Zasto ih nije briga za Zemlju?
SCENA 1
MEDA
Ovaj miris je nepodnošljiv…
Moja domovina je uništena, moja hrana je uništena. Mnogi moji prijatelji su ili otišli odavde ili uginuli. Čovek nam je oteo našu predivnu domovinu.
PTICA
Glupi, glupi ljudi!
Upropastili su moj dom i moj život..
I baš sada kada je sve krenulo tako dobro. Samo što nisam uspeo da napravim rupu u ledu. Ti glupi ljudi su morali da sve upropaste njihovom glupom crnom tečnošću koja se razlila svuda.
Bio je to tezak dan.
MEDA
Bio je to tezak mesec.
PTICA
To crno đubre u vodi je odnelo moju porodicu, moju celu porodicu, Medo!!! MEDA
I moju.
PTICA
Moram da odem odavde, ta glupa stvar me stize.
MEDA
Odlaziš?
PTICA
Smesta odlazim odavde!
MEDA
Kuda odlazis?
PTICA
Na jug. U zemlju bez ljudi i njihove glupe crne tecnosti.
MEDA
Nikada nisam čula za takvo mesto.
PTICA
To je predivno mesto, nema muke, nema briga,a najbolje od svega, nema ljudi.
MEDA
Da li si bio tamo nekada?
PTICA
Ne, moj deda mi je pričao o njemu.
MEDA
Zašto se vratio?
PTICA
Nisam siguran. Kao da je to bila neka vrsta ograničenog blagostanja.
MEDA
Aa?
PTICA
Ne pitaj mene. Bio je veoma star kada mi je to ispričao. Mnogo je brbljao. Možeš krenuti sa mnom ako želiš.
MEDA
Meni ovde nije ostalo ništa, sve je bolje nego ovo ovde. Naročito ako nema Ljudi.
PTICA
Svideće ti se. Kakvo je to slavno mesto! Nikada nećeš biti povređen, uvek ćeš imati utočište, i imaćeš više hrane nego što si ikada sanjao.
Meda
Puno sam sanjao o tome u poslednje vreme..
PTICA
I ja. Hrane je veoma retko bilo od kada je to crno đubre uprljalo vodu. GLUPI LJUDI.
MEDA
Šta je to?
PTICA
Kao da neko plače.
MEDA
To su male foke.
FOKA 1
Molim vas nemojte nas povrediti, otići ćemo.
MEDA
Ne, čekaj. Možeš ostati.
FOKA 1
Nećeš nas povrediti?
MEDA
Ne ,naravno da ne.
FOKA 2
Hvala.
PTICA
Zašto plačeš?
FOKA 2
Sasvim smo same. Naša čitava porodica …
MEDA
U redi je plakati. Izbaci sve iz sebe.
PTICA
Svakako. Ja uvek plačem. Neki od mojih najboljih prijatelja plaču…
MEDA
Samo se opusti. Među prijateljima si.
FOKA 1
Majka nas je poslala od sebe kada se razbolela. Rekla je da tamo više nije bezbedno. Molila nas je da odemo, ali nismo mogle. Onda, odjednom je prestala da priča. Pokušala sam da je nateram da priča, ali ona nije htela. Nije htela čak ni da peva. Ona nam uvek peva. Uvek.
MEDA
Bezbedna si sada. Mi ćemo brinuti o tebi.
PTICA
Uvek ćeš imati prijatelje, ako se držiš nas. Moj osećaj mi je jednom rekao da ako si ljubazan prema svima i imaš osmeh na licu, uvek ćeš imati prijatelje. Pa znaš…
MEDA
Ne moraš više da bežiš. Možeš se konačno odmoriti.
PTICA
Onda, odvešćemo te daleko od ove zemlje koju je Čovek upropastio, na lepše mesto.
MEDA
Tamo gde nema Ljudi ni gladi.
PTICA
Više nikada nećeš brinuti ni o čemu.
FOKA 2
To zvuči kao predivno mesto.
MEDA
Rado ćemo te povesti sa nama.
