1
PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13
Izbori, prominentna uloga
islama i borba za kontrolu
islamskog diskursa u
Indoneziji
Osman Softić
2
Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić
Izbori, prominentna uloga islama i borba za kontrolu islamskog
diskursa u Indoneziji
Osman Softić
UNSW, Sydney
Sažetak
Indonezija, najveća muslimanska zemlja na svijetu i najveća muslimanska
demokracija sa 263 miliona stanovnika, od kojih su preko 87% muslimani održat će
17. aprila simultane predsjedničke, parlamentarne i regionalne izbore. Kršćani čine
oko 10. 2% stanovništva sa brojem od 27 miliona. Pravo glasa imat će 192 miliona
graĎana. Eksperti za Indoneziju na Lowy Institute za meĎunarodnu politiku smatraju
da će to biti najkompliciraniji izbori u povijesti čovječanstva, a biće provedeni samo za
jedan dan.
Ključne riječi: Indonezija, izbori, muslimani
3
PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13
Indonezija je najuticajnija članica regionalne asocijacije zemalja
jugoistočne Azije (ASEAN). Finansijska globalna firma Price Waterhouse
Coopers procjenjuje da bi Indonezija po veličini bruto nacionalnog dohotka
(GDP) do 2050. godine mogla postati četvrta najveća ekonomija na svijetu.
Demokracija je u Indoneziju uvedena prije dvije decenije, nakon dugotrajnih
protesta poznatih kao (Reformasi). 1998. godine pao je Suhartov autokratski
režim. Suharto je uz podršku vojske 32 godine čeličnom pesnicom vladao
Indonezijom. Njegov represivni režim podržavale su oružane snage Indonezije
(TNI). Vojska je u tom periodu imala ključnu ulogu u upravljanju zemljom a
imala je i zagarantovan veliki blok mandata u parlamentu. Suhartov režim bio
je poznat kao tzv. „novi poredak“ budući da je nastao nakon svrgavanja
prethodnog antikolonijalnog sistema čiji je simbol bio Sukarno, jedan od
osnivača pokreta nesvrstanih.
Suharto je na vlast došao u kompleksnim okolnostima, preventivnim
državnim udarom 1965. godine koji je izvršen kako bi se preduhitrio pokušaj
komunističkog prevrata koji je, navodno bio planiran. Ovaj period u povijesti
moderne Indonezije nikad nije objektivno rasvijetljen i obavijen je velom tajne,
teorijama zavjere, strahom, nevjericom i još uvijek predstavlja nedodirljivu i
tabu temu u Indoneziji. Obzirom da se ključni dokumenti još uvijek tretiraju
kao državna tajna detalji koji bi precizno dokazali šta se stvarno dogodilo 1965.
godine nikad nisu objelodanjeni. Tom prilikom, za kratko vrijeme, masakrirano
je preko pola miliona ljudi.
Suhartov režim je nasilno preuzimanje vlasti opravdavao strahom da bi
Indonezija mogla pasti pod komunističku vlast, budući je u tom periodu
Komunistička partija Indonezije bila treća najbrojnija komunistička
organizirana snaga na svijetu, nakon sovjetske i kineske. PKI je djelovao kao
najmoćniji parlamentarni blok, tako da su tvrdnje o komunističkom prevratu
prilično neubjedljive. Naučnici se pitaju zbog čega bi komunisti pripremali
državni udar ako već slobodno djeluju kao najveća parlamentarna snaga.
Tadašnji predsjednik Sukarno, iako je sam bio nacionalistički populista, i nije
bio komunist, tolerirao je komunističku partiju. Budući da njegova kćerka
Megawati Sukarnoputri rukovodi Indonezijskom demokratskom partijom
razvoja PDIP, koja je nominirala predsjednika Joko Widodoa, njegovi oponenti
ga često optužuju za navodne simpatije prema komunističkoj ideologiji.
4
Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić
Na predstojećim izborima 17. aprila nadmetat će se veliki broj političkih
partija, ali glavna utakmica vodit će se za poziciju predsjednika i
potpredsjednika republike. U predsjedničkoj utrci su dvojica poznatih
kandidata, aktuelni predsjednik Joko Widodo (Jokowi) i opozicioni kandidat i
njegov dugogodišnji rival Prabowo Subianto Djojohadikusumo, sin eminentnog
ekonomiste Sumitra. Za druge reprezentativne organe vlasti borit će se 245
hiljada kandidata za kojih 20 hiljada pozicija.
Aktuelni predsjednik Jokowi takoĎe je na prošlim izborima 2014. godine
imao istog rivala, Prabowoa, umirovljenog generala i bivšeg zeta nekadašnjeg
autokratskog predsjednika Suharta. Aktuelni predsjednik Joko “Jokowi”
Widodo bivši je guverner Džakarte. Prije toga je bio gradonačelnik grada Solo
a po profesiji je poduzetnik skromnog socio-ekonomskog porijekla koji se prije
ulaska u politiku bavio privatnom trgovinom namještajem. Jokowija je za
predsjednika ponovo kandidirala Indonezijska demokratska partija pregalaštva
– Partai Demokrasi Indonesia Perjuangan (PDI-P). Partiju je osnovala bivša
predsjednica Megawati Sukarnoputri, kćerka prvog predsjednika Indonezije
Sukarna, koja je i danas lider partije. PDIP je članica Vijeća liberala i
demokrata Azije te članica Progresivne alijanse. PDIP je nasljednica
Demokratske partije Indonezije (PDI) i ima korjene u pučkom milijeu
Indonezije kao izrazito sekularna i narodna partija lijevog centra za koju glasa
veliki broj Indonežana skromnijeg socio-ekonomskog statusa i široki siromašni
slojevi stanovništva kojih u Indoneziji, bez obzira na stanovit razvoj, još uvijek
ima veliki broj. Pretpostavlja se da za PDIP glasa ogromna većina kršćanske
populacije, druge vjerske zajednice u Indoneziji koja broji 27 miliona. Njihov
glas takoĎe može biti presudan u ishodu izbora. U Indoneziji djeluju 32
aktivističke grupe koje djeluju u okviru pokreta „Ja apstiniram“ (Saya Golput).
Protagonisti ovog pokreta nastoje što veći broj birača odvratiti od glasanja jer
su, kako navode, razočarani neispunjenim obećanjima predsjednika Jokowija,
koji po njima nije ispunio obećanja u domenu zaštite ljudskih prava. S druge
strane, još su više ogorčeni mogućnošću izbora nekadašnjeg generala Prabowoa
za predsjednika, kojeg se optužuje za kršenje ljudskih prava za vrijeme bivšeg
poretka.
5
PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13
Ali, ako se uzme u obzir da Biskupska konferencija Indonezije i druge
kršćanske organizacije ne samo apeliraju na mlade katolike i kršćane da izaĎu
na izbore, već za to otvoreno na razne načine agitiraju, uključujući
organiziranje muzičkih sadržaja i komedija, te na druge inovativne načine, onda
bi se moglo zaključiti da je u interesu kršćana da što manji broj glasača
muslimana izaĎe na izbore kako se ne bi desilo da slučajno pobijedi Prabowo
koji ima najveću podršku velikog broja konzervativnih ali i radikalnih
islamista. Drugi razlog za ovu vrstu rezona je takoĎe sve veća popularnost
inovativnog subkulturnog urbanog islamskog trenda meĎu mladima poznatog
kao „Hijra“ koji pokazuje sve veći elan za uvoĎenjem islama u društvu. Radi se
o modernom trendu koji podsjeća na neku vrstu subkulturnog pokreta kao
islamske alternative kultovima hipija, panka, popa i rocka na Zapadu.
