ISTRAŽIVAČI BIBLIJE U HRVATSKOJ
Sionska Stražarska Kula Glasnik Kristove prisutnosti
1/3/2016
„Oni oživješe i kraljevaše s Kristom tisuću godina“ (Otkr. 20:6)
2
SADRŽAJ
Tisuću godina mira...................................................................................................................3
Životna priča.............................................................................................................................4
Teška Vremena.........................................................................................................................5
Pitanja čitatelja.........................................................................................................................6
Velika Nevolja........................................................................................................................7,8
Biblijska Lekcija.......................................................................................................................9
Dođi kraljevstvo tvoje.............................................................................................................10
Knjiga nad knjigama.........................................................................................................11,12
Obnova svega.....................................................................................................................13,14
Upoznati Tvorca.....................................................................................................................15
Naša izjava Vjere....................................................................................................................16
Uredništvo Sionske Stražarske Kule
Miroslav Đurak
Istraživači Biblije u Hrvatskoj
Kneza Branimira 18 44 010 Sisak Mob. 098 199 4362 Email:
3
TISUĆU GODINA MIRA
„Slava Bogu na visinama, a na zemlji mir, prema ljudima dobra volja.“ (Luka 2:14)
Ovo je bila prekrasna poruka koju je anđeo Gospodnji objavio Betlehemskim pastirima u noći rođenja našeg
Gospodina i Spasitelja Isusa Krista—poruka koja je odjekivala kroz stoljeća, da donese nadu i utjehu svima koji
vjeruju u Evanđelje.
Tijekom devetnaest stoljeća propovijedanja Evanđelja, poruka o miru na zemlji, koju je Bog dao ljudima,
zainteresirala je jedino relativnu nekolicinu u usporedbi sa ogromnom većinom ljudi koji su živjeli i umrli od kad
su anđeli dali tu prekrasnu poruku Pastirima na Judejskim brežuljcima. Uzmemo li u obzir da je tokom ovog
Evanđeoskog Doba, čovječanstvo bilo bolno pogođeno sa ratovima i izvještajima o ratovima, gladi, pošastima i
potresima po raznim mjestima, logično je zaključiti da takva poruka čeka svoje buduće ispunjenje.
Kroz mračna stoljeća povijesti, postojao je slab ali nesavladiv napredak na svim područjima ljudskog djelovanja.
Bog je dozvolio da čovjek napreduje u spoznaji fizičkog svijeta, prouzročujući raspadanje mitova iz prošlosti
jednog za drugim.
Razmotrimo li stazu kojom je čovjek putovao, mi shvaćamo da je zaista predivno ono što je bilo ostvareno.
Znanstveno istraživanje koje se dugo, dugo vremena kretalo puževim korakom, tijekom prošlog stoljeća i još
više sada, brzo je nadoknadilo izgubljeno vrijeme. Nevjerovatno tehničko istraživanje na elektronskom,
kemijskom, biološkom, medicinskom i drugim poljima čini se da je otvorilo brane, i shvatilo se da su pred nama
izgledi veličanstvnog napretka, o čemu se u prošlosti nije ni sanjalo. Dva suvremena osvajačka pohoda koja su
promjenila svijet na polju znanosti su: (1) cijepanje atoma i naknadni učinak koji to ima na polju energije isto
tako kao i razarajući učinak kad je korišteno u ratovima, (2) osvajanje svemira, čak hodanje po mjesecu, isto tako
kao i učinak kojeg sateliti imaju na komunikaciju u svijetu.
Ali mir? Gdje je mir na zemlji? Stoljeća propovijedanja Evanđelja ne samo da nisu obratila svijet, nego smo
općenitom slikom znanstvenog napretka i tehnološkog razvoja, prisiljeni zapaziti proces dekristinijanizacije
masa. Od ateizma iz prošlosti danas slijedi još opasniji i prevladavajući stav ravnodušnosti. Prisutan je posvuda.
Čak i među teolozima Kršćanstva mi možemo vidjeti budućnost u kojoj će čovječanstvo, ako se stvari nastave
kakve jesu, doći do točke kada će se smatrati da više nemaju potrebu za bilo kojim oblikom religije koji bi
nametnuo moralna ograničenja na njih.
Tijekom ovog Evanđeoskog Doba cijeli je svijet, a posebno vjerski svijet, bio pogođen sa krvavim ratovima;
jedna Kršćanska nacija podizala je mač na drugu Kršćansku naciju; drugi religiozni ljudi kolju braću različitih
religija sa žestinom i mržnjom.
4
ŽIVOTNA PRIČA
Julius Bednarz rođ.1913 um.1966
Juliusovi roditelji su prvotno bili Poljski nacionalni Katolici, međutim zbog vjernog
svjedočenja Brata Mahalivicha iz Passaica, N.J. koji je bio njihov prvi susjed, oni su
postali Istraživači Biblije, aktivni s braćom iz Poljske.
Kao mladić Julius je proveo neke dvije godine u potrazi za Gospodinom i Istinom.
Slušao bi propovjednike preko radija a zatim svoje roditelje koji bi mu govorili o
Božjem Planu Vjekova. Jednog dana je sestra Elizabeth Kasper iz Patersona
N.J.,pozvala Juliusa na tamošnji sastanak Istraživača Biblije.
Ruth Koterba (sada Burns) još uvijek se sjeća prvog dana kada se je Julius ušetao u
predvorje V.F.W. Dvorane u Patersonu, N.J., sa svojom Biblijom u ruci. Sa svojim
prirodnim osmjehom, on je upitao Rutu da li se Istraživači Bblije tu sastaju. Od tog
dana pa nadalje on se nastavio sastajati s braćom. Julius je kasnije primjetio da ga se
tog dana najviše dojmila iskrenost braće, a ne toliko cjelovito proučavanje Biblije.
