Download - Abraham Vjernik
ABRAHAM VJERNIKPredgovorPrije nekoliko godina, dok sam itao jedan midrashim, naletio samna ovu reenicu: ''Budui da se radilo o Abrahamu, nikada se ne
moe rei''. Kralj Nimrod zatvori Abrahama u zatvor. Godinu dana ga
je drao zatvorenikom, bez vode i bez kruha. Nakon godinu dana,
posla zapovjednika svoje strae po zatvorenika; ovaj mu odgovori,
da, nakon godinu dana, u onakvim uvjetima, zatvorenik nije mogao
biti iv. Ali kralj mu odgovori: ''Budui da se radi o Abrahamu, nikada
se ne moe rei''.
Kasnije sam razumio odgovor kralja Nimroda. Abraham je vjerovao
da Bogu nita nije nemogue (Lk 1, 37). Abrahamova vjera ini
njegov ivot punim neloginih dogaaja, nemoguim ovjeku
preputenom svojim silama, ali koji odgovaraju logici i
mogunostima Bojim. Abraham je rije i djelo Boje. U njemu se
sjaji nacrt vjernosti i snage Boje. U Abrahamu se uprisutnjuje, u
svakom trenutku, budunost u povijesti, ve prisutne u Bojem
umu. Abraham, otac vjere, preputa se Bojem vodstvu, u svakom
trenutku. Ne navezuje se na prolost, na njezinu neplodnost, na
svoju zemlju, na svoju obitelj,-izii iz svoje zemlje . . .-. Niti se
grevito dri za budunost, za sina koji mu jami potomstvo- doi,
rtvuj svojega sina-Tako ivi sadanjost, koja ispunja smislom
prolost i rasvjetljava budunost, usprkos svim ljudskim
mogunostima sadanjosti. Jer Abraham vjeruje da Bogu nita nije
ne mogue.
Bogata mata Midraa otkriva nove nijanse, neoekivane detalje
koji obogauju nevjerojatnu Abrahamovu povijest, za kojega, jer
10
vjeruje u Boga, nita nije ne mogue. Tako nas iznenauje gledati
kako Abraham naspram nekih neloginih situacija protiv svake
nade bez rijei, bez ikakva nauma opiranja, nastavlja svoj put,
potaknut unutarnjim uvjerenjem koje daje vjera, da ono to je
vano, nije ono to njegove oi i njegov um vide pred sobom u
ovom trenutku, nego ono to je vano je budunost, ija snaga je
ve nazona u Bojem obeanju.
Za Midra vjerniji istini od kritine povijesnosti-nema iznenaenja
koje ga plai, nema nita to mu se ini udno; gledajui
Abrahamovu povijest pri svjetlu visine i budunosti,
najiznenaujui dogaaji u pripovijestima ulaze u normalnost
uda. U Abrahamovu svijetu, intimno povezanim sa svijetom
Bojim, moe se dogoditi svata s maksimalnom prirodnou, a da
se ne ulazi u kontradikciju s prirodnim zakonima. Ako neto
nadilazi ono to ovjek iekuje ili smatra razumnim, to znai samo
da ovjek, ma koliko se smatrao mudrim, zna sasvim malo; um i
srce ovjeje sadre samo minimalni dio mudrosti i snage Boje,
otkrivene u njegovoj Rijei i u njegovoj povijesti spasenja za sve
ljude.
Abraham, neplodan on i neplodna njegova supruga Sara, izabran je
od Boga da bude otac jednog brojnog naroda. Budue potomstvo
je ono bitno na to gleda Abraham, smijui se od radosti, ne
zastajui u promiljanju o sadanjoj odsutnosti snage u njemu i u
Sari. Abraham polazi na put bez iega u srcu osim nade, plod
sigurnosti u Boje obeanje, u kojega vjeruje i ima povjerenja.
Kao Abrahamov potomak, traio sam u Pismima, u Midrau, u
Mudrim knjigama i svom srcu povijest naega oca u vjeri. To je ono
to je uinio Ezra, knjievnik: I itahu knjige Bojeg zakona po
11
odlomcima i razlagahu smisao da narod moe razumjeti to se
ita(Ne 8,8). Skrutirajui Pisma, s ljubaznim tumaenjem smisla,
to je uenje i meditacija, ova postaje ivo prenoenje u
kraljevstvu sveenika i narodu svetom'' (Izl 19,6).
Posveujem svojoj brai ono to sam otkrio. S datumima povijesti i
legende- tako ive, tako stvarne, tako istinite- napisao sam ivot
Abrahama, prvog vjernika u jedinoga Boga, jedinoga vjernika meu
jednom obitelji i u jednom svijetu idolatrije kao ovaj na. Abraham,
snagom vjere, polazi na put, naputa domovinu, obitelj, obine
dogaaje svakodnevice; na svome putu upoznaje svoje slabosti,
sumnje, grijehe a i vjernost Onoga koji ga je stavio na put. Na svom
putovanju sije vjeru i mladicu svojeg potomstva brojnog kao
zvijezde na nebu. Iz ove mladice se raa njegov Potomak: Isus sin
Abrahamov i oni roeni iz iste Abrahamove vjere: ti, ja i mnogi
drugi rasijani po svim krajevima zemlje. Jer budui da nisu
Abrahamova djeca njegova djeca po tijelu, nego oni koji ive
Abrahamovu vjeru (Gal 3,6ss), djeca obeanja (Rim 9, 7-9; Iv 8, 31-
59). Jer nije dovoljno rei: Abrahamova smo djeca potrebno je
dati plodove obraenja(Mt 3, 8-9), idui Abrahamovim stopama,
stopama stalnog lutalice u potrazi za Domovinom (Heb 11, 16).
Abraham je prvi misionar itinerant vjere u Boga, stalno na putu,
kuajui vjeru i prenosei je. Abraham je ovjek koji je susreo Boga,
kada mu je Bog doao u susret. I susreui Boga, osjea se
prorokom Bojim (Post 20,7); ne moe govoriti, kao prijanji
proroci, narodu jer narod jo ne postoji: pa to onda? Abraham je
prorok budueg naroda, kojega nosi u utrobi svoje vjere.
Proroanstvo njegova ivota nastavlja se iva jo i danas,
odjekujui za nas koji vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrsnu
Isusa naega Gospodina radi naeg opravdanja. (Rim 4, 24).
12
Kristovim uskrsnuem, Bog je ispunio obeanje dano Abrahamu.
Krist, sa svojim uskrsnuem, donese u svijet blagoslov obean
Abrahamu.
Vi ste sinovi proroka i saveza koji sklopi Bog s ocima vaim
govorei Abrahamu: Potomstvom e se tvojim blagoslivljat sva
plemena zemlje. Vama najprije podie Bog Sina svoga i posla ga
blagoslivljati vas da se svatko obrati od opaina svojih (Dj 3, 25-
26).
I mi vam navjeujemo evanelje: obeanje dano ocima Bog je
ispunio djeci, nama, uskrisivi Isusa (Dj 13,32-33)
Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona, postavi on sam
prokletstvom za nas, Krist nas otkupi od prokletstva Zakona,
postavi za nas prokletstvom-jer pisano je: Proklet tko god visi na
drvetu- da u Kristu Isusu na pogane doe blagoslov Abrahamov da
Obeanje Duha, primimo po vjeri (Gal 3, 13-14).
Ova knjiga je plod vie od dvadeset godina putovanja po
Abrahamovim stopama na putima Gospodnjim. Vodila su me kao
prvo, Pisma, skrutirana s Abrahamovim potomcima, njegovom
djecom po vjeri. Zaprimljena ostavtina pupa simpatijom i
intuicijom. Po sinovima se prepoznaje otac. Pomogle su mi i
nekoliko tisua stranica proitanih kroz sve ove godine, a da se
danas ne mogu sjetiti svih autora. Sjeam se uitka kojim sam itao
Bereshi Rabba, idovske legende Luisa Ginzberga , poglavlja
rabbina Eliezera, Abot Rabbi Natana . . i trebao bih spomenuti
ovdje jo mnoge druge (Rashi, Marti'n Buber, A. Segre, S.
Kierkegaard, sv. Girolamo, Origen. Sv. Efrem, sv. Ivan Krizostom,
13
sv. Augustin, von Rad . . . ), njihova nazonost se moda nee
primijetiti u ovoj knjizi, ali je skrivena u mnogim njenim rijeima.
14
Babilonski toranj
Etiopija, Kamov sin, rodi Nimroda, koji je bio prvi kralj tiranin na
zemlji (Post 10, 8.10). Pripovijeda se da je Nimrod bio sin starosti i
da ga je zbog toga njegov otac ljubio na poseban nain. Kao dokaz
ove ljubavi, darovao mu je kone haljine koje Gospodin, uvijek
brian u voenju grjenika prema teshuva' (obraenju) bio
pripravio za Adama i Evu, izgonei ih iz Edenskog vrta(Post 3, 21).
Nakon Adamove smrti ove haljine su prelazile od oca na sina sve
do Noe, koji ih ponese sa sobom u arku. Kam ih je poslije ukrao
svom ocu i drao ih sakrivene godinama, dok ih nije dao svome
sinu Etiopiji kao naslijee, on ih je onda darovao Nimrodu. Kad je
Nimrodu bilo dvadeset godina obue haljine koje je napravio
Gospodin.
Zahvaljujui ovim haljinama Nimrod je bio cijenjen od ljudi i
ivotinja; ostajali bi zadivljeni pred njim i klanjali bi mu se kao da je
neki bog. Zato je pisano: on je postao prvi velemoa na zemlji.
Silan lovac pred Gospodinom. Zato se veli: kao Nimrod, silan lovac
pred Gospodinom. Poetak njegova kraljevstva bili su Babilon,
Erek, Akad i Kalne u zemlji inearu (Post 10, 8-10).
im je Nimrod zauzeo prijestolje, slavljen od stanovnika mjesta,
razasu strah meu susjednim narodima, koji dotrae i prostrijee
se pred njegovim nogama, donosei mu darove i klanjajui mu se.
Njegova je vladavina trajala neosporeno, dok se nije poelo sjajiti
svjetlo Abrahama naega oca. Pred ogromnim mnotvom,
15
sakupljenim pred vratima grada, Nimrod se predstavi i ree: -
Dobro me sluajte, moji podanici, osjeam da vam moram priopiti
jednu natprirodnu vijest, iako uznemirujuu za sve nas. Vrlo dobro
znam da e se vrlo brzo nebo poeti tresti i pasti na nas. Da bi smo
izbjegli katastrofu, pada mi na pamet samo jedno rjeenje. Hajde
da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba (Pos 11,4).
Samo na taj nain emo izbjei opasnost. Osim toga, konano
emo moi razotkriti legendu po kojoj Nebo je nebo Gospodnje, a
zemlju dade sinovima ovjejim(Ps 115,16). Iz ovoga tornja emo
se moi braniti od ovoga Gospodina, pobijediti emo ga, postati
emo slavni, naseliti emo se na nebu, koje nas eka, kao bogove;
odluivati emo o svojem ivotu u potpunoj slobodi.
Nakon dugih poklika entuzijazma, zadobivi tiinu jednim
pokretom, Nimrod nastavi:-Poevi od danas, sve e biti
neizmjerno jednostavnije za nas. Na primjer, ako nam nebo
zanijee kiu, razderat emo ga naim zaotrenim kamenjem i
imati emo svu vodu koju poelimo. Nimrodov prijedlog, iako
apsurdan, pobudi entuzijazam mnotva, koje poe vikati do
izbezumljenosti:
-Nimrod kralj! Nimrod kralj!
Najprije je trebalo pronai mjesto na kojemu sagraditi grad i uveni
toranj. Selei s istoka (Post 11,2), gdje nas postavi Gospod
nebesa, ree Nimrod i svi pooe za njim. Naoe plodnu dolinu u
inearu-nazvanu tako jer su tamo pokopana sva tjelesa potopa-i
tamo se nastanie, jer se mjesto svidje kralju. Sav je svijet tada
govorio jednim jezikom, jer su svi bili Noina djeca. Radilo se o
svetom jeziku, kojim je Gospodin stvorio nebo i zemlju i kojim je
16
govorio Noi, prije polaska arke. Tako, dakle, svi poee raditi, kao
da su jedan ovjek. Govorili su jedan drugomu:
-Doite, napravimo cigle i pecimo ih na vatri.
Tako su cigle sluile umjesto kamena a paklina umjesto cementa.
Neumorno su radili, dan i no. U tren oka, toranj je rastao u visinu.
Imao je dvoje stepenice, jedne s istoka za uspinjanje i druge sa
zapada za silaenje. Njegova je visina bila tolika da, gledajui
odozgo, ak su se najvia stabla inila kao obina trava. U svojoj
udnji za dostizanjem neba, nitko nije gledao nikoga; svatko je
mislio na sebe. Ako bi jedan ovjek, umoran, pao u prazninu, nitko
nije brinuo za njega: bio bi zamijenjen od nekog drugog na poslu.