Simpatično je vidjeti pripadnice ovog subkulturnog islamskog trenda,
tinejdžerice koje na boarding daskama sa hidžabom na glavi jurcaju po ulicama
Džakarte i drugih gradova. Ne treba potcijeniti značaj ovog muslimanskog
omladinskog trenda, budući da su ga inicirali mladi inovativni muslimanski
aktivisti. Ovaj trend je popularan na društvenim mrežama, posebno na
instagramu, gdje najviše figuriraju „Punk Hijrah“ i „Pemuda Hijra“ koje je
inicirao mladi aktivista Hanan Attaki čiji instagram ima skoro sedam miliona
pratilaca.
Izborni štab opozicionog predsjedničkog kandidata Prabowoa procijenio
je nakon temeljitog istraživanja da oko 50% omladine nije zainteresirano za
izlazak na izbore. Stoga je moguće pretpostaviti da Prabowo želi iskoristiti ovaj
novi islamski trend za pridobijanje glasova muslimanske omladine koja sve
više pokazuje interes za konzervativnim islamom, iako na specifičan način.
Probowo kao bivši general smatra se tipičnim izdankom tradicionalne
indonežanske elite i relativno je bogat čovjek. Probowo je lider desno
orijentirane nacionalističke Partije pokreta velike Indonezije (Gerindra). Nakon
pada Suhartovog režima general Probowo, kojeg i danas prate (nedokazane)
optužbe za povrede ljudskih prava, proveo je desetak godina u Jordanu gdje je
uživao dobrodošlicu i osobno prijateljstvo sa jordanskim kraljem Abdullahom,
s kojim je zajedno studirao na visokim vojnim školama. Prabowo se u
Indoneziju vratio 2009. godine.
6
Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić
Iako se u kontekstu Indonezije ne može govoriti o klasičnoj zapadnoj
podjeli na ljevicu i desnicu, moglo bi se kazati da je predsjednik Jokowi na
prošlim izborima pobijedio na platformi izgradnje snažnog nacionalnog
karaktera Indonezije, programu ekonomskog razvoja, borbi protiv korupcije,
suzbijanju militantnog ekstremizma i netolerancije. Ocjene proteklog
Jokowijevog mandata nisu pozitivne iako je njegova administracija posvetila
veliku pažnju velikim razvojnim infrastrukturnim projektima, preraspodjeli
nacionalnih resursa i suzbijanju siromaštva. Liberalni kritičari koji su od
Jokowija očekivali više prigovaraju mu da je podložan kompromisu sa
korumpiranim političarima i da popušta pred netolerantnim vjerskim liderima.
Osim toga, kritiziraju ga jer se okružio bivšim generalima koji po prirodi ne
pridaju veliki značaj demokratskim principima. Zapadni kritičari dalje tvrde da
su za vrijeme proteklog Jokowijevog mandata vladavina zakona, stanje ljudskih
prava i zaštita manjina znatno pogoršani u odnosu na prethodni period.
Jokowijev mandat karakterizira, prema ocjeni kritičara, endemični porast
identitetske prije svega vjerski-utemeljene politike koja je postala inherentna
političkom sistemu.
Dušebrižnički karakter zapadnih liberalnih kritičara ne treba nekritički
prihvatiti jer oni ne pokazuju ni približno isti odnos kada su u pitanju propusti
zapadnih vlada i zemalja u kojim zadnjih nekoliko godina preovladavaju
neofašizam, islamofobija, antisemitizam i kršenje ljudskih prava autohtonih
naroda, migranata i manjina, čija su društva takoĎe podložna korupciji i čije
vlade učestvuju u osvajačkim, neoimperijalnim i destruktivnim ratovima koje
opravdavaju „borbom protiv terorizma“ a čija su najveća žrtva muslimanski
narodi, čije nacionalno blago se otima, a njih se raseljava po svijetu. Stoga,
neke od pomenutih kritika treba uzeti sa dozom opreza jer predstavljaju tipični
primjer zapadnog liberalnog impulsa pri čemu se isti aršini ne primjenjuju kod
kuće.
Izborna komisija Indonezije navodi da će čak 40% glasača na narednim
izborima činiti mladi izmeĎu 17 i 35 godina koji čine 80 miliona glasača. Stoga
je strategija oba predsjednička kandidata fokusirana na pridobijanje najmlaĎih
birača. Prema većini anketa Jokowi ima solidnu prednost u odnosu na svog
rivala Prabowoa. Obojica kandidata veliku pažnju posvetili su značaju
društvenih mreža, facebook, instagram, youtube, vlogerima i dr. što pokazuju
njihovi izborni muzički video klipovi snimljeni sa ciljem da se dopadnu
najmlaĎim glasačima koje pokušavaju privući da glasaju obzirom na veliki
7
PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13
procenat nezainteresiranosti mladih za politiku koju smatraju prljavim poslom i
dosadnim zanimanjem. U Indoneziji djeluje oko 40 grupa koje vrše kampanju
protiv glasanja. Stepen izlaznosti na prošlim izborima 2014. godine bila je oko
69%.
Uloga društvenih mreža, smatraju istraživači sa Instituta za Jugoistočnu
Aziju Univerziteta u Melbourneu, može biti presudna u odluci birača za kojeg
kandidata će glasati. Indonezija ima četvrti najveći broj korisnika Facebooka na
svijetu. Broj korisnika drugih platformi kao što su WhatsApp i instagram
takoĎe je veliki. U tom kontekstu primjetan je i veliki stupanj zloupotrebe
društvenih mreža, širenja lažnih vijesti i dezinformacija u izbornoj kampanji.
Zbog tih zloupotreba bilo je više slučajeva sudskih presuda od kojih su neke
rezultirale i zatvorskim kaznama.
Oba predsjednička kandidata glasačima su dobro poznata jer su se suočili
i 2014. godine. Ni na ovim izborima nema velikih iznenaĎenja u smislu
ideološke platforme kandidata. Ono, pak, što je ovoga puta intenzivnije
izraženo je naglašena borba za naklonost najmlaĎe populacije, ali što je još
značajnije, izbornu utrku karakterizira ozbiljna borba za kontrolu islamskog
diskursa. Islam je ovoga puta daleko ozbiljnija tema i zauzima prominentno
mjesto u izbornoj kampanji. Ulogu i značaj islama u politici i društvu
Indonezije oba kandidata ozbiljno su shvatili i adresirali svaki na svoj
specifičan način.
Stoga ćemo u narednim redovima pokušati objasniti kako i na koji način
korištenje islamskog diskursa doprinosi značaju, kompleksnosti i polarizaciji
izborne kampanje. Niti jedan predsjednički kandidat nema poseban islamski
pedigre. Obojica su sekularisti i populisti, iako to izražavaju na drugačiji način.
