Download - Efraim Kison - Da Li Je to Bila Seva
-
Efraim Kion
Da li je to bila eva?
Preveo: Eugen Verber
LIC:
ROMEO MONTEKI, uitelj baleta .... - 49 godina
LORENCO, franjevac .......................... - 92 godine
JULIJ KPULETI ............................... - 43 godine
LUKRECIJ, njena ki .......................... - 14 godina
DOJILJ ................................................. - 75 godina
VILIJEM EKSPIR, umrli pisac ...... - 52 godine
Mesto radnje: Verona, 1623. godine
Prvi deo
(Stan branog para Monteki u Veroni, tanije to je jedna bedna
odaja za spavanje koja ujedno slui i kao kuhinja i trpezarija.
Razapet konop za rublje koji deluje i kao zadnji zid. Levo u
prostoriji stoji nezgrapni krevet za dvoje. S obe strane kreveta
noni ormarii na kojima su svakakvi mezetluci. Desno je
kuhinjski sto, dve stolice, korpa za ve, gvozdeni poret i vedro
za pranje suda sa gomilom prljavih suda. Sve ostavlja utisak
zaputenosti, iz koje po koji znak nekadanjeg dobrog
materijalnog stanja. Sa desne strane drvena rezbarena krinja
-
sa razbacanim stvarima. Glavni ulaz je u pozadini, desno i levo
su prolazi koji levo u Lukrecijinu sobu, drugi u kupatilo. Pored
toga u oba bona zida su ostavljeni kairani otvori, kroz koje
ulazi i izlazi ekspir.
Kada se zavesa digne, jutro je. Odaja je jo u mraku, samo se
zrak sunca probija u krevet s obrisima Montekija, koji se
zamotao u pokriva. Lagana muzika se mea Romeovim
glasnim hrkanjem. uje se kukurikanje petla, scena sa
dizanjem arava. Hrkanje i muzika se prekidaju, Romeo se
pridigao baca papuu na petla, sedi i zeva. Nona kapica je
skliznula a preko ramena mu je arapa. Zatim sklanja sa
kreveta termofor, ljubi ga, izlazi iz kreveta, nogom pipka ne bi
li naao papue, pospan odlazi do prozora, na italijanskom
jeziku psuje petla. Romeo poinje u jednoj gomili odee i vea
da trai svoje arape, ali nalazi samo jednu)
ROMEO: Gde su moje arape ... Santa madona ... Ma ce
stupida porca miseria. Julija ne mogu nai svoje arape! (Julija
ostaje pod pokrivaem i ne odgovara, on se spotie preko maa
koji lei na podu, leei kao da nije pao nego trai arape) Gde
su moje arape? Jo jue su bile ovde ... (rei) Gde su moje
arape, Julija?
JULIJ (ispod pokrivaa, rei): Ne znam, Romeo. Zaista, ne
znam.
ROMEO: Oprosti, ptiu moj. Nisam hteo da te probudim. Spavaj
-
dalje, janje moje ... Dakle jednu smo nali ... oh! (otkrije drugu
na vratu, pone da kija, obrie se arapom, ide desno u
kupatilo i pone da se iskaljava i roke, Julija se naglo die i
pada (pritisak), na glavi joj raupana plava perika, s viklerima
u kosi, stavlja naoare, uzima nekoliko slatikia sa ormaria,
ustaje vaui, skida spavaicu, ispod ostaje dnevna haljina,
dolazi do krinje, trai periku bez viklera, stavlja je na glavu,
vadi ogledalo, uju se uzdasi i izlivi zadovoljstva iz kupatila.
JULIJ: Romeo! Ti e ponovo potroiti svu vodu! (ide ka
poretu) Hoe li dorukovati? (sklanja robu sa stola)
ROMEO (iz kupatila): Hou. Malo vina ...
JULIJ: Dobro. Vino.
ROMEO (dolazi iz kupatila i plee oko Julije sa termoforom):
On, du, tre, on, du, tre.
JULIJ: Prestani, molim te, mali! Mora li me svako jutro
zaboleti glava? Hoe li da probudi sirotu Lukreciju? ( u
meuvremenu stavlja ae i bokal sa vinom na sto)
ROMEO: Zato sirotu?
JULIJ: Zato to je tvoja erka, a i zato to bi htela da spava.
ROMEO: Mogla bi da doe kui malo ranije, a ne u tri, etiri
-
ujutro.
JULIJ: Kada?
ROMEO: Pijana ko...
JULIJ: Je li sama?
ROMEO (ide levo ka sobi i zaviruje): Naalost to se ne bi moglo
ustanoviti, jer je pod krevetom. Sino je opet na zid u dvoritu
napisala ivelo nita!
JULIJ: ta je to?
ROMEO (vraa se): Verovatno neto protiv roditelja... ili vlasti.
JULIJ: Hoe li ti celog dana nositi taj idiotski termofor?
ROMEO: to da ne? (baca ga na krevet)
JULIJ (ide ka poretu i pokuava da zatvori vrataca koja se
stalno otvaraju - tokom cele predstave): Porca miseria! Romeo,
kad e ve jednom popraviti ta prokleta vrata.
ROMEO (priao joj je s lea i obrglio je): Sutra!
JULIJ (pokuava da se oslobodi): Ostavi me, mali... ta ti je
odjednom palo na um... sada, u rano jutro... Ti zna da ne
-
mogu u ovo vreme... prestani! Romeo, ta je sa tobom?
ROMEO: Nita. Samo sam dobro raspoloen. Zar je zabranjeno
biti radostan? Imam divnu porodicu, enicu, lepoticu koju
volim, kao onda na gozbi, kada me tvoj pogled prvi put ustrelio.
Kako li sam onda rekao? (uzima vino, pomera sto, staje na
stolicu i recituje)
Zublja sama
nek od nje ui sjati. Deva ta
na crnom platu mrke noi sja
ko alem-kam na uhu crne ene
i nije vredan svet krasote njene
(slua odjek svojih rei) Nije loe!
JULIJ (sklanja robu sa stolice, seda za sto dok govori stihove,
uzima jabuku i ljuti je i jede): Da, da, znam to Romeo...
lepo... lepo
ROMEO: Govori jote, svetli anele! Opa! (prospe vino po sebi,
skae i isti mrlju)
JULIJ: Romeo, o Romeo! Zato si Romeo?
Zato nisi u stanju popiti vino belo,
a da svaki put ne uprlja odelo.
ROMEO: Nije belo, nego crno.
JULIJ: Ovo mi se rimuje.
-
ROMEO (brie se): To se ne vidi... Izgleda kao ornamentika ili
grb... renesansa, razume?
JULIJ: Ti po ceo dan neto dere, a ja moram po ceo dan da
perem i istim za tobom. Sama. Nema ko da mi pomogne,
nemam ni sluavku. Uvuci taj trbuh!
ROMEO: Ve sam ga uvukao! to se tie vina, njegov miris
me podsea na otrov (klekne pored nje, obrgli joj nogu i stavlja
glavu na nogu) kojim sam se hteo otrovati, to mi ga je prodao
onaj apotekar, sea li se?
JULIJ: Opet ti sa tom tvojom starom priom?
ROMEO: Koji je danas datum?
JULIJ: Utorak!
ROMEO: Naa godinjica braka. Venali smo se ravno pre 30
godina. (eprka po gaama traei poklon)
JULIJ: Samoubistvo smo izvrili 16. oktobra 1594 -te. Tano?
ROMEO: Tano!
JULIJ: koji je danas datum?
-
ROMEO: Utorak! (vadi ruku iz gaa i rauna) U redu, neto
manje... svega 29 godine jedan mesec i...
JULIJ: I jedan dan. (nastavlja da jede) Ha, godinjica braka!