Ubrzo nakon toga, novačenje za Drugi Svjetski Rat prisililo je Juliusa da zauzme svoj stav kod prigovora
savjesti. On je bio poslan u CPS kamp zajedno s braćom Ray Luke, Michael Koterba, Nick Kasper i Henry
Ahrens. Ti su se kampovi, usprkos svojim nedaćama, pokazali pravim blagoslovom. Braća su primala samo oko
15 kuna kao svoj mjesečni džeparac. Nakon radnog dana, oni bi imali proučavanje Studija Svetog Pisma i
intenzivne Biblijske rasprave. Vikendima su bili slobodni pa su pješačili na obližnje kongrese. Ponekada bi
lokalno stanovništvo na njih bacali trulo voće ili se čak pokušali naguravati s njima na putu. Zvali su ih „jeftini
trbusi.“ Bilo je i nekih dobrostivih ljudi koji bi ih povremeno povezli.
Moj prvi susret s Juliusom bio je u The Dawnu u Istočnom Rutherfordu, N.J., On je tada baš napuštao kamp,i
njegovo ga je posvećenje učinilo nezaboravnim. Nakon rata, Julius je došao punovremeno raditi u The Dawn od
1946 sve do 1953. Tih je godina postao starješinom u ekklesiji u Patersonu. On je također počeo i sa The Dawn
vikend putujućom službom. Bio je aktivan u javnom svjedočenju. On je rukovodio sa The Dawn odjelom za
isporuku literature kada su radio programi dosegnuli vrhunac svoje učinkovitosti. Nekih tjedana smo bili
preplavljeni sa 3000 radio zahtjeva tjedno. Tako smo jednog posebnog tjedna primili oko 5000 reakcija na radio
program. Braća su tada bila ujedinjena u velikom djelu ponovnog okupljanja Gospodinovog naroda, isto tako
kao i u izvršavanju veličanstvenog djela svjedočenja.
Julius je 1951 oženio sestru Sue Burns koja je također radila u The Dawnu. Oni su oboje tamo nastavili svoju
službu sve do 1953, kada su izišli kako bi preuzeli obiteljske odgovornosti sa Suinom majkom koja je tada bila
na samrti. Julius je postao starješinom u Čikago Ekklesiji gdje je bio aktivan u svim brojnim aktivnostima
svjedočenja. Služio je u putujućoj službi koju je ekklesija sponzorirala i bio je na nekoliko Božanski Plan
televizijskih programa koji su bili prvi Televizijski programi Istraživača Biblije.
Brat Julius je bio veoma omiljen među braćom zbog svoje duhovne orijentiranosti, imao je mnogo direktnih
predavanja i zbog toga što je dava toliku podršku poruci i djelu žetve. Ne bi ste bili dugo s Juliusom a on bi vas
pogledao, i uključio bi vas u razgovor s Biblijskim pitanjem ili biblijskim retkom za kojeg je htio čuti vaše
mišljenje. Umro je relativno mlad u dobi od 53 od raka. On je čak i u svojoj bolesti bio pobjednički, prepuštajući
se volji Gospodinovoj.
Izgleda da bi se njegov život moglo sažeti sa predavanjem kojeg je održao u New Havenu, Conn.,na temu „Što
tražite“ uzetu iz Ivana 1:38. Julius je taknuo srca okupljene braće s tim vrlo pronicljivim pitanjem. Kad je Julius
završio svoj govor braća su ostala u tišini preispitujući se. Sigurni smo da bi Julius i vas danas ostavio s tim
pitanjem—„Što tražite?“
5
TeškaVremena Prethode Kraljevstvu
Pokušamo li definirati ovo stoljeće velikih znanstvenih i tehnoloških otkrića,
moramo s druge strane uključiti posljedice koje je to imalo na društvo. Mi smo
sada uvelike osiromašeni na područjima kao što su etika, moral i duhovnost.
Svjetska psihijatrija i psihologija imali su svoj štetan utjecaj na razmišljanje
čovjeka. Korupcija preplavljuje naše društvo u vladavinama isto tako kao i u
prethodno poštovanim položajima koje zauzimaju odvjetnici i liječnici. Na tim
i drugim poljima postoji malo ili nimalo kolebanja savjesti. Osiguravajuća
društva su bila očerupana na svakom koraku. Društvo sada ima neutaživu žeđ
za materijalnim stvarima što je bilo pothranjivano s pohlepom korporacija koje
su preplavile medije s njihovim zavodničkim, mamećim oglasima. Teška
kaznena djela su u porastu čak i među djecom, i čini se da nema kraja nasilnim
djelima koja počinitelji provode prema svojim žrtvama. Pobačaji i eutanazija
uzimaju maha. To su karakterisitke bilo koje zemlje ili društva koje je izgubilo
iz vida moralne apsolute i univerzalne vrijednosti koje su potrebne da daju društvu smjer i koheziju. Čovjek, koji
je bio stvoren na Božju sliku i priliku, pao je u žalosno stanje često zlostavljajući, umjesto voleći, svoje obitelji i
bližnje.
Pseudo znanstvena fantazija i literatura, senzacionalno novinarstvo s kriminalnom pozadinom, lavina knjiga i
časopisa posvećenih pornografiji, i eksplicitni seks i egocentrična psihologija guše sve čiste i plemenite osjećaje
koje je Bog usadio u ljudski um. Savjesti su postale neosjetljive, otvrdnute i spržene u odnosu na ono što je
ispravno, plemenito, i čisto.
Znanstveni i tehnološki napredak su poput dvosjeklog mača koji je izazvao ogromno razaranje, posebo u
ratovima vođenima u ovom stoljeću. Gnjev i pohlepa nacija, potpomugnuti i inspirirani od boga ovog svijeta
(2.Kor. 4:4), doveli su čovječanstvo do smrti, straha i neopisivog užasa. Proročanstvo iz Hab. 2:12 daje
upozorenje nacijama: „Jao onome tko grad krvlju gradi i nepravdom grad utvrđuje! Nije li, gle, od GOSPODINA
nad vojskama to da će se narodi u samome ognju truditi, i ljudi se nizašto mučiti?“ Ova poruka ima veliku
važnost za naše vrijeme i trebala bi biti upozorenje svima onima koji su skloni zlu kako bi stekli za sebe
istaknutost i moć. Bit će još odmazde izvršene od Gospodina za sva zla koja su bila učinjena.