Jokowi se smatra indonežanskim Obamom, zbog skromnog socio-ekonomskog
bekgraunda, blage persone i jednostavnosti. Što se tiče odnosa kandidata prema
ulozi islama u društvu, Jokowi kojeg je nominirala PDIP, politička partija sa
pluralističkom tradicijom izrazito sekularne orijentacije, se naslanja na
tradicionalni pluralistički islam umjerene interpretacije koju protežira najveća
pučka islamska organizacija na svijetu, Nahdlatul Ulama – NU. Nekadašnji
lider NU-a Abdurrahman Wahid kratko vrijeme bio je predsjednik Indonezije,
nakon pada Suhartovog režima i tranzicije ka demokraciji koju je predvodio
tadašnji predsjednik Bahrudin Jusuf Habibi.
8
Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić
Za vrijeme Habibijevog kratkog tranzicijskog mandata došlo je do
održavanja kontroverznog referendum za nezavisnost Istočnog Timora. Timor
Leste je nekadašnja portugalska kolonija koju je Suhartov režim 1975. godine
anektirao na nagovor američke administracije a pod izgovorom da je time
spriječio pad Istočnog Timora pod komunističku vlast. Stanovnici Istočnog
Timora većinom su katolici. Borbu za nezavisnost u tom periodu predvodio je
marksistički orijentirani front (Fretlin). Washington se bojao da bi, ako Fretlin
doĎe na vlast u Diliju, to u ondašnjim hladnoratovskim odnosima moglo značiti
stvaranje “nove Kube” u jugoistočnoj Aziji, što je za SAD u to vrijeme bilo
neprihvatljivo. Deceniju ranije Washington je na isti način orkestrirao rušenje
Sukarnove vlasti, rukovoĎen istim kalkulacijama, nakon čega je instaliran
Suhartov autokratski režim koji se održao pune 32 godine, a koji je imao
podršku SAD-a. Indonezija je kao umjerena muslimanska zemlja, poput
Jugoslavije (SFRJ) koja je takoĎe bila lider nesvrstanog pokreta, poslužila kao
brana protiv prodora komunizma sa sjevera, od Rusije ili pak Kine. Islam je u
tom konekstu odigrao značajnu utilitarno-instrumentalnu antikomunističku
ulogu. Indonezija je od siromašne socijalističke postkolonijalne države postala
jedna od najortodoksnijih proameričkih kapitalističkih zemalja jugoistočne
Azije, koja je prihvatila velike strane investicije i uvela neoliberalni
kapitalizam. Ovaj politički pristup iako je omogućio ekonomski razvoj zemlje
proizveo je i velike socijalne razlike karakteristične za neke zemalje Južne
Amerike poput Argentine i Čilea.
Islam je u period od 32 godine Suhartove diktature bio pod strogom
kontrolom države i vojske a broj političkih partija u zemlji bio je reduciran na
samo tri dozvoljene partije: Suhartovu partiju funkcionalnih grupa (Golkar),
Ujedinjenu islamsku partiju razvoja (PPP) koja se zbog karaketrističnog loga
naziva i “Partijom Kabe”. U njoj su bile utopljene sve tadašnje postojeće
islamske političke opcije koje je na taj način Suhartov režim lakše kontrolirao,
te Demokratsku partiju razvoja (PDiP).
Borba za kontrolu islamskog diskursa i uloga potpredsjedničkih
kandidata
Pozicija potpredsjednika Indonezije po ustavu ne omogućuje široke
ovlasti u kreiranju strategije razvoja i politike te je ona više simboličkog
značenja. Ipak, ovoga puta, iako simbolična, kandidatura njenih
9
PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13
podpredsjedničkih kandidata postala je predmetom disproporcijalnog značaja i
interesa. Zbog toga su se oko izbora kandidata za potpredsjednika lomila koplja
i vodile velike i ozbiljne bitke iza zatvorenih vrata u štabovima političkih
partija, unutar najvećih islamskih organizacija, pa čak i meĎu generalima.
Aktuelni predsjednik Jokowi za potpredsjedničkog kandidata, nakon
iscrpljujućeg pregovaranja, odabrao je najeminentnijeg i najuticajnijeg
konzervativnog islamskog učenjaka Ma‟rufa Amina, islamskog učenjaka
konzervativne tradicionalističke orijentacije iz reda najveće nezavisne islamske
organizacije Nahdlatul Ulema, koja broji preko 50 miliona članova širom
Indonezije.
Jokowi je to učinio nerado i na nagovor partijskih šefova PDiP-a koji su
smatrali da je, obzirom na kritike Jokowija da nije dovoljno predan musliman,
potrebno povećati njegov islamski kredibilitet i imidž u očima javnosti. Da bi
to postigao, izborni Jokowijev štab odabrao je upravo Ma‟rufa Amina koji u
islamskim krugovima Indonezije važi kao etablirani islamski lider, visoki
dužnosnik Nahdlatul Ulema-a, ali i predsjedavajući Vijeća za Fetve Indonezije
– Majlis Ulama Indonesia (MUI), kvazidržavne institucije koja ima presudnu
ulogu u arbitriranju po svim pitanjima od značaja za islam u Indoneziji. Uloga
MUI-a bliža je ulozi Rijaseta islamske zajednice u Bosni i Hercegovini nego
ulozi turskog Diyaneta, naravno u specifičnom kontekstu Indonezije.
Ma‟ruf je islamski učenjak sa ozbiljnim pedigreom alima islamskog
administratora sa velikim iskustvom političkog aktiviste i parlamentarca koji je
djelovao u oba sistema, ranije u okviru PPP-a a nakon Suhartovog poretka kao
parlamentarac Narodne renesansne partije (PKB). Obzirom na kritike kako
konzervativnih tako i modernističkih, ali i radikalnih islamskih grupa koje
predsjednika Jokowija kritiziraju ne samo da nije “pravi musliman” već da je
čak antiislamski orijentiran što zbog njegovog sekularnog uvjerenja i
relaksirajućeg odnosa prema islamu ali još više jer ga smatraju da je bio
preoštar prema islamskoj ulemi. Jokowijev izbor Ma‟rufa za podpredsjednika
stoga se čini izvrsnim političkim potezom koji je došao kao najbolji praktični
odgovor na kritike islamista.
Jokowi je na izborima 2014. godine pobijedio Prabowoa sa malom
prednošću a njegova izborna platforma bila je zasnovana na borbi protiv
ekstremizma i netolerancije, jačanju ekonomije najviše uvoĎenjem efikasnije
pomorske strategije koja bi omogućila bolju povezanost različitih dijelova
indonežanskog arhipelaga kroz izgradnju velikih infrastrukturnih projekata kao
10
Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić
što je moderna luka u Makassaru na otoku Sulawesi na istoku Indonezije. Bez
obzira na odreĎeni uspjeh istok Indonezije i dalje ostaje disproporcijalno
nerazvijen i siromašan, sa izuzetkom otoka Bali, koji najviše profitira
zahvaljujući prihodima od globalnog turizma.
Prominenta uloga islama u izbornoj kampanji
Dok su ekonomija i razvoj bile ključne teme prošlih izbora, na ovim
izborima 17. aprila 2019. godine islam i odanost političkih lidera islamu je, čini
se, prominentna karakteristika. Obojica kandidata posebnu pažnju posvetili su
strategiji kojom glasače žele uvjeriti da je njihova opredijeljenost na polju
zaštite islamskih vrijednosti iskrena i beskompromisna. MeĎutim, predsjednički
kandidati inkliniraju dvjema različitim i suprotstavljenim islamskim opcijama.
