Sadržaj

Uvod ……………………………………………………………………………………. 2

Povijest nastanka televizije …………………………………………………………….. 3

Pojava televizije u Hrvatskoj …………………………………………………………… 6

Tehnologija televizije ………………………………………………………………….. 8

Rad modernih televizijskih kuća ……………………………………………………….. 10

Zaključak ……………………………………………………………………………….. 11

Literatura ……………………………………………………………………………….. 12

Uvod

Televizija, prijenos pokretne slike i zvuka na daljinu određenim sustavom veza,

najraširenije je tehničko, kulturno i medijsko ostvarenje u 20. stoljeću. Principe televizijskog

sustava s katodnom cijevi postavio je još 1907. Rus B.L. Rozing.

O nastanku i razvoju televizije možemo govoriti o dva razdoblja. U prvome -

mehaničkome, televizijske slike producirane su pomoću mehaničkih uređaja (diskova ili

zrcala). Na taj način uspio je J.L. Baird 1925. u Londonu ostvarit prijenos žive slike, ali na

udaljenost samo nekoliko metara.

Ipak, uspješnijim se pokazalo elektroničko razdoblje u razvoju televizije. Korak

naprijed značio je 1923. pronalazak elektronskoga analizatora slike (iconoscope) za Radio

Corporation of America (RCA) ruskog emigranta Vladimira Zworykina.

Međutim, mnogi istraživači tvrde kako se početak televizije veže za 7. rujan 1927. Tog

dana Phill Taylor Farnsworth (1906-1971) u laboratoriju u San Franciscu uspio je prenijeti

elektroničku sliku bez uporabe mehaničkih naprava. Desetak godina kasnije u svijetu su

postojale već 23 televizijske postaje. Televizija je nastavila ubrzan razvoj kabelskim,

satelitskim i digitalnim stazama.

Na našim područjima, televizija se pojavila sredinom 20. stoljeća. Ne može se reći da

nije bilo pojedinačnih pokušaja na tom polju, ali tek 1956. godine, i to 15. Svibnja dolazi do

prvog službenog emitovanja programa u Hrvatskoj.

O nastanku televizije, prvim emitovanjima i nekim osnovnim pojmovima iz

televizijske tehnike, govori se u nastavku ovog seminarskog rada.

2

Povijest nastanka televizije

Televizija dolazi od grčke riječi tele - daleko i visio - gledanje, pogled1. Televizija je

telekomunikacijski sistem za emitiranje i primanje pokretnih slika i zvuka sa velikih daljina.

Počeci današnjih televizijskih sistema datiraju od vremena kada je Willoughby Smith godine

1873. otkrio fotokonduktivitet kemijskog elementa selenija, te otkrića skenirajućeg diska od

strane Paula Nipkova godine 1884.

Svi praktični televizijski sistemi koriste fundamentalnu ideju da se prizor skenira kako

bi se kroz određeno vrijeme reprezentirao preko signala. Tu reprezentaciju prima uređaj koji

će obrnuti proces skeniranja. Konačni uređaj, televizor, koristi ljudsko oko koje će rezultat tog

procesa protumačiti kao koherentnu sliku.

Dok su elektromehaničke tehnike televizijskog prijenosa slike bile razvijene prije

drugog svjetskog rata, uglavnom od Charlesa Francisa Jenkinsa i Johna Logie Bairda,

televizijski sistem koji se u potpunosti koristio elektronikom je razvijen od strane Philoa

Taylora Farnswortha, Vladimira Zworykina i drugih te je omogućio masovnu distribuciju

televizijskih programa. Nakon godina eksperimentalnog emitiranja koje su se mogli gledati

samo u posebno opremljenim kućama, komercijalna televizija je počela s radom u SAD i

Velikoj Britaniji prije drugog svjetskog rata.

Slika: Televizija iz 1930. Godine

Izvor: http://webograd.tportal.hr/Miha29/medijskakultura/televizija

Prve televizijske emisije koje odgovaraju modernoj definiciji (više od 240 linija) su

emitirane u Velikoj Britaniji 1936., tzv. "Sistem A" je koristio 405 linija2.