Nije se dogaalo isto, ako bi netko rastresen ispustio materijal ili
alat. Tada bi se raspalila sva srdba kraljevih poslovoa, zbog
pretpostavljenog gubitka vremena i novca.
Gospodin vidje sve ovo i osjeti veliku bol zbog ovjeka, djela svojih
ruku. Ali, nakon iskustva potopa, Gospodin ni ne pomisli o
njegovom unitenju. Duga na nebu ga je podsjeala na miris Noine
rtve i na rijei svojega srca: Nikad vie neu zemlju u propast
strovaliti zbog ovjeka, ta ovjeje su misli opake od njegova
poetka; niti u ikad vie unititi sva iva stvorenja, kako sam
uinio. Sve dok zemlje bude, sjetve, etve, studeni, vruine, ljeta,
zime, dani, noi, nikada prestati nee.(Post 8, 21-22). Gospodin im
je samo pobrkao govor i tako prekinuo bezumni pothvat. Gospodin
sazva sedamdeset anela koji okruuju Prijestolje njegove Slave i
ree im:
-Doite, siimo, i pobrkajmo im jezike!
17
Toranj, kako ga je vidio Nimrod, bijae vrlo visok. Ali, gledan s
neba- Gospodin, da bi tono vidio o emu se radi spusti se i
pogleda (Post 11,5). To je ironija velikih djela ljudske oholosti
koja, pred Gospodinom, nisu drugo doli varavi snovi. to vie
zahtijeva uspinjati se prema nebu, to se vie strovaljuje u provaliju!
To dobro zna psalmist:
Zato se bune narodi,
Zato puci ludosti snuju?
Ustaju kraljevi zemaljski,
Knezovi se rote protiv Gospodina
I Pomazanika njegova.
Smije se onaj to na nebu stoluje,
Gospod im se podruguje
(Ps 2).
Tako dakle, silazei do ovjeka, Gospodin vidje srce ovjeje i uini
da iz usta izlazi ono to nose unutra. Na taj nain pobrka im jezike.
Ako bi jedan traio vodu, drugi bi mu donosio pijesak; onomu koji
bi traio eljezni alat, davali bi drveni, nepotreban pri njegovu
poslu. Tada nastadoe svae i raspre u nedogled. Ubrzo dooe do
obrauna akama i prestadoe s radovima. Ne mogavi se
sporazumjeti, ljudi se podijelie i razaspu po licu sve zemlje. Samo
jedan jezik ih dovede do bezumlja; pobrkani jezici e im pomoi da
spoznaju svoj grijeh i poele obraenje, pomisli Gospodin uran u
pomaganju ljudi, ukljuivi i grjenike.
18
Ono mjesto se nazva Babelom, jer u njemu Gospodin pobrka jezike
svih ljudi. Sie Sveti, blagoslovljeno njegovo Ime, sa sedamdeset
anela koji okruuju Prijestolje Slave i pobrka jezike, dijelei ih u
sedamdeset naroda, svaki s drugaijim jezikom i pismom; i postavi
jednog anela za poglavara svakom narodu, onako kako je
svakomu zapalo: Izrael zapade Gospodinu i bijae njegova
batina(Pnz 32,9). Kada aneli dooe do Izraela, otimali su se za
njega. Jedan je govorio:
-Neka Izrael zapadne meni.
Drugi mu odgovarao:
-Ne, neka zapadne meni.
Vidjevi ovo, Sveti, neka je blagoslovljen, ree im:
-bacit emo kocku za moj narod Izrael i vidjeti emo kome e
zapasti. Komu zapadne, biti e njegov. Uinie tako, bacie kocku. I
Izrael zapade Gospodinu (Pnz 32,9), koji ga izabra i nazva svojom
svojinom, kao to pie: Bit ete mi predraga svojina mimo sve
narode (Izl 19,5). Nad Izraelom Bog ne postavi ni jednog anela,
jer samo On je njegov Gospodin.
Odmah oganj sie s neba i izgori treinu djela sagraenog do onog
trena, otvori se zemlja i proguta jo treinu, a posljednja treina
ostade, razorena, kao vjeni svjedok za budue generacije. . .
Jeli sigurno da je nagon ljudskog srca priklonjen zlu ve od
djetinjstva? Zar nije postojao ni jedan ovjek koji bi se odupro
besmislenim snovima monoga Nimroda? Midra koji poznaje
19
buduu borbu Abrahama protiv Nimroda, ve je uo patrijarhov
glas koji se opirao uzaludnoj ( idolatriji) izgradnji Babilonskog
tornja. Abraham, vidjevi udnju kojom su gradili toranj, prokle ih u
ime svojega Boga, govorei:
-Smeti ih, o Gospodine, podvoji im jezike (Ps 55,10; Mudr 10,5).
Oni, graditelji, prezree Abrahamovu rije, uvaavajui je kao
kamen koji se baca; i, bez sumnje, nije li izabrani i dobar kamen
onaj koji se izabire i stavlja u centralni ugao graevine? Kao to je
pisano: Kamen to ga odbacie graditelji, postade kamen
zaglavni (Ps 118,22; Mt 21,42; 1Pt 2,4.7-8).
Zapoinjui gradnju tornja, iji bi vrh dodirnuo nebo, ljudi su
zahtijevali, izmeu ostalog, da njihovo ime postane slavno na svoj
zemlji. Zbog toga si rekoe: Doite, napravimo cigle i neka
svatko napie svoje ime na jednu od njih, zatim emo ih ispei na
vatri i, na taj nain, zauvijek e ostati napisano nae ime na djelu
naih ruku. Tako emo sauvati, izmeu ostalog, savez meu nama
za vrijeme kada budemo razasuti po licu zemlje. Meutim, bijahu
dvanaestorica koji odbie upisati svoje ime na cigle tornja:
Abraham, Nahor, Lot, Reu, Tenit, Seba, Almodad, Yobab, Het,
Abimael, Serug, i Asur.
Zarobljeni priznae razlog svojeg odbijanja:
-Mi poznajemo samo jednoga Boga i samo Njemu se klanjamo. Ako
elite, bacite nas u ognjenu pe cigle, ali dobro promislite prije
nego to uinite.
20
-Neka se uini s njima kako su rekli. Ako nee upisati svoje ime na
cigle, neka ih zapadne sudbina cigala i neka izgore s njima.
Ali jedan, Jotan, Semov potomak, ustade njima u obranu i predloi:
Neka im se dodijeli sedam dana i, ako kroz ovih sedam dana ne
promijene miljenje, neka se spale kao to se odluilo. Jotan ih je
pokuao spasiti, jer i on je vjerovao u Boga. Dvanaestoricu
zatvorie u Jotanovu kuu. Kad pade no, Jotan pozva pedeset od
svojih vojnika i naredi: natovarite hrane na deset magaraca i
odvedite ih u brdo. Zatim sakupi dvanaest zatvorenika i ree im:
-Ne bojte se, moan je Bog u kojega vjerujete i spasiti e vas. Ve
sam poslao una brdo hranu za vas. Idite i vi, i sakrijte se. Ostanite
tamo trideset dana, dok se smiri srdba ovih bezumnika, i kada ih
Bog u kojega vjerujete, raspri, moi ete se vratiti i ivjeti ovdje u
miru.
Jedanaest zarobljenika prihvatie Jotanov prijedlog. Ali Abraham
ostade u utnji. Upita ga knez Jotan: Zato mi ne odgovara
Abrahame, slugo Boji? Ako danas-odgovori-bjeim u brda, da
bih se oslobodio ognja, past u kao plijen zvijerima, rtva svojega
grijeha. Ako je u meni grijeh, zbog Boga u kojega vjerujem, neu se
micati s ovoga mjesta i biti u spaljen u ognju; ako u meni nema
grijeha, on e me osloboditi od ognja. Neka se ispuni njegova
volja! I Abraham ostade sam u Jotanovoj kui u pritvoru.
Nakon dogovorenih sedam dana, ljudi se okupie pred kuom
kneza i rekoe: predaj nam ljude koji nisu prihvatili nau ideju da
ih bacimo u ognjenu pe. Otioe u zatvor po njih, ali naoe
samo Abrahama. Gdje su ljudi koje si zatvorio u zatvor?. Razbili
21
su vrata i pobjegli. Ve sam poslao sto vojnika da ih trae i naredio
da ih ubiju. Dobro, zapalimo onda ovoga koji je ostao!
Uzee Abrahama i povedoe ga na gradska vrata. Sagradie pe,
zapalie vatru, poloie usijano kamenje i bacie Abrahama. Jotan,
bolna srca, nije naao drugog izlaza, nego uini ono to je
zahtijevao Nimrod, praen mnotvom. Ali Gospodin potrese zemlju
i plamen i iskre izioe iz pei, i zapalie sve znatieljnike koji su se
okupili oko pei. U zamjenu, Abraham izie iz pei neozlijeen, bez
ijedne opekotine.
Tada Abraham ode i obavijesti drugu jedanaestoricu, koji su se
sakrili u brda, i sioe puni radosti, slavei Boga, koji ih je spasio od
ognja njihovih neprijatelja koje je rasprio po licu sve zemlje.
22
Abrahamovo roenje
Abraham se pojavi na zemlji kao Boji odgovor ljudima rasprenim
po zemlji, zbog grijeha. To Bog zapoinje svoju povijest spasenja.
Da bi doveo do kraja ovu povijest, Bog ne trai nita od Abrahama;
Ali e Abraham, odraz ljudske nemoi, biti taj koji e traiti od
Boga. Ono to Bog trai od Abrahama nije da neto uini, nego, da
u svijetu idolatrije bude svjedok jedinoga Boga. Abraham je, dakle,
u Bojim rukama, prva oma, prvi patrijarh lanca generacija s
kojima e Bog ispreplesti povijest spasenja ovjeanstva.
Od Adama do Noe bilo je deset narataja da bi se pokazala
prevelika ljubav Boja, jer svi oni narataji ne injahu drugo osim
izazivanja Gospodina, dok on ne posla potop na njih. Deset
narataja je bilo od Noe da Abrahama, da bi se ponovno vidjela
prevelika dobrota Gospodnja, jer svi narataji ne injahu drugo
osim izazivanja Gospodina dok ne doe na otac Abraham, koji uze
na se sve njihovo zlo. )Post 5,5-25; 11,10-26).
Takva su uistinu bila vremena, potrebna spasenja, u kojima se
pojavi na zemlji prijatelj Boji (Iz 41,8). Pokvarenost Noinih
potomaka poveavala se iz narataja u narataj. ak su i djecu uili
ratovanju a ljudi, umjesto da se rastue, razonodili bi se prizorima
nasilja,i kipovima idola-u drvu, kamenu, srebru i zlatu-punili su
hramove, trgove i same kue. Reu, ukun djed Abrahamov, morao
je dati svojemu sinu ime Serug, jer nije inio drugo osim nukanja na
23
grijeh u svim moguim oblicima. I kada je Serug rodio Nahora,
poui ga umijeu magije, da bi umnoio svoje opaine. ak je i
zemlju maltretirao umnaajui gavrane i grabeljivce. Nahor je
svojega sina nazvao Terah, koliko je bio mrav, jer zemlja bijae
dovedena do skorog umiranja od gladi.
Joua ree svemu narodu: Ovako veli Gospodin, Bog Izraelov:
Neko su oci vai Terah, otac Abrahamov i Nahorov ivjeli s onu
stranu Rijeke i sluili drugim bogovima. Ali sam ja uzeo oca vaega
Abrahama s one strane Rijeke i proveo ga kroza svu zemlju
kanaansku, umnoio mu potomstvo (J 24,2-3).
Dakle Terah rodi Abrahama u Uru kaldejskom i Bog zapoe s njime
svoj razgovor s ovjeanstvom. Do treeg narataja prieka Bog za
ovo. Sluaj je slian onomu jednoga kralja, koji je iao od kraja do
kraja na svojim nebrojenom putovanjima. Jednoga dana, pade
jedan biser s njegove krune. Stade kralj sa svom svitom. Tada
zapovijedi da se sakupi na hrpe sav pijesak okolice; zapovijedi da se
donesu sita i sije pijesak. Prosija prvu hrpu i ne nae biser; prosija
drugu i ni tamo ga ne nae. Biser se pojavi u treoj hrpi pijeska.
Tada svi kliknue: Kralj je naao biser sa svoje krune! Tako uini
Sveti, blagoslovljeno njegovo Ime. Kakvu je potrebu imao za
uspostavljanjem genealogije Sema: Arpaksad, Selah, Eber, Peleg,
Reu, Serug, Nahor,i Terah ako ne radi Abrahama? Evo ovdje zato
pie: Ti si Gospodin, Bog koji si izabrao Abrahama / . . . / ti si
naao / kao dragocjeni biser/ njegovo srce vjerno pred sobom (Ne
9, 7-8).
