78 Dražen Škrtić

uz troškove koji su višestruko manji od troškova utrošenih u prevenciju prometnih nesreća, zaštitu na radu i l i eliminiranje opasnosti od neeksplodiranih mina, smanjiti broj smrtnih slučajeva izazvanih vanjskim djelovanjima. Vjerojatno nije medijski atraktivno upozoravati građane na potrebu razvijanja kulture sigurnosti i l i sigurnosne kulture. Razvijanjem kulture sigurnosti postupno se stječu navike postupanja na siguran način.

Napori usmjereni na prevenciju nesretnih slučajeva vezanih uz svakodnevne aktivnosti građana vrlo brzo bi dali rezultate u vidu smanjenja nesretnih slučajeva koje rezultiraju tjelesnim ozljedama, teškim tjelesnim ozljedama, invaliditetom i u krajnjoj l ini j i smrtnim slučajevima. Ponašanje prema naučenim i usvojenim modelima sigurnog ponašanja u svakodnevnom životu imali b i pozitivnu refleksiju i u odnosu građana prema vlastitom životu i životu drugih osoba, odnosu građana prema poštivanju propisa na svim područjima. Usvajanje i razvijanje kulture sigurnosti je proces koji država i lokalna samouprava mora u svim segmentima sustavno poticati. Poticanje samo određenih segmenata, poput provođenja prevencije prometnih nesreća, nesreća na radu i nesreća uzrokovanih posljedicama ratnih djelovanja nakon prestanka neprijateljstva, daje ograničene rezultate. Poticanje postupanja s razumnom dozom opreza i osobne odgovornosti u svakodnevnom životu pozitivno bi se reflektiralo i na poštivanje propisa, uključujući i propise o zaštiti na radu i sigurnosti cestovnog prometa.

Ulaganje u sigurnost uvijek je isplativo, iako ga građani na taj način ne percipiraju. Općenito je prisutna percepcija da je sigurnost skupa. Oprezno ponašanje, provođenje logičnih procedura iziskuje i novac i vrijeme svakog pojedinca. U l o g i vremena i novca u vlastitu sigurnost, zaštitu vlastitog tjelesnog integriteta i života je višestruko isplativ. Ljudski život je neprocjenjiv, stoga bi trebalo uložiti i novac i vrijeme kako bi kultura sigurnosti postala naša stvarnost. Sigurnost se postiže provođenjem standardiziranih postupaka, logičnih procedura i umanjenjem rizika, uvažavanjem sigurnosne preporuke i razvijanjem sigurnosnih standarda. Optimalna razina sigurnosti postiže se definiranjem prihvatljive razine rizika. Smanjenje r izika moguće je do granice koja ne blokira prihvatljivu društvenu i ekonomsku aktivnost.

Razvijanje kulture sigurnosti, prevencije nesretnih slučajeva prometnih nesreća i nesreće na radu nema alternativu. Stoga je nužno da država, ali i svaki pojedinac, ulaže maksimalne napore, vrijeme i sredstva u razvijanje kulture sigurnosti i razvijanje kulture postupanja prema propisima i prema zahtjevima dužnog opreza.

DOMOVINSKI RAT

Marijan Bastijančić i suradnici

USTROJAVANJE PODSTOŽERNIH TOPNIČKIH POSTROJBI PRI 4. OZ K A R L O V A C H V

(l.dio)

HAUBIČKI DIVIZIJUN 105MM - HAD105MM

POVJESNICA

SURADNICI NA IZRADI POVJESNICE: Bojnik Marijan Bastijančić - voditelj Satnik Tomislav Kuhar - zamjenik Satnik Janko Mrzljak Satnik Tomislav Butković Satnik Ignac Barković Nadporučnik Dejan Bockaj Pukovnik Damir Babić Satnik Zlatko Tihi Poručnik Dražen Luketić Poručnik Željko Bonjeković Čas. namjesnik Željko Sambolec Vojnik Dražen Basar

U Kar lovcu 27. 02. 2010. godine

8C Marijan Bastijančić i suradnici Ustrojavanje podstožernih topničkih postrojbi pri 4. OZ Karlovac H V (l.dio) 81

USTROJAVANJE PODSTOŽERNIH TOPNIČKIH POSTROJBI GSHV-A, PRI 4. OZ KARLOVAC

UVOD Sredinom 1991. godine, kad je već ustrojena 110. brigada Z N G - a R H i djelovao K r i z n i štab grada Karlovca, u zapovjedništvu brigade, na mjestu načelnika topništva bio je Ivan Čule. Po njegovim uputama počele su pripreme za ustrojavanje topništva.

Kao i većina postrojbi imali smo potencijalne dragovoljce, no nije bilo dovoljno ni pješačkog, a kamoli teškog naoružanja. Tako je bilo i s topništvom. Očekujući naoružanje, bilo oslobađanjem, zauzimanjem i l i predajom vojarni J A širom Hrvatske, užurbano su vršene pripreme za ustrojavanje topništva. Krajem devetog i poče tkom desetog mjeseca 1991. godine, provjerom vojnih evidencija Sekretarijata za obranu u Karlovcu, odabirao se kadar za buduće postrojbe, već prema tome kako će pristizati topničko naoružanje. Provjerom V E S - a , političke orijentacije u odnosu na osamostaljenje Hrvatske, stvorene su evidencije ljudi, kao okosnica budućih topničkih postrojbi.

Isti su b i l i upozoreni da se ne javljaju kao dragovoljci u postrojbe drugih rodova Z N G - a , već da čekaju naš poziv. Kako su zbog borbenih djelovanja, mnogi napustil i svoja stalna boravišta i pronašli sigurnija mjesta, uzeti su podaci o novim adresama, brojevima telefona na radnom mjestu, a potencijalni zapovjednici trebali su se svaki treći dan javljati osobno i l i telefonom u zapovjedništvo 110. brigade Z N G - a .

Mobi l izaci jom gore odabranih ljudi 27. 09. 1991. godine započelo je ustrojavanje mješovitog artiljerijskog divizijuna ( M A D ) , u sastavu 110. brigade Z N G - a , a dolaskom prve haubice 105mm, 07. 10. 1991. godine stvorena je jezgra haubičke bitnice H A B 105mm, u sastavu gore spomenutog M A D - a .

B i l o je to vrijeme kad su brojne vojarne na različite načine prešle u naše ruke. Iz vojarni koje su se predale došli smo u posjed ispravnih i kompletnih artiljerijskih oruđa, dok smo u onima iz kojih se J A morala povući zatekli starija, oštećena, nekompletna i sabotirana oruđa.

Prema dostupnim podacima, u cijeloj Hrvatskoj 13. 10. 1991. godine cjelokupni sastav Z N G - a H V - a raspolagao je s ukupnol50 topničkih cijevi raznih kalibara. S obzirom na dužinu naših granica i taktiku «balvan revolucije», to je bilo jako malo, ali moglo se početi .