Zbog velikog broja muslimana i različitih islamskih političkih opcija nemoguće
je u analitičkom smislu simplificirati islamski diskurs, i u kratkoj analizi
objasniti sve njegove karakteristike i protagoniste. Ipak, pokušat ćemo
predstaviti islamske opcije koje podržavaju predsjednika Jokowija i kojima on
inklinira s jedne, kao i one koje se zalažu za izbor opozicionog kandidata
Prabowoa, s druge strane.
Indonezija je, iako većinska muslimanska zemlja, po ustavu definirana
kao sekularna republika bazirana na pet principa poznatih kao (Pancasila).
Jedan od tih principa je “vjera u Boga” što automatski ateizam čini
neprihvatljivom ideologijom. U Indoneziji takoĎe živi više od 20 miliona
kršćana, te veliki broj pripadnika hinduističke tradicije i budizma. Kada je riječ
o islamu u Indoneziji tradicionalno postoje dva velika društvena islamska
pokreta i opcije koji zajedno broje skoro stotinu miliona članova i simpatizera.
Prvi je konzervativna i tradicionalistički orijentirana Nahdlatul Ulema (NU).
Drugi je Muhamadiya, modernistički islamski pokret. NU je pretežno
rasprostranjen u ruralnim područjima otoka Jawa i karakteriziraju ga
tradicionalni islam koji protežira sufijsku tradiciju i narodna vjerovanja pučkog
islama, dok Muhamadiya pretežno okuplja urbane, obrazovanije muslimanske
kadrove, doktore, profesore, inžinjere i dr. Nakon pada Suhartovog režima
1998. godine obje ove organizacije koje su do tada bile izvan politike, osnivaju
svoje političke partije i počinju parlamentarno djelovati. NU je osnovala Partiju
nacionalnog buĎenja (PKB), a Muhamadiya je osnovala Partiju narodnog
povjerenja (PAN). Prvi lider PKB-a bio je Abdurrahman Wahid, bivši
11
PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13
predsjednik Indonezije, a prvi lider PAN-a postaje Amien Rais, jedan od
najprominentnijih aktivista reformskog islamskog pokreta Indonezije koji je
obavljao funkciju predsjednika prvog parlamenta demokratske Indonezije
nakon pada Suhartove diktature (MPR).
Rais je islamski učenjak modernističke orijentacije koji je doktorat
stekao na univerzitetu u Čikagu gdje je bio student poznatog pakistanskog
modernističkog islamskog učenjaka Fazlur Rahmana. Muhamadiya je bazirana
na revivalističkoj modernističkoj reformskoj školi selefističkog islama koja je
nastala na idejama islamskih reformatora Džemaludina Afganija, Muhameda
Abduhua i Rešida Ridaa. Ovaj modernistički pravac islamskog revivalizma ne
treba poistovjetiti sa selefističkim pravcem koji protežira Saudijska Arabija a
koji se takoĎe označava kao Vehabizam.
Pored sekularnih partija PDiP i Golkar, predsjednika Jokowija i Amina
Ma‟rufa od islamskih partija podržavaju tradicionalistički orijentirani PKB i
Nahdlatul Ulema, čiji članovi predstavljaju njeno glavno uporište i Islamska
partija razvoja (PPP). Opozicione kandidate Prabowoa Unoa podržavaju dvije
modernističke islamske političke partije (PAN) i Partija pravde i prosperiteta
(PKS). Kandidat za potpredsjednika iz reda opozicije je Sandiago Salahuddin
Uno, uspješni poduzetnik i bivši zamjenik guvernera Džakarte. Njegovom
kandidaturom opozicija želi privući mlaĎe birače koji su do sada inklinirali
aktuelnom Jokowiju. Opozicione kandidate pored Prabowoove Gerindra partije
podržava i Demokratska partija koju je osnovao bivši predsjednik Susilo
Bambang Yudhoyono (SBY), te manja Radnička partija (BP) koju je osnovao
Hutomo Mandala Putra, poznatiji kao Tommy Suharto, mlaĎi sin bivšeg
diktatora Suharta. Islamski modernisti i niz manjih radikalnijih islamističkih
opcija, kako tradicionalističkih tako i onih selefističke orijentacije, stali su na
stranu opozicionih kandidata i izborne liste (Probowo-Sandi), dok je masovno
uporište tradicionalista podržalo listu (Jokowi-Ma‟ruf). Islam figurira kao
centralno pitanje oko kojeg će se lomiti koplja na izborima 17. aprila.
Kompleksnost i kontradiktornost politike i islama u Indoneziji simbolizira
činjenica da dvije najznačajnije islamističko-modernističke političke opcije
PAN i PKS koje su odigrale ključnu ulogu u rušenju autokratskog Suhartovog
režima, danas podržavaju predsjedničkog kandidata koji predstavlja simbol tog
istog režima protiv kojeg su se ove islamističke snage borile prije dvije
decenije. Zanimljivo je da su se ove dvije islamske reformske partije
utemeljene na modernističkom učenju islamskih reformatora udružile sa
12
Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić
konzervativnim tradicionalističkim opcijama kao što je Front za zaštitu islama i
nekolicini selefističkih opcija koje inspiraciju crpe iz opozicionih islamskih
pokreta Sahwa u Saudijskoj Arabiji.
Društvena polarizacija i islamski diskurs u političkoj borbi za vlast
Proteklih nekoliko godina u Indoneziji je došlo do ozbiljne polarizacije
glede interpretacije islama i percepcija o tome koliki uticaj bi islam trebao imati
u politici. Polarizacija islama posebno je izbila u prvi plan za vrijeme izbora za
guvernera Džakarte 2016. godine. Naime, nakon izbora za predsjednika
republike 2014. godine, Jokowijev zamjenik, Basuki Tjahaja Purnama,
poznatiji kao Ahok, postao je guverner. Ahok, iako vrstan administrator i borac
protiv korupcije i neefikasnosti sistema uprave, nije bio musliman već kršćanin
kineskog porijekla. Islamski pokreti nisu mogli prihvatiti činjenicu da
najvećim gradom Indonezije čija su većina stanovnika muslimani, upravlja
nemusliman. Nakon isteka mandata, Ahok se ponovo kandidirao za guvernera.
Radikalni ali i konzervativni islamski pokreti podjednako su pokrenuli do tada
najveću kampanju protiv Ahoka, mobiliziravši preko 750 hiljada ljudi na
ulicama Džakarte u tri navrata. Bila je to najveća mobilizacija muslimanskih
masa u modernoj povijesti Indonezije. Zahvaljujući podršci širokog spektra
islamskih organizacija, kako onih ortodoksnih tako i radikalnih i selefističkih,
pobijedio je muslimanski kandidat za guvernera, Anies Baswedan, bivši
ministar obrazovanja. Stvari se nisu završile samo porazom kršćanskog
guvernera Ahoka i njegovom marginalizacijom. Štaviše, pod pritiskom
islamskog javnog mnijenja Ahok je optužen za blasfemiju i vrijeĎanje islama
jer se usudio referirati na Kur‟an čime je pokušao dokazati da on kao
nemusliman nema vjerske zapreke da bude administrator većinskog
muslimanskog grada. Ahok je na kraju osuĎen na dvije godine zatvora zbog
blasfemije i vrijeĎanja islama. Ključnu ulogu u ovoj sudskoj presudi odigrao je
Ma‟ruf Amin, sadašnji Jokowijev kandidat za potpredsjednika Indonezije.