O Noi je reeno da je bio ovjek pravedan i neporoan meu
svojim suvremenicima (Post 6,9), to bi znailo da, vidjevi u
kakvim je vremenima ivio, moglo ga se smatrati neporonim
24
usporedivi ga sa zloom njegovih suvremenika. Meutim,
Abraham je pravednik, ispunjajui svojom pravednou prazninu
zla koje poinie svi ostali. Govori Rabin Abba ben Kahana: Kad
jedan ovjek poloi veliku gredu, ne poloi li je u sredinu sobe da bi
drala manje grede sprijeda i straga? Tako i Sveti, blagoslovljeno
Njegovo Ime, stvori Abrahama posred narataja da bi drao one
prije i one poslije njega. U stvari, struktura Postanka se dri na
Abrahamu: prije njega je priprema poslije slijedi razvoj. S
Abrahamom zapoinje nova zora nade za svijet i za ovjeanstvo.
Nije Abraham neki junak, neko izvanredno bie, radi se
jednostavno o jednom ovjeku, starom kao ovjeanstvo,
neplodnom kao ljudi preputeni svojim silama. Ali Gospodin nae
njegovo srce vjerno pred Sobom i poveza se s njime u savezu,
otvarajui na ovaj nain jedan novi put, jedini, zajednitva izmeu
ovjeka i Boga: put vjere.
Abraham se raa potpuno uronjen u poganstvo, u jednom
narataju punom bogova nezamislivih, nevjerojatnih, surovih. Po
malo kao na narataj. U takvom svijetu se raa Abraham i s njime
zapoinje put vjere u jedinoga Boga, Stvoritelja neba i zemlje.
Dakle, Abraham se rodi u Uru kaldejskom, gdje vlada Nimrod, kraljbog,
koji je nadivio nesretni dogaaj s Babilonskim tornjem.
Terah, sin Nahorov je visoki slubenik na dvoru. Uiva veliko
potovanje pred Nimrodom i pred narodom, posebno zbog svojega
dara u proizvodnji idola, zatitnika drave i svih situacija ljudi.
Kada se je rodio Abraham, Terah je imao sedamdeset godina.
Ministri, vraari i kraljevi mudraci sastadoe se u Terahovoj kui da
bi se gostili na velikoj gozbi koju je Tetrah pripravio da bi proslavio
roenje sina svoje starosti. Jeli su, pili i plesali kroz mnoge sate.
25
Kad su izlazili ovi uvaeni gosti, podigoe pogled prema nebu
iznenaeni zbog jedne zvijezde koja se kretala sa zapada i koja je,
dok su stajali zadivljeni, gutala etiri zvijezde, smjetene na etiri
ugla neba. Ova udnovata pojava dojmila se sviju:-Sigurno jerekoe
-da je ovaj dogaaj povezan s roenjem sina Terahova .
Ovaj sin e biti velik, i njegovo potomstvo e biti veliko i vladati e
u etiri smjera svijeta. On i njegovo potomstvo unititi e monike
zemlje. O ovome treba obavijestiti kralja Nimroda. Zvijezda koja
navijeta pojavu Abrahama na zemlji sije stravu, uzrokujui
reakciju iracionalne obrane koja dovodi do smrti nebrojenih
nevinih, kao to e se ponoviti s Mojsijem (Iz 1,15ss) i s Isusom iz
Nazareta (Mt 2,1ss).
Slijedeeg jutra, tek to izae sunce, budui da nitko od njih nije ni
oka stisnuo, uglednici, vraari, i mudri stadoe pred kralja. Kad
stigoe pred prijestolje, poklonie se do tla, zbunjeni od straha.
Jednostavnim pokretom kralj im ree da se usprave, i na jedan
znak, stadoe na noge.
-emu ova posjeta svih mojih odlinika, u ovo doba?
-ivio kralj! ivio kralj!, povikae u glas. I nastavljajui najstariji ree
u ime sviju:
Moj gospodar kralj mora znati da je juer roen sin Terahu, sinu
Nahora generala nae vojske. Pozvani, otiosmo estitati mu i
pogostismo se na gozbi koju nam ponudi. Ali ono to elimo
priopiti kralju, naemu gospodaru, je ono to smo vidjeli, s velikim
iznenaenjem, izlazei kasno u no na povratku naim ognjitima:
jednu udnovatu pojavu koja nas jo uvijek zbunjuje.
26
-O emu se radi? Upita zainteresiran i nestrpljiv Nimrod.
-Vidjesmo, ljubljeni kralju, velim vidjesmo, jer ne vidjeh samo ja,
nego svi mi, na nebu jednu zvijezdu sjajniju od svih koja je
pristizala brza kao munja sa zapada. U treptaju proguta etiri
zvijezde smjetene na etiri ugla neba. Svi se mi, ljubljeni kralju,
slaemo u povezivanju ovog dogaaja s roenjem Terahova sina.
Vjerujemo, i ponavljam ponovno vjerujemo, jer nisam ja sam, nego
svi mi, vjerujemo da e ovaj djeak, a poslije i njegovo potomstvo
teiti za osvajanjem zemlje, unitavajui sve kraljeve svijeta.
Ovo je dogaaj i ovo je nae tumaenje.
-to mi savjetujete?
-Ako se vaoj visosti ini da je dobro, predloili bi smo da kralj
dadne jedan dobar dar Terahu u zamjenu za djeaka. Zatim e se
ubiti djeak i bit emo svi spaeni.
Kralju se uini da je prijedlog dobar i odmah posla po Teraha. Kad
Terah doe pred kralja, kralj mu ree:
-Saznao sam da ti je roen sin, u pravi as! Ali, rekli su mi da se na
nebu pojavio udan znak. Daj mi sina koji ti se rodio. Na alost,
mora umrijeti prije nego nam prouzrokuje navijetene nesree.
Naravno, za uzvrat u ti dati srebra i zlata u teini djeteta.
Terah se skameni sluajui takav govor, ali pronae snagu u svom
oinskom srcu i usudi se rei:
27
-uo sam tvoje rijei, o veliki kralju. Uinit e se kako si rekao. Ali
dopusti mi da ti prije ispripovjedim ono to mi se dogodilo ba
juer. Ako me kralj saslua, im prije u uinit ono to mi naredi.
-Govori. Sluam te.
-Ba juer, kao to rekoh, doe mi Ejon, sin Moradov i ree mi: daj
mi lijepoga konja to ti ga darova kralj. Platit u ti ga u zlatu i
srebru onoliko koliko je teak konj, i, osim toga, napunit u ti svu
talu sijenom i jemom. Odgovorih mu da se moram se savjetovati
s kraljem, prije nego neto odluim. to mi nareuje moj
gospodar?
Kralj, crven od srdbe, povika:
-Kretenu! Nedostaje li ti moda srebra i zlata ili stone hrane?
Osim toga, emu e ti sluiti sve ovo ako vie nee imati konja
kojega sam ti darovao, a koji je najbolji konj na svijetu. udim se,
Terae, da ti nisi mogao odluiti sam.
Kada kralj uuti, Terah ree:
-ini mi se pravedno, poglavaru i gospodaru moj, i uiniti u tako.
Ali neka znade moj gospodar da njegov odgovor vrijedi i za prijanji
prijedlog. Zato bih elio sva blaga koja mi hoe dati, kada e moj
sin biti ubijen? Tko e ih naslijediti kada umrem? Sve to imam
ponovno e pripasti tebi, koji si mi to dao.
Kralj, u navali srdbe, skoi s prijestolja i razjari se uvredama protiv
svog generala. Terah, shvativi da riskira umrijeti sa svojim sinom,
pokorno molei ree:
28
-Neka se ne srdi moj gospodar. Ono to imam, ivot i dobra, uvijek
je pripadalo mojemu poglavaru. Tvoja naredba bit e aurno
izvrena i to bez iega za uzvrat. Predat u ti svoga sina i sve
lanove svoje obitelji.
Ne!-prekinu ga kralj-hou jedino sina koji ti se juer rodio i imati
e koliko sam ti obeao!
Terah nae jo hrabrosti u svojoj slabosti, i ree:
-Dopusti mi tri dana, da naem utjene rijei za njegovu majku. Ti,
dobri poglavaru, dobro zna kakve su majke i radost moje nevjeste
zbog roenja njenog sina je bila prevelika. Daj mi tri dana, tada
moe poslat po nj.
-Dobro, doputam ti, jer si stekao milost u mojim oima.
Terah izie iz palae oamuen. Situacija je bila muna i nije imao
vremena na gubljenje. Trei dan, kada mu doe kraljev izaslanik,
Terah je dovrio svoj plan za spaavanje sina. Uze sina jedne
ropkinje, roenog u isti dan Abrahamov, i predade ga kraljevim
izaslanicima. Nimrod, tek to mu predadoe dijete razbi ga o tlo.
Tako on i sva njegova svita odahnue s olakanjem, uvjereni da je
umrlo dijete, sin Terahov. Opasnost koju predvidje zvijezda proe
u potpunosti.
U meuvremenu Terah uze dijete i sakri ga u jednu peinu. Tada
Gospodin posla anela Gabrijela, koji ga uze hraniti. Iz palca svoje
desne ruke izvodio je mlijeko, koje je djeak sisao s velikim
uivanjem. Od tada pa do danas djeci se svia sisati palac.
29
Kad mu je bilo tri godine, Abraham, u noi, izie iz pilje. Podigavi
oi prema nebu, dijete se ispuni udivljenjem promatrajui zvijezde
i ree si:
-Kako su udesne one svjetlucajue tokice to se sjaje na nebu!
Nema sumnje da se radi o Bogu! Ali, u osvit zore zvijezde poee
blijedjeti sve dok nestadoe. Abraham osjeti veliko razoaranje, jer
je odluio kleknuti pred njima i klanjati im se. Tada izie sunce,
koje svojim monim zrakama osvijetli svu zemlju. Dirnut, Abraham
kliknu:
-Ovo je sigurno Bog!
Ali i sunce zae, uz veliko razoaranje djeaka, koji vidje izlazak,
mjeseca umjesto sunca. Jo jednom Abraham povjerova da je
mjesec Bog. Sie zatim Gabriel i povede djeaka do izvora bistre
vode, okupa ga kupkom ienja. Kada djeak izie iz vode, Gabriel
mu ree:
-Mora znati da je Gospodin, jedini Bog, stvoritelj svega onoga to
si vidio i svega onoga to postoji. On je dao ivot svim stvorenjima i
vodi ih i upravlja njihove korake, ali On je nevidljiv ljudskom oku.
Tada Abraham povjerova navjetaju anela Gospodnjeg, kleknu i
pokloni se Gospodinu, Stvoritelju neba i zemlje.
Malo zatim Terah odvede svoga sina Abrahama u veshiva', kolu Tore kod Noe i
Sema, da bi od njih nauio putove Gospodnje. Nitko nije tono znao tko je bio
Abraham, koji ostade kod Noe i Sema trideset devet godina. S njima upozna
Gospodina, i slijedio je njegove putove sve do dana svoje smrti, kako su ga nauili
njegovi uitelji.
30
Nimrod priznaje Boga
Nimrod, u svojoj samoi, nije mogao ivjeti u miru. Muila su ga
predskazanja zvijezde. Sluao je glasove svojih slugu iz potaje,
sumnjiav glede aplauza i laskavih poklika svojih ministara i
generala. Tako je provodio besane noi.
Posred ovih razgovora, koji bi se prekinuli o njegovu pojavljivanju,
uo je da dijete njegovih nesrea nije bilo mrtvo, nego ivo, ali ne u
liku djeteta, nego odraslog, naraslog bez prelaska kroz djetinjstvo.
Netko je pripovijedao da je na obali rijeke vidio prolazak neznanca
koji, im je spazio da ga netko promatra, nestade skrivajui se u
jednoj od mnogih pilja uz obalu. Kralj, ovoga puta posavjetovan
od svojih strahova, poslua Sotonin glas, koji doe pred njegov
dvor u liku seljaka i ree mu:
-Tvoj sam ponizni sluga, koji te eli posavjetovati, da bi moj kralj
zadobio mir i njegovo kraljevstvo sigurnost.
-Hajde, govori, ne gubi vrijeme!
-Zato su ti nemirni snovi i brine se za nekog malog djeaka koji,
kako kau ee rivom rijeke i skriva se u piljama ume? U svom
kraljevstvu ima ogromnu vojsku i oruja svih vrsta. Podijeli oruje
svim vojnicima i, neka, ne jedna eta, nego tisue i tisue
naoruanih vojnika, potrae ovog djeaka, zarobe ga i dovedu pred
tebe da ti se pokloni. Kad jednom savije koljena pred tobom,
izgubiti e svu svoju snagu.
31
Ideja se svidje kralju, koji doslovno poslua Sotonin savjet. Tek to
Abraham ugleda u iz daljine tako ogromnu vojsku koja dolazi protiv
njega, uplai se, i plaui, zazva Gospodina, jedinoga koji spaava
slabog od jakog. Gospodin u vapaj siromaha i posla anela
Gabriela u pomo svojemu sluzi Abrahamu. Gabriel mu ree:
-Zato plae? Ne boj se. Gospodin je s tobom i spasit e te od svih
tvojih neprijatelja.
