2
Microsoft ţeli da pomogne da se osmisle dugoročni
modeli primene savremenih sredstava informacionih i
komunikacionih tehnologija u obrazovnim procesima i
podrţava projekte koji pomaţu osavremenjavanje školske
računarske opreme, softvera i Internet veze škola, projekte
koji doprinose podizanju nivoa računarske pismenosti nas-
tavnika i učenika, projekte koji pruţaju pomoć stručnom
usavršavanju nastavnika i osavremenjavanju školskih pro-
grama, projekte za primenu savremenih metoda učenja,
saradnju nastavnika u mreţnom okruţenju i druge projek-
te koji za svoj rezultat daju visokokvalitetna iskustva u
oblasti učenja i razvoja obrazovanja. Microsoft program
Partner u učenju na globalnom nivou pruţa pomoć nasta-
vnicima u stručnom usavršavanju i pomaţe saradnju među
nastavnicima radi unapređenja nastave i procesa učenja.
Elektronski časopis za nastavnike „Partner u učenju“ je
posvećen primeni računara u nastavi, elektronskom učenju
i digitalnoj pismenosti učenika i nastavnika.
Elektronski časopis za nastavnike „Partner u učenju“ je
besplatan i izlazi mesečno.
Sadržaj:
Urednik:
Sneţana Popović
Autori:
Duša Zoranović
Katarina Milanović
Marina Petrović
Miloš Milosavljević
Mirjana Trkulja
Smiljana Grujić
Sneţana Popović
Mala škola programiranja C# (16)
Rad sa bazama podataka
3
Izrada Web stranica (11)
CSS stilovi
6
"Kreativna škola" 9
Recite "DA" blogu u nastavi 12
Programski dodaci za MS Office 2007 17
Nastavnički materijali
Podrška za umrežene računare
20
Materijal za učenike
Podrška za umrežene računare
22
3
U prethodnom nastavku serijala smo se pozabavili teoret-
skim delom pristupa podacima pomoću ADO.NET tehnolo-
gije. U ovom nastavku ćemo naučeno iskoristiti u primeru i
tako teoriju preneti u praktični primer.
Ţelimo da napravimo C# aplikaciju u kojoj korisnik moţe
da unese SQL SELECT upit, potom klikne na dugme i na
kraju vidi rezultat – redove i kolone ovog upita. Da bi ovo
uradili potrebno je kao i do sada da u direktorijumu
C:\baza imate kopiju Access baze podataka Nwind.mdb.
Ovu bazu smo koristili ranije i preporučujem čitaocima da
pročitaju prethodne nastavke u vezi ove baze i SQL
SELECT upita.
Korisnički interfejs aplikacije je jednostavan i njen krajnji
izgled je prikazan na sledećoj slici:
Osim poznatih kontrola (TextBox i Button) upoznaćemo
još jednu – DataGridView. U pitanju je veoma moćna
kontrola koja je sposobna da prikaţe sadrţaj tabele u
DataSet objektu. Da se podsetimo, DataSet objekat čuva
jedan ili više Table objekata u memoriji. Svaki Table obje-
kat je matrica sastavljena od redova i kolona i čuva rezul-
tat jednog SELECT upita. U ovom primeru ćemo imati
samo jedan Table objekat u DataSet-u koji će čuvati rezul-
tat SELECT upita upisanog u TextBox kontrolu.
DataGridView kontrolu ćemo iskoristiti za prikaz sadrţaja
ove tabele.
Svaki put kada ţelite da zadate SELECT upit bazi podataka
procedure je ista. Na sledećem dijagramu je prikazan redo-
sled kreiranja objekta, njihove veze i ključna svojstva sva-
kog od njih:
Potrebno je ispoštovati redosled rada sa objektima i kao
rezultat poslednje – Fill metode dobijamo popunjeni
DataSet objekat koga moţemo prikazati korisniku pomoću
DataGridView ili neke druge kontrole.
Pokrenite Microsoft C# Express Edition, kreirajte nov proje-
kat tipa Windows Application i na inicijalnu formu postavite
sledeće kontrole:
TextBox – postavite svojstvo MultiLine na True,
kako bi korisnik mogao da otkuca SQL SELECT upit u
više redova. U skladu sa ovim postavite i svojstvo
ScrollBars na Vertical. Inicijalno ime kontrole ćemo
zadrţati – textBox1
Button – postavite svojstvo Text na Start i takođe
ostavite inicijalno ime kontrole na button1
DataGridView – postavite je tako da zauzima veći
deo forme. Takođe ţelimo da kontrola prati izmene
dimenzija forme što se postiţe postavljanjem
Anchor svojstva. Kontrolu treba privezati (eng.
Anchor) na sve četiri strane, čime se automatski
odrţava isto rastojanje od ivica forme.
Mala škola programiranja C# (16)
Rad sa bazama podataka
4
Na kraju naša forma treba da izgleda ovako:
Klikom na dugme "Start" se izvršava sve, od postavljanja
konekcije do vezivanja podataka na DataGridView kontro-
lu.
Uradite dupli klik na dugme i pre nego što krenemo sa
pisanjem koda, zgodno je (ne i neophodno) dodati jednu
using direktivu kako bi sebi skratili pisanje. Na vrhu pro-
zora za pisanje koda ćete uočiti nekoliko postojećih using
direktiva, a potrebno je dodati još jednu:
using System;
using System.Collections.Generic;
using System.ComponentModel;
using System.Data;
using System.Drawing;
using System.Text;
using System.Windows.Forms;
using System.Data.OleDb;
Vraćamo se na button1_Click događaj i po redu kako je
prikazano na prethodnom dijagramu pišemo kod:
Konekcija:
OleDbConnection Konekcija = new OleDbConnection();
Konekcija.ConnectionString =
@"Provider=Microsoft.Jet.OLEDB.4.0;Data Source =
C:\baza\Nwind.mdb";
Ovde pažljivo upišite vrednost svojstva ConnectionString.
Velika i mala slova nisu bitna, ali razmak u parametru
Data Source jeste bitan.
Komanda:
OleDbCommand Komanda = new OleDbCommand();
Komanda.Connection = Konekcija;
Komanda.CommandText =textBox1.Text;
Tekst ukucan u kontrolu textBox1 koristimo za
CommandText svojstvo komande, tako da to mora biti
validan SQL SELECT upit.
DataSet:
DataSet Ds = new DataSet();
Ovde radimo samo instanciranje objekta Ds na osnovu
DataSet klase.
DataAdapter:
OleDbDataAdapter Da = new OleDbDataAdapter();
Da.SelectCommand = Komanda;
Instanciranje Da objekta na osnovu OleDbDataAdapter
klase.
Punjenje DataSet-a:
Da.Fill(Ds);
Koristimo Fill metodu OleDbDataAdapter klase za
"punjenje" DataSet-a.
Ove metoda zapravo pokreće SelectCommand komandu,
koja dalje otvara konekciju i bazi prosleđuje upit. Rezultat
ovog upita se prosleđuje DataSet-u koji pravi jednu ili više
tabela.
Prikaz sadržaja prve tabele DataSet-a u DataGridView1
kontroli:
DataGridView1.DataSource = Ds.Tables[0];
Svojstvo DataSource, kao što možete pretpostaviti iz nazi-
va, pokazuje koji je izvor podataka koje treba prikazati u
kontroli. U ovom primeru, izvor podataka je prvi (i jedina)
tabela u DataSet-u koji ima index 0 (Ds.Tables[0]).
5
Kompletan kod za click događaj dugmeta:
OleDbConnection Konekcija = new OleDbConnection();
K o n e k c i j a . C o n n e c t i o n S t r i n g =
@"Provider=Microsoft.Jet.OLEDB.4.0;Data Sour-
ce=C:\baza\Nwind.mdb";
OleDbCommand Komanda = new OleDbCommand();
Komanda.Connection = Konekcija;
Komanda.CommandText =textBox1.Text;
DataSet Ds = new DataSet();
OleDbDataAdapter Da = new OleDbDataAdapter();
Da.SelectCommand = Komanda;
Da.Fill(Ds);
DataGridView1.DataSource = Ds.Tables[0];
Vreme je da pokrenemo primer. U textBox1 ukucajte sle-
deći upit:
SELECT * FROM Customers
(Customers je tabela u nwind.mdb bazi)
I kliknite na dugme Start.
Ako ste sve tačno ukucali, treba da dobijete sledeće:
Primetićete da se DataGridView kontrola automatski
podesila (redovi i kolone), zavisno od podataka koje treba
da prikaţe (DataSource svojstvo).
Pokušajte sledeći upit:
SELECT ProductName, UnitPrice FROM Products ORDER
BY ProductName
(Prikaži naziv i cenu proizvoda iz tabele Products i sortiraj
po nazivu proizvoda).
Za dalje vežbanje:
Otvorite bazu podataka Nwind.mdb u Microsoft Access
aplikaciji i analizirajte njen sadrţaj. Ako ne posedujete
Access aplikaciju – mala pomoć: neke od tabela sa kojima
moţete da veţbate su: Customers, Orders, Products,
Categories, Suppliers i druge.
U sledećem nastavku ćemo se detaljnije pozabaviti tehno-
logijom za vezivanje podataka (eng. Data Binding).
6
U ovom broju časopisa govorićemo kako se pomoću CSS
stilova (Cascading Style Sheets) moţe podešavati i kontro-
lisati izgled Web strana.
Do sada nismo mnogo govorili o uređivanju Web strana,
pri čemu mislimo na podešavanje boja pozadine, tipa i
veličine slova, izgleda linkova, tabela i ostalih elemenata.
Sa dobrim razlogom, jer ako za uređivanje koristimo sta-
ndardne atribute tagova, potrebno je podešavati svaki
element na svakoj strani.
Srećom, postoji CSS, koji omogućava definisanje fontova,
boja, margina, linija, visine, širine, slike pozadina eleme-
nata, pozicioniranje i još mnogo toga.
Šta je CSS?
CSS predstavlja jednostavan, ali veoma moćan jezik pomo-
ću kojeg moţete dodati stil vašim Web stranama, odnosno
definisati način na koji će njihov sadrţaj biti prezentovan.
CSS moţe biti dodat direktno u HTML elemente, u <head>
deo Web dokumenta, ili se moţe nalaziti u posebnom
dokumentu.
CSS sadrţi definicije stilova koji se primenjuju na elemente
HTML dokumenta.
CSS stilovi definišu kako će elementi biti prikazani i gde
će biti pozicionirani u okviru HTML dokumenta.
CSS predstavlja veoma vaţan deo razvoja Web lokacija.
Zašto koristiti CSS?
Neki od razloga zašto biste koristili CSS kod izrade vaših
Web strana su:
Lakoća korišćenja: jedan CSS dokument moţe kontrolisati
izgled više HTML strana. Da bi se promenio njihov izgled,
potrebno je promeniti samo CSS, a ne svaku pojedinačnu
stranu.
Manja veličina: CSS omogućava da se potpuno uklone svi
tagovi i svi atributi koji definišu izgled Web strana ( vred-
nosti za širinu, visinu, fontove, boje, slike pozadine), što
smanjuje veličinu Web strana.
Veća kontrola: CSS dozvoljava kontrolu izgleda strana
pomoću svojstava kao što su: capitalize, uppercase,
lowercase, text-decoration, letter-spacing, word-spacing,
text-indent, i line-height. CSS takođe moţe biti korišćen za
dodavanje margina, okvira, razmaka između elemenata,
boja pozadine i slika u bilo koji HTML element.
Primena kod različitih medija: CSS moţe biti kreiran za raz-
ličite medije (različiti Web čitači, štampači, projektori), bez
menjanja sadrţaja ili strukture dokumenta.
Da li postoji razlika između HTML i CSS?
HTML se koristi da definiše strukturu Web dokumenta.
CSS omogućava formatiranje definisane strukture Web
dokumenta.
Osnovna CSS sintaksa
Ukoliko bismo hteli da pozadina naše Web stane bude sivo
-srebrne boje, korišćenjem HTML jezika uradili bismo to na
sledeći način:
<body bgcolor="#c0c0c0 ">
Pomoću CSS jezika napisaćemo slično:
body {background-color: #c0c0c0;}
Kao što moţete videti, CSS kod je sličan HTML kodu.
Na osnovu prethodnog primera, moţemo definisati osnove
CSS modela.
CSS je predstavljen kao skup pravila, koja se pišu na
sledeći način:
selektor
{
atribut1: vrednost1;
atribut2: vrednost2;
}
Selektor moţe biti HTML element, stil klasa, kao i pseudo
klasa ili pseudo element.
U našem primeru, selektor je HTML element <body>, dok
je atribut background-color sa vrednošću #c0c0c0
(heksadecimalna oznaka za srebrnu boju).
