenito u
nastavnom procesu-ukupno
- korelacija između objave udžbenika i korištenja Web 2.0 općenito u nastavnom
procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,356; p=0,001). Što je
200
veća objava udžbenika veće je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom
procesu-ukupno.
- korelacija između eBankarstva i korištenja Web 2.0 općenito u nastavnom
procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,242; p=0,022). Što je
veća upotreba eBankarstva veće je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom
procesu-ukupno. Također, Scheffeov post-hoc test pokazuje da eBankarstvo
češće koriste ispitanici sa sveučilišta u odnosu na ispitanike s veleučilišta i
visokih škola.
- korelacija između čitanja i pisanja blogova i korištenja Web 2.0 općenito u
nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,352;
p=0,001). Što je češće čitanje i pisanje blogova češće je i korištenje Web 2.0
općenito u nastavnom procesu-ukupno. Scheffeov post-hoc test pokazuje da
čitanje i pisanje blogova češće koriste ispitanici sa visokih škola u odnosu na
ispitanike s veleučilišta. Između sveučilišta, i ostale dvije skupine nema
statistički značajne razlike.
- korelacija između slušanja internet radija/gledanje televizije i korištenja Web 2.0
općenito u nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna
(r=0,372; p=0,00). Što je češće slušanje internet radija/gledanje televizije češće
je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno.
- korelacija između slušanja skidanja glazbe (download MP) i korištenja Web 2.0
općenito u nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna
(r=0,223; p=0,035). Što je češće slušanje i skidanje glazbe (download MP) češće
je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno.
- korelacija između kupovine putem Interneta i korištenja Web 2.0 općenito u
nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,340;
p=0,001). Što je češća kupovina putem Interneta češće je i korištenje Web 2.0
općenito u nastavnom procesu-ukupno.
- korelacija između pisanje poruka (news grupe, forumi, chat) i korištenje Web
2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna
(r=0,414; p=0,00). Što je češće pisanje poruka (news grupe, forumi, chat) češće
je i korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno.
- korelacija između download-a programa i aplikacija i korištenja Web 2.0
općenito u nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna
201
(r=0,361; p=0,00). Što je češći download programa i aplikacija češće je i
korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno. Scheffeov post-hoc
test pokazuje da download programa, aplikacija češće koriste ispitanici sa
visokih škola u odnosu na ispitanike s veleučilišta. Između sveučilišta, i ostale
dvije skupine nema statistički značajne razlike.
- korelacija između telefoniranja putem Interneta i korištenja Web 2.0 općenito u
nastavnom procesu-ukupno pozitivna je i statistički značajna (r=0,313;
p=0,003). Što je češće telefoniranje putem Interneta češće je i korištenje Web
2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno.
Dobiveni rezultati provedenog istraživanja ukazuju na postojanje statistički značajne
razlike između učestalosti korištenja Interneta u tzv. složenije svrhe koje proizlazi iz stečenih
iskustava u kao i izvan nastavnog procesa (društvene mreže, objava udžbenika, e-bankarstvo,
čitanje i pisanje blogova, slušanja Internet radija/gledanje televizije, slušanja skidanja glazbe
(download MP), kupovanje putem Interneta, pisanje poruka (news grupe, forumi, chat),
download programa i aplikacija te telefoniranje putem Interneta) i prihvaćanja Web 2.0 u
nastavnom procesu odnosno njihova intenziteta korištenja u nastavnom procesu, čime se
potvrđuje druga postavljena hipoteza,
H2.1.3.: Učestalost i intenzitet korištenja Web 2.0 u nastavnom procesu, općenito
može se dovesti u vezu s iskustvom u produkciji vlastitih digitalnih materijala.
Prethodno provedbi t-testa proveden je Leveneov test jednakosti varijanci kako bi se
ustanovilo zadovoljavaju li rezultati uvjete za provedbu t-testa razlika. Za sve usporedbe
pokazalo se da nema statistički značajne razlike među varijancama podskupina te je
zadovoljen uvjet za provedbu t-testa. Razlika u rezultatima ispitanika koji imaju i onih koji
nemaju nastavne digitalne materijale statistički je značajna na razini manjoj od 5% u
odgovorima na pitanja:
“Ne mogu koristiti ICT u nastavnom procesu jer studenti nisu dovoljno obučeni za
korištenje istih u nastavnom procesu.” (t=2,614; df=95; p=0,010) – Ispitanici koji imaju
digitalne nastavne materijale u većoj mjeri se slažu s ovom tvrdnjom.
“Smatram da na Internetu gubim previše vremena tražeći informaciju koja mi je
potrebna zbog toga što smatram da nisam u tome dovoljno vješt/obučen.” (t=-0,522;
202
df=96; p=0,021) – Ispitanici koji imaju digitalne nastavne materijale u većoj mjeri se
slažu s ovom tvrdnjom.
“Smatram da su informacije o internetskim (Web) alatima raspoložive i dostupne.” (t=-
2,195; df=96; p=0,031) – Ispitanici koji nemaju digitalne nastavne materijale u većoj
mjeri se slažu s ovom tvrdnjom.
“Postoji koordinirana nabava opreme (hardware i software).” (t=-2,249; df=95;
p=0,027) – ispitanici koji nemaju digitalne nastavne materijale u većoj mjeri se slažu s
ovom tvrdnjom.
Također, razlika u raspodjeli odgovora ispitanika koji imaju i onih koji nemaju nastavne
digitalne materijale na pitanje:” Čitate li blogove na Internetu?” statistički je značajna
(χ2=10,791; df=2; p=0,005). Među onima koji nemaju digitalne nastavne materijale manje je
osoba koji čitaju blogove na Internetu. Razlika u intenzitetu korištenja Web 2.0 općenito u
nastavnom procesu među rezultatima ispitanika koji imaju i onih koji nemaju nastavne
digitalne materijale statistički je značajna na razini manjoj od 5% (t=2,021; df=88; p=0,046).
Ispitanici koji imaju digitalne nastavne materijale u većoj mjeri koriste Web 2.0 u nastavnom
procesu općenito. Razlika u rezultatima ispitanika s različitom informatičkom pismenošću u
intenzitetu korištenja Web 2.0 (F=10,638; df=89; p=0,000) statistički je značajna na razini
manjoj od 5%. Ispitanici podjednako koriste Web 2.0, bez obzira na to je li je primjena ICT-a
uključena u strateške dokumente. Ispitanici koji procjenjuju svoju informatički pismenost
višom, češće koriste Web 2.0.
Statistička obrada podataka ukazuje također kako razlika u intenzitetu korištenja Web
2.0 općenito u nastavnom procesu među rezultatima ispitanika koji imaju i onih koji nemaju
nastavne digitalne materijale statistički je značajna na razini manjoj od 5% (t=2,021; df=88;
p=0,046).- ispitanici koji imaju vlastite digitalne nastavne materijale u većoj mjeri koriste
Web 2.0 u nastavnom procesu općenito čime se potvrđuje treća postavljena (pod)hipoteza,
H2.2. Percepciju nastavnika o korisnosti primjene ICT-a u obrazovanju
PERCEPCIJE (STAVOVI) NASTAVNIKA O:
NAJVEĆOJ KORISTI KORIŠTENJA ICT-a U VISOKOM OBRAZOVANJU:
Većina nastavnika (51%) smatra da je najveća korist što daje studentima veći pristup
obrazovanju i referentnim izvorima dok najmanje ispitanika smatra da je najveća korist
203
korištenja ICT-a u visokom obrazovanju što omogućuje veću kolaboraciju (5,1%) i što se
sadržaj kurikuluma lako osvježava/obnavlja novim (2%).
LAKOĆI KORIŠTENJA I KORISNOSTI ICT-a.
Prema dobivenim podacima zanimljivo je da ispitanici izražavaju najveće slaganje sa
tvrdnjama: Smatram da na Internetu gubim previše vremena tražeći informaciju koja mi je
potrebna zbog toga što smatram da nisam u tome dovoljno vješt/obučen te sa tvrdnjom Ne
znam gdje pronaći relevantne informacijske/obrazovne web adrese. Također, nije zanemariv
podatak da je najveće slaganje ispitanika zabilježeno i kod sljedećih tvrdnji: Smatram da je
uporaba računala u nastavi potrebna pretežno kod informatičkih kolegija i Ne mogu koristiti
ICT u nastavnom procesu jer studenti nisu dovoljno obučeni za korištenje istih u nastavnom
procesu. Najmanje slaganje izražavaju ispitanici sa tvrdnjom Smatram da se uporabom ICT
može poboljšati/unaprijediti kvaliteta nastave te tvrdnjom Smatram da su informacije o
internetskim (Web) alatima raspoložive i dostupne.
H2.3. Percepciju nastavnika o izazovima ustanove u prihvaćanju ICT-a u nastavnom
procesu
NAJVEĆI IZAZOVI ZA INSTITUCIJU U PRIHVAĆANJU (implementaciji) ICT U
NASTAVNI PROCES: Većina nastavnika (35,5%) smatra da trening/obuka osoblja za
korištenje novih tehnologija predstavlja jedan od najvećih izazova dok nešto manji
postotak (21,5%) smatra da su to troškovi vezani za samu implementaciju. Najmanji
udio čine ispitanici koji smatraju da jedan od najvećih izazova predstavlja
upravno/administrativno prihvaćanje (5,1%) te prihvaćanje od strane studenata (2%).
INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKA TEHNOLOGIJA KOJA ĆE NAJVIŠE
POBOLJŠATI NASTAVNI PROCES U BUDUĆNOSTI: Većina ispitanika (25,5%)
smatra da je to softwer za podršku dinamičnom i pojedinačnom tempu učenja koji će
najviše poboljšati nastavni proces u budućnosti. Nešto manji postotak ispitanika
(21,3%) smatra da sustav za upravljanjem učenjem predstavlja informacijsko-
komunikacijska tehnologija koja će najviše poboljšati nastavni proces dok najmanji udio
čine ispitanici koji smatraju wiki (2,1%) i instant poruke (3,2%) da će najviše pridonijeti
poboljšanju nastavnog procesa u budućnosti.
204
H3. Usvojeni stavovi i percepcije o korištenju ICT-a i web 2.0 utječu na stavove o
spremnosti studenata za današnje tržište rada posebno u pogledu njihovih
komunikacijskih sposobnosti i vještina korištenja ICT-a.
PRIPREMLJENOST STUDENATA ZA DANAŠNJE GLOBALNO TRŽIŠTE RADA:
Većina ispitanika smatra da su studenti dobro pripremljeni po pitanju ICT vještina,
stručnosti iz područja studija, kao i aktivnog služenja barem jednim stranim jezikom
dok po pitanju kritičkog razmišljanja i razumijevanja međunarodnih gospodarskih
pitanja nastavnici smatraju da su studenti nešto slabije pripremljeni.
U konačnici po pitanju cjelokupnog načina i primjene ICT-a u poslovanju većina
ispitanika (81,9%) smatra da je njihova matična institucija više
MODERNA/SUVREMENA dok se 18,1% ispitanika izjasnilo da je po pitanju
cjelokupnog načina i primjene ICT u poslovanju više tradicionalna.
Nisu pronađene ovisnosti o procjeni spremnosti studenata za buduće tržište rada,
posebno njihovih komunikacijskih sposobnosti i ICT vještina koje bi proizašle iz:
- pojedinih organizacijskih kriterija
- komunikacijskih krietrija
- tehnoloških kriterija
Postoje indicije da nastavnici koji koriste LMS kritičnije procjenjuju komunikacijske
sposobnosti studenata. Hipoteza 3 nije se na temelju provedenog istraživanja mogla potvrditi.
Zbog relativno slabog odaziva, dobiveni rezultati mogu se promatrati kao okvirna slika
stanja primjene ICT-a, a samim time i Web 2.0, u nastavnom procesu u visokim učilištima ali
i kao polazišna osnova za neka buduća istraživanja naročito po pitanju percepcije nastavnika,
ali i studenata o utjecaju Web 2.0 na kvalitetu nastavnog procesa i ishode učenja, po pitanju
stavova studenata o (otvorenim) digitalnim nastavnim materijalima kao i za provedbu
komparativne analize primjene ICT-a odnosno Web 2.0 u nastavnom procesu hrvatskih
nastavnika i nastavnika visokih učilišta iz drugih zemalja.
.
205
8. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA I PREPORUKE ZA DALJA
ISTRAŽIVANJA
Osjećam vrijeme se mijenja
Ćutim svud oko sebe
Ne osjećaš li dah novoga vremena?
Ne prepoznaješ li taj zvuk, taj zvuk?
A zemlja se polagano vrti
Polagano vrti, polagano mijenja.
Neil Young
Promatranje mojih sinova, starijeg koji je tek navršio 8 godina i mlađeg koji još nema
niti 2 godine, navodi me na spoznaju kako je njihovo korištenje tehnologije fascinirajuće.
Stariji sin bez ikakvih poteškoća „surfa“ Internetom (Googleom), iako na početku nije niti
znao kako se riječ Google izgovara, ali znao je da putem njega može doći do mnogih
besplatnih igrica kao i do zanimljivih i smiješnih video klipova na Youtubeu. Ovaj mlađi sin
je, s tek navršenih godinu dana, uočio razliku između zaslona na dodir i „običnog“ zaslona (na
mobitelu), a sada već samostalno pregledava slike, sluša muziku, gleda crtiće…Naravno, još
uvijek sve to radi više intuitivno.
Zašto ovo spominjem? Naime, ako se osvrnemo oko sebe većina današnjih studenata
pripada tzv. Y generaciji ili (mrežnoj generaciji)155, oni su, kako ih Don Tapscott naziva u
svojoj knjizi „Odrasti digitalno“, net generi. Riječ je o generaciji za koju je tehnologija poput
uporabe olovke, o generaciji koja svaku tehnološku promjenu jednostavno udiše kao
poboljšanje u atmosferi (2011:19).Također, valja istaknuti, a istraživanja su to i pokazala156,
155 Kao podsjetnik, riječ je o generaciji rođenoj između 1977. i 1997. dok rođeni od 1998. do danas pripadaju tzv.
Z generaciji ili sljedećoj generaciji (prema Don Tapscottu, autoru i suautor knjiga Odrasti digitalno,
Wikinomija, Promjena paradigme, Digitalna ekonomija. 156Primjerice,najsveobuhvatnije istraživanje o generaciji Y ili mrežnoj generaciji proveo je Don Tapscott sa
suradnicima u razdoblju od 2006. do 2008. godine na uzorku od 10 000 ljudi diljem svijeta pri čemu je
intervjuirano 6 000 netgenera. Glavni motiv pokretanja ovog istraživačkog projekta bio je otkriti istinu o
generaciji Y (netgenerima), njihovim karakteristikama, kao odgovor na negativne, skeptične tvrdnje mnogih
akademika, novinara i kritičara o ovoj generaciji. Neki od rezultata kao i glavni zaključci ovog istraživanja
objavljeni su u knjizi Odrasti digitalno2010. godine.
206
da pripadnici mrežne generacije ne uzimaju samo ono što im je dano, oni su aktivni inicijatori,
suradnici, organizatori, čitatelji, pisci, oni potvrđuju vjerodostojnost, oni pitaju, raspravljaju,
tvrde, kupuju, kritiziraju, istražuju, ismijavaju, maštaju, traže i informiraju (Tapscott,
2011).Ono što sada možemo je jedino pretpostavljati kakva će biti sljedeća generacija
studenata.
Činjenica je da široka prihvaćenost Interneta kao i razvoj tehnologije bazirane na
Internetu (Web 2.0 i Web 3.0 o kojem se danas već može govoriti) su značajno utjecale i
utječu na današnje obrazovanje, ne samo na proces učenja nego i na samu ulogu nastavnika i
studenta u procesu učenja157 što potvrđuje i velik broj znanstvenih radova koji se bavi
konceptom primjene ICT u sustavu visoke naobrazbe i promjenama tradicionalnog načina
pristupa obrazovanju. Međutim, malo je istraživanja napravljeno o identifikaciji čimbenika
koji definiraju vrstu i načine koji mijenjaju nastavni proces u kontekstu primjene Interneta i
ICT posebice u našem okruženju, iako je elektroničko poslovanje već vrlo jasno prepoznato
kao osnovni činitelj digitalnog društva u kojem je i obrazovanje “digitalno” i pojava čija
važnost u svijetu neprestano raste. Također, sve je više postupaka koji se obavljaju digitalno i
putem Interneta, te je logično za očekivati da će se ti trendovi slijediti i na području visoke
naobrazbe i imati isti trend.
Ova doktorska disertacija, uvažavajući dosadašnje spoznaje, nudi novi istraživački
pristup analiziranju utjecaja i implementacije ICT-a u procesu visokog obrazovanja. Kako je
elektronički podržan koncept obrazovanja koje se, zahvaljujući napretku informacijsko-
komunikacijske tehnologije, izuzetno brzo razvija, a u postojećoj inozemnoj i posebice
domaćoj literaturi nije dovoljno istražen, poseban doprinos ove doktorske disertacije
postojećoj znanstvenoj literaturi ogleda se u istraživanju utjecaja različitih tehnoloških,
organizacijskih i komunikacijskih čimbenika na prihvaćanje elektroničke potpore (ICT i Web
2.0) obrazovanju te otkrivanju intenziteta tih utjecaja, ali i u spoznaji o dostignutoj razini i
iskorištenosti potencijala informacijsko-komunikacijske tehnologije u visokoobrazovnom
sustavu u Republici Hrvatskoj što može predstavljati osnovu za strateške planove pojedinih
ustanova kao i obrazovnog sustava u cjelini.
