SVEUILITE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Petra Bago
MODEL VIERAZINSKE PREZENTACIJE TEKSTOVA STARIJIH HRVATSKIH
RJENIKA
DOKTORSKI RAD
Mentori: prof. dr. sc. Damir Boras
doc. dr. sc. Nikola Ljubei
Zagreb, 2014.
2
UNIVERSITY OF ZAGREB
FACULTY OF HUMANITIES AND SOCIAL SCIENCES
Petra Bago
MULTILEVEL PRESENTATION MODEL OF OLD CROATIAN DICTIONARY
TEXTS
DOCTORAL THESIS
Supervisors: prof. dr. sc. Damir Boras
doc. dr. sc. Nikola Ljubei
Zagreb, 2014.
3
Doktorska disertacija izraena je na
Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu
Odsjek za informacijske i komunikacijske znanosti
Katedra za raunalnu obradu jezika, leksikografiju i
enciklopedistiku
4
Povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije:
1. dr. sc. Nives Mikeli Preradovi, izv. prof., Filozofski fakultet Sveuilita
u Zagrebu, predsjednik povjerenstva
2. dr. sc. Zdenko Jeci, docent, Leksikografski zavod Miroslav Krlea
3. dr. sc. Tomislava Lauc, izv. prof., Filozofski fakultet Sveuilita u
Zagrebu
4. dr. sc. Damir Boras, red. prof., Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu
5. dr. sc. Nikola Ljubei, docent, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Povjerenstvo za obranu doktorske disertacije:
1. dr. sc. Nives Mikeli Preradovi, izv. prof., Filozofski fakultet Sveuilita
u Zagrebu, predsjednik povjerenstva
2. dr. sc. Zdenko Jeci, docent, Leksikografski zavod Miroslav Krlea
3. dr. sc. Tomislava Lauc, izv. prof., Filozofski fakultet Sveuilita u
Zagrebu
4. dr. sc. Damir Boras, red. prof., Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu
5. dr. sc. Nikola Ljubei, docent, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Datum obrane doktorske disertacije: 29.rujna 2014.
5
ZAHVALE
Rad posveujem svojim roditeljima Carmen i Darinku bez ije podrke,
strpljivosti i razumijevanja ovo ne bi bilo mogue. Hvala vam na svemu.
Zahvaljujem svojim mentorima prof. dr. sc. Damiru Borasu i doc. dr. sc.
Nikoli Ljubeiu na poticanju i podrci pri izradi rada te prijateljskim savjetima
u svim moguim i nemoguim trenutcima.
Zahvaljujem lanovima komisije doc. dr. sc. Zdenku Jeciu, prof. dr. sc.
Tomislavi Lauc i prof. dr. sc. Nives Mikeli Preradovi na korisnim savjetima.
Zahvaljujem Marku, Martini, Maji, Ani, Ivi i dedi na zabavnim
trenutcima.
Zahvaljujem svim prijateljima na upornom ispitivanju o napretku rada,
posebno Franciski i Ivi (Sv.) ija je potpora premaila prijateljske obaveze.
Petra Bago
6
SADRAJ
PREDGOVOR ..................................................................................................... 10
1. Uvod .................................................................................................... 15
2. Cilj i hipoteze istraivanja ................................................................... 19
3. Osnovni podatci o odabranim rjenicima ........................................... 21
3.1. Uvod ........................................................................................ 21
3.2. Faust Vrani i njegov Rjenik pet najuglednijih
europskih rjenika ................................................................... 23
3.2.1. ivotopis Fausta Vrania .......................................... 23
3.2.2. Dictionarium quinque nobilissimarum Europae
linguarum Latinae, Italicae, Germanicae,
Dalmatiae et Ungaricae .............................................. 25
3.3. Petr Loderecker i njegov Dictionarium septem
diversarum linguarum ............................................................. 28
3.3.1. ivotopis Petra Lodereckera ....................................... 28
3.3.2. Dictionarium septem diversarum linguarum
videlicet Latine, Italice, Dalmatice, Bohemice,
Polonice, Germanice et Ungarice ............................... 29
3.4. Jakov Mikalja i njegov rjenik Blago jezika slovinskoga ...... 30
3.4.1. ivotopis Jakova Mikalje ........................................... 30
3.4.2. Blago jezika slovinskoga illi Slovnik u Komu
izgovarajuse rjeci slovinske Latinski i Diacki.
Thesaurus linguae Illyricae sive Dictionarium
Illyricum. In quo verba Illyrica Italice, et Latine
redduntur ..................................................................... 32
3.5. Ardelio della Bella i njegov Dizionario italiano-latino-
illirico ...................................................................................... 33
3.5.1. ivotopis Ardelija della Belle .................................... 33
3.5.2. Dizionario italiano-latino-illirico A cui si
premettono alcune brevi Instruzioni Gramaticali,
7
necessarie per apprendere la Lingua e l'Ortografia
Illirica .......................................................................... 36
3.6. Joakim Stulli i njegovo Rjecsosloxje ilirsko (slovinsko)-
italiansko-latinsko ................................................................... 41
3.6.1. ivotopis Joakima Stullija .......................................... 41
3.6.2. Rjecsosloxje ilirsko (slovinsko)-italiansko-
latinsko u komu donosuse upotrebljenia, urednia,
mucsnia istieh jezika krasnoslovja nacsini,
izgovaranja i prorjecsja ............................................... 42
3.7. Ivan Maurani i Jakov Uarevi te njihov Njemako-
ilirski slovar ............................................................................ 43
3.7.1. ivotopis Ivana Maurania i Jakova Uarevia ....... 43
3.7.2. Deutsch-ilirisches Wrterbuch. Njemako-ilirski
slovar ........................................................................... 45
3.8. Mirko Divkovi i njegov Latinsko-hrvatski rjenik za
kole ........................................................................................ 47
3.8.1. ivotopis Mirka Divkovia ........................................ 47
3.8.2. Latinsko-hrvatski rjenik za kole .............................. 49
3.9. Dragutin Antun Pari i njegov Rjenik hrvatsko-
talijanski. ................................................................................. 51
3.9.1. ivotopis Dragutina Antuna Paria .......................... 51
3.9.2. Rjenik hrvatsko-talijanski. Vocabolario croato-
italiano ........................................................................ 53
4. Digitalizacija rjenika ......................................................................... 63
4.1. Opa naela digitalizacije ....................................................... 63
4.2. Svjetska i europska iskustva ................................................... 69
4.2.1. Projekt Gutenberg ....................................................... 70
4.2.2. Projekt TITUS ............................................................ 75
4.2.3. Projekt Perseus ........................................................... 80
4.3. Hrvatska iskustva .................................................................... 85
4.3.1. Arhivski informacijski sustav ARHiNET
Hrvatskoga dravnog arhiva ....................................... 86
4.3.2. Projekt Digitalizirana batina Nacionalne i
sveuiline knjinice ................................................... 90
4.3.3. Portal hrvatske rjenike batine projekta
Hrvatska rjenika batina i prikaz rjenikoga
znanja .......................................................................... 93
8
4.4. Zakljuak ................................................................................. 95
5. Obrada prirodnoga jezika (OPJ) i povijesni tekstovi .......................... 96
5.1. Uvod ........................................................................................ 96
5.1.1. Digitalizacija kulturne batine ...................................... 97
5.1.2. Obrada prirodnoga jezika i povijesni tekstovi .............. 99
5.2. Znaajke suvremenih i povijesnih tekstova ............................... 101
5.2.1. Znaajke suvremenih tekstova ................................. 103
5.2.1.1. Standardna inaica .................................... 103
5.2.1.2. Standardni pravopis .................................. 104
5.2.1.3. Tekstovi u digitalnom obliku ................... 104
5.2.1.4. Postojei resursi i alati za obradu
prirodnog jezika ........................................ 104
5.2.2. Znaajke povijesnih tekstova.................................... 105
5.2.2.1. Nedostatak standardne inaice ................. 105
5.2.2.2. Nedostatak standardnoga pravopisa ......... 106
5.2.2.3. Nedostupnost tekstova u digitalnom
obliku ........................................................ 110
5.2.2.4. Nepostojei resursi i alati za obradu
prirodnog jezika za povijesne tekstove .... 110
5.3. Zakljuak ............................................................................... 111
6. Prijedlog modela ............................................................................... 113
6.1. Uvod ...................................................................................... 113
6.2. Model prikaza znanja u rjenicima ....................................... 114
6.2.1 Prikaz sheme ................................................................. 120
6.2.1.1 Zaglavlje ................................................... 120
6.2.1.2 Natuknice .................................................. 145
6.2.2 Primjer natuknice cijele oznaene TEI oznakama ........ 150
6.3. Primjena poluautomatskih metoda za opis shemom ............. 155
6.3.1. Osnovni pojmovi strojnog uenja ............................. 155
6.3.2. Skup podataka ........................................................... 160
6.3.2.1 Pojavnice .................................................. 160
6.3.2.2 Skup za uenje .......................................... 170
6.3.2.3 Primjer natuknice oznaene na jezinoj
i strukturnoj razini .................................... 174
6.3.3. Metoda ...................................................................... 181
9
6.3.3.1 Evaluacijske mjere ................................... 182
6.3.3.2 Faze istraivanja ....................................... 183
6.3.3.3 n-struka unakrsna validacija ..................... 185
6.3.4. Oznaavanje jezika ................................................... 186
6.3.5. Oznaavanje strukture .............................................. 190
6.3.6. Eksperiment s runim oznaavanjem i brzinom
ispravaka ................................................................... 195
6.3.7. Zavrni eksperiment na skupu za provjeru ............... 197
6.3.8. Krivulja uenja.......................................................... 201
6.4. Povezivanje koncepata na resurse ........................................ 203
6.5. Znanstveni doprinos modela ................................................. 204
6.6. Mogunosti daljnjih istraivanja ........................................... 206
7. Zakljuak ........................................................................................... 208
8. Literatura ........................................................................................... 219
9. Saetak .............................................................................................. 232
10. Summary ........................................................................................... 233
PRILOZI ............................................................................................................ 234
11. Popis natuknica izdvojenih za runo oznaavanje ............................ 235
11.1. Izdvojene natuknice u obliku prireenom za obradu s
vidljivim oznakama ............................................................... 235
11.2. Izdvojene natuknice u izvornom obliku ............................... 265
12. Popis kratica navedenih u rjeniku i njihova tumaenja................... 285
12.1. Popis autora i djela koriten kao korpus za izradu rjenika . 285
12.2. Popis ostalih kratica .............................................................. 299
13. Popis tablica ...................................................................................... 301
14. Popis slika ......................................................................................... 302
15. ivotopis .............................................................................................. 303
15.1 Popis objavljenih radova ....................................................... 304
15.1.1 Poglavlja u knjizi ...................................................... 304
15.1.2 Znanstveni radovi u drugim asopisima ................... 304
15.1.3 Znanstveni radovi u zbornicima skupova s
meunarodnom recenzijom ...................................... 305
15.1.4 Saeci u zbornicima skupova ................................... 305
15.1.5 Neobjavljena sudjelovanja na skupovima ................ 306
15.1.6 Druge vrste radova .................................................... 306
10
PREDGOVOR
Razvoj informacijsko-komunikacijskih i jezinih tehnologija omoguuje
jednostavniji pristup i bri protok informacija, pohranu velikih koliina podataka
te sve jednostavnije rukovanje njima. Sve jednostavnija primjena tehnologija
omoguuje njezino prodiranje u sve segmente ljudskog djelovanja, pa tako i u
kulturnu djelatnost. Stoga je razvidno da se sve vie projekata koji ukljuuju
kulturnu batinu okreu upravo navedenim tehnologijama kako bi omoguili
pristup, protok, pohranu i rukovanje batinom. Projekt Hrvatska rjenika
batina i hrvatski europski identitet glavnog voditelja prof. dr. sc. Damira
Borasa bavi se istraivanjem hrvatske rjenike batine.