PTICA
Možeš se kladiti. “Što nas je više, to je veselije.” Moj deda je tako govorio.
FOKA 2
Zar vam nećemo biti na smetnji?
MEDA
Ne, uopšte.
PTICA
Mi bi voleli da nam se pridružiš. Moja porodica je oduvek volela da imamo mnogo prijatelja. Ali, trebalo je da vidiš lice moje mame kada sam kući doveo…
FOKA 1
Bojala sam se da ne ostanemo same. Majka je bila u pravu. Iskrena molitva se uvek usliši. Toliko sam se puno molila za prijatelja…i dobila sam ga.
MEDA
Vaša majka je divna životinja.
FOKA 1 i 2
Da, ona…je bila.
PTICA
I moja majka je imala dobar savet. Na primer, ne plivaj punog stomaka, uvek se drži podalje od Čoveka, i nikada, ikada se ne probližavaj rubu litice.
Pazi, Lisice!
LISICA
Vuk!
Vuk!
PTICA
Čekaj malo. Smiri se malo i kaži nam zašto te za ime sveta, juri vuk.
MEDA
Oni obično ne vole da jedu lisice.
LISICA
Bilo je to slučajno, zaista. Nisam htela da ga gurnem u vodu.
PTICA
Čekaj malo. Ovoj priči nešto nedostaje. Kako si uspela da gurneš vuka u vodu?
LISICA
Ja sam veselo trčakara naokolo, kada je odjednom postalo klizavo. Počela sam da se klizam po ledu i izgubila kontrolu. Pokušavala sam i pokušavala, ali nisam mogla da se zaustavim. Sledeća stvar koju sam primetila je da je Vuk upao u vodu.
PTICA
Baš lepo.
LISICA
Molim te, pomozi mi. To se desilo, slučajno.
VUK
Za petama sam ti, Lisice!
Gde je taj mali lopov?
MEDA
Zašto kaže “lopov”?
VUK
Taj mali gmizavac me je gurnuo u vodu i ukrao mi ribu.
LISICA
Nesreće se dešavaju.
VUK
Nesreće!
LISICA
Nisam htela da te gurnem.
VUK
Pretpostavljam da si mi slučajno uzela ribu, takođe.
LISICA
Pretpostavila sam da ti ne traba jer si bio zauzet pokušavajući da se izbaviš iz vode.
VUK
Ti mali …
MEDA
Čekaj malo, Vuče.
VUK
Šta!!
MEDA
Zašto ne prestanemo da se svađamo? Ostalo je još samo nekoliko životinja. Treba da pomažemo jedna drugoj, a ne da se povređujemo.
VUK
Lepo, zadrži malu, lopovsku lisicu. Imam preča posla nego da se raspravljam s tobom.
LISICA
Hvala ti puno, Medo.
PTICA
Lopov, a? Želiš da znaš šta je moja tetka jednom uradila lopovu…
LISICA
O, ne. Ja nisam lopov. Ja sam samo gladna. Ovo su očajna vremena.
MEDA
Predlažem da budeš malkice pažljivija kada tražiš hranu, ma koliko da si gladna.
LISICA
Izvini. Izgleda da donosim nevolje gde god da odem. Neću vam više stvarati nevolje.
FOKA 1
Sačekaj, ne idi. Ne želiš da budeš sama, zar ne?
LISICA
Pa, ne baš.
Ja donosim nevolje, Foko. Moram da idem.
FOKA 1
Ne dajte joj da ide. Biće sama.
MEDA
Foka je u pravu. Moraš ostati sa nama.
PTICA
Naravno, zašto da ne.
LISICA
Hvala. Hvala. Hvala. Hvala ti puno.
PTICA
Da, da, nema na čemu. Samo se smiri. Nije to ništa.
FOKA 2
I možeš poći sa nama.
LISICA
Kuda?
PTICA
Na jedno predivno mesto, gde nam Čovek više neće moći nauditi.
LISICA
Bez čoveka. Računajte i na mene.