Apostol Pavao je predvidio da na kraju ovog doba trebaju biti teška vremena. Dani u kojima mi živimo izgleda
dobro opisuju ono o čemu je on govorio u 2.Tim. 3:1-5: „Ali ovo znaj, da će u Posljednje dane nastati vremena
teška; Jer će ljudi biti samoživi, lakomi, hvališe, oholice, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, opaki,
Neljubezni, nepomirljivi, klevetnici, neuzdržljivi, nemilosrdni, okrutni, Izdajnici, drzoviti, naduveni, koji više
mare za slasti nego za Boga, Koji imaju obličje pobožnosti, a sile su se njezine odrekli; i ovih se kloni!“ Nije li
ovo ogledalo naše civilizacije i ono što je Apostol, s nadahnutim riječima, opisao prije toliko mnogo stoljeća?
Sve su velike civilizacije u prošlosti propale zbog moralnog pada i iskvarenosti. Mi vidimo kako se togađa
upravo danas pred našim očima u svjetskim razmjerima. Da, porast moralne degradacije, korupcije, ateističkih
filozofija, eskalacija nasilja, i ravnodušnosti s čim se ljudi odbacuju baviti, i zagađivanje zemlje brzo dovode
kolaps naše suvremene civilizacije.
Za većinu nevjerujućeg svijeta budućnost je mračna i tamna. Oni se nemaju čemu nadati. Vladavine su bile
srušene u olujama građanskih nemira i svjetski vođe se konstantno jagme kako bi ugasili ekonomske, društvene i
kulturne vatre prije nego su progutani. Pitanje je: Gdje će sve to završiti? Čovjek to ne zna a niti želi razmišljati
o tome. Međutim Bog nam daje odgovor u Svojoj Proročanskoj Riječi. Prije konačnog kraja doba u kojem mi
živimo, doći će vrijeme tjeskobe nazvano velika nevolja koja će spustiti svijet čovječanstva na njihova koljena
pred Stvoriteljem, kada će Njegov glas reći, „Primirite se i znajte da ja jesam Bog: ja ću biti uzvišen među
poganima, ja ću biti na zemlji uzvišen“ (Ps. 46:10,11)
6
U Psalmu 149:1-9, 8 stih glasi: „Da svežu kraljeve njihove lancima i velikaše njihove
željeznim okovima.“ Da li se to primjenjuje na sadašnje vrijeme? Ako da, kako se to
ispunilo?
Već smo imali nešto za reći o ovoj temi u Stražarskoj Kuli. (w1914, str.135, odl.3; Kol. 1:1-29.) Bilo bi možda
ipak bolje da pročitate ovaj članak. Mi smo ukazali da je ovaj Psalam očito ukazao na vrijeme kada Gospodinov
narod s ove strane zavjese bude na neki način bio istaknut pred svijetom. On kaže, „Neka se sveti raduju u slavi.“
Jednom smo mislili da je to značilo radost na Nebu; međutim sada razumijemo da biti radostan u slavi ne mora
biti s one strane, nego s ove strane zavjese. Psalmista nastavlja, „neka kliču na posteljama svojim.“ On objavljuje
da će sveti na svojim posteljama imati dvosjekli mač u svojim rukama. Postelja označava stanje ugode, barem
što se tiče vjere. Nama će naravno biti ugodno s druge strane, ali ovo očito znači stanje ugodnosti vjere s ove
strane zavjese. Dvosjekli mač označava Riječ Božju. To se mora odnositi na ovdje; jer nitko neće udarati bilo što
sa dvosjeklim mačem tamo. To će zacijelo biti ovdje. Taj dvosjekli mač u rukama svetih znači da, dok oni
počivaju u svojoj vjeri, oni imaju Riječ Božju, oštar i djelotvoran, i s njim su se u stanju suprotstaviti svemu što
se protivi Istini. Sve se to odnosi na ovu stranu zavjese. To su sveci koji će izvršiti zapisane sudove. Kako? Ne
moženo vam dati sve detalje. Nesumnjivo će u vezi s tim biti mnogo više detalja kada se približimo tom
vremenu. Mi ćemo biti spremni uzeti bilo koji udio kojeg će nam Gospodin dati. On će dati udio cijelom svom
narodu.
Mi ćemo malo kasnije vidjeti što znači to suđenje. Rijeka Jordan označava sud, i udaranje po Jordanu može
značiti koristiti Istinu na takav način da sudi. Ilija će rukovati s tim mačem. Detalji nisu dati; ali je na nama da
budemo budni i primjetimo Gospodinovo vodstvo. Gospodin je ljubazno prekrio velom naše oči po tom pitanju.
Sve do sada mi nismo nešto puno razmišljali o Ilijinom odlasku na Jordan i o važnom djelu koje je on učinio
tamo, u smislu da to ima ikakvo posebno značenje. Mi sada shvaćamo da smo sišli do Jordana 1914; i da od tada
Ilija i Elizej stoje tamo, razgovarajući poput nas sada. Nakon što su neko vrijeme razgovarali [još uvijek smo u
toj fazi], Ilija je skinuo svoj ogrtač, što očito ukazuje na nekakav poseban autoritet dat klasi Ilije; i on je zatim s
njim udario po vodama. Mi svakodnevno bdijemo da bi smo vidjeli što bi to moglo značiti. Sve vodi k tom
udaranju. Sve radi u pravcu priprema za to. Mi sada vidimo da sve što je prethodilo tome je samo bilo
pripremanje puta za to. Mi svakodnevno gledamo kako bi smo shvatili što označava savijanje ogrtača. Izgleda
kao da bi to moglo značiti veliku količinu novca. Mi nastojimo zamotati što god dođe u ogrtač. To udaranje će
vjerovatno pogoditi cijeli civilizirani svijet. Oni će osjetiti utjecaj tog udaranja. Budimo spremni!