Od 1595. godine kada je objavljen prvi samostalni tiskani hrvatski
rjenik Fausta Vrania pa do kraja 19. stoljea u Hrvatskoj je objavljeno vie
od 300 razliitih jednojezinih, dvojezinih, viejezinih, enciklopedijskih,
tehnikih, vojnih i drugih rjenika koji predstavljaju neprocjenljivu hrvatsku
rjeniku batinu (od kojih je veina nedostupna za javnu upotrebu), a dio tih
rjenika je strojno obraen u sklopu projekta. Taj velik broj rjenika objavljen
u velikom broju europskih gradova (u prvim stoljeima uglavnom izvan
hrvatskih prostora) potvruje pretpostavku da su Hrvatska i hrvatski jezik (u
svim tadanjim nazivima i idiomima) bili prisutni u Europi, da su bili neodvojivi
11
dio europskog identiteta te da su svojim sadrajem povratno utjecali na svijest o
hrvatskom identitetu u Europi.1
Kao rezultat toga, ali i prethodnoga projekta istoga voditelja pod
naslovom Hrvatska rjenika batina i prikaz rjenikoga znanja,2 digitaliziran
je velik broj rjenika od kojih je nekoliko, kao rezultat toga projekta, ogledno
prikazano na Portalu hrvatske rjenike batine.3,4
Osim hrvatskih starijih rjenika digitaliziranih u sklopu ovih dvaju
projekata i djelomino prikazanih na Portalu hrvatske rjenike batine, mnogo
digitalizirane grae objavljeno je i na mnogim drugim stranicama
specijaliziranih ustanova za prikupljanje i pohranu povijesne grae poput arhiva,
knjinica i muzeja.
Pri tome je potrebno posebno spomenuti stranice Hrvatskog dravnog
arhiva i njegov informacijski sustav Arhinet koji predstavlja online registar
arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske te je sredinja nacionalna
evidencija arhivskoga gradiva koju vodi Hrvatski dravni arhiv, a
takoeromoguuje i pristup sadraju dokumenata pretraivanjem prema bilo
kojoj rijei iz jedinice opisa ili kombiniranjem vie kriterija iz jedinica opisa
arhivskih jedinica, stvaratelja i imatelja. U Arhinetu je mogue i pregledati
1Boras, Damir (voditelj). Hrvatska rjenika batina i hrvatski europski identitet; Znanstveni projekt,
Zagreb, 2007-2013.http://zprojekti.mzos.hr/public/c2prikaz_det.asp?cid=1&psid=25&ID=451 (25.8. 2014.).
2Boras, Damir (voditelj). Hrvatska rjenika batina i prikaz rjenikoga znanja; Znanstveni projekt,
Zagreb, 2003-2006.http://zprojekti.mzos.hr/public/c2prikaz_det.asp?cid=1&psid=25&ID=451 (25.8. 2014.).
3Boras, Damir (ur). Portal hrvatske rjenike batine Croatian Old Dictionary Portal, Zagreb, 2005,
http://crodip.ffzg.hr/.(25. 8. 2014.).
4Boras, Damir; Ljubei, Nikola; Mikeli, Nives. Croatian Old Dictionary Portal (CRODIP) //
LIDA 2005 Proceedings: Libraries in the digital age 2005, Dubrovnik-Mljet, 2005., 127-137.
http://zprojekti.mzos.hr/public/c2prikaz_det.asp?cid=1&psid=25&ID=451http://zprojekti.mzos.hr/public/c2prikaz_det.asp?cid=1&psid=25&ID=451http://crodip.ffzg.hr/
12
digitalne snimke najznaajnijih i najee koritenih dokumenata te dodatne
informacijske izvore.5
Takoer treba spomenuti i digitalnu grau Nacionalne i sveuiline
knjinice (NSK). Osim kataloga NSK, hrvatskih bibliografija, biltena prinova,
elektronikih izvora i odabranih izvora podataka, naroito su zanimljive
digitalne zbirke koje obuhvaaju zvuke prolosti, digitaliziranu batinu, stare
hrvatske novine, stare hrvatske asopise, hrvatski arhiv weba, digitalni
akademski repozitorij, te virtualnu zbirku djela Ruera Bokovia.
Nama je najzanimljivija tzv. digitalizirana batina6 koja obuhvaa stare
knjige, grafiku zbirku, karte i planove, glazbenu grau, rukopise, tematske
zbirke, novine i asopise te disertacije pri emu digitalna zbirka starih knjiga za
sada7 obuhvaa relativno malen broj djela hrvatskih autora, te samo jedan
5Arhinet, arhivski informacijski sustav. Hrvatski dravni Arhiv. Zagreb. http://arhinet.arhiv.hr/
(26. 8. 2014.).
6Projekt digitalizirane batine Nacionalne i sveuiline biblioteke, Zagreb, 2013. http://db.nsk.hr/
(26. 8. 2014.).
7 Digitalna zbirka starih knjiga obuhvaa 19 djela hrvatskih autora i jedan zvuni zapis pjesme Jur
nijedna na svit vila Hanibala Lucia u izvedbi dramskog umjetnika Joka eve. Pojedina su djela opremljena
dodatnim kontekstualnim podacima. Obuhvaena djela su: (1)Glagoljiki Misal po zakonu rimskoga dvora kao
prva hrvatska tiskana knjiga iz 1483.,(2) djela Marka Marulia Judita (1521.); De institutione bene vivendi
(1506.); Epistola (1522.),(3) djela Fausta Vrania Machinae novae (1615. 1616.); Rjenik pet najuglednijih
europskih jezika (1595.),(4) djela Ivana Gundulia Suze sina razmetnoga (1622.); Osman (nastao 1628.
1638., objavljen 1826.),(5) djelo Hanibala Lucia Skladanja izvarsnih pisan razlicih koja sadri i dramu Robinja
te zvuni zapis pjesme Jur nijedna na svit vila (1553.),(6) djelo Brne Karnarutia Vazetje Sigeta grada
(1584.),(7) djelo Ivana esmikog [Jana Panonija] Ad Guarinum Veronesem Panegyricus (1553.),(8) djelo
Bartola Kaia Institutionum linguae Illyricae libri duo (1604.),(9) djelo Markantuna de Dominisa De radiis
visus et lucis in vitris perspectivis et iride (1611.),(10) djelo Ivana Luia De regno Dalmatiae et Croatiae libri
sex (1666.),(11) djelo Pavla Rittera-Vitezovia Croatia rediviva (1700.),(12) djela ure Baglivija Opera omnia
medico-practica et anatomica (1710.),(13) djelo Matije Antuna Relkovia Satyr iliti Divji csovik u vershe
Slavoncem (1762.),(14) djelo Ljudevita Gaja Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisaa (1830.) te (15)
http://www.nsk.hr/zvuci-proslosti/http://www.nsk.hr/digitalizirana-batina/http://arhinet.arhiv.hr/http://db.nsk.hr/http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=873http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=874http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=875
13
rjenik (Vraniev) koji je ionako ve digitaliziran u okviru projekta Hrvatska
rjenika batina i prikaz rjenikoga znanja te prikazan na Portalu hrvatske
rjenike batine. Ipak, i ta zbirka, iako za sada ograniena i veim dijelom
svojim sadrajem izvan konteksta ovoga rada, predstavlja znaajan resurs na
kojem e se moi primijeniti tehnike i tehnologije oznaavanja rjenikih i
povijesnih tekstova razvijenih i prikazanih u ovoj disertaciji.
S druge strane i u Europi i u svijetu pojavilo se mnogo izdanja
digitaliziranih rjenika raznih jezika u rasponu od prvih tiskanih, ali i rukopisnih
rjenika sve do danas, te s velikim brojem jezika, pri emu ima malo znanstvene
literature koja bi teoretski osmislila naine na koje treba prikazati te
digitalizirane rjenike.
Pri tome nije samo rije o internetskom prikazu i mogunostima
pretraivanja nego i o kvaliteti arhiviranja digitaliziranih rjenika te raznim
drugim parametrima koji svi zajedno kao cjelina omoguuju kvalitetan pristup
ne samo tekstovima starih rjenika nego i nainu njihove pripreme u grafikom i
strukturnom smislu.
S obzirom na to da veina tih stranica omoguuje pristup digitaliziranoj
batini uglavnom u slikovnom obliku, a tek u manjoj mjeri digitaliziranim
tekstovima u cijelosti, te budui da su projekti hrvatske rjenike batine u
cijelosti orijentirani na prikaz (uz slikovni) u obliku digitalnog teksta, u ovom
emo se radu prvenstveno usmjeriti na prikaz i oznaavanje rjenikih tekstova i
prepoznavanje njihove strukture, jer je on najmanje sustavno prouavan segment
djela iz Knjinice obitelji Zrinski (Bibliotheca Zriniana) koja sadri preko 500 knjiga, meu njima i 5
inkunabula, a za sada je dostupno samo jedno djelo Augustissimorum Imperatorum (1601.) koje sadri
bakroreze/portrete istaknutih careva i uglednika koji je uredio austrijski diplomat Jakob Schrenk von Notzing.
http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=1193 (28. 8. 2014.).
http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=1193
14
digitalizacije i jer je model prikaza tekstova vaan za projekt Hrvatska
rjenika batina i hrvatski europski identitet kako bi se mogli bolje publicirati
tekstovi rjenika digitaliziranih u projektu.
Stoga je cilj istraivanja ove disertacije, a u sklopu tog projekta, razvoj
modela koji e omoguiti vierazinski prikaz tekstova starijih hrvatskih rjenika.
Uz to je cilj i razviti automatske i poluautomatske metode za obradu
digitaliziranih povijesnih tekstova koji sadre razliita dijakronijska stanja
jezika.
15
1. Uvod
Sve vea dostupnost digitaliziranih povijesnih tekstova ima za posljedicu
sve vee zanimanje za primjenu metoda, a time i alata, za obradu prirodnoga
jezika (OPJ) na takvoj vrsti tekstova. Meutim, povijesni tekstovi imaju
nekoliko znaajki koje predstavljaju prepreke za primjenu spomenutih alata u
onom obliku u kakvom trenutno postoje, s obzirom na to da se temelje na
suvremenim jezicima.
Prirodni jezik moemo definirati kao jezik kojim se govori i koji je
nekome materinski.8 Naspram prirodnoga, postoje i formalni jezici koje oblikuju
ljudi kako bi jednoznano komunicirali s raunalima. Budui da je danas veina
informacija zapisana prirodnim jezikom, podruje koje se bavi problemom
obrade podataka kodiranih prirodnim jezikom naziva se obrada prirodnog jezika.
Vieznanost prirodnog jezika osnovna je razlika izmeu prirodnih i formalnih
jezika. Stoga je temeljni napor u podruju obrade prirodnog jezika formalizacija
prirodnog jezika bez gubitaka informacije da bi on bio strojno obradiv.9
Povijesni tekstovi sadre prirodni jezik, ba kao to i suvremeni tekstovi
sadre jezike kojima danas govorimo i piemo. Prema tome, neki problemi
povijesnih tekstova isti su kao i kod suvremenih (npr. homonimija i polisemija).
8 Prema natuknici Prirodni Jezik., Hrvatski Jezini Portal. Novi Liber. http://hjp.novi-
liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=fVZvWhc%3D&keyword=jezik. (2. 2. 2014.).
9Ljubei, Nikola. Pronalaenje dogaaja u viestrukim izvorima informacija. Doktorska
disertacija. Filozofski fakultet, Sveuilite u Zagrebu, 2009.
http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=fVZvWhc%3D&keyword=jezikhttp://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=fVZvWhc%3D&keyword=jezik
16
Meutim, za potrebe ovog istraivanja zanimaju nas razlike izmeu suvremenih
i povijesnih tekstova.