VUK
Ja mu ne bih verovao da sam na vašem mestu.
LISICA
Opet taj užasni vuk!
MEDA
Mislio sam da odlaziš , Vuče?
VUK
Predomislio sam se. Sviđa mi se kako zvuči to mesto, Ptico. Mogao bih da odem da ga pogledam.
LISICA
Kaži mu da ide. Plaši me.
MEDA
Možeš da ostaneš pod uslovom da ne diraš lisicu.
VUK
Nema problema. Kao da je nema.
LISICA
Molim te, Medo. Pošalji ga natrag.
MEDA
Ne mogu. Vukovi rade šta žele. Ja se obično ne raspravljam.
PTICA
Moj rođak je jednom poznavao vuka. Korisna osoba da je imaš u blizini.
MEDA
Da, u pravu si.
PTICA
Nikad se ne zna, možda ćeš biti zahvalan što je on u blizini.
LISICA
U tvojim snovim, Ptico.
MEDA
Moram da priznam, imati vuka u blizini čini da se osećaš bezbedno.
PTICA
Pa, ja ne mogu reći da mi je žao što ide sa nama. Vukovi čine da neprijatelj razmisli dvaput.
LISICA
Vidim i zašto.
FOKA 2
Nikada pre nisam Videla vuka.
Ali, majka mi je pričala priče o njima. Moja porodica ih nije mnogo volela.
MEDA
Ni moja. Ali ovaj vuk je drugačiji. Oni obično ne vole društvo. Ne shvatam zašto želi da ide sa nama.
FOKA 1
Nadam se da će nam biti prijatelj.
MEDA
Samo budi ljubazna i smeši se.
PTICA
Znaš, moj otac to uvek kaže…
MEDA
Hajde da se odmorimo. Ujutru krećemo.
PTICA
Laku noć svima.
FOKA 1
Medo?
MEDA
Da?
FOKA 1
Misliš da mesto o kome ptica priča postoji?
MEDA
Nisam baš siguran.
FOKA 1
Pa, onda , zašto idemo?
MEDA
Ovde više nema ničega za nas.
FOKA 1
Plašim se. Nikada nisam išla nigde.
MEDA
Sve će biti u redu. Sa nama si bezbedna. Spavaj sada. Kasno je.
FOKA 1
Nedostaje mi moja majka.
MEDA
Spavaj.
FOKA 1
Laku noć.
SCENA 2
LISICA
Šta je to bilo?
MEDA
Zvučalo je kao Vuk.
PTICA
Pitam se sta namerava?
VUK
Ljudi!
FOKA
Šta?
VUK
Ljudi. Dolaze. Moramo otići, brzo.
PTICA
Ti glupi ljudi. Zar nam nikada ne daju mira?
LISICA
Otišao sam.
MEDA
Požuri, foko.
FOKA
Bojim se.
MEDA
Moraš biti hrabar. Oni se hrane strahom. Trči!
VUK
Ljudi.
SCENA 3
LISICA
Umorna sam. Ima li još da se hoda? Moram se odmoriti.
VUK
Hoćeš li da ućutiš?!
PTICA
Mislim da ćemo ostati ovde da prenoćimo.
LISICA
Bilo je vreme.
VUK
Bilo šta samo da prestaneš da se žalis.
MEDA
Hoćete li oboje prestati?
LISICA
Gladna sam.
FOKA
Hajde, Ptico. Idemo na pecanje.
PTICA
Zvuči dobro. To me podseća na vreme kada smo tata i ja…
LISICA
Zašto moramo da idemo tako daleko svakog dana? Bole me šape.
MEDA
Pretpostavljam zato što žurimo da stignemo na Jug.
LISICA
Predlažem da malo usporimo i predahnemo na trenutak. Umorna sam, gladna sam, i mokra. Već danima nisam dovoljno spavala.
VUK
Ućuti, lisice! Umoran sam od tvog žaljenja! Zar ne možeš da ćutiš makar jednu sekundu!
LISICA
U pomoć!