Sukladno razvoju situacije, popuni i nabavci oruđa već 26. 11. 1991. godine na zapovijed G S H V - a , započelo je operativno ustrojavanje podstožerne topničke postrojbe, haubičkog divizijuna 105mm ( H A D 1 0 5 M M ) , pri 4. O Z Karlovac, a 04. 12. 1991. godine, preraspodjelom kadrova iz M A D - a 110. brigade Z N G - a i novačenjem, počela je popuna budućeg H A D - a 105mm ljudstvom i tehnikom.

N o kvalificiranih i iskusnih kadrova nije bilo dovoljno, pa se krajem mjeseca prosinca pristupilo mobilizaciji v/o iz šire okolice Karlovca i , po prvi puta, iz Zagreba, kad je mobiliziran veći broj topničkih V E S - o v a . Istovremeno je iz G S H V - a , pristigao ustroj H A D - a 105mm, N G 9570, V P 3059 (u nastavku teksta).

NARODNA GARDA (NG) USTROJ HAD 105 9570 RATNA POSTROJBA

V.R 3059 REDNI DUŽNOST ČASNIKA D0ČAS. RAZVOD. P0Z0RN. VOJNIKA UKUPNO

1 ZAPOVJEDNIŠTVO DIVIZI0NA 6 3 5 14 2 ZAP0VJEDN0-IZVIĐAČKA BATERIJA 4 4 7 41 56 3 ODJELJENJE "STRELA ZM" 1 3 4 4 1.HAUBICKAART BATERIJA 5 2 8 6 62 83 5 2. HAUBIČKA ARI BATERIJA 5 2 8 6 62 83 6 3. HAUBIČKA ART. BATERIJA 5 2 8 6 62 83 7 VOD ZA LOGISTIČKU PODRŠKU 1 3 3 40 47

UKUPNO 26 16 24 29 275 370

ZAPOVJEDNIŠTVO DIVIZI0NA REDNI DUŽNOST ČASN. D0Č. RAZV. P0Z. V0J. UKUP VES ČIN

1 ZAPOVJEDNIK 1 1 31201 BOJNIK ILI PUKOVNIK

2 ZAMJENIK ZAPOVJEDNIKA

1 1 31202 SATNIK ILI BOJNIK

3 REF. 0PCIH POSLOVA 1 1 21202 VODNIK ILI NAREDNIK 4 REF. ABK0 1 1 21902 VODNIK ILI NAREDNIK 5 IZVIĐAČ ABK0 1 1 11901

6 DEK0NTAMINAT0R 1 1 11903

7 KURIR 1 1 12702

8 V0ZAC 2 2 12701

9 P0M. ZAR ZA IPR 1 1 31202 SATNIK ILI BOJNIK

10 P0M. ZAR ZA LOGISTIKU 1 1 31202 SATNIK ILI BOJNIK

11 REF. TEH. SLUŽBE 1 1 32144 ZASTAVNIK-NATPO-

RUČNIK

12 REF. INTENDANTSKE SLUŽBE

1 1 32401 ZASTAVNIK-NATPO-

RUČNIK

13

REF. SANITETA I

UJEDNO ZAPOVJEDNIK

SANITETSKOG

ODJELJENJA

1 1 22503 VODNIK DO ST0Ž NAR.

UKUPNO 6 3 5 14

S/. Marijan Bastijančić i suradnici Ustrojavanje podstožernih topničkih postrojbi pri 4. OZ Karlovac H V (l.dio)

VOD ZA LOGISTIČKU PODRŠKU

RED. DUŽNOST ČASN. DOČA. RAZV. POZO. VOJN. UKUP VES ČIN

1 ZAPOVJEDNIK 1 1 32144 PORUČNIK

NATPORUČNIK

A) ODJELJENJE ZA TEHNIČKO SNABDJEVANJE:

2 ZAPOVJEDNIK - UJEDNO I SKLADIŠTAR

1 1 22141 VODNIK - ČASNIČKI

NAMJESNIK

3 VOJNIKA 1 5 6 11223

4 VOZAČ 1 9 10 12701

UKUPNO 1 1 2 14 18

B) ODJELJENJE ZA TEHNIČKO ODRŽAVANJE:

5 ZAPOVJEDNIK - UJEDNO I SKLADIŠTAR

1 1 22113 VODNIK - ČASNIČKI

NAMJESNIK

6 MEHANIČAR ZA ARTILJERIJSKO NAORUŽANJE

3 3 12108

7 MEHANIČAR ZA VOZILA NA KOTAČIMA

3 3 12102

8 AUTOBRAVAR 1 1 12140

9 ELEKTROVARILAC 1 1 12142

10

MEHANIČAR ZA OPTIČKE INSTRUMENTE I NIŠANSKE SPRAVE

1 1 12106

UKUPNO 1 9 10

C) INTENDANTSKO ODJELJENJE

11 ZAPOVJEDNIK - UJEDNO I SKLADIŠTAR

1 1 22401 VODNIK - STOŽERNI

NAREDNIK

12 VOJNIKA 2 2 12403

13 BRIJAČ 1 1 12418

14 KUHAR 1 8 9 12403

15 VOZAČA 2 2 12701

UKUPNO 1 1 13 15

D) SANITETSKO ODJELJENJE

16 ZAPOVJEDNIK I REFERENT SANITETA

17 BOLNIČAR 3 3 12501

18 VOZAČ 1 1 12701

UKUPNO 4 4

UKUPNO VOD ZA LOGISTIČKU PODRŠKU

1 3 3 40 47

NASTAJANJE HAUBIČKE BITNICE 105MM, 1991. GODINE, U SASTAVU M A D A , 110. BRIGADE ZNG-A Dana 27. 09. 1991. godine otpočelo je ustrojavanje topništva u Vatrogasnom domu u Mahičnu, u sastavu 110. brigade Z N G - a , od pristiglih dragovoljaca, v/o i časnika. U dogovoru s načelnikom topništva brigade, Ivanom Čulom, izvršen je raspored časnika po kalibru, odnosno užoj specijalnosti svakog od njih. Tako je za haubice 105mm odabran kapetan I. klase Marijan Bastijančić (čin je iskazan po tada važećim propisima). Dolaskom prve haubice 105mm, nazvanom « B E B A » , 07. 10. 1991. godine, stvorena je jezgra prve haubičke bitnice 105mm. Tada nismo imali nišanske sprave (panorame), već smo radili pomoću kvadranta. Izrađene su i prve ratne karte s ucrtanim elementima borbenog poretka našeg topništva i neprijateljskim ciljevima, tablice ciljeva s elementima za gađanje, a nabavljene su i prve tablice gađanja itd.