Suvremeni tekstovi sadre suvremene jezike koji imaju svoju standardnu
inaicu. To su uglavnom jezici koji se pouavaju u osnovnim i srednjim kolama
i kolama stranih jezika, a obiljeava ih dobra dokumentiranost u rjenicima i
gramatikama. Osim standardne inaice, suvremeni jezici imaju standardni
pravopis kojeg se pridrava veina objavljenih tekstova. Autori tekstova mogu u
rjenicima provjeriti kako se odreena rije pravilno pie. U veini sluajeva,
alati za obradu prirodnoga jezika, koji se temelje na pravilima ili statistici, mogu
raunati na to da svaka leksika jedinica ima malen i konaan broj oblika koji se
mogu pojaviti u tekstovima. Osim toga, standardizirani pravopis omoguava
ispravak nepravilno napisanih rijei.10
Metode, a time i alati, za obradu prirodnoga jezika nailaze na prepreke
kada se primjenjuju na povijesne tekstove.11
Tekstovi starijih hrvatskih rjenika
imaju dvije vane znaajke koje ih razlikuju od suvremenih. Prvo, hrvatski jezik
u tekstovima obraenih rjenika nije bio standardiziran u dananjem smislu.
Jezik u tim rjenicima jest knjievni, jer se dobrim dijelom oslanjao na izvore
odnosno djela hrvatskih pisaca (npr. della Bellin), ali nije bio normiran ni u
jezinom ni u pravopisnom smislu. Hrvatski je jezik normiran u obliku kakav
ima danas tek potkraj 19. i poetkom 20. stoljea, pratei tijek dogaaja u
Europi. To je razdoblje kada se javila zamisao da se knjievni jezik temelji na
tokavskome i jekavskome, odbacivi kajkavsko i akavsko narjeje kao
standarde. U isto vrijeme kada se normirao hrvatski knjievni jezik, ustaljen je i
10
Piotrowski, Michael. 2012. Natural Language Processing for Historical Texts. Ed. Graeme Hirst.
Synthesis Lectures on Human Language Technologies 17. Morgan & Claypool
Publishers.http://www.morganclaypool.com/doi/abs/10.2200/S00436ED1V01Y201207HLT017. (str. 2).
11Ibid. (str. 3).
http://www.morganclaypool.com/doi/abs/10.2200/S00436ED1V01Y201207HLT017
17
dananji pravopis, a do tada nije bilo standardiziranog pravopisa. Stariji hrvatski
rjenici obuhvaaju i kajkavsko i akavsko narjeje, a pravopisno su se oslanjali
na prakse koje su postojale u talijanskom, njemakom ili maarskom jeziku.
Stoga se jedna rije pisala na vie naina, ovisno o autorovim sklonostima. Na
primjer, odrei se Jakov Mikalja sredinom 17. st. zapisuje u obliku
odreccie, Joakim Stulli poetkom 19. st. odrchi se, a Mirko Divkovi i
Dragutin Antun Pari poetkom 20. st. biljee odrei se. Nestandardizirani je
pravopis velika prepreka obradi prirodnoga jezika jer se konvencionalne metode
i tehnike oslanjaju na pretpostavku da su tekstovi pisani na jeziku sa
standardnim pravopisom. U suprotnom statistike metode nailaze na prepreke
jer dolazi do veeg stupnja nesigurnosti nego u standardiziranom jeziku.
Dodatna znaajka povijesnih tekstova jest ta to se pravopis moe razlikovati
izmeu dokumenata iz istog razdoblja; dapae, jedan autor u jednom tekstu
moe napisati rije na vie naina.
Inaice pisanja takoer postoje u suvremenim jezicima, ne samo u
povijesnima. Na primjer, postoje britanski i ameriki pravopisi (brit. engl.
colour naspram amer. engl. color) ili njemaki i vicarski pravopisi (njem.
die Strae naspram vic. die Strasse). Meutim, razliite inaice pisanja
znatno su manje u suvremenim tekstovima nego u povijesnima. Osim toga, iz
navedenih primjera vidljivo je da se radi o standardima u Velikoj Britaniji i
Sjedinjenim Amerikim Dravama, odnosno Njemakoj i vicarskoj, to znai
da razlike u nainu pisanja ustvari podlijeu pravilima te stoga ne predstavljaju
problem alatima za obradu prirodnoga jezika, ako se oni prilagode odreenoj
inaici tog jezika. Dodue, postoje okolnosti kod suvremenih jezika kada se
pojavljuju razliite inaice pisanja koje ne podlijeu pravilima, a to su
pravopisne pogreke, to predstavlja znaajan problem kod pretraivanja teksta.
Osim toga, kod suvremenih jezika problem predstavljaju nepoznate, ali pravilno
18
napisane rijei, kao to su neologizmi. Iako mrene trailice danas mogu
rukovati odreenim brojem inaica kako bi izale na kraj s pogrekama u
tipkanju, one i dalje pretpostavljaju da postoji samo jedan ispravan oblik za
svaku rije.
Uz sve prethodno navedeno, razumljivo je da ne postoje razvijeni alati za
obradu prirodnog jezika za povijesne tekstove na hrvatskom. Stoga je cilj
istraivanja postaviti temelje koji e omoguiti daljnji razvoj resursa i alata za
obradu hrvatskoga jezika u povijesnim tekstovima. Razvit e se metode za
automatsku i poluautomatsku obradu digitaliziranih povijesnih tekstova, ispitati
njihova tonost i testirati koliko automatska ili poluautomatska obrada ubrzava
proces naknadnog oznaavanja, odnosno dovoenja teksta do prihvatljive razine
tonosti oznaavanja. Koristei navedene metode, naredni je cilj razviti model
vierazinskog prikaza tekstova starijih hrvatskih rjenika.
19
2. Cilj i hipoteze istraivanja
U posljednjih nekoliko desetljea u podruju obrade prirodnoga jezika
razvijeno je mnogo jezinih resursa, jezinih alata i ostalih kompleksnijih
sustava za obradu prirodnoga jezika. Meutim, razvoj se odvijao izolirano na
projektima, sveuilitima i institutima, ali i od strane pojedinaca, gdje je
nedostajalo komunikacije meu lanovima zajednice. Rezultat toga su resursi,
alati i sustavi koji ne mogu meusobno razmjenjivati informacije.
Stoga je cilj istraivanja ovog rada razvoj modela koji e omoguiti
prikaz znanja u tekstovima starijih hrvatskih rjenika. Rjenici sadre svome
dobu suvremeni jezik koji se razvijao tijekom stoljea, te su u svakome
prikazana razliita dijakronijska stanja jezika, vremenski i pravopisno omeena.
Sedam starih hrvatskih rjenika obuhvaenih ovim radom sadre inaice
hrvatskoga jezika u rasponu od preko 300 godina: od 1595. do 1901.
Model e zadrati vjerodostojnost i izvornost prikaza svakog pojedinog
jezika te definirati shemu za oznaavanje digitaliziranih tekstova rjenika u
skladu s najnovijim de facto standardima (Text Encoding Initiative, TEI), a time
e se dobiti na interoperabilnosti podataka. Osim toga, sluit e kao temelj za
izgradnju raunalnih sustava primjenjivih na digitaliziranu hrvatsku rjeniku
batinu. Razvojem sustava potrebno je osigurati vezu na dananje domae
suvremene (digitalizirane) rjenike (na primjer Hrvatski jezini portal) i
enciklopedije (na primjer Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda
Miroslav Krlea, Proleksis enciklopedija), ali i na meunarodne projekte prikaza
20
i obrade jezika sadranih u odabranim rjenicima (latinski, talijanski, njemaki,
maarski, eki, poljski). Zahvaljujui formaliziranom prikazu rjenikih
natuknica putem TEI oznaka, mogue je prikazati koncepte unutar rjenika
putem RDF-a (Resource Description Framework). Tako definirani koncepti
mogu se naknadno povezati na resurse nastale projektima poput Linked Data i
DBpedije, ime e se omoguiti istraivanje odnosa i svojstava rjenikog
teksta.
Osim toga, uvidjelo se da automatske metode za opis prema nekoj
zadanoj shemi imaju svoja ogranienja i domete te je jasno da nikad nije
mogue razviti algoritam koji e potpuno tono oznaiti svaki tekst. Stoga je
neophodan dodatni ljudski napor i vrijeme da se ti tekstovi dovedu do potpune
tonosti (ili barem prihvatljive prema nekim statistikim pretpostavkama), kako
bi bili prikladni za kasnije analize i obrade. Iz navedenog proizlazi sljedei cilj
ovog rada, a to je razviti metode za automatsku i poluautomatsku obradu
digitaliziranih povijesnih tekstova, ispitati njihovu tonost i testirati koliko
automatska ili poluautomatska obrada ubrzava proces naknadnog oznaavanja,
odnosno dovoenja teksta do prihvatljive razine tonosti oznaavanja.
Ovim radom provjeravaju se dvije hipoteze:
1. S obzirom na stanje jezinih tehnologija mogue je razviti metode za
automatsku i poluautomatsku obradu povijesnih tekstova koji sadre vremenski
nezavisne inaice jezika.
2. Zahvaljujui tim metodama, mogue je izgraditi sveobuhvatni model
prikaza znanja u starijim hrvatskim rjenicima.
21
3. Osnovni podatci o odabranim
rjenicima
3.1. Uvod
Planirano istraivanje izvrit e se u sklopu znanstvenog projekta
predloenog prvog mentora prof. dr. sc. Damira Borasa Hrvatska rjenika
batina i hrvatski europski identitet (2007. 2013.). Projekt je financiran od
MZOS-a, a nastavlja se na projekte Hrvatska rjenika batina i prikaz
rjenikog znanja (2002. 2006., financiranog od MZOS-a) te Croatian
dictionary heritage (2003. 2005., financiranog od UNESCO-a).
Za obradu, analizu i primjenu modela odabrani su sljedei (kronoloki
navedeni) rjenici, svi meu najznaajnijim djelima hrvatske leksikografije:
1. Lodereker, Petr. Dictionarium septem diversarum linguarum
videlicet Latine, Italice, Dalmatice, Bohemice, Polonice,
Germanice et Ungarice, Prag, 1605.
2. Mikalja, Jakov. Blago jezika slovinskoga illi Slovnik u Komu
izgovarajuse rjeci slovinske Latinski i Diacki. Thesaurus linguae
Illyricae sive Dictionarium Illyricum. In quo verba Illyrica Italice,
et Latine redduntur, Loreto/Ancona, 1649./1651.
3. della Bella, Ardelio. Dizionario italiano-latino-illirico A cui si
premettono alcune brevi Instruzioni Gramaticali, necessarie per
22
apprendere la Lingua e l'Ortografia Illirica, 2. izdanje, Dubrovnik,
1785.
4. Stulli, Joakim. Rjecsosloxje ilirsko (slovinsko)-italiansko-latinsko u
komu donosuse upotrebljenia, urednia, mucsnia istieh jezika
krasnoslovja nacsini, izgovaranja i prorjecsja, I i II, Dubrovnik,
1806.
5. Maurani, Ivan i Jakov Uarevi. Deutsch-ilirisches Wrterbuch.
Njemako-ilirski slovar, Verlag und Druck der k. priv. Ilirischen
National-Buchdruckerei von Dr. Ljudewit Gaj. Zagreb, 1842.
6. Divkovi, Mirko. Latinsko-hrvatski rjenik za kole, Zagreb, 1900.
7. Pari, Dragutin. Rjenik hrvatsko-talijanski.Vocabolario croato-
italiano, 3. izdanje, Zadar, 1901.