ROMEO (nastavlja da eprka po gaama i teatralno vadi
upakovan poklon): sea li se kako je bilo na groblju? Da si
se probudila samo minut kasnije, ja bih ispio onaj otrov i otiao
na onaj svet! Ti me ne slua.
JULIJ (nezainteresovano otpakuje poklon): Sluam, groblje,
otrov, onaj svet. (uzdah) Da sam se samo minut kasnije
probudila ti bi... boe sauvaj...
ROMEO: Pfft!
JULIJ: Pfft! (uzvik) Iiii! (vidi da su pokon velike gae, za ono
vreme suvie male, udara ga poklonom i baca ga) Konju!
ROMEO: Ja sam bio zaljubljen u tebe. (teatralno pokazuje "do
preko glave", Julija odlazi do poreta) Do uiju. Ti me ne
gleda.
JULIJ (ponavlja pokrete "do preko glave", ne gledajui ga):
Dovde!
ROMEO(uzima au vina):
O, ljubavi! eno moja! Smrt!
-
to med je tvoga daha sisala,
lepotu tvoju nikad skrit nije mogla.
O, gledajte je oi, zadnji put!
I zadnji put je, ruke zagrlite!
Za moju ljubav (otpije gutljaj vina i pada)
Lekaru vrli, tvoj otrov ba je brz.
JULIJ: Daj prestani! (nezainteresovano ide do stola, preskae
"le" i vraa sto na mesto)
ROMEO: Bila si tako lepa... tada na otvorenom grobu... Onda si
naglo trgnula i poeala ovde (pokazuje koleno) i uspravila si
se. Mislio sam da e me kap udariti, bio sam tako nervozan.
tome je kriv onaj tvoj ljubavnik, Paris, koji se uunjao u
grobnicu.
JULIJ: Paris, to je bio ovek (odjednom zainteresovano).
ROMEO (ustaje): O tome da ne govorimo - vai? (uzima ma i
mauje se) Ubio sam ga u divovskoj borbi prsa u prsa, dvoboju
nad tvojim otvorenim grobom. uvaj me se, mome. Jedan
pasado... zatim udaram punto reverso...
JULIJ: Ma nemoj! Ubio si ga s lea!
ROMEO (besan): Pa to kaem: punto reverso. Ili si ve
zaboravila italijanski? (ne zna ta da kae u besu) Vino ti je...
mlako!
-
JULIJ: Na sto sam ga stavila hladnog. (ona ga podbada, on
besni)
ROMEO: Mlako je.
JULIJ: Nije.
ROMEO: Jeste, jeste, jeste, jeste, jeste!
JULIJ (ide ve - krevetninu da skupi, Romeo ide za njom i
upetljava se u ve): I da sam se probudila jedan minut kasnije,
ti bi...?
ROMEO: Pfft! (teatralno, odjednom raspoloeno)
JULIJ: teta. (vidi da ve nije suv, rastresa ga i prevre na
konopcu)
ROMEO (opet ljuto, shvativi seda): ta je teta?
JULIJ: O, nita. (Romeo odjednom zauti i gleda preda se) O
emu razmilja?
ROMEO: O tome, ta mi je te noi rekao moj pokojni otac: I
zbog te kurvice, moj sin, poinio samoubistvo! (on podbada,
ona sike)
-
JULIJ: moj otac, laka mu crna zemlja, rekao je: Sada je u
porodicu Kapuleti uao prvi degenerik!
ROMEO: nije se setio da da miraz. Jedino to mi je dao bila je
ona tvoja dojilja.
JULIJ: I meni je kasno puklo pred oima, da sam se udala za
jednog prosjaka (uzima korpu).
ROMEO: Gde e? (zabrinuto)
JULIJ: Na trg, da kupim rotkve. Da dere. ti dotle operi
sude.
ROMEO: Zato uvek ja?
JULIJ (dere se): Jer nemamo sluavku, zato. Svaka domaica
ima neku sluavku, samo je ja nemam.
ROMEO: Zato to nijedna ne moe pored tebe da izdri
JULIJ: Zato to nema para da je plati. ta e za veeru?
ROMEO: Ne znam. Bilo ta.
JULIJ: Hvala na obavetenju. Namerava li izlaziti veeras?
ROMEO: Moda.
-
JULIJ: Kad se vraa?
ROMEO: Na vreme.
JULIJ: dio! (izlazi na srednji izlaz, a Romeo uzima kecelju,
pere tanjire i pevui neku italijansku pesmicu. Koreografija.
Ulazi s leva Lukrecija, sa kikama, ogrnuta u krevetninu,
promukla, mamurna iz svoje sobe)
ROMEO: Ve si ustala, kerkice moja? Tako rano? gde si bila
cele noi? Opet sa onim gorilama?
LUKRECIJ: Smara me! (mrmlja)
ROMEO: ta?
LUKRECIJ: Smara me! (dere se)
ROMEO: tako. Sad e verovatno da uradi domai zadatak?
Ili si ga zavrila sino?
LUKRECIJ: Moron. (ide desno u kupatilo, Romeo se prikrada i
prislukuje pesmu koju peva iz kupatila Lukrecija)
(moe refren Govedine' ili jo bolje neki klasik na gitari uz
Romeov komentar "Boe ta ova omladina slua?"), ulazi sa
sredine dojilja, buno tako da se Romeo prestravi. Dojilja je
starija, marama na glavi, hroma, nagluva, tako da glasno pria)
-
DOJILJ: Je li Julija kod kue?
ROMEO: Nije. Sedi, odmori Matrona.
DOJILJ: ?
ROMEO: Sedi. (dere se)
DOJILJ (teko diui seda na krevet): Sramota! Njena stara
dojilja koja je hranila i podizala i prala joj ruiastu...
ROMEO: Pink!
DOJILJ: ? (Romeo mahne rukom) posipala je puderom i uvek
joj se nalazila pri ruci, sada mora tajno da ulazi u njenu kuu.
(Romeo prestaje da pere sude i brie ruke) Kao da je moja
krivica to se udala za vas. Kaite, sinjor Romeo, je li to moja
krivica?
ROMEO: U redu, u redu. Kako je moja draga tata?
DOJILJ: ? (Romeo opisuje je rukama, debelu enu, grudi
pokazuje nisko) Sinjora Kapuleti?
ROMEO: Hvala bogu imam samo jednu? Je li bolesna?
-
DOJILJ: Je li - ta?
ROMEO: Bolesna? (dere se)
DOJILJ: ?
ROMEO: Da li je bolesna? (klekne od nemoi)
DOJILJ: O gospodine Romeo, ja vam kaem, ta mala vetica,
koju ste uzeli za enu, Julija, je li kod kue?
ROMEO: Nije. (tiho)
DOJILJ (uje): Ke merda!
ROMEO: Sad uje!
DOJILJ: Kaem vam, ta Julija je oijukala sa mukarcima ve
od svoje jedanaeste! Satima je znala stajati na balkonu i gledati
mukarce... Ne vas, mukarce.
ROMEO: Je li tata bolesna ili nije?
DOJILJ: Koooo? (Romeo lupa glavom o pod, Dojilja gleda
okolo ko kuca) Ui sinko, raznesi je!
ROMEO (dere se): Sinjora Kapuleti?
-
DOJILJ (nastavlja po svome, ustaje ide do stola i uzima
jabuku i jede, ispada joj iz usta, skuplja mrve): Kaem ja maloj
vetici. 'Juli' - kaem ja.
ROMEO (tiho, obeshrabren): Hou da znam je li stara vetica
bolesna?
DOJILJ: Jeste.
ROMEO (oduevljeno): Jeste. ta joj je? (ide ka babi kleui)
DOJILJ: Reuma.
ROMEO (razoarano): Je li to sve?