Kao što je spomenuto u prethodnom poglavlju empirijski dio rada je bio usmjeren na
pronalaženju odgovora na pitanja gdje, za koga, za što i na koji način nastavnici u visokim
učilištima koriste informacijsko-komunikacijsku tehnologiju, na identifikaciji vrste digitalnih
157Kao zanimljiv primjer može se spomenuti primjer kojeg navodi Don Tapscott u knjizi Odrasti digitalno, a riječ
je o tome kako je finska vlada odabrala 5.000 net genera radi osposobljavanja nastavnika, da ih pouče kako se
koristiti računalom.
207
nastavnih materijala koje pripremaju nastavnici te identifikaciji čimbenika koji definiraju
vrstu i načine koji mijenjaju nastavni proces u kontekstu primjene Interneta i ICT-a odnosno
Web 2.0 u nastavnom procesu,.
Iz provedene analize može se zaključiti da postoji neiskorišteni potencijal
informacijsko-komunikacijskih tehnologija u visoko obrazovnom nastavnom procesu i to u
korištenju tehnoloških rješenja kao što su webcasting, podcasting i wiki,blogovi, društvene
mreže, sustavi za online učenje koji omogućavaju uz standardne (prezentacije i tekstualne
dokumente) kreiranje bogatijih digitalnih sadržaja čime se potvrđuje prva postavljena
hipoteza. Dobiveni rezultati provedenog istraživanja potvrđuju i konstataciju navedenu u
novoj Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije prema kojoj se ICT premalo koristi u
nastavi iako su dostupnost ICT i kvaliteta pristupa Interneta zadovoljavajući.
Također, ono što je istraživanje pokazalo, a tiče se stavova nastavnika o lakoći
korištenja i korisnosti ICT-a, većina nastavnika smatra da se uporabom ICT može
poboljšati/unaprijediti kvaliteta nastave. Nešto manji stupanj slaganja zabilježeno je za
tvrdnju Za korištenje Interneta i ICT u unapređenju nastave potrebno je opsežno informatičko
znanje, dok se za modalitet „ne slažem se“ najveći broj ispitanika odlučilo kod tvrdnji
Smatram da na Internetu gubim previše vremena tražeći informaciju koja mi je potrebna zbog
toga što smatram da nisam u tome dovoljno vješt/obučen,premda su se nastavnici po pitanju
vještine u lakoći pronalaženja informacije na Internetu, njihova analiziranja i vrednovanja te
korištenje i objavljivanja ocijenili vještima. Slijedom navedenog, menadžment, ali i resorno
ministarstvo bi trebalo moći osigurati nastavnicima edukaciju koja će biti usmjerena
prvenstveno na (učinkovitoj) primjeni Web 2.0 u nastavi i općenito u nastavnom procesu,
drugim riječima potrebno je osigurati edukaciju iz područja Pedagogije 2.0. Potpuni
semantički web odnosno ontološki web će zacijelo doprinijeti razrješenju uočenog paradoksa.
Nadalje, prema statističkoj obradi podataka provedenog istraživanja, razlika u
rezultatima ispitanika s različitom informatičkom pismenošću u intenzitetu korištenja Web 2.0
općenito u nastavnom procesu statistički je značajna na razini manjoj od 5%- ispitanici koji
procjenjuju svoju informatičku pismenost višom, češće koriste Web 2.0 u nastavnom procesu
čime se potvrđuje postavljena (pod) pomoćna hipoteza, Također, dobiveni rezultati
provedenog istraživanja ukazuju i na postojanje statistički značajne razlike između učestalosti
korištenja Interneta u tzv. složenije svrhe koje proizlazi iz stečenih iskustava u kao i izvan
nastavnog procesa (društvene mreže, objava udžbenika, e-bankarstvo, čitanje i pisanje
blogova, slušanja Internet radija/gledanje televizije, slušanja skidanja glazbe (download MP),
208
kupovanje putem Interneta, pisanje poruka (news grupe, forumi, chat), download programa i
aplikacija te telefoniranje putem Interneta) i prihvaćanja Web 2.0 u nastavnom procesu
odnosno njihova intenziteta korištenja u nastavnom procesu, čime se potvrđuje druga
postavljena (pod) pomoćna hipoteza, Također, statistička obrada podataka ukazuje kako
razlika u intenzitetu korištenja Web 2.0 općenito u nastavnom procesu među rezultatima
ispitanika koji imaju i onih koji nemaju nastavne digitalne materijale statistički je značajna na
razini manjoj od 5% (t=2,021; df=88; p=0,046).- ispitanici koji imaju vlastite digitalne
nastavne materijale u većoj mjeri koriste Web 2.0 u nastavnom procesu općenito čime se
potvrđuje i treća postavljena (pod) hipoteza, H2.1.3.: Učestalost i intenzitet korištenja Web
2.0 u nastavnom procesu, općenito može se dovesti u vezi s iskustvom u produkciji vlastitih
digitalnih materijala. Što se tiče hipoteze H2.2.: Percepcije nastavnika o korisnosti primjene
ICT-a u obrazovanju koja se nije eksplicitno dokazivala rezultati provedenog istraživanja
pokazuju da većina nastavnika (51%) smatra da je najveća korist korištenja ICT-a u visokom
obrazovanju što daje studentima veći pristup obrazovanju i referentnim izvorima dok
najmanje ispitanika smatra da je najveća korist korištenja ICT-a u visokom obrazovanju što
omogućuje veću kolaboraciju (5,1%) i što se sadržaj kurikuluma lako osvježava/obnavlja
novim (2%).
Za hipotezu H2.3.: Percepcije nastavnika o izazovima ustanove u prihvaćanju ICT-a u
nastavnom procesu rezultati provedenog istraživanja pokazuju da većina nastavnika (35,5%)
smatra da trening/obuka osoblja za korištenje novih tehnologija predstavlja jedan od najvećih
izazova dok nešto manji postotak (21,5%) smatra da su to troškovi vezani za samu
implementaciju. Najmanji udio čine ispitanici koji smatraju da jedan od najvećih izazova
predstavlja upravno/administrativno prihvaćanje (5,1%) te prihvaćanje od strane studenata
(2%).
Na temelju ukupno iznesenih rezultata hipoteza (H2) kojom se pretpostavilo da
čimbenici, koji se mogu kategorizirati kao organizacijski, tehnološki i komunikacijski
određuju prihvaćenost elektroničke potpore i Web 2.0 u obrazovanju kroz (H2.1.) Učestalost
i intenzitet primjene web 2.0 u nastavnom procesu je potvrđena. Vezano za prethodno, a tiče
se percepcije nastavnika o informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji koja će najviše
poboljšati nastavni proces u budućnosti, većina ispitanika (25,5%) smatra da je to softwer za
podršku dinamičnom i pojedinačnom tempu učenja koji će najviše poboljšati nastavni proces
u budućnosti. Nešto manji postotak ispitanika (21,3%) smatra da sustav za upravljanjem
učenjem predstavlja informacijsko-komunikacijska tehnologija koja će najviše poboljšati
209
nastavni proces dok najmanji udio čine ispitanici koji smatraju wiki (2,1%) i instant poruke
(3,2%) da će najviše pridonijeti poboljšanju nastavnog procesa u budućnosti. Što se tiče treće
postavljene hipoteze, H3: Usvojeni stavovi i percepcije o korištenju ICT-a i Web 2.0 utječu na
stavove o spremnosti studenata za današnje tržište rada posebno u pogledu njihovih
komunikacijskih sposobnosti i vještina korištenja ICT-a na temelju provedenog istraživanja
nije se mogla potvrditi budući da nisu pronađene ovisnosti o procjeni spremnosti studenata za
buduće tržište rada, posebno njihovih komunikacijskih sposobnosti i ICT vještina koje bi
proizašle iz pojedinih organizacijskih, komunikacijskih i tehnoloških kriterija. Međutim,
postoje indicije da nastavnici koji koriste LMS kritičnije procjenjuju komunikacijske
sposobnosti studenata.
Neiskorišteni potencijal ICT-a kakav je "otkriven" u istraživanju je bio nagoviješten.
Kako je uzorak činila relativno mlada populacija za pretpostaviti je da bi rezultati
reprezentativnijeg uzorka pokazali da je potencijal ICT, uključujući i Web 2.0 još slabije
iskorišten. Iskorištenost ICT potencijala ovisi o znanju i vještinama kojima korisnik raspolaže.
Iako stvarni podatci o znanjima i vještinama nisu prikupljeni, u radu se polazilo od
pretpostavke da su ispitanici objektivno procijenili svoja ICT znanja i vještine odnosno da je
njihova percepcija tih znanja i vještina realna što ne mora biti točno, poglavito u poznavanju
svih mogućnosti koje nude Web 2.0 tehnologije. Nadalje, iskorištavanje i upotreba
suvremenih ICT rješenja, a time i Web 2.0 tehnologije, u svakodnevnom životu otvara bolje
mogućnosti njihova iskorištenja u nastavnom procesu, poglavito po pitanju kolaboracije i
razvijanja vještina ključnih za 21. stoljeće, ali i u kreiranju bogatijih digitalnih nastavnih
sadržaja. Na temelju dokaza prve hipoteze očigledno je da postoji nužnost poticanja korištenja
web 2.0 i stvaranja digitalnih nastavnih materijala od strane menadžmenta i resornog
ministarstava ali i nužnost cjeloživotnog učenja nastavnika za korištenje raspoloživih
internetskih izvora i oblikovanje digitalnih nastavnih sadržaja.
Iako prema izjavama većina ispitanika primjena ICT je uključena u strateške dokumente
visokog učilišta, međutim može se zaključiti da je neophodno u strateškim dokumentima
jasno definirati njenu uvjetovanost za nastavni proces kao i zahtjev za javnošću digitaliziranih
nastavnih materijala i javnim ocjenjivanjem od strane studenata, ali i kolega iz drugih visokih
učilišta te stručnjaka iz prakse. Kao neistraženi dio uz ovaj zaključak proizlazi činjenica da
nemamo informaciju o tome kako i na koji način studenti prihvaćaju web 2.0. Naime, pošlo se
od pretpostavke da će to studenti prihvatiti ali to nije dokazivano kao što nije istraženo kakve
stvarne efekte u podizanju znanja studenata imaju spomenuti oblici u odnosu na klasične
210
metode poučavanja i komunikacije u živo. Vjerojatni kompromis koji polučuje najbolji
sinergijski efekt je kombinacija jednog i drugog odnosno pronalazak optimalnih kombinacija
jednog i drugog načina učenja.
Na temelju dokaza druge hipoteze i njezine prve pothipoteze očito je da nastavnici
moraju izgrađivati svoja informatička znanja i u formalnom i u neformalnom obrazovanju ako
se želi postići viša razina korištenja web2.0. Na hrvatskim visokim učilištima ne postoji
obvezna organizirana edukacija za nastavnike o web2.0 tehnologijama i to je uglavnom
prepušteno samim nastavnicima. Također, poznate su inicijative o korištenju LMS-a (Moodle,
Merlin…) kao i edukacije za druge specifične programske pakete koje su još uvijek u većoj
mjeri neiskorištene. Neiskorišteni dio uz ovaj zaključak proizlazi iz činjenice kako
iskorištenost ICT potencijala, a time i web 2.0 ovisi o znanju i realnim vještinama kojima
korisnik raspolaže, međutim stvarni podatci o znanjima i vještinama nisu prikupljeni. U radu
se polazilo od pretpostavke da su ispitanici objektivno procijenili svoja ICT znanja i vještine
odnosno da je njihova percepcija tih znanja i vještina realna što ne mora biti točno, poglavito
u poznavanju svih mogućnosti koje nude web 2.0 tehnologije).
Na temelju dokaza druge hipoteze i njezine druge pothipoteze razvidno je da većinu
svojih informatičkih znanja, posebno onih koja spadaju u oblike iz domene web 2.0 nastavnici
stječu van obrazovnog procesa odakle dolaze i njihovi (samo)poticaji za primjenu različitih
oblika ICT za obrazovne svrhe. Istraživanje također pokazuje da većinu svojih znanja
nastavnici uglavnom stječu samostalno i kroz neformalne oblike obrazovanja. Ovime se
proširuje zaključak iz prethodne pothipoteze i ponovo naglašava nužnost organizirane
edukacije. Nadalje, sveučilišta u razvijenim ekonomijama odnosno u razvijenim
visokoobrazovnim sustavima svoju stratešku prednost počinju tražiti u online obrazovanju
koje podrazumijeva kreiranje bogatih OER-a. Takvi se OER-i mogu oblikovati uz upotrebu
različitih oblika web 2.0 tehnologija. Ovime se proširuje zaključak iz prve postavljene
hipoteze i ponovo naglašava nužnost poticanja suradnje i kreiranja (otvorenih) digitalnih
nastavnih materijala. Kao polazna osnova može biti stvaranje jednog repozitorija (jedne
zajednice) s digitalnim (nastavnim) materijalima koji bi pomogao nastavnicima u potrazi za
potrebnim adekvatnim sadržajem, pomogao u dijeljenju vlastitih resursa, kao i ponovno
korištenje (re-use) već postojećih materijala i stvaranja novih izvora odnosno novog znanja uz
suradnju članova zajednice.
Na temelju dokaza druge hipoteze i njezine četvrte pothipoteze prvi organizacijski
čimbenik, a to je vrsta visokog učilišta, nije se pokazao kao čimbenik koji određuje u bitnom
211
percepciju nastavnika o korisnosti primjene ICT-a u obrazovanju. Iako većina nastavnika
(51%) smatra da je najveća korist što daje studentima veći pristup obrazovanju i referentnim
izvorima, to nije u sukladnosti s produkcijom digitaliziranih nastavnih materijala koji da bi
postali referentni moraju biti i recenzirani. Gotovo 85% ispitanika rijetko, nikada ili
povremeno upućuje studente na izvore digitaliziranih materijala raspoloživih na webu, što uz
današnju produkciju takvih materijala ukazuje na nedovoljnu informiranost nastavnika o
kvalitetnim digitalnim obrazovanim materijalima s jedne strane i prepuštanju studenata u
njihovoj pretrazi i eventualnom iskorištavanju s druge strane. To što svega 5,1 % smatra
kolaboraciju najvećom korisnošću ICT-a u visokom obrazovanju govori u prilog činjenici da
kontinuirano uključivanje studenata u proces učenja, suradnja među nastavnicima iz istih i/ili
drugih visokih učilišta kroz kolaboracijske alate nije dovoljno usvojeno na hrvatskim visokim
učilištima. Također i činjenica da se mogućnosti lakog osvježavanja kurikuluma putem ICT
vrlo nisko ocijenila kao najveća korist može ukazivati na nisku stopu inovativnosti u
kurikulumima na visokoškolskim institucijama u Republici Hrvatskoj. Nedostatak vještina u
pronalaženju relevantnih obrazovnih web sadržaja je ograničavajući čimbenik u snažnijoj
produkciji digitaliziranih obrazovnih sadržaja i umanjuje procijenjenu korisnost ICT-a u
obrazovanju. Tehnološka infrastruktura (Računalna opremljenost mog učilišta potpuno
odgovara potrebama održavanja i pripreme nastave i potpuno zadovoljstvo kvalitetom
internetske veze) na visokim učilištima je u cijelosti zadovoljavajuća tek za nešto manje od
50% sudionika dok je za ostatak djelomično zadovoljavajuća ili potpuno ne zadovoljavajuća.
Ne postoji, međutim statistički značajna razlika u ocjenama te infrastrukture između digitalno
produktivnijih i manje produktivnih nastavnika niti razlika u percepcijama korisnosti ICT-a u
obrazovnom procesu, što ide u prilog već izrečenoj tvrdnji da sama digitalizacija
visokoškolskih ustanova sama po sebi neće riješiti problem snažnije produkcije digitaliziranih
obrazovnih sadržaja kao i intenzivnijeg korištenja raspoloživih ICT obrazovnih tehnologija.
Činjenica da su nastavnici izjavili da očekuju da treninzi na novim tehnologijama
predstavljaju važan izazov ukazuje na važnost obrazovnih resursa u današnje vrijeme te
pozitivnom mišljenju većine nastavnika o istom, ali i troškovnu prednost koju nose, te da bi
menadžment i resorno ministarstvo trebali osigurati odgovarajući sustav motiviranja kako bi
se potaklo pojedinca u stvaranju javno dostupnih digitalnih nastavnih materijala te na taj način
omogućila dostupnost studentima više kvalitetnije literature uz istodobno smanjenje troška
studiranja (što naglašava i nova Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije).