Tada formirano topništvo trebalo je amblem kao oznaku pripadnosti brigadi i rodu topništva. Ivan Čule i vojnik Vinko Breko vic tvorci su ideje. Izrađeno je nekoliko verzija crteža i sadržaja amblema. Odlučili su da to bude oznaka 110. brigade s nazivom «artiljerija», a ne topništvo, i to namjerno zbog efektnijeg psihološkog djelovanja na agresora. Umetnut je i simbol topa iz doba Napoleona. S izrađenim prijedlozima upoznat je Tomislav Pavletić - Člibi, propagandist Karlovačke p i vovare, te je zamoljen za pomoć oko finalizacije i realizacije amblema. Problem financiranja izrade za sve pripadnike postrojbe riješio je Ljudevit Mejaški , direktor Karlovačke pivovare. Osim ove donacije, omogućio je i nabavu popri l ičnog broja vojnih odora te znatne količine proizvoda Karlovačke pivovare za potrebe topnika, a i ostalih postrojbi Z N G - a H V - a . Z a nas je to bila značajna pomoć .

Neprocjenjiv doprinos u izgradnji psihološke stabilnosti prvih topnika, kroz brifin-ge o ratu, ponašanju u nenormalnim situacijama, alkoholu i svemu što je novonastala situacija nametala, dao je primarius Ivan Rogoz. B i o je aktivan kao liječnik u H V - u kroz cijeli rat.

Prv i paljbeni položaj (PP) od 07. 10. 1991. godine bio je u Šumbaru s jednim oruđem, već spomenutom « B E B O M » . Otuda smo svakodnevno djelovali s nekoliko granata. Sredinom studenoga 1991. preuzeli smo još tri haubice. U isto vrijeme, zbog toga što je postojala mogućnost daje naš položaj otkriven i ugrožen, pronalazimo i zaposjedamo novi PP u Skupici, kraj Vučjaka. Kako smo se s vremenom popunjavali s potrebnim M T S - o m , tako smo na novom PP-u u Skupici sredinom studenoga imali tri haubice H105mm M 5 6 , prvu panoramu, pikete i topnički kompas za orijentaciju oruđa u osnovni pravac (AzOP) . To su bila neispravna oruđa, osposobljena u našoj logističkoj bazi. Četvrto oruđe ostavili smo na starom položaju u Sumbaru, zbog mogućnost i da iznenadno djelujemo i brzo se povučemo. N o , na nesreću, položaj je uskoro otkriven i pogođen, a haubica teško oštećena. I s ovog položaja bitnica je skoro svakodnevno djelovala. Glavni ciljevi b i l i su pod šifrom «Tuš» - Goljaki, Jelaši, Mrsol j , Venci, Slunjska Brda, Miljuši, Macut i ; «Sunce» -vojarna Mekušje , vojarna Kamensko, Lemić Brdo, Brajkinje; i «Mjesec» - Dobr i -nić, Banovac, Latkovići , Goljaki , Miljuši, Milivojevići, Slunjska Brda.

84 Marijan Bastijančić i suradnici Ustrojavanje podstožernih topničkih postrojbi pri 4. OZ Karlovac H V (l.dio) 3S

Dana 04. 12. 1991. započela je popuna budućeg divizijuna 105mm ljudstvom, da bi već 17. 12. 1991. godine, postojeća bitnica dobila zapovijed iz 4. O Z Karlovac, za izviđanje i zaposjedanje PP-a u Dugoj Gor i (Generalski Stol), u zoni odgovornosti 150. brigade H V - a . O d zapovjedništva brigade dobivamo tablicu ciljeva pod šifrom «Vojnić», koja je sadržavala ciljeve: Rastovac, Kolečaj , Ureznikovo Brdo, Ploča, Savino Brdo, Paripovac, Martinovići, Dmitrovići , Perjasica, M i l i n o v ic i , Marovići , Kestenak, Šoljino Brdo, Đurović Brdo i Kukol j i . Paljbeni položaj bitnica zaposjeda s 4 oruđa H105 M 5 6 i cea 40 v/o, vrši ukopavanje i maskiranje položaja. U isto vr i jeme neprijatelj granatira Generalski Stol, pa je bitnica odmah po utvrđivanju i bojevo djelovala, po zapovijedi N T 110. brigade, koristeći obrnute azimute snimljenih pravaca padanja neprijateljskih minobacačkih granata i kartu terena.

O d ostatka ljudi na Skupici, koji nisu otišli s bitnicom u Generalski Stol, jedan manji broj premješten je u bitnicu TAB155mm, zapovjednika Stjepana Stavljenića, smještenu na PP-u u Šeketinom Brdu (Duga Resa), a ostatak od 7 ljudi premješta se u vojarnu Luščić, kao dežurna ekipa za prihvat novomobiliziranih v/o iz Karlovca i Zagreba, za daljnju popunu postrojbe. Ujedno imaju zadatak izvršiti eventualno potrebna bojeva djelovanja s PP-a u Šumbaru i Skupici, što gotovo svakodnevno i čine. N o 27. 12. 1991. godine, za vrijeme napada na Karlovac, spavaonice u vojarni Luščić su oštećene minobacačkom vatrom neprijatelja, pa se ljudstvo zbog sigurnosti izmješta iz vojarne i smješta u dvije kuće u selu Skupica. Dolaskom nov ih ljudi počinju djelovati kao 1. bitnica, a zapovjednik postaje natporučnik Ignac Barković. N a Skupici imamo dvije, a kasnije iz logističke baze dobivamo i treću haubicu. Bitnica je raspolagala sa 164 TF granate s tempirnim upaljačem i 700 dimnih. Dana 25. 12. 1991. godine, izdana je zapovijed N T 110. brigade 1. haubičkoj bitnici za bojevo djelovanje u pripremi napada pješadije na točke dodira s neprijateljem u rajonu Turnja. Topnička priprema napada počela je 26. 12. 1991. godine u 6 sati ujutro, iz svih oruđa, po ciljevima Sanac, Jelaši, Goljaki i Slunjska Brda. Tom pri l ikom uniš ten je znatan dio neprijateljske žive sile, zapovjedno mjesto, skladište municije i jedna samohotka. Neprijatelj je izvršio protuudar s dva projektila prema našem PP-u, ali je položaj promašen, tj. prebačen. Vatreno se djelovalo svakodnevno, a zadnje djelovanje s tog položaja bilo je 31. 12. 1991. godine.

Z a to vrijeme 2. bitnica u Dugoj Gor i također bojevo djeluje po zapovijedima 150. brigade. Po sačuvanim evidencijama ostvaruje vatre po zadanim ciljevima, te je od momenta dolaska na PP 17. 12. 1991. pa do 28. 12. 1991. utrošeno 92 granate. Dana 29. 12. 1991. ispaljeno je još 57 granata na zadane ciljeve u Perjasici, Rastov-cu, Paripovcu, Savinom Brdu, Ureznikovom Brdu i Dmitrovićima, a 30. 12. 1991. utrošeno je preko 100 granata za ciljeve u Perjasici, Ureznikovom Brdu, Kolečaju, Ploči, Dmitrović ima i Kukolj ima.

Tijekom listopada, studenog i prosinca 1991. 1. bitnica H A B - a 105mm 110. brigade učestvovala je u svim borbenim operacijama brigade, a 2. bitnica H A B - a 105mm, učestvovala je u svim borbenim operacijama 150. brigade tijekom prosinca 1991. godine, u zoni odgovornosti 4. O Z Karlovac.

