povijesne teme

Izvorni znanstveni radUDK 92 Samobor (497.5) "18"-"19"Primljeno 2005-12-12

ZNAMENITI SAMOBORCI S KRAJA 19.1 U PRVOJ POLOVICI20. STOLJEĆA: MIRKO KLEŠČIĆ, JURAJ KOCIJANIĆ, MILAN

LANG I BOGUMIL TONI

Danijel Vojak, Bregana

Sažetak

U radu su analizirani život i rad istaknutih pojedinaca u Samoboru od kraja XIX.do polovice XX. stoljeća: Mirka Kleščića (ljekarnika, političara, pionira sporta i promi-catelja kulture), Jurja Kocijanića (župnika i književnika), Milana Langa (učitelja i kul-turnog značajnika) i Bogumila Tonija (učitelja i književnika). Korišteni su dokumenti izSamoborskog muzeja, Zavičajne zbirke, Gradske knjižnice u Samoboru, Hrvatskog državnogarhiva te odabrana periodika i relevantna literatura. Istraživanje je pokazalo kako sunavedeni pojedinci bili iznimno aktivni u kulturnom, političkom, gospodarskom, školskom,sportskom i humanitarnom životu Samobora, te se može opravdano zaključiti kako su seoni svojim radom istaknuli kao "intelektualna elita" Samobora, koja je ostavila trajni trag upovijesnoj baštini toga grada.

Ključne riječi: Samobor, Mirko Kleščič, Juraj Kocijanić, Milan Lang, Bogumil Toni.

Ono što bi se moglo nazvati živim tkivom jednog urbanog mjesta jesu njegoviljudi, ponajprije istaknuti pojedinci koji su svojim radom ostavili trag u kulturno-povijesnoj mu baštini. U ovom radu analiziraju se život i rad istaknutih i zaslužnihSamoboraca: Mirka Kleščića (ljekarnika, političara, pionira sporta i promicateljakulture), Jurja Kocijanića (župnika i književnika), Milana Langa (učitelja ikulturnog značajnika) i Bogumila Tonija (učitelja i književnika). Razdobljeanalize jest od kraja XIX. do polovice XX. stoljeća, a koriste se dokumenti izSamoborskog muzeja, Zavičajne zbirke Gradske knjižnice u Samoboru, Hrvatskogdržavnog arhiva, te odabrana periodika i relevantna literatura.

93

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici... - KAJ,XXXIX, Zagreb 1-2 (2006)

/. Bilješke iz ekonomske i društvene povijesti Samobora od XIX. do polovice XX.stoljeća

U ovom ćemo se dijelu rada ukratko, ne upuštajući se u iscrpniju analizu,osvrnuti na značajnije događaje iz ekonomske i društvene povijesti Samobora,kako bismo naznačili povijesni kontekst u kojem su spomenuti znamenitipojedinci živjeli i djelovali.

Samobor, kao manje urbano naselje sa statusom trgovišta, prve izraženijemodernizacijske impulse dobiva za vrijeme francuske uprave (1809.-1813.), kadje pridodan karlovačkom okružju unutar Ilirske provincije. Tada se izgrađujemoderna prometnica Samobor-Sv. Nedjelja, osnovana je pošta, smanjena su nekaporezna davanja (npr., mitničarina), a osjetno je povećan i broj učenika u pučkojškoli.1 Unatoč tomu što je tek manji dio francuskih reformi zaživio u Samoboru,tijekom 1820-ih - pokretanjem manufakturne proizvodnje - stvoren je jedan odtemelja njegove gospodarske i društvene modernizacije. Manufakture za obradustakla i bakra pokrenuli su Franjo Reizer i Vilhelmina Kulmer.2 Napominjemokako su na tom području tradicionalno bili razvijeni poljoprivreda te obrti trgovina (ponajprije zbog dobrog prometnog položaja grada, npr., granicasa slovenskim zemljama, blizina Zagreba i Karlovca). Višestoljetna tradicijaobrazovanja i razvoj gospodarstva u XIX. stoljeću dijelom su pridonijeli stvaranjuplodne kulturne jezgre u Samoboru. Za hrvatskog narodnog preporoda Samoborse smatrao «gnijezdom» iliraca jer su u njemu živjeli i djelovali Ferdo WiesnerLivadić i Stanko Vraz, a posjećivali su ga i Ljudevit Gaj, Ivan Kukuljević Sacinski,Petar Preradović, Ivan Mažuranić, Josip Jelačić i brojni drugi. Gospodarski razvojusporen je 1862. otvaranjem željeznice Zidani Most-Sisak koja nije prolazila krozSamobor, već je išla preko Brezica, Zaprešića, Podsuseda i Zagreba do Siska. Timeje znatan dio robnog i putničkog prometa preusmjeren izvan Samobora. No, tadaLjudevit Šmidhen3 postaje načelnikom i uspijeva urbanizirati Samobor izgradnjom

1 Mirko Žeželj, SAMOBOR OD POSTANKA GRADA DO DRUGOG SVJETSKOG RATA (u:Samobor u prošlosti i sadašnjosti). Zagreb 1971, str. 69-73; Biserka Dumbović Bilušić, FORMIRANJEI RAZVOJ URBANOG PROSTORA SAMOBORA. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 19.(1995.), str. 28.

2 Žeželj, nav. dj., 77-78; Nikola Bošnjak, STAKLANE OSREDEK I KAROLINA (u: Samobor: upovodu 762. obljetnice grada Samobora). Samobor 2004., str. 204-205.; Agneza Szabo, BARUNICAVILHELMINA KULMER U KULTURNOM I GOSPODARSKOM ŽIVOTU SAMOBORA INJEGOVE OKOLICE. Kaj, 30 (1997.) br. 1., str. 81.-93.

3 Ljudevit Šmidhen (Samobor, 23.VII.1822. - Samobor, 6.VIII.1898.), političar, gospodarstve-nik. U Samoboru je završio pučku školu, a zatim izučio sedlarski obrt. Nakon toga putuje po Europigdje usavršava svoj obrt. Vraća se 1840-ih u Samobor, a 1862. izabran je za gradskog suca (općinskognačelnika). Provodi gospodarske i komunalne zahvate, npr., uređuje vodovod, kanalizaciju, promet-nice, općinske poreze. Iz politike se povlači 1868., no od 1882. do 1886. ponovno je izabran za

94

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici ... - KAJ, XXXIX, Zagreb 1-2 (2006)

kanalizacije, novih ulica, reguliranjem potoka Gradne, uvođenjem javne rasvjete.Posebno je značajno okretanje Samobora razvoju turizma izgradnjom kupalištana sumpornom vrelu.4 Za Šmidhenovog upravljanja osniva se Samoborskaštedionica, koja postaje jedan od najvažnijih gospodarskih institucija (npr, ulažeu razvoj turizma osnivanjem 1888. Hidropatskog kupališta na Vugrinščaku,financira izgradnju željezničke pruge od Podsuseda do Samobora početkom XX.st.5).