212
Kao i svako znanstveno istraživanje tako i ovo ima određena ograničenja i preporuke za
daljnja istraživanja. Jedno od ograničenja predstavlja činjenica da je ispitana samo jedna
populacija odnosno sudionik u obrazovnom procesu, a ne i drugi- studenti. Iako nema sumnje
da ICT revolucionirala obrazovni proces potrebno je kontinuirano i cjelovito istraživanje
efekata tih tehnologija na procese usvajanja znanja u odnosu na tradicionalne metode
poučavanja i pronalazak optimalnih kombinacija jednog i drugog načina učenja. Sljedeća
ograničenja koja proizlaze iz istraživanja su: problem izabranih statističkih veličina - možda
bi mod ili medijan ili druga mjerila raspršenosti skupa bolje oslikavala realnost, problem
izbora pojedinih čimbenika od kojih neki imaju višestruki karakter (istovremeno su i
organizacijski i tehnološki i komunikacijski) što implicira na moguće autokorelacijske veze te
problem reprezentativnosti uzorka, iako je anketa poslana nastavnicima u 14 visokih učilišta
što predstavlja više od 10% od ukupnog broja visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Na
posljetku, bilo bi dobro provesti istraživanje i na području susjednih zemalja koje su po
kvaliteti visokoobrazovnog sustava ispred Republike Hrvatske te napraviti komparativnu
analizu.
213
9. LITERATURA
Knjige i časopisi:
Agosto,D.,E, Abbas, J., (2011): Teens, Libraries, and Social Networking: What
Librarians Need to Know. Santa Barbara, Calif: Libraries Unlimited
Armbrust, M. i sur. (2010): A View of Cloud Computing, Ommunications of the
ACM, Vol.53., No.4, (april 2010)
Atenas, J., Havemann, L., (2013): Quality Assurance in the Open: An
Evaluation of OER Repositories, The International Journal for Innovation and
Quality in Learning, str.22-34
Augarten, S., (1984): Bit by Bit, Ticknor & Fields, New York
Badurina, B. (2010): Model prihvaćanja novih tehnologija za učenje na daljinu
na
hrvatskim sveučilištima, doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu,Filozofski
Fakultet
Barić, V.,Raguž, J.,M. (2010):Hrvatska na putu prema društvu znanja, pregledni
rad, POSLOVNA IZVRSNOST ZAGREB, GOD. IV (2010) BR. 2
Barney, D., (2004): The Network Society, MPG Books, Bodmin, Cornwall,
Great Britain
Bosilj Vukšić, V., Pejić Bach, M., i sur. (2009): Poslovna informatika, Element,
Zagreb
Boyd,D.,M.,Ellison, N.,B.,(2007). Social network sites: Definition, history, and
scholarship. Journal of Computer-Mediated Communication, 13(1), 11.
dostupno na: http://jcmc.indiana.edu/vol13/issue1/boyd.ellison.html
Braun,L., W. (2007): Teens, Technology, and Literacy: Or, Why Bad Grammar
Isn't Always Bad. Westport, Conn: Libraries Unlimited
Browne, T., Holding, R., Howell, A., Rodway-Dyer, S. (2010): The challenges
of OER to Academic Practice. JIME (Jurnal of Interactive Media in Education)
Special Issue on Open Educational Resources.Special issue developed from the
OER10 conference. ISSN: 1365-893X: dostupno na: http://www-
jime.open.ac.uk/jime/issue/view/2010-OER/showToc
214
Bubaš, G., Kermek, D., (2000): Komparativna procjena Interneta u odnosu na
tisak i televiziju, Medijska istraživanja, 6 (1), str.109-123, dostupno na:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=36852;
Campión. S. R, Nalda, N.F. (s.a.): Web 2.0 and Higher Education: Its
educational use in the University Environment, European Journal of Open,
Distance and E-Learning – EURODL, ISSN: 1027-5207, dostupno na:
http://www.eurodl.org/?p=about
Castells, M., (1996 ): The Information Age; Economy Society and Culture, Vol.
1, The Rise of the Network Society, Blackwell
Castells, M., (2000):Uspon umreženog društva, Golden marketing, Zagreb
Castells, M., Cardoso, G., (2005): The Network Society From Knowledge to
Policy, Johns Hopkins Center for Transatlantic Relations, Washington, DC
Castells, M.,(2004): Informationalism, networks, and the network society: A
theoretical blueprint: U: The network society: a cross-cultural perspective,
Northampton, MA: Edward Elgar
Cindrić, M., Miljković, D., Strugar, V., (2010): Didaktika i kurikulum, IEP-D2,
Zagreb
Čerić, V., Jaković, B., (2009): Računalne mreže i internetska tehnologija, U:
Bosilj Vukšić, V., Pejić Bach, M., i sur. (2009): Poslovna informatika, Element,
Zagreb
Dorein, Patrick and Stokman, Frans N. (1997):c Evolution of Social Networks,
Netherlands: Gordon and Breach Science Publishers, Vol.1
Drucker, P.(1989): Nova zbilja, Novi Liber, Zagreb,
Ebner, M., Holzinger, A., Maurer,H., (2007): Web 2.0 Technology: Future
Interfaces for Technology Enhanced Learning?, Universal Access in Human-
Computer Interaction-Applications and Services, Lecture Notes in Computer
Science Vol.4556,str. 559-568
Foster, I., Zhao, Y., Raicu, I.,Lu,S. (2008): Cloud Computing and Grid
Computing 360-DegreeCompared, U: Grid Computing Environments Workshop
(GCE'08), doi: 10.1109/GCE.2008.4738445
Gligora Marković, M; Rauker Koch, M; Frančić, M: Use of Web 2.0 tools in
teaching, MIPRO 2012, 35 st international convention on information and
communication technology, electronics and microelectronics, CE-Computers in
215
Education; Marina Čičin-Šain,Jadranka Sinde, Nina Lipljin, Ivana Turčić
Prstačić, Ivanka Sluganović, Ivan Uroda (ur.). Rijeka, 2012.; 1465-1469.
Goel, A., (2010): Computer Fundamentals, Dorling Kindersley, India
Goldsmith,S.,Kettl, D.,F., (2009): Unlocking the Power of Networks: Keys to
High-Performance Government. Cambridge, MA: Ash Institute for Democratic
Governance and Innovation, 2009. Goldsmith,S.,Kettl, D.,F. (2009): Unlocking
the Power of Networks: Keys to High-Performance Government. Cambridge,
MA: Ash Institute for Democratic Governance and Innovation, 2009.
Gordon, R., S., Gordon, R., J, (2004): Information systems, A Management
Approach, 3 rd edition, Leyh Publishing, LLC, Danvers, MA, USA
Green, M., (2011).: Better, Smarter, Faster: Web 3.0 and the Future of Learning,
T+D Magazine, 25(6),
Guorong, X., (2011): Social networking sites, Web 2.0 technologies and e-
learning, (magistarski rad), Unitec Institute of Technology, prema: DiMicco, J.,
i sur. (2008). Motivations for Social Networking at Work. Computer supported
cooperative work. Preuzeto iz ACM baze, 27.ožujka 2010.
Hannafin, Savenye. Technology in the Classroom: The teachers’ new role and
resistance to it. Educational Technology, 33(1993), str.26 – 31
Hansen, D.L., Shneiderma, B.,Smith, M.A, (2011): Analyzing Social Media
Networks with NodeXL-Insights from a Connected World, Elsevier
Inc.,Burlington, USA
Hartly, J., and Robertson, D. (2001): E-learning in Schools. Times Educational
Supplement, 12(5), str. 16 – 20
Hogan, B., (2010): What you can and can't get from Facebook, BERNiE, Closed
Published by BERNiE November 25th, 2010 in Facebook, OII ; dostupno na:
What you can and can’t get from Facebook
Hutinski, Ž., Aurer, B. (2009): Informacijska i komunikacijska tehnologija u
obrazovanju: stanje i perspective, Informatologia 42, 2009., 4, UDK:
681.3:37:711.4, str. 265–272
Jamlan,M., (2004): Faculty Opinions Towards Introducing e-Learning at the
University of Bahrain, IRRODL (THE INTERNATIONAL REVIEW OF
RESEARCH IN OPEN AND DISTANCE LEARNING,Vol.5, No.2, dostupno
na:
216
http://www.irrodl.org/index.php/irrodl/article/viewArticle/185/267%20on%20th
e%2027
Jukić, O. (2013): Uvod u telekomunikacijske mreže, 1. izdanje,Visoka škola
Virovitica, ISBN 978-953-56081-6-5
Kenneth C. Laudon (2011): History of Information Technology and systems,
dostupno na: http://ebookbrowse.com/history-of-information-technology-and-
systems-doc-d144876055
Kirkpatrick, D. (2012): Facebook efekt, Lumen, Zagreb
Kleiman, G. (2009): Myths and Realities About technology in Schools. The
LNT Perspective. Online Journal of the Leadership Technologies. Dostupno na:
http://www.edc.org/LNT/NewsIssue14/feature1.htm
Kook, J.: Computers and Communication Networks in Educational Settings in
the Twenty First Century: Preparation for Educator’s New Roles. Educational
Technology, 37(1997), str. 56 – 60
Larsen, K., Vincent-Lancrin, S.: The impact of the ICT on tertiary education:
advances and promises, OECD/NSF/U, Michigan Conference “Advancing
Knowledge and the Knowledge Economy”, 10-11 January 2005, Washington
DC (draft)
McAfee, A.: What Every CEO Needs to Know About the Cloud, Harvard
Business Review, November 2011
McGreal, R., Kinuthia, W., Marshalluz, S. (2013): Open Educational Resources:
Innovation, Research and Practice, Commonwealth of Learning and Athabasca
University, Vancouver, ISBN 978-1-894975-62-9
McKenzie, J. (1998). The Information Literate School Community. From Now
On. The Educational Technology Journal, 8(1), str.22 – 27.
Medić, G., (2008): Internet i rad na mreži, Potpuni priručnik za pripremu ECDL
ispita, Algebra d.o.o., Zagreb
Menken, I., (2008): Cloud Computing-The Complete Cornerstone Guide to
Cloud Computing Best Practices, Emereo
Miller, M.,(2009): Cloud Computing- Web-Based Applications That Change the
Way You Work and Collaborate Online, Que Publishing, USA
Mustafa, S.,E., Hamzah, A., (2011): Online Social Networking: A New Form of
Social Interaction; International Journal of Social Science and Humanity, Vol. 1,
217
Br. 2, srpanj 2011, prema: Fraser, M., Dutta,S.(2008): Throwing Sheep in the
Boardroom: How Online Social Networking Will Transform Your Life, Work
and World, Wiley,London:
Nelson, J., Christopher, A., Mims, C. (2009). TPACK and web 2.0:
Transformation of teaching and learning. TechTrends: Linking Research &
Practice to Improve Learning, 53(5), 80-87
Newman, M.,E.,J. (2010): Networks- An Introduction, Oxford University Press
Inc., New York
Olson, A., J. (2009): Data as a Service: Are We in the Clouds?, Journal of Map
& Geography Libraries: Advances in Geospatial Information, Collections &
Archives, Vol.6,br.1, str.76
Orehovački, T., Bubaš, G., Konecki, M. (2009): Web 2.0 in Education and
Potential Factors of Web 2.0 Use by Students of Information Systems,
Proceedings of the ITI 2009 31st Int. Conf. on Information Technology
Interfaces, June 22-25, Cavtat, Croatia, dostupno na:
http://hnk.ffzg.hr/bibl/iti2009/pdf/107/107-20-146-318.pdf
Osmanbegović, E., (2011): Aspekti ranjivosti korisničkih podataka na
društvenim mrežama - slučaj Bosne i Hercegovine, Tranzicija, Vol.13 No.28
Prosinac 2011. ISSN 1512- 5785, str. 70-79.
Pastuović, N., (2006): Kako do društva koje uči, Odgojne znanosti, Vol.8, br.2,
str.421-441.
Pavlić,M.,(2011): Informacisjki sustavi, Školska knjiga, Zagreb; prema: Čerić,
V. Varga, M., (2004): Informacijska tehnologija u poslovanju, Element, Zagreb
Peters, O., (2000): Digital Learning Environments: New Possibilities and
Opportunities, International Review of Research in Open and Distance Learning,
Vol. 1, No. 1 (June 2000), ISSN: 1492-3831
Peters, A., M., Britez, G., R. (2008): Open Education and Education for
Openness, Educational Futures: Rethinking Theory and Practice, Volume 27,
Sense Publishers, Rotterdam, The Netherlands, ISBN 978-90-8790-681-8
Rees, G. (2009): Cloud application architectures- Building Applications and
Infrastructure in the Cloud, O’Reailly, USA
Sadaf, A., Newby, J.T., Ertmer, A.P. (2012): Exploring Factors that Predict
Preservice Teachers' Intentions to Use Web 2.0 Technologies Using
218
Decomposed Theory of Planned Behavior, Journal of Research on Technology
in Education, ISTE, Vol.45, No.2, str. 171-195
Saeed, N., Sinnappan, S. (2009): Effects of Media Richness on User Acceptance
of Web 2.0 Technologies in Higher Education, Technology, Advance Learning,
ur. Raquel Hijon-Neira, ISBN 978-953-307-010-0, DOI:10.5772/8115, dostupno
na: www.intechopen.com
Saeed, N., Sinnappan, S. (2011): Adoption of Twitter in higher education- a
pilot study, Proceedings ascilite 2011 Hobart: Concise Paper, str.1115-1120
Saeed, N., Yang, Y., Sinnappan, S. (2009): Emerging Web Technologies in
Higher Education: A Case of Incorporating Blogs, Podcast and Social
Bookmarks in a web Programming Course based on Students' Learning Styles
and Technology Preferences, Educational Technology & Society, 12 (4), str. 98-
109
Shah, S., (2008.): Web 2.0 Security: Defending Ajax, RIA, and SOA, Thomson,
Boston, USA, ISBN-13:978-1-58450-550-1, eISBN-10:1-58450-606-7
Shea, P., Pickett, A., Sau Li, C. (2005): Increasing access to Higher Education:
A study of the diffusion of online teaching among 913 college
faculty,International Review of Research in Open and Distance Learning,
Volume 6,Number , ISSN: 1492-3831, str.1-27
Sigala, M. (2002): Internet kao dopuna i pomoć u nastavi turizma i
ugostiteljstva:europska iskustva, Edupoint, God. II, broj 7, CARNet, Zagreb,
ISSN 1333-5987, str. 1-16
Spencer, D., (207): Digital learning: are Institutions Prepared? Conference
proceedings at a conference held at Griffiths University, Gold Coast. Canberra:
Department of Education, Training and Youth Affairs
Spender, D. (2001): e-Learning: are Universities Prepared? In Online Learning
in a Borderless Market. Conference proceedings at a conference held at Griffiths
University Gold Coast Campus. Canberra: Department of Education, Training
and Youth Affairs, str. 59-63.
Srića, V., Spremić, M., (2000): Informacijskom tehnologijom do poslovnog
uspjeha, Sinergija, Zagreb
Stanoevska-Slabeva, K.,Wozniak, T., Ristol,S. (2010): Grid and Cloud
Computing- A business Perspective on Technology and Applications, Springer
219
Tapscott, D., (2011): Odrasti digitalno, MATE, Zagreb
Tekinarslan, E. (2009): Turkish University Students' Perceptions of the World
Wide Web as a learning Tool: An Investigation Based on Gender, Socio-
Economic Background, and Web Experience, International Review of Research
in Open and Distance Learning, Volume 10, Number 2, ISSN: 1492-3831, str.1-
19
Urdan, T., Weggen, C. (2000). Corporate e-learning Exploring. A New
Frontier. Computer News, 53(11), str. 35 –36.
Uzelac, A., (2003): Utjecaj novih informacijskih tehnologija na kulturni razvoj:
uloga virtualnih mreža, doktorska disertacija Sveučilište u Zagrebu, Filozofski
Fakultet
Velte, T.,A., Velte, J.,T., Elsen, P. (2010): Cloud Computing: A Practical
Approach, The McGraw-Hill Companies, New York
Vlahović, N., (2010): Internetski servisi, U: Informatika u poslovanju: Priručnik,
2. Izmjenjeno izdanje, ur: Nikola Vlahović, Ekonomski fakultet, Zagreb
Wasserman, S., Galaskiewicz, J.(1994): Advances in Social Network Analysis:
Research in the Social and Behavioral Sciences. Thousand Oaks, Calif: Sage
Publications
Weggen, C. Urdan T.(2001).:Exploring Corporate e- Learning. Computer News,
53(11), str. 35 – 36.