N a kraju godine imali smo formirane dvije bitnice, koje će uskoro prerasti u hau-bički divizijun 105mm i l i H A D 1 0 5 m m . Zbog nepopunjenosti ljudstvom, izvršena je ponovna domobilizacija potrebnih V E S - o v a iz Karlovca i Zagreba preko Sekretarijata za obranu, tako da je brojno stanje bitnica pred ustrojavanjem novog divizijuna bilo: 1. bitnica 50 topnika i 2. bitnica 54 topnika.

USTROJAVANJE HAUBIČKOG DIVIZIJUNA 105MM -HAD105MM-VP3109 P E R I O D : O D 06. 01. 1992. D O 30. 06. 1993. godine Zapovjednik divizijuna: bojnik Marijan Bastijančić Po podacima Ureda za obranu Karlovac, kroz divizijun prošlo ukupno 426 v/o.

Zapovijedi GS-a H V - a od 26. 11. 1991. započete su pripreme za ustrojavanje H A D 105 mm. Dana 06. 01. 1992. godine, temeljem nove zapovijedi GS-a H V - a , klasa 8/92-01/13, ur. broj 5120-07-09-02, formiran je haubički divizijun 105mm, H A D 1 0 5 m m , «R», pri 4. O Z Karlovac, formacijski broj 100098. U skladu s ovim zapovijedima prišlo se ustrojavanju postrojbe od postojećeg ljudstva i tehnike iz 110. brigade, tj. M A D - a i novo mobiliziranih v/o s područja Općina Karlovac i Zagreb. Z a nositelja zadaće ustrojavanja i formiranja haubičkog divizijuna određen je bojnik Marijan Bastijančić, dosadašnji zapovjednik H A B - a l 0 5 m m . U momentu izdavanja zapovijedi GS-a H V - a za ustrojavanje H A D - a 105mm, već su dakle postojale dvije haubičke bitnice. Jedna je bila raspoređena na dva PP-a, u Skupici i Šumbaru, u zoni odgovornosti 110. brigade od listopada 1991. godine, sa zapovjednikom Ignacom Barkovićem, a druga je 17. 12. 1991. godine, zapovjedno podčinjena 150. brigadi, razmještena na PP u Dugu Goru, u zonu odgovornosti te brigade, sa zapovjednikom Jovicom Došenom.

Izdvajanjem pripadnika haubičkih V E S - o v a iz sastava M A D - a HO.brigade, dopunjena je 1. bitnica s 27 topnika i 2. bitnica s 34 topnika, te od tehnike s 8 haubica 105mm M 5 6 , s dvije panorame, dvije topničke busole, tri ručne busole ijedan P U V (pribor za upravljanje vatrom).

Dana 20. 01. 1992. godine, zbog odlaska zamjenika zap. divizijuna Tomislava But-kovića na novu dužnost, zapovjednika novoformirane samostalne topničke bitnice T A B 1 3 0 M M , na njegovo mjesto u H A D - u l 0 5 m m imenuje se Jovica Došen, dotadašnji zapovjednik 2. bitnice u Dugoj Gor i .

Dana 24. 01. 1992. godine ustrojava se i 3. bitnica H A D - a l 0 5 m m , sa 6 haubica 105mm M 2 A 1 i 40 topnika, od okosnice što je čini zapovjedni dio, unutarnjom preraspodjelom ljudstva između postojećih bitnica H A D - a 105mm, posade topova 76mm B - l iz M A D - a i popunom ljudstvom potrebnih topničkih V E S - o v a iz Zagreba. Po zapovijedi zapovjednika H A D - a l 0 5 m m , 3. bitnica zaposjeda novi PP u rajonu Rečice, šuma Krugljak, te dobiva zadaću vatrene podrške borbenim djelovanjima 129. brigade na dijelu lijeve obale Kupe, u rajonu Rečica - Pokup-ska Luka - Blatnica, s mogućnošću topničkog djelovanja po ciljevima na Lemić Brdu, Popović Brdu, Skakavcu, Lipju , Ribarima, Brođanima te p o m o ć n o m pravcu

Marijan Bastijančić i suradnici Ustrojavanje podstožernih topničkih postrojbi pri 4. OZ Karlovac H V (l.dio) 87

Banskoj Selnici i Kablarima. Nakon što je PP inženjeri]ski uređen u 3. stupnju, sa skloništima za ljudstvo, streljivo i M T S , i zaposjednut oruđima, ljudstvo bitnice prelazi u L u k u Pokupsku i smješta se u dvije privatne kuće. Tu ostaje do 12. 10. 1992. godine. Inženjerijsko uređenje u t rećem stupnju provedeno je na poseban način: izgradnjom drvenih skloništa iznad razine tla te nasipanjem zemljom, uslijed nemogućnost i ukapanja u močvarno zemljište. Z a djelovanje na temeljnom pravcu usmjereno je 5 oruđa, a jedno za djelovanje na pomoćnom pravcu. Bitnica raspolaže s jednom panoramom, što joj usporava rad. Po zaposjedanju PP-a prišlo se je uvježbavanju računanja i posada na oruđima. U suradnji s N T 129. brigade, pukovnikom N i k o l o m Juraićem, određeni su ciljevi u pripremi napada i to 1. vatra najviše pet ciljeva, a 2. vatra Gornja Trebinja - neprijateljsko topništvo. Također je sačinjen Plan za zbrinjavanje oboljelih i ranjenih, u suradnji sa zapovjednikom saniteta H A D - a 105mm dr. Željkom Pokom, organizirana je stražarska služba te 24-satno promatranje bojišnice.

Nakon provedenih premještanja i popune izvana, konačno brojno stanje ljudstva H A D - a 105mm, na dan 24. 01. 1992. godine je sljedeće:

-zapovjedništvo H A D - a 8 v/o s logistikom, zapovjednik Marijan Bastijančić;

-1. bitnica 44 v/o i 4 haubice M 5 6 , zapovjednik Damir Babić;

-2. bitnica 45 v/o i 4 haubice M 5 6 , zapovjednik Dejan Bockaj;

-3. bitnica 63 v/o i 6 haubica M 2 A 1 , zapovjednik Ignac Barković ,

što čini ukupno 156 v/o i 14 haubica. O d ukupnog broja ljudi, časnika je 10, dočasnika 6 i vojnika 140, što čini popunjenost divizijuna ljudstvom od 42% od pune popunjenosti po formaciji.

Raspored bitnica na terenu, u zoni odgovornosti 4. O Z Karlovac, je sljedeća:

-1. bitnica - borbeno podčinjena 110. brigadi H V - a ; -2. bitnica - borbeno podčinjena 150. brigadi H V - a i -3. bitnica - borbeno podčinjena 129. brigadi H V - a , a sve prema zapovijedi 4. O Z Karlovac za borbeno-napadna djelovanja.