Dodavanje CSS u HTML stranu
CSS stil se moţe dodati u Web stranu korišćenjem sledećih
načina:
1. inline (definicija stila se vezuje za pojedinačni HTML
element preko HTML atributa style)
Izrada Web stranica (11)
CSS stilovi
7
<html>
<head>
<title>Primer za inline CSS stil</title>
</head>
<body style="background-color: #c0c0c0;">
<p>Ova strana ima sivu pozadinu.</p>
</body>
</html>
2. ugrađivanjem (interni stil - definicije stilova su sas-
tavni deo HTML dokumenta, dodaju se u <head>
deo dokumenta pomoću taga <style>)
<html>
<head>
<title>Primer za ugrađivanje CSS stila</title>
<style type="text/css">
body {background-color: #c0c0c0;}
</style>
</head>
<body>
<p>Strana sa sivom bojom pozadine.</p>
</body>
</html>
3. povezivanjem (eksterni stil - definicije stilova su u
odvojenom CSS dokumentu)
<html>
<head>
<title>Primer povezivanja eksternog CSS-a
</title>
<link rel="stylesheet" type="text/css"
href="stil.css" />
</head>
<body>
</body>
</html>
Navedeni načini za kreiranje stila mogu biti istovremeno
definisani za jednu Web stranu i (ili) njene pojedinačne
elemente. U tom slučaju, kreira se novi "virtuelni" stil, koji
se primenjuje sledećim redosledom:
1. eksterni
2. interni
3. inline
Način primene je kaskadni: stil na niţem nivou prekriće stil
na višem nivou, odnosno, inline stil ima najveći prioritet,
što znači da će prekriti stil definisan unutar <head> taga, a
stil, definisan unutar <head> taga, prekriće stil definisan u
posebnom CSS dokumentu.
CSS dokument
Detaljnije ćemo se baviti definisanjem stilova Web strane,
korišćenjem posebnog CSS dokumenta.
CSS dokument je tekstualna datoteka sa ekstenzijom .css
koja sadrţi niz CSS pravila. Dodavanje <link> taga u
<head> sekciju Web strane, omogućava formatiranje te
strane na način definisan u CSS dokumentu.
U našem primeru, CSS dokument se zove stil.css. Jedna, ili
više HTML strana, moţe biti povezana sa istim CSS doku-
mentom. Time postiţemo da promena, načinjena u CSS
dokumentu, bude vidljiva na svim stranama, koje za svoje
formatiranje koriste taj CSS dokument. Ako je potrebno
promeniti boju pozadine, na primer na 50 strana, CSS stil u
kome je definisana boja pozadine i koji je povezan sa tim
stranama, će nas spasiti od menjanja svih 50 Web strana.
Da bismo isprobali kreiranje stilova, pomoću Notepad.exe
programa kreirajte dve datoteke: jednu Web stranu
(default.html) i jedan CSS dokument (stil.css).
default.html
<html>
<head>
<title> Izrada Web stranica - Veţba - Povezivanje sa CSS
dokumentom</title>
<meta http-equiv="Content-Type" content="text/
html;charset=utf-8">
<link rel="stylesheet" type="text/css" href="stil.css" />
</head>
<body>
<h1> Šta je CSS?</h1>
<p> CSS predstavlja veoma moćan jezik pomoću kojeg
moţete dodati stil vašim Web stranama, odnosno definisati
način na koji će njihov sadrţaj biti prezentovan.</p>
<p> CSS je doneo revoluciju u svet Web dizajna. </p>
</body>
</html>
8
stil.css
body {
background-color: #c0c0c0;
}
Smestite oba dokumenta u isti folder, na primer D:\
PIL_Primeri, i potom default.html otvorite u Web čitaču.
Ako ste sve tačno uradili, treba da dobijete sledeće:
CSS atributi
Navešćemo najčešće korišćene CSS atribute:
U nastavku teksta ćemo proširiti naš stil.css dokument,
kako bismo isprobali neke od navedenih CSS atributa.
Opis - primer
definisanje tipa slova
font-family: arial;
definisanje alternativnih slova
font-family: arial, verdana, "times new roman";
veličina slova
font-size: 10px;
iskošeni tekst
font-style: italic;
"običan" tekst
font-style: normal;
podebljani tekst
font-weight: bold;
boja teksta
color: red;
boja pozadine
background-color: pink;
slika kao pozadina
background-image: slika.jpg;
ravnanje teksta
text-align: left;
nazubljivanje paragrafa
text-indent: 18px;
ukrašavanje teksta
text-decoration: underline;
širina elementa
width: 100px;
visina elementa
height: 200px;
podešavanje prostora između okvira jednog elementa i
drugog elementa - margina
margin: 5px;
margin-left: 5;
margin-right: 5px;
margin-top:5px;
margin-bottom:5px;
podešavanje praznine oko sadržaja elementa, ali unutar
njegovog okvira - padding
padding: 3px;
padding-left: 3px;
padding-right: 3px;
padding-top: 3px;
padding-bottom: 3px;
podešavanje okvira elementa
border-style: dotted;
border-width: 2px;
border-color: black;
pozicioniranje elemenata - apsolutno
position: absolute;
top: 50px; right : 100px; bottom : 300px; left : 100px;
pozicioniranje elemenata - relativno
position: relative;
top: 50px; right : 100px; bottom : 300px; left : 100px;
9
Naš zadatak je da tekst na strani bude crne boje, ispisan
slovima tipa Verdana i da veličina slova bude 11 piksela.
Zatim, da tekst u okviru <h1> taga bude crvene boje na
plavoj pozadini, ispisan slovima tipa Arial, veličine 24 pik-
sela. Tekst u pasusima treba da bude poravnat sa obe
strane.
Da bi tekst izlegao baš kako smo poţeleli, potrebno je da
stil.css dokument ima sledeći sadrţaj:
body {
background-color: #c0c0c0;
color: #000000;
font-family: Verdana;
font-size: 11px;
}
h1 {
color: #FF0000;
font-family: Arial;
font-size: 24px;
background-color: #0000FF;
}
p {
text-align: justify;
}
Novi izgled naše default.html strane:
U sledećem broju ćemo zaokruţiti temu o izradi Web stra-
nica opisom dinamičkog HTMLa.
Kada je reč o „ Kreativnoj školi“ postoje najmanje tri razlo-
ga zašto bismo sada ţeleli da govorimo o timskom radu.
1. Jedan od uslova Konkursa je prijavljivanje nastavnika
koji kao TIM kreiraju i realizuju planirane časove.
2. Zahtevi društva a naročito obrazovanja zahtevaju
interdisciplinarni pristup, interakciju različitih sadr-
ţaja, profesionalnih kompetencija stavova i vredno-
sti.
3. Savremene teorije psihologije učenja potrvđuju da
se učenje najefikasnije ostvaruje u interakciji ravnop-
ravnih partnera koji nose različite sposobnosti, zna-
nja i veštine.
Značaj timskog rada najbolje odslikava „zakon značaja i
zakon puzle“ koji glasi:
„JEDAN JE SUVIŠE MALI BROJ ZA POSTIZANJE USPEHA“
„SVI IGRAČI IMAJU MESTO GDE NAJVIŠE DODAJU VRED-
NOSTI“
Suština ovih zakona je da iza sposobnog čoveka su uvek
drugi sposobni ljudi , i da ništa od prave vaţnosti teško da
moţe uraditi jedan čovek sam. (Maksvel,2005).
Timski rad se moţe organizovati u bilo kojoj oblasti ljudske
delatnosti i ne zahteva neke naročite uslove i opremljenost.
Tim nije isto što i grupa pojedinaca koji nešto rade i naj-
češće se pod njim podrazumeva :
zajedničko, sinhronizovano angažovanje stručnjaka raz-
ličitih ili istih profila ili specijalnosti na istom zadatku.
Prednosti timskog rada se danas koriste u gotovo svim
društvenim oblastima. Proizvodnji, medijima, novinarstvu,
vojsci, medicini, projektovanju, obrazovanju.
Svaki član tima ima specifične uloge definisane zajednič-
kom vizijom i sposobnostima potrebnim za rešavanje poje-
dinačnih zadataka koji vode ostvarenju zajedničkog cilja.
Uloge i odgovornosti su u timu podeljene ali članovi tima
pomaţu jedni drugima i daju sugestije za svaki segment ili
fazu procesa rada. To znači da pojedinci unutar tima
međusobno sarađuju, pokazuju empatiju i uvaţavanje za
svakog člana tima.
"Kreativna škola"
10
Da bi tim uspešno funkcionisao podela uloga i odgovorno-
sti treba da bude takva da svako radi ono što najbolje ume
i zna, da to odgovara njegovim sposobnostima, mogućno-
stima i interesovanju. S druge strane podela rada u timu
treba da bude i fleksibilna i da se povremeno redefiniše i
menja. Neko će u timu da ostvaruje kontakte, neko sakup-
lja informacije, neko radi na odrţavanju energije i entuzi-
jazma, neko vodi računa o materijalu, prostoru... Ovo je
vaţno da znaju nastavnici kada organizuju svoje učenike
da uče i rešavaju neke probleme putem timskog rada.
Posle dogovorenog zajedničkog cilja, članovi tima dele
uloge, odgovornosti i definišu pravila rada. Neka pravila
su opšta i odnose se na rad svih timova kao što su: sarad-
ničko ponašanje, uvaţavanje individualnih razlika, informi-
sanje o procesu rada i rezultatima koji se ostvaruju, kon-
sultovanje drugih članova i aktivno slušanje. Neka pravila
rada su specifična za određene timove i oni se definišu na
početku rada. Vaţno je da u donošenju pravila učestvuju
svi članovi tima i da se sa njima saglase.
Osnovna karakteristika timskog rada je podela uloga, defi-
nisanje uloga i odgovornosti. Jasna podela uloga obezbe-
đuje veću produktivnost tima, efikasniji proces i bolje
odnose među članovima. Jedna od kategorizacija uloga u
timu izgleda ovako:
Karakteristike timskog rada su:
jasno definisan cilj i usmerenost na zadatak
procedure i pravila koja definišu način rada
podela uloga i odgovornosti
uzajamno uvaţavanje i empatija među članovima
tima
mehanizmi donošenja zajedničkih odluka
Tim nije isto što i grupa ljudi. Shodno tome vaţno je napra-
viti razliku između tima i grupe.
AKTIVNI UČESNIK- je član tima koji je orjentisan na zada-
tak, vodi računa o ciljevima i kvalitetu produkta i nastoji da
svi budu u tom smislu što efikasniji.
SARADNIK - je član tima koji je fleksibilan i otvoren za
nove ideje i iskustva. Njemu nisu vaţni samo zadatak i cilj,
već i drugi članovi tima kao i kvalitet međuljudskih odnosa
KOMUNIKATOR – je član tima koji vodi računa o atmosferi
rada u timu. On ume da sluša, lako se dogovara, motiviše
ostale članove na rad i dobru saradnju bez tenzija a ukoliko
se pojave ume da olakšava zajedničke dogovore.
IZAZIVAČ – je član tima koji je često kritičan prema ciljevi-
ma, metodama, rešenjima i odlukama koje se donose. Iako
to često smeta drugima on je veoma koristan član tima jer
neguje iskrenost i obezbeđuje preispitivanje donesenih
Razlika između tima i grupe
TIM GRUPA
Dogovoreni zajednički ciljevi CILJEVI Pojedinačni i neusaglašeni ciljevi
Akcije su međuzavisne i usaglašene AKTIVNOST Nezavisne, pojedinačne ili grupne akcije
Jasna podela uloga i odgovornosti ULOGE Pojedinci se rukovode situacijom i samostalno
preuzimaju uloge
Postoji pojedinačna i zajednička odgovornost ODGOVORNOST Postoji uglavnom pojedinačna odgovornost
Uspeh i neuspeh se deli na jednake delove USPEH Pojedinac moţe biti uspešan ali ne i grupa
Tim ima svoja pravila, mehanizme i procedure
odlučivanja
ODLUČIVANJE Pravila i procedure se najčešće donose od situa-
cije do situacije
Svako moţe imati svoju ideju ali mora biti spre-
man da od nje odustane kad se bira najbolje
rešenje
ZAJEDNIČKI RAD Pojedinci mogu imati nezavisne akcije i ideje
Novi član tima uvodi se po istom postupku kao i
postojeći članovi
SNAGA Članovi grupe mogu se slobodno priključivati ili
napuštati grupu
11
odluka. Tako podstiče ostale da govore o svojim proble-
mima i naročito o drugačijem viđenju stvari. To moţe da
obogati i odnose i zajednički rad moţe biti delotvorniji.
Poţeljno je da sve četiri uloge sadrţi svaki tim. Nije dobro
da se tim sastoji isključivo od saradnika i komunikatora jer
ko bi ih vratio na zadatak, a ukoliko bismo imali samo
aktivne učesnike i izazivače nikada ne bi postigli konsen-
zus.
Da bi tim bio uspešan potrebne su mu različite funkcije jer
različitost koja je sinhronizovana daje kvalitet.
Druga vrsta kategorizacija uloga u timu razlikuje tzv
„radne uloge“ ( fokusirane na posao i konkretne zadatke )
i „društvene uloge“ ( fokusirane na interakciju i odnose
među članovima tima ).