Od početka 1880-ih stanovništvo samoborskog kotara počinje se iseljavatiu prekomorske zemlje zbog raspadanja kućnih zadruga, nedovoljno tržišnoorijentiranog posjeda te pojave filoksere (trsne uši) 1883., koja je u narednimdesetljećima potpuno uništila njihove vinograde. Istaknuo bih kako je od 1896.do 1911. u Ameriku iselio 6301 stanovnik samoborskoga kotara, a prosjekgodišnjeg iseljavanja u navedenom razdoblju bio je 393 stanovnika.6 Taj značajandemografski gubitak usporit će rast stanovništva te će Samobor imati neštomanje od 3000 stanovnika u razdoblju od 1880. do 1910. Otvaranjem željezniceSamobor-Podsused 1901. gospodarski život postaje aktivniji jer se preko njeizvoze proizvodi i sirovine.7 Između dva svjetska rata u Samoboru se otvaranekoliko značajnih industrijskih poduzeća: "Tvornica opeka i glinene robe ingMarijan Urli", Tvornica boje "Chromos", Tvornica tekstila "Svetlana", Tvornicadrvene robe "Braća Falazari".8 Na području samoborskog kotara bilo je 1939.zaposleno nešto manje od 1000 radnika, a vrijednost industrije "težila" je više od96 milijuna dinara.9

Samobor je u prvoj polovici XX. stoljeća bio gospodarski i kulturno razvijenotrgovište s nekoliko tisuća stanovnika. Njegova kulturno-povijesna tradicija bilaje uklopljena u baštinu hrvatskoga naroda, a unutar hrvatskog i samoborskogkulturnoga miljea živjeli su i djelovali Kleščić, Kocijanić, Lang i Toni. MilanGrlović u Uvodu "Albuma zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća" istaknuo je kako mu

načelnika. Nastavlja s uređenjem Samobora, no pod optužbom za korupciju ponovno se povlačiiz politike; Fran Hrčić, LJUDEVIT ŠMIDHEN. K OTKRIĆU SPOMEN-PLOČE. Samoborski list,10.VIII.1913., brojevi od 32,34 do 40.; Žeželj, nav. dj., str. 94,97-98.

4 Žeželj, nav. dj., 94; Dumbović Bilušić, nav. dj., 29.5 Ivica Sudnik, SAMOBORSKA ŠTEDIONICA (u: Samobor 100 godina bankarstva). Samobor,

1975., str. 5.-30.6 Izvješća o stanju javne uprave u Županiji zagrebačkoj (za godine od 1896. do 1911.; Zagreb

1897.-1912.).7 Sudnik, nav. dj., 26-27.8 Drago Radmilović, SAMOBORSKI OBRT, VELEOBRT, TRGOVINA I NOVČARSTVO (u:

Samobor: u povodu 762. obljetnice grada Samobora). Samobor 2004., str. 200-202.9 Sudnik, nav. dj., 30.

95

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici ... - KAJ, XXXIX, Zagreb 1-2 (2006)

je cilj ocrtati "...život i djela muževa, što su ga probudili na nov život i njegovojprosvjeti i napredku... (...)...dužnost je naroda, da se sjeća svojih junaka na perui maču...".10 Namjera mi je, slično Grloviću, analizirati živote i rad navedenihzaslužnih Samoborca, koji su činili svojevrsnu intelektualnu elitu, te bili međunajznačajnijim nositeljima gospodarskog, političkog, vjerskog i kulturnog životaSamobora."

Tabela 1. Broj stanovnika samoborskog kotara od 1880. do 1931.

Upravna općinaPodvrh

Upravna općinaSamobor

Upravna općina Sv.Nedjelja

Upravna općina Sv.Martin pod Okićem

Kotar Samobor

1880.

8454

2966

2532

3952

17904

1890.

9650

3160

3236

4604

20650

1900.

9848

2844

3714

4982

21388

1910.

10918

2722

4390

5623

23653

1921.

10392

2785

4223

5958

23358

1931.

11903

2913

5198

6584

26598

Izvor: Milan Kresar, GUSTOĆA ŽITELJSTVA KRALJEVINE HRVATSKE I SLAVONIJE.Zagreb 1917. str. 17, 18; Definitivni rezultati. Popisa stanovništva u Kraljevini Srba, Hrvata iSlovenaca 31. januara 1921. godine. Sarajevo, 1932., str. 268; DEFINITIVNI REZULTATI POPISASTANOVNIŠTVA OD 31 MARTA 1931. GODINE U KRALJEVINI JUGOSLAVIJI, knj. I. Beograd1937., str. 92.

//. Mirko Kleščić

Mirko Kleščić rodio se 29.VIII. 1865. u Jastrebarskom gdje je polazio pučkuškolu. Gimanziju je završio u karlovačkoj Kraljevskoj gimnaziji, a nakon nje

10 Milan Grlović, ALBUM ZASLUŽNIH HRVATA XIX. STOLJEĆA: STO I PEDESETŽIVOTOPISA, SLIKA I VLASTORUČNIH PODPISA. Rijeka, 1992., Uvod (bez numeracije).

11 Napomenuo bih kako su se, uz navedene pojedince, i drugi isticali svojim gospodarskim,političkim i kulturnim radom u Samoboru u prvoj polovini XX. st.. Naveo bih samo nekolicinu:Vjekoslava Noršića, Stjepana Oreškovića, Miju Juratovića, Frana Hrčića i Milana Praunspergera.Namjera mi je njihove živote i rad analizirati u budućim radovima, i time pokušati pridonijetikvalitetnijem sagledavanju povijesti Samobora u prvoj polovici XX. st.

96

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici... - KAJ, XXXIX, Zagreb 1-2 (2006)

odlučuje se za ljekarnički posao. Ljekarničku praksu polazi u ljekarni Mra.Tomaya u Jastrebarskom, a nakon toga upisuje tečaj za magistra farmacije naMudroslovnom fakultetu u Zagrebu, koji završava krajem srpnja 1890. Zatimkondicionira u ljekarnama u Rijeci, Ljubljani, Ptuju, Sisku i Zagrebu (ljekarniAntuna Kogla), a od srpnja 1893. vodi svoju praksu u Samoboru. Kao ljekarniku Samoboru radio je 45 godina (1893.-1938.), a po umirovljenju njegovu praksupreuzima sin Mirko. Umire 20.XII.1938. u Samoboru.12

Kleščićevo djelovanje potrebno je podijeliti i zasebno analizirati kako bi sestekla približna slika o njegovom utjecaju na političke, gospodarske i društveneprilike u Samoboru.