MEDA
Pala je kroz led!
VUK
Imam je!
MEDA
Ne puštaj je!
LISICA
Nisam ni planirala!
VUK
Povuci, brzo, Medo! Gubim je.
LISICA
Hvala ti, Vuče. Spasao si me.
VUK
Da, jesam.
MEDA
Da li si dobro?
LISICA
Hladno mi je.
MEDA
Barem si živa.
LISICA
Zašto me je spasao?
MEDA
Zar nije trebalo?
LISICA
Izgledalo je kao da me mnogo mrzi. Ali me je ipak spasao.
MEDA
Vukovi su čudne životinje. Nikad ih nisam razumeo.
LISICA
Zašto je ostao sa nama? Zar oni ne putuju sami ili u čoporu sa ostalim vukovima?
MEDA
Usamljenici su. Ne znam zašto je ostao. Odmori se dok možeš. Čeka nas težak dan.
LISICA
Jedva čekam.
PTICA
Izvuklismo glavnu premiju!
MEDA
Donesi. Umirem od gladi.
LISICA
Hrana?
Hrana!
FOKA
Da li bi želeo da nam se pridružiš?
VUK
Ne, hvala.
FOKA
Ima puno.
VUK
Lovim sam. Ali, hvala ti.
FOKA
Ptico, ispričaj nam priču. On priča prelepe priče.
PTICA
Da skratim vreme dok pecam.
MEDA
Hajde, ispričaj nam neku dobru.
FOKA
Molim te, ptico.
PTICA
Ok. Ispričaću vam priču o devojčici i poslednjem vuku na Zemlji.
LISICA
Tu ne znam.
FOKA
Šta je to mala devojčica?
PTICA
Mlada zena, čovekov par. To su ženke njihove vrste, ali mnogo ljubaznije i nežnije. Čovekova bolja polovina, moram da dodam.
SCENA 4
PTICA
Jednom davno, u zemlji ne tako dalekoj, živela je mala devojčica po menu Sindi.
SINDI
Kakvo divno cveće. Moram da ga uberem za majku. Hej, imali koga tamo?
VUK
Ne. Niko nije ovde osim cveća.
SINDI
Ne možeš me prevariti. Vidim te.
VUK
Pa, gore po tebe.
SINDI
Molim te, priđi bliže. Nikada pre nisam videla nešto slično tebi.
VUK
NIkada više i nećeš.
SINDI
Zašto to kažeš?
VUK
Bojim se da sam poslednja lisica na Zemlji.
SINDI
Poslednja?
LISICA
Ljudi nas mrze. Misle da smo mi ubice. Samo sam uzeo jednu kokošku, ili dve, stvarno. Ali oni još uvek misle da smo nemilosrdne ubice koje moraju izumreti.
SINDI
To je odvratno!
VUK
Bez šale.
SINDI
Da li se plašiš?
VUK
Naravno, zar ti ne bi?
SINDI
Zašto onda ne pobegneš i sakriješ se?
VUK
Umoran sam od bežanja.
SINDI
Zar ne želiš da živiš?
VUK
Ne znam više. Bežao sam od lovaca celi svoj život. Posle nekog vrmenena više ti nije nekako stalo. Ponekad pomislim da bi trebalo da ih pustim da me uhvate. Ubiti poslednji primerak jedne vrste, postalo je stvar prestiža a uz to, dobija se velika nagrada. Mogao bih nekoga da obezbedim za ceo život.
SINDI
To je grozno! Kako mogu tako nešto da rade?
VUK
Tako je to u ovom svetu, dete. Ubij poslednju životinju i postaćeš bogata. To svuda piše.
SINDI
Ne razumem.
VUK
Trebalo bi da ti dopustim da me ubiješ.
SINDI
Ja to nikada ne bih mogla .
VUK
Obogatila bi se.
SINDI
Ne mogu te ubiti da bi dobila novac. To je menoralno.
LISICA
Od kada su to ljudi moralni?
SINDI
Molim te beži. Moj otac će se uskoro vratiti.