(Benett; Rolheiser – Bennet; Stevahn, 1991, str 67)
Prema ovim autorima bazična lista uloga u timu izgleda
ovako:
„Kontrolor“ proverava da li svi razumeju tok posla
kojim se tim bavi
„Izviđač“ traţi dodatna objašnjenja od drugih gru-
pa i timova
„Čuvar“ vraća grupu na zadatak i podseća na vre-
me i rokove
„Slušač“ ponavlja ili parafrazira šta je bilo rečeno
„Zapitkivač“ traţi mišljenja i informacije od drugih
članova tima
„Rezimator“ grupiše zaključke tako da mogu da se
prezentuju
„Ohrabrivač“ podrţava članove grupe i uliva entu-
zijazam
„Sekretar“ čuva sav materijal koji je timu potreban
za rad
„Čitač“ pronalazi i timu prezentuje i druge materi-
jale
„Podsetilac“ podseća grupu na ciljeve i zadatke
„Posmatrač“ zadaje i analizira upitnike koji se
odnose na socijalne veštine potrebne za interakciju
Uloge u timu moraju biti komplementarne, da odgovaraju
prirodi posla i da se povremeno redefinišu tokom rada.
Da bi tim efikasno funkcionisao a njeni članovi bili zado-
zadovoljni potrebno je voditi računa o: saradničkom pona-
šanju članova tim, procenjivanju uspešnosti rada tima i
anti-timskim ulogama u timu
Saradničko ponašanje članova tima
Da bi radna atmosfera bila dobra treba obezbediti saradni-
čko ponašanje članova tima i to se postiţe negovanjem
određenih principa:
dobar tim vodi računa o potrebama i mogućnosti-
ma svojih članova – to znači da ljudi imaju potrebu
da se angaţuju i pokaţu svoje najbolje sposobnosti i
mogućnosti. Zato je vaţno da to uvaţimo i da im
damo povratnu informaciju o rezultatu njihove
angaţovanosti.
svi članovi tima treba da aktivno slušaju jedni
druge – to nam pomaţe da razjasnimo sve nejasno-
će i da poboljšamo komunikaciju. Vaţno je da iskre-
no pokazujemo interesovanje, da pratimo verbalne i
neverbalne poruke, da smo u tome strpljivi i da ne
donosimo odmah odluke.
negovanje individualnih razlika je u timskom radu
neophodno – vrednost timskog rada se upravo zas-
niva na različitostima njegovih članova. Različite
kompetencije, ideje i razmišljanja dovode do kreativ-
nog rešavanja problema. Iz tog razloga u timskom
radu je potrebno negovati individualnost i različitost.
rukovođenje timom je decentralizovano jer su svi
odgovorni za postizanje zajedničkog cilja – iako
timovi najčešće imaju voditelja svi članovi tima su
podjednako odgovorni za postizanje zajedničkog
cilja i za negovanje saradničke atmosfere.
Procenjivanje uspešnosti rada tima
Vaţno je da znamo da se u toku timskog rada dešavaju
istovremeno tri procesa: proces rada u kome su angaţova-
ni svi članovi tima, rezultat tog procesa i različiti oblici inte-
rakcije među članovima tima. Ako to znamo, uspešnost
tima procenjujemo tako što posmatramo: proces, produkt i
odnose. Sva tri elementa su vaţna jer su uzajamno poveza-
na i doprinose efikasnosti rada. Kao što se dogovaraju sva
pravila zada tako se planiraju i metode procenjivanja
( evaluacije) uspešnosti timskog rada
12
Anti – timske uloge u timu
Rad tima najčešće ometaju anti – timske uloge i pod nji-
ma se podrazumeva fokusiranje članova tima na sebe, a
ne na tim. Reč je o osobama koje radeći u timu ispoljavaju
neku vrstu ponašanja koja oteţava rad u tima. Neke od tih
uloga su:
Dominator – dominira u komunikaciji, kontroliše
akcije tima
Bloker – usporava i skreće timski rad
Skretač pažnje – stalno traţi potvrdu i priznanje od
drugih
U timu, van tima – izbegava odgovornosti za pro-
ces, produkte i odnose u timu.
Na osnovu svih karakteristika timskog rada nesporno je da
je rad nastavnika efikasniji ukoliko se organizuju u timove
i pokušaju da zajednički rešavaju sadrţaje koje ţele da
prenesu svojim učenicima. To istovremeno znači da će i
njihovi učenici lakše učiti ukoliko su podstaknuti da rade u
timovima.
„Blog u nastavi? Šta je BLOG i kakve to veze ima sa nasta-
vom, a posebno kakve veze ima sa osnovnom školom?“
Ova dva pitanja su česta reakcija nastavnika na pominjanje
ideje da blog moţe biti iskorišćen kao nastavno sredstvo za
prezentovanje nastavnih sadrţaja i razmenu mišljenja sa
učenicima. Blog kao jedan od mladih internet servisa i
moţda nije dovoljno poznat ni nastavnicima, ni učenicima
ni roditeljima. On se pojavio posle www-a, e-mail-a , chat-
a i drugih servisa pa je kao najmlađe čedo Interneta još
malo poznat.
Blog je internet dnevnik koji pruţa mogućnost nastavniku
da osmisli nastavnu jedinicu (ili čitavu nastavnu temu) tako
da je moţete postaviti na svom prostoru (eng. Spaces) iz
nekoliko manjih delova. Manji delovi se lakše savladavaju i
usvajaju, pa će taj osećaj biti pokretač daljeg učenja. Učeni-
ci će moći jednostavno i brzo da pristupaju informacijama
koje im pruţate.
U Vaš prostor koji ćete ispunjavati nastavnim materijalima
pozivate onoga koga ţelite. To znači da se diskusiji ne
mogu priključiti nepoznati ljudi sa mreţe već samo oni
kojima odobrite pristup. Ovo je lepa mera zaštite jer moţe-
te napraviti svoju grupu učenika koje ćete okupiti oko neke
teme, bez mogućnosti da Vam komentare ostavljaju nepo-
znate osobe i time, moţda, naruše koncept redosleda i
načina izlaganja gradiva.
Nastavni materijali koje ćete izlagati na ovaj način mogu
biti u obliku teksta, slike, animacije, audio i video zapisa,
jednom rečju multimedijalni.
U Osnovnoj školi „Jovan Popović“ iz Novog Sada, smo
sproveli anketu i ispitali učenike i roditelje V, VI, VII i VIII
razreda o tome da li koriste blog na Internetu i da li je bez-
bedan. Od ukupno 298 anketiranih učenika čak 67,79% je
odgovorilo da ne zna šta je to pa se prema tome ne mogu
ni odrediti da li je opasan ili ne. Četvrtina ispitanih
(25,84%) izjavila je da koriste blog uz kontrolu roditelja, a
samo 6,38% je smatralo da je blog opasan i da ga treba
izbegavati.
RECITE „DA“ BLOGU U NASTAVI
13
Na pitanje „Da li treba dozvoliti Internet dnevnik (blog)
deteta?“, od anketiranih 282 roditelja 56, 38% je odgovo-
rilo da treba dozvoliti uz kontrolu roditelja, 30,50% ne zna
šta je to, a čak 13,12% smatra da je blog opasan i treba ga
zabraniti.
Čemu bi mogao da sluţi blog u školi? Ovakav način rada
se moţe primeniti, u okviru dopunske i dodatne nastave, u
radu sekcije ili drugih oblika van-nastavnih aktivnosti, čak i
na redovnoj nastavi. Ukoliko u obzir uzmemo mogućnosti
da postavljene sadrţaje učenik moţe da pročita kada to
njemu najviše odgovara, u bilo koje dana doba i noći to
samo po sebi dovodi do zaključka da ne treba insistirati na
radu na redovnoj nastavi, već više razmišljati o novim obli-
cima komunikacije sa učenicima i o prednostima koje ova-
kav način rada pruţa.
Lepota ovakvog rada je u tome što je nastavna jedinica od
strane nastavnika veoma dobro proučena, podeljena na
manje celine, jasno i precizno formulisana. Nastava se vodi
bez određene brzine koju nameće čas od 45 minuta traja-
nja, ali ovako definisana nastava dobija na dinamičnosti i
učenici se ne mogu ţaliti da im je bilo dosadno na času. Sa
strane učenika oni mogu u zadatom roku od par dana da
pročitaju i pogledaju nastavne sadrţaje koje je nastavnik
pripremio, da ih analiziraju tempom koji njima odgovara i
da odgovore na njih. Ura za Internet! Više nećemo morati
da se mučimo dešifrujući nečitke rukopise.
Za svakog učenika moţete pripremiti drugačija pitanja.
Učenicima se omogućuje pravo da svako napiše svoje
komentare. Na taj način nastavnik ima bolji pregled o nap-
redovanju svakog učenika pojedinačno. Koliko se puta desi
da je neki učenik stidljiv i povučen i ne ţeli da javno iznese
svoje mišljenje, jer ima brţih i glasnijih. Sada moţete čuti i
one tihe i povučene i pomoći im da svojim tempom osvaja-
ju gradivo koje izlaţete pred njih.
Takođe, veliki broj učenika biće privučen novom tehnologi-
jom i novim načinom rada. Sama novina po sebi biće pri-
mamljiva, a svi znamo da je najteţe motivisati učenike da
uče i budu fokusirani na gradivo. Iskoristimo prednosti teh-
nologije danas da bismo motivisali učenike. Ovo je pred-
nost našeg vremena i treba je upotrebiti za dobro.
Reći ćete, a šta sa prepisivanjem? Ništa. Prepisivači se lako
otkriju, ali primenite ovaj način rada prvenstveno na otkri-
vanje i usvajanje materije, ne toliko na ispitivanje i rešeta-
nje za ocenu. Ukoliko baš ne ţelite da učenici gledaju tuđe
odgovore onda zahtevajte da Vam odgovore na ispitna
pitanja šalju isključivo na Vaš e-mail.
Ovo je način da poboljšate komunikaciju sa Vašim učenici-
ma i da im olakšate usvajanje sadrţaja. Kada od nekog
očekujete da Vam da komentar na napisano, to podrazu-
meva da je on pročitao, razumeo i doneo određene zaklju-
čke. Time ste kod učenika pokrenuli niz intelektualnih akti-
vnosti kao što su proces analize, saznajni proces, kritičko
mišljenje. Diskusija i saradnja, to su osnovne prednosti koje
nudi ovaj alat i mogu biti primenjene u svim oblicima nas-
tave. Istraţivanje Stenford univerziteta pokazuje da se dis-
kutovanjem o problemu usvoji čak 80% sadrţaja.
14
Nemojte zaboraviti ni roditelje! I njih podstaknite da u
nekom trenutku učestvuju u diskusiji. Osmislite zadatak za
njih. To će Vam duplo pomoći u radu sa učenicima.
Čak se i redovna nastava moţe izvoditi na ovaj način uko-
liko škola poseduje tehničke mogućnosti. To znači da bi
svaki učenik ispred sebe morao imati računar, odličnu
Interent konekciju i otvoren nalog, odnosno e-mail adresu
na domenu hotmail.com ili live.com. Još uvek u većini
naših škola u Srbiji ne postoje tako dobre tehničke moguć-
nosti, ali se kabineti ubrzano opremaju i neće proći ni dve
pune godine kada će ovo biti naša stvarnost.
Svi nastavni predmeti se mogu koristiti ovim nastavnim
alatom, i ne podrazumeva se samo informatika. Na primer
u srpskom jeziku moţete zadati temu za diskusiju, postu-
pak neke ličnosti iz pisanog dela koje učenici imaju za
obaveznu lektiru. Dobićete mnogo interesantnih aspekata
gledanja na postupke ličnosti iz dela. Uzmimo na primer
fiziku ili hemiju. Oba predmeta se bave posmatranjem i
proučavanjem pojava u prirodi. Zar ne bi bilo interesantno
da postavite teorijski problem iz prirode i da diskutujete o
tome, na primer kako nastaje vodena para ili zašto ne
ispadnemo iz tobogana koji nas okreće za 360 stepeni.
Pre nego što predloţite svojim učenicima rad na blogu
prvo napravite svoju e-mail adresu na www.hotmail.com ili
www.live.com po uputstvu koje je dato u prethodnom bro-
ju. Zatim se poigrajte sa blogom i veţbajte sa svojim prija-
teljima, ili napravite dve e-mail adrese za veţbanje. Jedna
od tih adresa neka bude Vaša privatna, a druga neka bude
radna koju ćete davati učenicima. Posetite neke sajtove
koji govore o školskim blogovima.
Za početak krenite od čuvene Wikipedije http://
sr.wikipedia.org koja će Vam ponuditi na srpskom jeziku
objašnjenje šta je blog i blogovanje. Tu ćete saznati i nešto
o istorijatu bloga.
Ukoliko imate ambicija i volje moţete se povezati i sa dru-
gim školama u zemlji i inostranstvu i sa njima napraviti
projekat.