Zhang, W.,Niu, J., Jiang, G. (2002): Web-Based Education at Conventional
Universities in China: A Case Study, International Review of Research in Open
and Distance Learning, Vol.2, No.2, ISSN: 1492-3831, str. 1- 24
Studije, izvještaji i dokumenti:
Alliance for Excellent Education: The Digital Learning Imperativ: How
Technology and Teaching Meet Today's Education Challenge, dostupno na:
http://www.all4ed.org/files/DigitalLearningImperative.pdf
Armbrust, M. i sur., (2009): Above the Clouds: A Berkeley View of Cloud
Computing, Technical Report No. UCB/EECS-2009-28, EECS Department,
University of Berkeley, California, 10.2.2009, dostupno na:
http://www.eecs.berkeley.edu/Pubs/TechRpts/2009/EECS-2009-28.pdf
220
Armstrong, J., Franklin, T., (2008): A review of current and developing
international practice in the use of social networking (Web 2.0) in higher
education, Frankklin Consulting
Badger, L. i sur (2011): DRAFT Cloud Computing Synopsis and
Recommendations Recommendations of the National Institute of Standards and
Technology
CARNet: Cloud computing, NCERT-PUBDOC-2010-03-293, dostupno na:
http://www.cert.hr/sites/default/files/NCERT-PUBDOC-2010-03-293.pdf
CARNet: Sigurnosni rizici društvenih mreža, CCERT-PUBDOC-2009-08-273,
2009., str. 13
Cha, M., Mislove, A., Gummadi, K.P. (2009), A measurement-driven analysis
of information propagation in the Flickr social network. International world
wide Web conference,
Cisco, Cisco Expo 2010, istraživanje, dostupno na:
http://www.cisco.com/web/HR/ciscoexpo2010/index.html#~Research
Cisco Systems (©2007-2009): Examples of Today's Popular Communication
Tools, the Cisco Networking Academy
Cisco Systems (©2007-2009): CCNA Exploration 4.0 Networks Fundamentals,
the Cisco Networking Academy
Cisco Systems (©2007-2009): Networks Supporting the Way We Live, the
Cisco Networking Academy
comScore (2011): It’s a Social World: Top 10 Need-to-Knows About Social
Networking and Where It’s Headed; dostupno na:
http://www.comscore.com/Press_Events/Presentations_Whitepapers/2011/it_is_
a_social_world_top_10_need-to-knows_about_social_networking
DZS: Uporaba informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) u
kućanstvima i kod pojedinaca u 2012., prvi rezultati
Economist Intelligence Unit (2008): The future of higher education: how
technology will shape learning, dostupno na:
http://graphics.eiu.com/upload/The%20Future%20of%20Universities.pdf
Foster, I., Zhao, Y., Raicu, I.,Lu,S. (2008): Cloud Computing and Grid
Computing 360-DegreeCompared, U: Grid Computing Environments Workshop
(GCE'08), dostupno na: http://arxiv.org/ftp/arxiv/papers/0901/0901.0131.pdf
221
GfK Croatia: Gdje smo danas u informatičkoj pismenosti?; objavljeno na:
http://www.gfk.hr/public_relations/press/press_articles/005364/index.hr.html
Hina: Broj korisnika interneta dosegnuo 2 milijarde, objavljeno u Poslovni.hr,
26.siječnja 2011.; dostupno na: http://www.poslovni.hr/vijesti/broj-korisnika-
interneta-u-svijetu-dosegnuo-2-milijarde--170250.aspx
IDC (International Data Corporation) Analize the Future; dostupno na:
http://www.idc.com/home.jsp?t=1322223454774 )
Internet World Stats: INTERNET USAGE STATISTICS; dostupno na:
http://www.internetworldstats.com/stats.htm
ITU (2010): World in 2010, ICT- Fact and figures, dostupno na:
http://www.itu.int/ITU-D/ict/material/FactsFigures2010.pdf
ITU: ITU BDT Regions, corresponding to the regional grouping of the ITU’s
Telecommunication Development Bureau, dostupno na: http://www.itu.int/ITU-
D/ict/definitions/regions/index.html
ITU: World Telecommunication /ICT Indicators database, dostupno na
http://www.itu.int/ITU-D/ict/statistics/
NIST (2011): DRAFT Cloud Computing Synopsis and Recommendations -
Recommendations of the National Institute of Standards and Technology,
dostupno na: http://csrc.nist.gov/publications/drafts/800-146/Draft-NIST-SP800-
146.pdf,
OECD (2007): Giving Knowledge for Free: THE EMERGENCE OF OPEN
EDUCATIONAL RESOURCES, Centre for educational research and
innovation, ISBN 9789264032125
OECD (2007): Participativne Web and User-created Content- WEB 2.0, WIKIS
AND SOCIAL NETWORKING, ISBN 978-92-64-03746-5
Socialbakers: Statistika Facebook-a u Hrvatskoj, dostupno na
http://www.socialbakers.com/
UNESCO (2002): INFORMATION AND COMMUNICATION
TECHNOLOGIES IN TEACHER EDUCATION, a Planning guide, Division of
Higher Education, dostupno na:
http://unesdoc.unesco.org/images/0012/001295/129533e.pdf
UNESCO (2005): Towards Knowledge Societies, Unesco World Report, ISBN
92-3-104000-6
222
UNESCO (2007): Prema društvima znanja, EDUCA , Zagreb
UNESCO (2009): Trends in Global Higher Education: Tracking an Academic
Revolution; A Report Prepared for the UNESCO 2009 World Conference on
Higher Education, dostupno na:
http://unesdoc.unesco.org/images/0018/001831/183168e.pdf
UNESCO (2011): Guidelines for Open Educational Resources (OER) in Higher
Education, dostupno na:
http://unesdoc.unesco.org/images/0021/002136/213605e.pdf
Vlada Republike Hrvatske (2006): Strateški okvir za razvoj 2006.-2013 [online].
Zagreb: Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova EU.
Vlada Republike Hrvatske (2013): Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije,
[online] radni material
Internet izvori:
Alliance for Excellent Education: The Digital Learning Imperative: How
Technology and Teaching Meet Today’s Education Challenges, June 2012.,
dostupno na: http://all4ed.org/reports-factsheets/the-digital-learning-imperative-
how-technology-and-teaching-meet-todays-education-challenges/
Ana Vučetić-Škrbić: Hrvatski školarci u kampu će se ‘skidati’ s Facebooka;
Slobodna Dalmacija, dostupno na:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/art
icleId/141476/Default.aspx
Babić, M. (2008): Generacija Y produktivna je I otvorena za promjene,
objavljeno u “24 sata”, 3.3.2008, dostupno na:
http://www.24sata.hr/pametnakuna/generacija-y-produktivna-je-i-otvorena-za-
promjene-52197
Barnes, J., A. (1987):
http://garfield.library.upenn.edu/classics1987/A1987H444400001.pdf
Britannica: Kenneth Reginald Sturleyhttp: Development of radio technology,
dostupno na: //www.britannica.com/EBchecked/topic/1262240/radio-
technology/25126/Radio-noise-fading-and-interference#toc25130
223
Britannica: Ralph E. Fuhrman: Lee de Forest, dostupno na
http://www.britannica.com/EBchecked/topic/153484/Lee-de-Forest#toc1746
Downes, S.: Models for Sustainable Open Educational Resources, objavljeno 30.
siječnja 2006., dostupno na: http://www.downes.ca/post/33401
Duggan Schwartzbeck, T. (2012): The digital learning Imperative: How
technology and Teaching Meet today’s Education Challenges, dostupno na:
http://all4ed.org/reports-factsheets/the-digital-learning-imperative-how-
technology-and-teaching-meet-todays-education-challenges/
CARNet: Generacija Y, objavljeno 16.2.2009, dostupno na:
http://www.carnet.hr/e-presso/edukacija?news_id=796
CARNet: Pojmovnik, dostupno na:
http://www.carnet.hr/tematski/drustvenisoftver/pojmovnik
CARNetCERT, LS&S (2009): Sigurnosni rizici društvenih mreža, dostupno na:
http://www.cis.hr/www.edicija/Sigurnosnirizicidrutvenihmrea.html
Coursewar "Povijest informatike": 3. Generacija računala, dostupno na:
http://ahyco.ffri.hr/Seminari2008/Povijest_informatike/3-gen.htm
Dave Roos: How Social Networking Works; How stuff works; dostupno na:
Donna Cosmato: Advantages and Disadvantages of Social Networking;
dostupno na:
http://www.diigo.com/bookmark/http%3A%2F%2Fsocialnetworking.lovetokno
w.com%2FAdvantages_and_Disadvantages_of_Social_Networking?tab=people
&uname=ikovac2k
Eric Schmidt: Web 2.0 vs. Web 3.0; dostupno na:
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=T0QJmmdw3b0
FF informatički inženjering d.o.o.: Povijest računala, dostuno na: http://www.ff-
infing.hr/povijest_racunala.htm
Hannafin, Savenye. Technology in the Classroom: The teachers’ new role and
resistance to it. Educational Technology, 33(1993): 26 – 31
History of things: History of Internet, dostupno na:
http://www.historyofthings.com/history-of-the-internet
http://communication.howstuffworks.com/how-social-networks-work.htm
http://e.foi.hr/wiki/blog/ivana_ko/2011/01/10/projekt-prednosti-i-nedostaci-
drustvenih-mreza/
224
http://www.californiawritingproject.org/DLD/docs/DigitalLearningImperative.p
df
INFORMATOLOGIJA:Kratka povijest društvenih medija 2, dostupno na:
http://www.informatologija.net/blog/3115-kratka-povijest-drustvenih-medija-2/
Jeren, B., Pale, P.: OSI model, Sustavi za praćenja i vođenje procesa, ISO-
OSI © 1991.-2008, dostupno na:
http://spvp.zesoi.fer.hr/predavanja%202008/osi-2008_files/frame.htm
Jonathan Strickland: How 2.0 works, How stuff works; dostupno na:
http://computer.howstuffworks.com/web-20.htm
Jonathan Strickland: Is there a Web 1.0?, How stuff works; dostupno na:
http://computer.howstuffworks.com/web-101.htm
Lozej, B.: Mobiteli popularniji od računala i televizije, članak objavljen u
logistica.com.hr, 19. lipnja 2013., dostupno na:
http://www.logistika.com.hr/tehnologija-i-it/496-mobiteli-popularniji-od-
racunala-i-televizije
Margaret Rouse: Data as a Service, članak objavljen 2012. u TechTarget,
dostupan na: http://searchcloudapplications.techtarget.com/definition/data-as-a-
service
Merrill Lynch: http://www.ml.com/index.asp?id=7695_15125
Mojposao:Istraživanje o društvenim mrežama; dostupno na: http://www.moj-
posao.net/Press-centar/Details/70046/Istrazivanje-o-drustvenim-mrezama/30/
Motorola: About Motorola: What better way to discover Motorola's heritage
than by exploring the stories behind some of our biggest innovations? Dostupno
na: http://www.motorola.com/us/consumers/About_Motorola-History-
Timeline/About_Motorola-History-Timeline,en_US,pg.html#1980
National School Boards Association (NSBA), http://www.nsba.org/
Normal Walsh: What is XML?, O'Reilly xml.com., dostupno na:
http://www.xml.com/pub/a/98/10/guide0.html?page=2#AEN58
PC Encyklopedia,
http://www.pcmag.com/encyclopedia_term/0,2542,t=Mosaic&i=47242,00.asp#f
bid=LiGMkjBpxet
Priyanka Koya: Cloud - Cloud computing; dostupno na:
http://infoonsoftwaretesting.blogspot.com/2010/10/cloud-cloud-computing.html
225
Ravi Kalakota: Data-as-a-Service (DaaS), članak objavljen 18.ožujka 2013. na:
http://practicalanalytics.wordpress.com/2013/03/18/data-as-a-service-daas
RDF Working Group: Resource Description Framework (RDF), članak
objavljen 10.02.204., dostupno na: http://www.w3.org/RDF/
Resinger, D. (2011): Survey: Millions risk ID theft via social networks, CNET,
dostupno na: www.news.cnet.com (22.3.2011)
Sigurnost i zaštita na Internetu: Prednosti i nednedostaci Interneta; dostupno na:
https://sites.google.com/site/sigurnostizastitanainternetu/prednosti-i-nedostaci-
interneta
Steve Wheeler (2010): What's so good about open educational resources?,
Invited presentation for the UNESCO Open Educational Resources Conference,
Windhoek, Namibia. May 3, 2010, dostupno na:
http://www.slideshare.net/timbuckteeth/whats-so-good-about-open-educational-
resources
Sunmicrosystem (2009): Introduction to cloud computing architecture, White
Paper, 1st Edition, June 2009
The Semantic Web: An Introduction, dostupno na:
http://infomesh.net/2001/swintro/
WebProNews/Business: The Definition of Social Media, objavljeno 29. 6.2007.,
dostupno na: http://www.webpronews.com/the-definition-of-social-media-2007-
06
Wikipedia: Internet, dostupno na: http://en.wikipedia.org/wiki/Internet
Wikipedia:Eric Schmidt, dostupno na:
http://en.wikipedia.org/wiki/Eric_Schmidt
Žganec, T. (2011): Ni na nebu ni na zemlji, Osvrt:WinDays 11, U: InfoTrend,
br. 184, ur. Kosec, B. 07/2011,
226
POPIS SLIKA I SHEMA
Slika 1. Shematski prikaz istraživanja…………………………………………………………..…...17
Slika 2. Osnovni elementi mreže……………………………………………………………………...31
Slika 3.Simboli podatkovne mreže…………………………………………………………..............34
Slika 4. Prikaz žinog i bežićnog mrežnog povezivanja……………………………………...........35
Slika 5. Učenje nastavnog sadržaja putem podatkovne mreže……………………………..........36
Slika 6. Prikaz mrežno podupirućih administracijskih procesa……………………………........37
Slika 7. Prikaz glavnih trendova koji pridonose budućem obliku informacijskih mreža…......43
Slika 8. Web 2.0 slojevi……………………………………………………………………….............57
Slika 9. Web1.0 i Web 2.0 ......................................................................................................... 60
Slika 10. Arhitektura (slojevi) smenatičkog web-a………………………………………….........65
Slika 11. Računarstvo u oblaku ………………………………………………………………..........71
Slika 12. Arhitektura (arhitektonski slojevi) računarstava u oblaku…………………………....73
Slika 13.Prikaz mreže stupnja 1.0, 1.5 i 2.0 ………………………………………………….........93
Slika 14 Prikaz sustava preporuke za knjigu Social Network Analysis………………......... .....94
Slika 15. Primjer širenja informacija o aktivnostima VIDRE, razvojne agencije Virovitičko-
podravske županije……………………………………………………………….………...................96
Slika 16. Isječak iz članka Hrvatski školarci u kampu će se ‘skidati’ s Facebooka, autorice
Ane Vučetić-Škrbić, objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji 22.6.2011……………………….........97
Slika 17. Postotak svjetske online populacije koja koristi društveno umrežavanje................101
Slika 18. Prikaz broja posjetitelja triju najpopularnijih društvenih mreža u razdoblju od
2008.-2011. godine …………………………………………………..…………….........................103
Slika 19. Omjer korisnika Facebook-a s obzirom na spol…..........…………………………….105
Slika 20. Dobna raspodjela korisnika Facebook-a u Republici Hrvatskoj……………….…...105
Slika 21. Primjer nekih od OER projekata u Svijetu i u Europi………………………………110
Slika 32. Pitanje vezano za posjedovanje ECDL certifikata...................................................125
Shema 1 Struktura doktorskog rada ......................................................................................... 20
Shema 2 . Višeslojna arhitektura računalne mreže prema OSI standardu ……………….........32
Shema 3. Struktura anketnog upitnika ......................................................................... ..........119
227
POPIS TABLICA
Tablica 1. Prikaz broja korisnika Interneta u svijetu uz procijenjeni broj ukupnog
stanovništva ..............................................................................................................................49
Tablica 2: Korištenje Interneta u Europi .......................................................... .......................50
Tablica 3. Podaci o pretežnom mjestu korištenja Interneta za pojedine zemlje (%) .......... ...52
Tablica 4: Definicije računarstva u oblaku prema pojedinim analitičarskim tvrtkama…......67
Tablica 5. Usporedba troškova IT odjela i računarstva u oblaku………………….......…….…82
Tablica 6. Struktura uzorka s obzirom na vrste visokog
učilišta...........................................Error! Bookmark not defined.
Tablica 7. Spearmanov koeficijent korelacije između vrste učilišta ispitanika i odgovora na
pitanja o organizacijskim i tehnološkim čimbenicima koji utječu na prihvaćanje ICT-a
odnosno Web 2.0 u obrazovanju (N=98). .............................................................................. 156
Tablica 8. Analiza varijance razlike u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta obzirom
na navedene varijable (N=98)................................................................................................157
Tablica 9. Analiza varijance razlike u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta obzirom
na svrhu korištenja Interneta. (N=98)....................................................................................158
Tablica 10. Scheffeova post -hoc analiza razlika u rezultatima ispitanika na pitanja ”Koliko
često koristite Internet za navedene svrhe?” i “Koliko često za vrijeme nastave koristite
sljedeće?” (navedeno u tablici) s obzirom na vrstu visokog učilišta. (N=98)........................162
Tablica 11. Analiza varijance razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta na
pitanju ”Koliko često koristite u svom radu sljedeće?” (N=98)............................................164
Tablica 12.Scheffeova post -hoc analiza razlika u rezultatima ispitanika na pitanje “Koliko
često za vrijeme nastave koristite sljedeće?” (navedeno u tablici) s obzirom na vrstu visokog
učilišta. (N=98).......................................................................................................................165
Tablica 13. Analiza varijance razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta na
pitanje “U kojoj mjeri primjena ICT-a poboljšava sljedeće vaše aktivnosti? (N=98)...........166
Tablica 14. Scheffeova post -hoc analiza razlika između primjene ICT s obzirom na vrstu
visokog učilišta. (N=98)..........................................................................................................167
Tablica 15. Analiza varijance razlika u rezultatima ispitanika s različitih vrsta učilišta na
pitanje “Prema Vašem mišljenju kako dobro su vaši studenti pripremljeni za današnje
globalno tržište rada?” (N=98)..............................................................................................168
228
Tablica 16.Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru napitanje: “Ima li nastavne
digitalne materijale?” (N=98)................................................................................................169
Tablica 17. Testiranje razlike između odgovora ispitanika na ponuđene tvrdnje prema tome
imaju li ili nemaju nastavne materijale u digitalnom obliku. (N=98)...................................170
Tablica 18. Testiranje razlike između odgovora ispitanika na ponuđene tvrdnje prema tome
imaju li ili nemaju nastavne materijale u digitalnom obliku (N=90).....................................171
Tablica 19. Deskriptivna statistika prikaza razlike rezultata ispitanika prema odgovorima na
ponuđena pitanja s obzirom na to imaju li nastavne digitalne materijale.