Dok je u Britaniji, a kasnije i u drugim zemljama, monopol nad televizijom imala

država te je emitiranje televizijskog programa financirala iz budžeta i televizijske pretplate,

1 Riječ televizija može označavati osim cijelog televizijskog sustava i televizijski prijemnik (obično ga zovemo televizor), te televizijsku tvrtku (HRT, RTL i Nova TV su primjeri tv tvrtki koje imaju državnu koncesiju za emitiranje u Hrvatskoj).

2 http://vijesti.gorila.hr/gorilopedija/tehnologija/multimedija/povijest_televizije

3

dotada se u SAD televizija razvijala preko privatnih televizijskih stanica, a program je

financiran preko reklamiranja.

Televizija je veoma mlad način novinarske komunikacije. Iako TV kao medij ima

svoje početke u kasnim 30-im godinama 20.stoljeća, za rođenje TV novinarstva kao

novinarske vrste obično se uzima vrijeme izvještavanja s krunjenja britanske kraljice

Elizabete, u svibnju 1953. Otada je televizija u nekim elementima nadmašila druge vidove

novinarskog izvještavanja, a zahvaljujući svojoj rasprostranjenosti zaslužna je za to što su

najširi krugovi javnosti bolje obaviješteni o svijetu u kojemu žive.

Velike tvrtke u SAD potkraj 30-ih pokušavaju razviti televiziju u boji. CBS je u

kolovozu 1940. novinarima predstavio sustav u boji, a prvo javno prikazivanje održano je u

siječnju 1941., pola godine prije početka redovnog emitiranja (crno-bijelog) programa u SAD.

FCC je formirao poseban odbor NTSC (National Television System Committee) sa zadaćom

da prouči probleme televizije u boji i preporuči sustav3.

Godine 1953. po prvi puta je službeno u Americi predstavljena televizija u boji, ali

trebala je doradu jer je bila vrlo loše kvalitete.

Slika: Televizija iz 1953. Godine

Izvor: http://webograd.tportal.hr/Miha29/medijskakultura/televizija

Daljnji napredak televizijskog emitiranja bio je predvidiv. Vrlo se mnogo novaca

ulagalo u poboljšanja kvalitete slike ne bi li emitiranje bilo lakše, bolje i primjerenije

vremenima i tehnološkom napretku. Naime, već 1960. godine Njemačka je imala 4 milijuna

televizijskih gledatelja. Pratio se informativni program, vremenske prognoze, zabavni

program, snimali su se i pratili filmovi, a sve se uvelike financiralo iz propagandnog

programa.

U Nizozemskoj je Philips neposredno poslije rata prikazao sustav televizije u boji. U

Francuskoj je Henri de France potkraj 1959. javno predstavio svoj sustav nazvao SECAM

(Sequentiel Couleur a Memoire), a kompanija CFT (Compagnie francaise de Television)

3 Damir MATKOVIĆ, Televizija igračka našega stoljeća, Hrvatski almanah, Zagreb 1995.

4

najavila proizvodnju prvih prijamnika u boji. Sustavom SECAM je 29. travnja 1960. ostvaren

prvi prijenos programa u boji između Pariza i Londona.

Telefunken i Institut za radiodifuznu tehniku (Institut fur Rundfunktechnik) iz

Hamburga početkom 1960. su počeli razvijati varijantu američkog sustava koja je pod

imenom PAL (Phas on Alternate Lines) javnosti predstavljena 1962.

U Europi su početkom 60-ih bila istodobno završena dva međusobno inkompatibilna

sustava televizije u boji: SECAM i PAL. Za PAL su se opredijelili: SR Njemačka, Austrija,

Belgija, Španjolska, Velika Britanija, Irska, Finska, Norveška, Švedska, Nizozemska i

Portugal. Za SECAM su se opredijelili: SSSR, Rumunjska, Čehoslovačka, Albanija,

Madžarska, Poljska i Bugarska, te Jugoslavija i Grčka. Zemlje bivšeg Istočnog bloka počele

su polako napuštati SECAM.

Velika Britanija bila je prva europska zemlja koja je dopustila privatnu, komercijalnu

televiziju. Poticaj je još 1951. dala konzervativna vlada. ITV (Independent Television) je za

šire područje Londona počeo emitirati u rujnu 19554.