Zatim izloţite ideju učenicima. Onima koji nemaju potreb-
nu e-mail adresu pomozite da naprave. Odrţite jedan zaje-
dnički čas gde ćete veţbati rad na blogu i dogovoriti način
rada. Postavite probna pitanja i tekstove. To mogu biti
neke uvodne ideje iz lekcije ili laka pitanja sa početka lekci-
je. Neka Vam na njih odgovore u toku probnog časa. Zatim
ih obavestite da ćete postaviti sledeću lekciju i naglasite
kada ćete je postaviti. Sve ostalo moţete raditi preko bloga.
Na stavci bloga koju budete zatim postavili naglasite za
koje vreme očekujete komentare, diskusiju ili odgovore na
postavljena pitanja, ukoliko ih ima. Obavezno odgovorite
svakom učeniku na pitanje. Komentarišite njihove komen-
tare i uključite se u diskusiju. Podstičite ih da međusobno
komuniciraju i diskutuju. Bogatstvo ideja će se pojaviti i
učenje će dobiti interesantan i primamljiv oblik. Obavezno
svaki novi deo nastavnog materijala postavite kao novu
stavku. Tako ćete napraviti pregled, po datumima i nastav-
nim celinama. Učenicima će biti lakše da prate nove teme
koje postavljate, a Vi ćete imati unutar svake stavke njihove
komentare koje moţete lako pregledati a da se pri tom ne
pomešaju sa komentarima na drugo pitanje i drugu temu.
Upravo na ovaj način smo u Osnovnoj školi „Jovan Popo-
vić“ iz Novog Sada, osmislili i sproveli jedan mali projekat
sa učenicima šestog razreda koji vam ukratko predstavlja-
mo. Projekat su vodile nastavnica nemačkog jezika Slađana
Radić i nastavnica informatike Marina Petrović.
Nemački jezik u osnovnoj školi u školskoj 2007/08 za šesti
razred još ima status izbornog predmeta. Za njega su se
učenici opredelili u trećem razredu osnovne škole i oni koji
su se opredelili imaju obavezu da ga pohađaju do kraja
osnovne škole. Izbor nije bio obavezujući tako da se veoma
malo učenika iz generacije opredeljivalo na ovakav način
za izborni jezik, u proseku svega 10-15 % od cele generaci-
je učenika. Ovakav koncept je ponuđen sa jednom od rani-
jih reformi školstva koje su imale dobru ideju da se učenici-
ma ponudi učenje drugog stranog jezika u toku osnovne
škole. Naţalost, učenici su u ovom uzrastu preopterećeni
redovnim školskim gradivom i obavezama kao i vanškol-
skim aktivnostima koje biraju sami ili biraju roditelji za njih,
15
pa se ne odlučuju za dodatno angaţovanje u školi ukoliko
nije obavezno. Ovakvo stanje stvari je već izmenjeno i
sadašnji petaci imaju po zakonu, pored engleskog jezika
koji je obavezan za sve od prvog razreda i drugi strani
jezik, od petog razreda. Imajući u vidu status ovog pred-
meta i to da se on obično odrţava u međusmeni ili suprot-
noj smeni, jer okuplja učenike iz različitih odeljenja pa ga
nije moguće staviti u redovan raspored, odlučili smo da
ove učenike uključimo u naš mali projekat i pokušamo da
im olakšamo komunikaciju sa predmetnih nastavnikom, jer
se ne viđaju svakodnevno sa njom.
Tok projekta je podeljen na nekoliko etapa. Prva i druga
etapa su se odvijale u informatičkom kabinetu. Nastavnica
informatike je učenike uputila u osnovna pravila bezbed-
nog ponašanja na Internetu. Zatim je predstavila pojam
bloga kao i njegovu primenu. S obzirom da većina učenika
nije imala e-mail adresu na potrebnom domenu, učenici
su uz pomoć obe nastavnice uspešno kreirali svoje e-mail
adrese. Nastavnica nemačkog je napravila svoju radnu
adresu. Zatim su učenici i nastavnica nemačkog međusob-
no razmenili e-mail adrese i pozvali jedni druge da im
budu prijatelji na Internetu. Učenicima je skrenuta paţnja
da vode računa kome odobravaju status prijatelja i time
mogućnost da pristupaju njihovom prostoru i da diskutuju
sa njima.
Druga etapa projekta je realizovana tako što je nastavnica
nemačkog postavila prvi deo lekcije, probni test sa lakim
pitanjima koja su bila namenjena obnavljanju već nauče-
nog gradiva. Pitanja su sadrţala delove koje je trebalo
dopuniti. Zadatak učenika je bio da se u toku naredna dva
dana pridruţe grupi na prostoru koji je kreirala nastavni-
ca, da u okviru svojih komentara dopune rečenice i da
zatraţe od nastavnice njen komentar.
Počelo je ovako: „Poštovani učenici, projekat e-
obrazovanja, saradnje nastavnika i učenika preko „Bloga“,
čini pre svega zanimljivu inovaciju koju pokrećemo zajed-
no sa vama, u nastavi nemačkog jezika. Ovom metodom
rada obrađivaćemo sadržaje pojedinih lekcija ili delova
lekcija, zajedno ćemo kreirati atraktivnije sadržaje, kako bi
vam učenje bilo interesantnije. Danas je pred vama prvi
zadatak-komparacija prideva. Pri rešavanju imajte na
umu pravilno i nepravilno građenje prideva! Viel Spaß ! "
Nije bilo bojazni od prepisivanja iz dva razloga. Prvo, ukoli-
ko učenik ne zna tačan odgovor ne moţe biti siguran od
koga da prepiše, pa ako prepiše netačno nastavnica će to
lako primetiti. Čak i da prepiše tačan odgovor od druga za
koga zna da sigurno zna i nastavnica ne primeti opet je
učenik morao da pročita tuđe odgovore i to nekoliko odgo-
vora dok ne pronađe tačan. Ovo u stvari znači da učenik
mora da ponovi gradivo nekoliko puta, a ponavljanje je
vaţno za učenje. A ukoliko učenik napiše tačan odgovor uz
pomoć knjige i to je dobro, jer zna gde će naći tačan odgo-
vor i utvrdiće gradivo.
Većina dece se potrudila da u roku i tačno odgovore na
pitanja. Nisu ţeleli da zaostaju, jer na svakom komentaru
piše tačan datum kada je komentar postavljen. Posle dva
dana napravljen je još jedan susret u kabinetu informatike
da bi se pomoglo učenicima koji se nisu snašli sa davanjem
komentara na blogu, pošto je bilo i takvih slučajeva. Kroz
razgovor sa učenicima utvrdili smo na kakve su poteškoće
nailazili u radu na blogu i pomogli smo im da prevaziđu te
teškoće. Dalje su učenici bili spremni za samostalan rad od
kuće.
Nastavnica nemačkog je samo kratko najavila da sledeću
lekciju učenici treba da očekuju u toku sutrašnjeg dana. Od
tog trenutka je počela treća etapa projekta. Učenici i nasta-
vnica sada nezavisno komuniciraju jedni sa drugima. Usle-
dile su druge lekcije sa tekstom i slikom, spisak ocena sa
kontrolnog iz nemačkog, komentari na odgovore i učenič-
ku diskusiju.
16
U sledećoj etapi postavljeni su malo zahtevniji zadaci.
Nastavnice su snimile audio materijal sa odlomkom iz tek-
sta, naravno na nemačkom. Postavljeni audio sadrţaj su
učenici preuzeli i preslušavali. Imali su zadatak, da zapišu
tekst na nemačkom i da ga prevedu na srpski. Oba teksta
je trebalo postaviti na stavku Bloga u roku od nedelju
dana.
Poslednja etapa rada je naravno bila evaluacija, gde su
učenici izneli svoje mišljenje o ovakvom načinu rada.
Naravno bili su podsticani da iznose i svoje mišljenje i u
toku rada. Ne treba posebno isticati da su svi komentari
na ovakav rad bili veoma pozitivni. Navodimo neke od
njih:
ALEKSANDRA: „Ovakav način rada mi se sviđa zato što je
mnogo efikasnije i lakše. Volela bih da opet ovako radimo
i iz drugih predmeta, kao i iz nemačkog.
P.S Negde nisam stavljala dve tačke iznad a, o, i u zato
što nisam znala kako.“
LUKA: „Ovi zadaci su bili teţi od prošlih. Nisam znao neko-
liko primera pa sam nagađao malo. Meni se ovakav način
rada mnogo više dopada jer ne volim da pišem i imam
više vremena da rešim zadatke. Voleo bih da ovako radi-
mo iz svih predmeta!!!“
BOJAN: „Ovakav način rada mi se jako sviđa zato što ne
moram puno da pišem u svesci jer mi je lakše da kucam
na tastaturi. Ako bude bilo još zadataka rado ih očeku-
jem !!!!!!!!!!!!!!“
JELENA: „Jedini problem mi je prvi primer u četvrtom zada-
tku, da li moţete da mi ga objasnite?“
Evo zapaţanja i same nastavnice nemačkog jezika, Slađane
Radić:
„U proteklih par nedelja imala sam mogućnost, zajedno
sa učenicima šestog razreda, da ostvarim novi vid učenja i
provere naučenog gradiva iz predmeta nemački jezik, i to
putem Interneta, na blogu. Ono što sam zapazila i što
ţelim da izdvojim kao osobenosti pri ovakvom vidu učenja
je sledeće: smatram da bi ovakav vid učenja bio izvanredna
dopuna klasičnom načinu podučavanja i prezentovanja
gradiva, te ovakva kombinacija klasične nastave u učionici i
putem Interneta moţe samo doprineti poboljšanju i usavr-
šavanju usvajanja gradiva. Ipak, ne verujem da ovakav
metod moţe u potpunosti zameniti nastavu u učionici, jer
smatram da pre svega, nedostaje društveni aspekt učenja;
učenik je ipak u takvoj situaciji sam sa kompjuterom i to
smatram manom.
Od svih prednosti koje sam uvidela u toku ovog projekta
na prvom mestu bih izdvojila aktivan partnerski odnos uče-
nika i nastavnika; učenici su bili skoncentrisani na gradivo,
zadatke i obrazovne ciljeve koji su pred njima bili jasno
postavljeni, i u toku saradnje osećali su veću slobodu i
otvorenost da postave pitanja ili komentare. Zatim, učenici
su imali i tu mogućnost da svoje vreme van škole organi-
zuju po svom planu i da urade zadatke onda kada im to
odgovara, gde pretpostavljam da su to činili kada su bili
raspoloţeni za rad i u onom tempu koji im odgovara. Uče-
niku se pruţa mogućnost da sam odredi količinu materijala
koju će obraditi, a još jedna pogodnost za učenike je ta, što
u ovakvom načinu učenja nije neophodno da prisustvuju
nastavi (u slučaju kada su sprečeni da dođu u školu, imaju
mogućnost da kod kuće putem Interneta ipak obrade novo
ili prisustvuju proveri već usvojenog gradivo).
Od pogodnosti koje se pruţaju nastavnicima u ovakvom
vidu rada u nastavi izdvojila bih mogućnost drugačijeg
predstavljanja gradiva učenicima, jasno postavljenih obra-
zovnih ciljeva, konstantnu komunikaciju učenika i nastavni-
ka, gde se uloga nastavnika menja iz situacije u situaciju.
17
On objašnjava i usmerava učenike na rad, pomaţe im i
pruţa veoma mnogo informacija na jednom mestu, disku-
tuje sa njima o obrađenom materijalu i time se menja nje-
gova uloga predavača, ali i njihova uloga slušaoca. Ima
mnogo više diskusije i razmenjivanja mišljenja. Bilo je veo-
ma zanimljivo meni, a znam da je tako bilo i mojim učeni-
cima, učešće u ovakvom projektu i verujem da je ovakav
vid rada skora budućnost našeg obrazovanja.“
U planu nam je da u okviru ovog projekta postavimo i
video materijale sa ţivim govornim situacijama koje će
snimati sami učenici zajedno sa učenicima iz informatičke
sekcije. Ovo će biti mali projekti unutar projekta. Takođe
planiramo da motivišemo i uključimo i druge nastavnike i
roditelje u ovakav rad. Nastavnicima i roditeljima biće
organizovana posebna predavanja o blogu, šta je, čemu
sluţi i kako se moţe koristiti u ţivotu škole.
Zato, ne čekajte! Probajte i Vi! Recite „DA“ blogu u nasta-
vi!
Predstavićemo vam dva korisna programska dodatka za
Microsoft Office 2007, jedan koji omogućava izvoţenje i
čuvanje datoteke u PDF ili XPS formatu u osam programa
Microsoft Office 2007, i drugi, koji omogućava kreiranje
grafova i rešavanje jednačina, nejednačina i funkcija u pro-
gramu Word 2007.
Programski dodatak za 2007 Microsoft Office: Sačuvaj
kao PDF ili XPS
Često je potrebno da svoje datoteke kreirane u nekom od
Office 2007 programa sačuvate u obliku različitom od ori-
ginalnog, pre svega zbog slanja kao priloga u elektronskoj
pošti ili komercijalnog štampanja. Opšte prihvaćeni for-
mat predstavlja PDF, koji je kao format za čuvanje, pre
pojave besplatnog dodatka "Sačuvaj kao PDF ili XPS", bio
dostupan isključivo preko instalacija rešenja drugih proiz-
vođača.