(N=98).....................................................................................................................................175
Tablica 20. Testiranje razlike između odgovora ispitanika na ponuđene tvrdnje prema tome
imaju li ili nemaju nastavne materijale u digitalnom obliku. (N=89)...................................176
Tablica 21. Spearmanov koeficijent korelacije između ispitanika koji imaju i onih koji nemaju
digitalne nastavne materijale u odgovorima na pitanja o organizacijskim i tehnološkim
čimbenicima koji utječu na prihvaćanje ICT u obrazovanju (N=98)....................................177
Tablica 22. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika s obzirom na to imaju li nastavne
digitalne materijale na pitanje “Koliko tjedno aktivno koristite Internet?” (N=98).............178
Tablica 23. Deskriptivna statistika prikaza razlike rezultata ispitanika prema odgovorima na
pitanje:”Koliko ste zadovoljni s kvalitetom pristupa Internetu u Vašoj ustanovi?”?” s
obzirom na to imaju li nastavne digitalne materijala. (N=89)...............................................178
Tablica 24. Testiranje razlike između odgovora ispitanika na pitanje: " Koliko ste zadovoljni
s kvalitetom pristupa internetu u Vašoj ustanovi?” prema tome imaju li ili nemaju nastavne
materijale u digitalnom obliku. (N=98).................................................................................179
Tablica 25. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika sobzirom na to imaju li nastavne
digitalne materijale na pitanje “Koristi li Vaša institucija ISVU?” (N=98).........................180
Tablica 26. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika s obzirom na to imaju li nastavne
digitalne materijale na pitanje “Jeste li ikada sudjelovali na web konferenciji?” (N=98)...180
Tablica 27. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika s obzirom na to imaju li nastavne
digitalne materijale na pitanje:”Čitate li blogove na Internetu?” (N=98)............................181
Tablica 28. Tablični prikaz Hi-kvadrat testa razlike u odgovorima ispitanika na pitanje:
“Čitate li blogove na Internetu?” (N=98)..............................................................................181
Tablica 29. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika s obzirom na to imaju li nastavne
digitalne materijale na pitanje:”Imate li svoj blog?” (N=98)...............................................182
229
Tablica 30. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika s obzirom na to imaju li nastavne
digitalne materijale na pitanje:”Koristite li Podcast?” (N=98)............................................182
Tablica 31. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika obzirom na to imaju li nastavne
digitalne materijale na pitanje “Na koji način koristite Podcast?” (N=91)..........................183
Tablica 32. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika obzirom na to imaju li nastavne
digitalne materijale na pitanje “Koristite li Webcast?” (N=96)............................................183
Tablica 33. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika obzirom na to imaju li nastavne
digitalne materijale na pitanje “Na koji način koristite Webcast?” (N=96).........................184
Tablica 34. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika obzirom na to imaju li nastavne
digitalne materijale na pitanje “Imate li profil na društvenim mrežama?” (N=96)..............184
Tablica 35. Deskriptivna statistika prikaza razlike rezultata odgovora ispitanika obzirom na
to imaju li nastavne digitalne materijala prema korištenju Web 2.0 općenito u nastavnom
procesu-ukupno (N=90)..........................................................................................................185
Tablica 36. Testiranje razlike između odgovora ispitanika obzirom na to imaju li nastavne
digitalne materijala prema korištenju Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno
(N=90).....................................................................................................................................185
Tablica 37. Deskriptivna statistika prikaza razlike rezultata odgovora ispitanika obzirom na
korištenje Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno (N=90).......................................186
Tablica 38. Deskriptivna statistika prikaza razlike rezultata odgovora ispitanika obzirom na
vrste visokog učilišta prema korištenju Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno
(N=64).....................................................................................................................................186
Tablica 39. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika obzirom na vrste visokog učilišta
prema korištenju Web 2.0 općenito u nastavnom procesu-ukupno (N=90). .........................187
Tablica 40. Analiza varijance razlike u rezultatima ispitanika s obzirom na korištenje Web 2.0
općenito u nastavnom procesu-ukupno (N=98)......................................................................187
Tablica 41. Analiza varijance razlike u rezultatima ispitanika s obzirom na korištenje Web 2.0
općenito u nastavnom procesu-ukupno (N=89)......................................................................188
Tablica 42. Analiza varijance razlike u rezultatima ispitanika s obzirom na korištenje Web 2.0
općenito u nastavnom procesu-ukupno (N=89)......................................................................188
Tablica 43. Scheffeov test razlika između ispitanika s različitom razinom informatičke
pismenosti u intenzitetu korištenja Web 2.0 (N=98)..............................................................189
Tablica 44. Korelacijska tablica između zavisnih varijabli i korištenja Web 2.0 općenito u
nastavnom procesu-ukupno (N=89)........................................................................................190
230
POPIS GRAFIKONA
Grafikon 1. Internet korisnici na 100 stanovnika, 2000-2010 ................................................. 46
Grafikon 2 : Globalni broj korisnika Interneta, ukupno i na 100 stanovnika, 2000-2010 ...... 47
Grafikon 3: Internet korisnici na 100 stanovnika, 2010. ......................................................... 48
Grafikon 4: Utjecaj virtualizacije na troškove, sigurnost i aplikacije......................................88
Grafikon 5: Uspon posjetitelja globalnog društvenog umrežavanja ...................................... 99
Grafikon6: Prikaz provedenog vremena online prema osnovnim Internetskim kategorijama.
.................................................................................................................................................100
Grafikon7: Penetracija društvenog umrežavanja među demografskim skupinama u
Svijetu…..................................................................................................................................102
Grafikon 8: Prikaz kretanja broja korisnika Facebook-a zadnjih šest mjeseci …….....…….104
Grafikon 9: Najčešće korištene Internet aktivnosti u privatne svrhe……………….........……106
Grafikon 10: Načini prisutnosti tvrtke na Web-u ...................................................................107
Grafikon 11: Najveće prepreke prisutnosti tvrtke na stranicama društven,ih mreža......….107
231
PRILOZI
PRILOG 1. Email MIT OpenCourseWare
232
PRILOG 2. Anketni upitnik
233
234
235
236
237
238
239
240
241
242
243
244
245
PRILOG 3. DESKRIPTIVNA ANALIZA UKUPNOG UZORKA
Tablica 4Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: „Je li primjena ICT-a
u nastavnom procesu uključena u strateške dokumente Vaše ustanove?“ (N=98)
Frekvencija %
0 1 1,0
1 7 7,1
2 15 15,3
3 16 16,3
4 23 23,5
5 18 18,4
6 10 10,2
7 2 2,0
8 3 3,1
9 3 3,1
Ukupno 98 100,0
Tablica 5 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: „Je li primjena ICT-a
u nastavnom procesu uključena u strateške dokumente Vaše ustanove?“ (N=98)
Frekvencija %
Je li primjena ICT-a u
nastavnom procesu
uključena u strateške
dokumente Vaše
ustanove?
da 68 69,4
ne 4 4,1
ne znam 26 26,5
UKUPNO 98 100,0
246
Tablica 6 Prikaz raspodjele ispitanika prema stručnosti iz područja iz kojeg drži
nastavu, informatičku pismenost i vještine u lakoći pronalaženja informacije na
Internetu, njihova analiziranja i vrednovanja te korištenje i objavljivanje.
Stručnost iz područja iz kojeg držite nastavu
Ocijene Frekvencija %
1 0 0,0
2 1 1,0
3 8 8,2
4 35 36,1
5 53 54,6
Ukupno 97 100,0
Broj ispitanika koji nisu odgovorili 1
Ukupno 98
Informatička pismenost
Frekvencija %
1 0 0,0
2 1 1,0
3 17 17,3
4 43 43,9
5 38 38,8
Ukupno 98 100,0
Vještina u lakoći pronalaženja informacije na Internetu, njihova analiziranja i
vrednovanja te korištenje i objavljivanje
Frekvencija %
1 0 0,0
2 0 0,0
3 8 8,2
4 40 41,2
5 49 50,5
Ukupno 97 100,0
Broj ispitanika koji nisu odgovorili 1
Ukupno 98
247
Tablica 7 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: „Na koji način ste se
naučili koristiti računalom?“
Frekvencija Postotak
na fakultetu kao
student
31 31,6
samostalnim učenjem 89 90,8
na komercijalnom
tečaju
12 12,2
Nešto drugo
Na radionicama cjeloživotnog obrazovanja 1 1,0
U srednjoj školi - obavezni predmet 1 1,0
U osnovnoj školi 1 1,0
u srednjoj školi 1 1,0
U srednjoj školi i samostalnim učenjem kod
kuće
1 1,0
Usavršavanjem na poslu 1 1,0
Tablica 8 Raspodjela ispitanika prema odgovoru na pitanje: Koje ECDL certifikate
posjedujete?
Frekvencija %
imam nekoliko modula iz
osnovnog paketa
3 3,2
položio sam svih 7 osnovnih
modula
6 6,5
položio sam sva 4 modula
ekspertnog paketa
1 1,1
nemam ECDL certifikat 83 89,2
ukupno 93 100,0
Broj ispitanika koji nisu odgovorili 5
Ukupno 98
Tablica 9 Raspodjela odgovora ispitanika na pitanje: Koje vrste nastavnih materijala
pripremate u digitalnom obliku?
248
DNM Frekvencija %
Obični dokumenti (doc, pdf, prezentacije i sl.) 96 98,0
Hipertekstualni dokumenti (web stranice) 34 34,7
slike, crteži, dijagrami i ostale vrste grafike 72 73,5
animacije i simulacije 25 25,5
audio i/ili video zapisi, snimke zaslona računala
(screencast)
43 43,9
webinari 5 5,1
online upitnici, testovi za samoprovjeru i provjeru 38 38,8
Tablica 10. Tablica frekvencija varijable DNM
Jesu li Vaši digitalni nastavni materijali (recenzirani udžbenik,
knjiga skripta)
Frekvencija %
javno dostupni 15 15,3
s ograničenim pristupom 29 29,6
nemam recenzirane
digitalne nastavne
materijale
54 55,1
Ukupno 98 100,0
Tablica 11. Deskriptivna statistika razlika u odgovorima ispitanika s obzirom na slaganje sa
svakom navedenom tvrdnjom
N Min Max M SD
Za korištenje Interneta i ICT u unapređenju nastave
potrebno je opsežno informatičko znanje.
98 1,00 4,00 2,2857 ,71796
Smatram da se uporabom ICT može
poboljšati/unaprijediti kvaliteta nastave.
98 1,00 4,00 1,1735 ,45466
Internet je dragocjen izvor za prikupljanje
informacija i alat za širenje informacija.
98 1,00 2,00 1,1327 ,34094
Internet je plodna osnova za razvoj nastavnog 98 1,00 3,00 1,3571 ,57884
249
materijala.
Internet mi omogućuje besplatni/jeftin pristup do
potrebnih informacija
98 1,00 2,00 1,1939 ,39737
Internet omogućuje brže/jednostavnije prikupljanje
informacija od drugih izvora informacija
98 1,00 2,00 1,1224 ,32949
Ne znam gdje pronaći relevantne
informacijske/obrazovne web adrese.
97 1,00 4,00 2,7320 ,51063
Smatram da je uporaba računala u nastavi potrebna
pretežno kod informatičkih kolegija.
97 1,00 4,00 2,7010 ,64815
Ne mogu koristiti ICT u nastavnom procesu jer
studenti nisu dovoljno obučeni za korištenje istih u
nastavnom procesu.
97 1,00 4,00 2,7010 ,59800
Smatram da na Internetu gubim previše vremena
tražeći informaciju koja mi je potrebna zbog velike
količine nerelevantnih izvora/web stranica koje
treba pretražiti.
97 1,00 4,00 2,5670 ,57567
Smatram da na Internetu gubim previše vremena
tražeći informaciju koja mi je potrebna zbog toga
što smatram da nisam u tome dovoljno vješt/obučen
97 1,00 4,00 2,7629 ,57324
Smatram da su informacije o internetskim (Web)
alatima raspoložive i dostupne.
98 1,00 4,00 1,5102 ,74950
Korištenje ICT u nastavi ne mogu koristiti u punoj
mjeri zbog postojećih ograničenja mrežne/računalne
opreme odnosno ICT infrastrukture u instituciji u
kojoj radim.
95 1,00 4,00 2,6000 ,72052
N Min Max M SD
Za korištenje Interneta i ICT u unapređenju nastave
potrebno je opsežno informatičko znanje.
98 1,00 4,00 2,2857 ,71796
Smatram da se uporabom ICT može
poboljšati/unaprijediti kvaliteta nastave.
98 1,00 4,00 1,1735 ,45466
Internet je dragocjen izvor za prikupljanje
informacija i alat za širenje informacija.
98 1,00 2,00 1,1327 ,34094
Internet je plodna osnova za razvoj nastavnog
materijala.
98 1,00 3,00 1,3571 ,57884
Internet mi omogućuje besplatni/jeftin pristup do
potrebnih informacija
98 1,00 2,00 1,1939 ,39737
Internet omogućuje brže/jednostavnije prikupljanje
informacija od drugih izvora informacija
98 1,00 2,00 1,1224 ,32949
Ne znam gdje pronaći relevantne 97 1,00 4,00 2,7320 ,51063
250
informacijske/obrazovne web adrese.
Smatram da je uporaba računala u nastavi potrebna
pretežno kod informatičkih kolegija.
97 1,00 4,00 2,7010 ,64815
Ne mogu koristiti ICT u nastavnom procesu jer
studenti nisu dovoljno obučeni za korištenje istih u
nastavnom procesu.
97 1,00 4,00 2,7010 ,59800
Smatram da na Internetu gubim previše vremena
tražeći informaciju koja mi je potrebna zbog velike
količine nerelevantnih izvora/web stranica koje
treba pretražiti.
97 1,00 4,00 2,5670 ,57567
Smatram da na Internetu gubim previše vremena
tražeći informaciju koja mi je potrebna zbog toga
što smatram da nisam u tome dovoljno vješt/obučen
97 1,00 4,00 2,7629 ,57324
Smatram da su informacije o internetskim (Web)
alatima raspoložive i dostupne.
98 1,00 4,00 1,5102 ,74950
Korištenje ICT u nastavi ne mogu koristiti u punoj
mjeri zbog postojećih ograničenja mrežne/računalne
opreme odnosno ICT infrastrukture u instituciji u
kojoj radim.
95 1,00 4,00 2,6000 ,72052
*Legenda: N – broj ispitanika; M – aritmetička sredina; SD – standardna devijacija
Tablica 8a Raspodjela odgovora ispitanika s obzirom na slaganje sa svakom navedenom
tvrdnjom
SLAŽEM SE
DJELOMIČNO
SE SLAŽEM
NE SLAŽEM
SE NE ZNAM Total
–
% 13.40% 46.39% 38.14% 2.06%
Za korištenje Interneta i ICT u
unapređenju nastave potrebno je
opsežno informatičko znanje.
13 45 37 2 97
% 84.54% 14.43% 0.00% 1.03%
Smatram da se uporabom ICT
može poboljšati/unaprijediti
kvaliteta nastave.
82 14 0 1 97
% 86.60% 13.40% 0.00% 0.00%
251
Internet je dragocjen izvor za
prikupljanje informacija i alat za
širenje informacija.
84 13 0 0 97
% 69.07% 25.77% 5.15% 0.00%
Internet je plodna osnova za
razvoj nastavnog materijala. 67 25 5 0 97
% 80.41% 19.59% 0.00% 0.00%
Internet mi omogućuje
besplatni/jeftin pristup do
potrebnih informacija
78 19 0 0 97
% 87.63% 12.37% 0.00% 0.00%
Internet omogućuje
brže/jednostavnije prikupljanje
informacija od drugih izvora
informacija
85 12 0 0 97
% 2.08% 23.96% 72.92% 1.04%
Ne znam gdje pronaći
relevantne
informacijske/obrazovne web
adrese.
2 23 70 1 96
% 7.29% 18.75% 70.83% 3.13%
Smatram da je uporaba računala
u nastavi potrebna pretežno kod
informatičkih kolegija.
7 18 68 3 96
% 3.13% 28.13% 64.58% 4.17%
Ne mogu koristiti ICT u
nastavnom procesu jer studenti
nisu dovoljno obučeni za
korištenje istih u nastavnom
procesu.
3 27 62 4 96
% 3.13% 38.54% 57.29% 1.04%
Smatram da na Internetu gubim
previše vremena tražeći
informaciju koja mi je potrebna
zbog velike količine
nerelevantnih izvora/web
stranica koje treba pretražit.
3 37 55 1 96
% 4.17% 18.75% 73.95% 3.13%
252
Smatram da na Internetu gubim
previše vremena tražeći
informaciju koja mi je potrebna
zbog toga što smatram da nisam
u tome dovoljno vješt/obučen
4 18 71 3 96
% 60.82% 29.90% 6.19% 3.09%
Smatram da su informacije o
internetskim (Web) alatima
raspoložive i dostupne.