DOJILJ: Kad god doem kod vas, vi me pitate isto. , evo ja,
moje noge, (zadie suknju) evo vidite... vene...
ROMEO (udara ga miris): Verujem vam na re... reci mi...
ima li jo sinjora Kapuleti onoliko para?
DOJILJ: To jeste, bogata je, puna para!
ROMEO: moja ena nije progovorila sa njom ni rei od kad
smo se venali.
DOJILJ: Naravno, ljuta je na nju, to je nije spreila da se uda
za vas.
-
ROMEO: Je li to neki tei oblik reume?
DOJILJ: ? (Romeo ustaje ide da golica dadilju, ona se smeje
ide do kreveta Romeo za njom)
ROMEO: Reuma je li teka? (na krevetu su)
DOJILJ: Teka je, nosim je uz i niz stepenice, ne moe da
hoda. Ima reumu, znate.
ROMEO: Pria se.
DOJILJ: ko jednom sinjora, ne daj Boe, umre, vi i Julija ste
jedini naslednici.
ROMEO: Ne brini i tebi e neto ostaviti... (pria za sebe,
razmiljajui, publici) Uz stepenice, niz stepenice, baba je
matora, moe i da se oklizne.
DOJILJ: da, to se moe dogoditi. (njemu iza lea)
ROMEO (uzima krevetninu, prebacuje prako njih, koprcaju se
tako da svako naredne replike govori provirujui glavom ispod
krevetnine sa razliitih strana): Dojiljo, ja sam lud za tobom.
DOJILJ: Za ime sveta, Romeo!
-
ROMEO: Volim punake i okrugle.
DOJILJ: Madre mia santisima! ta e rei Julija?
ROMEO: Ona je frigidna.
DOJILJ: Pa nije udo posle svih tih mukaraca.
ROMEO: Kai mi ko je bio prvi? Ti sve zna.
DOJILJ: Dobro, sinjor Romeo, li strogo meu nama. Julija
nije ovde? (osvre se) Nije. Dakle, jednog dana, pre mnogo,
mnogo godina...
ROMEO: Skrati!
JULIJIN GLS (ispod arava, kao spolja): Romeo! Zar ja
moram sama sve vui?
DOJILJ: O, Boe... Pa to je Julija. (ide levo desno) ako nas
uhvati... (hoe pod krevet)... ona je tako nepoverljiva.
ROMEO (odvodi je do izlaza na sredinu): Ne tu! Ovuda. (izlazi
Dojilja, on je leima okrenut publici) Inae e opet da pone da
me presliava. I ne zaboravi da se oklizne jednog dana na
stepenitu (okree se nazad tie pria) i moju tatu, ne daj
Boe, ispusti iz ruku, to e biti mnogo, mnogo para, dovoljno
za... (uje se pesma iz kupatila, ponovo 'Govedina' ili klasik
-
Romeo slua i krsti se, uje Juliju i iskrada se levo sa scene)
JULIJ (ulazi sa punom korpom, jo se uje Lukrecijina pesma):
ta ti si Lukrecija jo u kupatilu? 14 ti je godina, a ti ne zna
nita pametnije raditi. U tvojim godinama, ja sam bila udovica.
Izlazi napolje, pljunuti otac, ne na ta vrata, na druga! li od
jednog degenerika Montekija, nita bolje se nije ni moglo
oekivati. (neko kuca na vrata) Joj, to je otac Lorenco. Na
njega sam zaboravila. Uite, oe na, Romeo nije kod kue.
LORENCO (U mantiji, s kapuljaom na glavi, senilan): Utoliko
bolje i ne elim ga videti.
JULIJ: Raskomotite se, asni oe! (seda, izuva se i stavlja
noge sa na drugu stolicu, Julija se krsti)
LORENCO: Od dana kada sam vas tajno venao po vaoj elji,
on me mrzi. Imam oseaj da bi me najradije ubio, taj... kako se
ono zvao?
JULIJ: Romeo! (stavlja korpu kod poreta)
LORENCO: Tano. nekad je bio drag i zgodan mladi, jo ga
vidim u onom crnom odelu s knjigom u ruci vie 'To be, or not
to be'
JULIJ: Oe na, to je bio jedan drugi. (skida mu kapuljau)
-
LORENCO: Onaj s mrtvakom glavom, to nije on.
JULIJ: Nije.
LORENCO: Kako to?
JULIJ: To je duga pria...
LORENCO: Nego zato si me zvala keri?
JULIJ: Htela bi se ispovediti, oe. (klekne i pokuava da mu
kae da se eli ispovediti)
LORENCO: Lepo, hodi blie keri. (pokuava je milovati)
Ispovest je neto sveto ili kako sam ja rekao u jednom
izvornom tekstu, drugi in, trea scena, strana 36....
(odjednom glasno) Na istoku se sivo jutro smeka
na mrklu no i zlatni oblak mreka...
JULIJ: ta to znai?
LORENCO: Pojma nemam. Meteoroloki izvetaj valjda. Trai
neto dole?
JULIJ: Htela bih se ispovediti oe.
-
LORENCO: to ne kae? (baca mantiju preko njene glave)
Ispovedi se, Ofelija.
JULIJ: Julija.
LORENCO: Ni to nije loe.
JULIJ: asni oe, ja vie ne volim svoga mua.
LORENCO: Ne voli mua? I za to si me zvala?
JULIJ: Da
LORENCO: Oproteno ti je. (skida mantiju s glave, Julija dolazi
do vazduha) bsolute in nomine patris... et fili.. et... et... uh,
zaboravio sam mu ime.
JULIJ: Ne podnosim ga!
LORENCO: Koga?
JULIJ: Romea! (besno)
LORENCO: Onog u crnoj odori, s mrtvakom glavom?
JULIJ: Ne, da, dobro. (ustaje i donosi mu vino) Kako sam se
-
razoarala, nekad mi je govorio:
O, ako mi je ruka tako zla,
te pusti tvoju svetaku milinu
nek moje usne, poklonika dva
taj greni dodir celovima skinu.
LORENCO (halapljivo pije vino i prosipa po sebi): I ti si njemu
svata lupetala:
Ne, poklonie, vaa ruka nije
ni zla ni grean, nego pobona je
poklonik svecu ruku dirat sme...
ili neto slino tome... Je li tako?
JULIJ: li on je tada bio mlad, lep, zgodan, danas je debeo,
mlohav, s arapom na glavi, jede rotkve i zaljubljen je u
termofor.
LORENCO: On je zaljubljen? (ponovi sipa vino i prosipa)
JULIJ: Prava telesna, seksualna ljubav s bocom za grejanje.
Spava sa njom svake noi i tepa joj i zove je Liza.
LORENCO: ta sve danski prinevi nee sebi dopustiti...
JULIJ: On je od Montekija, Romeo Monteki.
LORENCO: da, da. (zagleda se u nju) ta ti radi, klekni i
priaj. (Julija krene da klekne kod njega, seti se mantije,
-
predomisli se i klekne iza kreveta, naslonjena rukama na
krevet) Dakle, ta je bilo sa tvojim muem? (eta)
JULIJ: On je impotentan.
LORENCO: Zar ti sine Brute? (gleda dole)
JULIJ: Ne, to je iz druge predstave.
LORENCO: ta?
JULIJ: Dugako.
LORENCO (gleda dole): Pa i nije.
JULIJ: Pria je duga!
LORENCO: teta, to bi me ve zanimalo. Ti ima seksualnih
problema? (legne na krevet) E pa danas ih svako ima. Ni ja vie
nisam ono to sam bio kad mi je bilo 20 sant... ovaj godina...
JULIJ (otro): Oe na, sada se ja ispovedam, a ne vi.