Dodatak omogućava čuvanje datoteka u dva formata:
Portable Document Format (PDF)
XML Paper Specification (XPS)
i to iz sledećih Office programa:
Microsoft Office Access 2007
Microsoft Office Excel 2007
Microsoft Office InfoPath 2007
Microsoft Office OneNote 2007
Microsoft Office PowerPoint 2007
Microsoft Office Publisher 2007
Microsoft Office Visio 2007
Microsoft Office Word 2007
Prvo je potrebno da programski dodatak (veličina 940KB)
preuzmete sa adrese
http://www.microsoft.com/downloads/details.aspx?
f a m i l y i d = 4 d 9 5 1 9 1 1 - 3 e 7 e - 4 a e 6 - b 0 5 9 -
a2e79ed87041&displaylang=sr
i sačuvate na čvrstom disku.
Ukoliko imate licencu za Microsoft Office 2007, dodatak na
uobičajeni način moţete instalirati:
Programski dodaci za MS Office 2007
18
Dvaput kliknite na preuzetu datoteku
SaveAsPDFandXPS.exe na svom čvrstom disku da
biste pokrenuli instalacioni program.
Pratite uputstva na ekranu da biste dovršili instala-
ciju.
Nakon instalacije dodatak je moguće koristiti iz opcije
Sačuvaj kao PDF ili XPS.
1. Kliknite na dugme Microsoft Office, postavite kur-
sor miša na stavku Sačuvaj kao, a zatim odaberite
stavku PDF ili XPS.
2. U polje Ime datoteke upišite ime dokumenta.
3. Sa liste Sačuvaj kao tip izaberite stavku PDF ili XPS
dokument.
4. Ako ţelite da otvorite datoteku odmah nakon što
ste je sačuvali, potvrdite izbor polja Otvori datote-
ku nakon objavljivanja.
5. U okviru opcije Optimizuj za, moţete odabrati:
Standardno (objavljivanje na mreži i štampa-
nje) - za postizanje visokog kvaliteta štampanja
dokumenta.
Minimalna veličina (objavljivanje na mreži) -
ako vam je kvalitet štampanja manje vaţan od
veličine datoteke.
6. Takođe, moţete kliknuti na Opcije ako ţelite da
zadate opseg strana za štampanje, odabrati štam-
panje naznake ili izlazne opcije. Za zatvaranje ekra-
na Opcije, kliknite na dugme U redu.
7. Kliknite na dugme Objavi.
Sačuvana PDF datoteka moţe se pregledati pomoću čitača
Adobe Reader.
XPS format je Microsoft alternativa za Adobe PDF format.
Windows Vista ima ugrađenu podršku za XPS format, dok
je za pregledanje XPS datoteka na ranijim operativnim sis-
temima (Windows XP, Windows 2003) potrebno instalirati
besplatan XPS Viewer program.
Kreirana PDF ili XPS datoteka ne moţe biti menjana
korišćenjem Office 2007 programa. Promene morate nap-
raviti u prvobitnom Office 2007 dokumentu, koji ćete pono-
vo zapamtiti u potrebnom formatu.
Programski dodatak za Word 2007: Microsoft Math
Evo jednog veoma korisnog dodatka za nastavnike mate-
matike, kao i za sve one koji često dodaju matematičke
formule i grafikone u Word dokumente.
Programski dodatak Math dodaje računarske i grafičke
mogućnosti u traku Jednačine u programu Word 2007. Sa
Math dodatkom moţete da uradite sledeće:
Iscrtate funkciju, jednačinu ili nejednačinu u 2D ili
3D obliku,
Rešite jednačinu ili nejednačinu,
Dobijete rezultat u brojčanom obliku,
Pojednostavite algebarski izraz.
Za instalaciju, potrebno je da programski dodatak (veličina
2.4MB) preuzmete sa adrese http://www.microsoft.com/
downloads/details.aspx?FamilyID=030fae9c-704f-48ca-
971d-56241aefc764&DisplayLang=en
i sačuvate na čvrstom disku. Pre preuzimanja se proverava
ispravnost licence za Office 2007.
19
Ukoliko na računaru imate Microsoft .NET Framework 2.0,
Math dodatak se instalira na uobičajeni način:
Dvaput kliknite na preuzetu datoteku officemath.msi na
svom čvrstom disku da biste pokrenuli instalacioni pro-
gram.
Pratite uputstva na ekranu da biste dovršili instalaciju.
Dodatak se moţe koristiti isključivo u Word 2007 progra-
mu.
Da biste mogli da koristite Math dodatak, potrebno je da
sa kartice Umetanje, u grupi Simboli kliknite na strelicu
pored stavke Jednačine, što omogućava umetanje uobiča-
jenih matematičkih jednačina ili pravljenje svojih jednačina
pomoću biblioteke matematičkih simbola.
Nakon dodavanja okvira za upis Jednačine, ili odabirom
okvira za jednačinu, dobija se traka Alatke za jednačine -
Dizajn koja veoma olakšava rad sa matematičkim formula-
ma i simbolima, jer omogućava:
biranje jednačine iz liste često korišćenih ili prefor-
matiranih jednačina,
ubacivanje različitih simbola (osnovnih matematič-
kih simbola, grčkih slova, različitih tipova operatora,
strelica, skriptova, geometrijskih simbola),
ubacivanje često korišćenih matematičkih struktura.
Korišćenjem Math dodatka u Word 2007 programu moţete
grafički prikazati funkciju, jednačinu ili nejednačinu u dve ili
tri dimenzije.
Takodje, moţete rešiti jednačinu ili nejednačinu i i grafiko-
ne i rešenja umetnuti u Word dokument.
20
Nastavnički materijali
Pregled
U ovom poglavlju učenici uče o TCP/IP-u i nekim njegovim
sastavnim delovima, kao što su IP adrese. Takođe uče o
deljenju, dele dozvole i smernice domena.
Priprema za predavanje
Da biste se pripremili za ovo poglavlje, izvršite sledeće
zadatke:
Pročitajte celo poglavlje i uradite sve veţbe i druge
postepene zadatke.
Ukoliko je vaša škola na domenu, saznajte koje su
smernice domena i na koji način će to uticati na rad
članova tima sluţbe za pomoć.
Pripremite na vašem računaru fascikle koje će moći
da se koriste za demonstraciju deljenja fascikli i
dozvola. Omogućite deljenje fascikli i dodelite doz-
volu za čitanje svakom članu tima sluţbe za pomoć.
Nemojte im dozvoliti pisanje.
Pojedinačne teme
Uvod u mreže
U ovom odeljku objasnite svrhu mreţa.
Radne grupe
U ovom odeljku učenici uče o svrsi radnih grupa i kako se
one uspostavljaju kad postoji jedan računar povezan na
Internet.
Uspostavljanje radne grupe pomoću jednog računara
povezanog na Internet
Ovaj odeljak moţe da se koristi kao veţba. Učenici treba
da izvrše korake navedene u ovom odeljku, bilo tokom
bilo nakon vaše demonstracije zadatka (ili zadataka). Da bi
uspostavili radnu grupu, učenici moraju da se isključe sa
računar sa privilegijama administratora ili da znaju lozinku
za nalog administratora. Ukoliko se isključe sa domena i ne
znaju podatke naloga za lokalni računar, neće moći da
ponovo pokrenu računar.
Kako se resursi na računari, u radnoj grupi, pretvaraju u
deljene ili privatne
Ovaj odeljak priprema učenike za veţbu 7-1. Pokaţite kora-
ke u ovom odeljku. Pokaţite kako se deli fascikla i kako se
omogućava privatnost fascikle. Neka se učenici poveţu na
deljenu fasciklu na vašem čvrstom disku, otvore dokument,
a zatim pokušaju da ga sačuvaju pod drugim imenom.
Objasnite im zašto ne mogu da sačuvaju dokument
(dozvola samo za čitanje).
Vežba 7-1: Označavanje resursa u radnoj grupi kao „za
deljenje“ ili „privatni“
U ovoj veţbi neka učenici rade u parovima na umreţenim
računarima u istoj radnoj grupi. Nakon što završe veţbu,
neka pokušaju da pristupe fascikli „Resursi sluţbe za
pomoć“ na računaru svog partnera. Ukoliko ne mogu da
pristupe ovoj fascikli, dozvole nisu ispravno dodeljene.
Dalje, neka pokušaju da pristupe fascikli „Moji dokumenti“
na računaru svog partnera. Ukoliko mogu da pristupe ovoj
fascikli, onda dozvole nisu ispravno podešene.
Ograničenja radnih grupa
U ovom odeljku objasnite zašto radna grupa nije najbolji
izbor za veliki tim sluţbe za pomoć, kao i zašto bi mogla
biti dovoljna za veoma mali tim. Ukoliko je moguće, neka
administrator mreţe dođe da vam pomogne u predavanju
ovog odeljka, kao i odeljka o domenima.
Domeni
U ovom odeljku naglasite da domeni omogućavaju centra-
lizovano administriranje.
Vežba 7-2: Određivanje smernica domena
U ovoj veţbi učenici istraţuju i beleţe smernice domena.
Smernice domena uvek zamenjuju sva lokalna podešava-
nja, uključujući konfiguraciju lokalne bezbednosti.
Uvod u TCP/IP
Ovaj odeljak predstavlja pregled TCP/IP-a na visokom nivo-
u, kao i neka osnovna podešavanja mreţnih postavki.
Podrška za umrežene računare
21
Za svaki pododeljak ponudite objašnjenja iz perspektive
mreţe sa strane klijenta. Na primer, objasnite uticaj DNS-a
na klijenta.
Korišćenje komande za popravljanje
Ukoliko se ikone za mreţnu vezu ili mreţne veze računara
ne pojavljuju na sistemskoj tacni, neka učenici pronađu
vezu u fascikli „Moje mreţne veze“.
Korišćenje komande ipconfig
Objasnite komandu ipconfig i šta ona radi. Pokaţite kako
se ona koristi sa različitim parametrima na vašem računa-
ru, a zatim pokaţite rezultate prikazane zbog tih parame-
tara. Neka svaki učenik pronađe IP adresu svog računara
pomoću komande ipconfig.
Vežba 7-3: Korišćenje komande ipconfig za izmenu IP
postavki
U ovoj veţbi učenici koriste centar za pomoć i podršku da
bi istraţili ipconfig parametre. Odgovori na pitanja 2-4 su
prikazani dole kurzivom.
2. Koja je komanda za obnavljanje svih IP podešavanja
za sve adaptere na računaru koji radi na mreţi koja
koristi DHCP?
ipconfig /renew
3. Koja je komanda za onemogućavanje TCP/IP-a za
određeni adapter?
ipconfig /release
4. Koja je komanda za prikaz svih TCP/IP informacija o
svim adapterima u računaru?
ipconfig /all
Vežba 7-4: Podešavanje TCP/IP svojstava za mrežnu
vezu
U ovoj veţbi učenici menjaju TCP/IP svojstva na jednoj
mreţnoj vezi na svojim računarima. Oni prvo beleţe svoju
automatski konfigurisanu IP adresu. Zatim menjaju TCP/IP
postavke tako da koriste statičnu IP adresu i unose svoju
prethodnu IP adresu.
Zatim će vratiti vezu na stanje u kojem se automatski aţu-
rira. Na kraju veţbe, IP adresa računara treba da bude
različita nego na početku. Pomozite učenicima da shvate
zašto se podrazumevani mreţni prolaz, podmreţna maska i
drugi podaci nisu promenili.
Rešavanje mrežnih problema
U ovom trenutku uvedite pomoć za rešavanje problema na
umreţenim računarima koja se nalazi u prilogu A. Pregle-
dajte pomoć sa učenicima i poveţite je sa onim o čemu ste
razgovarali u ovom poglavlju. Učenici će koristiti ovu
pomoć do kraja poglavlja.
Utvrđivanje da li problem zahteva klijentsku konfigura-
ciju
U ovom odeljku razgovarajte sa učenicima kako da odrede
da li problem zahteva klijentsku konfiguraciju.
Rešavanje problema pristupom mrežnim resursima
U ovom odeljku učenici uče kako se rešavaju problemi na
umreţenim računarima. Koristite pomoć zajedno sa tes-
tom.
Pokaţite usluţni program ping tako što će jedan učenik da
uključi računar, a drugi učenik da isključi računar. Pokaţite
rezultate pingovanja dva računara.
Proverite postavke Windows zaštitnog zida da biste videli
da li su neka aplikacija ili portovi blokirani.
Podešavanje Internet opcija na klijentskom računaru
U ovom odeljku neka vas učenici prate dok budete objaš-
njavali opcije podešavanja dostupne na svakoj kartici.