Tijekom veljače 1992. godine, a zbog potrebe za povećanjem dubine djelovanja u neprijateljskom području, PP 1. bitnice premješten je s područja Skupice na novu lokaciju podno crkve i groblja na Gornjoj Švarci u Karlovcu, čime je povećana po-krivenost neprijateljskog područja vatrom po dubini za oko četiri kilometra. N o v i položaj se nalazio na zadnjem nagibu iza grebena zaklona, vrlo dobro zaštićen od neprijateljske vatre. Geometri grada Karlovca odredili su točan položaj PP-a (koordinate). Posebnost položaja bila je vrlo velika visinska razlika između oruđa (između 1. i 4. oruđa iznosila je 19 metara), stoje zahtijevalo uračunavanje posebnih popravaka pr i l ikom gađanja. Inženjerijsko uređenje PP-a provedeno je u 3. stupnju, zakloni pokriveni drvenim oblicama i zasuti zemljom, posijana trava, korištene maskirne mreže. Kompletno ljudstvo bitnice smješteno je u dvije privatne kuće u Lipanjskoj u l ic i . PP je imao P Z O osiguranje iz sastava P Z O bitnice 110. brigade

jač ine jedne desetine P A top 20/3, s 4 člana posade. N a PP-u se raspolagalo sa 113 komada TF granata naoružanih udarnim upaljačima. Bitnica je bi la opremljena s dva topnička kompasa P A B - 2 A T , jednim prijenosnim računalom I B M 286, koji je bio donacija hrvatske tvrtke D O N A , džepnim računalom S H A R P , jednim P U V - o m M 5 6 . N a računalu je izrađen vlastiti program koji je omogućavao brzo i točno izračunavanje elemenata za gađanje. Program je dan na uporabu i Časničkom centru H V - a u Zagrebu za izobrazbu topničkih časnika. O d prijevoznih sredstava bitnica je dužila po jedan kamion F A P i T A M 150. Osnovna sredstva koja su nedostajala bila su: dvije panorame, kvadrant, laserski daljinomjer, sredstva veze, pribor za osvjetljavanje, R A P , vučna vozi la i dr. Os im materijalnih sredstava u postrojbi je nedostajalo i ljudstvo, i to prije svega specijalnosti za zapovjedni vod (računari, topografi, izviđači, vezisti). N o unatoč navedenim nedostacima 1. bitnica H A D - a je bi la sposobna pružati vatrenu potporu snagama 110. brigade. U sklopu priprema za vatreno djelovanje provedeno je i određivanje popravaka T K - a na starom gradu Dubovcu, koji je korišten kao deklinacijska stanica. Također je provedeno i umjetno trzanje haubica, prvi puta od početka rata.

Gornji podaci daju uvid u evidentan napredak u znanju, u korištenju svih raspoloživih sredstava, stanju tehnike i provedenim mjerama, opremljenosti M T S - o m i si. S t im slijedi još učinkovitije izvršavanje narednih borbenih zadaća.

O d momenta formiranja haubičkog divizijuna, 06. 01. 1992. godine, pa do danas, većinu logističkih poslova rješavali smo u Tehničkoj bazi koja je djelovala u vojarni Luščić. U okviru te baze djelovale su radionice za održavanje i popravak pješačkog naoružanja, topničkih oruđa, vozi la svih namjena, radiouređaja i ostalih uređaja, a neke poslove, koje nismo mogli obaviti u našim radionicama, obavljali smo kod obrtnika i gospodarstvenika Karlovca. Tako smo krpanje guma s pravom prioriteta, besplatno vršili kod vulkanizera g. Tušetića.

S obzirom na način kako smo dolazili do naoružanja i opreme, koje je ve l ik im dijelom ostalo i l i bilo zaplijenjeno od J A , jasno je daje trebalo puno napora i snalažljivosti da se ono osposobi za normalnu uporabu. U z to što oruđa nisu bila kompletna, neka su bila i sabotirana, bez ciljnih sprava, bez knjižice o tehničkim podacima, obavljenoj rektifikaciji i održavanju, pa smo se oslanjali na znanje i iskustvo naših inženjera, vojnika i zapovjednog kadra.

Budući da su naše bitnice djelovale na širokom području, te da su često mijenjale lokacije, od posebnog značaja bilo je stanje vučnog voznog parka. A vozni park bio je pretežito trofejni i u izrazito lošem stanju. O d 15 vozila koje smo imali polovinom siječnja 1992. godine, dovoljno je da navedemo daje bilo:

T A M 7 D A F T A M 150 F A P 13S K R A Z Zastava 101

1 komad, 4 komada, 1 komad, 2 komada, 1 komad, 1 komad,

F A P 13 U R A L U A Z T A M 4500 Renault 4 Zastava 128

1 komad, 1 komad, 1 komad, 1 komad, 1 komad, 1 komad.

88 Marijan Bastijančić i suradnici Ustrojavanje podstožernih topničkih postrojbi pri 4. OZ Karlovac H V (l.dio) 89

Dakle, opće šarenilo tipova i modela. Posebna priča b i l i su specijalni vučni kamioni marke D A F , koje smo dobili kao p o m o ć nizozemske vlade. To su b i l i kamioni predviđeni za neke tropske nizozemske kolonije, bez vrata i koji su preko 20 godina b i l i u njihovim ratnim rezervama, a da nisu prešli više od 2 000 kilometara. Unatoč tomu b i l i su to stari kamioni, pa je jedan ubrzo završio u rezervnim dijelovima, a ostali su često b i l i u kvaru.

U ožujku 1992. godine, uvidjevši naše stanje, zapovijedi zapovjednika 4. O Z Karlovac, brigadira Izidora Češnjaja, određeno je da nam 110, 129. i 137. brigada stavi na raspolaganje 7 vučnih vozila, ali niti jedno nismo dobili , jer je i njima nedostajalo vozila. N o , s vremenom, stanje s naoružanjem i M T S - o m se poboljšalo.

I ožujak 1992. u H A D - u l 0 5 m m protječe u svakodnevnoj obuci po specijalnostima, održavanju tehnike i opreme te popunjavanju s novim, a nama nedostajućim M T S - o m . Tijekom mjeseca dio M A D - a 110. brigade, po zapovijedi 4. O Z Karlovac prelazi sa 63 v/o i kompletnim naoružanjem u sastav topništva 4. O Z Karlovac.

U travnju 1992. godine 1. bitnica po zapovijedi zapovjednika divizijuna, vrši i z v i đanje terena radi pronalaska mjesta za nove promatračnice, te određuje njihova mjesta i status: - osnovna promatračnica na Mart inščaku u rajonu Rogava, - pomoćna prva Vinica , pomoćna druga Vinica , pomoćna treća Martinščak. - uspostavljena je žična i radioveza s osnovnom, pomoćnom 1. i 2, te radioveza s

p o m o ć n o m 3. Pr i l ikom više prekida veza, intervenirala je četa veze 4. O Z Karlovac i N V 110. brigade. Promatračnice na V i n i c i inženjerijski su uređene u 3. stupnju.