(Lorenco ustaje, ona skrueno) Uvek mi kae Nemam ja glavu
za te stvari'
LORENCO: Kome treba glava za to?
JULIJ: Ja ne mogu vie izdrati. (Lorenco joj prilazi iza lea)
-
LORENCO: On te vie ne ljubi.
JULIJ: On ljubi sebe, rotkve i Lizu.
LORENCO: Stara pria o ljubavnom trouglu.
JULIJ: Treba mi va... savet.
LORENCO: Moj savet... hm... (zaskoi je s lea i prebaci
mantiju preko nje)
JULIJ: Lorenco... Lovre... pusti me! Je si li poludeo? Moj mu
e svakoga asa stii. Ja sam od tebe traila samo savet
LORENCO: Savet... ah, da... Ofelija idi u samostan!
JULIJ: U samostan?
LORENCO: Tamo, ima dosta zagorelih.
JULIJ: Molim?
LORENCO (stenje): Moliti se, sinko, moliti se. Po jedan
Oena... (pokazuje na sebe) tri puta dnevno.
JULIJ: Pre ili posle jela? (stenje)
-
LORENCO:... i jo pet Zdravo Marija... Benedico te i nomine
patris et matris et spiritus sancti et medicine doctoris... men!
(pada mrak, u mraku se uje)
JULIJ: Dosta, pao je mrak. Ma prekini, kraj je scene! Kada se
ponovo pali svetlo na sceni je Julija koja sprema veeru igrajui
i pevuei na neku renesansnu muziku, koreografija, posle
odreenog vremena ulazi Romeo.
ROMEO: Jesam li te pozdravio ili ne? (prilazi termoforu i ljubi
ga, Julija se krsti) Je li to sve to ima da mi kae? (Julija seda
i ljuti jabuku) Posle ovako napornog dana, mu se vraa kui,
a ena... bar da ga upita ta se desilo danas.
JULIJ (nezainteresovano): ta se desilo danas?
ROMEO: Danas, (uzima novine, obuje cipele koje je ostavio
Lorenco i legne na krevet) nita!
JULIJ (plane, ustaje): I to je ono to sam te trebala pitati?
ROMEO: Boe moj, treba pokuati.
JULIJ: Romeo, zna ta si ti?... Ti si nesnoljivi idiot, greka
prirode, talog ljudskog drutva, intelektualna ljutura, lapidarni
skarabeju, ti si... bibliotekar.
-
ROMEO (plane, ustaje): Ja bibliotekar. Onda si ti esencija
narcisoidnosti, neopisivi smrad, zmija otrovnica, kao i tvoja
majka koja je pokuala da me otruje.
JULIJ: Naalost bez uspeha! (deru se jedno drugom u facu)
ROMEO: Naalost!!! Dakle tako (sledee replike do pojave
ekspira, govore u glas, pri kraju se hvataju za grlo, dave i
padaju na pod) Jel' se tako razgovara sa glavom porodice? Malo
pristojnosti eno ili u sve po kui razbiti u paramparad. Ja
sam ti mu. Zapamti.
JULIJ: to se mene tie, moe uzeti svoju Lizu pod ruku i
nestati. Neu za tobom plakati. Ovako se ponaati sa jednom
slabom enom, koja ima visok pritisak, prostaino jedna (kako
se dave svetlo se smanjuje i pali top gde ulazi ekspir, sa
ramom koji dri tako da ono to je u ramu lii na ekspira po
minci, kostimu, a van rama obuen normalno, tako da odudara
od kostima tog vremena, stoji i slua svau, suprunici se
utiaju)
ROMEO I JULIJ: ekspir!
ROMEO: Ona je poela!
JULIJ: Nije istina, on je!
-
ROMEO: Izvolite sesti! Pali to svetlo! (pali se puno svetlo)
EKSPIR (ekspir muca kod slova m i to samo kod tog slova
sem kad je na kraju rei, dok recituje ne muca): Ne,
Mmmonteki. Sauvaj svoju ljubaznost za ulijetu. Dooh jer na
ponaanje da vas opommmenem hou, jer isto nanosi mmmi
srcu zlo.
JULIJ: Samo nam je ovaj jo falio.
ROMEO: Ti si tome kriva.
JULIJ: Ne budi smean.
EKSPIR (Sputa ram dole, Julija gleda u sliku):
Od asa kada predivno sunce
utone u zlatno more zapada,
i duge sene platom svojim
obaviju sve na ovom svetu
u grobu mome zahvata me nemir...
JULIJ: Sad ne muca.
EKSPIR (otrije): ...jer moje uvo prepuno je vae,
svae zle, te tako moram u
prebivalitu svom veitom,
-
hteo ja to ili ne -
okretati se kao... kao...
ROMEO: Ventilator.
EKSPIR: Okretati se kao ventilator... premmmda ne znam ta
je to. Valjda se taj... tilator lepo okree. (vidi gde Julija gleda i
sklanja ram)
Nek ne bude nebo obazrivo i blago
jer meni samo plamen - bes je vodi
ne mogu vie podnositi prizor taj
kako vi moje ljubavne drame najlepe
u lakrdije olako pretvarate, u jedno
nita, u jedno lako pero koje seljak
guetu iz uva istrgne...
ROMEO: Guske nemaju ui.
JULIJ (ustaje, uzima ekspira pod ruku i vodi ka srednjem
izlazu): Dragi mister ekspir, nama je uvek drago kad nas
posetite i mi veoma cenimo to se blagoizvoleli potruditi se da
skoknete do nas, ali danas ste nas neto zatekli u urbi.
ROMEO (ustaje i isti se): Doite nam za par nedelja, kad
budemo imali vie vremena. (vraa se do Romea, Julija ide do
kreveta po slatki)
EKSPIR: Vremena, kae? Da bi i dalje
-
izvrtali stihove moje, koje vam
na jezike i usne stavljah, kako bi
nedostojni, bacili ih u prainu ulinog
govora, koji plemenito uvo vrea?
ROMEO (uzima ekspira pod ruku i vodi ga ka izlazu):
Dopustite mi maestro, da i ja doem do rei. Vama ne pristoji
da nas grdite, jer ste nas vi stvorili onakvim, kakvi smo.
JULIJ (jedui): Vi ste krivi za celu priu... (ekspir se ponovo
vrati i sede na stolicu desno) Dragi maestro dolo je vreme da
nauite neto iz ivota, iz stvarnosti.
EKSPIR: ta e mmmeni stvarnost, ja sam pesnik.
Ja sam pesnik, znajte!
a pesnikovo oko kovitlano
bezumljem divnim, iba pogledom
as s neba zemlji, as sa zemlje nebu.
JULIJ: Citati, citati, svaki put iz drugog komada.
ROMEO (stavlja korpu na sto i jede rotkvu): ta e! utorska
prava su njegova. Copyright je copyright.
JULIJ: Jeste li ikad prebrojali koliko je leeva u vaim
komadima? Vi ste jedan masovni ubica. (Ustaje, skida torbu i
lupa po rukama ekspira koji hoe da uzme da jede)
-
EKSPIR: Takav gorak kraj, tovana gospo, znak je
kobi! Konac zakoniti jednoj tragediji,
koji se zaustaviti ne moe,
kao to niko nikad zvezda hod
ustaviti nee.
I jo k tome:
Nastojanje moje uuvati
jedinstvo mesta, vremena i radnje,
a ne namerno ubistvo, bee moj cilj!
ROMEO: ta ste uradili s nama Romeom i Julijom? kako ste
sredili ntonija i Kleopatru?
JULIJ: Otelo i Dezdemona?
ROMEO: Ili jadna Ofelija.
JULIJ: Terorista.
EKSPIR (poinje da cmizdri): Ne govorimo vie o tome!