Vežba 7-5: Zabeležite postavke Internet opcija za vašu
školu
Za ovu veţbu odredite timove učenika. Svakom timu treba
da bude dodeljena po jedna kartica dijaloga „Internet opci-
je“. Neka timovi ispravno podese karticu, a zatim je snime.
Izaberite jednu od fascikli „Resursi sluţbe za pomoć“ koju
ste delili ranije tokom ovog poglavlja i neka svaki tim stavi
snimak ispravno podešene kartice u tu fasciklu. Odredite
jednog ili više članova tima koji će kreirati dokument koji
prikazuje ispravno podešavanje svake kartice, uz objašnje-
nja.
22
Materijal za učenike
Osnovni zadatak službe za pomoć u podržavanju mrežnih
računara je omogućavanje njihovog povezivanja u mrežu i
resursa na mreži. U širem kontekstu, podrška za umrežene
računare može zapravo da znači upravljanje mrežom, ali
ta veština je van obima posla koji obavlja tehničar službe
za pomoć. U ovom poglavlju, naučićete o zadacima po-
drške za mreže koji se mogu izvršiti na klijentskom raču-
naru sa Windowsom XP Professional.
Uvod u umrežavanje
Računari na mreži mogu da dele informacije i druge re-
surse. Resursi su alatke ili podaci koji su potrebni koris-
niku, uključujući hardver, kao što su štampači i skeneri,
aplikacije, datoteke sa podacima i još mnogo toga. Vi um-
režavate računare da bi korisnici mogli da dobiju pristup
resursima na različitim računarima sa jedne lokacije. U
većini vremena, svi računari u školskoj računarskoj
učionici, zajedno sa svim štampačima, skenerima i drugim
sličnim resursima su zajedno umreženi. Internet je veoma
velika mreža računara, koja je kreirana da omogući koris-
nicima pristup resursima širom sveta.
Radne grupe
Postoje dve grupe Microsoft Windows mreţa: radne grupe
i domeni. Radna grupa je grupisanje računara koji dele
resurse, kao što su datoteke i štampači, povezani u mreţu.
Moţete podesiti radnu grupu za sve računare u računar-
skoj učionici tako da mogu da komuniciraju i koriste isti
štampač i skener. Radna grupa se se odnosi na peer-to-
peer mreţu zato što svi računari u grupi dele resurse kao
jednaki računari, ili kao „peers”. nema potrebe za dodelje-
nim serverom da upravlja mreţnim resursima ili komunika-
cijom. Iz ovog razloga, mala preduzeća često koriste radne
grupe, i tako sebi štede dodatne troškove za server i ser-
verski softver. Međutim, serveri se mogu dodati mreţama.
Serveri u mreţi se zovu samostalni serveri. Serveri u rad-
nim grupama često čuvaju datoteke ili aplikacije koje su
korisnicima u mreţi potrebne.
Druga prednost radnih grupa je ta da vam treba sam jedan
računar koji je povezan sa Internetom kako bi svi računari
u grupi imali pristup Internetu. Ovaj računar je jedini vidljiv
sa Interneta.
Podešavanje radne grupe sa jednim računarom poveza-
nim sa Internetom
Da biste podesili radnu grupu, morate da dovršite Čarob-
njaka za podešavanje mreţe (Network Setup Wizard) na
svakom od računara koji ţelite da pridruţite radnoj grupi.
Dovršavanje ovog čarobnjaka omogućava računarima da
komuniciraju. Takođe omogućavaju Zaštitni zid za Internet
vezu (Internet Connection Firewall (ICF)) alatku za zaštitu
na računaru koja se povezuje sa Internetom. ICF je softver
koji obezbeđuje granicu između mreţe i spoljašnjeg sveta.
Da biste podesili radnu grupu, uradite sledeće:
1. Uverite se da računar koji ţelite da poveţete sa
Internetom ima pristup Internetu.
2. Utvrdite ime za vašu radnu grupu. Naziv radne gru-
pe bi trebalo da bude opisan; na primer, Računar-
ska učionica. Naziv ne sme da sadrţi bilo koji od
sledećih karaktera:; : " < > * + = \ | ? ,.
3. Uverite se da su svi računari koje ţelite da pridruţite
radnoj grupi fizički povezani sa mreţom putem mre-
ţnih kablova ili telefonske linije.
4. Pokrenite Čarobnjak za podešavanje mreţe na sva-
kom računaru koji ţelite da poveţete sa radnom
grupom. Da biste otvorili čarobnjak kliknite na
Podrška za umrežene računare
Po završetku ovog poglavlja moći ćete da:
Definišete glave koncepte umrežavanja, uključujući
uloge TCP/IP, IP adresa i podmrežnih maski (subnet
mask).
Podesite radnu grupu.
Delite resurse u radnoj grupi ili ih držite na sigur-
nom.
Utvrdite polise domena.
Pronađete i obnovite IP adrese.
Podesite podmrežne maske.
Obnovite mrežne veze.
Utvridte da li problem vezan za mrežne veze dolazi
od klijenta.
Podesite opcije Interneta u programu Internet Ex-
plorer.
23
Start, kliknite na stavku Kontrolna tabla (Control
Panel), kliknite na Mrežne i Internet veze (Network
and Internet Connections), dvaput kliknite mišem
na stavku Mrežne veze (Network Connections), i
zatim u okviru Mrežni zadaci (Network Tasks), klik-
nite na opciju Podesite kućnu ili malu poslovnu
mrežu (Setup a home or small office network).
Otkucajte naziv radne grupe kada se to bude traţilo
od vas.
Pravljenje resursa na deljenom ili na privatnom računa-
ru u radnoj grupi
U radnoj grupi korisnici mogu da odrede koji su resursi
deljeni, a koji privatni. To znači da korisnici mogu da rade
na računaru koji je deo radne grupe, ali i dalje čuvaju svoj
posao privatnim. Na primer, korisnik moţda ţeli da deli
sve dokumente u fascikli pod nazivom Prodajni izveštaji,
ali čuvaju sve dokumente u privatnoj fascikli Moji doku-
menti. To je lako uraditi u radnoj grupi.
Da biste delili resurse u radnoj grupi, uradite sledeće:
1. Kliknite desnim tasterom miša na Start, i zatim kliknite
na stavku Istraži (Explore).
2. Dođite do fascikle koju ţelite da delite, kliknite desnim
tasterom miša na fasciklu i zatim kliknite na stavku Delje-
nje i bezbednost (Sharing And Security).
3. Na kartici Deljenje (Sharing), kliknite na stavku Deli
ovu fasciklu na mreži (Share This Folder on the network),
i otkucajte ime u polju Deljeno ime (Share Name).
Da biste označili resurse kao privatne u radnoj grupi, ura-
dite sledeće:
1. Otvorite stavku Moj računar (My Computer).
2. Dvaput kliknite mišem na jedinicu na kojoj je instaliran
Windows (na primer, C:)
3. Dvaput kliknite mišem na stavku Dokumenti i postav-
ke (Documents And Settings).
4. Dvaput kliknite mišem na fasciklu vašeg korisnika.
5. Desnim tasterom miša kliknite na bilo koju fasciklu
unutar vašeg korisničkog profila, i zatim kliknite na stavku
Svojstva (Properties).
6. Na kartici Deljenje (Sharing) izaberite polje za potvrdu
Make This Folder Private.
Slika 7-1 Određivanje fascikle koja se deli
Vežba 7-1: Dodelite resurse na računaru radne grupe
kao deljene ili privatne
U ovoj vežbi delićete fasciklu na računaru u radnoj grupi i
zatim ćete drugu fasciklu napraviti da bude privatna.
1. Kreirajte fasciklu na vašem računaru pod nazivom Re-
sursi službe za pomoć.
2. Na računaru na kojem obično radite, idite do fascikle
pod nazivom Resursi službe za pomoć, i delite je. Uverite
se da svaki član vaše službe za pomoć ima pristup fascikli
Full Control.
3. Na računaru na kojem obično radite, kreirajte da vaša
fascikla Moji dokumenti (My Documents) bude privatna.
SAVET
Dobro je ukloniti stavku Everyone Group, i individualno
dodeliti dozvole. To osigurava da samo oni specifični koris-
nici kojima obezbeđujete pristup mogu pristupiti fascikli
koju delite.
VIŠE INFORMACIJA
Za više informacija o koracima za deljenje resursa i čuvan-
jem kao privatnih, potražite u Centru za pomoć i podršku
„Deljenje i bezbednost” („Sharing and Security”).
24
Konfigurisanje bezbednosti u radnoj grupi
Bezbednosne postavke bi trebalo konfigurisati na svim
računarima u radnoj grupi. To moţete uraditi tako što ćete
ih postaviti na svakom računaru pojedinačno, ili radeći sa
udaljenog mesta. Da biste konfigurisali bezbednosne pos-
tavke na računaru, morate biti član lokalne administrator-
ske grupe. Zato što je bezbednost kritična za bilo koju
mreţu, obično je konfiguriše mreţni administrator. Nikad
nemojte konfigurisati bezbednosne postavke zbog nadgle-
danja kvalifikovanog profesionalca.
Ograničenja radnih grupa
Radne grupe su efikasne za mreţe sa 10 ili manje računa-
ra. U radnim grupama, svi korisnički nalozi su lokalni, što
znači da svaki korisnik mora da ima lokalni korisnički
nalog na svakom računaru kom on ili ona treba da pristu-
pi. Kada se načini izmena na korisničkom nalogu u radnoj
grupi, promena mora da se načini na svakom od računara
u radnoj grupi tako da korisnik nastavlja da ima pristup
svim neophodnim resursima. Ako vaša škola ima računar-
sku učionicu u kojoj svi članovi škole imaju pristup, i raču-
nari zahtevaju od korisnika da se prijave na računar sa
korisničkim imenom i lozinkom (to je uvek dobra ideja),
zatim svaki od računara mora da ima korisnički nalog koji
je napravljen za svakog od korisnika koji će ga moţda
koristiti. Ako je svakom od korisnika u školi dozvoljeno da
koristi sve računare, to znači da ćete imati mnogo korisni-
čkih naloga koje ćete morati da odrţavate!
Domeni
Domeni su vrste mreţa u kojima se administracija korisni-
čkih i grupnih naloga, računarskih naloga i polisa naloga
moţe centralizovati. U domenu, svaki od računara ima
računarski nalog i svaki korisnik ima korisnički nalog. Svaki
nalog podleţe Grupnoj polisi (Group Policy), Polisi naloga
(Account Policy) i Polisi računara (Computer Policy) koja je
konfigurisana za domen. Domenu se moţe pristupiti samo
sa računara koji je pridruţen domenu kroz ustanovljen
računarski nalog. Korisnik ne moţe pristupiti domenu sa
računara koji nije deo domena čak i ako korisnik ima vaţe-
ći korisnički nalog.
Zato što se korisničkim nalozima, računarskim nalozima i
bezbednosnim polisama administrira na nivou domena,
korisnik moţe otkriti da on ili ona ne moţe da promeni
određenje postavke na lokalnom računaru. Na primer,
neke škole ograničavaju mogućnost promene radne površi-
ne (desktop) ili čuvanje datoteka na bilo kojoj lokaciji sem
prenosivog medija, kao što je disketa ili USB jedinica. Te
postavke se nazivaju polisama domena. Tehničar sluţbe za
pomoć ne administrira polisama domena, ali ako su školski
računari u domenu, trebalo bi da ste svesni polise domena
tako ne pokušavate da promenite nešto što kontrolišu te
polise.
Vežba 7-2: Utvrdite polise domena
Ako je vaša škola u domenu, obratite se vašem administra-
toru domena i utvrdite polise koje su iznuđene za radnje
koje su navedene dole.
1. Promena čuvara ekrana (screen saver). Ko moţe da
promeni čuvara ekrana? Da li su dostupne sve opcije?
________________________________________________
________________________________________________
2. Čuvanje datoteka. U kojim jedinicama i fasciklama
korisnici mogu da sačuvaju dokumente?
________________________________________________
________________________________________________
3. Polisa zaključavanja naloga. Iz koliko pokušaja koris-
nik moţe da da ispravnu lozinku pre nego što se nalog
zaključa?
________________________________________________
________________________________________________
4. Polisa lozinke. Koji su kompleksi zahtevi za lozinke?
Koliko se lozinki pamti u istoriji lozinki?
________________________________________________
________________________________________________
5. Dodavanje računarskih naloga domenu. Ko moţe
dodati računarski nalog domenu, i koliko naloga moţe da
se doda?
________________________________________________
________________________________________________
Uvod u TCP/IP
Mreţe ili grupe računara koje mogu da komuniciraju sa
svakim od njih, su u mogućnosti da rade jer dele protokol.
Protokol je skup pravila za razmenu informacija između
računara. Razmišljajte o protokolima kao o jeziku – ako
ljudi ne razgovaraju istim jezikom, ne mogu da komunici-
raju. Ista stvar je i sa računarima.
25
Transmission Control Protocol/Internet Protocol (TCP/
IP) je protokol koji podrţava Internet, i on je najkorišćeniji
protokol za privatne mreţe. U Windowsu XP, TCP/IP se
automatski instalira.