Prvi aspekt Kleščićevog rada koji ćemo analizirati jest političko-gospodarski.Kleščić se u Samobor doselio 1891., a dvije godine kasnije otvorio ljekarnu.13 Vrlobrzo se prilagodio samoborskoj sredini te je nekoliko puta biran za samoborskognačelnika: 1898.-1904.,1913.-1914.,1919.-1923. U doba njegova mandata trgovišnaopćina Samobor dobila je željezničku vezu sa Sv. Nedjeljom (1901.), 1902. plemićkaobitelj Montecuccoli otkupila je samoborski grad, a 1904. pokrenut je Samoborskilist.14 Kleščić se ubrzo pokazao kao dobar gospodarstvenik otkupivši od općine,zajedno s Mijom Juratovićem, Hidropatsko kupalište na Vugrinščaku koje jedotada slabo poslovalo. Dodatnim ulaganjem u nadogradnju i opremu, krajemrujna 1905. otvorili su ga kao "...Hidropatički zavod za fizikalnu, hidroterapijui elektroterapiju s kupeljima ugljičnom kiselinom, vrućim zrakom, parom imasažom, te velikim otvorenim bazenom...".15 Time je pridonio obogaćivanjusamoborske turističke ponude. Kleščić je predložen za sreskog (kotarskog)

12 PH.MR. MIRKO KLEŠČIĆ ST. (Nekrolog). Apotekarski vjesnik, 20 (1938.) br. 24, str. 1085-1087; MIRKO KLEŠČIĆ (Nekrolog). Samoborski list, 1.1.1939., br. l, str. 2; UMRO NAJPOPULAR-NIJI SAMOBORAC. Jutarnji list, 22.XII. 1938., br. 9666, str. 13.; Fran Hrčić SAMOBORCI NAKNJIŽEVNOM POLJU (u: Samobor: u povodu 762. obljetnice grada Samobora). Samobor 2004.,str. 150-151; Program Kraljevske gimnazije u Karlovcu koncem školske godine...(godišta od1879. do 1883.). Karlovac, 1879-1883.; PEDESET GODINA FARMACEUTSKE NASTAVE NAZAGREBAČKOM UNIVERZITETU, 1882./3.-1932./3. Zagreb 1934., 49.

13 Ph.Mr. Mirko Kleščić st...., 1086.; Umro najpopularniji..., 13.14 Milan Lang, SAMOBORSKI NAČELNICI NOVIJEG VREMENA (u: Samobor: u povodu 762

obljetnice grada Samobora). Samobor 2004., str. 224; Milan Bogdanović, O PORODICAMA NEKIHGOSPODARA SAMOBORSKOG GRADA (u: Samobor: u povodu 762. obljetnice grada Samobora).Samobor 2004., str. 133.; Žeželj, nav. dj., 107, 112.; Milan Holjevac, Željko Jamčić, ŽELJEZNICAZAGREB- SAMOBOR 190L-1979. Samobor 1985., 24.

'• Sudnik, nav. dj., 27.

97

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici... - KAJ, XXXIX, Zagreb 1-2 (2006)

načelnika 1930., no nije nam poznato je li bio izabran.16 Nakon toga nije više biopolitički aktivan, možda, zbog svog sve više narušenog zdravlja.

Kleščić se istaknuo kao jedan od "nositelja" kulturnog i sportskog životaSamobora. Godinu nakon dolaska u Samobor preuzeo je upravu nad pjevačkimdruštvom "Jeka" no, zbog nesuglasica među članovima, početkom 1895. napuštamjesto predsjednika. Nekoliko godina kasnije Kleščić je, kao trgovišni načelnik,potaknuo "oživljavanje2 rada "Jeke" te od 1902. do 1925. ponovno vodi Društvo.17

Napomenut ću kako je "Jeka" u Kleščićevom mandatu održala mnogobrojnekoncerte u Samoboru i izvan njega te se slobodno može tvrditi kako je onatada bila među najznačajnijim kulturnim institucijama u Samoboru. Kleščić seistaknuo kao novinar i glavni urednik Samoborskog lista koji je 1903. pokrenuozajedno s Juratovićem. Uređivao ga je u nekoliko navrata (1904.-1906., 1915.-1917.) i pritom vodio satiričnu rubriku potpisujući se pseudonimom Jurek Bažul,a pisao je političke članke i vijesti u nekim zagrebačkim (pravaškim) listovima.18

Kao glavni urednik, pišući o ciljevima novina, istaknuo je u uvodniku prvoga brojakako ".. .u prvom će redu posvetiti ponajviše pažnje načinu kojim bismo opravda-li činjenicu da ubavi Samobor imade sve uvijete lječilišta, koje bi i bez utakmice sasličnim lječilištima u domovini i izvan nje moglo da postane jedno od prvih svojevrste...".19 Iz navedenog je uočljiv Kleščićev naglasak na turističkoj orijentacijisamoborskoga gospodarstva, a time je on nastavio Šmidhenovu gospodarskupolitiku. Ekonomsku je politiku okretanja samoborskog gospodarstva na turizampromovirao i radom u Društvu za poljepšavanje Samobora (svojevrsnoj prvojTurističkoj zajednici u Samoboru).20 Od ostalih Kleščićevih kulturnih aktivnosti

16 U izvješću Kabinetu Kr. Banskoj upravi Savske banovine o političkoj podobnosti kandidatapiše kako Kleščić". ..posle 6. januara 1939. drži se odlično, a od kad je bio u Poklonstvenoj delegacijigradova kod Njegovog Veličanstva Kralja - oduševljeni je pristaša i upravo ovdje u mjestu propaga-tor novog državnog poredka. Uživa vrlo lijepi ugled u trgovištu Samobor a i kod seljaka u srezu, jerje kao domaći u dugogodišnji ljekarnik sa narodom vazda u kontaktu bio. Inače slovi kao agilan,pametan i vrlo pošten čovjek. Materijalno vrlo dobro stoji..."; HDA, Kabinet bana, sign. 142, kut. l,br. 150Pres./1930.

17 Milan Lang, OSVRT NA 30 GODIŠNJE DJELOVANJE HRVATSKOG PJEVAČKOGDRUŠTVA JEKE (u: Hrvatsko pjevačko društvo Jeka u Samoboru 1874-1994: Spomen-spis povo-dom 120 godišnjice). Samobor 1994., str. 26,29,34,37; Juraj Kocijanić, SAMOBORSKA DRUŽTVA(u: Samobor: u povodu 762 obljetnice grada Samobora). Samobor 2004., str. 245-246.; Milan Lang,SAMOBOR: NARODNI ŽIVOT I OBIČAJI. Samobor 1992., str. 471.

18 Milan Katić, SAMOBORSKO NOVINSTVO (u: Samobor: u povodu 762. obljetnice gradaSamobora). Samobor 2004., str. 267; Žeželj, nav. dj., 112; Hrčić, nav. dj., 151.; Marija Hrvoj, POVIJESTSAMOBORSKOG NOVINSTVA: SAMOBORSKO NOVINSTVO - KADA SAMOBORSKIDNEVNIK?. Naš Samobor, 3 (1995.), br. 21, str. 15.

19 Mirko Kleščić, ŠTO HOĆEMO. Samoborski list, 20.VIII, 1904., br.l., str. 1.20 Mirko Kleščić st...., 2;; Ph.Mr. Mirko Kleščić st.,... 1066.; Kocijanić, nav. dj., 249.