Uredništvo
7
Velika Nevolja prije Kraljevstva
SVETO PISMO predskazuje da neposredno pred nama leži
„veliko vrijeme nevolje,“ koja će se dogoditi prije nego Isus,
kao Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, uspostavi svoje
1000godišnje Kraljevstvo na zemlji. Danijel govori o tome kao
o „dobu tjeskobe, kakva ne bijaše nikada otkada je naroda.“
(Dan. 12:1)
Postoji točno povijesno ukazivanje kao znak vremena koji nam
dopušta da jasno ukažemo na takvo događanje. To je povratak
Židovskog naroda u Palestinu; nešto što se nije slučajno
dogodilo nego je bilo predskazano da se treba dogoditi na
kraju Evanđeoskog Doba. (Vidi Ezek. 36 i 37.)
Mi možemo izričito potvrditi, u svjetlu suvremenih događaja,
da je pažnja cijelog svijeta usredotočena na Palestinu, na drevnu zemlju Kanaan. Bogate povijesti, kolijevka
civilizacije, pozornica nezaboravnih događaja, nakon što je bila skoro 2000 godina u sjeni, postala je središtem
pažnje svijeta. Tko može zanijekati da kada se jednom dramatično ispunio prvi proročanski znak, da se i drugi
neće ispuniti? Što će uslijediti po ispunjenju tog znaka?
Otkrivenje potvrđuje da će se ta posljednja bitka povijesti prije Kraljevstva voditi na mjestu nazvanom, na
Hebrejskom, „Armagedon.“ Armagedon je identificiran kao stvarna Ravnica Ezdralon, ili Dolina Jizreel koja se
proteže na sjever od gore Karmel do Galilejskog mora, i na jug do gore Gilboe. Tu su se vodile neke od
najslavnijih bitki u povijesti.
Nakon obnove Izraela uslijedilo je okupljanje nacija u „Jehošafatovu dolinu“ za sud. To je sakupljanje
simbolički pokazano u Joelu 3:12,13: „Neka se probude pogani i dođu u Jehošafatovu dolinu, jer ću ja ondje
sjesti da sudim svim poganima uokolo. Položite srp, jer je žetva zrela; dođite, spustite se, jer je tijesak pun, kace
se prelijevaju: jer je golema zloća njihova.“
„Jehošafatova dolina“ i „Armagedon“ će najvjerojatnije biti središta ogromnog sukoba koji će obuhvatiti cijeli
svijet. Nacije će se sakupiti u „Jehošafatovu dolinu“ dok će u Armagedonu stajati u borbenoj formaciji, pored
kraljeva (vojski) cijelog svijeta, također i oni koji će doći sa Istoka. (Vidi Joel 2:20; Ezek. 38:1-6; Otkr. 16:12)
Prorok, u Sefaniji 3:8,9 također govori o tom vremenu nevolje; ali zapazite što slijedi poslije nje. „Zato mene
čekajte - riječ je Jahvina - do dana kad ustanem kao tužilac; jer ja sam odredio da se sakupe narodi, da se saberu
kraljevstva, da na vas gnjev svoj izlijem, svu gorčinu svoje srdžbe: u vatri moje ljubomore bit će sva zemlja
sažgana. Dat ću narodima čiste usne, da svi mogu zazivati ime Jahvino i služiti mu jednodušno.“ Božji gnjev će
pročistiti narode. Apostol Petar, u 2.Pet. 3:7, 10-13, daje nam isti slijed događaja. „A sadašnja nebesa i zemlja
istom su riječju pohranjena za oganj i čuvaju se za Dan suda i propasti bezbožnih ljudi. Kao tat će doći Dan
Gospodnji u koji će nebesa trijeskom uminuti, počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. Kad
se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i pospješujući
dolazak Dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počela, užarena, rastaliti. Ta po obećanju njegovu
iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva.“
Apostol Pavao nam također govori o toj nevolji i Kraljevstvu koje će uslijediti u Hebr. 12:26-29: „Njegov glas
tada zemlju uzdrma, sada pak obećava: Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo. Ono "još jednom"
pokazuje da će, kao stvoreno, uminuti ono uzdrmano da ostane ono neuzdrmljivo. Zato jer smo primili
kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost iz koje služimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i
strahopoštovanjem. Jer Bog je naš oganj što proždire.“
Mi čitamo u 2.Kor. 4:4 da je Sotona zgrabio čovječanstvo sa smrtnim stiskom i da im je isprao mozak sa
pogrešnom doktrinom: „U kojima bog ovoga svijeta oslijepi mišljenje nevjernika, da im ne zasvijetli svjetlost
8
evanđelja slave Kristove, koji je slika Božja.“ U Efež. 2:2 na njega je ukazano kao na „kneza vlasti zraka.“ U
Ivanu 12:31 Isus govori o Sotoni kao o „knezu ovoga svijeta.“ S obzirom na crkvu, Pavao kaže u Efež. 6:12, „Jer
nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga
svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.“
Prije nego Gospodin može uspostaviti svoje Kraljevstvo, Sotona mora biti maknut sa scene. Njegov utjecaj mora
biti uklonjen tako da više ne može zavoditi ljude. To će se dogoditi, jer Otkr. 20:1,2 kaže, „I vidjeh anđela: siđe s
neba s ključima Bezdana i s velikim okovima u ruci. Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Ðavla, Sotonu, i okova
ga za tisuću godina.“
Osim što će Sotona biti eliminiran sa svjetske scene, nevolja koja će doći na ovaj svijet dignut će i preorati sve,
tako da će čovječanstvo biti spremno primiti usađivanje sjemena pravednosti u njihova srca.