I dok je razgovarao s Abrahamom, aneo prostrije jedan oblak i
prosu gustu maglu izmeu vojnika i Abrahama. Vojnici se nisu
mogli vidjeti meusobno, i svaki od njih, vidjevi da je sam, uplai
se, i tako, svi pobjegoe, vrativi se u grad. Generali obavijestie
kralja da u takvim okolnostima nije mogue pronai dijete, ili
odrasloga, ili ono to ve jest. U meuvremenu Gabriel, po naredbi
Gospodnjoj, stavi Abrahama na svoja krila i odnese ga u svoje
skrovite. Aneo, Abrahamov uvar, mu ree:
-Ja u te nositi na svojim krilima kao orao svoje pile, letjet u za
tebe i nee biti u nikakvoj opasnosti. Ali treba znati da tvoje
poslanje nije da se sakriva, nego da navijeta pred Nimrodom i
pred svim njegovim ljudima postojane Boga, Jednoga i Jedinoga.
Gospodin te je odabrao da bi ti svjedoio svima, mukarcima,
enama i djeci da je Gospodin Bog neba i zemlje i da ne postoji
nikakav drugi bog. Gospodin je jedan i nema drugoga; nije tijelo u
ovjejem obliku; Bog je sviju, vidi sve iako se njega ne vidi, jer On
je Stvoritelj svega na nebu i na zemlji. Abraham, kao i uvijek, ne
postavi pitanja, jednostavno poslua. Aneo ga odvede, kao prvo
pred njegova oca i Abraham, kako je bolje umio, ponovi ono to je
rekao aneo Gospodnji, dodajui:
32
- Dragi moji, spoznajte da ste vi danas robovi ovjeka koji je isti kao
i vi, a vi pregibate koljena pred kipovima koji reproduciraju lik
ovoga kralja od krvi i mesa kao i vi. Na ove rijei Terah poe
drhtati. I ovaj puta to nije bilo od straha za sinov ivot, nego se
bojao za sebe samoga. Vidio je opasnost za svoj ivot i za svoju
trgovinu. I, da bi spasio kou, bio je spreman na sve, ak i sluiti
Sotoni i predati dijete u ruke Nimrodu. Sotona, otac lai, naui ga
kako e optuiti Abrahama, sakrivajui istinu o svojem sudjelovanju
u prijevari.
Terah dakle, doe pred kralja u najniem stavu koji se moe
zamisliti; pripovjedi kralju o svojim sumnjama da moda dijete koje
je kralj ubio nije bio njegov sin, nego neki drugi, kojega je netko, za
to ne moe rei ni tko ni kako, zamijenio sa njegovim pravim
sinom, i da je, kako se inilo sluajui osnovane tvrdnje, bio iv.
Terah, njegov ponizni sluga, nudio se da mu ga isporui; ali-i ovdje
je opet Sotona umijeao svoje prste-morao je to uiniti s jednim
lukavstvom kako mu opet ne bi pobjegao iz ruku. Trebalo je -
savjetovao je Terah, kojega je savjetovao Sotona-organizirati
sveanost svega naroda, sveanost koja e trajati tjedan dana.
-U vrtovima kraljevske palae e se prirediti velika gozba, na koju
e se pozvati svi stanovnici kraljevstva. Svaki e podanik doi u
svojim najljepim haljinama, donosei sa sobom svoje idole. Svi e,
tijekom gozbe, proi ispred kralja, klanjajui se njegovoj visosti.
Meu njima, bez sumnje, e doi i moj sin, mogu jamiti kralju,
mojem gospodinu. Ovakav dogaaj posluiti e vie nego bilo koja
prijetnja ili tisue rijei. Luaki snovi mojega sina, nestati e, kada
se ovaj pokloni pred kraljem.
33
Ali stvari nisu pole po Terahovim i kraljevim eljama. U stvari, kad
doe red na Teraha, ovaj prie s Abrahamom i ostatkom obitelji.
Ali, kad Abraham doe do prijestolja, zgrabi ga objeruke i zatrese
ga toliko da se prijestolje poljulja zajedno s kraljem, koji se tresao
od straha. Posred svojega straha, Nimrod je morao sluati
Abrahama, koji, vjeran svojemu poslanju, govorae:
-Bezumnie Nimrode, koji nijee Gospodina, priznaj i ti da postoji
samo jedan Bog, koji nema vidljivo tijelo, ali On vidi stalno sve, ivi
oduvijek i zauvijek, jer nikada ne umire, stvorio je nebo i zemlju, da
bi mu se klanjalo sve stvoreno. I ti, koji nisi drugo doli jedno
stvorenje, jedan obini kralj kao i mnogi drugi, i ti ga mora priznati
kao Jedinoga Boga ako eli ivjeti u miru sa sobom samim i sa
svojim podanicima.
Abrahamov glas se pojaavao sve vie i vie, dok je on govorio, sve
dok ne postade kao glas groma. Kipovi vrta i oni to su ih uzvanici
ponijeli sa sobom, padoe na zemlju, razmrvivi se. Kralj dugo
ostade bez svijesti, okruen vraarima, mudrima i ministrima. Svi
pobjegoe, uplaeni. Stolovi su bili razrueni, kao i vrtovi s
ostacima idola. Sveanost je imala veliki neuspjeh.
Kada konano doe sebi, kralj opazi Abrahama, koji je jo stajao na
nogama pred njim. Nimrod upita Abrahama:
-Htio bih znati dali je glas koji sam sluao tvoj glas, ili glas
Gospodina, o kojemu si mi govorio.
-Glas koji si uo-odgovori Abraham-nije bilo drugo doli glas jednog
majunog stvorenja, koje je Gospodin stvorio.
34
-Uistinu-prizna kralj-tvoj Bog je velik, jai od svih kraljeva
zemaljskih.
35
Nastavlja se borba protiv idola
Budui da u sebi nemaju ivota, idoli ne umiru. Netko bi mogao
povjerovati, nakon javnog Nimrodova priznanja, da bi idol moi
mogao nestati., ali ne bijae tako. Kao ni idol novca koji je vladao
Terahom, Abrahamovim ocem, nije bio mrtav ak ni nakon sinova
svjedoanstva potvrena rijeima i injenicama. Budui da su slijepi,
idoli imaju mo zaslijepiti one koji ih prave i one koji ih slijede. Sav
Abrahamov ivot biti e borba protiv idolatrije. Njegova djeca, iz
narataja u narataj biti e uvuena, sve do naih dana, u istu borbu
protiv istih, jednakih idola.
Terah, kao to ve znamo, bio je iskusan graditelj i prodava idola
svih vrsta. Vrativi se kui sa svojim ocem, nakon sveanosti u
vrtovima kraljevske palae, Abraham se nae pred jednim
prizorom koji mu sledi krv u ilama. Kua njegova oca, da bi
potakla prodaju idola, bila je sva jedan izlog, u kojemu nije
nedostajao niti jedan zamiljeni idol; bila je kua-model za sve. U
jednoj velikoj sobi Terah je drao izloene kipove dvanaest
ogromnih idola, jednoga za svaki mjesec godine, umjeno
poredane oko zidova. Tako je svaki mjesec bio posveen jednomu
bogu, kojemu su se u tom mjesecu prikazivane rtve i paljenice,
sveanim obredima i raskonim gozbama na kojima su sudjelovali
monici mjesta. Tako cijele godine. Zatim, u svakoj sobi, bili su
bogovi, koje moemo nazvati domai ili osobni; idoli kojima se
svatko obraa, traei u njima pomo, u svakoj posebnoj situaciji.
36
Vidjevi dakle, svojega oca okruenog slugama, kojima je davao
upute o gradnji i prodaji idola, Abraham se strese, i ne uspijevajui
zadrati svoj gnjev, ree mu:
-Reci mi, oe moj! Gdje je Gospodin, koji je stvorio nebo i zemlju,
koji je stvorio tebe, mene i sva iva bia?
Otac, izbuljivi oi zbog iznenaenja i srdbe, htjede se baciti na
sina i batinom mu polomiti kosti, ali, pogledavi sluge, takoer
iznenaene, suzdra se, nasmijei se svima, obraajui se sinu,
odgovori mu sa saaljenjem:
-Sine moj, kakvo je ovo pitanje. U kui imamo onoga koji je sve
stvorio.
-Htio bih, oe i gospodaru moj, da mi ga pokae.
Terah, sretan to je udaljio svoga sina od pogleda i uiju slugu,
odvede sina od njegovih briga u kuu. Povede ga po svim
hodnicima, dovodei ga prvo, u veliku sobu gdje su se nalazili
dvanaest velikih idola, koji nepomini, doputahu da ih se dodiruje,
ne osjeajui ni kakljanje. Zatim ga odvede da vidi i sve ostale,
nebrojene, koji su ispunjali sve uglove kue. Dok se Terah s
potovanjem klanjao pred raznim idolima od drva, bronce, srebra,
zlata ili sedefa, govorae sinu:
-Evo ovdje onih koji su stvorili sve ono to postoji na svijetu, oni
koji su dali ivot meni, tebi i svim ljudima; evo ovdje onaj koji mi
dade ljubav tvoje majke, onaj koji je uini plodnom da bi se ti
rodio, onaj koji nam je dao berbu da bi smo se hranili, onaj koji
37
uini plodnima stoku da bi se umnoila u naim stajama, dade nam
mlijeko, meso i koe, ono to nas titi od bolesti. . . . .
-Moj otac mi je upravo pokazao stvoritelje neba i zemlje. Sada,
konano, shvatio sam istinu. Pripremi mi jedno kozle da bih mogao
prinijeti rtvu bogovima mojega oca, elim im odnijeti jedan dobar
ruak da mi oproste i da bih mogao stei milost u njihovim oima.
Majka, zauena i puna radosti zbog ove novosti, otra u tor,
izabra kozle i pripremi ga da bi sin ostvario svoju elju. Abraham
uze hranu to ju je njegova majka pripremila, i, ne govorei nita
ocu, siguran da e mu majka rei sve, odmah ode da bi ponudio
idole. Stavi kozle pred idole i sjede u iekivanju onoga za to je
znao da e se dogoditi. Niti jedan glas, niti jedan zvuk u cijeloj sali.
Niti jedan od bogova ne otvori usta, niti prui ruku da bi uzeo od
zgotovljene hrane. Abraham, rugajui im se, oslovi ih na glas,
nadajui se da ga netko od obitelji pijunira i da moe uti ono to
govori idolima:
-Ah! ini mi se da nisam pogodio va ukus. Moja hrana nije dobra
za vae nepce, sigurno, zato ne jedete. Sutra u vam donijeti
drugaijih jela, boljih i u obilnijih da vidim hoe li vam njihov miris
probuditi apetit.
Dan poslije doe opet pred majku i upita je da mu ponovno
pripremi gozbu dostojnu bogova ije nepce je tako profinjeno.
Majka se namui da bi pripremila najukusniju gozbu ikad, i brina,
dadne je sinu.
Abraham ponovi ritual kao prethodnoga dana, s istim rezultatom,
unaprijed predvienim. Ali, u sumrak, Duh Gospodnji sie na
Abrahama i on tada razumje da je doao as reagiranja protiv
38
idola. Uze sjekiru i poe udarati po svim kumirima svojega oca, dok
je vikao:
-Jadni moj otac i sav ovaj narataj to tri za ispraznostima idola,
kitei kamen, drvo i dragocjene metale; ne jedu, ne osjeaju
mirise, ne uju, ne govore; imaju usta a ne govore; imaju ui a ne
uju, oi a ne vide, ruke a ne diraju, noge a ne hodaju; kao oni su i
oni koji ih prave i ufaju se u njih, klanjaju im se! (Ps 115).
Otac, obavijeten o nesrei, vrati se kui bijesan. im vidje kako je
sve uniteno, trkom potrai svoga sina. Pronae Abrahama, za
stolom, kako jede u miru. Naleti na njega viui:
-to si uinio, jadan ja?
Hladnokrvan, Abraham odgovori:
-Ti si mi rekao da ovi bogovi vide, uju, i djeluju u korist ljudi. Ja
sam htio dokazati da je to potpuno lano, ista neistina, i osim
toga, uvreda Jedinomu pravomu Bogu.
-Objasni mi, to time hoe rei?
-Vrlo jednostavno; vie puta sam pripravio tvojim idolima kao
prinos ukusan ruak i nitko od njih ga nije ni taknuo.
-Kakve su ovo gluposti? Zar misli da ne znam kako su napravljeni?
Ja sam ih napravio i ti misli da ne znam da ovi idoli ne jedu, ne
vide, ne uju niti hodaju?
Abraham odmah odgovori:
39
-Neka tvoje ui uju ono to govore tvoja usta!
Ali Terah se ne dade smesti. udnja za novcem zamraila mu um;
Umjesto da prihvati ono o emu ga je pouavao njegov sin,
pokuao je uvesti Abrahama u trgovanje idolima. Prieka izvjesno
vrijeme, mislei da e, s godinama, njegovom sinu proi
mladenake strasti.