Lodereckerov se rjenik temelji na Vranievom rjeniku iz 1595.,
prvom hrvatskom tiskanom rjeniku. Budui da je ve izvreno istraivanje
razlika izmeu Vranieva i Lodereckerova rjenika na projektu Hrvatska
rjenika batina i hrvatski europski identitet12
, uzet je Lodereckerov rjenik,
jer sadri dodatna dva jezika (eki i poljski), a od Vranieva se razlikuje samo
u 18 dodanih natuknica. Stoga u popis odabranih rjenika moemo dodati jo i
Vraniev rjenik:
12
Bago, Petra; Kolarec, Martina. Raunalna priprema, obrada i prikaz sedmojezinog rjenika
Petera Lodereckera povodom 400. godinjice izdavanja. Rektorova nagrada za studentski znanstveni rad.
Filozofski fakultet, Sveuilite u Zagrebu, 2006.
23
8. Vrani, Faust. Dictionarium quinque nobilissimarum Europae
linguarum Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae et Ungaricae.
Venecija, 1595.
U ovom poglavlju ukratko emo prikazati ivotopise leksikografa i
prikazati osnovne podatke o odabranim rjenicima.
3.2. Faust Vrani i njegov Rjenik pet
najuglednijih europskih rjenika
3.2.1. ivotopis Fausta Vrania
Faust Vrani (ibenik, 1551. Rim, 1617.),13,14
hrvatski je humanist,
polihistor, izumitelj, filozof, pisac, povjesniar i leksikograf. Bio je tipian
predstavnik svojeg doba koji se isticao znanjem jezika, obrazovanou te
visokim poloajima u crkvenoj hijerarhiji, na sveuilitima, u vojnoj slubi i na
kraljevskom dvoru. Poznavao je barem sedam europskih jezika. Od njegovih
tiskanih djela najznaajniji su Dictionarium quinque nobilissimarum Europae
linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae, prvi
hrvatski samostalni rjenik, te Machinae novae Fausti Verantii Siceni cum
declaratione Latina Italica Hispanica Gallica et Germanica, jedno od
najvanijih djela iz podruja tehnike s poetka 17. st. u kojem se nalazi njegov
letei ovjek. Na hrvatskom jeziku je 1606. godine u Rimu objavio ivot
13Bago, Petra; Kolarec, Martina. Raunalna priprema, obrada i prikaz sedmojezinog rjenika
Petera Lodereckera povodom 400. godinjice izdavanja. Rektorova nagrada za studentski znanstveni rad.
Filozofski fakultet, Sveuilite u Zagrebu, 2006.
14Ravli, Slaven, ed. Vrani, Faust. Hrvatska Enciklopedija, Mreno Izdanje. Zagreb:
Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 2013. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65386 (31. 8.
2014.).
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65386
24
nikoliko izabranih divic, zbornik hagiografija, prvenstveno svetica koje su
posebno tovane u hrvatskim krajevima uz jadransku obalu. Djelo je posvetio
opaticama ibenskoga samostana Sv. Spasa.
Faust Vrani roen je u uglednoj ibenskoj obitelji 1. sijenja 1551.
godine. Osnovno obrazovanje stekao je u Pounu kod strica Antuna Vrania
koji je bio crkveni vjerodostojnik, diplomat i pisac. Domovinu je napustio radi
daljnjeg kolovanja. Veinu svog ivota proveo je u inozemstvu, najvie u Italiji,
Maarskoj i Austriji, to se kasnije odrazilo na njegovo jezino blago i njegovu
ljubav prema hrvatskom jeziku. Zahvaljujui strievoj funkciji ostrogonskog
nadbiskupa, Vrani je otiao na studij u Padovu i Veneciju, gdje je pokazao
osobito zanimanje za filozofiju, fiziku i matematiku. Nakon studija 1571. godine
nakratko se vratio u rodni ibenik, ali je nedugo zatim otiao stricu u Ugarsku.
Godine 1578. oenio se Marietom, a ve je sljedee godine postavljen za
upravitelja biskupskih dobara u Veszprmu u Ugarskoj. Za tajnika rimsko-
njemakog cara i hrvatsko-ugarskog kralja Rudolfa II. imenovan je 1581. Tu je
bio okruen mnogim znanstvenicima i poznatim umjetnicima tog vremena te se
u kraljevoj knjinici mogao vie posvetiti istraivanju problema prirodnih
znanosti i tehnike. Tamo je boravio sve do 1594. godine kada je napustio dvor te
otiao ivjeti u ibenik i Italiju. Kralj ga je 1598. godine imenovao naslovnim
anadskim biskupom u Maarskoj, ali kako je ugarski Csanad tada bio pod
osmanlijskom vlau, bila je to tek ast koja je potvrivala i isticala tajnikov
ugled. Na njegovu alost, supruga mu je umrla mlada ostavivi mu ker Albu
Rozu i sina, koji je umro jo kao djeak. Nakon njezine smrti zaredio se 1600.
godine te postao kraljevskim tajnikom za poslove Ugarske i Transilvanije. Dvor
je napustio 1605., nezadovoljan dravnom slubom. Uao je u Kongregaciju sv.
Pavla u Rimu u red barnabita, koji su se tada angairali u odgoju mladei.
Godine 1608. se odrekao biskupske asti. Ostatak ivota djeluje u Rimu. Nakon
25
to je teko obolio, uputio se prema domovini, ali je u Veneciji umro 20. sijenja
1617. godine. Prema oporunoj elji njegovo je tijelo sahranjeno u domovini, u
crkvi sv. Marije od Milosti u Prvi Luci na otoku Prviu kraj ibenika.
Razni su narodi svojatali Vranievo podrijetlo, pa je tako bio Talijan i
Maar. Osim toga, njegov padobran (homo volans, tj. letei ovjek) pripisan je
Leonardu da Vinciju. Meutim, Vrani je u knjizi Novi strojevi iznio koju
dravu smatra domovinom u opisu ibenske katedrale: ...iznimno je lijepa i
neobina oblika, pa sam je htio, kao ures svoje domovine, uvrstiti ovamo meu
svoja nova otkria....
3.2.2. Dictionarium quinque nobilissimarum Europae
linguarum Latinae, Italicae, Germanicae,
Dalmatiae et Ungaricae
Faust Vrani je 1595. godine tiskao u Veneciji kod Nikole Morettija
rjenik pod nazivom Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum,
Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae (Rjenik pet
najuglednijih europskih jezika, latinskoga, talijanskoga, njemakoga,
hrvatskoga i maarskoga). To je petojezini rjenik, prvi samostalno tiskani
hrvatski viejezini rjenik, ali i prvi ovei maarski rjenik. Ima 6
predgovornih i 128 rjenikih stranica, koje su organizirane u pet stupaca.
Paginacija zapoinje tek rjenikim tekstom. Rijei su rasporeene u pet
stupaca, a polazini jezik je latinski. Zatim je rijei preveo na talijanski,
njemaki, hrvatski i maarski jezik. Pretpostavlja se da je Vrani koristio neki
od ve postojeih rjenika, vjerojatno drugo izdanje Calepinusova latinskog
26
rjenika iz 1564. godine, od kuda je preuzeo latinske natuknice i njihove
prijevode na talijanski i njemaki jezik.15
U Europi se pokazalo veliko zanimanje za Vraniev rjenik te su ga
mnogi leksikografi upotrebljavali pri sastavljanju svojih rjenika. Poetkom 17.
stoljea njime su se posluila i tri velika europska leksikografa. Meu njima je
bio Talijan Bernardin Baldi, koji je sastavio rukopisni maarsko-talijanski
rjenik. Zatim tu je bio i Hieronymus Megiser, njemaki humanist, koji je 1603.
sastavio prvi svejezini rjenik (Thesaurus polyglottus).16
Konano, nama ovdje najvaniji, Petr Loderecker, koji je objavio drugo
dopunjeno izdanje samo deset godina kasnije, 1605., pod naslovom
Dictionarium septem diversarum linguarum, videlicet Latine, Italice, Dalmatice,
Bohemice, Polonice, Germanice et Ungarice (Rjenik sedam razliitih jezika, i
to latinskog, talijanskog, dalmatinskog, ekog, poljskog, njemakog i
maarskog). Dodao je eki i poljski. Tree izdanje objavio je 1834. godine
maarski leksikograf J. Trk u Bratislavi, tadanjem Pounu, pod naslovom
Dictionarium pentaglottum, gdje je istaknuo vanost rjenika za maarsku
leksikografiju. U novije vrijeme rjenik doivljava tri dodatna izdanja izdana u
Zagrebu. Izlaze 1971., 1990. i 1992. godine. Izdanja iz 1971. i 1992. sadre
pogovor prof. Ljudevita Jonkea, te Hrvatsko-latinski rjenik 1595 kojeg je
prema izvorniku Fausta Vrania postupkom obrata izradio dr. Valentin
Putanec.
15
Lisac, Josip. Driev jezik i leksikografija njegova doba // akavska ri. 35, 1(2007) str. 9-14.
16Rjenik sadri popis rijei s njihovim ekvivalentima na drugom jeziku. Rijei su poredane
abecednim redom prema lijevom, latinskom stupcu. Ekvivalenti su prevedeni na arapski, armenski, baskijski,
staroslavenski, hrvatski, eki, danski, nizozemski, engleski, finski, francuski, njemaki, grki, hebrejski,
maarski, perzijski, poljski, slovenski, luikosrpski, panjolski, tatarski, turski i velki.
27
Od domaih leksikografa, Vranievim rjenikom su se posluili Jakov
Mikalja, Juraj Habdeli, Ivan Belostenec te Ardelio della Bella. Do danas je
izalo osam izdanja Vranieva rjenika.
Vrani je rjenik napisao leksikografski ispravno, tako da su imenice u
nominativu, a glagoli u infinitivu. Pridjevi se nalaze u nominativu mukog roda,
s nastavcima za enski i srednji rod. Kao i veina srednjovjekovnih i prvih
novovjekovnih rjenika, tako i ovaj rjenik ustvari sadri popis rijei s njihovim
ekvivalentima na drugim jezicima. Ukupno ima 5 411 natuknica abecedno
poredanih prema latinskom, lijevom stupcu. Hrvatskih natuknica je 5 373, jer za
38 rijei nema hrvatskog prijevoda (navedenih u popisu nie s prijevodima na
dananji hrvatski jezik). U talijanskom dijelu nedostaje prijevod za jednu rije, u
njemakom nedostaju dvije rijei, a u maarskom nijedna. Iz ovoga je vidljivo
da je hrvatski oito Vraniu bio najmanje poznat jezik, to i nije iznenaujue s
obzirom na injenicu da je veinu vremena izbivao iz domovine.
Popis latinskih rijei bez hrvatskog prijevoda: Adulterare, Atrocitas,
Carduelis, Confutare, Contumatia, Lena, Monedula, Monile, October,
Pertinacia, Picus, Pila, Podium, Pna, Prentia, Promptuarium, Pulegium,
Pumilio, Renes, Sandalium, Secta, Securitas, Sententia, September, Sextilis,
Sporta, Spurius, Stupa, Subula, Supinus,a,m, Talpa, Taxus, Temperantia, Tum,
Vetibulum, Victor, Vlmus, Vpupa.
Popis latinskih rijei bez talijanskog prijevoda: Mucus
Popis latinskih rijei bez njemakog prijevoda: Crepare, Meatus
Rjenik sadri popis slavenizama u maarskom jeziku, to se moe
smatrati poetkom etimolokoga rjenika. Veina leksika je akavska, ali ima i
tokavskoga, poneka i kajkavska rije, pa i crkvenoslavenska.
28
3.3. Petr Loderecker i njegov Dictionarium septem
diversarum linguarum
3.3.1. ivotopis Petra Lodereckera
O ivotu Petra Lodereckera (Petrus Lodereckerus)17
(15./16. st) zna se
vrlo malo. U enciklopedijama se o njemu moe naii tek na neki usputni
podatak, i to jedino u natuknicama o Vraniu ili njegovom rjeniku ili o
slavistici. Svi podaci o ivotu Petra Lodereckera preuzeti su iz lanka Radoslava
Katiia Lodereckerov rjenik leksikografsko djelo i kulturni spomenik.