98

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici... - KAJ, XXXIX, Zagreb l-2 (2006)

izdvojili bismo kako je pomagao modernizaciju samoborske pučke škole (npr.,izgradnjom školskoga vrta) i više od 25 godina bio povjerenikom Maticehrvatske u Samoboru.21 Znanstvenici danas Kleščića smatraju jednini od pionirasamoborskog i hrvatskog sporta. Naime, početkom 1890-ih godina zajedno sFranjom Bučarom uvodi u Samobor tenis, biciklizam, skijanje, planinarenjei atletiku.22 Na današnjem središnjem samoborskom trgu Kralja Tomislava,Bučar je 1894. izgradio tenisko igralište, a Kleščić je bio jedan od prvih igračai pokrovitelja teniskoga kluba "Samobor". Isticao se i kao biciklist te je zajednos kolegama maturantima (i zagrebačkim sportašima) Erikom Aleksandrom iMirkom Botheom 1887. biciklom prešao od Zagreba preko Karlovca, Rijeke, doVenecije. Naravno, nije potrebno naglasiti težinu njihova pothvata, uzimajući uobzir tadašnju nezgrapnu (u najmanju ruku!) konstrukciju bicikla. Franjo Bučari Boris Praunsperger ističu kako je njihov pothvat "...bilo pravo čudo u onovrijeme, kad kotači još nijesu imali pneumatik, nego tvrdu gumu...".23 Kleščić je1893. utemeljio Društvo biciklista Samobora čiji je prvi predsjednik, a tijekom1890-ih sudjelovao je na biciklističkim utrkama. Iz navedenog se može zaključitikako se on može smatrati jednim od "pionira hrvatskog biciklizma".24 Bučar jeu Samoborskom gorju organizirao prvo skijanje, a Kleščić je bio među prvimSamoborcima koji su nabavili skije. Također treba napomenuti kako je Kleščić1919. bio jedan od osnivača Akademskog Šport-kluba "Okić".25 Bio je i strastvenplaninar, što je bilo povezano s njegovim "sportskim duhom" i promoviranjemSamobora kao turističkog kraja. Bio je jedan od osnivača podružnice Hrvatskogplaninarskog društva "Japetić" i 12 godina njen potpredsjednik. Istaknuo se u

21 Milan Lang, SPOMENICA DRŽAVNE OSNOVNE ŠKOLE TRGOVIŠTA SAMOBORA:IZDANO O PROSLAVI NJEZINE 400-GODIŠNJICE. Samobor 1932., str. 98,102,115.; Umro naj-popularniji,...., 13.

22 Juro Horvat, SAMOBORSKI ŠPORT 1740.-2000. Samobor 2000., str. 14.; Umro najpopu-larniji,... 13.

23 Franjo Bučar, Boris pl. Praunspeger, O SAMOBORSKOM ŠPORTU (u: Samobor: u povodu762. obljetnice grada Samobora). Samobor 2004., str. 265.

24 Ivica Sudnik, RAZVITAK SPORTA U SAMOBORU 1890.-1955.: SPOMEN-SPISPOVODOM 30-GODIŠNJICE NK SAMOBOR. Samobor 1955., 6-7; Ivica Sudnik, POVIJESTSPORTA U SAMOBORU. Samobor 1987, str. 11, 13-14.; Horvat, nav. dj., str. 10, 11, 13, 14; Bučar,Praunspeger, nav. dj., 264-265; napomenuo bih kako u literaturi postoji nepodudarnost oko ciljnogmjesta navedene biciklističke ture, tj. neki pišu kako je cilj bio Venecija (Sudnik, Razvitak sporta..., 6;Bučar, Praunspeger, nav. dj., 265), a drugi Trst (Sudnik, Povijest sporta..., 14; Horvat, nav. dj., 10,11).Odlučio sam se za podatak o Trstu jer je on naveden u novijoj literaturi, a cilj je druge biciklističketure 1890. bila Venecija, kada Kleščić nije vozio.

25 Sudnik, Razvitak sporta ..., 8, 16. Kao dobar "diplomata" uspio je nagovoriti seljake iz Rudada dopuste skijanje preko njihovih zemljišta i time ih uvjerio da skijaši nisu "bijeli vragovi", kako suoni mislili; Horvat, nav. dj., 14; Sudnik, Razvitak sporta ..., 8.

99

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici... - KAJ, XXXIX, Zagreb 1-2 (2006)

markiranju planinarskih staza, te su ga kolege planinari smatrali jednim od"pionira samoborskog planinarstva".26

Posljednji aspekt Kleščićevog rada koji ovdje analiziramo jest humanitarni,koji je vidljiv u aktivnom sudjelovanju u radu "Dobrovoljnog Vatrogasnog DruštvaSamobor" (dalje DVD Samobor) i tadašnjih krovnih vatrogasnih organizacija.DVD Samobor osnovano je početkom 1890., a deset godina kasnije Kleščićpostaje njegovim vojvodom (predsjednikom). Navedenu je dužnost obavljao dosvibnja 1907., za njegova mandata nabavljena je moderna štrcaljka-parnjača. Bioje jedan od osnivača i odbornika Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice i 1931.izabran za potpredsjednika, a dvije godine kasnije za predsjednika Vatrogasnezajednice Savske banovine. Također je 1934. obavljao dužnost "postarješine"Vatrogasnog saveza Kraljevine Jugoslavije. Sudjelovao je u osnivanju i radu manjihDVD-a u samoborskom kotaru, među ostalim i kao predsjednik "DobrovoljnogVatrogasnog Društva Rude", i to od osnutka Društva, pa sve do svoje smrti (1927.-1938.).27 Njegovu humanitarnost u vatrogasnom radu opisuje Bogumil Toni, kojipiše kako Kleščić".. .s ponosom je nosio vatrogasnu odoru. Uživao je, kad se našaos vatrogascima. Kod vatre nije nikada manjkao. Požrtvovno je sudjelovao na tomposlu i davao valjan primjer ostalim vatrogascima. Njegov agilan rad ostavio jejakih tragova u društvu...".28 Valja napomenuti da je ustroj vatrogasnog društvau Samoboru naišao na veliku potporu stanovništva, ponajprije u održavanjusigurnosti života i imovine. Naveli bismo Langov opis kako su Samoborcigledali na vatrogasce prilikom njihova prvog mimohoda:".. .već stoljeća dugačekao je Samobor takovu četu branitelja, jer je često trnuo ledenim užasom odstrahote ognjene, kad je ova već više puta plamenim svojim jezicima liznula podrvenim domovima njegovim i mnoge od njih progutala. Dugo, dugo željkovaoje Samobor takvu četu junaka, koji se kupe u bratsko kolo, ne da ljudsku krvculiju, već da s ognjem strašnim teški bojak biju...(...).. .svečano stupa četa mlada,

26 Walter Flašer, MR. MIRKO KLEŠČIĆ ST. (Nekrolog). Hrvatski planinar, 35 (1939.), br. l, str.3,5; Ivica Sudnik, PEDESET GODINA PLANINARSKOG DRUŠTVA'JAPETIĆ' (u: Pedeset godinaPlaninarskog društva "Japetić" 1923.-1.VII-1973.). Samobor 1973., 5, 7, 8.; Željko Poljak, SLIKE IZPOVIJESTI HRVATSKOG PLANINARSTVA. Zagreb, 1987., 6.