Uloga televizije bila je tolika da je određivala gotovo sve. Emitirale su se

predsjedničke kampanje, reklamirali su se razni proizvodi, prenosile su se predstave s

Brodwaya, donosile su se vijesti iz svih dijelova svijeta što je smanjilo udaljenost između

stanovništva iz svakog kutka svijeta. Tiskovine i radio prijemnici nakratko su postali minorni

jer je televizijska groznica harala. Ubrzo je televizijska industrija postala vodeća i

najprofitabilnija industrija.

Vodeće mjesto u proizvodnji televiziijskih prijamnika zauzeo je Sony koji je 1957.

godine predstavio prvi televizijski prijemnik s tranzistorima umjesto elektroničkih cijevi.

Prvi satelit „Sputnik 1“ lansiran je 1957. godine u Rusiji, dok 1960. Amerika lansira

svoj prvi komunikacijski satelit „Echo 1 A“. Tada počinje epoha satelitskog prijenosa pa nam

tako danas stižu vijesti i slike čak i iz najudaljenijih krajeva.

Austrija je posljednja zapadnoeuropska zemlja koja još ne dopušta osnivanje privatnih

televizijskih postaja. Republika Austrija i savezne zemlje zajednički su osnovale javno

radiotelevizijsko poduzeće ORF (Osterreichischer Rundfunk) koje je u siječnju 1957. počelo

emitirati redovni televizijski program 6 dana u tjednu. ORF ima dva televizijska kanala, FS 1 i

FS 2.

1965. godina je važna jer od tada, kuća NBC počinje sa emitiranjem programa u boji

pa se već od 1969. godine počinje s emitiranjem poznate dječje emisije Sesame Street.

4 Damir MATKOVIĆ, Televizija igračka našega stoljeća, Hrvatski almanah, Zagreb 1995.

5

Slika: 1979. Tranzistorska televizija Portland 19" TC-961DP

Izvor: http://webograd.tportal.hr/Miha29/medijskakultura/televizija

Tada se počinje i raspravljati o utjecaju televizije na stanovništvo i počinje se uviđati

koliko uz pozitivne, dostupnost informacija, i negativan učinak televizija može imati.

Televizijska je industrija dalje se razvijala osamdesetih godina 20. stoljeća. Počeli su se

masovno snimati filmovi, serije, uspješnice koje su privlačile mnoge ljude ispred TV ekrana,

ali što je najbitnije, donosile su ogromne količine novaca.

Pojava televizije u Hrvatskoj

Svaka država u Europi je televiziju protumačila kao izravni nastavak ranijih

komunikacijskih sustava: telegrafije, telefonije i radija. Kako je država jedini vlasnik tih

sustava, isto načelo primijenjeno je i na televiziju. Tako je bilo i u Hrvatskoj.

S druge strane, politika je televiziju odmah prepoznala kao masovni medij koji može

manipulirati i oblikovati javno mišljenje pa tako eventualno destabilizirati režim i državu.

Zato je radije televiziju zadržala pod nadzorom dajući joj status javne službe kojoj je,

propisavši obveznu pretplatu, zajamčila prihod.

Prvi TV prijemnik u Hrvatskoj izradio je oko 1930. pionir radiotehnike Josip Lončar

po uzoru na Nipkowljeve rotirajuće ploče. S njime je, uz velike smetnje, 1930. primio signale

TV emisija iz Londona i Berlina. O TV prijemu stanice London u Zagrebu izvijestio je

engleski časopis "Television", a o prijemu TV stanice Berlin njemački časopis "Fernsehen"5.

Hrvati su prvi susret sa televizijom imali 1939. Tada je na Zagrebačkom zboru

predstavljena televizija, a nizozemska tvrtka Philips tu je postavila svoj televizijski studio. Na

sajmu se moglo televiziju gledati deset minuta a na programu su prikazani umjetnici, glumci i

5http://www.hrt.hr/index.php?

id=173&tx_ttnews[cat]=96&tx_ttnews[tt_news]=326&tx_ttnews[backPid]=185&cHash=7a4a5cb205

6

pjevači. Taj događaj u Zagrebu izazvao je atrakciju koja je privukla brojne posjetitelje. Ipak,

tek 50-ih godina javljaju se prvi eksperimentalni programi u Hrvatskoj, a prvi televizijski

program emitiran je 15. svibnja 19566. Tada je obilježena 30. obljetnica rada Radio Zagreba.

Te godine počelo je pokusno emitiranje Televizije Zagreb.