Loderecker je roen u mjestu Proovice, koje je danas dio grada Jablonec nad
Nisou u ekoj. Nije sigurno je li bio eh ili Nijemac, budui da su svi
stanovnici tog mjesta poetkom 20. stoljea bili Nijemci, a nedostaju podaci s
kraja 16. stoljea. Takoer se ne zna kada je Loderecker pristupio redu sv.
Benedikta u Pragu. Postoje podaci da je bio prior samostana u Broumovu, dok je
prema drugoj vijesti bio prior u mjestu Klaudraby u zapadnoj ekoj. Nakon
toga se pridruio benediktinskoj opatiji u Bfevnovu, selu koje se nalazilo
zapadno od Praga, a danas je njegovo predgrae. Opat u samostanu Emaus u
prakome Novom gradu postao je 1606. godine, a postavio ga je Wolfgang
Selender, njegov zemljak iz Proovice. Kad je u grad prodrla njemaka vojska iz
Passaua i bila prisiljena povui se, dva su vojnika potraila utoite u samostanu
gdje je Loderecker bio opat. Razjareni puk tada je provalio u samostan i poharao
ga. Opat je preivio jer se uspio sakriti u samostanski dimnjak. Loderecker je
bio i opat samostana Na Slovanech, no u tome nije bio uspjean, tako da je 1611.
godine, u vrijeme tekih vjerskih sukoba, neki vizitator (vjerojatno Wolfgang
17Bago, Petra; Kolarec, Martina. Raunalna priprema, obrada i prikaz sedmojezinog rjenika
Petera Lodereckera povodom 400. godinjice izdavanja. Rektorova nagrada za studentski znanstveni rad.
Filozofski fakultet, Sveuilite u Zagrebu, 2006.
29
Selender) od njega zatraio da odstupi s funkcije. Jo je poznat i podatak da je
bio upnik u mjestu Zdice kraj Berouna. Umro je 30. prosinca 1636. godine u
Pragu.
3.3.2. Dictionarium septem diversarum linguarum
videlicet Latine, Italice, Dalmatice, Bohemice,
Polonice, Germanice et Ungarice
Petr Loderecker je 1605. godine u Pragu objavio Dictionarium septem
diversarum linguarum, videlicet Latine, Italice, Dalmatice, Bohemice, Polonice,
Germanice et Ungarice (Rjenik sedam razliitih jezika, odnosno engleski,
talijanski, hrvatski, eki, poljski, njemaki i maarski). Rjenik se temelji na
petojezinom rjeniku Fausta Vrania iz 1595. godine, koji je Loderecker
dopunio ekim i poljskim jezikom. Time je stvorena poveznica cijele srednje
Europe. Knjiga ima 578 stranica, nema paginacije. Format stranice je poloena
osminka, odnosno albumski oblik tzv. quartformat, a odabran je kako bi na
stranicu stalo sedam okomitih stupaca.
Kao to se malo podataka zna o Lodereckerovom ivotu, tako je i s
njegovim radom na sedmojezinom rjeniku. Sve to znamo je tek ono to
moemo saznati iz samog djela. Poto Loderecker sam nije znao hrvatski, morao
je imati suradnika koji mu je pomagao za hrvatski dio rjenika, a pretpostavlja
se da su bila trojica. Jedan je hrvatski jezik znao izvrsno i napisao je na njemu
predgovor u prvom dijelu. Vjerojatno je taj suradnik bio upravo Vrani. Drugi
je suradnik bio nesiguran u znanju hrvatskog jezika i napisao je predgovor za
hrvatsko-latinski rjenik u drugom dijelu. Pretpostavlja se da je bio Hrvat koji je
ve dugo ivio u Pragu ili eh koji je nauio poneto hrvatskog. Trei suradnik
uope nije znao hrvatski i provodio je otiskivanje cijeloga rjenika.
30
Lodereckerovo izdanje rjenika je dvodijelno. Prvi dio je sedmojezini
rjenik s latinskim kao polaznim jezikom i abecedno poredanim latinskim
rjenicima, a zatim slijede jezici poredani slijedom iz naslova djela: talijanski,
hrvatski, eki, poljski, njemaki, maarski. Taj dio ima 200 stranica i tiskao ga
je praki tiskar Nikolaus Straus, ekim jezikom zvan Mikula Ptros. Rijei
ekog, poljskog i njemakog jezika otisnute su frakturom.
Drugi dio Lodereckerova rjenika ini est dvojezinih rjenika u kojima
je polazni jezik talijanski, hrvatski, eki, poljski, njemaki i maarski, a latinski
je u svima drugi jezik. Taj dio ima 378 stranica i tiskao ga je takoer praki
tiskar Ottmar, ekim jezikom zvan Jan Otmar Jakubuv Daicky. Stranice su
ureene u est stupaca. U neparnim stupcima nalaze se rijei dotinog jezika
poredane abecednim redom, a do njih u parnome stupcu stoji prijevod na
latinski. Smatra se da je ovdje prvi put tiskom objavljen dvojezini rjenik s
hrvatskim kao polaznim jezikom.
3.4. Jakov Mikalja i njegov rjenik Blago jezika
slovinskoga
3.4.1. ivotopis Jakova Mikalje
Jakov Mikalja,18
odnosno na talijanskom Giacomo Micaglia te na
latinskom Jacobus Micalia, hrvatski je jezikoslovac. Istraivanja su pokazala da
je vjerojatno podrijetlom moliki Hrvat, a ne Talijan kako se dugo smatralo.
Danas se zna da je roen u Peschici (Pjetica) u Italiji 31. oujka 1601. godine, a
18
Ravli, Slaven, ed. Mikalja, Jakov. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 2013.
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40703 (31. 8. 2014.).
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40703
31
umro u Loretu u Italiji 1. prosinca 1654. Prezime je dobio po oevu imenu u
genitivu.19
U isusovaki je novicijat stupio 1628. u Rimu. Zna se da je u
Dubrovniku od 1630. do 1633. u isusovakoj gimnaziji pouavao gramatiku.
Zaredio se 1635., a do 1636. u Rimu je studirao teologiju. Od 1637. do 1645. bio
je misionar u Temivaru koji je tada bio pod osmanskom vlau te kasnije u
Trnavi u Slovakoj. Do kraja ivota u Loretu je obnaao je slubu ispovjednika
hrv. hodoasnika.
Autor je vie djela koja se tiu hrvatskoga jezika. Prvo je djelo, s
naslovom O temeljima gramatike na ilirski prilagoene (De institutione
grammatica pro illyricis accommodata), 1637., ujedno i prva hrvatska obradba
latinske gramatike E. Alvaresa, pa iako se u tom djelu autor ne spominje,
predgovor, slovopis i pisma iz toga doba dokazuju Mikaljino autorstvo. Mikalja
je takoer prvi napisao gramatiku jednoga romanskoga jezika na hrvatskome:
Gramatika talijanska u kratko ili Kratak nauk za nauiti latinski jezik koja je
ujedno i prvi udbenik stranoga jezika na hrvatskome u nas, te su time poloeni
temelji hrvatskomu gramatikom nazivlju.
Vano mu je djelo i gramatika koja je izdana i posebno kao knjiica
1649. i zajedno s hrvatsko-talijansko-lat. rjenikom Blago jezika slovinskoga ili
Solovnik u komu izgovaraju se rjei slovinske latinski i dijaki (1651.), koji
predstavlja glavno Mikaljino djelo.
Analizom njegovih djela, vidi se da je Mikalja dobro poznavao hrvatska
knjievna djela i narodne govore, a posebice Bartola Kaia i njegove tekstove.
19Horvat, Vladimir. Jakov Mikalja, Isusovacleksikograf. Zagreb, Filozofsko teoloki Institut Drube
Isusove. Obnovljeni ivot (56) 4 (2001) str. 495-502.
32
Svojim je djelom utjecao na kasnije leksikografe i uvrstio izbor tokavske
dijalektne osnove za budui standardni jezik. Bavio se i pravopisom, te je svoju
raspravu Od ortografije jezika slovinskoga ili naina od pisanja (De
orthographia pro lingua illyrica) objavio u svojoj knjizi Bogoljubna
razmiljanja od oenaa (1642.) i uz Blago jezika slovinskoga.
3.4.2. Blago jezika slovinskoga illi Slovnik u Komu
izgovarajuse rjeci slovinske Latinski i Diacki.
Thesaurus linguae Illyricae sive Dictionarium
Illyricum. In quo verba Illyrica Italice, et Latine
redduntur
Blago jezika slovinskoga illi Slovnik u Komu izgovarajuse rjeci slovinske
Latinski i Diacki (prema dananjem pravopisu: Blago jezika slovinskoga ili
slovnik u komu se izgovaraju rijei slovinske latinski i dijaki)je trojezini
rjenik, tiskan u tisuu primjeraka, s hrvatskim kao polaznim te talijanskim i
latinskim kao ciljanim jezicima.20
Pod pojmom jezik slovinski Mikalja ne
govori iji je to jezik, ve da se govori u raznim slavenskim krajevima i
spominje da je od mnogo dijalekata koji se u slovinskoj zemlji govore, najljepi
bosanski jezik. Ipak, analizom natuknica, vidi se da se pojam slovinski odnosi
na hrvatski jezik. Termin latinski znai talijanski jezik, a dijaki znai
latinski jezik. Prema tome na dananjem hrvatskome jeziku naslov bi glasio:
Blago jezika hrvatskoga ili rjenik u kome se hrvatske rijei izgovaraju
talijanski i latinski.
20Gabri-Bagari, Darija. etiriishoditahrvatskogastandardnogajezika. Rijeka.
OdsjekzakroatistikuFilozofskogafakultetaSveuilitauRijeci.Fluminensia 22 (2010), br. 1.str 149-162.
33
Naime, na talijanskom jeziku Hrvat je Croata, a na latinskom jeziku
prvo mu je znaenje Illyricus, dakle Ilir, a drugo je znaenje opet Croata,
dakle Hrvat. To znai da je stvarno znaenje pojma jezik slovinski prije svega
jezik hrvatski, a u praktinom smislu jezik slovinski odnosi se na sve stanovnike
svih (juno)slavenskih zemalja, budui da je rjenik bio namijenjen prije svega
talijanskim misionarima.
Iako je po koncepciji to opi rjenik, biljei razliito nazivlje: glazbeno,
jezikoslovno, medicinsko, kulinarsko, pravno, pomorsko, nazive s podruja
likovne umjetnosti i poezije, fitonime, i zoonime. Mjestimino Blago jezika
slovinskoga prelazi okvire opeg rjenika prvenstveno zbog obilja
enciklopedijsko-leksikonskih natuknica, te posebno bogate onomastike grae.21
Rjenik, namijenjen prvenstveno pouci uenika i isusovakoga pomlatka,
donosi oko 25 000 hrvatskih rijei uglavnom u jekavskom obliku uz neto
tokavskih i akavskih ikavizama.
3.5. Ardelio della Bella i njegov Dizionario italiano-
latino-illirico
3.5.1. ivotopis Ardelija della Belle
Ardelio della Bella22,23
(Foggia, 1655. Split, 1737.) bio je lan Drube
Isusove, propovjednik i misionar, znanstvenik i pisac, leksikograf i
21Ibid.
22Bago, Petra. Oznaavanje strukture rjenika teksta prvog sveska drugog izdanja della Bellinog
talijansko-latinsko-hrvatskog rjenika iz 1785. Master thesis, Faculty of Humanities and Social Sciences,
University of Zagreb, 2008.