27 MIRKO KLEŠČIĆ ST. (Nekrolog). Vatrogasni vjesnik, 44 (1939.), br. l, str. 15-16; BogumilToni, IN MEMORIAM MIRKU KLEŠČIĆU. Vatrogasni vjesnik, 44 (1939.), br. L, str. 15-16; MRMIRKO KLEŠČIĆ ST. Vatrogasni vjesnik, 38 (1933.),br. 9-10, str. 404-405; Štefek (Stjepan) Orešković,VATROGASTVO U SAMOBORU (u: Samoborski vatrogasci 1890.-1923.). Samobor 1923., str.7; O. S. (Stjepan Orešković), 50 GODINA DOBROVOLJNOG VATROGASNOG DRUŠTVA USAMOBORU (u: 50 godina Dobrovoljnog Vatrogasnog Društva u Samoboru). Samobor 1940., str. 4,8.; IZ V. REDOVNE SJEDNICE STARJEŠINSTVA VATROGASNOG SAVEZA. Vatrogasni vjesnik,39 (1934.), br. 2, str. 72.

28Toni,nav. dj., 18.

100

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici... - KAJ,XXXIX, Zagreb 1-2 (2006)

a narod je vjerno prati svojim pogledima. I u toj četi zapaža žena dragog si muža,dijete ugleda milog si oca, majčino i očevo oko vidi tu ljubljenog sina, i pri timpogledima, zablista im se na očima mnogo suza radosnica...".29 Kleščićevomhumanitarnom djelovanju dodali bismo tek bilješku da je bio jedan od osnivačaPripomoćne zadruge te perovođa Vojno-veteranskog društva Bana J. Jelačića kojese financijski brinulo za svoje siromašne članove.30

Ubrzo po dolasku u Samobor, Kleščić se aktivno uključio u njegov politički,gospodarski, kulturni i sportski život. Kao samoborski načelnik, urednik i novinarSamoborskog lista, sportski pionir i planinar, pridonio je gospodarskoj i društvenojmodernizaciji, posebno vidljivoj u njegovoj inicijativi za turističku orijentacijusamoborskoga gospodarstva. Potrebno je istaknuti i njegov humanitaran rad uDVD Samobor i Rude te u tadašnjim vrhovnim državnim vatrogasnim orga-nizacijama.

III. Juraj Kocijanić

Juraj Kocijanić rodio se 21. IV. 1882. u Samoboru, gdje je završio i osnovnuškolu. Zatim je polazio Gornjogradsku Klasičnu gimnaziju u Zagrebu (1893.-1896.) i Donjogradsku Klasičnu gimnaziju u Zagrebu (1896.-1899.). Nakon togapohađa zagrebački Nadbiskupijski licej (1900.-1901.), a maturirao je 1901. uGornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu. Kocijanić se odlučuje za svećenički poziv ipohađa Bogoslovni fakultet zagrebačkog sveučilišta (1901.-1905.), a za svećenikaje zaređen 1905. u Zagrebu. Kao kapelan službuje od 1905.-1910. u župi Karlovac -Dubovac, a zatim u župi Bjelovar (1910.-191 L). Župničku službu nastavljau župi Novigradu kod Dobre od 1911. do 1922., a zatim kao upravitelj župeOdra kod Zagreba (1922.-1932.). Pritom radi i kao dekan odranskog dekanata(1925.-1932.). Zatim kao župnik službuje u župi Samobor (1932.-1943.), a1932. odlikovan je počasnim kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Uzsamoborsku Župničku službu obavlja dužnost dekana okićkog dekanata (1936.-1943.). Službuje kao kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog (1943.-1959.)i obavlja dužnosti ravnatelja Računskog ureda, arhiđakona Dubičkog i članaMirovinskog zavoda. Umire 22.1.1959. u Zagrebu.31

29 Milan Lang, PRVI NASTUP VATROGASNE ČETE SAMOBORSKE (U SPOMEN 30-GODIŠNJICE). (u: Samoborski vatrogasci 1890.-1923.). Samobor, 1923., str. 9-10.

30 Lang,Samobor: život...,475; Umro najpopularniji..., 13.31 Zavičajna zbirka Gradske knjižnice Samobor: spisi o Jurju Kocijaniću - Osobnik, Currriculum

vitae,bez signature; Izviješće kralj, velike gimnazije u Zagrebu koncem školske godine.. .od 1893./94do 1894/95. Zagreb, 1894./1895.; Izviješće kr. Dolnjogradske velike gimnazije u Zagrebu koncem

101

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici ... - KAJ, XXXIX, Zagreb l -2 (2006)

Kocijanićevo djelovanje, kao i Kleščićevo, u našem tekstu potrebno je po-dijeliti na njegov svećenički, književno-znanstveni i kulturni rad.

Prvi aspekt Kocijanićevog rada koji ćemo analizirati jest njegov svećenički rad.Više od pola stoljeća Kocijanić je obavljao razne crkvene dužnosti: kapelansku (užupama Karlovac-Dubovec i Bjelovar), župničku (u župama Novigrad, Odri iSamoboru), dekansku (u dekanatima Odre i Okića), arhiđakonsku (u Dubici), teje radio kao kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Kad je 1932. imenovansamoborskim župnikom, iz dotadašnje njegove župe Odre ispratilo ga je 2000ljudi, a po dolasku u Samobor, priređen mu je velik i svečan doček.32 Kocijanićje kao samoborski župnik obnovio i osuvremenio Bratovštine, inicirao dolazaki život sestara Služavki malog Isusa, koje su se bavile socijalno-karitativnimradom, u Samobor. Također, dao je izgraditi kapele, organizirao skupove, priredbei duhovne koncerte (npr., Kocijanić je bio glavni organizator Euharistijskogkongresa okićkog dekanata koji je održan 1938. u Samoboru33). Ivan Esih napisaoje o njegovu svećeničkom radu u Jutarnjem listu:".. .uspio je, da živi kolektivnimživotom svog naroda i da se u doba opće materijalizacije i kriza mnogih institucijauzdigne do visine autoriteta pučanstvu, u kojem vrši dušobrižničku i kulturnumisiju. Kocijanić je u cjelokupnom svom radu shvatio aksiom, da kao svećenik usvom djelokrugu mora uspostaviti pokolebanu socijalnu ravnotežu, pojačati veze,koje spajaju društvo...".34

Kocijanić se bavio književno-znanstvenim radom; važno je napomenuti da jekao klerik proučavao teologiju, a uz nju i sociologiju. Počinje pisati o socijalnimproblemima u društvo, posebice analizirajući položaj radništva i njihov odnosprema Katoličkoj crkvi. Preveo je djelo I. Strandnera "Rad i radnici bez Krista is Kristom" (1904.), a 1907. izdaje brošuru "Naši socijalni demokrati - što su i štoviču". Svoja teološko-sociološka promišljanja objavljuje u Hrvatskoj straži, Sacer-dos Christi, Katoličkom listu, Katoličkom tjedniku, Hrvatstvu, Glasonoši,

školske godine.. .godišta od 1895./96. do 1898./99. Zagreb, 1896.-1899.; Lelja Dobronić, KLASIČNAGIMNAZIJA U ZAGREBU OD 1607. DO DANAS. Zagreb 2004., str. 354; Juraj Kolarić, JURAJKOCIJANIĆ (1882.-1959.) (u: Juraj Kocijanić, Pape i hrvatski narod). Zagreb 1998., str. 581-583.;Vjekoslav Noršić, KOCIJANIĆ, JURAJ. Znameniti i zaslužni Hrvati... Zagreb, 1990 (reprint izdanjaiz 1925.), str. 136; Hrčić, nav. dj., 156.