Ne, molim vas, nemojte
me vie koriti, mene starog
pesnika mlade due, koji vam se kune:
Hteo sam dobro.
ROMEO: Eto ti sad.
-
JULIJ: Dobro, ne smete to sve uzimati tako k srcu.
ROMEO: Sve je ovo samo pozorite... I to ne ono najgore,
verujte mi. Da vidite samo one iz... Ma, nije vano. Ma igrae
se vai komadi jo pedesetak godina. (Julija koluta oima)
EKSPIR: Jeste li sigurni?
ROMEO: Ma jo sto godina. Nego kada ste vi zapravo umrli?
EKSPIR: Pre sedam godina, pokoj mmmi dui.
JULIJ: Pa dobro se drite. (uje se gitara) Naa ki Lukrecija
Marija Benvolia. Veba svoje prste, to dete je tako muzikalno.
(Odjednom promeni ton i vikne) Prekini! (Gitara ide glasnije)
EKSPIR: ko me slabo pamenje ne vara
u izvornom tekstu nisam predvideo
ker da rodi, ulijeta.
JULIJ: Kad bi ste znali koliko ste bili u pravu, mister ekspir.
Izvinite me na trenutak. (Naglo odjuri u Lukrecijinu sobu iz
sobe se uje vika) Hoe li ve jedanput prekinuti sa tom
galamom. Puna mi je glava onog idiota preko puta, jo samo mi
ovo fali. (ekspir se uvredi, a Romeo gestom pokazuje da se
odnosi na njega, a ne na ekspira, Romeo ponovo stavlja korpu
-
sa voem, jedu obojica)
ROMEO: O, Vilijeme, zar nas ne biste mogli izvui iz ovog
pakla?
EKSPIR: Kako, o, Romeo?
ROMEO: Napiite nas ponovo!
EKSPIR (jedui): Previe traite prijatelju dobri
jer uknjieno to je perom
naknadnu, novu dopustiti sebi nee
dovoljno je to od prevodilaca
o moja duo proroka, patim i trpim.
ta vi hoete od mene: ivot
u novom i dopunjenom izdanju?
ko bi i od ekspira bilo,
bilo bi mnogo!
ROMEO: Psst! Evo je dolazi! (Progutaju na silu, ekspir se
zagrcne)
JULIJ (pojavi se u Lukrecijinoj haljini): Romeo, doi da
porazgovara s Lukrecijom, ja vie ne mogu!
ROMEO: Ne mogu sad, priam.
JULIJ (vraa se u sobu i vie): Dii se, dii se kad ti kaem!
-
(Lukrecija odgovara: Neu! - Nakon toga, Julija se ponovo
pojavi na vratima, ekspir se gui od kalja, Julija ga udari po
leima) Recite mi, mister ekspir, moramo li mi sve vreme
igrati vie uloga?
EKSPIR: tedljivost nam na to nalae, milostiva gospo!
Elizabetansko doba, znajte
u pozoritu znai: glumaca malo,
(Julija ulazi u sobu) a plaa jo manje.
LUKRECIJ (izlazi iz sobe pospana, sa kikama i vakom): Lezi,
knjavaj, samo to i zna. Haos. Mrzim te kao nikoga na svetu
(pogleda Romea) Dobro moda, tebe mrzim vie.
ROMEO: Jesi li uradila domai? (Kae to jer zna da je nervira)
LUKRECIJ: O fuck! Koji moron!
ROMEO: Kako to govori sa mnom?
LUKRECIJ: emu trebanje?
ROMEO: Da bi napredovala u ivotu.
LUKRECIJ: Ludilo. Pa, ko je napredovao od uenja danas.
ROMEO: Julijaaaa!
-
EKSPIR (Od prvog trenutka zaaran Lukrecijom, prelazi u
stranu, na proscenijum, Lukrecija i Romeo nastavljaju svoju
svau u pozadini kao pantomimu, ponavljajui iste pokrete i
tekst kao u prethodnom delu):
Nebesa i zemljo, vrhunci divote, gle!
Mnogo sam gospoa stvorio,
mnogo ih gledao i zavolio,
al' od ove mi staje dah,
srce mi burno lupa,
jer to je ista ulijeta
kad joj behu etrnaest leta!
(Peva 'O, Juli, Julijana' sa koreografijom)
LUKRECIJ (prekida svau i gleda ekspira, reaguje na
pesmu): Ko je meso?
ROMEO: Turista iz Londona. Julijaaa! Gde si da vidi ta mi
radi? (Odlazi u sobu)
LUKRECIJ: Nee doi! (Ide ka ekspiru, obilazi ga, merka, na
kraju baci maramicu na pod, koju on hitro die i ukoi se i
ukoen igra do kraja scene)
EKSPIR: h, milost, koja ast!
Rupi ovaj uzmi - o, anele slatki,
i uvaj ga bolje od Dezdemone!
-
LUKRECIJ: Zovem se Lukrecija. Haj!
EKSPIR: Ime mi je Vilijam ekspir. Nisam Haj. moete me
zvati i Vili. Free Willy.
LUKRECIJ: Deluje vrlo seksi, zna! (Baca maramicu malo
dalje, ovaj die i naguzi se, ona ga utinu)
EKSPIR: h, gospoice!
LUKRECIJ: Zovi me Luki.
EKSPIR: ko je muzika hrana ljubavi
iz imena tvoga neka ona zrai
LUKRECIJ: to voli tako utirkano da govori? Jesi li ti neki
manijak?
EKSPIR: Pesnik sam, milostiva Luki!
Piem drame, ali i sonete
Komedije, tragedije
to u ljubavi zbore.
LUKRECIJ: Vili hou da zbriem. (ekspir ne shvata) Hou da
kidnem od kue.
-
EKSPIR: O, shvatam gospoice. (Znoji se i brie)
LUKRECIJ: Umirem za tim da budem glumica. ak ni SD ne
nosim. (ekspir ne shvata, ona die grudi) Sisodr.
EKSPIR: h, da! (Znoji se i brie)
LUKRECIJ: Hajde da kidnemo, da se stutimo u neku rupu.
EKSPIR: Potresa me, o slatki cvete,
moje zene ari skladnost tela
pod ruhom devianskim. Od prizora tog bi se
i zidine Verone poljuljale
ako ne i pale.
LUKRECIJ: ?
EKSPIR: Hajde da se stutimo u neku rupu.
LUKRECIJ: Faca si! (Zagrli ga i prebaci preko kolena, dug
poljubac, ulazi Romeo)
ROMEO: Santa Maria! Ce vecchio impudico! Funcola
Shakespeare! (Prilazi im i razdvaja, ekspir pada, Romeo ga
hvata iznosi napolje)
LUKRECIJ: ale, mi smo se zatelebali!
-
ROMEO: S tobom u kasnije govoriti... bludnice! (Die ekspira
koji je u oku od poljupca, blesavo nasmeen i izbacuje ga)
dio, labude!
LUKRECIJ (navaljuje na srednji izlaz, Romeo ne da): Ja u s
njim da se stutim u neku rupu.
ROMEO: Ne dolazi u obzir. Taj tip je zamalo ubio i mene i tvoju
majku.
LUKRECIJ (legne na krevet besna): Ja u se s njim da se
stutimo u neku rupu i tamo emo se bubati.
EKSPIR (pojavi se na ulazu): Mi emo se stutiti u neku rupu i
tamo emo se bubati. (Tri mu u susret Lukrecija, ispred
preneraenog Romea izlaze)
Drugi deo
(Isti ambijent kao u prvom delu. Kada se zavesa digne, jutro
je. Odaja je jo u mraku, samo se zrak sunca probija u krevet s
obrisima Montekija, koji se zamotao u pokriva. Lagana muzika
se mea Romeovim glasnim hrkanjem. uje se kukurikanje
petla, scena sa dizanjem arava. Hrkanje i muzika se
prekidaju. Romeo se pridigao baca papuu na petla, sedi i zeva.