Abraham, nakon sukoba s ocem, vidjevi da je ovaj, zabrinut,
nastavio praviti idole, ode od kue i sakri se u poljima. Kad mu je
bilo potrebno malo smirenja, odlazio bi malo s pastirima da ostane
sam, posred ivine, i tako prouavao Toru. Budui da ga otac nije
pouavao, Gospodin uini te su s Abrahamovih bubrega strujali kao
dvije rijeke Tora i Mudrost.
Nakon izvjesnog vremena Abraham se vrati kui, spreman
potovati oca i majku, kao to mu je pokazivao Gospodin, ije je
putove htio slijediti, iako nije uvijek mogao razumjeti kako je
mogue vezati putove, po njemu, suprotne. Gospodin e uiniti, da
opet jo jednom, nemogue postane moguim.
S ovim osjeajima se nae pred ocem, zagrli ga, i obea mu
poslunost. Otac, koji nije mogao vjerovati ono to vidi svojim
oima i uje svojim uima, iskoristi prvu priliku da ostvari svoje
planove. Pozva svoja tri sina: Abrahama, Nahora i Harana. I posla ih
na trnicu da prodaju idole. Trojica posluae oca i pooe zajedno.
Ali poslije, na trnici, svaki od njih ode svojim putem traei kupce.
Nahor i Haran prodadoe sve idole i vratie se kui s novcem. Ali
Abraham je idui po trnici sa svojom koarom idola vikao:
40
-Tko eli kupiti ove idole koji niemu ne slue, koji imaju usta a iz
njih ne izlazi niti zvuk, imaju noge, a ne mogu napraviti ni korak,
imaju ui ali ne uju . . .?
uvi ove rijei, ljudi stadoe iznenaeni. Doe mu jedan vojnik
traei jednog idola, objanjavajui da ga hoe jakog kao on.
Abraham uze prvoga iz koare, uze novac, ali dok mu ga je davao,
ree:
-Budi siguran da je ovaj najjai; vidio si kako je stajao iznad svih
ostalih.
Vojnik se poeo udaljavati sa svojim idolom, kad ga Abraham
pozva:
-Sluaj, reci mi koliko ti e godina?
-Pedeset.
-I ti, s pedeset godina se klanja, nadajui se da e te spasiti od
opasnosti ovaj komad drveta koji je moj otac izrezbario prije
petnaest dana?
Vojnik stade malo razmiljajui, i konano, vrati Abrahamu idola,
uzevi novac natrag.
Odmah poslije mu se priblii jedna starica, mizerno odjevena, koja
ga upita jednoga idola za moje mogunosti, ree, to jest
siromanog kao ja.
41
-Ne brinite, bakice, dat u vam onoga koji je ostao na dnu koare,
koji je sigurno najsiromaniji, jer je ostao ispod drugih. Ali, recite
mi zato hoete idola?
-A to mi je initi? Da ostanem bez? Imala sam jednoga ali doli su
lopovi i ukrali mi ga s drugim stvarima koje sam imala u kui.
-Da vidimo, ti kae da su ti ukrali idola kojega si imala u kui da
uva tvoje stvari, ili, bolje reeno, nije bio u stanju obraniti ni
samoga sebe, a ti sada hoe jednog istog. Zato? Od ega eli da
te oslobodi komad drveta koje je moj otac tek izrezbario?
-ini mi se da si u pravu. Zadri svojega idola i vrati mi moj novac.
Starica je vidjela kako su joj se, dok je ostavljala idola, otvarale oi,
i kuala je zatitu i sigurnost jedinoga Boga, Gospodina neba i
zemlje. U njegovom utoitu njezin se ivot preobrazio i postade
Boja glasonoa, najprije meu blinjima a zatim pred narodom, na
trgovima i trnicama. Isprva je Nimrodovi pijuni smatrahu ludom i
ne obraahu panju na nju; vidjevi kako je ljudi sluaju i prestaju
kupovati idole i klanjati im se, poee se brinuti i zarobie je,
dovodei je pred samoga kralja, kojemu, jednostavnou svojih
godina, starica ree:
-Ti koji zahtijeva da te se zove bogom, nisi drugo doli ovjek, kao ja
i kao svi ostali; i kao mi, uiva sve ono to jedini Bog, u svojoj
dobroti, ti daje svaki dan, dok ti, u svojoj obijesti nijee Njegovo
postojanje. Ako se hoe spasiti, to ti govori jedna siromana starica
koja zna da je put spasenja uvijek otvoren svima do posljednjeg asa
ivota, ako se hoe spasiti, kaem ti, ne preostaje ti drugo osim
puta obraenja Njemu, unitavajui sve idole bespotrebne i tetne, i
42
poslije e se moi klanjati Gospodinu neba i zemlje, iji je Abraham
vjerni sluga. uvi Abrahamovo ime, Nimrod prekinu stariin govor,
naredi da je zatvore u zatvor. Nimrod, sa svojim najvjernijim
sljedbenicima, odredi da e priekati pravi trenutak da bi sasjekao
zlo u korijenu, unitivi Abrahama.
U meuvremenu se Abraham, o zalasku sunca, kada su svi naputali
trnicu, vratio kui ne prodavi niti jednog idola. Otac, razoaran,
upita ga kako to da su njegova braa prodala sve, a on nita.
Abraham, s jednostavnou pomijeanom s lukavtinom,
ispripovjedi jednu po jednu sve dogodovtine dana. Terah se
zabrinu, niti ne ukori sina. Rizik za njega, za obitelj, a osobito za
trgovinu je bio velik. Pomisli da mu treba pomo i istu veer ode
upitati savjet kod jednog starog prijatelja sveenika, koji je upravljao
kultom u glavnom hramu grada. Ovaj, nakon to ga je paljivo
sasluao, ree aljivo se smjekajui:
-ini mi se da preuveliava, nije to tako strano. Tvoj je sin jo mlad
i te udne strasti e proi s godinama; opametit e se im nae
jednu lijepu djevojku, i oeni se. U svakom sluaju, poalji ga malo
meni; reci mu da traim pomagaa i da sam mislio na njega. Vidjet
e kako u ti ga usmjeriti sa svojim velikim iskustvom. Terah se
vrati kui utjeen razgovorom s prijateljem, starim sveenikom.
Sutradan pozove Abrahama i priopi mu to je odluio. Abraham
prihvati, bez opiranja, odluan uvijek ugaati svojemu ocu, kao
posluan sin. Ode sveenikovoj kui i bi mu na raspolaganju. S
obzirnou i razboritou svojstvenoj njegovim godinama, sveenik
uputi Abrahama u sve pojedinosti obreda. Abraham ga je sluao
panjom najboljih uenika, rekavi da je spreman slijediti sve upute.
U malo dana, Abraham zadobi sveenikovo povjerenje. Nakon
kratkog vremena, s velikim zadovoljstvom sveenik predloi
43
Abrahamu da se sutradan brine o hramu, jer je on morao otii iz
grada, na nekoliko dana. Abraham ga ohrabri da se uputi s
povjerenjem, jer on e se brinuti o svemu. Tako Abraham ostade
sam u hramu.
U podne doe u hram jedna ena donosei brano bogovima na dar.
Abraham uze dar, zahvali eni, ponovno ostade sam. Tada Abraham
uze toljagu i razbi u komadie sve idole; tada poloi toljagu u ruke
najveeg od njih, stavljajui u sredinu darovano brano.
Kada se sveenik vrati, i vidje to se dogodilo, pozva Abrahama i,
oiju izbuljenih od gnjeva, upita:
-Tko ovo uini?
-Ja znam da ti ne mogu nita sakriti. Rei u ti istinu ako mi dopusti
govoriti. Doe jedna ena i s upom brana i zamoli me da ga dam
bogovima. Ja, po tvojim uputama, stavih up pred bogove. I onda se
dogodi ovo to vidi.
-Objasni!
-Vrlo jednostavno. Vidjevi dar, jedan povika: hou jesti prvi; drugi
odgovori: prvog me zapada. Tada ustade najvei od sviju, uze
toljagu koju vidi u uniti ih sve.
-Ruga mi se! Zar ovi idoli imaju svijest? Ovi idoli, zna se, ne vide, ne
uju, niti se mogu micati . . . !
-Ako je tako,-a tako je-,emu sva ova komedija klanjanja idolima,
prikazivanja darova i kleanja pred njima?
44
Ali sveenik ga nije vie sluao, i, iziavi iz hrama, otra potraiti
Teraha i pripovjedi mu, bez daha, sve ono to se dogodilo,
zakljuujui:
-Po onomu to vidim, taj tvoj sin je neizljeiv sluaj. I zbog
prijateljstva koje gajim prema tebi, upozoravam te, da je tvoj ivot u
opasnosti. . . Savjetujem ti da im prije doskoi ovoj situaciji.
Ovim rijeima ostavi Teraha sa svom njegovom uznemirenou
urno pobjee iz one kue, koja je mogla osramotiti i njega.
Terah, upajui si kosu, hodao je po kui, ne znajui to mu je initi.
Vidje Abrahama, svojega sina, koji se vratio kui i, ne rekavi mu ni
jednu rije, zgrabi ga i odvede pred Nimroda. Abraham, i sam u
tiini, iako mirniji od svojega oca, slijedio ga, kao da ga se to ne tie.
Kad Nimrod vidje pred sobom oca i sina, pomisli: Moda je doao
pravi as. I ljubazno primi svojega generala, spreman sasluati ga.
Oborivi se pred kraljem, Terah je ekao njegov znak da bi se ustao i
progovorio:
-Visosti, ovo je moj sin. . .
-Poznam ga, poznam ga,-prekinu ga Nimrod, umirujuim tonom-,
uo sam mnogo toga to se govori o njemu i to me jako zbunjuje.
Jeli mogue da se eli unititi svetu ljubav koju narod gaji prema
meni, kao bogu koji vodi svu naciju? Teko mi je to povjerovati.
Jo mi je tee razumjeti da to eli tvoj sin, cijenjeni moj Terae, koji
si mi uvijek bio tako vjeran. Nadam se da je ovo pravi trenutak da
45
razjasnimo stvari i da se sve rijei bez problema za tvojega sina, a jo
manje, za tebe, vjerni moj slugo.
I okreui se iznenada prema Abrahamu, Nimrod mu ree:
-Zna li tko sam ja?
-Sigurno, ti si kralj.
-Samo to? Ne zna li da sam ja i bog i da sve ono to postoji je moje
djelo?
Dok je govorio, kralj se smijeio Abrahamu, kojega je smatrao
obinim djeakom, kojega se moglo pouiti kojim obeanjem i
kojom dobro odmjerenom prijetnjom.
Abraham, udovoljavajui kralju, odgovori istim ljubaznim tonom ,
smjekajui se:
-Mogu ti vjerovati, zato ne? . ali, ako je tako, kako ti kae, ti zna
jako dobro da od kada svijet postoji sunce izlazi s istoka i zalazi na
zapad. Dobro, ako si ti bog, zato ne uini da jedan puta, samo
jedan puta, sunce izie sa zapada a zae na istok? Za tebe, kao
boga, to je nita. I jo jednu stvar, jedni malenu stvar: ako si bog,
sigurno ti nije sakriveno nita od onoga to postoji, i, dakle, znade li
mi rei to mislim sada i to u raditi u budunosti?
Kralj ostade razmiljajui, gledajui u oblake, ne usuujui se
pogledati Abrahama, koji nastavi govoriti, ne oekujui nikakav
odgovor:
46
-Ako si, kao to tvrdi, bog, gospodar svega, kako to da nisi spasio
svojega oca od smrti, kao to nee moi spasiti ni sebe samoga?
Kralja obuze nelagoda i poe se vrpoljiti na prijestolju. Nasmijei se
usiljeno Terahu, i obraajui se Abrahamu, odgovori mu:
-Ono to si rekao bilo bi dovoljno da te se poalje na lomau.
Meutim, jo si jako mlad i ne elim ti nauditi, povrh svega jer
cijenim tvojega oca, mog vjernog slugu. Ali, -i sada kralj promijeni
glas-ne elim gubiti vie vremena s tobom. Sada je dosta. Uinimo
ovako: pokloni se pred vatrom koju ja tujem, i biti e spaen.
Abraham odgovori:
-Ako mi to nareuje moj kralj, posluati u; ali, s potovanjem,
molim te: zato se ne pokloniti pred vodom, koja gasi vatru?
-Dobro, pred vodom.
-A zato ne pred oblacima koji nose vodu?
-Pokloni se pred oblacima, i zavrimo s tim! . . viknu kralj srdito.
-A zato-produi mirno Abraham-zato pred oblacima kad je
dovoljan daak vjetra , da nestanu?
-Onda pred vjetrom! Dosta!
-Ne, moj kralju, ja se klanjam samo pred Onim koji zapovijeda vatri,
vodi, oblacima i vjetru i svemu to postoji!
47
-Dosta! Nemam vie strpljenja. Bacit u te u ognjenu pe i vidjet
emo hoe li te tvoj Bog spasiti.
Tada Abraham povika:
-Gospodin vidi i sudi zlima!
Nimrod, pozvavi strau, zapovjedi da zatvore Abrahama u najdublje
podzemlje i da ga ostave bez vode i hrane. Iz dubine zatvora,
Abraham zazva Gospodina, koji posla anela Gabriela da bude s
njim i providi mu vodu i hranu.