Aminovo svjedočenje u svojstvu predsjedavajućeg Vijeća za fetve, najviše
islamske institucije Indonezije (Medžlis Ulema Indonesia – MUI), bilo je
presudno i pomoglo je da Ahok bude osuĎen na zatvorsku kaznu.
Ovdje primjećujemo još jedan paradoks islama u Indoneziji.
Tradicionalistički orijentirani ugledni alim, vjerski učenjak, i dužnosnik najviše
instance administracije islama u Indoneziji stao je u zaštitu islama
13
PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13
posvjedočivši protiv predsjednikovog prijatelja, nekadašnjeg zamjenika na
mjestu guvernera, pod pritiskom islamskih zahtjeva koje su iznudile
mobilizirane muslimanske mase. Predsjednik Jokowi je Ma‟rufa nominirao za
svog potpredsjednika upravo iz razloga da dokaže svoju opredijeljenost za
islam i zaštitu islamskih vrijednosti, kako bi na taj način pridobio muslimanske
glasače. Nominacija Ma‟rufa smatra se zapravo iznuĎenim makijavelističkim
potezom predsjednika Jokowija, iako je on kao kandidata preferirao bivšeg
sudiju Ustavnog suda Indonezije. Ali, zbog velikog značaja islamskog diskursa
u politici Indonezije, kandidatura najpoznatijeg islamskog učenjaka i najvišeg
dužnosnika islamske administracije za potpredsjednika govori o tome da se u
demokratskoj Indoneziji politika ne može odvojiti od islama bez većih
posljedica. Iako zvanično sekularna, Indonezija je ipak muslimanska zemlja, a
uloga islama u društvu, ekonomiji i politici danas postala je nezaobilazna.
Zbog skromnog socioekonomskog statusa predsjednika Jokowija i
činjenice da njegovu Demokratsku partiju razvoja – PDiP, politički protivnici
poistovjećuju sa ljevičarskim diskursom, pokušavajući Jokowija optužiti za
sklonost ka komunizmu a zbog njegove opredjeljenosti za zaštitu pluralizma i
manjina i za navodno anti-islamsko djelovanje. MeĎutim, svoj islamski
kredibilitet Jokowi je potvrdio odabirom islamskog učenjaka i visokog
dužnosnika islamske administracije MUI, Ma‟rufa Amina za potpredsjedničkog
kandidata.
Mobilizacijsku moć islama u politici Indonezije uvidio je i nekadašnji
general Prabowo Subianto. Probowo, pripadnik elitnog sloja bivšeg
autokratskog režima danas uživa pedigre ozbiljnog nacionaliste a u zadnje
vrijeme i simpatizera islamista, On uživa podršku islamista iako ne dolazi iz
tog milijea. Štaviše, spočitava mu se uloga u gušenju secesionističkog
islamskog pokreta za autonomiju pokrajine Aceh na sjeveru Sumatre, u vrijeme
kad je ovaj bivši Suhartov general i zet bio zapovjednik elitnih specijalnih
jedinica Vojske Indonezije, ali i drugi slučajevi kršenja ljudskih prava, poput
navodnih naredbi za kidnapovanje studentskih aktivista ili pak naredbe po
kojim su ubijani civili u Istočnom Timoru. Da ove optužbe nemaju uticaja na
raspoloženje islamista svjedoči podrška koju je Prabowou pružio Amin Rais,
lider reformskog pokreta i najistaknutija ličnost, rekli bismo čak, sinonim
reformske borbe za demokratizaciju Indonezije čija Partija narodnog povjerenja
PAN podržava kandidataru Prabowoa za predsjednika. Stvari su se od tada
očigledno dramatično promijenile. Ovdje dolaze do izražaja paradoksi
14
Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić
kompleksnosti i fluidnost indonezijskog islama i uloge islamskog diskursa u
političkoj borbi za vlast.
Dovitljivi Jokowi u zadnje vrijeme obilazi medrese širom Indonezije a
ponekad se može vidjeti i kako predvodi molitvu (salat) u svojstvu imama, što
naravno izaziva divljenje kod običnog muslimanskog svijeta. Iako neki kritičari
to ocjenjuju „instrumentalizacijom“ islama, percepcija glasača o odnosu
kandidata prema islamu smatra se legitimnom i prihvatljivom, čak i poželjnom.
Nedostatak islamističkog pedigrea kod Prabowoa nije bila smetnja da ga
islamisti prihvate kao svoga kandidata, kako selefističke grupe tako i
modernističke islamske reformske partije PAN i PKS, koje su podržale njegovu
kandidaturu. Razlog zbog kojeg islamisti podržavaju Prabowoa je njegova
izražena spremnost da prihvati značajne zahtjeve islamista kada je riječ o
islamizaciji Indonezije. Administracija predsjednika Jokowija zabranila je
radikalnu panislamističku partiju Hizbu Tahrir, malu ali elokventnu partiju koja
se zalagala za formiranje islamskog kalifata (Khilafat). Radikalnije grupe
islamista ovaj potez Jokowijeve administracije ocijenile su antiislamskim
činom. Drugi prigovor ultrakonzervativnih ali i radikalnih islamista aktuelnom
predsjedniku Jokowiju je njegov navodni progon lidera popularnog islamskog
fronta za odbranu islama (Front Pembela Islam – FPI). Lideru ovog
konzervativnog islamskog pokreta Riziequ Shihabu napakovane su razne
optužbe. Kako bi izbjegao kaznu Shihab je napustio Indoneziju i nalazi se u
Saudijskoj Arabiji. Prabowo je islamistima dao garancije ne samo da će
omogućiti povratak Shihaba u Indoneziju ako 17. aprila bude izabran za
predsjednika republike, već će po njega poslati svoj osobni avion. Izborene
ankete pokazuju da Prabowo vjerovatno neće biti izabran za predsjednika,
unatoč podršci islamista.
Normativnu islamizaciju zagovaraju ne samo radikalni islamisti već i
tradicionalisti i islamski modernisti. Tokom protekle dvije decenije
demokracije u Indoneziji došlo je do emancipacije različitih islamskih opcija i
njihove značajne uloge u društvu i politici. Zahtjevi za islamizacijom kreću se
od uvoĎenja nekih aspekata šerijatskog prava na regionalnim nivoima,
kampanja za smanjenje dozvoljene legalne dobi u sklapanju šerijatskih
brakova, zabrani prodaje alkohola, pa sve do poziva da državni službenici nose
islamske odore i sl. Da muslimani Indonezije islam shvataju ozbiljno svjedoči i
slučaj zatvorske kazne izrečene bivšem kršćanskom guverneru Džakarte za
blasfemiju islama, u čiju odbranu nije stao čak ni njegov prijatelj, predsjednik
15
PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13
Jokowi, bojeći se da ne izazove negativne reakcije muslimana. Koliko je islam
politički osjetljivo pitanje u Indoneziji svjedoči i presuda za blasfemiju u
Medanu na Sumatri gdje je jednoj osobi presuĎeno za blasfemiju koja je
prigovarala da je poziv na namaz (ezan) bio preglasan. Koliko su političari
postali osjetljivi na rastuću moć i uticaj islama govori i činjenica da je
predsjednik Jokowi planirao iz zatvora prijevremeno osloboditi Abu Bakara
Bashira, lidera ekstremističkog pokreta Jama'a Islamiya koji izdržava zatvorsku
kaznu za organiziranje terorističkog napada na noćne klubove u Baliju. Bashir
nije pušten na slobudu jer nije želio prihvatiti sekularni princip Indonezije
(Panca Sila).