34
gramatikograf. Jedan je od rijetkih stranaca u Hrvatskoj koji je svoju dunost
obavljao predano i s ljubavlju. Nives Sironi-Bonefai u svojoj je disertaciji
ukratko opisala della Bellu u njegovim ulogama:
Njegovo djelovanje utkano je u kulturnu i literarnu povijest ne samo
Dubrovnika vei Splita i Zadra i ostalih krajeva kroz koje je prolazio. (...)
Svojim neumornim misionarskim radom i propovijedima na naem i
talijanskom jeziku irio je meu pukom i obrazovanom vlastelom ideje
kranstva i crkvene protureformacije. Kao nastavnik pridonio je obrazovanju
dubrovake inteligencije, a kao aktivan znanstveni radnik vrlo je paljivo pratio
razvitak knjievnosti i jezika koji mu nije bio materinji. Svoje znanje o naem
jeziku crpao je iz literature i izravnih dodira s tadanjim strunjacima za jezina
pitanja D. Matijaeviem, I. ureviem, M. Zmajeviem, itd.24
Suvremenici su ga nazivali apostolom Dalmacije jer, pored toga to je u
vie od 40 godina djelovao u Dubrovniku i u cijeloj Dalmaciji, u Splitu je 1722.
godine osnovao kuu misionara i bio zasluan to su drugi misionari nastavili
njegov rad sve do ukinua Isusovakog reda 1773.
Podrijetlom je iz stare i istaknute talijanske obitelji iz Firenze, ali se
rodio u Foggiji 14. veljae 1655. godine25
, gdje se obitelj preselila radi posla.
23Nives Sironi-Bonefai napominje da postoje dvije razliite grafije Ardelijevog prezimena: della
Bella i Della Bella. Autorica smatra da je prihvatljiviji prvi oblik (Sironi-Bonefai 1986 : 12); taj je oblik
prihvaen u ovom radu. 24
Sironi-Bonefai, Nives. DELLA BELLA, Ardelio. Edited by Trpimir Macan. Zagreb:
Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 1993. http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4507, (str. 33).
25Nives Sironi-Bonefai je naila na dva podatka o datumu roenja Ardelija della Belle: 14. veljae
1655 i 2. veljae 1655. U djelu Isusovci i hrvatska kultura kao datum roenja naveden je 2. veljae 1655. godine,
dok je na mrenim stranicama Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje naveden 14. veljae 1655. Budui da je
jedino Sironi-Bonefai uope navela da je dvojben podatak o datumu roenja Ardelija della Belle, te je u svom
35
Nie obrazovanje stekao je u rodnom gradu, a na studij filozofije i prava odlazi
u Napulj. Godine 1677. u Rimu je stupio u Isusovaki red, a 1681. ga poglavari
alju u Dubrovnik za profesora na isusovakom kolegiju, gdje je sljedee tri
godine predavao latinski jezik i knjievnost te govornitvo, ali i uio hrvatski
jezik. U Rim se vratio 1684. godine kako bi nastavio studij na Gregorijanskom
sveuilitu. Meutim, della Bella se vidio u ulozi misionara, a ne profesora na
uilitu. Stoga je na vlastiti zahtjev u Dubrovniku radio kao misionar od 1688.
do 1691. godine, s kratkim prekidom 1689. godine. Ostatak ivota htio je
posvetiti misijama u naim dalmatinskim krajevima, zbog ega se i odrekao
slube profesora filozofije u Rimu. Godine 1694. otiao je u Dubrovnik gdje je
djelovao kao propovjednik i misionar, a od 1696. do 1702. godine bio je rektor
Dubrovakog kolegija. Osim toga, dovrio je zgradu kolegija i zapoeo gradnju
isusovake crkve sv. Ignacija. Nakratko se, sredinom 1702. godine, na godinu
dana vraa u Italiju kako bi predavao skolastiku teologiju u Firenzi. Konano
se krajem 1703. godine vraa za misionara u Split. Narednih 30 godina della
Bella je posjetio 17 biskupija du cijele Dalmacije, od Cresa do Kotora, a
djelovao je i u Hercegovini. Preminuo je 3. prosinca 1737. godine u Splitu od
posljedica modanog udara koji je doivio etiri godine ranije.
Kao to je ve spomenuto, della Bella nije bio samo propovjednik i
misionar ve i znanstvenik i pisac. Dvadesetak godina tijekom boravka u
Hrvatskoj prikupljao je grau za svoj rjenik Dizzionario italiano-latino-illirico,
koji je objavio u Veneciji 1728. godine. Petar Bai iz Dubrovnika poboljao je i
priredio za tisak drugo izdanje della Bellinog rjenika, koje je objavljeno u dva
sveska u Dubrovniku 1785. godine. Osim toga, u Veneciji je 1805. godine
Matija uli posthumno objavio njegove propovjedi na hrvatskom jeziku
djelu ukratko argumentirala zato smatra da je toan prvi, a a ne drugi datum (Sironi-Bonefai 1986 : 12),
odlueno je da e se usvojiti njezin podatak.
36
odrane u bratovtini Dobre smrti u Dubrovniku, pod nazivom Razgovori i
propovidagna oza Ardelia della Belle.
3.5.2. Dizionario italiano-latino-illirico A cui si
premettono alcune brevi Instruzioni Gramaticali,
necessarie per apprendere la Lingua e l'Ortografia
Illirica
Svrhu ovog rjenika moemo nai u ideji vodilji isusovakog reda.
Njihova glavna ideja vodilja se temelji na saznanju da se vjera u narodu moe
iriti iskljuivo na narodnom jeziku. Zato su isusovaki misionari morali nauiti
jezik naroda meu kojim djeluju26
. Ardelio della Bella je za vrijeme prvog
boravka u Dubrovniku primijetio da nedostaje prirunik koji bi talijanskim
misionarima pomogao pri irenju vjere na narodnom, odnosno hrvatskom jeziku.
Zato je odluio sastaviti rjenik Dizionario italiano-latino-illirico, te ga
namijenio prvenstveno buduim misionarima u slavenskim zemljama, da bi uz
rjenik i gramatiku to potpunije i bre nauili na jezik27
. Prvo izdanje rjenika
izalo je u Veneciji 1728. godine. U tom se izdanju, uz talijansko-latinsko-
hrvatski rjenik, nalazi i latinsko-talijanski indeks. U drugom izdanju rjenika,
koji je poboljao i priredio za tisak Petar Bai, izostavljen je latinsko-talijanski
indeks. Drugo izdanje objavljeno je u Dubrovniku 1785. godine u dva sveska. U
ovom radu upotrijebljeno je upravo drugo izdanje della Bellinog rjenika.
Rjenik spada u skupinu viejezinih rjenika. Sastavljen je od
sveukupno 899 stranica. Sastoji se od dva dijela. Prvi dio je uvod koji je pisan je
26
Sironi-Bonefai, Nives. DELLA BELLA, Ardelio. Edited by Trpimir Macan. Zagreb:
Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 1993. http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4507, (str. 36).
27Sironi-Bonefai, Nives. DELLA BELLA, Ardelio. Edited by Trpimir Macan. Zagreb:
Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 1993. http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4507, (str. 36).
37
na talijanskom jeziku i nalazi se na prvih 56 stranica paginiranih rimskim
brojevima. Drugi dio je popis rijei na 843 stranice paginirane arapskim
brojevima. Rjenik se moe takoer podijeliti na dva dijela prema svescima. U
tom sluaju prvi svezak sadri 451 stranicu u koju spada uvodni dio i popis rijei
od slova A do slova H. Drugi svezak ima 448 stranica na kojima je popis
rijei od slova I do slova Z.
Na prvom dijelu uvoda, na iii. i iv. stranici nalazi se posveta
Dobroiniteljima (ECCELLENZE), koju potpisuje Carlo Antonio Occhi. Occhi
je bio Mleanin koji je osnovao prvu tiskaru u Dubrovniku 1783. godine.
Posveta je namijenjena dubrovakom Senatu28
u kojoj Occhi naglaava znaenje
dubrovakoga govora u razvoju hrvatskog jezika, usporeujui ga sa znaenjem
atikog dijalekta u starih Grka29
.
Zatim slijedi predgovor urednika (PREFAZIONE DELL' EDITORE) od
v. do x.stranice u kojem Petar Bai govori o tome kako je priredio drugo
izdanje della Bellinog trojezinog rjenika i ispravio pogreke. Navodi kako je
uveo tri novosti:
dodao je nove rijei
promijenio je ortografiju
izbacio nepotrebne stvari i objasnio zato je izbacio neke rijei.
28
Zanimljivost o dubrovakom Senatu: Naime, Senat je nakon tiskanja prvog sveska Della Bellinog
rjenika, koji je zbog posvete morao novano potpomoi, poetkom 1786. godine donio odluku da mu ubudue
nitko nee smjeti posveivati knjige ukoliko za to nije dobio doputenje. (ui, V. Prvi tiskari u Dubrovniku s
popisom tiskane grade. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 48, 3/4(2005), str. 108-158.), (str. 15). 29
ui, V. Prvi tiskari u Dubrovniku s popisom tiskane grade. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 48,
3/4(2005), str. 108-158, (str. 119).
38
Gramatiki pregled ilirskog jezika je ostavio, kao to je bio i u prvom izdanju.
Slijedi kratko tumaenje grafije; nije slijedio della Bellinu grafiju, ve grafiju
opata Ignjata urevia (Ignazio Gjorgi). Nakon toga pria o tome to je sve
nadodano i zato je ovo izdanje izalo u dva toma. Na kraju govori o citatima, te
o naem jeziku, dubrovakom i bosanskom govoru. Della Bella je u prvom
izdanju rjenika iznosio ideje o ilirskom kao opeslavenskom jeziku koji se
govori u velikom dijelu Evrope i Azije30
, te je tumaio zato je odabrao
tokavsko narjeje kao osnovu hrvatskog prijevoda, tonije njegove najrairenije
jekavske varijante dubrovakog i bosanskog govora.31
Jezik rjenika je
tokavska jekavica, ali della Bella nije izostavio ni ostala dva hrvatska narjeja.
Zatim od xi. do xiii. stranice dolazi kazalo autora i djela citiranih u
rjeniku, te njihove kratice koritene uz navedene citate (Indice Degli Autori
Antichi, e Moderni citati in queto Vocabolario colla piegazione delle
Abbreviature, onde ono indicati; e molte voci de' quali Autori i trovano anche
enza le Citazioni), koje su znale varirati zato to je rjenik nastajao
tijekomdugog razdoblja. Della Bella je po prvi put u hrvatskoj leksikografiji uz
natuknice unio i potvrde, odnosno primjere iz knjievnih djela i iz usmene
narodne knjievnosti u kojima se ta rije pojavljuje. Moe se nai oko 40 djela
tokavskih i akavskih pisaca 16. i 17. stoljea. Povrh toga je uvrstio narodne
poslovice i fraze. Pored poznatijih pisaca starije hrvatske knjievnosti,
primjerice Ivana Gundulia, Marina Dria ili Petra Hektorovia, i njihovih
znaajnih djela (Osman, Tirena ili Ribanje i ribarsko prigovaranje), pojavljuju
30
Nives Sironi-Bonefai u svojoj doktorskoj disertaciji podrobnije objanjava da ideje o
rasprostranjenosti ilirskog i njegove upotrebe kao panslavenskog jezika moemo nai u mnogim djelima
nastalim prije della Bellinog rjenika, ali i u djelima della Bellinih suvremenika.
31Sironi-Bonefai, Nives. DELLA BELLA, Ardelio. Edited by Trpimir Macan. Zagreb:
Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 1993. http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4507, (str. 56), (31. 8. 2014.).
http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4507
39
se i danas zamalo zaboravljeni pisci kao to su Dubrovanin Marin Burei te
Splianin Aleksandar Komulovi. Zanimljiv je podatak da je Gunduliev Osman
tiskan gotovo stotinu godina nakon rjenika, pa su citati iz njega ispisani iz
rukopisnih predloaka. Njihovo navoenje u rjeniku prvo je objavljivanje
njihovog teksta.32
Popis autora i djela koritenih kao korpus za izradu rjenika
nalazi se u prilogu.