Navečer, 15. svibnja 1956., slika iz Beča preko Graza i Slovenije stigla je u Zagreb.

Pojava televizije smatrala se fenomenom na hrvatskom tlu. Sve što je trebalo u tom trenutku,

bio je repetitor na Sljemenu i televizijski prijamnik u kući. 15. svibnja 1956. počinje s radom

prvi TV odašiljač s hotela Tomislavov dom na Sljemenu. Reemitirao je programe postaje RAI

1, a prvi TV prijenos uživo s gala otvorenja Zagrebačkog velesajma zbio se 7. rujna iste

godine7.

Prvi prijenos sportskog događaja uživo dogodio se u svibnju 1957. s maksimirskog

stadiona. Marconi reportažnim kolima s tri kamere te pripadnom opremom za prijenos slike i

zvuka uspješno je realiziran izravni prijenos nogometne utakmice između Italije i Jugoslavije.

1961. godine u Hrvatskoj je evidentiran jedan prijemnik na 453 stanovnika. Danas

televizor više nije povlastica za bogate i obrazovane, tako da dva ili više u jednom

domaćinstvu nije ništa neobično.

1966. godine instaliran je odašiljač od 10 kW na Sljemenu i počelo je eksperimentalno

emitiranje Drugog programa Televizije Zagreba s povremenim emitiranjem u boji. Godine

1968. Televizija Zagreb je prenosila koncert pop-glazbe iz Opatije: uživo i prvi put u boji.

1972. godine počinje stalno emitiranje Drugog programa Televizije Zagreba. Godina 1975. je

označena kao početak emitiranja dnevnih novosti. Kronika i Zagrebačka panorama pokrivale

su regionalni, komunalni i gradski život Zagreba, Osijeka, Rijeke, Splita, Varaždina,

Bjelovara, Siska, Karlovca i Gospića8.

Nakon samostalnosti Hrvatske Radiotelevizija Zagreb preimenovana je u Hrvatsku

radioteleviziju-HRT, a 1994. godine dopušteno je osnivanje privatnih televizijskih postaja.

Brojnim istraživanjima utvrđeno je da je u Hrvatskoj televizija najiskorišteniji javni

medij, a najgledanije je u terminu od 19 do 24 sata9.

Nacionalna televizija treba poštovati interese i pokrivati područja kojih se

komercijalne televizije odriču, zbog toga svi pretplatnici plaćaju pretplatu. Problem je ipak

6 Košir, M., Zgrabljić, N., Ranfl, R., Život s medijima, Priručnik o odgoju za medije, Doron, Zagreb, 1999

7 http://webograd.tportal.hr/Miha29/medijskakultura/televizija

8 ibid

9 Košir, M., Zgrabljić, N., Ranfl, R., Život s medijima, Priručnik o odgoju za medije, Doron, Zagreb, 1999

7

popuštanje Nacionalne televizije zbog konkurencije sa komercijalnom, što uzrokuje miješanje

ozbiljnog i komercijalnog sadržaja10.

Tehnologija televizije

Temeljni princip televizije je pretvaranje pokretne slike u električni signal pogodan za

prijenos, te obrnuti proces kod prikaza. Za razliku od filma koji snima sliku na

dvodimenzionalni medij, televizija mora svesti informaciju o pokretnoj slici na samo jednu

dimenziju. To se postiže razlaganjem slike na pojedinačne linije koje se nalaze jedna ispod

druge. U početku razvoja to se radilo mehaničkim putem. To je ubrzo zamijenjeno

elektronskom zrakom upravljanom električnim ili magnetskim poljem (elektronska cijev).

Danas se za snimanje koriste i poluvodički elementi s prijenosom naboja (CCD), a za prikaz

postoji i više digitalnih tehnika (LCD, TFT, plazma).

Princip televizije sa slikom u boji zasniva se na pojavi da se većina boja i njihovih

nijansi može dobiti miješanjem svjetlosti iz tri izvora koji svaki za sebe daje dojam crvene,

zelene i plave boje (tzv. RGB sustav)11.