Šiitska muslimanska zajednice u Indoneziji i njeno političko
djelovanje
Budući je Indonezija većinska muslimanska sunitska zemlja odnos
većine prema šiitskoj manjinskoj zajednici indikativan je u smislu da ukazuje
na porast meĎu muslimanskog sektaštva. Broj šiita u Indoneziji procjenjuje se
na million do dva miliona. Njihovi protivnici selefisti ovaj broj preuveličavaju
čak i do pet miliona. Time žele ukazati na navodnu opasnost od šiitskog
prozelitizma i militantizma. Antagonistički odnos prema šiitskim muslimanima
ne pokazuju samo konzervativni selefisti već i tradicionalisti. Ogranak Vijeća
za fetve Indonezije (MUI) u provinciji Istočna Jawa, 2012. godine izdao je
fetvu kojom je muslimane šiite proglasio “devijantnom” sektom islama. Te
godine šiitski stanovnici grada Sampang protjerani su iz svojih kuća, a protiv
njihovog voĎe Tadžul Muluka podignuta je optužnica za blasfemiju, nakon
čega je Muluk osuĎen na dvije godine zatvorske kazne. 2014. godine
tvrdokorne islamističke grupe formirale su Nacionalnu antišiitsku alijansu
(ANNAS). Guverner grada Bogor u provinciji Zapadna Jawa, Bima Arya,
nedavno je zabranio javnu manifestaciju obilježavanja Ašure koju šiitski
muslimani posebno prakticiraju. Bivši ministar za vjerska pitanja Indonezije
Suryadharma Ali svojevremeno je izjavio da bi za pripadnike šiitske zajednice,
radi njihove sigurnosti, bilo najbolje da prihvate sunitsko učenje. Državni
ministar odgovoran za zaštitu ustavnog prava slobode ispovjedanja vjereu
Indoneziji, šiitski mezheb nazvao je heretičkom sektom.
16
Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić
Budući da su ugrožena manjinska zajednica, iako u Indoneziji Šiizam
datira još od dolaska islama, šiiti su organizirani u dvije najznačajnije
organizacije i imaju izuzetno konstruktivnu suradnju sa drugim manjinskim
zajednicama i pluralistički opredjeljenim organizacijama civilnog društva u
Indoneziji. Jalaludin Rahmat, jedan od najuglednijih predvodinika šiitske
zajednice u Indoneziji, politikolog koji je nekoć studirao na Australijskom
nacionalnom univerzitetu u Canberri (ANU), izabran je u parlament Indonezije
(MPR) i to na listi Jokowijeve PDiP partije. Rahmat, koji predvodi šiitsku
organizaciju Ikatan Jamaah Ahlulbait Indonesia (IABI) ugledni je islamski
intelektualac koji se ranije afirmirao u modernističko-reformskoj islamskoj
organizaciji Muhamadiya koju su u to vrijeme predvodili najeminentniji
islamski reformisti Amin Rais i Mohamad Shyafi Ma‟rif, obojica biši studenti
profesora Fazlur Rahmana na Univerzitetu u Chicagu.
Ahmad Hidayat, lider druge šiitske organizacije Ablulbait Indonesia
(ABI) navodi da animozitet i netolerancija prema šiitskim muslimanima nikad
nisu bili veći nego je to danas slučaj. Prezir prema šiitima postojao je tokom
osamdesetih i devedesetih godina, posebno nakon islamske revolucije u Iranu.
U to vrijeme, smatra Hidayat, Suhartov autokratski režim, vjerovatno u
dogovoru s Amerikancima i Saudijcima tražio je od Indonezijskog vijeća za
fetve (MUI) da donese fetvu kojom će javnosti ukazati na navodnu opasnost od
mogućnosti izbijanja islamske revolucije u Indoneziji, koju bi mogli potaknuti
šiitski aktivisti uz podršku Irana. Aktivisti šiitske zajednice pak, odbacuju
svaku mogućnost nezakonitog političkog djelovanja njihove zajednice,
navodeći primjer da revolucija nije uopće na pameti liderima njihove zajednice
i da je ona ahistorični fenomen u kontekstu indonezijskog društva. Šiiti
Indonezije odbacuju svaku vrstu nasilja i poštuju ustav republike.
Hidayat navodi primjer Libana gdje politički pokret Hizbullah ima veliku
snagu i mogao bi u svakom momentu preuzeti kontrolu nad čitavom državom i
njenim političkim procesima. Hizbullah to nikada nije uradio jer je, kako kaže,
odan principima političkog pluralizma i konsenzualnog političkog djelovanja sa
drugim muslimanskim, ali i kršćanskim skupinama. Drugi primjer je većinski
šiitski Irak. Ova zemlja takoĎe nije primijenila model islamske revolucije, već
je odabrala vlastiti autohtoni i demokratski sistem,obzirom da poštuje principe
pluralnog društva u kojem se ne mogu primijeniti isti aršini kao što je to bio
slučaj u Islamskoj republici Iran, gdje je Islamska revolucija izvedena u
potpuno drugačijem historijskom i političkom kontekstu. Neki analitičari
17
PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13
vjeruju da antišiitsku kampanju koju u Indoneziji vode neke selefističke i
tradicionalističke muslimanske organizacije koje su u tu svrhu osnovale i
formalne organizacije, podupiru i finansiraju neki izvori iz Saudijske Arabije i
Katara. Zbog toga pripadnici šiitske zajednice podržavaju one političke opcije
u Indoneziji za koje vjeruju da su iskreno opredjeljene ka zaštiti pluralizma i
tolerancije spram manjinskim zajednicama. Stoga je šiitski intelektualac i
aktuelni parlamentarac Jalaluddin Rahmat protagonista aktuelne PDiP opcije
koju smatra tolerantnijom prema manjinama.
Koalicija 212 i geneza podrške konzervativnih islamista Prabowou
Subiantu
Islamska politička agenda koju zagovara kandidat za predsjednika
Indonezije Prabowo Subianto datira od 2016. godine, kada je koalicija
konzervativnih islamističkih pokreta uspjela mobilizirati milione muslimana
čiji je aktivizam srušio nemuslimanskog guvernera. Institut za političku analizu
konflikta u Džakarti (IPAC) proizveo je detaljan izvještaj o pomenutoj
islamističkoj koaliciji, njenim ciljevima i ulozi u političkoj borbi. Nakon što je
Islamsko vijeće za fetve Indonezije (MUI), izdalo fetvu koja je guvernerove
izjave ocjenila blasfemičnim, na bazi pomenute fetve (Fetve MUI-a nemaju
zakonski pravni već isključivo savjetodavni karakter), 2. decembra, 2016.
godine osnovan je Nacionalni pokret za odbranu Fetve.