VUK
Ne mogu više da bežim. Nema svrhe.
SINDI
Moj otac je lovac. Moraš da odeš.
VUK
Onda ga pusti ga me ubije.
OTAC
Sindi? Jesi li to ti?
VUK
Požuri, moraš da odeš.
VUK
Ne mogu.
OTAC
Sindi?
SINDI
Idi, molim te!
OTAC
Sindi, da li je to vuk? Dušo, ne pomeraj se, pazi da ne pobegne.
SINDI
Beži!
OTAC
Sindi, pomeri se.
SINDI
Tata, ne.
OTAC
Sintija, pomeri se!
SINDI
Ne! Molim te, nemoj je povrediti! Zašto ne pobegneš? Ubiće te!
OTAC
Sindi?
VUK
Idi, Sindi.
SINDI
Ne!
VUK
Pusti me da umrem. Molim te.
OTAC
Dobra devojčica.
SCENA 5
LISICA
Ne znam da li mi se baš svidela ta priča. FOKATako je tužna. MEDANe uliva ti nadu, zar ne? PTICAVolim depresivne priče. Teraju te da se osećaš bolje. MEDAIstina.
PTICANateraju te da shvatiš da stvari mogu biti još gore.
VUKSigurno je da me nije razveselila. Zašto je baš to morala biti lisica? PTICA:Nije morala biti. Mogla je da bude bilo koja životinja. Medved, foka, ili lisica. Svi smo u opasnosti zbog iste stvari. FOKA 2Ljudi. PTICABrzo učiš. FOKA 2Plaše me. MEDAI mene plaše. FOKAPlaše te? Ali ti si tako veliki. MEDANije bitno. Ljudi su smislili načine kako da nas ubiju. Bilo koja da je životinja, oni imaju način.
FOKADa li ćemo svi umreti, kao lisica? MEDA:Ne znam. PTICA:Čuo sam da neki ljudi brinu. Pokušavaju da spasu nas i našu domovinu i rade na tome da zaustave loše ljude koji žele da nas istrebe. LISICANe trude se dovoljno, ako mene pitaš. PTICANe, samo nema mnogo ljudi koji brinu. FOKAZašto ne? PTICARadije pomažu sami sebi. Jedino nas podržavaju ako to znači da će biti njima od koristi. MEDALjudi su čudna bića. LISICA
Blago rečeno.
MEDA
Kasno je. Treba da se odmorimo.
LISICA
Dogovoreno. Laku noć svima.
Čekaj. VUKŠta? MEDASačekaj trenutak. Želeo bih da popričamo. VUKVaži. MEDAZašto ostaješ sa nama? VUKPrija mi u ovom trenutku. MEDANe razumem zašto ti prija putovanje sa nama. Nije prirodno. VUKDa li je išta prirodno na ovom svetu, više?
MEDATu postoji još nešto, zar ne? Molim te, reci mi.
VUKDa. Postoji još mnog toga.
Ljudi su došli i uništili moj dom.
Neke životinje moje vrste su otišle tražeći mesto gde ih nema. Drugi koji su ostali su putovali bliže jedni drugima nego obično; što ih je više to su bezbedniji. Ostao sam sam. Najveći usamljenik od svih usamljenika. Onda, jedne noći, čuo sam zastrašujuće vriske mojih prijatelja vukova. Pojurio sam da vidim šta se događa... MEDAŠta se dogodilo? VUKLjudi su postavili ogromnu zamku za vukove i namamili ih svežim mesom... niko nije uspeo pobeći. Svi su bili na smrt prebijeni. Umrli su u ogromnoj agoniji. MEDAŽao mi je. Zašto su to uradili?