Analogna televizija je još uvijek prevladavajuća tehnika emitiranja u većini država

svijeta (mada se može raspravljati da li je riječ o manje razvijenim državama). U uporabi je

nekoliko videostandarda za format slike i način kodiranja boje:

PAL - prenosi se 25 slika (50 poluslika) u sekundi koje imaju po 625 linija

SECAM - 25 slika (50 poluslika) s 625 linija

NTSC - 30 slika (60 poluslika) s 525 linija

Noviji uređaji za prijem podržavaju sva tri standarda i imaju izbornike za odabir

pravoga odvojene po kanalima. Ako se koristi televizija krivog standarda, koji ne podržava

prijemnik, i dalje će se vidjeti slika, ali će doći do pomaka boja (što obično daje crnobijelu ili

titravu sliku).

Elektroničkim putem je to moguće jednostavno ispraviti pomakom faze (spajanjem

kondenzatora između vodiča) (PAL i SECAM), koji su slični. NTSC može pri krivom

korištenju izazvati efekt "sužene slike" s "odrezanim stranicama" (widescreen način).

10http://www.hrt.hr/index.php?

id=173&tx_ttnews[cat]=96&tx_ttnews[tt_news]=326&tx_ttnews[backPid]=185&cHash=7a4a5cb205

11 http://www.wikipedia.hr

8

Tehnologija koja dolazi, emitirana bilo putem satelita, zemaljskih odašiljača ili

kabelom. Postiže se veća rezolucija slike od analogne TV (525/625 linija analogna - 1080

linija naviše HDTV). Osim toga, ovo omogućuje i mnoge napredne usluge.

Kvaliteta slike i zvuka je općenito bolja od analogne. Međutim, digitalna televizija po

svojoj definiciji ima vrlo lijepu sliku i ton do oštre granice, kada signal postaje previše

distortiran.

Analogna televizija ima blagi prijelaz, dok kod digitalne ili ima signala ili ga nema.

Kad ga ima, može ga biti u prekidima (digitalne smetnje) ili, ako je jačina signal preko 50%

posto (teoretski, u praksi 65% jačine signala je potrebno) to se smatra kvalitetnim digitalnim

signalom. Većina uređaja za digitalni prijem ima ugrađene vizualne indikatore jačine signala.

Po samom svom načinu rada, digitalni signal je manje podložan "analognim"

smetnjama (prirodni ili umjetni šum ("brum")) i zbog toga daje bolje rezultate pri slabijem

signalu. Najbitniji načini prijenosa digitalnog televizijskog signala su zemaljski DVB-T,

kabelski DVB-C i satelitski DVB-S12.

Digitalna televizija emitira sliku drugačijeg omjera visine i širine od analogne

televizije. Dok taj omjer kod analogne TV iznosi 4:3, kod digitalne televizije on iznosi 16:9.

Odnos 4:3 u upotrebi je još od 1889. kada je W.K.L. Dickson u laboratoriju T.A. Edisona

eksperimentirao s pokretnim slikama, te odlučio napraviti film upravo tog omjera. Televizija

nije imala nikakvog razloga ne prihvatiti upravo taj omjer. Međutim taj omjer ne može

gledatelju pružiti potpun užitak gledanja jer je ljudski vid najbolji unutar vidnog polja od 30

stupnjeva, dok omjer 4:3 ulazi u vidno polje od samo 10 stupnjeva.

Rad modernih televizijskih kuća

Televizija je u načelu poduzeće srednje veličine. Europske javne televizije najčešće

imaju od 1.000 do 3.000 zaposlenih13. Unatoč industrijskim razmjerima i vrlo razvijenoj

podjeli rada, proizvodnja televizijskog programa je zapravo proizvodnja prototipova. Proces

traje dugo, zahtijeva velika novčana sredstva, veliki broj ljudi i niz stupnjeva do oblikovanja

završnog proizvodnja: emisije. Uvođenje novih tehnologija, za razliku od nekih drugih 12 http://www.wikipedia.hr

13 Matković D., Televizija igračka našega stoljeća, Hrvatski almanah, Zagreb 1995.

9

djelatnosti (npr. automobilska industrija), nije osjetnije povećalo proizvodnost rada.

Smanjenje broja zaposlenih što ga posljednjih godina provode europske javne televizije više

je posljedica financijskih teškoća nego tehnološkog napretka.