Ovaj pokret čini više islamskih organizacija okupljenih u snažnu
interesnu koaliciju. Najveći uticaj ima selefističko-modernistički pokret koji
predvodi Bachtiar Nasir, generalni sekretar intelektualnog udruženja mlade
islamske uleme Indonezije (MIUMI), predsjednik saudijskih alumnista
u Indoneziji i alumnista Islamskog Univerziteta u Medini koji je takoĎe ranije
bio član Centralnog odbora Vijeća za fetve uleme Indonezije (MUI). Bachtiara
neki optužuju za rasizam zbog njegovih kritika na račun bogate kineske
manjine, čije pripadnike optužuje za nepovoljan socioekonomski položaj
muslimana. Pored tog, Bachtiar je kritikovao i veliki stepen investicija koje
dolaze iz Kine za koje vjeruje da nisu dobre za Indoneziju, na koje se oslanjao
aktuelni predsjednik Jokowi kako bi unaprijedio infrastrukturu zemlje.
Prabowo je takoĎe kritizirao Jokowija zbog bliskosti sa Kinom upozoravajući
ga da bi Kina mogla progutati Indoneziju i učiniti je vazalom Kine, optuživši
Jokowija da je sudbinu Indonezije predao u ruke Narodne republike Kine. Ove
18
Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić
stvari ne treba posmatrati vankontekstualno, i gubiti iz vida globalne
geopolitičke odnose snaga velikih sila.
Stoga je korisno napomenuti da se globalni geopolitički interesi američke
administracije podudaraju sa zahtjevima tvrdih konzervativnih islamista u
Indoneziji tako da nije nelogično pretpostaviti da konzervativne islamske grupe
uživaju odreĎeni nivo suptilne podrške Amerikanaca koji vjerovatno imaju
odreĎeni dogovor sa Saudijskom Arabijom koji ima za cilj osnažiti
konzervativne islamske snage kao buduće saveznike u obračunu s Kinom. Ovaj
proces ima dugoročnu perspektivu. Čak i ako ne bude ostvaren na ovim
izborima na sljedećim će imati veće šanse.
Slijedi Front za zaštitu islama (FPI) koji predvodi Rizieq Shihab a zatim
zabranjeni Hizbut Tahrir Indonesia (HTI). Wahdah Islamiyah,koju predvodi
Zaitun Rasmin, koja najvece uporište ima u Makassaru na otoku Sulawesi
takoĎe je dio konzervativne koalicije koja podržava Prabowoa. Njihovu agendu
dijeli i Forum muslimana Indonezije (FUI) kojim rukovodi Muhammad al-
Khaththath, te nekolicina manjih konzervativnih islamskih udruženja.
Karakteristično je da su pragmatični interesi tradicionalistički orijentiranog
Fronta za zaštitu islama (FPI) i mreže selefističkih organizacija,koje u
teološkom i strateškom pogledu nemaju puno zajedničkog, konvergirali na
pragmatsko-taktičkoj razini te su zajedno podržali Prabowoovu kandidaturu.
Ova islamistička koalicija danas pružas nažnu podršku, i praktično
osigurava islamski legitimitet predsjedničkom kandidatu Prabowou. Pomenuti
konzervativni islamski front zahtjeva temeljitiju islamizaciju Indonezije, ali ne
insistira na formalnom proglašenju “islamske države” ili pak uvoĎenju
šerijatskog prava kao državnog zakona. Islamsku transformaciju Indonezije
nastoje postići aktivizmom nadajući se da će ako bude izabran za predsjednika,
Prabowo morati udovoljiti njihovim zahtjevima. Pritom odbacuju upotrebu
nasilnih metoda, isključivo se oslanjajući na edukativne metode i prozelitizam
(dakwah). Metodologija pomenutih grupa i oblik njihovog političkog
djelovanja reminiscentna je primjerima islamizacije koji su primjenjeni u
drugim muslimanskim zemljama, posebno u Maleziji, Pakistanu, Sudanu i
Maroku, gdje su politički lideri model islamizacije odabrali kao oblik
modernizacije društva i islamizacije državne administracije, bez da su sami
ranije imali osobni pedigree islamskih učenjaka.
19
PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13
Bachtiar i Rasmin najpoznatiji su selefistički lideri u Indoneziji. S druge
strane pak, njihovi partneri iz tradicionalističkog fronta za zaštitu islama (FPI),
zalažu se za formalnu primjenu islamskog prava i ozbiljniji su u svojim
islamističkim zahtjevima, budući da traže restauraciju Džakartske povelje,
dokumenta koji je za vrijeme rasprava koje su voĎene tokom četrdesetih godina
prošlog stoljeća, pred proglašenje nezavisnosti Indonezije, u zadnji čas odbačen
i nije ušao u ustav republike. Da je usvojen, Indonezija bi defacto bila
proglašena islamskom državom, budući da ova povelja predviĎa da muslimani
Indonezije treba da žive u skladu sa principima islama. Veliki broj članova FPI-
a dolazi iz reda masovne tradicionalističke islamske organizacije Nahdlatul
Ulama (NU). Dok se selefističke grupe suprotstavljaju tradicionalistima,
posebno obilježavanju Poslanikovog roĎendana, članovi FPI-a prigrlili su ovaj
simbolični islamski običaj.
Iako podjednako podržavaju Prabowoa, „Koalicija 212”, ipak nije
jedinstvena. Podijeljena je po raznim osnovama, od teološko-doktrinarnih
razlika, personalnih rivalstava i političko-pragmatskog odnosa glede izbora
kandidata. Koheziju ove islamističke koalicije narušio je odlazak Rizieqa
Shihaba, lidera FPI-a iz zemlje, koji se nalazi u Saudijskoj Arabiji. Njegovim
odsustvom oslabljen je uticaj pobornika Džakartske povelje i istovremeno
osnažen položaj selefista u ovoj koaliciji koji islamizaciju društva žele ostvariti
tražeći veću ulogu države u sferi zaštite javnog morala. Političkog saveznika
pronašli su u generalu Prabowou Subiantu.
Prabowo je u svojim govorima obećao da će vratiti čast i dignitet
islamskoj ulemi čiju ulogu u borbi za postizanje nezavisnosti od Holandije je
posebno pohvalio, ali da će štititi i sve druge vjerske poglavare. “Garantirat
ćemo poštovanje koje ulemi pripada, štitit ćemo ih od nepravednih kriminalnih
gonjenja. Nećemo dozvoliti da se ulema i drugi vjerski lideri nipodaštavaju.”