VUKKada su tek stigli, vuk je napao jednog čoveka, koji ga je jurio ga je i saterao u ćošak. Odlučili su da moramo biti uništeni pre nego još jedan čovek tako umre. MEDANe mogu da verujem da mogu biti tako glupi. VUK
Pa, jesu. VUK Osetio sam se usamljeno po prvi put. Volim biti sam, ali ne toliko sam. Bio mi je potreban neko, bilo koje vrste, da budem s njim. Pronašao sam vas, i tako jako poželeo da ostanem. Nikada pre nisam poželeo prijateljstvo toliko. MEDAOstani sa nama, druže. Dobrodošao si. VUKHoću. MEDAZahvalan sam što si sa nama. Osećam se puno bezbednije. VUKNeko mora da brine o svima vama. Laku noć, Medo.
MEDALaku noć, Vuče.
SCENA 7
MEDANe moguda je nađem. PTICAGde je otišla ta luda lisica? FOKAIzgubljena je već nekoliko sati. MEDANastavite da je tražite. Imam loš osećaj da joj je potrebna pomoć. PTICATačno. Hajde, Foko. VUKNašli je? MEDANe. Nema ni znaka od nje. VUKPogledaću da nije na litici. MEDA
Ja ću proveriti u dolini. VUKLisice! LISICAVuče, uhvaćena sam. VUKČekaj da te izbavim. Neće da se otvori.
LISICAOsećaš to? VUKTo su ljudi! LISICAOstavi me. Spasi sebe. VUKNe! Samo malo. LISICANema koristi. Idi odavde. VUKNe mogu te ostaviti. LISICA
Ljudi se približavaju. Idi odavde, brzo!
VUK
Ubiće te!
LISICA
Ubiće nas oboje ako ti ne odeš. Trči!
VUK
Ali...
LISICA
Nemoj žrtvovati sebe. Moje vreme je došlo. Idi i nađi svoj raj. Ja ću uskoro biti u svom. Biću daleko, daleko...
...od ruku ljudi i u raju.
VUK
Počivaj, druže. Pozdravi Velikog Duha od mene.
LISICA
Dug život, druže.
SCENA 8
MEDAVuče. Da li si je našao? VUK
Da.
MEDA
Da li...da li je dobro?
VUK
Uhvaćen je u zamku. Ljudi su mu odrali kožu. Gledao sam iz senke nakon što me je lisica oterala u bezbednost. Nije dozvolila da budem uhvaćen. Toliko sam želeo da je spasem iz njihovih prljavih ruku...
MEDA
Moramo brzo otići. Pre nego što nađu nas ostale.
PTICA
Šta nije u redu?
FOKA 2
Gde je lisica?
MEDA
Ona...ona je mrtva.
PTICA
Šta?!
MEDA
Upala je u zamku.
VUK
Nije bilo vremena da je spasem.
FOKA 1
Bojim se. Želim da se vratim.
MEDA
Bićeš bezbedan sa nama. Moramo svi ostati blizu od sada.
PTICA
Osećam se odvratno zbog ovoga. Ovo je moja krivica. Ja sam nas poveo na Jug. Žao mi je. Moj san o bezbednoj zemlji mi je pomutila razum. Ignorisao sam opasnosti. To je moja krivica.
VUK
Nije tvoja krivica. Svi smo odabrali da krenemo. Tvoj san je postao i naš. Ti nisi odgovaran za naš izbor.
PTICA
Glupi ljudi.
FOKA 1
Zašto povređuju? Zašto ne brinu o tome šta se dešava na Zemlji?
MEDA
Ne znam.
PTICA
Mislim da oni nisu svesni toga.
VUK
Jednoga dana će im biti žao.
FOKA 1
Zašto ih Veliki Duh ne zaustavi? Zar Duh ne brine o nama, takođe?
MEDA
Mi smo svi deo Velikog Duha, čak i ljudi. Duh nas sve voli, jer smo mi jedno. Naše vrste su naučile pre mnogo godina šta je to priroda, ljudi još uvek moraju to naučiti. Velikiom Duhu smo potrebni kako bi naučili ljude šta ne valja raditi i od nas se traži dase žrtvujemo za to dobro delo. Ako slušamo Duha, bićemo nagrađeni. Ako ljudi ne nauče iz našeg primera, biće kažnjeni.
FOKA 2
Teško je ne mrzeti ih.