32 NOVI SAMOBORSKI ŽUPNIK. Jutarnji list, 31.1.1932., br. 7183, str. 4; SVEĆANI DOČEKNOVOG ŽUPNIKA. Jutarnji list, 31.1.1932., br. 7183, str. 11.

33 SAMOBORSKI ŽUPNICI XX. STOLJEĆA (u: Samobor: sakralno povijesni vodič). Samobor1988., 34-36.

34 Ivan Esih, JURAJ KOCIJANIĆ: UZ PEDESETU OBLJETNICU NJEGOVA ROĐENJA.Jutarnji list, 9. IV. 1932., br. 7250, str. 7.

102

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici ... - KAJ, XXXIX, Zagreb 1-2 (2006)

Glasnicima, Obitelji, Samoborskom listu, Samoborcu i drugim listovima.35

Kocijanić piše o problemima nedostatka svećeničkog kadra i o potrebi održavanjapoučnih predavanja obiteljima, te ističe kako se i svećenik mora brinuti zazdravstveno i ekonomsko podizanje obitelji.36 Uz sociološko-teološke probleme,počinje proučavati povijest Katoličke crkve u Hrvatskoj te izdaje sljedeća djela:"Pogledi u kulturnu povijest hrvatskog naroda" (1923.), "Pape i hrvatski narod"(1927.) i "Hrvatska uvijek katolička" (1939.). Bio je medu prvim hrvatskimcrkvenim povjesničarima koji se bavio pitanjem odnosa između Vatikana ihrvatskog naroda. On će u svojim djelima isticati katoličanstvo Hrvata i izrazituulogu Svete Stolice u očuvanju kulturne baštine hrvatskog naroda. U navedenimknjigama vidljiv je Kocijanićev pragmatični i apologetski stil, a nedostatak unjegovim analizama jest problem "povjesničarske nepristranosti".37 U zborniku"Samobor" 1943. napisao je četiri rada, a valja istaknuti njegov rad "OdanostSamobora djedovskoj katoličkoj vjeri" na četrdesetak stranica. U njemu analizira"brižljivi" odnos Samoboraca prema katoličkim crkvama i ustanovama. Zanimljivje Kocijanićev rad "Samoborska družtva" u kojem opisuje djelovanje glazbenihdruštava (npr., Hrvatsko pjevačko društvo Jeka), Hrvatske čitaonice, vatrogasnih(dobrovoljnih), sportskih i vjerskih društava, te radničkoga društva. OstaliKocijanićevi radovi jesu: "Rudokop u Samoborskim Rudama" i "Samoborskakajkavština". Također je ostavio u rukopisu djelo "Zagrebačka katedrala" uKaptolskom arhivu Zagreb.38 Kocijanićev književni rad vidljiv je u pisanjuigrokaza "Sveti osvit Hrvatske", koji je napisao 1942. povodom proslave 1300.godišnjice prvih veza Hrvata i Katoličke crkve. Iz navedenog je vidljiv Kocijanićevplodan književno-znanstveni rad, koji je bio, ponajprije, usmjeren na opisivanjebliskih ("neraskidivih") odnosa između Katoličke crkve i hrvatskog naroda, tena razumijevanje suvremenih teološko-socioloških odnosa u hrvatskom društvu(npr., pitanje odnosa radništva prema vjeri, položaj obitelji, razvoj svećenstva).

Posljednji aspekt naše analize jest Kocijanićev kulturni rad. Kocijanić jekao mladi bogoslov s kolegom Vjekoslavom Noršićem 1901. osnovao Hrvatskupučku knjižnicu i čitaonicu, jer "...opazili su, da je Samoboru potrebno družtvo,koje će prosvjećivati i šire slojeve građanstva, t.j. maloposjednike, obrtnike i

35 Biobibliografski katalog Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže, A-345 (Kobal, F-Koc);Petar Rogulja, Bibliografija radova o Samoboru (u: Samobor: sakralno povijesni vodič). Samobor1988, str. 196.; Hrčić, nav. dj., 156.

36 Juraj Kocijanić, O NESTAŠICI SVEĆENIČKOG POMLADKA. Katolički list, 6. IV. 1922., br.14, str. 161-65; Juraj Kocijanić, PROBLEM OBITELJI. Katolički list, 5.X.1939., br. 40, str. 490-492.

37 Kolarić, nav. dj., 581-583; Esih, Juraj Kocijanić: uz..., 7.38Kolarić,nav.dj.,582.

103

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici... - KAJ, XXXIX, Zagreb 1-2 (2006)

radnike...".39 Vratio se u Samobor na mjesto župnika, a kasnije je bio izabran zapredsjednika Upravnog odbora knjižnice i time dobio potvrdu Samoboraca zasvoje zasluge u osnivanju knjižnice.40 Kocijanić se već kao klerik počeo zanimatiza suvremene teološko-sociološke probleme, posebno za odnos radništva iKatoličke crkve. U skladu s tim piše i prevodi prethodno navedena djela, no ide idalje. Kao mladi kapelan u Karlovcu, uspijeva potaknuti Samoborce da u srpnju1909. osnuju kršćansko-socijalno društvo, podružnicu Hrvatskog kršćanskogradničkog saveza. Cilj Društva bio je prosvjećivanje radništva, širenje kršćansko-socijalnih načela.41 Dvadesetak godina kasnije Kocijanić sudjeluje u osnivanjusamoborske podružnice Hrvatskog kulturnog društva "Napredak" iz Sarajeva iod 1936. do 1940. bio je njenim predsjednikom. Cilj Društvo bilo je promicanjehrvatske kulture i stipendiranje siromašnih polaznika srednjih i visokih škola.42

No, još se jedno društvo veže uz Kocijanićevo kulturno djelovanje u Samoboru:"Zadruga Hrvatski Dom". Osnovana je 1937., a njezin Dom svečano je otvorenkrajem 1940. Jedan od ciljeva Zadruge bio je održavanje kulturnih i zabavnihpriredaba, a predsjednik je bio Kocijanić.43

Iz navedenog je vidljivo kako je Kocijanić bio, prije svega, iznimno aktivanžupnik i crkveni povjesničar, koji je u svojim djelima naglašavao "neraskidivupovezanost" Vatikana s hrvatskim narodom. Posebno ga je zanimala teološko-sociološka problematika vidljiva u položaju tadašnjeg radništva, te problematikaobitelji. Svoj kulturni pečat u povijesti Samobora ostavio je pokretanjemniza inicijativa za osnivanje kulturnih društava, u kojima je naglašen cilj bioprosvjećivanje naroda, promicanje kulture i kršćanskog nauka.