9
KUTAK ZA MLADE
Lekcija 12
Ponos, Ljubomora, Gnjev, Ubojstvo
„Neka se sva gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa
svom zloćom ukloni od vas; i budite ljubazni jedni prema
drugima, milosrdni, opraštajući jedni drugima, kao što je
Bog zbog Krista oprostio vama.“ (Efež. 4:31,32)
ADAM I EVA bili su izgnani iz Edena i više se nisu mogli
vratiti. Oni su bili zaposleni u prelijepom vrtu i bili su
sretni i ležerni. Ali sada je bilo drukčije!
Pustinja izvana nije bila ugodna za gledati. Nije bilo hrane
takve kakvu su jeli u Edenu. Koja bi od poljskih biljaka
mogla biti dobrog okusa i hraniti njihova tijela? Više nisu mogli pokupiti plodove sa drveta ili grma svaki puta
kad su bili gladni. Sada su provodili sate tražeći hrane i trnje i bodljike proboli su im prste tako da su krvarili.
Znoj im je tekao niz lice dok su se pokušavali riješiti kukolja i pomoći biljkama za hranu da bolje rastu.
Možda je Adam gledao na Evu i pomislio, „Život je bio lakši prije nego je ona bila stvorena, kada sam živio sam
sa životinjama.“ Eva je mogla pogledati na Adama i razmišljati, „Zašto mi nije rekao da bi ovo mogla biti naša
kazna? On je živio prije mene i Bog je razgovarao s njim. Trebao mi je pomoći a ne me slijediti u grijeh
neposlušnosti Bogu.“
Kad je bio rođen njihov prvi sin, Eva je pogledala na svoje dijete i osječala se sretnom i punom nade. Prigrlila ga
je i rekla, „Čovjeka sam dobila od Gospodina.“ (1.Moj. 4:1) Dječak je bio nazvan Kain. Adam i Eva su mislili da
bi on mogao biti „sjeme“ ili sin kojeg je Bog obećao da im treba pomoći. (1.Moj. 3:15) Adam i Eva imali su još i
druge djece.
Abel je postao pastir dok je Kain bio zemljoradnik. Oni su donijeli prinose Bogu kako bi primili blagoslov. Bog
je prihvatio Abelov dar jagnjeta, ali nije prihvatio Kainov dar plodova i povrća. Kain je zato postao ljubomoran i
gnjevan na Kaina. Kain je napao i ubio svog brata.
Kain je mogao tražiti jagnje od Abela koje je onda mogao prihvatljivo prinijeti Bogu. Janje je predočavalo
Gospodina Isusa Krista i njegovu žrtvu. Umjesto toga, Kain je dozvolio gnjevu i mržnji da gore u njegovom
srcu, i on je postao ubojicom.
Kain i Abel prinose žrtve Bogu da prime blagoslov
10
Kršćani su se molili za Gospodinovo kraljevstvo da
dođe i da Njegova volja bude na zemlji kao što je i
na nebu još od kada je Isus predložio te riječi svojim
učenicima u odgovoru na njihov upit kako da se
mole. Rani učenici i mnogi Kršćani kroz sva stoljeća
molili su te riječi, očekujući da je dolazak tog
Kraljevstva neposredan i da će čak doći u njihovim
danima.
Činjenica da je Isus rekao da bi smo se trebali moliti
za njega ne ostavlja nikakvu sumnju u to da će se jednog dana Božja volja vršiti na zemlji na kojoj živimo. To se
zacijelo još nije dogodilo i stoga mi nastavljamo upućivati takve molbe našem nebeskom Ocu da njegovo
Kraljevsttvo jednog dana uskoro bude uspostavljeno ovdje. Tada će mir kojeg su ljudi uzalud tražili bez „Kneza
Mira“ konačno postati stvarnost. Zapazi pažljivo riječi proroka Izaije i Miheja kada oni opisuju to slavno
kraljevstvo koje će doći na zemlju. Izaija 2:2-4: „Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit će
postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, nagrnut će mnoga
plemena i reći: "Hajde, uziđimo na Goru Jahvinu, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim
putovima, hodit ćemo stazama njegovim. Jer će iz Siona Zakon doći, iz Jeruzalema riječ Jahvina. On će biti
sudac narodima, mnogim će sudit` plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više
narod dizat` mača protiv naroda nit` se više učit` ratovanju.“ O toj je istoj temi govorio i prorok u Miheju 4:1-3:
„Na svršetku dana dogodit će se, da bude utvrđena gora s kućom Gospodnjom navrh gora, uzvišena nad
visinama. Tada će se k njoj stjecati narodi. Mnogi će narod ići tamo i govoriti: "Dođite, pođimo na goru
Gospodnju, u kuću Boga Jakovljeva! Neka nas on nauči svojim putovima! Mi hoćemo hoditi njegovim
stazama!" Jer nauka izlazi sa Siona i riječ Gospodnja iz Jerusalema. On sudi među svima narodima, govori
pravdu među moćnim narodima do u daljinu. Oni raskivaju mačeve svoje na raonike, koplja svoja na kosijere.
Ne diže više narod mača proti narodu. Više se ne uči ratu.“ Njihove su riječi gotovo identične. Oni govore o
vremenu koje mi još nismo iskusili ali koje će zasigurno doći.
11
KNJIGA
NAD KNJIGAMA
Božje Jamstvo Preživljavanja
1.Dio
DANAS užasan strah ne daje mira mislima i srcima milijuna, strah da će ljudska rasa biti uništena atomskim ili
hidrogenskim bombama. Znanstvenici objavljuju da zemaljski narodi to sada mogu napraviti, i militaristi
ukazuju da oni ne bi oklijevali koristiti njihove razorne rakete smrti kada bi to bilo potrebno. Budući da svjetski
državnici i diplomati čini se nisu u stanju pronaći riješenje problema koji vode u rat, izgled s ljudske točke
gledišta nije sjajan. Ali Bog ima plan, i u ovoj rubrici kroz koju pravimo pregled „Knjige nad knjigama“ naći
ćemo mnoga od njegovih obećanja i proročanstava koja nam jamče da ljudska rasa neće nestati sa zemlje, čega
se sada mnogi boje.