Tijekom mjeseca svibnja u više navrata obnovljena su neprijateljska djelovanja u zoni odgovornosti 4. O Z Karlovac, pa su shodno tome i naše bitnice bojevo djelovale. Tako je 1. bitnica dobila borbenu uzbunu iz O C 4. O Z Karlovac 5/6. 05. 1992. O d NT-a 110. brigade zapovjeđeno je punjenje oruđa za gađanje ciljeva, ali poradi smirivanja situacije oruđa su ispražnjena bez borbenog djelovanja. Prva bitnica ponovno dobiva uzbunu 8/9. 05. 1992, nakon čega su gađana četiri cilja: novi cilj u području sela Jelaši s tri plotuna, C-2 Z E L E N O s jednim plotunom, C-4 Z E L E N O s jednim rafalom te C-8 Z E L E N O s jednim projektilom. Pr i tome je utrošeno 17 T F granata.

I dalje tijekom mjeseca svibnja, na bazi obavještajnih podataka i poruka s neprijateljske radiostanice Petrova Gora, davane su uzbune i uvedena stalna dežurstva kod oruđa.

I 3. bitnica dva puta je tijekom mjeseca svibnja bojevo djelovala po neprijatelju na desnoj obali Kupe. Prvo bojevo djelovanje bilo je 08. 05. 1992. godine, po c i ljevima C-418 s dva plotuna, C-401 s četiri plotuna, C-402 s tri plotuna, C-406 s jednim plotunom, C-519 s jednim plotunom, C-468 s jednim plotunom, C-458 s tri plotuna, C-461 s jednim plotunom i C-452 s jednim plotunom. Utrošeno je ukupno

85 komada T F granata s bl iz inskim upaljačem. Obustava vatre zapovjeđena je 09. 05. 1992. u 1 sat.

Dana 12. 05. 1992. godine topništvo 4. O Z Karlovac oštro je uzvratilo na neprijateljsku vatru, to se naročito odnosi na 1. bitnicu H A D - a l 0 5 m m . Po prestanku uzbune, oko 17 sati, stanje se smirilo, da b i u 21 sat i 40 minuta neprijatelj iznenada otvorio vatru po gradu i vojarni Luščić s dva punjenja V B R - a istovremeno. Tom pri l ikom pogođena je i vojarna Luščić, pa i naše zapovjedništvo H A D - a l 0 5 m m . Pred zapovjedništvom je tada poginuo naš vozač saniteta Stjepan Mejašić, ranjen je zapovjednik divizijuna, bojnik Marijan Bastijančić i zapovjednik saniteta, satnik Hinko Bednar, koji su se upravo vraćali iz obilaska bitnica poradi novih zapovijedi za divizijun.

Usprkos čestim uzbunama i borbenim djelovanjima, u svim bitnicama provedena je planirana obuka vojnika i zapovjednika svih razina, s naglaskom na ciljanje danju i noću, rad na PP-u i promatračnicama, upoznavanje s minama i slično.

Pojačan je i rekreativni rad kroz sportska nadmetanja u raznim sportovima, nabavljen stol za stolni tenis itd. Organiziranje i posjet 1. bitnice H A D - a l 0 5 m m haubičkoj bitnici 203mm na Jelsi, a i inače su se razmjenjivale posjete s drugim postrojbama u 4. O Z Karlovac, kad je to situacija na terenu omogućavala .

U lipnju, u naš je divizijun došla ekipa HRT-a kako b i nas snimila za emisiju «Hr-vatski topnici». Taj je materijal prikazan na H T V - u . Također nas je službeno obišao predstavnik U N P R O F O R - a na PP-ima. Tom pri l ikom su popisani tvornički brojevi svakog pojedinog oruđa.

Po zapovijedi 4. O Z Karlovac 03. 07. 1992. godine, izvršeno je premještanje oruđa 3. bitnice s PP-a u vojarnu u Jastrebarsko. Sve T F granate predane su u TG137. Ljudstvo je ostalo u kućama u L u c i Pokupskoj.

Dana 05. 07. 1992. godine, po zapovijedi 4. O Z Karlovac, izvršeno je i premještanje oruđa 1. bitnice s PP-a Gornja Švarča u vojarnu u Jastrebarsko. Streljivo je premješteno u skladište u Jamadolu. Ljudstvo je ostalo smješteno u kućama u Lipanjskoj u l ic i . Naredni zadaci 1. i 3. bitnice su čišćenje i održavanje oruđa u Jastrebarskom. Predstavnici U N P R O F O R - a u Jastrebarskom izvršili su brojčanu kontrolu oruđa i tvorničkih brojeva.

D v a dana kasnije, 07. 07. 1992. godine, 1. bitnica H A D - a l 0 5 m m , uključuje se u pripreme T G 137. brigade te daje tri vozača, dok 3. bitnica, iz Pokupske Luke, po zapovijedi 4 . 0 Z Karlovac, izdvaja dvije haubice i jedan vod od dvadeset ljudi u T G 137. brigade. Grupa se smješta u rajon Dugače, a kroz nju je prošlo četiri ekipe naših topnika, svaka u trajanju od oko mjesec dana. Pripadnici druge smjene T G 137. brigade, ratovali su nekoliko dana i u Bosanskoj Posavini (Korače).

Zbog rasformiranja samostalne topničke bitnice TAB130mm, 20. 07. 1992. godine, dio ljudstva te bitnice, zajedno sa zapovjednikom Tomislavom Butkovicem, pripaja se našem divizijunu, a ostatak demobilizira.

90 Marijan Bastijančić i suradnici Ustrojavanje podstožernih topničkih postrojbi pri 4. OZ Karlovac H V (l.dio) 91

O d 01. 08. 1992. godine dužnost zapovjednika 3. bitnice preuzima satnik Dragiša Antonović , a satnik Ignac Barković je demobiliziran.

Tijekom ljeta 1992. godine brojno stanje divizijuna H A D 1 0 5 m m raslo je prema zahtjevima iz 4. O Z Karlovac, do maksimuma od 172 v/o i l i 47% od popune prema formaciji, da b i nakon preraspodjele dijela oruđa u druge postrojbe H V - a , popuna iznosila 106 v/o i l i 29%; po strukturi je to bilo 11 časnika, 5 dočasnika i 90 vojnika.

Temeljem zapovijedi 4. O Z Karlovac, zapovjednik H A D - a l 0 5 m m 12. 10. 1992. godine izdaje zapovijed da se sve tri bitnice povuku sa sadašnjih položaja u bazu u vojarni Luščić. Kuće u Lipanjskoj u l ic i predane su domobranskoj postrojbi, kao i objekti ostalih bitnica. O d ljudstva tri dotadašnje bitnice, formiraju se dvije nove, pa tako ljudstvo 3. bitnice primaju 1. i 2. bitnica. Tako ustrojene ostaju u vojarni Luščić do 24. 01. 1993. godine.

O d 09. 11. 1992. godine zapovjednik 1. bitnice, zastavnik Damir Babić odlazi na novu dužnost u Časnički centar H V - a , a zapovjednikom 1. bitnice imenovanje poručnik Dejan Bockaj. Dolaskom na dužnost konstatira da su oruđa u Jastrebarskom, a jedna desetina vojnika u T G 137. Dana 23. 11. 1992. godine 1. bitnica broji 54 pripadnika, a 2. bitnica 52 pripadnika.