Šta je IP adresa?
Na TCP/IP mreţi, morate obezbediti IP adresu klijentima.
IP adresa je poput mailing adrese. Bez nje, klijentski raču-
nar ne moţe da šalje ili prima informacije, i stoga ne moţe
da šalje e-poštu, pristupi Internetu, ili razmeni informacije
sa drugim računarima. IP adrese se sastoje iz kvarteta, ili
četiri dela, od kojih svaki ima do tri broja; na primer
172.28.141.32. Neki od kvarteta identifikuju mreţu na kojoj
se nalazi računar, i neke od njih identifikuju određen raču-
nar na mreţi. Računari nisu jedini resursi kojima je potreb-
na IP adresa. Na mreţi, sav hardver ima IP adresu, uklju-
čujući mreţe štampače. Mreţni štampač je povezan direkt-
no sa mreţom, pre nego sa pojedinačnim računarom, i
deli se. U okviru jednog računara moţe da postoji više
adaptera. Adapteri predstavljaju fizički interfejs, poput NIC
kartice ili logički interfejs, kao što je veza pozivnog umre-
ţavanja (dial-up connection). Svaki od adaptera moţe da
ima svoju IP adresu.
Šta je podmrežna maska?
Podmreţna maska utvrđuje koji delovi IP adrese identifi-
kuju mreţu, i koji identifikuju računar. Podmreţna maska
je takođe u kvartetima, i obično u formi 255.x.x.x, gde sva-
ki od x takođe moţe biti 255; na primer, 255.255.255.0.
Svaka škola će imati podmreţnu masku. Razumevanje IP
adresiranja i podmreţnog maskiranja je jasan, ali proces
koji zahteva vreme i veţbu. Za većinu delova, trebaće vam
samo da znate koja podmreţna maska treba vašoj školi.
Šta je DHCP?
U većini škola, i za većinu radnih stanica, klijentski računari
bi trebalo da budu konfigurisani da koriste Dynamic Host
Configuration Protocol (DHCP). To omogućava klijent-
skim računarima da dinamički dodele IP adrese, što znači
da se klijentu dodeljuje IP adresa kada korisnik ţeli da
koristi mreţu. Korišćenje DHCP dozvoljava velikoj mreţi da
deli IP adrese. Ako ne koristite DHCP, onda morate ručno
da unesete statičku IP adresu na svakom od klijentskih
računara. Ovo moţe da potraje, i trebalo bi samo da se
izvodi uz nadgledanje vašeg mreţnog administratora.
DHCP takođe automatski konfiguriše odgovarajuću pod-
mreţnu masku za klijentski računar.
Šta je DNS?
Domain Name System (DNS) je baza podataka koja prid-
ruţuje IP adrese nazivima računara i drugim informacija-
ma. DNS vam omogućava da kontaktirate računar korišće-
njem prijateljskog naziva računara (kao što je Marijin raču-
nar) umesto da znate IP adresu računara. DNS usluga se
nalazi na DNS serveru u domenu. DNS ne moţete naći kod
radnih grupa.
Korišćenje komande za oporavak
Prvi korak u rešavanju mreţnih problema je utvrđivanje da
mreţna veza funkcioniše i da je povezana. Windows XP
Professional nudi lak način za proveru i oporavak veze. Da
biste proverili status mreţne veze, i popravili je ako je to
potrebno, uradite sledeće:
1. Locirajte ikonu za mreţnu vezu na sistemskoj traci. Sis-
temska polica se normalno pojavljuje na krajnjem desnom
delu Windows trake sa zadacima (traka na dnu vašeg ekra-
na). Ikona za mreţnu vezu obično izgleda kao mali ekran
računara. Pređite pokazivačem preko mreţne ikone da bis-
te videli mreţnu vezu koju predstavlja.
2. Kliknite desnim tasterom miša na ikonu za ţeljenu mre-
ţnu vezu i potom kliknite na stavku Status.
3. Ako status kaţe da je veza uspostavljena, onda je raču-
nar povezan sa određenom mreţom. Ako piše da nije
povezan, treba se popravi. U svakom slučaju, zatvorite
okvir Status.
4. Ako veza treba da se popravi, onda kliknite desnim tas-
terom miša na ikonu za vezu i kliknite na stavku Obnovi
(Repair). Windows XP Professional će pokušati da se uveri
da je veza u funkciji. Ako nije u funkciji, pokušaće da pono-
vo uspostavi vezu sa mreţom.
Korišćenje komande ipconfig
Komanda ipconfig je usluţni program komande linije.
Uslužni program komandne linije je onaj koji pokrećete
dok ste na komandnoj liniji, a ne u GUI reţimu. To se
ponekad zove “DOS reţim” zato što kada bi računari imali
samo DOS operativni sistem, tako bi se sve komande izvo-
dile.
Da biste pokrenuli osnovne ipcofig komande, uradite sle-
deće:
26
1. Kliknite na dugme Start, kliknite na stavku Pokreni
(Run), otkucajte cmd (za reţim komandne linije) i zatim
kliknite na dugme U redu (OK.).
2. Na komandnom prozoru, otkucajte ipconfig, i zatim
pritisnite taster Enter. Ekran izgleda kao što je prikazano
na Slici 7-2.
Slika 7-2 Rad usluţnog programa ipconfig
U prozoru, pogledajte informaciju za svaku od postojećih
veza na računaru; na primer, LAN i beţična veza su prika-
zane na Slici 7-2. U te informacije spadaju i IP adrese,
podmreţna maska i podrazumevani mreţni prolaz
(gateway).
Postoji mnogo parametara dostupnih za korišćenje sa
ipconfig komandama. Parametar je nešto što vi dodajete
komandi da biste bili što određeniji. Komanda ipconfig
vraća postojeću informaciju za adaptere na računaru.
Takođe moţete izvesti sledeće zadatke korišćenjem ipcofi-
ga sa parametrima:
Objaviti IP adresu adaptera da bi bila dostupna
drugom računaru ili adapteru.
Obnoviti IP adresu adaptera.
Promeniti DNS servere koje koristi klijentski raču-
nar.
Vežba 7-3: Koristite komandu ipconfig da biste prome-
nili IP postavke
U ovoj veţbi, istraţićete parametre koji su dosupni za
korišćenje sa ipconfig komandama. Potom ćete pronaći
TCP/IP postavke za računar, zapisati ih i zatim promeniti
te postavke.
Pristupite Centru za pomoć i podršku (Help And Support
Center), potraţite ipconfig, i potom kliknite na stavku
ipconfig. Koristite informacije koje pronađete da biste
odgovorili na sledeća pitanja.
1. Koja je komanda za obnavljanje svih IP konfiguracija za
sve adaptere na računaru koji radi sa mreţom koja koristi
DHCP?
________________________________________________
2. Koja je komanda za onemogućavanje TCP/IP-ja za
određene adaptere?
________________________________________________
3. Koja je komanda da vidite sve TCP/IP informacije za sve
adaptere na računaru?
________________________________________________
4. Pronađite sledeće informacije na vašem računaru, i
zapišite ih ispod:
IP adresa:
___________________________________________
Podmreţna maska
___________________________________________
Podrazumevani mreţni prolaz:
___________________________________________
5. Ako ste na mreţi koja koristi DHCP, promenite IP adre-
su korišćenjem ipconfig komande koja će trenutno pribaviti
novu IP adresu. Potom zapišite sledeće informacije.
Nova IP adresa:
___________________________________________
Nova podmreţna maska:
___________________________________________
Novi podrazumevani mreţni prolaz:
___________________________________________
6. Koje su se informacije promenile? Koje informacije se
nisu promenile? Zašto jesu ili zašto nisu?
________________________________________________
________________________________________________
Moţete konfigurisati TCP/IP svojstva za svaku mreţnu
vezu. Pre nego što konfigurišete ova svojstva, morate ima-
te sledeće informacije:
Da li mreţa uključuje DHCP, ili statičko IP dodeljiva-
nje adresa? Ako ima statičko, koja je IP adresa za
vezu koju ćete izmeniti?
Koja je podrazumevana mreţna maska za vašu ško-
lu?
Koja je adresa podrazumevanog mreţnog prolaza za
vašu školu?
27
Vežba 7-4: Konfigurišite TCP/IP svojstva za mrežnu
vezu
1. Dodelite i zapišite IP adresu, podmreţnu masku i pod-
razumevani mreţni prolaz za vezu koju ćete izmeniti
(pogledajte Veţbu 7-3 za detaljnije korake).
IP adresa:
__________________________________________
Podmreţna maska:
__________________________________________
Podrazumevani mreţni prolaz:
__________________________________________
2. Kliknite na dugme Start, kliknite na stavku Poveži se
sa (Connect To), i zatim kliknite na stavku Prikaži sve veze
(Show All Connections).
3. Kliknite desnim tasterom miša na mreţnu vezu koju
ţelite da izmenite, i zatim kliknite na stavku Svojstva
(Properties).
4. Na kartici Opšti podaci u okviru dijaloga Svojstva veze,
kliknite na stavku Internet Protocol (TCP/IP), kao što je
prikazano na Slici 7-3, i zatim kliknite na stavu Svojstva
(Properties).
Slika 7-3 TCP/IP svojstva
5. Izaberite dugme Koristite sledeću IP adresu (Use The
Following IP Address), unesite informacije koje ste zapisali
u koraku 1 gore, i zatim kliknite na dugme U redu (OK).
Upravo ste izmenili IP adresu od dinamički dodeljene
adrese u statičku IP adresu.
6. Idite nazad na TCP/IP svojstva za ovu mrežnu vezu, i
promenite stvojstva izborom na stavku Dodeli automatski
IP adresu (Obtain An IP Address Automatically). Sada ste
ponovo omogućili dinamičko ažuriranje IP adrese.
7. Dodelite i zapišite IP adresu, podmrežnu masku i po-
drazumevani mrežni prolaz za vezu (pogledajte Vežbu 7-3
za detaljan opis koraka koje treba preduzeti).
IP adresa:
_________________________________________
Podmrežna maska:
_________________________________________
Podrazumevani mrežni prolaz:
_________________________________________
8. Koje su se informacije promenile? Koje se informacije
nisu promenile? Zašto jesu ili zašto nisu?
________________________________________________
________________________________________________
Rešavanje mrežnih problema
Nemogućnost da pristupite Internetu ili resursima na
mreži je čest problem na mreži. Često se može rešiti tako
što će se konfigurisati klijentski računar.
Utvrđivanje da li problem zahteva konfiguraciju klijent-
skog računara
Prvi korak u rešavanju mrežnih problema je utvrđivanje da
li je problem nastao kod klijentskog računara, u mreži ili na
resursu do kog korisnik pokušava da dođe. Sistematski
pristup će vam pomoći da utvrdite da li se problem odnosi
na klijentski računar i zbog toga zahteva konfiguraciju kli-
jentskog računara. Prvo treba da utvrdite sledeće:
Da li je klijentski računar fizički priključen na mrežu?
(Naravno, to se ne odnosi na bežične prenosive
računare. Za bežične prenosive računare proverite
IP adresu.)
Da li je klijentski računar član zahtevane radne
grupe ili domena?
VAŽNO
Ova vežba predpostavlja da vaša školska mreža koristi
DHCP. Ako ne koristi, vaš instructor će modifikovati ovu
vežbu za vas.
28
Da li mreţni adapter ima IP adresu? Ako je nema,
dodelite jednu korišćenjem komande Popravi
(Repair), pomoćnog programa ipconfig komandne
linije, ili ručno unesite jednu u TCP/IP svojstva za
mreţnu vezu.
Da li je podmreţna maska i informacija podrazume-
vanog mreţnog prolaza ispravna za klijenta? Ako
nije, ispravno konfigurišite TCP/IP svojstva.
Ako su sva TCP/IP svojstva za klijentski mreţni
adapter ispravno konfigurisana, onda moţete biti
poprilično sigurni da se problem nije u vezi klijent-
skog računara sa mreţom. Drugi razlozi za problem
kod umreţavanja moţe biti da klijentski računar nije
ispravno povezan sa mreţom, ili korisnik nema
dovoljno privilegija da pristupi resursima.
Nakon što ste utvrdili da je klijentski računar isprav-
no povezan sa mreţom i da je ispravno konfiguri-
san, morate se uveriti se resursi nalaze na računaru,
ili da su resursi sami za sebe dostupni na mreţi.
Moţete se uveriti da je računar na kome se nalaze
resursi, povezan sa mreţom koristeći ping usluţni
program za pingovanje.
Da biste koristili ping usluţni program, uradite sledeće:
1. Kliknite na dugme Start, kliknite na stavku Pokreni
(Run), otkucajte cmd, i zatim kliknite na dugme U redu
(OK).
2. U prozoru Command, otkucajte ping naziv računara,
gde je naziv računara naziv DNS računara na kojem se
nalaze resursi. Ako vaša mreţa ne koristi DNS, otkucajte
ping ipadresa, gde je ipadresa IP adresa računara na
kojem se nalaze resursi.