Obećao je i da će unaprijediti položaj vjerskih škola i osnovati financijske
institucije koje će biti isključivo fokusirane na hadždž, te da će u dogovoru sa
Saudijskom Arabijom omogućiti gradnju vlastitih kapaciteta za smještaj hadžija
iz Indonezije. “Islam u Indoneziji je Božiji blagoslov, ne smijemo stigmatizirati
odreĎene grupe. Ako čujete da neko glasno izgovara tekbir (Allahu akber –
„Allah je najveći‟), to nikom nije prijetnja, to je veličanje Boga. Neka i hrišćani
uzvikuju Hallelujah. Biti religiozan ne znači biti ekstremista ili fanatik.“,
izjavio je Prabowo, tri puta uzviknuvši tekbir. Ovakva retorika, smatraju
analitičari, odgovor je predsjedniku Jokowiju na njegov izbor Ma‟rufa Amina
20
Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić
za potpredsjedničkog kandidata. Arya Fernandes, istraživač Centra za strateške
i meĎunarodne studije u Džakarti (CSIS), smatra da je ova retorika prije svega
upućena članovima tvrdokorne islamske koalicije 212 i političkim
oportunistima koji su 2. decembra 2016. godine pomogli u rušenju s vlasti
guvernera Basuki Tjahaja Purname (Ahoka). Praboow savez sa radikalnim
islamistima je signal da bi, navode eksperti, islamistička agenda mogla
predstavljati prijetnju mladoj i krhkoj indonezijskoj demokraciji ako bi
Prabowo pobjedio u utrci za predsjednika Indonezije. U tom slučaju njegovi bi
saveznici islamisti mogli zahtijevati implementaciju šerijatskog prava u
sekularnoj republici. Alexander Raymond Arifianto, istraživač Centra za
Indoneziju na S. Rajaratnam školi za meĎunarodne studije Tehnološkog
univerziteta Nanyang u Singaporu smatra da se ovdje radi o dva moguća
scenarija, prvi je Prabowo kao populistički nacionalista igra na kartu islama i
da se radi samo o pretvaranju, a drugi je da će on ako pobijedi morati udovoljiti
zahtjevima islamista. Potpredsjednički kandidat Sandiaga Uno je na
konferenciji za štampu u Klubu stranih dopisnika i novinara u Džakarti izjavio
da je Prabowo do sada bio musliman samo po imenu, na ličnoj karti, ali da on
sada zaista doživljava osobnu islamsku transformaciju i da je postao pobožan,
ali da obojica poštuju sve religije. Aktuelni predsjednik Jokowi u velikoj je
prednosti. Prema anketama LSI agencije lista Jokowi-Amin vodi sa 53.2% dok
je lista Prabowo-Uno 31.2%. Ali je više od 10% neodlučnih glasača, tako da
Prabowo pokušava smanjiti razliku kultivirajući glasove radikalnijih islamista.
Borba za naklonost pobožnih muslimanskih glasača očigledno je glavni dio
strategija oba tima. Do koje mjere islam prominentno figurira u ovim izborima
najbolje ilustrira primjer u pokrajini Aceh, jedinoj regiji Indonezije u kojoj se
primjenjuje šerijatsko pravo. U ovoj pokrajini je nedavno bilo ozbiljnih poziva
predsjedničkim kandidatima da nastupe u duelu učenja Kur‟ana, niti jedan od
kandidata nije eksplicitno pristao na ovu vrstu nadmetanja. Marsyuddin Ishak,
poglavar Asocijacije islamske uleme u pokrajini tvrdi da iako “kandidati za
predsjednika i njegovog zamjenika moraju imati vrhunske liderske sposobnosti,
da je za njih takoĎe važno da njihove voĎe znaju učiti i Kur'an, ako to nisu
kadri to ih automatski diskvalificira a jedan od pokazatelja je sposobnost
recitiranja Kur'ana.” Za Ishaka je pohvalno što Prabowo daje lijepa obećanja
muslimanima, ali on smatra da je islamski kredibilitet jedino neupitan u slučaju
Ma‟rufa Amina. Zbog toga je Jokowijev izbor Mar‟ufa Amina za svog
potpredsjedničkog kandidata indikacija da će Jokowi, najvjerovatnije, osvojiti i
naredni predsjednički mandat. Jokowija podržava najveća tradicionalistička
21
PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13
islamska organizacija NU, i pripadnici drugih religija, a njegova politika smatra
se inkluzivnijom i veća je garancija očuvanja pluralnog i tolerantnog
indonezijskog društva.
Kako je to odlično primijetio indonežanski pisac Eka Kurniawan, iako će
Jokowi najvjerovatnije osvojiti još jedan predsjednički mandat, islamisti u
Indoneziji već su pobijedili, bez obzira na to ko će biti novi predsjednik, jer su
islamsku agendu prihvatila obojica predsjedničkih kandidata. To najbolje
govori o snazi i političkom uticaju islama u Indoneziji. Ono što se desilo u
Turskoj, danas se dešava u Indoneziji. Pokušaji zapadnih zemalja da
muslimanska društva udalje od islamskih vrijednosti sve su neuspješniji.
Rigidni sekularizam odavno je relegiran na margine povijesti. Ono što
zabrinjava je zapravo radikalizacija meĎumuslimanskog diskursa, polarizacija,
sektaštvo i rastuća netolerancija meĎu samim muslimanima. Ove podjele mogle
bi biti instrumentalizirane kao katalizator meĎumuslimanskih sukoba radi
proizvodnje kontroliranog haosa.
22
Izbori, prominentna uloga islama…/ Osman Softić
Bilješke:
After Ahok: The Islamist Agenda in Indonesia, Institute for Policy
Analysis of Conflict- IPAC, 6. April, 2018., IPAC Report No. 44
Azis Anwar Fachrudin, Questioning Prabowo‟s alliance with Islamists,
New Mandala, 15.March, 2019. Online:
https://www.newmandala.org/questioning-prabowos-alliance-with-
islamists/
Dewi Elvia Muthiariny, Prabowo to Pick Up Rizieq Shihab If Wins in
2019 Election, Tempo.Co, 27. February, 2019. Online:
https://en.tempo.co/read/1180029/prabowo-to-pick-up-rizieq-shihab-if-
wins-in-2019-election
Edward Aspinall, Diego Fossati, Burhanuddin Muhtadi & Eve Warburton,
Mapping the Indonesian political spectrum, New Mandala, 24 Apr, 2018.
Online:
https://www.academia.edu/36941125/Mapping_the_Indonesian_Political_
Spectrum
Endy Bayuni, Indonesia‟s Shiite minority feels the heat, Foreign Policy, 7.
September, 2012. Online: https://foreignpolicy.com/2012/09/07/indonesias-
shiite-minority-feels-the-heat/
Erin Cook, Jokowi‟s cute political ploy has become a campaign sensation,
The Interpreter, 9. April, 2019. Lowy Institute of International Policy
Online:https://www.lowyinstitute.org/the-interpreter/jokowi-s-cute-
political-ploy-has-become-campaign-sensation
Kodrat Setiawan, Jokowi Bakal Resmikan Makassar New Port, Februari
2019Tempo.Co,Jumat,25Januari,2019.
https://bisnis.tempo.co/read/1168696/jokowi-bakal-resmikan-makassar-
new-port-februari-2019/full&view=ok
Resty Woro Yuniar, Indonesia‟s Prabowo Subianto plays to Muslim
voters in a twist of faith before election, South China Morning Post, 19
Jan,2019.Online:https://www.scmp.com/weekasia/politics/article/2182742
/indonesias-prabowo-subianto-plays-muslim-voters-twist-faith
23
PIS-Journal of politics and international studies. Zima 2019. Broj 13
Sheith Khidhir, Minorities matter in Indonesia‟s election, The Asean Post,
10 April 2019. Online: https://theaseanpost.com/article/minorities-matter-
indonesias-election
Sheith Khindir, Indonesia‟s youth want more Islam, The Asean Post,7
April 2019. Online: https://theaseanpost.com/article/indonesias-youth-
want-more-islam
Understanding the 212 Movement in Indonesia, 18. April, 2018. Online:
https://jakartaglobe.id/context/understanding-212-movement
Wulan Kusuma Wardhani, Muslim and Minority: Shias' Struggle in
Indonesia, 27. Une, 2016. Online: https://magdalene.co/story/muslim-and-
minority-shias-struggle-in-indonesia