Nona kapica je skliznula a preko ramena mu je arapa. Zatim
sklanja sa kreveta termofor, ljubi ga, izlazi iz kreveta, nogom
-
pipka ne bi li naao papue, pospan odlazi do prozora, na
italijanskom jeziku psuje petla. Romeo poinje u jednoj gomili
odee i vea da trai svoje arape, ali nalazi samo jednu. Sve
se ponavlja kao u prvom delu s tim da se vraa u krevet,
rukom miluje Juliju, prevrne se na nju)
ROMEO: Kako bi sada palo jedno jutarnje milovanje, eno?
(neno)
JULIJ (Julija se naglo die, na glavi joj raupana plava perika,
s viklerima u kosi): Jedno bi jutarnje milovanje palo sasvim
dobro, muu! (dubokim glasom)
ROMEO (zbunjen ustaje sa nje i ide na kraj kreveta): ta to
znai?
JULIJ: Da pristajem. (Ide za njim)
ROMEO: Pardon... a ta ti hoe od mene?
JULIJ: Ja? Pa jesi li se ti ispentrao na mene i rekao (neno)
'Kako bi sada palo jedno jutarnje milovanje, eno?', a ja sam
rekla (dubokim glasom): 'Jedno bi jutarnje milovanje palo
sasvim dobro, muu!'
ROMEO: li ti uvek kae: 'Ostavi me, stoko!... ta ti je
odjednom na um palo?... sada je rano ujutro... (obara ga na
lea i uzjahuje) Prestani, Romeo ti zna da je ne mogu u ovo
-
vreme...
JULIJ: Tako je bilo pre. Sad su nastale promene. Od sino kad
si mi obeao sluavku, od tada sam sasvim tvoja.
ROMEO: , tako. I - ta emo sad?
JULIJ: ta emo sad? Pa, ovaj, zaista... ta emo?... Pa
prisetiemo se mladosti, prve brane noi. (Legne na lea)
Izvoli.
ROMEO (povlai se): Ne mogu da se setim kako je to bilo.
(Ustaje i prekorauje je)
JULIJ: Zar ide ve? Jo nee svanuti
I nije bila eva, nego slavuj
to probio je teskobno ti uvo!
ROMEO: Gde su moje arape?
JULIJ: U onom ipku peva svaku no
Da, veruj, dragi, slavuj je to bio...
ROMEO: Bila je to eva.
JULIJ: Nije bila eva, nego slavuj... (skida spavaicu, ispod
ostaje dnevna haljina)
-
ROMEO: eva! (odlazi u kupatilo iz kog se uskoro uju
iskaljavanje i mrktanje)
JULIJ: Nisi bio u pravu ni pre tri decenije nisi ni sada. (dolazi
do krinje, trai periku bez viklera, stavlja je na glavu, vadi
ogledalo) Nije bila eva, nego slavuj. Jel' jasno?
ROMEO (istri iz kupatila sa pekirom): Jasno je samo jedno:
da ni onda ni sada nisi bila muzikalna. Ne razlikuje gakanje
gusaka od cvranja cvr... cvr... zrikavaca (dere se) Bila je to
eva! (vraa se u kupatilo)
JULIJ (dere se): Slavuj! (pojavljuje se ekspir sa knjigom u
ruci) ekspir!
ROMEO (ponovo istri i vraa se posle replike): eva, nije
ekspir!
JULIJ: ekspir! (dere se, kad progovori ekspir Romeo se
trgne) Molim vas objasnite onom maloumniku koja je ptica
pevala, tada u predskozorje, pred kraj treeg ina.
EKSPIR (lista): Mnoge ptice prooe kroz ruke moje
li sam toga puta, ako me seanje slui
u tekstu napisao, perom laganim:
(ita) It was the nightingale and not the lark
ROMEO (Romeo kad uje ekspirov glas izlazi iz kupatila
-
zbunjen): ?
JULIJ: Prevod!... (trai prevod u knjizi) Mister ekspir, u ovom
vaem komadu je situacija ovakva: ova budala je ubila moga
brata od strica, pa je pobegla u Mentovu.
EKSPIR (brzo lista): Ko je pobegao?
JULIJ: Ova budala! Mi se grlimo poslednji put u mojoj sobi, mi
ljubavnici veka i zauje se ptica. Je li to bio slavuj ili eva? ta
je to? Dramaturgija? (ide do poreta)
EKSPIR (ne nalazi nita u knjizi i izmilja):
Ptice su simboli ovekove udnje
tenje due da se oslobodi gliba
da se lepetom krila domogne zvezdanih putanja
(publici, ide na rampu levo)
'Za sebe.' ini mi se da tako neto
proitah iz neke knjige mudre.
ROMEO (i on ide na rampu desno): I ja isto 'za sebe'. Nikad mi
nee biti jasno kako pisci i glumci misle da ga oni u poslednjem
redu uju dobro, a da ga mi glumci koji se nalazimo iz njegovih
lea, ne ujemo.
EKSPIR (publici): Napraviu se da ovo nisam uo.
JULIJ: Mister ekspir kau da kao glumac niste loi, ali ta e
-
vam to pisanje. (Uzima jabuku i sede na stolicu desno
prethodno sklanjajui robu i jede)
ROMEO: Da. I - ta e vam stalno to 'o' 'ah' 'oh' 'vaj'? (Dolazi
do stola, seda na stolicu levo i jede rotkve)
EKSPIR: To je i mmmeni smmmeno (smeje se).
JULIJ: I ovaj je napisao Hamleta???
ROMEO: Kau da on nije napisao ni jedan od svojih komada.
EKSPIR (besan): Kleveta! Uvrede, lai, sve same lai!
Ve odavno znam za njih i pitam se
jel' dinije sve strelice i metke
silovite sudbine u srcu podnositi,
Il' zgrabit oruje i odupret se
i moru jada kraj uiniti?
JULIJ: To je pozorini tekst.... Samo je li njegov?
ROMEO: Biti li ne biti - pitanje je sad (ekspiru) Kako to da iza
sebe niste ostavili nijedan tekst?
EKSPIR: ta se tu immma objanjavati? (Romeo ustaje i trese
nogavicu)
JULIJ: Pa, na primer ko je napisao vae komade?
-
ROMEO: Hajde, Vili! Ko je bio? Frensis Bejkon? (zavlai ruku u
gae)
JULIJ: Kristofer Marlou? (Romeo mirie ruku) Prati ili ne prati?
Pitanje je sad.
ROMEO (trgne ruku u razdere se na ekspira): Hou da znam,
jesu li ekspirova dela od ekspira ili nisu? Da ili ne?
EKSPIR (slomljen): Ne!
JULIJ: No. Najzad.
ROMEO: To sam i mislio. (ekspir zine da neto kae) Samo
nemoj u pesmi (ekspir ponovo zine) I skrati.
EKSPIR (pria normalno): Ionako sam se ummmorio od
jammmba. Vi ne slutite koliko sam od te javne kammmpanje
blaenja mmmog ugleda jo za ivota propatio. tek nakon
smmmrti... ekspirova dela je pisao neko drugi. Taj drugi je
ummmesto njega vodio teatar Gloub, ummmesto njega
nastupao. On je bio ekspirov dvojnik.
ROMEO: ko je to bio?
EKSPIR: I on se zvao Vilijem ekspir. Nezgodno. Dva
mmmommmka sa istim immmenom. (Uzima ma)
-
JULIJ: ko ste vi?
EKSPIR: Vilijem ekspir.
JULIJ: Onda ih trojica.