Ako vidite odgovor Request timed out, onda znači da
računar na kome se nalaze resursi nije dostupan u mreţi.
Taj računar mora biti odgovarajuće povezan za korisnika
da bi došao do ţeljenih resursa.
Ako su i korisnikov računar i računar na kome se nalaze
resursi ispravno povezani na računar, problem moţe biti
vezan za dozvole za deljenje ili fascikle. Proverite dozovole
za deljenje u kojima se nalaze resursi da biste se uverili da
korisnik koji pokušava da pristupi resursima ima odgova-
rajuće dozvole. Ako korisnik nema odobrene dozvole,
onda treba da utvrdite te dozvole ako je to odgovarajuće.
Proverite sa svojim mreţnim administratorom da li koris-
nik treba da ima pristup resursima. Takođe, treba da kon-
sultujete mreţnog administratora da li moţete da rešite
problem sa korisnikovim pristupom resursima.
Konfigurisanje Internet opcija na klijetskom računaru
Jedan od najčešćih problema koji ćete čuti od korisnika je
nemogućnost pristupa Internetu, ili pristup određenim
lokacijama. Ovo je obično uzrokovano nepravilnom konfi-
guracijom Internet opcija (Internet Options). Da biste na
ispravan način konfigurisali Internet opcije, morate znati da
li vaša škola koristi proxy server. Ako ne koristi, morate
znati ime proxy servera i koji port koristi.
Konfigurisaćete Internet opcije na klijentskom računaru koji
ima instaliran Windows XP Professional u aplikaciji Internet
Explorer. Da biste pristupili Internet opcijama, otvorite pro-
gram Internet Explorer, kliknite na stavku Alatke (Tools), i
zatim kliknite na stavku Internet opcije. Kao što je prikaza-
no na Slici 7-4, okvir za dijalog Internet opcija sadrţi neko-
liko kartica, od kojih svaka ima opcije za konfiguraciju
Slika 7-4 Okvir za dijalog Internet opcije
Neke od postavki koje moţete promeniti u okviru za dijalog
Internet opcije su:
Stranica (nazvana matična stranica (home page))
koja prikazuje prvu stranicu koju korisnik otvori u
programu Internet Explorer.
29
Konfiguracija bezbednosti, privatnosti, sadrţaja i
pridruţenih programa, kao što je program za e-
poštu za korišćenje ako kliknete na vezu za e-poštu
na Web lokaciji.
Polise Internet opcija za vašu školu je najverovatnije utvr-
dio vaš mreţni administrator i uprava škole. Oni bi trebalo
da vam obezbede informaciju koja vam je potrebna da
biste konfigurisali postavke u okviru za dijalog Internet
opcije. Sledi opis opcija za konfigurisanje.
Kartica Opšti podaci (General Tab)
Na kartici Opšti podaci, moţete konfigurisati sledeće pos-
tavke:
Početnu stranicu koja se prikazuje kada korisnik
pokrene program Internet Explorer.
Mesto na kome se smeštaju i osveţavaju privreme-
ne Internet datoteke (temporary Internet files). Klik-
nite na dugme Postavke (Settings) da biste konfi-
gurisali koliko često ćete čuvati i aţurirati stranicu,
iznos prostora koji je dodeljen privremenim Internet
datotekama.
Broj dana koliko bi program Internet Explorer tre-
balo da prati Web stranice koje je posećivao koris-
nik. Program Internet Explorer kreira prečice ka tim
stranicama da bi povećao performanse.
Kartica Bezbednost (Security Tab)
Na kartici Bezbednost, moţete utvrditi postavke za svaku
Interenet zonu. Postoje četiri zone, koje su opisane dole i
vi treba da postavite nivo bezbednosti za svaku od zona.
Internet. Ova zona se primenjuje na sve lokacije, a
ne samo na lokalnu mreţu. Podrazumevani bezbe-
dnosni nivo je Srednji (Medium).
Lokalni Intranet (Local Intranet). Ova zona pred-
stavlja vašu lokalnu mreţu. Podrazumevana postav-
ka je Srednje-nisko (Medium-low).
Poverljive lokacije (Trusted Sites). Ova lokacija
sadrţi lokacije koje su za vas poverljive i za koje
znate da neće načiniti štetu na vašem računaru ili
mreţi. Morate dodati lokacije ovoj zoni tako što ćete
kliknuti na zonu i potom ćete kliknuti na stavku
Lokacije (Sites). Ova zona vam omogućava da stavite
određene Internet lokacije u specijalne klase i da ih
konfigurišete sa istim nivoom bezbednosti. Podrazu-
mevani nivo bezbednosti je Nisko (Low).
Ograničene lokacije (Restricted Sites). Ova zona
sadrţi lokacije koje bi potencijalno mogle da oštete
vaš računar ili podatke. Morate dodati lokacije ovoj
zoni tako što ćete kliknuti na zonu i potom na Loka-
cije. Ova zona vam omogućava da stavite određene
Internet lokacije u specijalne klase i da ih konfiguri-
šete sa istim nivoom bezbednosti. Podrazumevani
nivo bezbednosti je Visoko (High).
Kartica Privatnost (Privacy Tab)
Kartica Privatnost vam omogućava da utvrdite kao se ruku-
je Internet kolačićima za Internet zone. Kolačić (cookie) je
program koji kreira Web lokacija i koje se pohranjuju na
vašem računaru kako bi se sačuvale informacije kao što su
postavke za posetu te lokacije. Neki kolačići takođe mogu
da prate informaciju o vašim navikama kretanja na Webu i
koji šalju nazad informacije organizacijama koje hostuju
Web lokacije. Kroz opcije na kartici Privatnost, moţete indi-
vidualno konfigurisati (ili urediti) rukovanje kolačićima za
specifične Web lokacije dodavanjem lokacija specijalnoj
listi.
Kartica Sadržaj (Content Tab)
Kartica Sadrţaj vam omogućava da kontrolišete vrste sadr-
ţaja kojima su korisnici računara u mogućnosti da pristupe,
kao i da izaberu kako se korisnik identifikuje.
Alatka Savetnik za sadrţaj (Content Advisor) vam
omogućava da utvrdite nivo sadrţaja kojem korisnici
mogu da pristupe. Nivoi se utvrđuju ocenjivanjem
jezika, golotinje, seksa i nasilja. Te postavke će utvr-
diti uprava vaše škole i njih mogu uticati drţava ili
drţavni zakoni.
Ceritifikati vam omogućavaju da odredite kako se
identifikuju korisnici, certifikovani autoriteti i izdava-
či.
Opcija Personal Information AutoComplete omogu-
ćava korisnicima da utvrde da li ţele ili ne da se
informacije koje su isporučene u prošlosti nekoj Web
VAŽNO
Nivo bezbednosti nikako ne treba da bude postavljen niže
od podrazumevanog.
30
lokaciji automatski učitavaju svaki put kada posete
tu Web lokaciju. Na primer, moţda ćete ţeleti da
Web lokacija vaše banke automatski učita vaš broj
naloga svaki puta kada posetite lokaciju. Uopšteno,
karakteristika AutoComplete ne bi trebalo da bude
omogućena na deljenim računarima da bi se zaštiti-
li privatni podaci korisnika. Opcija Personal Infor-
mation takođe uključuje postavke za čuvanje infor-
macija o profilu. U većini slučajeva, ove postavke ne
bi trebalo da se koriste u školskom okrţenju.
Kartica Veze (Connections Tab)
Kartica Veze sadrţi opcije za konfigurisanje za bilo koju
vezu pozivanja (dial-up) ili vezu virtuelne privatne mreţe
(VPN) na računaru, kao i za postavke lokalne mreţe (local
area network) (LAN). Moţete dodati, ukloniti ili konfiguri-
sati postavke za pozivanje i VPN. Međutim, u postavkama
u školi najverovatnije ćete konfigurisati samo LAN postav-
ke. Da biste to uradili, kliknite na dugme LAN postavke
(LAN Settings).
U okviru za dijalog Postavke lokalne mreţe (Local Area
Network (LAN) Settings) (pogledajte Sliku 7-5), utvrdili ste
da li bi trebalo ili ne LAN postavke biti automatski konfi-
gurisane. Vaš administrator mreţe bi trebalo da utvrdi
odgovarajuće vrednosti za ove postavke. Administrator
mreţe bi takođe trebalo da utvrdi da li da koristi proxy
server ili ne. Pristupićete okviru za dijalog Proxy postavke
(Proxy Settings) (pogledaj Sliku 7-5) tako što ćete kliknuti
na dugme Više opcija (Adanced).
Slika 7-5 Local Area Network (LAN) postavke
Kada korisnik ne moţe da pristupi Internet lokacijama, to
je često zato što su LAN postavke u programu Internet
Explorer nepravilno konfigurisane. Tehničar sluţbe za
pomoć mora da zna koje su odgovarajuće postavke i da se
uveri da je korisnikov računar konfigurisan da bi ga mogao
koristiti.
Kartica Programi (Programs Tab)
Na kartici Programi, moţete navesti koji programe operati-
vni sistem Windows XP Professional koristi za svaku Inter-
net uslugu, uključujući:
HTML uređivač
E-pošta
Diskusione grupe (Newsgroups)
Internet pozivi (Internet calls)
Kalendar (Calendar)
Spisak kontakata (Contact list)
Takođe moţete utvrditi da li ili ne program Internet
Explorer proverava da li je to podrazumevani Web pregle-
dač. Ako je vaša škola utvrdila da podrţava samo program
Internet Explorer kao program za pregledanje, onda bi
trebalo da omogućite ovu stavku tako što ćete kliknuti na
polje za potvrdu na dnu kartice Programi.
Kartica Više opcija (Advanced Tab)
Kartica Više opcija vam omogućava da konfigurišete indivi-
dualne postavke koje utiču na pristupačnost, pregledanje,
HTTP postavke, multimediju, štampanje i bezbednost. Ne
bi trebalo da menjate ove postavke osim ako nije posebno
navedeno da to uradite.
Vežba 7-5: Dokumentujte postavke Internet opcija u
vašoj školi
Da biste na efikasan način rešili problem povezanosti sa
Internetom, svaki tehničar sluţbe za pomoć mora da zna
odgovarajući postavke Internet opcija. U ovoj veţbi, utvrdili
ste odgovarajući postavke za svaku karticu u okviru za dija-
log Internet opcije.
1. Oformite timove, i svakom timu dodelite jednu karticu u
okviru za dijalog Internet opcije. Tim je odgovoran za razu-
mevanje svih postavki na dodeljenoj kartici i njegovim
udruţenim okvirima za dijalog ili okvire svojstava.
2. Nađite se sa vašim administratorom mreţe da biste
utvrdili odgovarajuće postavke za svaku karticu, i bilo koje
okvire za dijalog ili okvire svojstava kojima s moţe pristupi-
ti sa kartice.
3. Ispravno konfigurišite karticu i slične okvire za dijalog ili
okvire svojstava i zatim napravite slike svih kartica i okvira
za dijalog tako što ćete uraditi sledeće korake.
31
a. Otvorite program Microsoft Bojanka (Paint). Kliknite
na dugme Start, kliknite na stavku Svi programi (All
Programs), kliknite na stavku Pribor (Accessories), i
zatim kliknite na stavku Bojanka (Paint).
b. Kliknite ispravno na konfigurisanu karticu ili na dru-
gi okvir za dijalog, i zatim pritistnite tastere Alt+Tab.
c. U programu Bojanka (Paint), kliknite na meni Uređi-
vanje (Edit), kliknite na stavku Nalepi (Paste), kliknite
na stavu Uredi (Edit), i zatim kliknite na stavku Kopiraj
na (Copy To).
d. U okviru za dijalog Kopiraj na (Copy To), unesite
ime slike (kao što je naziv kartice, iza koje ide ime polja
za dijalog ili okvira svojstva koji ste otvorili na kartici).
Datoteka će biti sačuvana kao Windows datoteka ras-
terske slike (bitmap file).
e. Sačuvajte sve datoteke na centralnom mestu za
deljenje.
4. Izaberite jednog člana tima koji će uneti sve datoteke
slika u jedan Microsoft Word dokument. Nazovite doku-
ment IE Konfiguracija, i sačuvajte ga na deljenoj fascikli
pod nazivom Resursi sluţbe za pomoć koju ste kreirali u
Veţbi 7-1.
Bloker iskačućih prozora (Pop-Ups Blocker) (samo uz
Windows Servisni paket 2)
Jedna od značajnih poboljšanja u okviru Windows Servis-
nog paketa 2 je ugrađeni bloker iskačućih prozora za pro-
gram Internet Explorer. Bloker je dovoljno pametan da
identifikuje koji iskačući prozor treba ili ne treba da bude
blokiran. Vi takođe imate fleksibilnost da dodate vaše omi-
ljene web lokacije Spisku izuzetaka. Takođe je dovoljno
pametan da ne blokira bilo koje iskačuće prozore sa bez-
bedne Web lokacije, kao što su Web lokacije za bankarstvo
na mreţi, kupovinu na mreţi i tako dalje.