Na stranici xiv slijedi tablica svih ostalih kratica koritenih za opis
gramatikih vrsta u rjeniku i gramatikim uputama (TAVOLA D' alcune altre
abbreviature, che i trovano in quet Opera). Popis prethodno navedenih kratica
nalazi se u prilogu.
Potom od xv. do xvii. stranice slijede upute o pisanju i itanju hrvatskih
rijei (AVVERTIMENTI Per leggere con facilit le parole Illiriche critte con
Lettere Italiane). S obzirom na to da je rjenik namijenjen talijanskim
misionarima, jasno je zato su hrvatske rijei pisane talijanskim pravopisom.
Urednik Petar Bai govori da se u rjeniku mogu nai dva naina pisanja
hrvatskih rijei talijanskom grafijom: prvi je nain Ardelija della Belle, a drugi
Ignjata urevia. Na temelju tih dvaju naina nastale su upute za lake itanje,
u kojima urednik navodi kako bi odreenu rije napisao della Bella, a kako
urevi, te govori to je odabrao za ovo izdanje.
Na kraju uvoda, od xviii. do lvi. stranice, nalazi se pregled gramatikih
pravila hrvatskog jezika (INSTRUZIONI GRAMATICALI DELLA LINGUA
ILLIRICA). Pri sklapanju rjenika della Bella se ugledao na jednog drugog
isusovca, Jakova Mikalju (Italija, 17. st.) koji je objavio trojezini hrvatsko-
talijansko-latinski rjenik pod nazivom Blago jezika slovinskoga (Loreto-
32
Ibid. (str. 64).
40
Ancona, 1649. 1651.). Naime, Mikalja je na poetak rjenika stavio kratku
gramatiku hrvatskog jezika pisanu prema gramatici Bartola Kaia.33
Della Bella
je takoer na poetak rjenika uvrstio kratku uvodnu gramatiku ilirskog jezika,
koju je urednik drugog izdanja i zadrao. Gramatika je kao samostalno djelo pod
nazivom Principi elementari della grammatica illirica objavljena u Dubrovniku
1837. godine.
Konano slijedi trojezini rjenik. Popis rijei od slova A do slova H
nalazi se u prvom svesku od 1. do 395. stranice. Rijei od slova I do slova
Z nalaze se u drugom svesku od 3. do 448. stranice. Stranica je podijeljena na
dva stupca. Natuknica poinje s rijeju na talijanskom jeziku, nakon koje slijedi
prijevod na latinski, a zatim na hrvatski jezik. Rijei na talijanskom pisane su
uspravnim slovima. Rijei na latinskom pisane su kurzivom. Rijei na
hrvatskom pisane su ponovo uspravnim slovima, dok su primjeri iz knjievnih
djela i iz usmene narodne knjievnosti uvueni i pisani kurzivom. Natuknice su
posloene abecednim redom. U prvom ih svesku ima tono 7 973, a u drugom
10 999 (budui drugi svezak rjenika nije jo do kraja strukturiran, moe se
dogoditi da ta brojka nije sasvim tona, ali je za to vjerojatnost mala). U oba
dijela rjenika postoje, dakle, 18 972 natuknice to della Bellin rjenik ini
srednje velikim rjenikom, a za svoje doba velikim.
Budui da su na nekim rijeima stavljeni i akcenti, rjenik moe
posluiti i kao ishodite za istraivanje povijesti akcentuacije u hrvatskom
jeziku.
33
Bartol Kai (Hrvatska, Italija, 16./17. st.) objavio je prvu hrvatsku gramatiku Institutionum linguae
illyricae libri duo 1604. godine u Rimu po nareenju tadanjeg generala Drube Isusove. Naime, svrha
gramatike je bila pomoi Rimskome kolegiju pri obrazovanju mladih isusovaca koji su nakon kolovanja svoju
misiju obavljali na Balkanu; zato je gramatika pisana na latinskom jeziku (Korade et. al. 1993:49).
41
3.6. Joakim Stulli i njegovo Rjecsosloxje ilirsko
(slovinsko)-italiansko-latinsko
3.6.1. ivotopis Joakima Stullija
Dubrovaki je leksikograf franjevac Joakim Stulli (Stuli)34
roen u
Dubrovniku 1730. godine, gdje je i umro 1817. godine. Poslije osnovnog
kolovanja u rodnome gradu pohaao je isusovaki kolegij, a zatim nastavio
filozofsko-teoloki studij u samostanu Male brae. Zatim je tri godine studirao
bogoslovlje u Rimu na franjevakom studiju u samostanu Ara Coeli nakon ega
se vratio u Dubrovnik gdje je od 1760. radio na svojem velikom rjeniku koji je
objavljen u est svezaka u tri knjige: Lexicon Latino-Italico-Illyricum. U radu se
ugledao na rjenik Ardelija della Belle, na talijanski torinski rjenik te na druge
rjenike.35
Kao grau koristio se primjerima koje je ispisivao iz knjievnih djela
dubrovakih, dalmatinskih, hercegovakih, bosanskih, slavonskih i istarskih
pisaca, ali i iz drugih izvora (na primjer iz rjenika Ardelija della Belle, Ivana
Belostenca i Andrije Jambreia), pa je tako i pojam ilirski Stulli shvaao i
ire nego to je nama danas hrvatski. Rjeosloje je najvee djelo starije
hrvatske leksikografije, te je jako je utjecalo na preporodno jezino djelovanje.
34Prema lanku iz Wikipedije Joakim Stuli, http://en.wikipedia.org/wiki/Joakim_Stuli%C4%87
(3. 9. 2014.).
35Prema lanku iz Proleksis enciklopedije Stull (Stuli) Joakim, http://proleksis.lzmk.hr/47559/
(3. 9. 2014.).
http://en.wikipedia.org/wiki/Joakim_Stuli%C4%87http://proleksis.lzmk.hr/47559/
42
3.6.2. Rjecsosloxje ilirsko (slovinsko)-italiansko-latinsko
u komu donosuse upotrebljenia, urednia, mucsnia
istieh jezika krasnoslovja nacsini, izgovaranja i
prorjecsja
Rjenik Joakima Stullija, pod naslovom Rjecsosloxje ilirsko (slovinsko)-
italiansko-latinsko u komu donosuse upotrebljenia, urednia, mucsnia istieh
jezika krasnoslovja nacsini, izgovaranja i prorjecsja, najvei je rjenik u
povijesti starije hrvatske leksikografije (ukupno 4 721 stranica). Njegov rjenik,
na kojemu je radio oko pola stoljea, ima tri dijela, a svaki dio ine dva sveska.
Dijelovi su izali pod sljedeim naslovima: Lexicon latino-italico-illyricum
(tiskan u Budimu 1801. godine), Rjeosloje iliriko-italijansko-latinsko (tiskan
u Dubrovniku 1806. godine), Vocabolario italiano-illyrico-latino (tiskan u
Dubrovniku 1810. godine).
Polazni jezik prvoga dijela je latinski, drugoga hrvatski, a treega
talijanski.
Grau za rjenik Stulli je uzimao iz svih postojeih hrvatskih rjenika te
iz knjievnih djela, djela usmene narodne knjievnosti, kao i iz tiskanih i
rukopisnih djela razliite namjene i stilova. Zanimljivo je da kao izvor nije uzeo
Vraniev rjenik, a takoer ni djela Marka Marulia, Hanibala Lucia, Petra
Zorania, Petra Zrinskog, Frana Krste Frankopana ili Pavla Rittera Vitezovia.
Temeljni leksik rjenika je tokavski leksik, meutim rjenik sadri i
leksik akavskoga i kajkavskoga narjeja te staroslavenizme, rusizme,
bohemizme, polonizme, rijei slovenskoga jezika i osobne autorove kovanice
43
budui da je smatrao da je ilirski jezik slavenski jezik koji razumiju svi Slaveni
pa ga je elio uiniti bogatijim.36
3.7. Ivan Maurani i Jakov Uarevi te njihov
Njemako-ilirski slovar
3.7.1. ivotopis Ivana Maurania i Jakova Uarevia
Ivan Maurani, hrvatski pjesnik i politiar, roen je 11. kolovoza
1814. godine u Novom Vinodolskom, a umro 4. kolovoza 1890. u Zagrebu.37
Nakon zavrenog Pravnog fakulteta zaposlio se kao nastavnik u gimnaziji u
Zagrebu, a kasnije postaje odvjetnik u Karlovcu. 1850. godine imenovan je
dravnim odvjetnikom.
Usporedo razvija i svoju politiku karijeru koju je zapoeo kao gradski
zastupnik u Karlovcu, a zavrava je 1880. godine u funkciji bana puanina.
Jedan od znaajnijih jezino-politikih dogaaja za vrijeme njegove politike
karijere je tzv. Beki dogovor, ili sporazum pet hrvatskih pisaca i filologa (Ivan
Maurani, Dimitrije Demeter, Vinko Pacel, Stjepan Pejakovi, Ivan Kukuljevi
Sakcinski) i dva srpska (Vuk Karadi, uro Danii), u organizaciji poznatog
slovenskog slavista Franca Mikloia.
Taj je sporazum nastao kao posljedica inicijativa austrijske vlade da se
ujednai pravna terminologija, jer je zemaljski jezik na vie podruja prestajao
biti njemaki. U biti, radilo se o shvaanjima da su hrvatski i srpski jedan jezik,
36Ibid.
37Prema lankuizWikipedije IvanMaurani,
http://en.wikipedia.org/wiki/Ivan_Ma%C5%BEurani%C4%87 (3. 9. 2014.).
http://en.wikipedia.org/wiki/Ivan_Ma%C5%BEurani%C4%87
44
pa ga treba ujednaiti u svim vidovima. Sporazum je esto kasnije apostrofiran
kao povijesna prekretnica, no realno nije imao veega utjecaja u praksi jer su se
hrvatski pisci i filolozi i dalje drali ilirskoga oblika jezika, a srpski su uglavnom
napustili ili marginalizirali ijekavicu.
Pjesme je poeo pisati kao srednjokolac u Rijeci. U razdoblju od 1835.
do 1841. godine suraivao je s Gajevom Danicom, a pet godina kasnije objavio
je svoje najznaajnije djelo, klasini junaki ep Smrt Smail-age engia.
Nakon prekida suradnje s Danicom izdao je Nmako-Ilirski slovar koji je
nastao u suradnji s dr. Jakovom Uareviem.
O suautoru ovoga rjenika Jakovu Uareviu (1808. 1881.) ima vrlo
malo podataka.38
Bio je doktor znanosti, jedan od zaetnika narodnog buenja
pod vodstvom Ljudevita Gaja, tajnik Matice ilirske od 1842. do 1845. godine,
urednik Narodnih novina od 1850. do 1859. godine te urednik asopisa Kolo.
Zna se da je studirao u Beu te je bio prijatelj s Dimitrijom Demetrom. Prevodio
je i s njemakog, pa se tako zna za njegov prijevod s njemakog Kratak opis
Cesarevine austrijanske u obe, i pojedinih nejzinih pokrajinah na pose : za nie
gimnazije i nie realke koji je sastavio Ludovik vitez Heufler, a izdan je u Beu
1861. godine.39
38Na slubenim stranicama opine Petrijevci, govori se o Jakovu Uareviu kao istaknutom
Petrijevaninu. http://www.petrijevci.hr/zanimljivosti.php?id=5 (3. 9. 2014.).