MEDA
Veliki Duh voli svu decu. Moramo im pomoći da postanu naša braća i sestre.
VUK
Osećam ljude. Moramo ići.
FOKA 1
Kući?
PTICA
Ili na Jug?
MEDA
Ako postoji mesto na kome nema opasnosti od ljudi, ja moram da idem tamo.
VUK
I ja ću otići.
PTICA
Jug je za mene.
FOKA 1
Ja nemam kuću, više. Krenuću sa vama.
VUK
Dolaze. Požurite.
SCENA 9:
PTICA
Svi, dođite, brzo!
FOKA
Šta je bilo, ptico? Uau.
MEDA
Pogledajte sva ova svetla.
VUK
To je grad.
FOKA
Šta?
VUK
Dom ljudi.
PTICA
Nikada nisam video nešto poput toga.
MEDA
Miriše drugačije od svega što sam do sada pomirisao.
VUK
Video sam mesta kao ova ranije. Sve je prljavo i smrdi. Tu niko ne može živeti osim ljudi.
FOKA 1
Ovde je toliko ljudi. Jesmo li bezbedni ovde?
PTICA
Saberite se svi, ovo je prelepo. Samo pogledajte. Toliko svetlucavih stvari, zabavno je gledati.
MEDA
Vazduh je prljav. Teško je disati.
FOKA 1
Oči me bole. Skoro da gore.
VUK:
Ovo je loše mesto. Veliki Duh ga je zaboravio.
MEDA
Ovo mesto je neprirodno.
PTICA
Predivno je!
VUK
Da li je ovo mesto o kome si nam pričao?
PTICA
Da.
MEDA
To ne može biti ovo. Rekao si da nema ljudi.
VUK
Vidim ih poprilično.
PTICA
Unutar ovog mesta, grada, je raj koji tražimo.
MEDA
Kako može takvo mesto postojati kada je tu toliko ljudi?
VUK
Mora da si pogrešio.
PTICA
Moramo ga pronaći. Tu je negde, mogu da ga osetim. Putovali smo predaleko da bismo se sada vratili.
FOKA 2
Ne želim ići tamo. Bojim se.
VUK
Ne možemo ići gradom, ptico. Previše je opasno.
MEDA
Vuk je u pravu, ptico.
FOKA 1
Želim ići kući.
PTICA
Moramo nastaviti! Još malo pa ćemo stići!
VUK
Želiš rizikovati naše živote za nešto što možda i ne postoji.
PTICA
To je rizik koji sam spreman da preuzmem.
MEDA
Ne znam, ptico. Mislim da nije bezbedno.
VUK
Ja ću otići.
MEDA
Šta?
PTICA
Stvarno?
VUK
Ali, otići ću sam.
PTICA
Uh. Ma hajde. Ja želim da idem.
MEDA
Ne mogu te pustiti da uradiš to.
VUK
Otići ću i potražiću to savršeno mesto o kome je ptica sanjala. Ako je tamo, vratiću se i sve ću vas odvesti bezbedno tamo.
MEDA
Jesi li siguran?
PTICA
Ja želim da idem. Ali ne, vuk želi svu slavu samo samo za sebe.
SCENA 10
VUK
Probudite se!
MEDA
Šta je bilo?
FOKA
Šta se dogodilo?
PTICA
Šta je s tobom?
VUK
Ljudi! Dolaze!
MEDA
Dolaze za tobom?
VUK
Mislim da sam ih možda umakao.
PTICA
Šta je sa gradom?
VUK
To je odvratno mesto. Ima previše ljudi, svi su bezosećajni i zlobni.
PTICA
Šta je sa rajem zbog koga smo došli?
MEDA:
Da li je tamo?
VUK
Svakako, tamo je.
FOKA
Jeste?
PTICA
Tamo je! Napokon smo ga pronašli!
VUK
Ptico, prestani.
PTICA
Našli smo ga! Našli smo ga!
VUK:
Ptico, slušaj me!
PTICA
Šta? Šta nije u redu, Vuče?