EKSPIR: Jesam i nisam on. To bi mogao rei
Zovite me laov, varalica i vetropir,
nazivajte me bardom ili Labudom sa jvona,
ostajem, ko sam bio, i Vilijem i ekspir
Ostalo je samo tiina, ko zna, koji put
i tako u sada umreti drugi put. (Umire tako to se probada
maem)
(Romeo se savija nad njim oslukuje srce, aplaudira i klanja,
Julija prihvata aplauz ekspir ustaje, klanja se teatralno i
nestaje u zidu)
JULIJ: Kako mira! (sprema se da ide)
ROMEO: gde e? (zabrinuto)
JULIJ: Na trg, da kupim rotkve. Da dere. ti dotle operi
sude.
ROMEO: Zato uvek ja?
-
JULIJ (dere se): Jer nemamo sluavku, zato. Svaka domaica
ima neku sluavku, samo je ja nemam.
ROMEO: Zato to nijedna ne moe pored tebe da izdri
JULIJ: Zato to nema para da je plati. ta e za veeru?
ROMEO: Ne znam. Bilo ta.
JULIJ: Hvala na obavetenju. Namerava li izlaziti veeras?
ROMEO: Moda.
JULIJ: Kad se vraa?
ROMEO: Na vreme.
JULIJ: dio! (izlazi na srednji izlaz, a Romeo uzima kecelju,
pere tanjire i pevui neku italijansku pesmicu. uje se glas
Julije, vraa se besna) Mrzim ovu scenu! (Romeo se udi, ona
prolazi bez rei i odlazi u Lukrecijinu sobu. Romeo igra sa
termoforom, koreografija)
ROMEO: Seam se one noi, kada sam te prvi put punio vodom.
Napolje je lila kia, unutra hladno, strpao sam te u moj krevet,
pa me istog asa uhvatila neka toplina, nisam vie bio sam.
(uje se svaa Lukrecije i Julije van scene, Romeo ostavlja
-
termofor na stolici i izlazi)
JULIJ (vraa se na scenu): Radi svoj domai! (ponovi izlazi)
LUKRECIJ (van scene): Mrzim te! Mrzim ovu kuu! Ponovo u
otii sa Vilijem!
JULIJ (van scene): O tome nema ni govora! Jesi li ula? (uje
se amar, Julija se dotetura na scenu) Guju sam u nedrima
gajila! (zadihano) Uh, umorih se! (opet se vraa u lik) Digla si
ruku na roenu majku. Bestidnice! (seda na stolicu gde je
termofor) to vai i za tebe, zavodi mua, otima mi njegovu
ljubav, ta to ti ima, a ja nemam. ekaj samo, nauiu te ja
pameti (baca termofor na pod i skae po njemu) Tako, tako,
tako (ulazi Lorenco)
LORENCO (u ritmu njenih skokova joj prilazi i on skae): Hop,
hop, hop!
JULIJ (trgne se, prie ruci, pomirie je i brzo odbaci):
Oprostite veleasni. Zanela sam se.
LORENCO: to si tako ljuta?
JULIJ: Hou razvod.
LORENCO: Kakva grena pomisao, keri moja, moja... Kako se
zove?
-
JULIJ: Ofelija! (klekne na kolena) asni oe, jesi li siguran da
je moj brak sa Romeom pravno u redu?
LORENCO: Kako da nije kad sam ga ja sklopio!
JULIJ: ta ako je impotentan? Vai li takav brak?
LORENCO: Vai, malo je jadan, ali pravovaljan. (Vidi jabuke na
stolu, seda i jede, izuje se i noge stavlja na drugu stolicu)
JULIJ: Mora mi pomoi!
LORENCO: ekaj da nije tvoj mu pre nekoliko godina udavio
jednu plavuu... Dezdemonu
JULIJ: To je opet druga pria. Ovaj je jurio maloletnice. (Tek
sada se okree Lorencu)
LORENCO: Ko? (jede)
JULIJ: Romeo... onaj u crnoj odori, s lobanjom u ruci.
LORENCO: aa. koga je zaveo pre venanja?
JULIJ: Mene. I nije pre venanja, ve prve brane noi.
(ustaje)
-
LORENCO: Ne pomae. Snoaj u braku nije dovoljan razlog za
razvod.
JULIJ: da vam nije ostalo otrova iz izvornog teksta? (Ide
koketno ka njemu)
LORENCO: ta ti pada na pamet? Brzo tri Zdravo Marije!
JULIJ (na uvo mu se dere): Zdravo Marijo ...
LORENCO: Dosta! (baca jelo)
JULIJ: Molim te (mazi ga) samo dve kapi. (uje se glas
ekspira)
EKSPIR: Makbet, etvrti in, prva scena...
JULIJ: To je onaj idiot. (Lorenco bei puzei ka sredini, ulazi
ekspir obuen kao Riard III)
EKSPIR: Makbet, etvrti in, prva scena:
Zimu moga neraspoloenja
u leto e pretvoriti sunce Jorka
vreme je dolo da drame potok
(Julija ga presee sa 'Budala' i izlazi)
potee i zaubori, kako ja predvideh.
(ulazi Romeo, ekspir se obraa njemu - odjednom zadihano)
-
Blage ti vesti donosim, o, Romeo!
Skorotea mi neki stavi do znanja,
u asu znanom - neznanom, kada
zemaljske vesti primati mogu.
ROMEO: Ne okoliaj, Vili, ta hoe? (Obuva se i dok ekspir
pria naslanja se na njega i gura ga desno)
EKSPIR: Govorim o sinjori Kapuleti
plemenitoj doma sjajnoj ledi (ekspiru smrdi iz usta, Romeo
reaguje)
koju je dojilja dobra, godinama
uz i niz stepenice nosila
sve dok danas siroto eljade
nije koraknulo u stranu, sluajno
te plemenitu vam tatu pustila
gde je ona svoju duu ispustila.
ROMEO: Treba li to da znai... da je matora... da je Julijina
majka...
EKSPIR: Umrla...
Stavi novac u tobolac, Monteki!
neka te u alosti tei,
veliko imanje, koje ti
po zakonu i pravu pripada
jer tvoja ena drugih roaka nema.
-
ROMEO: ja budala hteo da se razvedem od nje.
EKSPIR: Sila boga ne moli. Uzmi ovu boicu.
ROMEO: ta je to? Za sve dah?
EKSPIR: Doneo sam ga iz uva Hamletovog oca! (odlazi od
njega ljut) Uvek nosim boicu otrova za sobom.
ROMEO: Ima li uputstvo za upotrebu? (ide za njim)
EKSPIR: U kakvu god ga tenost uspi
i da ima snagu deset ljudi, slomit e te.
ROMEO: Mene?
EKSPIR: Juliju!
ROMEO: Ona je ipak majka moje dece.
EKSPIR: Znam, znam, samo: ko je oac? (pokazuje rogove)
Je li o tom ve mislio Romeo?
(Romeo zamiljeno izlazi levo napolje sa boicom u ruci,
ekspir zove planim glasom)
ulijeta, ulijeta!
-
JULIJ (izlazi desno s metlom u ruci): ta je?
EKSPIR (uplai se): aaa!!!
JULIJ: ?
EKSPIR: Ja sam duh oca tvoga.
JULIJ (nezainteresovano, ostavlja metlu, ide i skuplja ve):
Zaista?
EKSPIR: Osuen da nou lutam
a danju u ognju ednim.
JULIJ: Vrlo dobro, to ste i zasluili (narednih replika ekspir
dolazi do nje, Julija ga tovari sa prljavim veom idu do trika sa
istim veom i prljavi samo prebacuje preko ice uz mirisanje i
selekciju)
EKSPIR: Zar u tebi nema nimalo saoseanja?