KNJIGA O JOBU
Zašto je zlo dopušteno...Prikazana ljudska obnova
Sada dolazimo do knjige o Jobu. Ova knjiga, u alegorijskom obliku, utjelovljuje božanski plan otkupljenja i
obnove. Job je bio pobožni patrijarh, visoko cijenjen od svojih bližnjih, i uvelike blagoslovljen od Gospodina.
Kako se priča o njemu razvija, nalazimo Sotonu kako optužuje Joba pred Bogom, inzistirajući da su pobožnost
ovog bogatog čovjeka i njegova lojalnost Bogu bili u potpunosti utemeljeni na sebičnosti, da ako bi ti blagoslovi
bili uzeti od njega da bi on prokleo Boga.
Sotoni je bila dozvoljena prilika da pokuša dokazati svoju optužbu nanoseći nevolju na Joba, čija su stada i krda
bili uništeni i njegova djeca ubijena. On je bio udaren sa odvratnom bolešću, i tada se njegova žena, misleći da je
Bog uskratio svoju naklonost od njenog muža, okrenula na njega. Ali unatoč svim tim nesrećama, Job je sačuvao
svoju besprijekornost pred Bogom. On je dokazao da je moguće služiti Bogu bez primanja materijalne nagrade, i
unatoč velikog gubitka i ozbiljne boli.
Sa Sotoninim optužbama koje su se dokazale lažnima, trojica „prijatelja“ posjetili su Joba – Elifaz, Bildad, i
Sofar. Na koncu se pojavio četvrti –Elihu. Na tu prvu trojicu se ponekada ukazuje kao na „Jobove tješitelje,“
premda su oni rekli malo toga da ga utješe, nego su mu umjesto toga pokušali dokazati da je njegova patnja bila
dokaz da je on napravio neki grozan grijeh za kojeg je sada bio kažnjen.
Job je raspravljao sa svojim „tješiteljima“ da to nije bila istina. Jobova riječitost i onih koji su raspravljali s njim
nema paralelu u literaturi zbog ljepote, stila, i vještog korištenja riječi. Dok se diskusija temeljila na Jobovim
osobnim iskustvima, u stvarnosti to ističe veća pitanja o tome zašto je dozvoljeno da ijedno od Božjih
inteligentnih stvorenja pati; ili zašto je dopušteno zlo bilo koje vrste.
Job je odbio priznati da je bio kriv za bilo kakav poseban grijeh. Međutim,
niti on niti njegovi prijatelji nisu uspjeli dostići točan zaključak o tome
zašto ga je snašlo toliko mnogo zla. Tada je Bog govorio Jobu iz oluje i
iznio pred njega činjenice. Taj dio knjige – poglavlja 38 do 41 – je
izvanredan po svom stilu. Jezikom neusporedive krasote Bog je utišao Joba,
kako bi shvatio da iako je bio u stanju opovrgnuti optužbe svojih tješitelja,
da je on u stvarnosti bio grešnik, i da je imao potrebu za božanskom
milošću.
12
Naučivši lekciju, Jobu je bilo obnovljeno zdravlje, i ponovno je postao bogatim čovjekom. Bog mu je također
dao drugu obitelj, i na kraju je bio daleko bolje na svaki način nego je to bio prije nego je Sotona zatražio
prednost da ga ispita.
Kao što smo već napomenuli, mnogi u ovoj predivno zanimljivoj priči vide prekrasnu ilustraciju dopuštanja zla u
odnosu na iskustva cijele ljudske rase. Cijelo je čovječanstvo patilo zbog grijeha, međutim u Božjoj providnosti,
i kao posljedica ljubazne pripreme koju je napravio kroz Otkupitelja, Isusa Krista, bit će im vraćeno zdravlje i
život. To znači da će na koncu ljudska rasa, zbog svog iskustva sa zlom, biti u daleko povoljnijem položaju nego
su naši praroditelji bili prije nego su prekršili Božji zakon.
Nakon što je Job mnogo jasnije shvatio značenje svojih kušnji on je rekao Bogu, „Čuo sam glas o tebi uhom, ali
sada te vidi oko moje.“ (Job 42:5) To će biti istina sa cijelom ljudskom rasom. Milijuni su čuli o Bogu, ali kada
lekcije naučene kroz iskustvo sa zlom budu bile usvojene oni će ga „vidjeti“; to jest, oni će uistinu poznati i
cijeniti svog Stvoritelja punog ljubavi. To će, Biblija otkriva, biti na kraju tisućugodišnje vladavine Krista i
njegove crkve.
U jednoj fazi Jobovog iskustva, premda se još uvijek pouzdajući u Boga, on se počeo pitati je li život pod takvim
iskušavajućim okolnostima zaista vrijedan življenja, pa se stoga molio, „O kada bi me u grob sakrio...dok ti
gnjev ne prođe.“ (Job 14:13) Hebrejska riječ ovdje prevedena sa „grob“ je šeol. Kao što smo već zapazili, Jakov
je bio prvi Biblijski lik koji je koristio tu riječ da opiše stanje smrti. To je jedina Hebrejska riječ u Starom
Zavjetu koja je prevedena sa „pakao.“ To dokazuje da je Biblijski pakao jednostavno stanje smrti, ne mjesto
mučenja, jer Job je molio za oslobođenje od patnje, a ne da ju poveća.
Bog je pripremio usksrsnuće iz Biblijskog pakla. Job je naveo svoju vjeru u uskrsnuće, rekavši, „Svih dana
tijekom vremena koje mi je određeno čekat ću dok mi ne dođe smjena. Ti ćeš zazvati i ja ću ti odgovoriti:
poželjet ćeš djelo svojih ruku.“
Čitati knjigu o Jobu znači biti nadahnut staviti veće pouzdanje na Boga i služiti mu još vjernije. U isto vrijeme,
kao što smo vidjeli, ova predivna knjiga doprinosi mnogo tako što otkriva Božji plan pun ljubavi za ljudsko
spasenje i preživljavanje, naglašavajući, kao što Job čini, veliku nadu uskrsnuća. I zacijelo to što je Jobu bilo
vraćeno zdravlje i bogatstvo preksrasna je ilustracija Božjeg plana za cijeli svijet.