VUK
Sve životinje su u kavezima. Ne mogu se pomerati ili ići tamo kuda žele. Moraju ostati na malom mestu, koje je napravljeno da izgleda kao njihov dom.
MEDA
Ograničeno blagostanje.
VUK
Životinje su dobro nahranjene, i ponašaju se srećno, ali to nije prirodno. Izgledaju kao igračke za ljudsku zabavu. Čak su i dresirane da rade trikove za njih. Ponižavajuće je.
PTICA
To ne može biti tačno.
VUK
Jeste, Ptico! Postali su gomila čudaka sa ispranim mozgovima! Ljudi! Približavaju se! Mislio sam da su otišli.
MEDA
Požurite! Sakrijte se među drvećem! Hajde, Vuče!
VUK
Idite bez mene. Zavaraću im trag, tako da vi možete da pobegnete.
MEDA
Neću te ostaviti.
VUK
Ne raspravljaj se. Bolje ja, nego svi mi. Sad, idi!
MEDA
Zbogom, druže.
VUK
Idi! Pozdraviću Velikog Duha umesto tebe. Hajde, ljudi! Pokažite mi od čeka ste napravljeni!
SCENA 11:
FOKA 1
Naša domovina izgleda tako mala otkada smo bili tako daleko.
PTICA
Žao mi je što sam vas odveo tamo.
MEDA
Bili smo zaneseni tvojim snom, koliko i ti. Svi mi smo maštali o mestu bez ljudi.
PTICA
Izgubili smo lisicu i vuka. Nikad neću uspeti da nadoknadim ta dva života.
MEDA
I ne moraš, Ptico. Oni su umrli prativši svoj san.
PTICA
Lažan san.
MEDA
Ali predivan.
FOKA 1
Da je samo bilo istina.
PTICA
Umesto toga, bio je košmar. Smrad, buka, i na hiljade ljudi. Ne razumem zašto me ne mrzite nakon svega toga.
FOKA 1
Ne možemo te mrzeti zato što si pokušao da nas odvedeš na bolje mesto. Ljudi su napravili ono lažnu domovinu koju je vuk video. Bilo šta što čovek dotake, bez obzira koliko to dobro zvučalo, uvek ispadne loše.
PTICA
Uau, to je veoma zrelo za nekog tvojih godina.
FOKA 2
Duga putovanja te nauče da brzo odrasteš.
PTICA
I dalje izgledaš tužno, Medo.
FOKA 2
Zar ti nije drago zato što si kući?
MEDA
Sedim ovde i osećam miris one crne mrlje u moru, koja je još uvek tu. Tužan sam kada pomislim da čovek ništa na ovoj Zemlji nije ostavio netaknuto.
PTICA
Onda, opet. Možda malo dalji na Jugu može biti...
FOKA 2
Ptico.
PTICA
Izvinite.
FOKA 1
Pogledajte. Neki ljudi dolaze.
PTICA
Ne. Ne ponovo.
FOKA 1
Oni čiste crnu mrlju.
PTICA
Pa, tako nekako.
FOKA 2
Pokušavaju.
PTICA
Žene mora da su naterale muškarce da počiste svoj nered.
FOKA 1
Ura za žene!
MEDA
Izgleda da ipak neko brine dovoljno da ih natera da to počiste.
PTICA
Možda će sledeći put biti pažljiviji , ili će morati da prođu kroz sve ovo ponovo.
FOKA
Ima li još nade, Medo?
MEDA
Možda. Ako dovoljno ljudi počne da brine, ako ne, osuđeni smo na propast.
FOKA
Bolje da počnu da brinu...ili niko od nas neće ostati.
MEDA
Za naše dobro i njihovo, bolje bi bilo da paze šta rade.
PTICA
Ili će morati meni da odgovaraju.
MEDA
Dobro je da imamo pticu da nas zaštiti.
FOKA
Šta bismo mi radili bez njega?
PTICA
Osušili biste se i umrli, pretpostavljam.
KRAJ