48
Sara iz Ura
Dok je Abraham boravio u tamnici, razmiljajui s anelom
Gabrielom o putima Gospodnjim, koji alje rosu i kiu na zemlju, i
svojim rijeima stvara sve stvorenje, mi moemo malo zastati i
traiti meu pismoznancima, neki apokrifni midra koji ispunja
prazninu ovih godina. Autentini midra je kratak i bez uljepavanja
ostajui u svojoj domiljatosti. Apokrif, djelo pismoznanaca, pun je
zamiljenih uljepavanja, koji nisu uvijek istiniti, ali koji, svojom
ljepotom, upotpunjuju neke praznine priblinom slinou s istinom.
Autentini sakrivaju svoje porijeklo i prenose se s usta na usta, i nisu
niije vlasnitvo: apokrifni, uvijek kasniji, nose ime oca, iako je
ponekad sakriveno iza antikog pseudonima. Jose' Jime'nez Lozano,
u nae vrijeme, napisao je midra o Sari iz Ura, uljepan
knjievnou i predivnim bojama. Da bi smo se zabavili dok ekamo
da Abrahama oslobode zatoenitva, moemo proitati nekoliko od
ovih stranica.
Kao to znamo, Terah je u gradu Ur imao bazar u kojemu je
prodavao sve, ali prije svega idole: likove bogova i boginja s oima
od koljaka, koji su gledali netremice, kao sove. Sara je bila djevojka
iz Ura, vrlo vitka, jako velikih oiju. Kad je napunila etrnaest godina,
ode u Terahov bazar da kupi pozlaenu traku za kosu, naunice od
korneola i narukvicu od zlata i lapisa, i na kraju zatrai i jednog idola.
-Neka mu oi budu kao leptiri-ree.
49
I, Terah joj poe pokazivati sve vrste idola, i samo to joj ne izabra
jednoga, kad Abraham, deset godina striji od Sare (Post 17,17), ue
u bazar i pogleda je. I tada je zarobie Abrahamove oi. Bio je
ozbiljan momak, vrlo vitak, jako crne kose i malo nezgrapan u
govoru, barem se tako uini Sari.
Abraham, da bi ona zaboravila idola, odvede Saru u stranji dio
trgovine da joj pokae rezbarije koje je napravio.
-Nauio me rezbariti jedan kipar Kuanin, ree joj.
Sara, zadovoljna, poe za njim. Abraham joj pokaza neke od svojih
rezbarija ali iznad svega joj htjede pokazati svoj vrhunski rad koji
nije bio na prodaju. Abraham paljivo otvori jednu arku ukraenu
plavim kamenjem, i tu je stajao njegov dragulj. Izvadi ga i donese
blizu prozora, kako bi ga Sara mogla vidjeti u svom njegovom sjaju.
Bio je to ovan zapleten u grm raznobojnih rua.
-Kako je lijep!-kliknu Sara.
-Darujem ti ga-ree Abraham.
-Uistinu?
-Ve je tvoj zauvijek.
Sara ga uze u ruke i nasmija se.
-Zato se smije?-upita Abraham.
-Ja se nisam smijala-odgovori Sara, smijui se.
50
-Jesi, smijala si se-navaljivao je Abraham.
-Ne, nisam se smijala-uzvrati Sara, smijui se.
U ovo smijanje zaljubi se Abraham. Sara mu se uini kao jedno lane
nevinih oiju a njezin smijeh kao kristal koji se razbija dok ga
obrauju. Kada Sara izie iz trgovine, Abraham upita oca Teraha da
mu dadne Saru za enu. Terah mu odgovori:
-Dobro, ona je kneginja, i njezin otac je bogat. Ali pazi, moj sine, jer
pod haljinom joj se vide jako male grudi, i jer je jako tanak struk
ispod njenog pojasa. Zato ti nee moi dati djece. Promisli sto dana
u svojemu srcu.
-Ali, ja je ljubim-ree Abraham.
-Dobro, ali promisli. Abraham ostade sto dana i sto noi a da nije
jeo, ni pio, ni spavao i, kad bi san dolazio u pomo njegovim oima,
donosio bi mu sliku nasmijane Sare. Na poslu bjee uvijek rastresen.
-Ne gleda vie zvijezde nou? -pitao bi Terah.
-Da, gledam ih-odgovarao bi Abraham i zautio da ne bi otkrio ocu
kako u zvijezdama vidi nebrojenu djecu koja e se roditi Sari.
Kad je prolo sto dana, Terah, uvjeren u ljubav svojega sina za Saru,
dogovori se za svadbu s njenim ocem, i za vrijeme idueg punog
mjeseca Abraham i Sara se vjenae. Ali, po Terahovu predvianju,
mjesec je nastavio izlaziti i zalaziti, rastui i smanjujui se, i prole su
godine i noi, mjeseci i godine, zime i ljeta, ali Sarin trbuh nastavi
biti ravan, kao prvoga dana.
51
Haran, manji brat, ve je Terahu dao unuka, kojemu dade ime Lot. Nahor, koji je
oenio Milku, isto nije imao djece, tada, ali poslije su mu roena mnoga (Post
22,20-23) . . ali vratimo se vidjeti to se dogaa s Abrahamom.
52
Abraham u goruoj pei
Proe godina dana, Nimrod se sjeti Abrahama, kojega je zatvorio u
najdublji dio tamnice. Sazva svoje dvorane da bi odluio o
Abrahamovoj sudbini, kojega nije htio osuditi na smrt, zahvaljujui
zaslugama njegovog oca, i vjernog sluge Teraha. Savjetnici, laskajui
kralju i zavidei Terahu, osudie suglasno:
-Tko je uvrijedio kralja, mora umrijeti. A budui da je vrijeao i
vatru, naega velikoga boga, Abraham mora biti spaljen iv. Ako se
kralj slae s nama, neka tri dana gori vatra u najveoj pei Kaldeje i
neka je spaljen, tako e prestati stvarati neprilike naemu kralju i
bogu. Kralj se razveseli uvi kako mu njegovi savjetnici nastavljaju
biti vjerni i izrekoe kaznu koju je elio uti. Naredi da se odmah
upali pe. U meuvremenu Nimrod pozva zapovjednika strae
kojemu naredi da mu dovede Abrahama. Zapovjednik strae se
obori pred kraljem i sitnim glasom ree:
-Moj ljubljeni i potovani kralju, kako moe zapovjediti neto
slino? Prola je ve godina dana od kako je onaj ovjek u tamnici, a
po tvojoj zapovjedi nije mu dana ni kap vode ni komadi kruha.
Odgovori Nimrod:
-Idi, vidi. Budui da se radi o Abrahamu, nikad se ne zna. Ti idi, zovni
ga, i ako se javi, dovedi mi ga ovamo i zapalit emo ga na ognju a,
ako je mrtav, zakopat emo ga, i tako e njegovo ime biti izbrisano
zauvijek.
53
Zapovjednik ode u tamnicu, otvori vrata podzemlja i povika:
-Abrahame, jesi li iv ili mrtav?
-iv sam- odgovori Abraham.
-Tko ti je dao vodu za pie i kruha za jelo?
-Sve mi je dao onaj kojemu je sve mogue, Gospodar gospodara i
Bog Jedini neba i zemlje. Samo on ini divne stvari. On je Bog
Nimrodov, Bog mojega oca Teraha i svih bia na zemlji. On dri sva
bia i ne doputa da umre od gladi ni jedan koji u Njega vjeruje. Vie
zbog onoga to je gledao, nego zbog onoga to je uo, zapovjednik
povjerova Abrahamu i ree:
-Tvoj Bog Abrahame, je pravi Bog. Posvjedoit u za tebe pred
Nimrodom, velikim lacem, jer ti si pravi prorok jedinoga Boga.
Budui da je sve ovo vikao, da bi ga uo Abraham u dubini
podzemlja, ue ga i strae i otrae obavijestiti kralja. Kralj naredi
da se odmah pojavi pred njim:
-Jesi li izgubio pamet? to to govori?
-Vrlo jednostavno, ono to sam rekao i sada ponavljam pred tobom,
je da neu vie sluiti ni jednom bogu lanom i prevarantu, kao to si
ti.
Nimrod se razgnjevi, naredivi da ga mue i odsijeku mu glavu
odmah, ali to nije bilo tako lako kako se inilo. Maevi su odskakali i
lomili se, im bi dotakli zapovjednikov vrat. Strava obuze sluge kralja
54
koji, zbunjen zbog posljedica koje je mogao imati sluaj, naredi da
ga oslobode i da se nose ispred njega.
Zajapuren od srdbe, diui prijetnje, zamagljena uma zbog
ponienja, Nimrod poe davati sve besmislenije naredbe:
-Moramo prekinuti s ovom situacijom. Pozovite sav narod pred
kaldejsku pe. Dovedite Abrahama i njegova brata Harana, njegova
oca, njegovu majku sa svom obitelji. Doao je as da im se dadne
jedna lekcija pred svim kraljevstvom.
Ognjena vatra uzdizala se iznad krovova najviih kua. U strahu i
uivanju, sa svih strana dotra narod. Tamo je stajao kralj, ministri,
suci, vraari, sluge, vojnici i sav narod. Nimrod povika:
-Bacite Abrahama u vatru, pa neka doe njegov Bog i spasi ga.
Ali, im jedan od straara pokua ispuniti kraljevu naredbu, vatra se
iz pei savi do njega, obavijajui ga, te on izgori, isti as. Tako se
dogodi s drugim, treim, . . . Bilo je dovoljno da netko prui ruku da
bi dohvatio Abrahama, i jedan plameni jezik bi iziao iz pei i
progutao ga. Strava se poela iriti meu svima, kad doe Sotona u
ovjejem obliku i predloi Nimrodu da se napravi jedan baca i
njime se odbaci Abrahama u vatru s velike udaljenost, do koje vatra
ne moe dospjeti.
Aneo Gabriel, koji prepozna Sotonu pod krinkom savjetnika, odleti
pred Gospodara neba i ree mu:
55
-Gospodaru svijeta, tvoja slava ispunja zemlju i ti e dopustiti da
ovaj zli Nimrod ubije Abrahama, tvojega slugu i proroka? Pusti me
da siem i ugasim vatru i spasim ga.
Ali Gospodin mu ne dopusti:
-Jednoga dana e spasiti od vatre trojicu pravednika (Dn 3). Ali
Abrahama, mojega prijatelja, spasiti u sam. Sotona, koji je bio jako
siguran u svoje lukavstvo, ali koji nije htio izgubiti svoju bitku protiv
Abrahama, ve je skoro uvjerio Abrahamovu majku, da mu
pomogne. Ova se priblii sinu, da ga zagrli prije nego bude baen u
vatru, i ree mu u uho:
-Sine moj, obori se, jedan put, pred Nimrodom i spasi svoj ivot i
ivot svoje majke.
-Odlazi od mene, majko. Vode gase Nimrodovu vatru, ali vatru
Gospodina, mojega Boga, nita ne moe ugasiti, niti voda, niti bilo
koje stvorenje.
-Sine moj, neka te Gospodin, tvoj Bog, spasi od Nimrodove vatre.
Gospodin u majin vapaj i ne ekae vie. Gospodin posla svoju
rije i vatra se ugasi.
Aneli sioe i sjedinie se s Abrahamom, eui s njime posred pei
i pjevajui himne u ast Gospodinu, koji alje svoju rije to djeluje
brzo.
56
Haran, Abrahamov brat, stajao je neodluan. Govorio je u sebi: Ako
se Abraham ovaj put spasi, izjaviti u da sam na njegovoj strani; ako
pobijedi Nimrod, stat u mu uz bok.
Kada vidje da nitko nije mogao baciti Abrahama u vatru, uzviknu
zanesen:
-Bog mojega brata je jedini pravi Bog.
Zgrabie ga i bacie u pe; njegova utroba izgorje, jer je u dubini
sebe sumnjao u Gospodina. Izie iv, ali nakon nekoliko dana
umrije, uz svojega oca, kako je pisano: Haran zatim umrije, uz
svojega oca Teraha (Post 11,28). Njegovo srce nije bilo vjerno
Gospodinu, koji ne gleda na vanjtinu, nego gleda u srce i utrobu.
Nimrod je bio zbunjen pred onim to vidjee njegove oi. Nije
razumio, kako to da je vatra spalila jednog brata a drugog ne. Ali,
vidjevi kako njegovi sluge postadoe pepelom, uplai se i zapovijedi
da izvedu Abrahama iz pei, to Abraham uini sam. Dok je stajao
pred kraljem, vidjevi ga bez ijedne opekline, kralj upita:
-Abrahame, slugo Boga nebeskoga, objasni mi kako to da ti nije
izgorjela ni vlas na glavi?
-Gospodin u kojega vjerujem, spasio me od vatre u koju si me bacio.
Gospodin moe sve, i ne doputa da se izgubi ni jedan od onih koji
vjeruju u Njega.