JULIJ: Saoseanja? Da ste vi malo imali oseanja za
predvianje budunosti, ne bi ste me uvalili u ove brane muke.
li ne, gospodin je hteo da zblii dve neprijateljske porodice -
(ruga se) politika zbliavanja, ljubav pobeuje sve. I to preko
mojih lea.
EKSPIR: Nisam se doao ovamo svaati
-
ve vest vam doneti.
JULIJ: U redu, samo brzo, urim.
EKSPIR: ulijeta, keri, ti se od Romea
Rastaviti mora, i to odmah.
JULIJ: Ma nemoj, a to?
EKSPIR: On je... homo.
JULIJ: Ko je homo?
EKSPIR: Pa Romeo.
JULIJ: E, ako je i od ekspira mnogo je! (krene da ga
izbacuje)
EKSPIR: Ima jo neto, Julija. Mati tvoja,
sinjora Kapuleti, nesreno pade
te ona sad u carstvu mrtvih obitava.
JULIJ (ravnoduno): Pokoj joj dui. Sprovod u joj lep
spremiti. i vama ako ne odete odavde.
EKSPIR: Sinjore nema vie, li blago njeno
zlato njeno je ostalo, Tebi ostalo.
-
Odnosno ostalo bi tebi, da nema
Romea, s kojim deliti mora.
(daje joj boicu sa otrovom, ova uzima i ide u Lukrecijinu sobu,
ekspir ostaje na sceni osvre se)
Lukrecija! Luki! Zar nisi kod kue?
LUKRECIJ: Priekaj me samo da se presvuem! (Dere se)
EKSPIR (izlazi na rampu):
Zabrani suncu jasnu da sja
zabrani eni, koja ti se obea
da jo koji asak na oblaenje da.
Iskoristiu to vreme uz
zahvalnost upravniku pozorita
to veeras napokon postavi ekspira
da se spustim u publiku
(silazi u publiku i rukuje se i pria sa gledaocima)
Dobro vee, gospodine. Kako ste?... Mmmilo mi je. Dabl-ju
ekspir. Ve sam vas odavno hteo upoznati. Znate kontakt sa
publikom je veoma vaan za pisca. Pri tom, ovaj kommmad,
kao to znate, nisam ja napisao. Ja sam samo duh, kao gost,
k.g.... Kako vam se, gospoo svia. Svia vam se. To mmme
udi. vammma? I nije neto?
LUKRECIJ (izlazi u dinsu): Vili! Gde si?
EKSPIR: Evo dolazi moj problem. Priznajte, sjajno izgleda! Zar
-
ne?
LUKRECIJ: Hej Vili.
EKSPIR: Kamo te vodi put deae!
LUKRECIJ: Jesi li otkaio? Koji deak, to sam ja Luki. Ovo su
farmerke. Idemo li?
EKSPIR (mui se da skoi na binu):
Jo samo tren Luki, spremio sam
reenje problema tvog. Sad e kraj.
LUKRECIJ (pomae mu da se popne): Ne Vilijeme! Sada! Ne
mogu da ekam kraj predstave! Ve sam napisala oprotajno
pismo moronima. (Ostavlja pismo na sto) Idemo u lajf, piemo,
puiemo vutre, malo ekstazija, bie krvavo. Idemo!
EKSPIR: Duh se predaje! (izlaze zajedno na glavni izlaz)
ROMEO (ulazi s desna): Julija? Jesi li kod kue? Ne. Utoliko
bolje... (sipa vino u au i otrov posle) Tako. I to smo zavrili.
ta sada? ta se radi, kad hoe da otruje roenu enu?...
(seda na stolicu levo) Luki! (vie) Luki! Gde je ta balavica?
Sigurno jo crkava. Jesi li uradila domai?
JULIJ: Ne vii toliko. Boli me glava.
-
ROMEO: To je iz druge predstave... Luki je otila (otkrije
pismo) Oh! (ita) Mojim odvratnim roditeljima. Briem sa
Vilijemom u ivot, jer hou da saznam ta je ljubav. Naputam
vas zauvek. elim vam sve najgore. Vaa Luki.
JULIJ: Ovaj ekspir od svaega pravi tragediju. (prilazi stolu)
ROMEO: Moda su ve na putu za meriku... Je li otkrivena
merika?
JULIJ: Smiri se mili. (toi mu otrov u drugu au sa vinom)
Evo ti, jadni moj Romeo. Bie ti bolje. Pij!
ROMEO (nudi joj au koju je on otrovao): Samo s tobom,
ljubljena! (kucaju se i piju)
JULIJ: Za Lukin povratak!
ROMEO: Kua e biti prazna bez nje. (plano) Ona me je
napustila. (teatralno) Ja je se odriem. Ona vie nije moja ki
(otro) Je li ona moja ki?
JULIJ: ta je sad opet? emu podgrevati stare prie?
ROMEO: Ko je otac?
JULIJ: h! Nas dvoje oajnih roditelja ne znamo gde nam je
-
ki otila, a ti bi hteo da zna odakle je dola. (prasne u pijani
smeh)
ROMEO: ta se smeje? Zna ta?
JULIJ: ta?
ROMEO: Lukrecija nije tvoja ki...
JULIJ: Kako?
ROMEO: Lepo, napravio sam je sa drugom enom.
JULIJ (pone da se smeje, za sebe kae): Boe, sad mi je ao
to e ova budala poiveti samo jo par minuta.
ROMEO: ta se ja preganjam sa njom ionako e biti mrtva za
par minuta.
(Pauza, dugo se gledaju, prvo stidljivo, pa otvoreno i prasnu u
smeh i krenu jedno drugom u zagrljaj, Romeo je u daljem
tekstu nosi do kreveta gde zavravaju, svetlo - top na krevet)
JULIJ (kroz smeh): Dalje od mene, ti si pijan!
ROMEO: I ti si, janje moje. Pa i uprkos tome, ja te volim. Kao
ono pod balkonom... (uzima arav i prebacuje preko njih)
(pauza)
-
JULIJ: Romeo!
ROMEO: Draga? (pauza) (Julija skida arav i seda na krevet)
JULIJ: Romeo, ja sam te otrovala. (Ustaje na krevetu)
ROMEO: I ja tebe.
JULIJ: h! Mi emo umreti. (ustaje i okree se Romeu)
ROMEO: Bar emo umreti zajedno.
JULIJ: Volim te kao prvog dana. (grle se)
ROMEO: I ja tebe do smrti.
JULIJ: Ovo nas je moglo i manje kotati.
ROMEO: Jo pre trideset godina.
JULIJ: Onako kako je ekspir napisao.
ROMEO: Taj je znao ta pie... Otrov (pada na krevet)
JULIJ: Deluje mili... (pada preko Romea)
(Umesto da se gasi top pale se ostala svetla, glumce se
-
ponaaju kao da je sputena zavesa)
ROMEO: Hoe li neto da popije?
JULIJ: Ne, hvala. Nego kakva je to odvratna stvar koju si mi
sipao?
ROMEO: Sok od maline. ta e kad je upravnik cicija.
JULIJ: !
SUFLER (ulazi sufler, estita Juliji): Bila si divna, neponovljiva.
JULIJ: Hvala ti duo. (Julija izlazi)
SUFLER (estita Romeu): Ti sve to si stariji sve si bolji?
ROMEO: Jel' da? (zagrli ga)
SUFLER (zbuni se): Kao glumac.
ROMEO: Kako ti se ini predstava?
SUFLER (vatreno): Ja se uvek oduevim. S ovom predstavom
emo uda napraviti. (izlazei) Posebno me oduevljava kako je
reeno...
-
(Scena ostaje prazna par trenutaka, mrak, pa se vraaju glumci
da se poklone)