59 29 6 3 97
% 6.38% 34.04% 52.13% 7.45%
Korištenje ICT u nastavi ne
mogu koristiti u punoj mjeri
zbog postojećih ograničenja
mrežne/računalne opreme
odnosno ICT infrastrukture u
instituciji u kojoj radim.
6 32 49 7 94
Tablica 12. Raspodjela odgovora ispitanika na pitanje: „Koliko često upućujete svoje
studente na wiki knjige (wikibooks), wikiversity i sl.? “ (N=98)
Koliko često upućujete svoje studente na wiki knjige (wikibooks), wikiversity i sl.?
Frekvencija %
1 nikada 38 38,8
2 rijetko 21 21,4
3 ponekad 25 25,5
4 često 8 8,2
5 vrlo često 6 6,1
Ukupno 98 100,0
Tablica 13. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na ponuđene tvrdnje
Ne slažem
se
Djelomično se
slažem
Slažem
se
Ne znam
Postoji koordinirana nabava opreme (hardware i
software)
12 27 43 15
Računalna opremljenost mog učilišta potpuno
odgovara potrebama održavanja i pripreme nastave
8 39 46 3
Računalna oprema na mom učilištu je uglavnom
zastarjela
73 18 5 2
253
Tablica 14 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje o informacijsko-
komunikacijskoj tehnologiji koju koriste
Vrsta ICT tehnologije Prijenosno
računalo
Osobno
računalo
Tablet
računalo
Smartphone Ništa od
navedenog
% 88,8 71,4 17,3 39,8 1,0
Tablica 15. Tablica frekvencija varijable IU - Koliko ste zadovoljni s kvalitetom
pristupa internetu u vašoj ustanovi?
Frekvencija %
1 vrlo nezadovoljan 7 7,2
2 nezadovoljan 1 1,0
3 srednje zadovoljan 11 11,3
4 zadovoljan 35 36,1
5 vrlo zadovoljan 43 44,3
Total 97 100,0
Broja ispitanika koji nisu odgovorili 1
Ukupno 98
Tablica 16. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na pitanje: Koliko često
koristite Internet?
Frekvencija %
više puta tjedno 97 99,0
Broja ispitanika koji nisu odgovorili 1 1,0
Ukupno 98 100,0
254
Tablica 17 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na pitanje: Koliko tjedno
aktivno koristite internet?
Frekvencija %
1 sat i više 1 1,0
2 - 3 sata 14 14,4
4 - 5 sati 14 14,4
6 i više sati 68 70,1
ukupno 97 100,0
Broja ispitanika koji nisu
odgovorili
1
Ukupno 98
Tablica 18 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na pitanje: Kad najčešće
koristite Internet?
Frekvencija %
za vrijeme radnog vremena 67 69,1
u slobodno vrijeme 30 30,9
ukupno 97 100,0
Broja ispitanika koji nisu odgovorili 1
Ukupno 98
Tablica 19. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na pitanje:„Najčešće
pristupam na Internet putem:“
Frekvencija %
Prijenosnog računala 51 52,6
PC 40 41,2
Smartphone (PDA) 5 5,2
ukupno 97 100,0
Broja ispitanika koji nisu odgovorili 1
Ukupno 98
255
Tablica 20. Deskriptivna statistika razlika u odgovorima ispitanika na pitanje: „Koliko
često koristite Internet za navedene svrhe?“
N Min Max M SD
Prikupljanje materijala za pripremu
nastave
96 1,00 5,00 4,0625 ,92694
Email 95 2,00 5,00 4,8421 ,44521
korištenje društvenih mreža 95 1,00 5,00 2,9474 1,50438
informiranje o dnevnim
događajima
96 1,00 5,00 3,9583 1,07524
objava udžbenika 96 1,00 5,00 2,1875 1,32437
sudjelovanje na web
konferencijama
95 1,00 5,00 2,1053 1,14366
eBankarstvo 95 1,00 5,00 3,8211 1,30448
čitanje i pisanje blogova 96 1,00 5,00 1,8542 1,05610
za znanstvenoistraživački rad 95 1,00 5,00 4,1684 ,95263
slušanje Internet radija/gledanje
televizije
96 1,00 5,00 2,5729 1,29570
skidanje glazbe (download MP) 95 1,00 5,00 2,1684 1,17285
igranje i skidanje igrica 95 1,00 5,00 1,4947 ,88575
kupovine putem Interneta 96 1,00 5,00 2,6250 1,18099
pisanje poruka (news grupe,
forumi, chat)
95 1,00 5,00 2,4526 1,35873
download programa, aplikacija 96 1,00 5,00 3,1354 1,07233
turističke informacije 96 1,00 5,00 3,1875 1,06931
telefoniranje putem Interneta 95 1,00 5,00 2,2526 1,13895
*Legenda: N – broj ispitanika; M – aritmetička sredina; SD – standardna devijacija
Tablica 17 a Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima ispitanika na pitanje:
„Koliko često koristite Internet za navedene svrhe?“
–
1-nikada 2-rijetko 3-ponekad 4-često 5-vrlo često Ukupno
Prikupljanje materijala za
pripremu nastave
2.1%
2
3.16%
3
17.89%
17
41.05%
39
35.79%
34
95
256
–
1-nikada 2-rijetko 3-ponekad 4-često 5-vrlo često Ukupno
0.00%
0
1.06%
1
0.00%
0
12.77%
12
86.17%
81
94
korištenje društvenih mreža
23.40%
22
19.15%
18
21.28%
20
10.64%
10
25.53%
24
94
informiranje o dnevnim
događajima
2.11%
2
9.47%
9
18.95%
18
30.53%
29
38.95%
37
95
objava udžbenika
46.32%
44
15.79%
15
18.95%
18
11.58%
11
7.37%
7
95
sudjelovanje na web
konferencijama
39.36%
37
27.66%
26
22.34%
21
5.32%
5
5.32%
5
94
eBankarstvo
12.77%
12
2.13%
2
12.77%
12
36.17%
34
36.17%
34
94
čitanje i pisanje blogova
48.42%
46
30.53%
29
11.58%
11
6.32%
6
3.16%
3
95
Za znanstvenoistraživački rad
2.13%
2
4.26%
4
12.77%
12
37.23%
35
43.62%
41
94
slušanje Internet radija /gledanje
televizije
28.42%
27
20.00%
19
27.37%
26
14.74%
14
9.47%
9
95
skidanje glazbe (download MP")
34.04%
32
36.17%
34
14.89%
14
8.51%
8
6.38%
6
94
igranje i skidanje igrica
68.09%
64
20.21%
19
7.45%
7
2.13%
2
2.13%
2
94
kupovine putem interneta
21.05%
20
26.32%
25
28.42%
27
17.89%
17
6.32%
6
95
pisanje poruka (news grupe,
forumi, "chat")
34.04%
32
22.34%
21
17.02%
16
17.02%
16
9.57%
9
94
257
–
1-nikada 2-rijetko 3-ponekad 4-često 5-vrlo često Ukupno
"download" programa,
aplikacija
8.42%
8
16.84%
16
37.89%
36
27.37%
26
9.47%
9
95
turističke informacije
3.16%
3
24.21%
23
38.95%
37
17.89%
17
15.79%
15
95
telefoniranje putem interneta
35.11%
33
23.40%
22
25.53%
24
13.83%
13
2.13%
2
94
Tablica 21 Deskriptivna statistika razlika u odgovorima ispitanika na pitanje „Koliko
često koristite za vrijeme nastave sljedeće:“
Opis varijable N Min Max M SD
korištenje blogova za vrijeme nastave 95 1,00 4,00 1,2947 ,66642
korištenje wikii za vrijeme nastave 95 1,00 5,00 1,7368 1,10329
korištenje podcasta za vrijeme nastave 95 1,00 5,00 1,3579 ,81104
korištenje webcasta za vrijeme nastave 92 1,00 5,00 1,4783 ,89539
korištenje slika, crteža, dijagrama i ostalih vrsta grafika 93 1,00 5,00 3,4301 1,27175
korištenje animacija i simulacija 94 1,00 5,00 2,6596 1,31618
javno dostupne PPT prezentacije 95 1,00 5,00 2,8316 1,25183
*Legenda: N – broj ispitanika; M – aritmetička sredina; SD – standardna devijacija
Tablica 18 a Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima ispitanika na pitanje
„Koliko često koristite za vrijeme nastave sljedeće:“
–
1-nikada– 2-rijetko– 3-ponekad– 4-često– 5-vrlo često– Total– Weighted
Average–
–
Blogove
80.85%
76
12.77%
12
4.26%
4
2.13%
2
0.00%
0
94
1.28
258
–
1-nikada– 2-rijetko– 3-ponekad– 4-često– 5-vrlo često– Total– Weighted
Average–
–
Wikii
61.70%
58
15.96%
15
14.89%
14
3.19%
3
4.26%
4
94
1.72
–
Podcast
79.79%
75
11.70%
11
4.26%
4
3.19%
3
1.06%
1
94
1.34
–
Webcast
72.53%
66
15.38%
14
6.59%
6
4.40%
4
1.10%
1
91
1.46
–
Slike,
crteži,
dijagrami i
ostale vrste
grafike
14.13%
13
3.26%
3
31.52%
29
29.35%
27
21.74%
20
92
3.41
–
Animacije i
simulacije
26.88%
25
17.20%
16
32.26%
30
12.90%
12
10.75%
10
93
2.63
–
javno
dostupne
PPT
prezentacije
20.21%
19
14.89%
14
37.23%
35
15.96%
15
11.70%
11
94
2.84
Tablica 22. Deskriptivna statistika razlika u odgovorima ispitanika na pitanje: Koliko
često koristite u svom radu sljedeće: (misli se općenito u nastavnom procesu)
N Min Max M SD
Koliko često koristite blogove u svom nastavnom
procesu
94 1,00 5,00 1,4787 ,88874
Korištenje Wikiia u nastavnom procesu 93 1,00 5,00 1,9892 1,18408
Korištenje Podcasta u nastavnom procesu 94 1,00 4,00 1,5745 ,93313
259
Korištenje Webcasta u nastavnom procesu 94 1,00 4,00 1,5532 ,87519
Korištenje online predavanja u nastavnom procesu 95 1,00 5,00 2,3895 1,16960
Korištenje društvenih mreža u nastavnom procesu 94 1,00 5,00 1,7766 1,04885
Korištenje tekstualnih poruka/obavijesti u nastavnom
procesu
96 1,00 5,00 3,3125 1,27579
Korištenje softwarea namijenjenog za
suradnju/kolaboraciju u nastavnom procesu
93 1,00 5,00 2,3118 1,29362
Korištenje upravljanjem dokumentima u nastavnom
procesu
95 1,00 5,00 2,8842 1,31976
*Legenda: N – broj ispitanika; M – aritmetička sredina; SD – standardna devijacija
Tablica 19 a Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima ispitanika na pitanje Koliko
često koristite u svom radu sljedeće: (misli se općenito u nastavnom procesu)
–
1-nikada– 2-rijetko– 3-ponekad– 4-često– 5-vrlo
često–
Total– Weighted
Average–
–
Blogove
72.04%
67
16.13%
15
6.45%
6
4.30%
4
1.08%
1
93
1.46
–
Wikii
51.09%
47
16.30%
15
19.57%
18
9.78%
9
3.26%
3
92
1.98
–
Podcast
67.74%
63
15.05%
14
10.75%
10
6.45%
6
0.00%
0
93
1.56
–
Webcast
65.59%
61
20.43%
19
8.60%
8
5.38%
5
0.00%
0
93
1.54
–
Online predavanja
30.85%
29
22.34%
21
28.72%
27
14.89%
14
3.19%
3
94
2.37
– 56.99% 18.28% 17.20% 5.38% 2.15%
260
–
1-nikada– 2-rijetko– 3-ponekad– 4-često– 5-vrlo
često–
Total– Weighted
Average–
Društvene mreže 53 17 16 5 2 93 1.77
–
Tekstualne
poruke/obavijesti
14.74%
14
8.42%
8
25.26%
24
33.68%
32
17.89%
17
95
3.32
–
Softver namijenjen
za
suradnju/kolaboraciju
38.04%
35
19.57%
18
25.00%
23
8.70%
8
8.70%
8
92
2.30
–
Upravljanje
dokumentima
22.34%
21
14.89%
14
26.60%
25
24.47%
23
11.70%
11
94
2.88
Grafikon 4: Koje od navedenih usluga računarstva u oblaku (eng. Cloud Computing)
koristite
Tablica 23 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na pitanje: Koje od
navedenih sustava za online učenje koristite?
261
Frekvencija %
Moodle 41 42,7
Loomen 1 1,0
Merlin 12 12,5
ne koristim niti
jedan sustav
42 43,8
ukupno 96 100,0
Broja ispitanika koji nisu
odgovorili
2
Ukupno 98
Tablica 24 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje:Koristi li vaša
institucija ISVU?
Frekvencija %
priprema se 4 4,2
da 63 65,6
ne 29 30,2
ukupno 96 100,0
Broja ispitanika koji nisu
odgovorili
2
Ukupno 98
Tablica 25 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: Jeste li ikada
sudjelovali na web konferenciji?
Frekvencija %
ne 32 33,3
262
da 36 37,5
Nisam, ali bih
volio
21 21,9
Nisam i ne bih
volio
7 7,3
ukupno 96 100,0
Broja ispitanika koji nisu
odgovorili
2
Ukupno 98
Tablica 26 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: Čitate li blogove na
internetu?
Frek
venc
ija
%
ne 61 63,5
čitam blogove
domaćih autora iz
hr. govornog
područja
17 17,7
čitam blogove
uglavnom stranih
autora
18 18,8
ukupno 96 100,0
Broja ispitanika koji nisu
odgovorili
2
Ukupno 98
263
Tablica 27. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na pitanje: Imate li svoj
blog?
Frekve
ncija
%
ne 94 97,9
da 2 2,1
uku
pno
96 100,0
Broja ispitanika
koji nisu
odgovorili
2
Ukupno 98
Tablica 28. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na pitanje: Koristite li
podcast?
Frek
venc
ija
%
ne 76 79,2
da-uglavnom
domaćih autora/ iz
hr. govornog
područja
3 3,1
da -uglavnom
stranih autora
17 17,7
ukupno 96 100,0
Broja ispitanika koji nisu
odgovorili
2
Ukupno 98
264
Grafikon 5: Prikaz raspodjele odgovora na pitanje: Na koji način koristite podcast?
Tablica 29. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na pitanje: KORISTITE LI
WEBCAST?
Frek
venci
ja
%
ne 75 78,1
da- uglavnom
domaćih autora iz hr.
govornog područja
3 3,1
da- uglavnom stranih
autora
18 18,8
ukupno 96 100,0
Broja ispitanika koji nisu
odgovorili
2
Ukupno 98
265
Grafikon 6. Prikaz raspodjele odgovora na pitanje „NA KOJI NAČIN
KORISTITEWEBCAST?“
Tablica 30. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na pitanje: IMA TE LI
PROFIL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA?
Frekvencija %
ne 43 44,8
da 53 55,2
ukupno 96 100,0
Broja ispitanika koji nisu odgovorili 2
Ukupno 98
Tablica 31. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje:
“Iz kojih razloga imate profil na društvenim mrežama?” (N=98)
Frekvencija %
Kontakt s prijateljima/obitelji - Facebook 54 55,1
Kontakt s prijateljima/obitelji - Linkedin 4 4,1
Kontakt s prijateljima/obitelji - Twitter 2 2,0
Kontakt s prijateljima/obitelji - Myspace 0 0
Pracenje informacija iz podrucja interesa - Facebook 21 21,4
Pracenje informacija iz podrucja interesa - LinkedIn 23 23,5
Pracenje informacija iz podrucja interesa - Twitter 4 4,1
Pracenje informacija iz podrucja interesa - Myspace 1 1,0
Razmjena fotografija - Facebook 35 35,7
266
Razmjena fotografija - LinkedIn 0 0,0
Razmjena fotografija - Twitter 0 0
Razmjena fotografija - Myspace 0 0
Upoznavanje novih ljudi - Facebook 14 14,3
Upoznavanje novih ljudi - LinkedIn 11 11,2
Upoznavanje novih ljudi - Twitter 1 1,0
Upoznavanje novih ljudi - Myspace 0 0
Komunikacija sa studentima - Facebook 12 12,2
Komunikacija sa studentima - LinkedIn 9 9,2
Komunikacija sa studentima - Twitter 1 1,0
Komunikacija sa studentima - Myspace 0 0
Kontakt s kolegama istih/sličnih interesa iz područja rada - Facebook 15 15,3
Kontakt s kolegama istih/sličnih interesa iz područja rada - Linkedin 31 31,6
Kontakt s kolegama istih/sličnih interesa iz područja rada - Twitter 1 1,0
Kontakt s kolegama istih/sličnih interesa iz područja rada - Myspace 0 0
Tablica 32.Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: “Nešto drugo?”