IV. Milan Lang

Milan Lang rodio se 10. rujna 1863. u Volovju kod Jastrebarskog44 u mlinarskojporodici. Nakon nekoliko godina obitelj seli u Zagreb, gdje je Lang završiopučku školu. Od 1880. do 1883. pohađa učiteljsku preparandiju u Zagrebu, tada

39 Kocijanić, Samoborska družtva..., 254.40 Kocijanić, Samoborska družtva..., 255; Vatroslav Frkin, SVEĆENIK VJEKOSLAV NOR-

ŠIĆ 1880.-1953.: IZDANO U SPOMEN OSNIVAČU PUČKE KNJIŽNICE I ČITAONICE USAMOBORU. Samobor 2001., 7,10.

41 Samoborski župnici..., 34-35.; Kocijanić, Samoborska družtva..., 257-258.42 Kocijanić, Samoborska družtva..., 260; Samoborski župnici..., 34.43 Kocijanić, Samoborska družtva..., 260-261.44 Napomenuo bih kako se u dijelu literature za mjesto njegova rođenja navode Novaki; Miros-

lav Milonjić, 450 GODINA ŠKOLSTVA, SAMOBORSKI UČITELJI: MILAN LANG. Samoborskenovine, 8.III. 1986., br. 5, str. 9.

104

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici... - KAJ,XXXIX, Zagreb 1-2 (2006)

smještenu u Popovom tornju, kao stipendist. Istu je preparandiju tada polazilo 28Hrvata i 11 Bugara, npr., između ostalih u Langovoj generaciji bio je Ivan Radić.45

Lang je krajem listopada 1883. imenovan učiteljem u pučkoj školi za dječake uSamoboru. Od 1895. zamjenjuje Josipa Vanjeka46 na mjestu ravnajućeg učitelja(ravnatelja), a tu je dužnost obavljao do 1921. Sljedeće godine, do umirovljenja,vodio je školsku administraciju u samoborskom kotaru. Umro je 6. srpnja 1953.u Samoboru.47

Prvi dio naše analize Langova rada usmjeren je na njegovo pedagoškodjelovanje, i to od 1883. do 1922. Lang je održavao nastavu u tadašnjoj pučkojškoli za dječake i djevojčice, a nastojao je unaprijediti pedagoški rad uređenjemprirodopisne zbirke. Svoja razmišljanja o uređenju navedene zbirke objavio je1901. u Školskom vjesniku, a pritom je napomenuo da "...ako učitelj svojimučiteljima ne bude nugjao samo suhe, puste riječi, nego ako im u isto doba budedavao i zorove, onda će i nauk njegov za slušače mu biti zanimljiv: on će ondazaokupiti svu duševnost njihovu...".48 Zajedno s ravnateljem Vanjekom i FranjomŠukljom49 osnovao je i brinuo se za prirodopisnu zbirku, koja se sastojala od zbirkeptica i sisavaca, reptila, fosila, ruda i kamenja te entomološke zbirke. Potrebnoje napomenuti kako je ravnatelj Lang proširio i modernizirao školsku zgradu,osnovao školsku knjižnicu te zasadio školski vrt. Pedagoški aspekt Langova

45 Ivan Radić (Sošice, 2.11.1863. - Zagreb, 8.XII.1948.), agronom. Prvi profesor vinogradars-tva i vinarstva Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Prvi u Hrvatskoj počeo je cijepiti domaću lozuna američku; HRVATSKI LEKSIKON, sv. II. Zagreb 1997., str. 339; TRI MATURANTA IZ STAREUČITELJSKE ŠKOLE U POPOVU TORNJU. Jutarnji list, 6.VIII. 1929., br. 10249, str. 13; Ivan Esih,ŠEZDESET GODINA PROSVJETNOG RADA I OSAMDESET GODINA ŽIVOTA MILANALANGA. Nova Hrvatska, 28.VIII.1943., br. 201, str. 7.

46 Josip Vanjek (Polenčak/ Štajerska, 27.111.1844. - Samobor, 10.V1905.), pedagog, glazbenik.Preparandij je završio u Zagrebu, a od 1862.-1866. radio je kao učitelj u Varaždinskim Toplicama.Zatim je učitelj i ravnatelj pučke škole u Samoboru (1866.-1895.). Istaknuo se kao jedan odosnivača pjevačkoga društva "Jeke" 1871.; Lang, Spomenica državne ...,95-96; Milan Reizer, IZSAMOBORSKOG GLAZBENOG ŽIVOTA (u: Samobor: u povodu 762. obljetnice grada Samobora).Samobor 2004., str. 213-214; Miroslav Milonjić, 450 GODINA ŠKOLSTVA, SAMOBORSKIUČITELJI: JOSIP VANJEK. Samoborske novine, 22.11.1986., br. 4, str. 7.

47 Zavičajna zbirka: spis M. Lang, bez signature; Milonjić, 450 godina...Milan Lang, 9; Lang,Spomenica državne..., 96; Hrčić, nav. dj., 149.

48 Milan Lang, KAKO ĆE UČITELJ UREDITI PRIRODOPISNU ZBIRKU. Školski vjesnik, 8(1901.), br. 3, str. 424-425.

49 Fran Šuklje (Samobor, 2.X.1886- Zagreb, 12.XII. 1949), sveučilišni profesor, geolog. Pučkuškolu završio je u Samoboru, a gimnaziju u Zagrebu, studirao je prirodne znanosti u Zagrebu i Pra-gu. Profesorski ispit i doktorat iz filozofije položio je u Zagrebu, a radio je kao gimnazijski profesor uMitrovici i Karlovcu, ravnatelj gimnazije u Zagrebu, kustos Geološkog muzeja u Zagrebu, sveučilišniprofesor na Višoj pedagoškoj školi, te na Tehničkom i Gospodarsko-šumarskom fakultetu; Hrčić,nav. dj., 157; HRVATSKI LEKSIKON, sv. II. Zagreb 1997., str. 542.

105

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici... - KAJ, XXXIX, Zagreb 1-2 (2006)

rada, vjerojatno je najbolje opisan u Školskoj spomenci izdanoj po njegovomumirovljenju, a u kojoj piše: "...za njega (M. Langa, D.V.) se može s potpunimpravom reći, da je bio nastavnik od pete do glave, prožet iskreno ljubavlju za školui povjerenu mu mladež, koji je svoju plemenitu zadaću shvatio na najidealnijinačin, te je do tančina provodio u zbiljskom radu i živo tu... (...)... pedagog, kojije tražio da bude svak na svome mjestu, tražio je najvećom dosljednošću to istoi od sebe...".50

Lang je pisao povijesne i etnografske prikaze, kritike i osvrte u raznimčasopisima, npr. Smilju, Napretku, Kršćanskoj školi, Školskom vjesniku, Hrvatskomučiteljskom domu, Svetoj Cecilije, itd...Bio je jedan od glavnih urednika isuradnika Samoborskog lista u kojem je često pisao prosvjetne, političke ipovijesne članke, npr., o društvenom životu Samobora od XVII. do XX. stoljeća.51