13
Obnova Svega Izgubljenog Po Ocu
Adamu
BIBLIJA nam govori da će zemlja biti vraćena u
svoje prvobitno savršenstvo kada se Gospodin
vrati da uspostavi svoje Kraljevstvo. Djela
3:20,21: „tako će doći trenuci osvježenja
dodijeljeni od Gospodina, kad on bude poslao
Krista koji vam je namijenjen, Isusa, kojeg nebo
treba primiti sve do vremena kad će biti
obnovljeno sve što je Bog govorio kroz usta
svojih nekadašnjih svetih proroka.“ Iza. 35:1,2
govori nam, „Neka se raduje pustinja i pustoš,
neka se veseli pustara i neka procvjeta kao livade
šafranove! Neka cvate punim cvatom jest, neka se veseli, raduje i popijeva! Krasota Libanona dat će joj se, sjaj
Karmela i ravnice Šarona; oni će gledati krasotu Gospodnju, sjaj Boga našega.“
Da, Bog je obećao novo uređenje stvari koje će jednog prevladavati na zemlji. Izaija ponovno govori o tom
vremenu u Iza. 65:17-25: „Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neće spominjati niti
će vam na um dolaziti. Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram
klicanje, od naroda njegova radost. I klicat ću nad Jeruzalemom, radovat` se nad svojim narodom. U njemu više
neće čuti ni plača ni vapaja. U njemu više neće biti novorođenčeta koje živi malo dana ni starca koji ne bi godina
svojih navršio: najmlađi će umrijet` kao stogodišnjak, a tko ne doživi stotinu godina prokletim će se smatrati.
Gradit će kuće i stanovat` u njima, saditi vinograde i uživati rod njihov. Neće se više graditi da drugi stanuju ni
saditi da drugi uživa: vijek naroda moga bit će k`o vijek drveta, izabranici moji dugo će uživati plodove ruku
svojih. Neće se zalud mučiti i neće rađati za smrt preranu, jer će oni s potomcima svojim biti rod
blagoslovljenika Jahvinih. Prije nego me zazovu, ja ću im se odazvat`; još će govoriti, a ja ću ih već uslišiti. Vuk
i jagnje zajedno će pasti, lav će jesti slamu k`o govedo; al` će se zmija prahom hraniti. Nitko neće činiti zla ni
štete na svoj Svetoj gori mojoj" - govori Jahve.“
Apostol Ivan izvještava o tom dolazećem događaju u Otkr. 21:1-7: „I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo
nebo i prva zemlja prođoše, i mora više nema. I vidjeh grad sveti, Jerusalem novi, gdje silazi od Boga s neba,
pripravljen kao zaručnica, ukrašena zaručniku svojemu. I začuh glas veliki s prijestolja gdje govori: "Evo šatora
Božjega među ljudima, i stanovat će s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog bit će s njima Bog njihov. I
otrt će Bog svaku suzu od očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni tuge, ni vike, ni boli neće biti više, jer prvo
prođe." I reče onaj, koji je sjedio na prijestolju: "Evo sve novo činim." I reče mi: "Napiši, jer su ove riječi vjerne
i istinite." I reče mi: "Svršilo se. Ja sam Alfa i Omega: "Početak i Svršetak. Ja ću žednome dati iz izvora vode
života zabadava. Tko pobijedi, ovo će baštiniti, i bit ću mu Bog, i on će biti moj sin.“ Apostol Petar također
govori o tim novim nebesima i novoj zemlji u 2.Pet. 3:13: „Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i
zemlju novu, gdje pravednost prebiva.“
Božji sud će se nastaviti kroz cijelo razdoblje tog Kraljevstva u kojemu će Isus i njegova Nevjesta vladati. Otkr.
2:26,27 nam govori o tome: „Pobjedniku, onomu što do kraja bude vršio moja djela, dat ću vlast nad narodima i
vladat će njima palicom gvozdenom, kao posuđe glineno satirati ih .“
Zatim u 1.Kor. 6:2 čitamo: „Ili zar ne znate da će sveti suditi svijet? Pa ako ćete vi suditi svijet, zar niste vrijedni
suditi sitnice?“
Izaija nam govori u Iza. 26:9: „Dušom svojom žudim tebe noću i duhom svojim u sebi te tražim. Jer kad se na
zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga.“
Stanovnici ovog svijeta još nisu imali priliku učiti se pravednosti jer se sudovi o kojima je govorio prorok tek
trebaju dogoditi tijekom Gospodinovog dolaska, 1000-godišnjem Kraljevstvu na ovoj zemlji. Tijekom njihovog
života u „sadašnjem opakom svijetu,“ oni su međutim, vidjeli posljedice grijeha i neposlušnosti. Vrijeme suda u
14
kraljevstvu će također biti vrijeme učenja o pravednosti umjesto zla. Grijeh će se vidjeti onakvim kakav je i što
je učinio čovjeku i njegovoj okolini, i više neće biti toleriran pod Kristovom Vladavinom. Prevladat će mir zato
što će „Knez Mira,“ Isus Krist, biti na Svom prijestolju. (Iza. 9:6)
Netko bi mogao upitati: Tko će živjeti na zemlji tijekom tog vremena suda i učenja o pravednosti? Rečeno nam
je da je Isus umro kao „otkupnina za sve, za svjedočanstvo u svoje vrijeme.“ (1.Tim. 2:6) On je bio žrtva za
grijeh koja je pružila pomirenje za grijehe ljudi. (Rim. 8:3) Kazna za grijeh bila je smrt koja je bila izrečena
Adamu i od tada se stalno izvršavala na svemu čovječanstvu, jer svi su grešnici. Rim. 3:23 to potvrđuje: „jer svi
su sagriješili i lišeni su slave Božje.“ Budući je Isus platio cijenu ili otkupninu za grijeh, on je otkupio sve ljude
od smrtne kazne. Budući je to tako, mi vidimo potrebu za uskrsnućem svih onih koji su umrli pod tom smrtnom
kaznom. Uskrsnuće iz mrtvih je veoma važno učenje u Svetom Pismu. Toliko važno, da je u stvari Apostol
Pavao rekao u 1.Kor. 15:13,14, „Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije
uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.“ U Ezek. 16:55 nam je rečeno da će se čak
zli grad Sodoma, koji je davno prije bio uništen, „vratiti u svoje prijašnje stanje,“i da će biti mnogo povoljnije za
Sodomu i Gomoru u dan suda nego nekim gradovima gdje je Isus živio i propovijedao. (Mat. 10:12)
15
Kako upoznati Onoga kojeg ne možeš vidjeti?