Kralj, sa svim narodom se oborie pred Abrahamom da bi mu se
klanjali, ali Abraham im ne dopusti viui:
57
-Ne meni, koji sam samo ovjek kao i vi, nego Gospodinu, koji nas je
stvorio, Njemu se trebate klanjati, samo Njemu se treba klanjati i
slaviti ga, slijedei njegove staze. On me je spasio od vatre. On je
sazdao svakog ovjeka u utrobi majke i porodio sve nas. On, kako je
spasio mene, spasiti e sve one koji vjeruju u Njega i hode njegovim
stazama.
Kralj, zadivljen nad onim to se dogodilo, htjede zahvaliti Abrahamu
i obasu ga darovima, dade mu sluge i stoku. I neki ministri se
ponudie u sluiti Abrahamu, meu njima Eliezer, koji je vjerno
pratio Abrahama na svim putovima kojim ga je Gospodin vodio.
Abraham se pokaza toliko veim ne samo od Nimroda, nego i od Noe koji, osim to
je zasadio lozu i opio se, nije bio sposoban iriti vjeru u Boga, i tako nije mogao
spasiti ljude od potopa. S Abrahamom Gospodin zapoe povijest spasenja
svekolikog ovjeanstva.
58
Abraham iseljava u Haran
Vjera je temelj onoga emu se nadamo i uvjerenost u ono to se ne
vidi(Heb 11,1). To je ono to je Abraham neumorno ponavljao. Bog,
koji vidi sve, nevidljiv je.
Zato je Abrahamov ivot bio stalno lutanje, hod od nevidljivog da
vidljivog ili, bolje, prema Nevidljivom. Abraham naputa domovinu,
obitelj, oinski dom i ide, daleko od poznatih i bliskih krajeva prema
krajevima kojima ne poznaje niti ime. Obeanje je veliko: Velik u
narod od tebe uiniti, blagoslovit u te, ime u ti uzveliati, i sam e
biti blagoslov. Blagoslivljat u one koji te blagoslivljali budu, koji te
budu kleli njih u proklinjati: sva plemena na zemlji tobom e se
blagoslivljati (Post 12,2-3). Obeanje je veliko, ali u budunosti i bez
povezanosti sa sadanjou. Postoji samo glas Nevidljivog koji zove i
stavlja na put. Proao je udarac gorue pei, za neko vrijeme Urom
je vladao mir. Ali samo za jedno kratko vrijeme, samo prividno.
Nimrod se ne promijeni, ni Terah ne zadobi mir, niti Abraham vidje
mirno svoje srce. Vatra je gorjela u srcima sviju na razliit nain.
Nimrod pokua zaboraviti dogaaj pojaavi svoje izlaske u lov.
Provodio je dane i dane iskaljujui svoju napetost na ivotinjama
doline. Ali nou, nije uspijevao zaspati i, kad bi zaspao u zoru, u san
bi mu dolazile utvare, koje su ga dizale iz kreveta umornijeg nego
kad je legao.
Jedan san, koji mu se esto pojavljivao, pokazivao ga je s njegovim
vojnicima u dolini kaldejske pei , po kojoj je hodao jedan ovjek koji
59
bi na kraju poprimao Abrahamov izgled. U ruci je drao isukani ma i
trao prema njemu. Kralj, uplaen bi bjeao, ali onaj ovjek, koji bi
na kraju uvijek uzimao Abrahamov izgled, bacio bi mu u lice jedno
jaje. I jaje, ne znajui kako, preobraavalo bi se u jednu malu rijeku,
koja bi rasla, rasla, gutajui sve vojnike. Na kraju bi ostali samo kralj i
tri ovjeka pred njim. Tri ovjeka su nosila kraljevske haljine sline
njegovima. Nakon to je progutala vojnike, rijeka bi se vraala i
preobraavala se u jaje iz kojega bi sada, izlazila jedna ptica koja bi
letjela nad njegovu glavu sve dok mu kljunom ne bi udarila u jedno
oko. Drhtei, Nimrod bi se uvijek budio u ovom trenutku.
Pred opsesivnim ponavljanjem ovoga sna, kralj sazva ministre i
vraare, pitajui ih tumaenje i savjete.
-Bez sumnje, san je jasan i ima samo jedno tumaenje. U biti se radi
o Abrahamu, kao to je kralj jako dobro vidio, i njegovom potomstvu
koje, kao rijeka, potapaju svu tvoju vojsku. Tri ovjeka u kraljevskim
haljinama, tri su kralja koji se udruuju s tobom, pokuavajui spasiti
ivot uz tvoj bok. Glede rijeke koja se preobraava u jaje iz kojega
izlazi ptica koja ti svojim kljunom probija oko, odnosi se na
Abrahamovo potomstvo, koje e traiti nain da te ubije. Ovo je san
i njegovo tumaenje. Ovo je ono to su tvoji mudraci ve otkrili na
dan Abrahamova roenja, prije pedeset i dvije godine. Predskazanja
nastavljaju s navjetenjima i nastaviti e ti prijetiti dok je Abraham
na ivotu. Zato, pitamo se svi, zato se kralj ne oslobodi ove
prijetnje jednom za uvijek? Zato se kralj ne odlui i usmrti
Abrahama i tako ponovno zadobije mir sadanji i budui? Zato mi
savjetujemo: Abraham mora umrijeti.
Obavijeten od jednog od svojih starih drugova, Eliezer otra
priopiti Abrahamu osudu koju su kraljevi ministri i vraari izrekli
60
protiv njega i o kralju koji je to prihvatio i odobrio. Abraham poslua
svojega vjernog slugu i otra se sakriti u kuu svojega uitelja Noe.
Kraljevi su vojnici traili Abrahama u svim uglovima grada i sela ali
ga ne naoe. Kada priopie kralju o Abrahamovu nestanku,
pomisli da je Abraham zauvijek napustio njegovo kraljevstvo i malo
se smiri za jedno izvjesno vrijeme.
Terah je nastavio uivati u svojim privilegijama na kraljevom dvoru i
zadrao svoje mjesto povjerenika. Nagodbama i prijetvornou je
potvrivao svoju vjernost kralju. Ali svakim danom je ova situacija
bila sve tea, jer njegovo je srce bilo blie sinu negoli kralju. Njegovo
vjerovanje u idole bilo je porueno i propadalo u njegovoj nutrini. S
druge strane, zbog Abrahama, svakoga dana je gledao sumnjiavost
u pogledima drugih ministara a, ponekad, ak i u pogledu samog
kralja Nimroda.
Jednoga dana u tajnosti, Terah ode u posjetu svome sinu Abrahamu.
Obojica si otvoreno povjerie svoje misli i elje. Sloie se o
korisnosti odlaska u potragu za jednim mjestom mirnijim, za njihov
ivot i njihovu vjeru. Noa i Sem su isto bili suglasni. Ovo je bio put
Gospodnji za ispunjenje Njegovih nacrta. Terah, kojega je vie
kotalo ostaviti Ur, ree posljednju rije:
-Nakon onoga to sam vidio, danas znam, dragi sine, da ne djeluje
sam, nego po nadahnuu Gospodina neba i zemlje, u kojega i ja
vjerujem.
Dok su se Terah i ostatak obitelji, pomno i u najveoj tajnosti
pripremali za odlazak, Abraham je promatrao nebo, traei jedan
znak koji e mu pokazati pravi as za izlazak iz Ura.
61
Bio je Rosh Kodesh (kraj mjeseca) sedmoga mjeseca. Abraham,
promatrajui zvijezde, ispitivao ih o pravom trenutku i u svome srcu
je promiljao odgovor. Ali, iznenada, si ree:
-Zar zvijezde, sunce i mjesec ne stoje u rukama Gospodina? Zato
onda pitati planete? Ako Gospodin eli poslati kiu, kii; a ako je ne
eli poslati, ne kii. Zato, obraajui se Gospodinu, podie Njemu
ruke i pomoli se:
-Ti si moj jedini Bog, u tvoje ruke polaem svoj ivot i svoje planove,
ti uvaj moj put i moje korake . . . ..
Jo nije dovrio molitvu, kad Abraham u svojemu srcu u glas
Gospodnji, koji mu je govorio:
-Sluaj, otvori svoje ui rijeima mojih usta . . .
To je bio prvi put da je Abraham uo Gospodina koji mu je govorio
jezikom kojim je komunicirao s prvim ovjekom a koji je izaao iz
upotrebe kad se gradio Babilonski toranj. Gospodin je govorio
jezikom kojim je stvorio sve to postoji. Bio je to jezik koji je nauio
iz knjiga u kui Noinoj i Semovoj. Ovim jezikom ga je sada Gospodin
zvao, izabirui ga, da bi ga uinio ocem potomstva brojnog i novog.
Poetak povijesti pune blagoslova. Gospodin ga zove da ostavi za
leima sadanjost, toliko povezanu s prolou, bremenitu
idolatrijom, i da gleda u budunost, hoda za obeanjem, otvoren
nevidljivom, nepredvidljivom, Bogu koji uvijek ini nove stvari . . . .
-Izii iz svojeg zaviaja. Tamo u napraviti od tebe velik narod, dok
ovdje ne bi zasluio niti imati djece. Tamo u, izmeu ostalog, uiniti
62
da tvoja osoba postane poznata u cijelom svijetu, i, tako e biti
proslavljeno moje Ime po svoj zemlji.
Abraham, izlazei iz zemlje idolatrije, simbol je svih vjernika, tako
kako e to biti prorok Ezekijel. (Ez 12).
Glede Nimroda-ne ostalo spomena na njegovo ime-pripovijeda se
da umrije, mnogo godina kasnije, rtva svoje nezasitne oholosti,
koja mu nije doputala prihvaanje nikoga u niemu veeg od njega.
Kao iskusan lovac, nije podnosio vijest da je bio iza nekog drugog
izvanrednog lovca, o kojem se uvelike pripovijedalo. Radilo se o
Ezavu, Abrahamovom unuku. Kad to otkri, mrnja mu zauze srce i
zakle se da si nee dati odmora dok ga ne usmrti, osveujui se
djedu na unuku. I Ezav sazna o Nimrodovim planovima. I jednoga
dana, Ezav primijeti da je Nimrod iza njega sa svoja dva ratnika, jer
je ostatak vojske ostao u taboru. Tada mu Ezav postavi zamku, kao
to je radio sa divljim ivotinjama. Sakri se u blizini. Kad je vidio da
se Nimrod udaljava od svojih drugova izie iz svojeg zaklona, baci se
na nj, i jednim potezom maa, odrubi mu glavu. Dva ratnika
dotrae kralju u pomo, ali ne mogoe uiniti vie nita za njega. I
zatim, jedan za drugim, padoe mrtvi od Ezavove ruke. Ali povici
dvojice ratnika uzbunie vojsku, koja potra prema njima. Ezav skide
odjeu sa kralja i otra , ne okreui se, sve do atora svojega brata
Jakova, gdje se obnemogao sakri. Bez daha, i uplaen zbog onoga
to se dogodilo, Ezav pomisli da mu je kucnuo as. Vidje Jakova i
ree mu:
-Umrijeti u, to e mi prvorodstvo? Daj mi ovo crveno varivo i uzmi
ga . . . Jakov, znajui da mu Gospodin nudi prvorodstvo, kupi ga od
svojega brata za tanjur lee. Ezav je pojede i na vrat na nos se die i
pobjee (Post 25,29-34).
63
Ali ovo se dogodilo mnogo kasnije. Za sada smo u Uru, naputajui Ur zauvijek.
zatim Terah uze svojega sina Abrahama i Lota, Haronova sina, to jest sina svojega
sina, i Saraju svoju nevjestu, enu Abrahama svojega sina, i izie s njima iz Ura
kaldejskog poavi u zemlju Kanaan. Stigoe do Harana i nastanie se (post 11,3).
64
Lekh Lekha'
Izlazak iz Ura ne bijae drugo doli prvi lekh lekha (idi), za kojim
slijede mnogi drugi na Abrahamovu putu za stopama Nevidljivog.
Ostavljajui Ur Abraham je ostavio samo svoju domovinu, jer
priznati Boga kao Jedinoga, predmnijeva ostaviti sve. Glas
Gospodnji nastavi govor u Kanaanu, odjekujui, svaki puta sve
jasniji, u Abrahamovu srcu: Izii iz zemlje svoje, iz zaviaja i doma
oinskog, u krajeve koje u ti pokazati. Velik u narod od tebe
uiniti, blagoslovit u te, ime u ti uzveliati, i sam e biti
blagoslov. (Post 12,1-2).
Sluajui glas, Abraham iznenaen ree:
-Gospodine, kako mogu ostaviti svojega oca, koji se brinuo za mene,
sada kad je star a on iz ljubavi prema meni ostavi svoju zemlju i
dovede me ovdje?
-Ti idi iz oeve kue i ostavi meni brigu o svome ocu; ili ne vjeruje
da se ja ne mogu brinuti o njemu bolje od tebe?