Frekvencija %
Google + 1 1,0
Goolge +(plus) zadovoljava moje potrebe za virtualnim
društvom 1 1,0
N/A 1 1,0
Nemam niti jedan profil 1 1,0
Nemam profil 1 1,0
Nemam profil na drustvenim mrezama 1 1,0
Pogreška-imam ali ne koristim 1 1,0
Tablica 33. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovorima na pitanje:
KOJI JE NAJČEŠĆI RAZLOG SURADNJE KOJU OSTVARUJETE S KOLEGAMA
ISTIH/SLIČNIH INTERESA IZ DRUGIH VISOKOOBRAZOVNIH INSTITUCIJA
Frekvencija %
267
ne ostvarujem suradnju 9 9,4
rad na projektima koje
financira MZOŠ
4 4,2
znanstvenoistraživački rad 56 58,3
pisanje udžbenika/knjiga 4 4,2
konzultacije vezane za
pripremu nastave/nastavnih
materijala
23 24,0
ukupno 96 100,0
Broja ispitanika koji nisu odgovorili 2
Ukupno 98
Tablica 34. Deskriptivna statistika razlika u odgovorima ispitanika na pitanje “U kojoj
mjeri primjena ICT (računala, LCD projektor, Internet itd.) poboljšava sljedeće Vaše
aktivnosti?“
N Min Max M SD
Primjena ICT poboljšava
održavanje nastave
94 3,00 5,00 4,6489 ,61709
Primjena ICT poboljšava
pripremu nastavnih materijala
93 3,00 5,00 4,6667 ,55821
Primjena ICT poboljšava
pisanje i objave udžbenika
91 1,00 5,00 4,1099 1,11006
Primjena ICT poboljšava
komunikaciju sa studentima
94 3,00 5,00 4,6064 ,59057
Primjena ICT poboljšava
komunikaciju s kolegama na
poslu
93 3,00 5,00 4,4409 ,68306
Primjena ICT poboljšava
komunikaciju s kolegama iz
drugih visokoobrazovnih
institucija
94 1,00 5,00 4,3617 ,84052
Primjena ICT poboljšava
distribuciju nastavnih
materijala studentima
94 3,00 5,00 4,6809 ,57198
Primjena ICT poboljšava 94 2,00 5,00 4,7660 ,51693
268
obavijesti vezane za
kolegij/modul
*Legenda: M – aritmetička sredina; SD – standardna devijacija; N – broj ispitanika
Tablica 35. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: „ Koje su najveće
koristi korištenja ICT u visokom obrazovanju?”
Frekvencija %
Daje studentima veći pristup obrazovanju i referentnim izvorima 50 51,0
Pruža druge kanale za potporu različitih stilova učenja. 7 7,1
24/7 online podrška smanjuje ovisnost o tradicionalnom radnom vremenu nastavnika 12 12,2
Omogućuje veću kolaboraciju 5 5,1
Sadržaj kurikuluma lako se osvježava/obnavlja novim 2 2,0
Olakšava da poučavanje bude orijentirano studentu 10 10,2
Olakšava registraciju odnosno evidenciju polaznika nastave 1 1,0
Olakšava administrativne poslove 4 4,1
Ne znam 3 3,1
Ukupno 94 95,9
Više faktora istodobno 4 4,1
Ukupno 98 100,0
Tablica 36.Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: „ Trebaju li
nastavni materijali (udžbenici/knjige) biti javno dostupni (na Internetu) svima?”
Frekvencija %
ne 33 35,1
da 61 64,9
ukupno 94 100,0
Broja ispitanika
koji nisu
odgovorili
4
Ukupno 98
269
Tablica 37 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: „ Navesti razlog
zašto nastavni materijali ne bi trebali biti javno dostupni”
Frekvencija %
Autorska prava 1 1,0
Autorska prava, kopiranje dijelova udžbenika za
diplomske radove bez navođenja autora (plagiranje)
1 1,0
Dostupnost olakšava plagiranje, potrebno je razviti
sustav vrednovanja e- materijala iza kojih ponekad stoji
velik trud i mnogo uloženoga vremena
1 1,0
Mislim da bi trebali biti dostupni samo studentima 1 1,0
Nastavne materijale treba samo slobodno omogućit
djelatnicima i studentima ustanove.
1 1,0
Nastavni materijali su intelektualno vlasništvo 1 1,0
Nerazvijen sustav zaštite autorskih prava i
sankcioniranja kršenja istih
1 1,0
Nisu dobro regulirana autorska prava! 1 1,0
Osobna zaštita prava 1 1,0
Potreban je ograničen pristup 1 1,0
Prepisivanje bez referiranja 1 1,0
Problemi zaštite autorskih prava 1 1,0
Razni vidovi manipulacija, narušavanje autorskih prava i
sl.
1 1,0
Recenzirani materijali trebaju biti dostupni a ostali ne iz
razloga što ima dosta netočnih podataka koji se šire
1 1,0
Zaštita autorskog prava 1 1,0
Zaštita autorskog prava, bar djelomična; ograničenje
samo na studente koji prate određeni kolegij;
1 1,0
Zbog autorskih prava. 1 1,0
Zbog zloporabe tuđeg intelektualnog vlasništva 1 1,0
Ukupno 18
270
Tablica 38 Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: „ Koji su najveći
izazovi za instituciju u prihvaćanju(implementaciji) ICT u nastavni proces?”
Frekvencija %
troškovi vezani za samu
implementaciju
20 21,5
trening/obuka osoblja za
korištenje novih tehnologija
33 35,5
prihvaćanje od strane
menadžmenta/uprave
13 14,0
zaštita i sigurnost internih
podataka/informacija
8 8,6
upravno/administrativno
prihvaćanje
5 5,4
prihvaćanje od strane studenta 2 2,2
ne znam 12 12,9
ukupno 93 100,0
Broja ispitanika koji nisu odgovorili 5
Ukupno 98
Tablica 39. Prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: „ Koja će
informacijsko-komunikacijska tehnologija najviše poboljšati nastavni proces?”
Frekvencija %
alati za online suradnju 17 18,1
softwer za podršku dinamičnom i
pojedinačnom tempu učenja
24 25,5
sustav za upravljanje učenjem 20 21,3
video i prezentacijski alati 13 13,8
wikii 2 2,1
instant poruke 3 3,2
ne znam 15 16,0
ukupno 94 100,0
Broja ispitanika koji nisu odgovorili 4
Ukupno 98
271
Tablica 40. Deskriptivna statistika razlika u odgovorima ispitanika na pitanje “Koliko
dobro su studenti pripremljeni za današnje globalno tržište rada?”
N Min Max M SD
Pripremljenost studenata za današnje globalno tržište rada:
stručnost iz područja studija
94 1,00 5,00 3,3511 ,91237
Pripremljenost studenata za današnje globalno tržište rada:
komunikacijske vještine
94 1,00 5,00 3,2128 ,94894
Pripremljenost studenata za današnje globalno tržište rada: ICT
vještine
94 2,00 5,00 3,5638 ,79729
Pripremljenost studenata za današnje globalno tržište rada:
kritičko razmišljanje
93 1,00 5,00 2,7634 ,93713
Pripremljenost studenata za današnje globalno tržište rada:
razumijevanje međunarodnih gospodarskih pitanja
94 1,00 5,00 2,5532 ,82458
Pripremljenost studenata za današnje globalno tržište rada:
aktivno služenje barem jednim stranim jezikom
93 2,00 5,00 3,2581 ,89568
Pripremljenost studenata za današnje globalno tržište rada:
ukupna spremnost za posao
94 2,00 5,00 3,0957 ,76298
N 92
*Legenda: M – aritmetička sredina; SD – standardna devijacija; N – broj ispitanika
Tablica 41. Tablični prikaz raspodjele ispitanika prema odgovoru na pitanje: „ S
obzirom na cjelokupni način i primjene ICT u poslovanju, smatrate li da je Vaša
ustanova višetradicionalna ili moderna?”
Frekvencij
a
%
1 tradicionalna 17 18,1
2 moderna (suvremena) 77 81,9
ukupno 94 100,0
Broja ispitanika koji nisu odgovorili 4
Ukupno 98
DESKRIPTIVNA STATISTIKA-KROSTABULACIJE – PODJELA PREMA VRSTI
UČILIŠTA
272
Tablica 42. Tablica kontigencije VVU / SN;IP; VPI
Vrsta visokog učilišta * Stručnost iz područja iz kojeg držite nastavu krostabulacija
Stručnost iz područja iz kojeg držite nastavu Ukupno
nedovoljno
sam
stručan
dovoljno
sam stručan
niti sam
stručan
niti
nisam
stručan
sam
apsolutno
sam
stručan
Vrsta
visokog
učilišta
Sveučilište Broj 0 0 4 10 22 36
% 0,0% 0,0% 11,1% 27,8% 61,1% 100,0%
Veleučilište Broj 0 0 1 14 18 33
% 0,0% 0,0% 3,0% 42,4% 54,5% 100,0%
Visoka
škola
Broj 0 1 3 11 13 28
% 0,0% 3,6% 10,7% 39,3% 46,4% 100,0%
Ukupno Broj 0 1 8 35 53 97
% 0,0% 1,0% 8,2% 36,1% 54,6% 100,0%
Vrsta visokog učilišta * Informatička pismenost Crosstabulation
Informatička pismenost Ukupno
nedovoljno
sam
pismen
dovoljno
sam pismen
niti sam
pismen
niti
nisam
pismen
sam
apsolutno
sam
pismen
Vrsta
visokog
učilišta
Sveučilište Broj 0 0 4 18 15 37
% 0,0% 0,0% 10,8% 48,6% 40,5% 100,0%
Veleučilište Broj 0 0 6 16 11 33
% 0,0% 0,0% 18,2% 48,5% 33,3% 100,0%
Visoka
škola
Broj 0 0 7 9 12 28
% 0,0% 0,0% 25,0% 32,1% 42,9% 100,0%
Ukupno Broj 0 0 17 43 38 98
% 0,0% 0,0% 17,3% 43,9% 38,8% 100,0%
Vrsta visokog učilišta * Vjestina u lakoći pronalaženja informacije na Internetu, njihova
analiziranja i vrednovanja te korištenje i objavljivanje Crosstabulation
Vjestina u lakoći pronalaženja informacije na
Internetu, njihova analiziranja i vrednovanja te
korištenje i objavljivanje
Ukupno
273
nedovoljno
sam vješt
dovoljno
sam vješt
niti sam
vješt niti
nisam
vješt
sam
apsolutno
sam vješt
Vrsta
visokog
učilišta
Sveučilište Broj 0 0 3 15 19 37
% 0,0% 0,0% 8,1% 40,5% 51,4% 100,0%
Veleučilište Broj 0 0 3 11 18 32
% 0,0% 0,0% 9,4% 34,4% 56,3% 100,0%
Visoka
škola
Broj 0 0 2 14 12 28
% 0,0% 0,0% 7,1% 50,0% 42,9% 100,0%
Ukupno 0 0 8 40 49 97
% 0,0% 0,0% 8,2% 41,2% 50,5% 100,0%
Tablica 43. kontigencije varijable VVU i KR
Vrsta visokog učilišta * Na koji ste se način naučili koristiti računalom? Crosstabulation
KR Na koji ste se način naučili koristiti računalom? Ukupno
nešto
drugo
na fakultetu
kao student
samostalnim učenjem na
komercijalnom
tečaju
VVU Sveučilište N 9 4 24 0 37
% 24,3% 10,8% 64,9% 0,0% 100,0%
Veleučilište N 1 4 26 2 33
% 3,0% 12,1% 78,8% 6,1% 100,0%
Visoka
škola
N 1 2 23 2 28
% 3,6% 7,1% 82,1% 7,1% 100,0%
Ukupno N 11 10 73 4 98
% 11,2% 10,2% 74,5% 4,1% 100,0%
Tablica 44 kontigencije varijable DOB i KR
Na koji ste se način naučili koristiti računalom? - na fakultetu kao student * Dob
Crosstabulation
Dob
Ukupno ≤ 30 31-40 41-50 51-60 ≥61
Na koji ste se način
naučili koristiti
računalom? -
Ne Broj 25 22 9 8 3 67
% 37,3% 32,8% 13,4% 11,9% 4,5% 100,0%
Da Broj 9 13 6 2 1 31
274
na fakultetu kao
student
% 29,0% 41,9% 19,4% 6,5% 3,2% 100,0%
Ukupno Broj 34 35 15 10 4 98
% 34,7% 35,7% 15,3% 10,2% 4,1% 100,0%
Na koji ste se način naučili koristiti računalom? - samostalnim učenjem * Dob
Crosstabulation
Dob
Ukupno ≤ 30 31-40 41-50 51-60 ≥61
Na koji ste se
način naučili
koristiti
računalom?
Ne Broj 3 2 2 2 0 9
% 33,3% 22,2% 22,2% 22,2% ,0% 100,0%
Da Broj 32 33 13 7 4 89
% 36,0% 37,1% 14,6% 7,9% 4,5% 100,0%
Ukupno Broj 35 35 15 9 4 98
% 35,7% 35,7% 15,3% 9,2% 4,1% 100,0%
Na koji ste se način naučili koristiti računalom? - na komercijalnom tečaju * Dob
Crosstabulation
Dob Ukupn
o ≤ 30 31-40 41-50 51-60 ≥61
Na koji ste se način
naučili koristiti
računalom? - na
komercijalnom
tečaju
N
N
e
Broj 29 31 14 9 3 86
% 33,7% 36,0% 16,3% 10,5% 3,5% 100,0
%
D
D
a
Broj 5 4 1 1 1 12
% 41,7% 33,3% 8,3% 8,3% 8,3% 100,0
%
Ukupno Broj 34 35 15 10 4 98
% 34,7% 35,7% 15,3% 10,2% 4,1% 100,0
%
275
Na koji ste se način naučili koristiti računalom? - nešto drugo * Dob Crosstabulation
Dob Ukupn
o ≤ 30 31-40 41-50 51-60 ≥61
Na koji ste se način
naučili koristiti
računalom? - nešto
drugo
N
N
e
Broj 30 34 15 9 4 92
% 32,6% 37,0% 16,3% 9,8% 4,3% 100,0
%
D
D
a
Broj 4 1 0 1 0 6
% 66,7% 16,7% ,0% 16,7% ,0% 100,0
%
Ukupno Broj 34 35 15 10 4 98
% 34,7% 35,7% 15,3% 10,2% 4,1% 100,0
%
Tablica 45. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog
učilišta na pitanje “Jesu li Vaši digitalni nastavni materijali (recenzirani udžbenik,
knjiga skripta) dostupni?-DNM” (N=98)
Vrsta visokog učilišta-VU Ukupno
DNM Sveuciliste Veleuciliste Visoka
skola
Jesu li Vaši
digitalni nastavni
materijali
(recenzirani
udžbenik, knjiga
skripta)
Javno dostupni Broj 10 1 5 16
% 62,5% 6,3% 31,3% 100,0%
S ograničenim
pristupom
Broj 10 13 6 29
% 34,5% 44,8% 20,7% 100,0%
Nemam recenzirane
digitalne nastavne
materijale
Broj 17 19 17 53
% 32,1% 35,8% 32,1% 100,0%
Ukupno Broj 37 33 28 98
% 37,8% 33,7% 28,6% 100,0%
276
Tablica 46 Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog
učilišta na pitanje “Koliko često upućujete svoje studente na wiki knjige (wikibooks),
wikiversity i sl?” (N=98)
Vrsta visokog učilišta Ukupno
Sveuciliste Veleuciliste Visoka
skola
Koliko često upućujete svoje
studente na wiki knjige
(wikibooks), wikiversity i sl.?
Nikada Broj 15 12 11 38
% 39,5% 31,6% 28,9% 100,0%
Rijetko Broj 6 7 8 21
% 28,6% 33,3% 38,1% 100,0%
Ponekad Broj 12 8 5 25
% 48,0% 32,0% 20,0% 100,0%
Često Broj 3 3 2 8
% 37,5% 37,5% 25,0% 100,0%
Vrlo često Broj 1 3 2 6
% 16,7% 50,0% 33,3% 100,0%
Ukupno Broj 37 33 28 98
% 37,8% 33,7% 28,6% 100,0%
Tablica 47. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica s obzirom na vrste visokog
učilišta na pitanje “Koliko tjedno aktivno koristite Internet?” (N=97)
Vrsta visokog učilišta Ukupno
Sveuciliste Veleuciliste Visoka skola
Koliko tjedno aktivno
koristite Internet
≤ 1 sat Broj 1 0 0 1
% 100,0% ,0% ,0% 100,0%
2-3 sata Broj 7 5 2 14
% 50,0% 35,7% 14,3% 100,0%
4-5 sati Broj 4 5 5 14
% 28,6% 35,7% 35,7% 100,0%
≥6 sati Broj 25 22 21 68
% 36,8% 32,4% 30,9% 100,0%
Ukupno Broj 37 32 28 97
% 38,1% 33,0% 28,9% 100,0%
Tablica 48. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog
učilišta na pitanje “Koristi li Vasa institucija ISVU?” (N=96)
Vrsta visokog učilišta Ukupno
277
Sveuciliste Veleuciliste Visoka
skola
Koristi li Vasa
institucija ISVU?
Da Broj 30 17 16 63
% 47,6% 27,0% 25,4% 100,0%
Ne Broj 7 13 9 29
% 24,1% 44,8% 31,0% 100,0%
Priprema
se
Broj 0 2 2 4
% ,0% 50,0% 50,0% 100,0%
Ukupno Broj 37 32 27 96
% 38,5% 33,3% 28,1% 100,0%
Tablica 49 Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog
učilišta na pitanje “Jeste li ikada sudjelovali na web konferenciji?”
Vrsta visokog učilišta Ukupno
Sveuciliste Veleuciliste Visoka
skola
Jeste li ikada
sudjelovali na web
konferenciji?