Danas mnogim ljudima Bog i njegova obećanja izgledaju nestvarna a pojam o Njemu maglovit. Pitanja na koja
nemaju siguran odgovor su najčešće :
1. Kako mogu imati povjerenje u Biće koje ne mogu vidjeti?
2. Može li netko uopće znati kako Bog zaista izgleda?
3. Što Biblija preporučuje?
„Složi se s njim i pomiri se; tako će ti biti dobro.“ Job 22:21
Gdje god da živiš, ovaj poziv odnosi se i na tebe. Upoznaj se s Njim i nađi mir svojoj duši i svome srcu.
Sprijatelji se s Bogom! Možeš ga potražiti kroz prirodu, ukoliko te to u ovom trenutku zanima. Svemir je pun
tragova Njegovih ruku. Prorok Izaija nas poziva: „Podignite gore oči svoje i vidite; tko je to stvorio? Tko izvodi
vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu, i velike radi sile njegove i jake moći ne izostaje nijedno.“ Iz.
40:26
Kroz mnoga stoljeća ljudi su se divili tajnama neba, pitajući kakve se tajne kriju u dubinama neistraženog
prostora. U mračnom Srednjem vijeku crkva je nastojala spriječiti ljude da teleskopima promatraju svemir,
bojeći se da će proučavajući udaljena svemirska tijela možda otkriti nešto što će uzdrmati njihovu vjeru u Boga.
Međutim desilo se suprotno.
Onima koji su pronalazili sve bolja sredstva da prodru u svemir vjera u Boga nije oslabila već naprotiv ojačala.
Prije pronalaska teleskopa ljudi su prebrojali zvijezde i zaključili da ih ima svega 5119, jer su tada toliko mogli
izbrojati. Je li to konačan broj nebeskih tijela u svemiru? „Kao što se ne može izbrojiti vojska nebeska ni
izmjeriti pijesak morski,...“ Jer. 33:22.
U astronomskim opservatorijima, velikim teleskopima usmjerenim prema nebu, otkrilo se kako mnoge
od onih sićušnih točkica, koje noću svjetlucaju na nebeskom svodu nisu samo zvijezde već cijele galaksije
sačinjene od mnoštva plamtećih zvijezda, mnogo većih od Sunca. Oko tih bezbrojnih zvijezda nebrojene su
planete. Vidljivi dio Mliječne staze (Kumova slama), a vidljiv je tek rubni dio, samo je jedan od mnogih
galaktičkih 'otoka' u svemiru. Astronom Fritz Conn ovim riječima pokušava nam predstaviti veličinu svega toga :
„Naš je dom u svemiru spirala od oko 200 milijardi sunčanih jedinica (zvijezda). Svaka od tih zvijezda (sunaca)
ima i svoje planete pratilje koje ne možemo vidjeti jer su manje i ne svijetle kao njihova sunca. Brzina kojom
putuje naša galaksija je zapanjujuća u 24 sata, oko dva milijuna i četiristo tisuća kilometara. Izvan našeg
Mliječnog puta, ispod nas i oko nas prostiru se milijuni drugih mliječnih putova i brojke od oko 100 milijardi
galaksija, od kojih se svaka sastoji od oko 200 do 500 milijardi zvijezda, a koje su i do milijun puta veće od naše
zemlje.“
1-Svemoć i sveznanje tvorca svemira
Bog je upotrijebio dvije različite ilustracije da nam pomogne da bar malo shvatimo njegovu svemoć i
sveznanje. Bog je pozvao Abrahama da izbroji zvijezde „Pa ga izvede napolje i reče mu: pogledaj na nebo i
prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojiti. I reče mu: tako će biti sjeme tvoje. „ Pos.15:5.
Poslije izvjesnog vremena Bog mu daje obećanje: „Zaista ću te blagosloviti i sjeme tvoje veoma umnožiti, da ga
bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na brijegu morskom;“ Pos. 22:17.
Ako bi pokušali brojati zrnca pijeska na obali mora, sigurno bi bilo puno grešaka i paušalne procjene o broju
zrnaca pijeska. Tako i izjave znanstvenika o broju zvijezda koje su navedene, nisu apsolutne i tu ima puno
procjena i mogućih grešaka . Ne znajući za ovu Biblijsku analogiju jedan je astronom izjavio: „Kada bi ste mogli
izbrojiti sva zrnca pijeska na svim obalama mora i oceana vjerojatno bi ste dobili brojku koja bi vam rekla koliko
ima u svemiru zvijezda.“ Naš um mora zastati jer je zbunjen veličinom djela Božjih. Možemo zajedno postaviti
pitanje kao i psalmista David: „Kad pogledam nebesa tvoja, djelo prsta tvojih, mjesec i zvijezde, koje si ti
postavio;“Ps. 8: 3 „Što je čovjek, te ga se opominješ, ili sin čovječji, te ga polaziš?“ Ps. 8:4
16
ZA NAS BIBLIJA JASNO UČI
DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo
Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz
kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu.
—1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29
DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8 DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6 DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4 DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6 DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35
17