Tijekom borbenih djelovanja do kraja 1992. godine H A D 1 0 5 m m , a na osnovu evidencija i zapisnika o utrošku granata, na ostvarenje vatre po zadanim ciljevima utrošio je: - trenutno fugasnih granata / T F / 1 218 komada; - kumulativnih granata 110 komada; - dimnih granata 40 komada.

Krajem siječnja 1993. godine, točnije 24. 01. 1993, H A D 1 0 5 m m dobiva od zapovjedništva Z P Karlovac zapovijed o potrebi izmještanja 1. i 2. bitnice H A D - a 105mm u nove rajone razmještaja. Tako 25. 01. 1993. godine 2. bitnica izuzima iz vojarne «Poredice» 4 komada haubica 105mm M 5 6 i zaposjeda PP u Go lom Brdu, u širem rajonu Ogulina, sa zapovjednikom satnikom Dragišom Antonovićem. Postrojba je u podršci Db Ogulin, koja ujedno pruža i logističku potporu. Ljudstvo je smješteno u vojarnu «Poredice» u Sv. Petru, a promatračnica se formira na brdu Gradina, u selu Rendulići , u podnožju staroga grada, odakle se vrši promatranje neprijateljskih položaja i sva kretanja neprijateljskih postrojbi na prometnicama. Pravac djelovanja 2. bitnice podijeljen je u dva smjera, tako što su dvije haubice usmjerene u pravcu sela Vojnovac, a druge dvije u pravcu Plaškog. Tijekom prvog i drugog mjeseca 1993. godine, 2. bitnica je u nekoliko navrata dobivala borbenu uzbunu sa ciljem djelovanja po neprijateljskim položajima, ali zbog smirivanja situacije na bojišnici, nije se borbeno djelovalo.

Dana 27. 01. 1993. godine 1. bitnica vrši hodnju i zaposjeda PP u Dugoj Gor i , sa zapovjednikom nadporučnikom Dejanom Bočkajem, po zapovijedi zap. divizijuna. Postrojba je u podršci 137. brigadi H V - a . Promatračnica je određena u rajonu Be-nići. S ovog PP-a bitnica je djelovala na ciljeve: Bogdanovići , Perjasica, Jurjević

Brdo, Grubješići i Kestenak. N a ovom položaju bitnica ostaje do 14. 04. 1993. godine, kad se iz Duge Gore premješta i zaposjeda novi PP u Jankovom Selištu. Pritom formira promatračnice u Benićima, Matkovom Brdu i Cerovac Brdu.

Zbog potrebe neutraliziranja neprijateljskih borbenih sredstava kojima su djelovali po postrojbama H V - a , 09. 05. 1993. godine, 2. bitnica dobiva zapovijed od Db Ogulin za zaposjedanje novog PP-a u rajonu sela Belobrajdići. Premještanje bitnice sa starog PP-a u Golom Brdu na novi PP u Belobrajdiće, provedeno je do 15. 05. 1993. godine, kada je 2. bitnica bila u potpunosti spremna za borbeno djelovanje. I dalje je pravac djelovanja bitnice u smjeru Vojnovca i Plaškog, a zbog dodijeljenih novih ciljeva oko sela Poljaci, Turkovići i Jončići promatračnica se izmješta s prve crte bojišnice. Ljudstvo je smješteno u skloništa na PP-u i u Vatrogasni dom u selu Zagorje. S ovog položaja bitnica je djelovala u pet navrata i utrošila 31 T F granatu.

Istovremeno, točnije 14. 05. 1993. godine, u vojarni Luščić, po zapovijedi Z P Karlovac, izvršena je mobilizacija nove, 3.bitnice H A D - a l 0 5 m m . Mobil izirano je 25 v/o s područja Ureda za obranu Karlovac i to 24 vojnika i jedan dočasnik. Z a zapovjednika bitnice postavljenje zastavnik Dražen Luketić, a za zapovjednika voda Anton Cvetković. Po izvršenoj mobilizaciji bitnica je smještena u Pokupsku L u k u kraj Rečice. Prvi dani iskorišteni su za upoznavanje, za obuku na pješačkom naoružanju i uređenje PP-a u rajonu Krugljak, koji je već koristila rasformirana 3. bitnica H A D - a l 0 5 m m . N a PP-u su popravljeni zakloni za ljudstvo i streljivo, očišćena mjesta za oruđa i utvrđeni grudobrani. Ubrzo, po zapovijedi zap. divizijuna, zapovjednik bitnice s nekoliko vojnika odlazi u Ogulin, gdje su od 143. brigade H V - a preuzeli 2 haubice 105mm M 5 6 i 2 haubice M 2 A 1 , koje su dovezene na PP u Krugljaku. Kako je trebalo pokrivati ve l ik i sektor, dva oruđa usmjerena su u A z O P 20-00, a dva u A z O P 22-00. N a PP-u je postavljen kontejner za smještaj ljudi koji su b i l i na osiguranju oruđa te je postavljena stražarska služba. Već 18. 05. 1993. godine postavljena je A T C i žična veza s 2. satnijom 2. bojne 13. DP, a već dva dana kasnije zadužen je P U V , dva snopara, dalekozor, 5 ručnih kompasa, 2 topnička kompasa i 2 motorole. O d 18. do 23. 05. 1993. godine održana je obuka računalne bitnice.

Dana 28. 05. 1993. godine 1.bitnica dala je svečanu prisegu. Popunjenost ljudstvom bila je 44%). Zapovjednici vatrenih vodova b i l i su Dražen Basar i Željko Muža . I ostale dvije bitnice H A D - a l 0 5 m m davale su svečanu prisegu u tom vremenskom periodu.

N a položaju 3. bitnice i dalje se radi na postavljanju žičnih veza, sada između PP-a i kuće u kojoj je bilo smješteno ljudstvo. Oformljena je planšeta i radna karta te započeta obuka ljudstva na oruđima. Ujedno je izvršena popuna sredstvima veze s dva induktorska telefona i dvije centrale.

Određene su i tri promatračnice i to u rajonu Paličevac, u Donjoj Rečici , te u rajonu Krajpolje, s kojima je uspostavljena žična veza. Dana 16. 06. 1993. godine bitnica je od N T Z P Karlovac dobila borbenu uzbunu, no nije se bojevo djelovalo.

92 Marijan Bastijančić i suradnici

Pred H A D - o m l 0 5 m m stajala je nova velika zadaća - potpuni preustroj postrojbe.

Temeljem zapovijedi GS OS R H , klasa: 801-01/93-01/2, ur.broj: 1076-07/1-93-16, od 21. 06. 1993. godine, s danom 30. 06. 1993. gasi se H A D 1 0 5 m m , a ustrojava se novi, 10. topnički divizijun, skraćeno 10.TD130mm.