39Katalog HAZU. Iz starog kataloga: Kratak opis Cesarevine austrijanske u obe, i pojedinih nejzinih
pokrajinah na pose : za nie gimnazije i nie realke / sastavio Ludovik vitez Heufler ; prev. Jakov Uarevi. - U
Beu : U C. kr. nakl. kolskih knjigah, 1861. - XIII, 389 str. : ilustr., bakrorez s grbom cara Franje Josipa I. ; 8
(22 cm).http://katalog.hazu.hr/WebCGI.exe?Tip=Listic&Jbmg=097981&Baza=1 (3. 9. 2014.).
http://www.petrijevci.hr/zanimljivosti.php?id=5http://katalog.hazu.hr/WebCGI.exe?Tip=Listic&Jbmg=097981&Baza=1
45
3.7.2. Deutsch-ilirisches Wrterbuch. Njemako-ilirski
slovar
Kao to je ve navedeno, ovaj je njemako-hrvatski rjenik pod
naslovom Deutsch-ilirisches Wrterbuch. Njemako-ilirski slovar nastao u
suautorstvu Ivana Maurania i Jakova Uarevia, te izdan u Zagrebu 1842.
godine,40
specifian po tome to su njemaki izrazi pisani goticom. Sam rjenik
ima 486 stranica i sastoji se od nekoliko dijelova:
Predgovor govori o razlici izmeu duha njemakog i hrvatskoga jezika
te objanjava zato su neki njemaki izrazi ponekad opisno prevedeni na
hrvatski jezik. Pravilo za kojim su se autori povodili prilikom stvaranja ovog
rjenika je potovanje duha obaju jezika. Ovdje donosimo cjeloviti tekst
hrvatskoga predgovora:
P R E D G O V O R .
Duh nmakoga jezika razliit je jako od duha ilirskoga jezika.
to Nmac kadkada kae jednom ri, to mi nemoremo neg s vie;
a to mi esto jednom ri izgovorimo, tomu trba u njega kad
god i tri i etiri. A to se jo vema ukazuje u frazah, u poslovicah
itd. S toga nastojasmo, da i u tom razliku izmedju ova dva jezika
pokaemo, u koliko nam biae mogue. U obe nastojali smo pre
vodit ne samo gole ri, nego i duh od jezika.
U nas je osobito velika nevolja, kad ima prevesti koi posebni
izraz; jer se u nas dosele niti u koli, niti u dlarnici nebesdjae
jezikom domaim nita, ili jako malo. To polje je jo sasvim neob
radjeno. Zato e po svoj prilici bit u ovoj knjizi najvie pogr
akah, to se tie izrazah poslovnih, a osobito travarstva; jer kako
sve znanosti, tako ti je obradjena u nas i botanika, to e re ni
kako. to imamo dobra, to spada svekoliko u krug od obinoga
svakdanjega jezika. I to je osobit ono, to smo nastojali najve
om pomnjom obraditi; jer je to temelj svakoga jezika; to je ko
rn i stablo, koje kad ojaa jedared, pustit e lasn i granje na
sve strane i prolistati. Kad nai budu razumli dobro svoj svak
danji jezik, ako budu dobr i temeljit vti kojoj nauci i od na
40Maurani, Ivan i Jakov Uarevi. Deutsch-ilirisches Wrterbuch. Njemako-ilirski slovar,
Verlag und Druck der k. priv. Ilirischen National-Buchdruckerei von Dr. Ljudewit Gaj.Zagreb, 1842.
46
ravi k tomu pozvani, napravit e oni lasn svekolike izraze, koji
su nam jo potrbiti. to neuini jedan, hoe drugi. Samo valja
da bude vrst temelj.
to se u ovoj knjizi govori o nmakoj slovnici, uzeto je iz
Slovara nmakofrancezkoga od Henela; njemu dakle i ukor i sla
va; jer mi nmaki slovniari nit jesmo, nit hoemo da budemo.
I. Maurani
J. Uarevi
Gramatika njemakog jezika U predgovoru se nalazi napomena da je
njemaka gramatika (nmaka slovnica) preuzeta iz Henelovog Njemako-
francuskog rjenika. Sama gramatika obrauje sljedee cjeline: abecedu,
lanove (muki, enski, srednji u rjeniku nazvan nikakov) i njihovu
deklinaciju, deklinaciju imenica svih triju rodova u jednini i mnoini (imenice s
odreenim, neodreenim lanom ili bez lana), komparaciju pridjeva, brojeve,
zamjenice, glagole i njihovu konjugaciju.
Popis kratica u rjeniku stoje iza rijei na njemakom jeziku i
odreuju vrstu rijei. U sluaju imenica odreuju njihov rod (muki, enski,
srednji), a kod glagola odreuju radi li se o aktivnom, aktivnom i neprijelaznom
glagolu, te prijelaznom ili povratnom glagolskom obliku. U sluaju ostalih
pojmova ne postoji daljnja klasifikacija osim odreivanja vrste rijei.
Glavni dio rjenika pojmovi su abecednim redoslijedom poredani u
dva stupca. Uz njemaku rije pisanu goticom nalazi se kratica koja oznaava
vrstu rijei, pisana kurzivom, nakon ega slijedi prijevod na hrvatski (ilirski
jezik) pisan latinikim slovima. Primjer:
Aalpuppe, f. vabilo za lovit jegulje.
odnosno, pisano izvornom grafijom
Aalpuppe,f. vabilo za lovit jegulje.
47
Uz prijevod ivotinjskih i biljnih vrsta naveden je i njihov latinski naziv.
Primjer:
Aalfrau, f. jeguljarica; (ein Fich) balavica
(riba). Blennius viviparus Linn.
odnosno, pisano izvornom grafijom:
Aalfrau, f. jeguljarica; (ein Fisc) balavica
(riba). Blennius viviparus Linn.
Popis zemljopisnih naziva pisan je u istom obliku kao i ostale rijei.
Konjugacija nepravilnih glagola tabelarni prikaz nepravilnih glagola
u sljedeim oblicima: 1. lice jednine aorista, particip perfekta koji se koristi u
tvorbi perfekta i oblik glagola u infinitivu. Primjer:
A, Gegeen, Een.
3.8. Mirko Divkovi i njegov Latinsko-hrvatski
rjenik za kole
3.8.1. ivotopis Mirka Divkovia
Mirko Divkovi,41
gramatiar, leksikograf i prevoditelj, roen je 1843.
Zagrebu, a umro je 1924. u Samoboru. Gimnaziju je zavrio 1863. u Zagrebu, a
studij klasine i slavenske filologije 1867. u Beu. Bio je nastavnik u
41Sastavljenoprema lankuDivkovi Mirko (autor: BrankoPleeiRedakcija) u:
Hrvatskibiografskileksikon (ur. TrpimirMacan), Onlineizdanje, LeksikografskizavodMiroslavKrlea, Zagreb,
1983-2009.http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4861 (3. 9. 2014.).
http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4861
48
varadinskoj gimnaziji te, napokon, promijenivi vie zaposlenja, postao
ravnateljem Klasine gimnazije u Zagrebu. Od 1908. ivio je u Samoboru.
Prouavao je hrvatski i latinski jezik te je napisao vie kolskih
prirunika, meu kojima posebno mjesto zauzima vie puta preraivana i
dopunjavana Hrvatska gramatika. Njen prvi dio, Oblici, pojavio se 1879., a
drugi dio, Sintaksa, 1881; od 1898. oba djela tiskaju se zajedno pod nazivom
Oblici i sintaksa hrvatskoga jezika. Raena je prema Daniievim gramatikim
djelima i Mikloievoj poredbenoj slavenskoj sintaksi, a razdio o prijedlozima
napisao je August Musi.
Godine 1877. izdao je Rjenik hrvatsko-latinski. Kao suradnik prvog
izdanja Latinsko-hrvatskog rjenika Sebastijana epia iz 1881., obradio je
slova I-N i T-Z, a 1900. pripravio je drugo dopunjeno i proireno izdanje,
djelom akcentuirano, obogativi ga frazeologijom i sinonimijom. Djelo je
pretisnuto 1980., a njegov prireiva Veljko Gortan istie vrsne Divkovieve
etimologije i temeljito poznavanje hrvatskoga jezinog blaga.
Prevodio je s ruskoga, ponajvie Turgenjevljevu i Tolstojevu prozu, a od
1923. objavio je u izdanju Matice hrvatske Ruske narodne pripovijetke s
ilustracijama Ljube Babia. Kao Matiin tajnik (od 1871.) objelodanio je njezinu
povijest od osnutka 1842. do 1874. (Izvjee o Kraljevskoj velikoj gimnaziji u
Zagrebu, 1876.-77.). Znanstvene i strune rasprave objavljivao je u Kranskoj
koli (1900.), Nastavnom vjesniku (1902., 1910., 1912. 1213., 1914. 1915.) i
dr.
49
3.8.2. Latinsko-hrvatski rjenik za kole
Rjenik Mirka Divkovia42
pod naslovom Latinsko-hrvatski rjenik za
kole, koji obuhvaa 1 161 stranicu, vrijedan je i dosta opsean prirunik. U
Predgovoru Rjenika srednjovjekovnog latiniteta Jugoslavije (Lexicon latinitatis
medii aevi Iugoslaviae), to ga je izdala Jugoslavenska akademija znanosti i
umjetnosti, I. sv. 1973., II. sv. 1978., istaknuto je da su u nj uvrtene i one rijei
iz klasinog latiniteta koje ne obuhvaa na standardni Latinsko-hrvatski
rjenik za kole Mirka Divkovia, II. izdanje 1900. Pozivanje na taj Rjenik
jasno izraava uvjerenje Redakcije tog Akademijina Rjenika da je kod nas
Divkoviev Rjenik najbolji rjenik za klasini latinitet.
Vrijednost Divkovieva Rjenika nije samo u njegovoj opsenosti nego i
u obradi. Kao strunjak kroatist pazio je na tonost i izraajnost rijei kojima je
prevodio latinske rijei i fraze. U Predgovoru napominje da je na mnogo mjesta
nae rijei snabdio naglaskom da bi se uenici, kojima nije tokavtina
materinji jezik, privikli pravilnom izgovoru. Latinske rijei imaju oznake za
duljinu () i krainu () vokala. Pri tiskanju su se tu i tamo potkrale pogreke u
toj oznaci kvantitete, no to ne moe utjecati na vrijednost Rjenika kao cjeline.
Iako on nije zamiljen kao etimologijski, na mnogo je mjesta objanjen postanak
latinskih rijei i njihova meusobna povezanost, npr. amplla - deminutiv od
amphora, aurfer (aurum i fero), auceps, cpis (avis i capio), diffclis (dis i
facilis), ngtium (nec i otium), p c n i a - pecus, scla- deminutiv od sus itd.
Kod brojnih sloenica uz oblik s asimilacijom konsonanata naveden je i oblik
bez asimilacije, npr. irrdeo (in-rid), a s s u m (ad-sum), sppno (sub-p.). Vie
42Sastavljenoprema: Gortan, Veljko.(O latinsko-hrvatskom rjeniku Mirka Divkovia). Predgovor
treem reprint izdanju latinsko-hrvatskog Rjenika za kole Mirka Divkovia iz 1900. Reprint: Naprijed, Zagreb,
1980. str. IV-V.
50
puta dano je i znanstveno tumaenje postanka i znaenja pojedinih rijei, npr.
bmus, adj. skraeno od bihimus; bis i hiems dvozimni, dvogodinji. Za rijei
grkog podrijetla ili preuzete iz grkog jezika redovno je u zagradi navedena
izvorna grka rije.
Povijesna, mitoloka i zemljopisna imena uvrtena su u Rjenik prema
abecednom redu, a nisu, kao to je bilo uobiajeno, sakupljena u posebnom
odjeljku. Divkoviev je postupak u tome jednostavniji i praktiniji. Svako
vlastito ime popraeno je najhitnijim saetim podacima, a kod zemljopisnih
imena, gdje je bilo mogue, do