Sam Terah, kada sazna za Boji poziv, otpusti svojega sina,
blagoslivljajui ga:
-Idi u miru, neka te Gospodar svijeta prati, oslobodi te svih zala i
uini uspjenima sve tvoje pothvate. Idi u miru i hodaj dok ti
Gospodin, tvoj Bog, koji je i moj Bog, ne pokae jednu dobru zemlju,
65
u kojoj e moi ivjeti u miru. Povedi sa sobom Lota, sina svojega
brata i postupaj s njime kao da ti je sin. Neka te utjee on i tvoja
ena Saraja. Tvoj brat Nakor ostati e sa mnom. Utjeen oevim
blagoslovom Abraham se zaputi, kako mu je Gospodin rekao. S
njime krenu i Lot. Abrahamu je bilo sedamdeset i pet godina kad je
otiao iz Harana. Abraham uze sa sobom svoju enu Saraju, svoga
bratia Lota, svu imovinu to su je namakli i svu eljad koju su stekli
u Haranu te svi pou u zemlju kanaansku (Post 12,4-5).
U stvari Abraham nije znao da je meta Kanaan. Vjerom pozvan,
Abraham poslua i zaputi se u kraj koji je imao primiti u batinu, ne
znajui kamo ide (Heb 11,8). Gospodin mu ree samo: Idi u zemlju
koju u ti pokazati. Na ovaj nain, Bog je uinio Abrahamu
poeljnom zemlju koju mu je obeavao.
Tamo gdje bi prolazio Abraham, silazila bi rosa i kia na zemlju, kao
blagoslov za polja. Nerotkinje, kad bi vidjele gdje prolazi, prilazile bi
mu i molile:
-Moli Boga za nas, da nas blagoslovi plodom utrobe, tako kako
blagoslivlje naa polja.
Abraham ih je sluao, molio Gospodina, koji bi, zbog ljubavi prema
svojemu prijatelju, otvarao zatvorena krila neplodnih ena, zato u
tebi e se blagoslivljati sve obitelji zemlje(Post 12,3). Vjerom se
kao pridolica naseli u obeanoj zemlji kao u tuini, prebivajui pod
atorima (Heb 11,9) Ona zemlja je bila Kanaan zbog kojega je
Abraham lutao prolazei njime sve dok mu se Gospodin ne ukaza
ponovno u ekemu, dok je odmarao u sjeni hrasta Mamre, i ree
mu:
66
-Ovo je zemlja koju sam dao tebi i tvojemu potomstvu zauvijek.
Uinit u tvoje potomstvo brojno kao zvijezde nebeske i oni e
posjedovati ovu zemlju u kojoj se sada nalazi.
Znai da Abraham ne zauzima zemlju ostajui na jednome mjestu,
nego prolazi cijelom zemljom, podiui rtvenike Jedinomu Bogu,
koju mu se ukazao. Lekh lekha' ga vodi u prolazu preko brda na
istoku Betela, podiui svoj ator nasuprot Aja, gdje podie jo jedan
rtvenik, zazivajui JHWH, svojega Boga. I ponovno die ator i
odlazi premjetajui se iz tabora u tabor, sve do Negeba, gdje e
poslije kupiti prvi komad zemlje: poljanu i pilju Makpelu, kao svoj
grob.
Abraham je kao up finog mirisa, koji dok je zatvoren, dobro uvan,
ne iri nikakav miris, ali koji, tek to ga se izvue van i otvori, poinje
iriti: Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje (Pj 1,3) Dok
je bio zatvoren u jednom uglu zemlje, Abraham nije irio miris
Imena Gospodnjeg, zbog toga mu ree: Izii, premjetaj se iz
mjesta u mjesto i tvoja e slava biti velika u svijetu.
Obeanje se nije ticalo onoga gdje je Abraham uspijevao stati
nogama: Zato mu je Gospodin zakletvom obeao da e blagosloviti
sve narode u potomstvu njegovu, da e ga umnoiti kao prah
zemaljski, i potomstvo mu uzvisiti kao zvijezde. I dati im zemlju u
batinu od mora do mora, od Rijeke do krajeva zemaljskih (Sir
44,21). Tako: oni od vjere blagoslivljaju se s vjernikom
Abrahamom(Gal 3,9).
Abraham, sam, bez svojega oca, slijedi putove Gospodnje, put
svojega ivota, bez prolosti, otvoren budunosti. Prolazei
zemljom, obeanom da, ali koja jo nije njegova, polae svoje stope i
67
ostavlja svoj trag, trag svoje nade protiv svake nade, da bi za svoje
potomstvo ustanovio put kojim je on proao. Otac ostavlja sinovima
znakove svojega puta i svoje vjere. Izak ih jo nee slijediti, ali
vraajui se iz Padan Arama, iz kue svojega strica Labana, s Lijom i
Rakelom, Jakov e ui u Kanaan s istoka, dolazei prije u ekem, gdje
kupuje od amorejca Hamora zemlju na koju je postavio ator,
uzdiui i on jedan rtvenik Bogu Abrahamovu, Bogu Izraelovu (Post
33, 18-20). Prije nego je ostavio ekem, Jakov, vjeran Abrahamovoj
vjeri, rei e onima koji ga slijede u njegovu lutanju stopama
Abrahamovih puteva:
Odbacite tue kumire koji se nalaze u vaoj sredini, oistite se i
preobucite. Idemo gore u Betel: ondje u nainiti rtvenik Bogu koji
me usliao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam
hodio Oni predaju Jakovu sve tue kumire to su ih imali i naunice
to su bile u njihovim uima, pa ih Jakov zakopa po hrast kod
ekema (Post 35,2-5). Zatim Jakov ode u Betel sa svim narodom
koji ga je slijedio, gdje uzdie rtvenik, kao to je uinio i Abraham,
njegov djed (Post 35,6). Tamo Jakov primi blagoslov od Boga:
Ime ti je Jakov, ali se od sada nee zvati Jakov. Izrael je tvoje ime/
. . . /Ja sam El adaj-Bog Svesilni! Budi rodan i mnoi se! Od tebe
potei e narod, mnotvo naroda. Zemlju to je dadoh Abrahamu i
Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju u ovu
dati(Post 35,10-12).
Napredujui prema jugu, prema Negebu, Jakov stie do Hebrona:
gdje su boravili Abraham i Izak kao pridolice (Post 35,27).
Nakon etiri stotine godina Joua e podijeliti izmeu dvanaest
plemena izraelskih, Abrahamovog potomstva, ovu zemlju, batinu
68
koju mu ostavi Abraham, primljenu na dar od Gospodara neba i
zemlje (J 7,2-8; 8,6). Pogledom je Abraham, prorok Boga i njegova
potomstva, unaprijed zauzeo zemlju. Bog mu je rekao:
Oi svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru i
jugu, istoku i zapadu; jer svu zemlju to je moe vidjeti dat u tebi i
tvome potomstvu zauvijek. Potomstvo u tvoje uiniti kao prah na
zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje e potomstvo
moi prebrojiti. Na noge! Proi zemljom uzdu i poprijeko jer u je
tebi predati(Post 13,14-17).
Pod zakletvom saveza, ponovi Bog:
Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike
rijeke, rijeke Eufrata: Kenijce, Keniane, Kadmonce, Hetite, Periane,
Refaimce, Amorejce, Kanaance, Girgaane, Jebusejce (Post 15,18-
21).
Abraham odgovori Gospodinu:
-Gospodaru svijeta, nisi mi dao potomstvo, i sa sigurnou mi
govori: tvojem potomstvu u dati ovu zemlju.
Odgovori mu Gospodin:
-Abrahame, moja Rije dri sav svijet i ti nema povjerenja u moju
Rije, pa me pita: Kako u znati da u je posjedovati? Mojega mi
ivota, znati e i ponovno e znati, jer e dva puta biti stranac. Jer
pisano je : Dobro znaj da e tvoji potomci biti stranci u tuoj
zemlji (Post 15,13).
69
Ono to iznenauje je da Abraham povjerova u ovo obeanje iako
Bog ne dade ni stope batine, nego obea dati je u posjed njemu i
potomstvu njegovu, premda jo nije imao djeteta (Dj 7,5). Ali Bog je
ve vidio u Abrahamovim slabinama jedino potomstvo, to jest Krista,
jer Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, batinici
po obeanju (Gal 3,29).
Zato, Abraham, proe obeanom zemljom , pozdravljajui je i izjavljujui se
tuincem i strancem, dajui do znanja da trai domovinu, to jest, da tei za
nebeskom domovinom, gradom koji mu je Bog pripremio, ali ne samo za njega,
nego za njega i nas njegovu djecu po vjeri (Heb 11). Svi, u svojoj izjavi vjere,
moemo ponoviti vjerovanje Izraela : Moj je otac bio aramejski lutalac (Pnz 26,5);
tuinci hodoastimo zemljom prema domovini.
70
Abraham silazi u Egipat
Abraham je vjerovao da e u Hebronu dovriti svoje lutanje po
zemlji. Tamo je razapeo svoj ator s nakanom da se nastani za
ostatak svojih dana. Ali lekh lekha' Gospodnji nije zavrio i nee
zavriti nikada, dok se Abraham nalazi u ovome svijetu. Zato od
jednoga, i to obamrla, nasta mnotvo poput zvijezda na nebu i
pijeska nebrojena na obali morskoj. U vjeri svi su oni umrli, a da nisu
zadobili obeanja, ve su ih samo iz daleka vidjeli i pozdravili
priznavi da su stranci i pridolice na zemlji. Doista, koji tako govore,
jasno oituju koju domovinu trae. Dakako, da su mislili na onu iz
koje su izili, imali bi jo prilike vratiti se u nju. Ali sada oni eznu za
boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom
njihovim: ta pripravio im je Grad. (Heb 11,12-17).
Bog ih se ne stidi, to ne znai da mu nisu dali povoda, ukljuujui
naeg oca Abrahama.
U najvruim satima dana, Abraham je obiavao odmarati pod
hrastom koji je narastao blizu studenca, ispred atora. U noi bi
odlazio na terasu i promatrao zvijezde, provodei duge sate brojei
zvijezde u svome umu, kao plemena razliitog oblika i veliine. Pod
hrastom je Abraham primao svoje posjetitelje, jer pijesak, koji se
nalazio u sjeni drveta je bio jako sitan i davao je odmora umornima.
Kad bi san nadolazio na Abrahamove oi, u noi, Abraham bi silazio s
terase i pribliavao bi se Sari, koja ga je uvijek ekala budna i aptao
bi joj u uho: Kako si lijepa, Saro, sestro moja!.
71
Abraham je bio sretan, dok bi gledao Saru kad bi se oko nje tiskale
ovce sa svojim janjcima pokraj studenca a ona se nije umarala vui
vodu i napajati ih. Voda bi pjevala rasprujui se iz vjedra u duboki
studenac svje i taman, prelijevajui se, dok bi ga Sara vukla gore. . .
. Ali, jednoga dana vjedro se pope samo oroeno zbog vlage, ali bez
vode. Pogleda u studenac i vidje da je bio kao neka crna rupa, kao
oko bez zjenice. Sara se rastui i obavijesti Abrahama, koji pogleda u
studenac, i sam uplaen. Onog poslijepodneva ivotinje nisu mogle
piti a, u noi, su zagluivale zvijezde svojim blejanjem. Blejanju se
vrlo brzo pridrui pla edne djece.
Abraham provede no na terasi, gledajui nebo. I prvi puta, ne
pogleda zvijezde. Traio je jedan oblak kojega nije bilo u cijelom
zvijeu. Nebo je navijetalo samo glad i oskudicu po svoj zemlji
(Post 12,10), koju je Abraham smatrao sigurnom za njega i njegovu
obitelj i njegovu stoku: bila je to obeana zemlja, kojom tee med i
mlijeko! Njegova vjera se po prvi puta poljulja u njegovoj dui.
Njegov um se uzbudi i, ne pitajui za savjet nebo, u ludosti odlui
traiti izlaz iz nevolje sam, ne traei pomo od Gospodina. Ali i
Gospodin je bio u oskudici. Gospodin, poznavalac budunosti,
htjede da Abraham ostavi oznaene za svoju djecu, tragove na
smjeru puta od Egipta do Kanaana. Ovo je bilo Abrahamovo
poslanje: ucrtati put Gospodnji.
Deset gladi poslao je Sveti, blagoslovljeno budi Njegovo ime, na
zemlju, prema mudrima, blagoslovljeno njihovo sjeanje, koje nita
ne zaboravlja. Prvu je propatio Adam, kojemu Gospodin Bog ree:
Jer si posluao glas svoje ene te jeo sa stabla s kojega sam ti
zabranio jesti rekavi: S njega da nisi jeo!-evo Zemlja neka je zbog
tebe prokleta: s trudom e se od nje hraniti svega vijeka svog!
72
Raat e ti trnjem i korovom, a hranit e se poljskim raslinjem . U
znoju lica svoga kruh svoj e jesti (Post 3, 17-19).
Druga se dogodila u Lamehovo vrijeme, dok se ne rodi Noa, ijim
roenjem se utjei, govorei: Ovaj e nam pribavljati u trudu i
naporu naih ruku, utjehu iz zemlje k