DUŽNOSNICI U HAUBIČKOM DIVIZIJUNU 105MM, U VREMENU OD 06. 01.1992. DO 30. 06.1993. GODINE

Ustrojavanje podstožernih topničkih postrojbi pri 4. OZ Karlovac H V (l.dio) 93

ZAPOVJEDNIŠTVO DIVIZIJUNA 01. Zapovjednik divizijuna:

02. Zamjenik zapovjednika:

03. Referent općih poslova:

04. Referent A B K O :

05. Izviđač A B K O :

06. Dekontaminator:

07. Kur i r

08. Vozač:

09. Pomoćnik zap. za IPD:

10. Pomoćnik zap. za logistiku:

11. Referent tehničke službe:

12. Referent intendantske službe:

13. Zapovjednik saniteta:

Marij an B astij ančić

Tomislav Butković Jovica Došen

Mirjana Slivšek Romina Bandula Renata Plavetić Mi lena Kostelac

Vinko Breko vic Miroslav Baldasi Zvonko Brcković

Jovica Došen Ivica Jengić

Tomislav Kuhar Janko Mrzl jak

Tomislav Kuhar Krešo Kuščer Janko Mrzljak

Šime Borčić V i l k o Lapić

dr. Željko Poka Hinko Bednar Marina Marak

ZAPOVJEDNO-IZVIĐACKA BITNICA 01. Zapovjednik voda veze: Damir Mlačak

Napomena: Ostala formacijska mjesta u Zapovjedno-izviđačkoj bitnici nisu popunjavana zbog nedostatka kadrova.

VATRENI DIO DIVIZIJUNA 1. H A U B I Č K A B I T N I C A

1.1. Zapovjednik bitnice:

1.2. Zapovjednik zapovjednog voda:

1.3. Zapovjednik 1. vatrenog voda:

1.4. Zapovjednik 2. vatrenog voda:

1.5. Referent za IPD:

2. HAUBIČKA BITNICA 2.1. Zapovjednik bitnice:

2.2. Zapovjednici vatrenih vodova:

2.3. Referent za IPD:

3. HAUBIČKA BITNICA 3.1. Zapovjednik bitnice:

3.2. Zapovjednik zapovjednog voda:

Ignac Barković Damir Babić Dejan Bockaj

Ivica Voska

Dražen Luketić Željko Muža

Dario Vlašić Dražen Basar

Vlado Starešinić Ivica Jengić

Jovica Došen Dejan Bockaj Dragiša Antonović Zlatko Tihi

Dražen Luketić Zdenko Azinović Dejan Bockaj Nenad Radeka

Željko Sambolec

Ignac Barković Dragiša Antonović Dražen Luketić

Josip Maradin Zlatko Tihi Anton Cvetković

94 Marijan Bastijančić i suradnici

3.3. Zapovjednik 1. vatrenog voda:

3.4. Zapovjednik 2. vatrenog voda:

3.5. Referent za IPD:

Matija Bridić Robert Ivanisevic Đuro Šipek

Borislav Čosić Željko Bonjeković

Damir Babić

POPIS POGINULIH, RANJENIH I POVRIJEĐENIH PRIPADNIKA POSTROJBE HAD 105MM 1. P O G I N U L I : Stjepan Mejašić, 12. 05. 1992. godine, pred zapovjedništvom H A D - a l 0 5 m m , u vojarni Luščić

2. R A N J E N I : - Marijan Bastijančić, 12. 05. 1992. god., pred zapovjedništvom H A D - a l 0 5 m m , u

vojarni Luščić - Hinko Bednar, 12. 05. 1992. godine, pred zapovjedništvom H A D - a 105mm, u

vojarni Luščić - N iko la Orešković i Goran Marković , na Mart inščaku,

3. POVRIJEĐENI :

Dejan Bockaj Mar in Marinović Dragutin Majetić Aleksa Dedić Vlado Lucijanić

Josip Poje Ivan Kovačina Dinko Kucalović Zdravko Baršić

Napomena: Gornji popis ranjenih i povrijeđenih pripadnika postrojbe nije konačan, s obzirom da nemamo potpune podatke sanitetske službe postrojbe i 4 . 0 Z Kar lovac, pa gaje potrebno dopuniti s t im podacima.

SUDBINE

Tomislav Hauptfeld

IVAN HAUPTFELD - ŠPICA, ZADNJI KARLOVAČKI GRADONAČELNIK U NEZAVISNOJ DRŽAVI

HRVATSKOJ

DJETINJSTVO, ŠKOLOVANJE, POSAO Ivan Hauptfeld - Špica, četvrto po redu muško , a deseto od ukupno jedanaestero djece uvaženoga karlovačkoga knjigotiskara i posjednika Dragutina Hauptfelda i majke Franjice rođ. Darany, rodio se 4. svibnja 1900. godine u kući svojih roditelja, u tadašnjoj Školskoj, a danas Prešernovoj u l ic i na broju 17 u Karlovcu. Pučku školu i realnu gimnaziju završio je u rodnom gradu. Godine 1918. odlazi u Graz s namjerom školovanja na Visokoj tehničkoj školi koju je upisao, ali ubrzo je prekida radi, kako zagrebački „Hrvatski narod" od 24. listopada 1944. godine piše, k r v a v i h događaja u mjesecu siečnju 1 9 1 9 . k a d a j e s r b s k a s o l d a t e s k a p o u b i j a l a d e m o n s t r i -rajuće njemačke studente u M a r i b o r u . Tada odlazi u Brno na studij niskogradnje. Tu je bio zapažen po poli t ičkom djelovanju, poglavito među hrvatskim studentima. Z a vrijeme školovanja bavio se raznim športovima (neke je sa svojim društvom i započeo u Karlovcu), naročito vaterpolom, hokejom na ledu i boksom. B i o je član „Hrvatskog sokola".

Nakon smrti oca Dragutina (umro 17. ožujka 1921) vraća se u Karlovac i odlazi na odsluženje vojnog roka. Po povratku, iako uvjereni starčevićanac, pristupa u H R S S (kasnije HSS) , postaje vrlo blizak sa Stjepanom Radićem te zajedno politički djeluju u okolici Karlovca, poglavito u Rečici i Šišljaviću.

Zajedno s b raćom i sestrama član je Prvog hrvatskog pjevačkog društva „Zora", u kojem je i solist, kao stoje bio i njegov otac Dragutin. Dugogodišnji je tajnik tog uvaženog društva. Pjeva bas u „Zorinom k v a r t e t u " , u kojem su i njegova braća Mil jenko-Mićo, Dragutin-Lolo (barjaktar „Zore") te Zlatko-Garo. N a „Zor inom" gostovanju u Bruxellesu 1935. godine kao kvartet, u hrvatskim narodnim nošnjama, nastupaju na belgijskom dvoru pred kraljem.

Djelovao je u mnogim hrvatskim društvima u kojima je bio dužnosnik. Jedan je od osnivača Društva hrvatskih Zagoraca u Kar lovcu (kasnije društvo dobiva naziv K U D „Matija G u b e c " ) , za što mu, nažalost, nikada nije izražena zahvala.