Televizija funkcionira po načelu inverzne ekonomije: veće ulaganje u program ne

znači ne veću proizvodnju ni veću zaradu. Veća proizvodnja znači samo veći trošak. Ipak,

europske su javne televizije u razdoblju od 1988. do 1994. povećale godišnji opseg emitiranog

programa u prosjeku za 55%. Troškovi proizvodnje programa u istom razdoblju povećali su

se za 52%. Javne televizije, članice Eurovizije, 1994. su u prosjeku godišnje emitirale više od

13.000 sati programa.

Ako televizijska kuća, općenito govoreći, godišnje emitira 13.000 sati programa, to ne

znači da ga toliko mora i proizvesti. Najavne i odjavne špice (početak programa, špice tv-

dnevnika, špice emisija) predstavljaju već oko 250 sati programa. Javne televizije imaju i

neke obveze koje im je propisala država: izvještavanje o radu ili prijenosu rasprava iz

parlamenta, govori predsjednika države, praćenje predizbornih djelatnosti, itd. Ovisno o

zemlji, to iznosi oko 5-7% ukupno emitiranog programa.

Na emitiranje reklama otpada 8-15% vremena. Zatim dolaze reprize, kojima

pribjegavaju sve televizije. Najčešće se repriziraju filmovi jer tv-postaje obično s

distributerom zaključuju ugovor koji im dopušta da film emitiraju dva ili više puta. Postaja

može reprizirati i vlastiti program: snimka "antologijskog" gola ili koša može se ponoviti i

stotinjak puta na godinu. Kada se sve zbroji, pada da svake godine treba priskrbiti oko 60%

novog programa14.

Program se može naručiti ili se mogu kupiti već gotove emisije. Što je televizija

bogatija, to proizvodi više vlastitog programa. U krajnjem slučaju, postaja može kupovati (ili

preuzimati) cijeli program i vlastitu proizvodnju svesti samo na spikersku najavu programa.

Programi se dijele na dvije kategorije: prolaznu i trajnu. Prolazni su oni programi koji

poslije prvog emitiranja više nemaju komercijalnu vrijednost. U tu kategoriju spadaju

informativni programi (tv-dnevnici, izravni prijenosi) i tv-igre, kvizovi, odnosno većina

studijskih emisija. Trajni program su prije svega filmovi i serije koji se mogu reprizirati i

uvijek će imati dovoljno gledatelja. Bogatije televizije imaju i bogatiju zalihu trajnog

programa.

Zaključak14 ibid

10

Mediji su kompleksan pojam koji označava sustave javnog informiranja. Služe za

raspršivanje (diseminaciju) vijesti i audio-vizualnih sadržaja u svrhu informiranja,

obrazovanja i zabave najširih slojeva stanovništva. Pojavom televizije, gdje se uz vijest

plasira i slika, svijet informiranja ulazi u novu fazu koja traje i danas. Danas možemo

slobodno reći da je televizija apsolutno najmoćniji medij, ako stvar promatramo kroz

društveni utjecaj.

Razvoj televizije započeo je veoma davno, još u zadnjim decenijama 19. Stoljeća, a

kod nas emitovanje televizijskog programa javlja se 1956. Godine. Od tada, pa sve do danas,

televizija je prošla kroz nekoliko razvojnih etapa, a daljim razvojem tehnologije, otvaraju joj

se i nove mogućnosti.

Prije pola stoljeća program na televiziji emitirao se tek koji sat na dan dok je danas

popunjeno svih 24 sata u danu. Televizija je bila i ostala područje kontraverzi; ponekad se

smatra “prozorom u svijet“, a ponekad je zlo, koje “sistematski laže o svemu što se zaista

zbiva u stvarnom svijetu”. Bez ikakvih dvojbi, glavna prednost televizije je u vizualnoj

prezentaciji slika, riječi, glazbe i atmosfere.

11

Literatura:

Košir, M., Zgrabljić, N., Ranfl, R., Život s medijima, Priručnik o odgoju za medije,

Doron, Zagreb, 1999

Matković D., Televizija igračka našega stoljeća, Hrvatski almanah, Zagreb 1995.

http://www.hrt.hr/index.php?

id=173&tx_ttnews[cat]=96&tx_ttnews[tt_news]=326&tx_ttnews[backPid]=185&cHa

sh=7a4a5cb205

http://vijesti.gorila.hr/gorilopedija/tehnologija/multimedija/povijest_televizije

http://www.post.ba/marka.php?idMarke=111

http://www.wikipedia.hr

12