Da Broj 12 17 7 36
% 33,3% 47,2% 19,4% 100,0%
Ne Broj 14 7 11 32
% 43,8% 21,9% 34,4% 100,0%
Nisam, ali bih
volio/ljela
Broj 8 8 9 25
% 32,0% 32,0% 36,0% 100,0%
Nisam, i ne bih
volio/ljela
Broj 3 0 0 3
% 100,0% ,0% ,0% 100,0%
Ukupno Broj 37 32 27 96
% 38,5% 33,3% 28,1% 100,0%
Tablica 50.Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog
učilišta na pitanje “Čitate li blogove na internetu? “(N=96)
Vrsta visokog učilišta Ukupno
Sveuciliste Veleuciliste Visoka
skola
Čitate li
blogove na
internetu?
Da – čitam
blogove
uglavnom
domaćih autora/iz
hrvatskog
Broj 3 9 5 17
% 17,6% 52,9% 29,4% 100,0%
278
govornog
područja
Da – čitam
blogove
uglavnom stranih
autora
Broj 8 2 8 18
% 44,4% 11,1% 44,4% 100,0%
Ne Broj 26 21 14 61
% 42,6% 34,4% 23,0% 100,0%
Ukupno Broj 37 32 27 96
% 38,5% 33,3% 28,1% 100,0%
Tablica 51.Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog
učilišta na pitanje “Imate li svoj blog?“
Vrsta visokog učilišta Ukupno
Sveuciliste Veleuciliste Visoka skola
Imate li svoj
blog
Da Broj 1 1 0 2
% 50,0% 50,0% ,0% 100,0%
Ne Broj 36 31 27 94
% 38,3% 33,0% 28,7% 100,0%
Ukupno Broj 37 32 27 96
% 38,5% 33,3% 28,1% 100,0%
Tablica 52.Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog
učilištana pitanje “Koristite li Podcast? “
Vrsta visokog učilišta Ukupno
Sveuciliste Veleuciliste Visoka
skola
Koristite li
Podcast?
DA – uglavnom domaćih
autora/iz hrvatskog
govornog područja
Broj 1 1 1 3
% 33,3% 33,3% 33,3% 100,0%
DAuglavnom
stranih autora
Broj 5 4 8 17
% 29,4% 23,5% 47,1% 100,0%
Ne Broj 31 27 18 76
% 40,8% 35,5% 23,7% 100,0%
Ukupno Broj 37 32 27 96
% 38,5% 33,3% 28,1% 100,0%
279
Tablica 53 Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog
učilišta na pitanje “Na koji način koristite Podcast?
Vrsta visokog učilišta Ukupno
Sveuciliste Veleuciliste Visoka
skola
Na koji način
koristite Podcast?
Koristim
Podcast drugih
autora
Broj 6 4 9 19
% 31,6% 21,1% 47,4% 100,0%
Sve navedeno Broj 0 1 0 1
% ,0% 100,0% ,0% 100,0%
Ne koristim
Podcast
Broj 28 25 18 71
% 39,4% 35,2% 25,4% 100,0%
Ukupno Broj 34 30 27 91
% 37,4% 33,0% 29,7% 100,0%
Tablica 54. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog
učilišta na pitanje “Koristite li Webcast? “
Vrsta visokog učilišta Ukupno
Sveuciliste Veleuciliste Visoka
skola
Koristite li
Webcast?
DA – uglavnom domaćih
autora/iz hrvatskog
govornog područja
Broj 1 1 1 3
% 33,3% 33,3% 33,3% 100,0%
DAuglavnom
stranih autora
Broj 7 5 6 18
% 38,9% 27,8% 33,3% 100,0%
Ne
Broj 29 26 20 75
% 38,7% 34,7% 26,7% 100,0%
Ukupno Broj 37 32 27 96
% 38,5% 33,3% 28,1% 100,0%
Tablica 55. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog
učilišta na pitanje “Na koji način koristite Webcast?“(N=96)
Vrsta visokog učilišta Ukupno
Sveuciliste Veleuciliste Visoka
skola
Na koji način Pasivni korisnik/sudionik Broj 7 5 7 19
280
koristite Webcast? (slušam izlaganja drugih
bez aktivnog sudjelovanja)
% 36,8% 26,3% 36,8% 100,0%
Sve navedeno Broj 1 1 0 2
% 50,0% 50,0% ,0% 100,0%
Ne koristim Webcast Broj 29 26 20 75
38,7% 34,7% 26,7% 100,0%
Ukupno Broj 37 32 27 96
% 38,5% 33,3% 28,1% 100,0%
Tablica 56. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste
visokogučilišta na pitanje “Imate li profil na društvenim mrežama? “
Vrsta visokog učilišta Ukupno
Sveuciliste Veleuciliste Visoka
skola
Imate li profil na društvenim mrežama? Da Broj 24 17 20 61
% 39,3% 27,9% 32,8% 100,0%
Ne Broj 13 15 7 35
% 37,1% 42,9% 20,0% 100,0%
Ukupno Broj 37 32 27 96
% 38,5% 33,3% 28,1% 100,0%
Tablica 57 Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog
učilišta na pitanje “Kad najčešće koristite Internet? “(N=98)
Vrsta visokog učilišta Ukupno
Sveuciliste Veleuciliste Visoka
skola
Kad najčešće koristite
Internet
Za vrijeme radnog
vremena
Broj 29 21 16 66
% 43,9% 31,8% 24,2% 100,0%
U slobodno vrijeme Broj 8 11 12 31
% 25,8% 35,5% 38,7% 100,0%
Ukupno Broj 37 32 28 97
% 38,1% 33,0% 28,9% 100,0%
Tablica 58. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog
učilišta na pitanje “Koji je najčešći razlog suradnje koju ostvarujete s kolegama
istih/sličnih interesa iz drugih visokoobrazovnih institucija?”
281
Vrsta visokog učilišta Ukupno
Sveuciliste Veleuciliste Visoka
skola
Koji je najčešći
razlog suradnje koju
ostvarujete s
kolegama
istih/sličnih interesa
iz drugih
visokoobrazovnih
institucija
Rad na projektima koje
financira MZOŠ
Broj 2 2 0 4
% 50,0% 50,0% ,0% 100,0%
Znanstvenoistraživački rad Broj 31 16 9 56
% 55,4% 28,6% 16,1% 100,0%
Pisanje udžbenika/knjiga Broj 2 1 1 4
% 50,0% 25,0% 25,0% 100,0%
Konzultacije vezane za
pripremu nastave/nastavnih
materijala
Broj 1 12 10 23
% 4,3% 52,2% 43,5% 100,0%
Ne ostvarujem suradnju Broj 1 1 7 9
% 11,1% 11,1% 77,8% 100,0%
Ukupno Broj 37 32 27 96
% 38,5% 33,3% 28,1% 100,0%
Tablica 59. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog
učilištana pitanje “ Koje su najveće koristi korištenja ICT u visokom obrazovanju?”
(N=98)
Vrsta visokog učilišta Ukupno
Sveuciliste Veleuciliste Visoka
skola
Koje su najveće
koristi korištenja
ICT u visokom
obrazovanju
Daje studentima veći
pristup obrazovanju i
referentnim izvorima
Broj 13 20 17 50
% 26,0% 40,0% 34,0% 100,0%
Pruža druge kanale za
potporu različitih stilova
učenja.
Broj 5 1 1 7
% 71,4% 14,3% 14,3% 100,0%
24/7 online podrška
smanjuje ovisnost o
tradicionalnom radnom
vremenu nastavnika
Broj 7 4 1 12
% 58,3% 33,3% 8,3% 100,0%
Omogućuje veću
kolaboraciju
Broj 1 1 3 5
% 20,0% 20,0% 60,0% 100,0%
282
Sadržaj kurikuluma lako
se osvježava/obnavlja
novim
Broj 1 1 0 2
% 50,0% 50,0% ,0% 100,0%
Olakšava da poučavanje
bude orijentirano
studentu
Broj 2 4 4 10
% 20,0% 40,0% 40,0% 100,0%
Olakšava registraciju
odnosno evidenciju
polaznika nastave
Broj 1 0 0 1
% 100,0% ,0% ,0% 100,0%
Olakšava administrativne
poslove
Broj 4 0 0 4
% 100,0% ,0% ,0% 100,0%
Ne znam Broj 1 1 1 3
% 33,3% 33,3% 33,3% 100,0%
Ukupno Broj 35 32 27 94
% 37,2% 34,0% 28,7% 100,0%
Tablica 60. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste
visokogučilišta na pitanje “ Trebaju li nastavni materijali (udžbenici/knjige) biti javno
dostupni (na Internetu) svima?” (N=98)
Vrsta visokog učilišta Ukupno
Sveuciliste Veleuciliste Visoka
skola
Trebaju li nastavni
materijali
(udžbenici/knjige) biti
javno dostupni (na
Internetu) svima?
Da Broj 19 24 22 65
% 29,2% 36,9% 33,8% 100,0%
Ne Broj 16 8 5 29
% 55,2% 27,6% 17,2% 100,0%
Ukupno Broj 35 32 27 94
% 37,2% 34,0% 28,7% 100,0%
Tablica 61. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog
učilištana pitanje “ Koji su najveći izazovi za instituciju u prihvaćanju(implementaciji)
ICT u nastavni proces?” (N=98)
Vrsta visokog učilišta Ukupno
Sveuciliste Veleuciliste Visoka
skola
283
Koji su najveći
izazovi za
instituciju u
prihvaćanju(im
plementaciji)
ICT u nastavni
proces?
Troškovi vezani za samu
implementaciju
Broj 9 7 5 21
% 42,9% 33,3% 23,8% 100,0%
Trening/obuka osoblja za korištenje
novih tehnologija
Broj 10 10 13 33
% 30,3% 30,3% 39,4% 100,0%
Prihvaćanje od strane
menadžmenta/uprave
Broj 4 5 4 13
% 30,8% 38,5% 30,8% 100,0%
Zaštita i sigurnost internih
podataka/informacija
Broj 3 2 3 8
% 37,5% 25,0% 37,5% 100,0%
Upravno/administrativno
prihvaćanje
Broj 3 1 1 5
% 60,0% 20,0% 20,0% 100,0%
Prihvaćanje od strane studenta Broj 1 1 0 2
% 50,0% 50,0% ,0% 100,0%
Ne znam Broj 5 6 1 12
% 41,7% 50,0% 8,3% 100,0%
Ukupno Broj 35 32 27 94
% 37,2% 34,0% 28,7% 100,0%
Tablica 62. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste visokog
učilištana pitanje “Koja će informacijsko-komunikacijska tehnologija najviše poboljšati
nastavni proces?” (N=98)
Vrsta visokog učilišta Ukupno
Sveuciliste Veleuciliste Visoka
skola
Koja će informacijsko-
komunikacijska
tehnologija najviše
poboljšati nastavni
proces?
Alati za online suradnju Broj 6 4 7 17
% 35,3% 23,5% 41,2% 100,0%
Softver za podršku
dinamičnom i
pojedinačnom tempu
učenja
Broj 9 9 5 23
% 39,1% 39,1% 21,7% 100,0%
Sustav za upravljanje
učenjem
Broj 7 9 5 21
% 33,3% 42,9% 23,8% 100,0%
Video i prezentacijski
alati
Broj 5 2 6 13
% 38,5% 15,4% 46,2% 100,0%
Wikii Broj 0 1 1 2
% ,0% 50,0% 50,0% 100,0%
Ne znam Broj 8 7 3 18
% 44,4% 38,9% 16,7% 100,0%
Ukupno Broj 35 32 27 94
284
% 37,2% 34,0% 28,7% 100,0%
Tablica 63. Raspodjela frekvencija odgovora ispitanika/ica obzirom na vrste
visokogučilišta na pitanje “Obzirom na cjelokupni način i primjene ICT u poslovanju,
smatrate li da je Vaša ustanova više tradicionalna ili moderna?” (N=98)
Vrsta visokog učilišta Ukupno
Sveuciliste Veleuciliste Visoka
skola
S obzirom na
cjelokupni način i
primjene ICT u
poslovanju,
smatrate li da je
Vaša ustanova više:
Tradicionalna Broj 5 5 8 18
% 27,8% 27,8% 44,4% 100,0%
Moderna Broj 30 27 19 76
% 39,5% 35,5% 25,0% 100,0%
Ukupno Broj 35 32 27 94
% 37,2% 34,0% 28,7% 100,0%
FREKVENCIJE NASTAVNIH MATERIJALA PRIPREMANIH U DIGITALNOM
OBLIKU
Obični dokumenti kod ubaciti (doc, pdf, prezentacije i sl.)
Frequency Percent
Valid
Percent
Cumulative
Percent
Valid ne
koristim 2 2,0 2,0 2,0
koristim 96 98,0 98,0 100,0
Total 98 100,0 100,0
Hipertekstualni dokumenti (web stranice)
Frequency Percent
Valid
Percent
Cumulative
Percent
Valid ne
koristim 61 62,2 62,2 62,2
koristim 37 37,8 37,8 100,0
Total 98 100,0 100,0
slike, crteži, dijagrami i ostale vrste grafike
Frequency Percent
Valid
Percent
Cumulative
Percent
285
Valid ne
koristim 26 26,5 26,5 26,5
koristim 72 73,5 73,5 100,0
Total 98 100,0 100,0
animacije i simulacije
Frequency Percent
Valid
Percent
Cumulative
Percent
Valid ne
koristim 73 74,5 74,5 74,5
koristim 25 25,5 25,5 100,0
Total 98 100,0 100,0
audio i/ili video zapisi, snimke zaslona računala (screencast)
Frequency Percent
Valid
Percent
Cumulative
Percent
Valid ne
koristim 55 56,1 56,1 56,1
koristim 43 43,9 43,9 100,0
Total 98 100,0 100,0
webinari
Frequency Percent
Valid
Percent
Cumulative
Percent
Valid ne
koristim 53 54,1 54,1 54,1
koristim 45 45,9 45,9 100,0
Total 98 100,0 100,0
online upitnici, testovi za samoprovjeru i provjeru
Frequency Percent
Valid
Percent
Cumulative
Percent
Valid ne
koristim 42 42,9 42,9 42,9
koristim 56 57,1 57,1 100,0
Total 98 100,0 100,0
online upitnici, testovi za samoprovjeru i provjeru
Frequency Percent Valid Cumulative
286
Percent Percent
Valid ne
koristim 42 42,9 42,9 42,9
koristim 56 57,1 57,1 100,0
Total 98 100,0 100,0
287
ŽIVOTOPIS
Anita Prelas Kovačević je rođena 14. rujna 1978. godine u Splitu. Udana je i majka
dvaju sinova. Dio osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja završila je u
Virovitici. Nakon završene jezične gimnazije 1997. godine upisuje Ekonomski fakultet
u Osijeku, smjer Financijski management. Kao apsolventica 2003. godine sudjeluje u
CC USA Work Experince programu, pod pokroviteljstvom vlade Sjedinjenih Američkih
Država, u sklopu kojeg provodi četiri i pol mjeseca u SAD-u. Također kao apsolventica
2004. godine završava tečaj za osposobljavanje za samostalno obavljanje
računovodstveno-knjigovodstvenih usluga kojeg provodi MA-LU d.o.o. u Zagrebu. U
travnju 2004. godine stječe zvanje diplomirane ekonomistice (dipl. oec.), a 2008. godine
upisuje poslijediplomski doktoralni studij „Management“ na Ekonomskom fakultetu u
Osijeku. U organizaciji Pučkog otvorenog učilišta 2008. godine položila je svih sedam
ECDL modula te stekla ECDL diplomu za specijalistu poslovne informatike, a u ožujku
2009. završava Professional TQ Trener-certifikacijski program kojeg provodi LPC
Academy-HalPet poslovna komunikacija d.o.o. Zagreb. Prvo radno iskustvo kao
diplomirana ekonomistica stječe u svibnju 2004. u Croatia banci d.o.o. podružnica
Virovitica radeći kao kreditni referent na poslovima kreditiranja fizičkih i pravnih
osoba. U lipnju 2007. godine zapošljava se kao stručni suradnik u službi za Europske
integracije Virovitičko-podravske županije u sklopu kojeg sudjeluje u provedbi
edukacijske aktivnosti za potencijalne korisnike predpristupnih fondova te u edukaciji
upravljanja projektnim ciklusom. Od veljače 2008. do siječnja 2010. godine radi kao
voditeljica studentske referade u Visokoj školi za menadžment u turizmu i informatici u
Virovitici. Radno iskustvo u nastavi započinje akademske godine 2008./2009. radeći
kao vanjski suradnik u održavanju seminarske nastave iz kolegija Poslovno
komuniciranje. Zvanje predavača stječe u prosincu 2009. godine, a od siječnja 2010.
radi kao predavač u Visokoj školi za menadžment u turizmu i informatici u
Virovitici. Od 2010. pa do travnja 2013. godine bila je izvršna urednica časopisa
Praktični menadžment koji izlazi u nakladi Visoke škole za menadžment u turizmu i
informatici u Virovitici. Od 2010. do 2011. godine bila je Project administrator u
projektu Office manager - the new perspective koji se u sklopu IPA IV. Komponente -
Operativni program: razvoj ljudskih potencijala u Hrvatskoj 2007.-2009. provodio u
288
partnerstvu Visoke škole i Međimurskim veleučilištem u Čakovcu. 6. svibnja 2013.
godine stječe zvanje višeg predavača.