Kao povjesničar i etnograf istaknuo se djelom "Samobor: narodni život i običaji"u kojem je pisao o životnim običajima, kulturi i povijesti stanovništva Samoborai okolice.52 Navedeno djelo napisao je 1910., a ono je objavljivano u Zborniku zanarodni život i običaje Južnih Slavena od 1911. do 1915., a 1915. objedinjeno jeu knjigu. Langovo djelo i danas ima iznimnu vrijednost za proučavanje kultureSamobora, te je popularno nazvano "samoborska biblija". Od ostalih Langovihdjela izdvojili bismo sljedeća: "Spomen-spis Hrvatskog pjevačkog društva 'Jeke'"(1904.) i "Spomenica državne osnovne škole trgovišta Samobor: izdano o proslavinjezine 400-godišnjice" (1932.), te šest članaka koji su objavljeni u zborniku"Samobor" ("Samobor polovicom 18. stoljeća", "Četiri stoljeća samoborskeškole", "Samoborska obćinska viećnica", "Samoborski načelnici novijeg vremena","Samoborci u tuđini" i "Seoba nekih naših bilina"). Prevodio je vjerske i moralnespise s njemačkog jezika, a neki od njih bili su: "Iskrice ljubavi euhar. Isusu", "Zaštoljubim svoju crkvu?" i "Tajna bračne sreće".53 Langova ljubav prema Samoboruposebice je bila vidljiva u njegovim radovima o kulturi i povijesti grada u kojemje živio, a time postaje i jasnije njegovo iznimno djelovanje u tom gradu.

Sljedeći aspekt Langova djelovanja bio je njegov kulturni i politički rad. Langje ubrzo po dolasku u Samobor postao član pjevačkog društva "Jeka", a već 1884.godine postao je njen tajnik. Dužnost tajnika "Jeke" obavljao je sve do 1906., a

50 Lang, Spomenica državne..., 115-116.51 Katić, nav. dj., 267-268.; Rogulja, nav. dj., 196-197.-2 Marijan Grakalić, O autoru (u: Samobor: narodni život i običaji). Samobor 1992,, str. 1061-

1063.; Miroslav Milonjić, 450 GODINA ŠKOLSTVA, SAMOBORSKI UČITELJI: MILAN LANG.Samoborske novine, 22.111.1986., br. 6, str. 5.; Hrčić, nav. dj., 150; Vladimir Deželić, LANG, MILAN.Znameniti i zaslužni Hrvati.... Zagreb, 1990. (reprint izdanja iz 1925.), str. 157-158.

53 Hrčić, nav. dj., 150.

106

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici ... - KAJ,XXXIX, Zagreb 1-2 (2006)

uz nju, obavljao je dužnost zborovođe.54 "Jeka" je bila jedna od najznačajnijihkulturnih institucija u Samoboru; osnovana 1874., okupljala je mnogobrojnočlanstvo, a svojim radom je "...mnogo pridoniela napredku svog Zavičaja. Onaga je u težkim danima bodrila, u časovima tmurnosti tješila, za sporova i sukobasmrivala zboreći mu rieči - sad gromko, sad potiho,- rieči hrvatskog srdca...".55

Milan Reizer je, pišući o "Jeki", istaknuo kako "...znade se, koliko je i za 'Jeku'učinio Milan Lang. Bio joj je više od tajnika. Kako znalački i s koliko ukusa jetoliko puta birao, što će se pjevati! Koliko puta je dirigirao zborom!...".56

Lang se aktivirao i u političkom životu Samobora te je bio višegodišnjizastupnik u trgovištu Samobor i zastupnik u zagrebačkoj Županijskoj skupštini.Kao član koalicije samoborske inteligencije i građanstva, pobijedio je na općinskimizborima 30.III. 1920., a na općinskim izborima 2.X. 1927. bio dio druge liste"udruženog građanstva" po uspješnosti.57 Od njegovih političkih inicijativanavodimo prijedlog koji je iznio na sjednici trgovišta Samobor u nazočnostiministra Tugomira Alaupovića. Lang je tada predložio otvaranje "male realnegimnazije" u Samoboru jer bi "...tada prestala potreba, da znatan broj samob.djece ljeti i zimi polazi vlakom u Zagreb u srednju školu, te time dolazi u prilikuda fizički i moralno strada, kako se to nažalost već općenito opaža...".58 Većinaprisutnih na sjednici preporučila je otvaranje više pučke škole (V. razred) za kojuje ministar Tugomir Alaupović obećao financijsku pomoć.59 Langov prijedlogtime nije ostvaren, ali je istaknuo potrebu za osnivanjem i radom viših školskihinstitucija u Samoboru.

Posebno je značajna analiza Langovog humanitarnog rada, vezanog uz njegovodjelovanje u samoborskom dobrovoljnom vatrogastvu i financijsku pomoćsamoborskim siromašnim učenicima. DVD Samobor osnovan je početkom 1890.,a Lang je obavljao dužnosti tajnika (l 890.-1911.) i blagajnika (l 899.-191 L), te je od1911. bio izabran počasnim članom.60 Lang je bio jedan od osnivača DVD Samoborte svojim radom u njemu, poput Kleščića, a kasnije i Tonija, pridonio sigurnosti

54 Hrčić, nav. dj., 150; Milonjić, 450 godina.. .Milan Lang... 22.111.1986., 5.55 Kocijanić, Samoborska družtva..., 249.56 Reizer, nav. dj., 215.57 Žeželj, nav. dj., 119,123; Hrčić, nav. dj., 149-150.58 Lang, Spomenica državne..., 114.59 Napomenuo bih kako Viša pučka škola u Samoboru nije otvorena i tek je u rujnu 1945. os-

novana Niža gimnazija koja je godinu kasnije spojena s Osnovnom školom u Sedmogodišnju školu uSamoboru; Svetozar Petreković, SCHOLA COMMUNITATIS PRIVILEGIATI OPPIDI SAMOBOR(u: 450 godina školstva u Samoboru: 100 godina stručnog obrazovanja). Samobor 1986., str. 46-47,54-55.

60 Orešković, Vatrogastvo u...,5-7; Milonjić,450 godina...Milan Lang... 22.III. 1986., 5.

107

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici... - KAJ, XXXIX, Zagreb l -2 (2006)

Samoboraca. No, njegova humanitarna crta ne završava radom u vatrogasnomdruštvu. Kao učitelj, uvidio je mnoge socijalne probleme medu učenicimakojima je predavao, a koji su bili posljedica Prvoga svjetskog rata. Zbog toga je1919. nakon prestanka rada jednog humanitarnog društva putem Samoborskoglista "...apelirao na građanstvo samoborsko i sve prijatelje škole, da se prilikomradosnih i žalosnih obiteljskih i prijateljskih slava sjete naše škol. sirotinje i skupeza nju po koji darak...".61 Zatim je sudjelovao u organiziranju raznih predstavai zabava te krajem veljače iste godine osnovao Zakladu za pomoć siromašnimučenicima. Kasnije je, na prijedlog čitatelja Samoborskog lista i Langovih učenika,ona prozvana njegovim imenom ("Zaklada Milan Lang za pomaganje siromašnedjece samoborske škole"). Zaklada je primala financijske priloge, a od njenihkamata pomagalo se siromašnim učenicima. Nekoliko godina kasnije Lang seuspio povezati sa samoborskim iseljenicima u SAD-u, koji su se nekoliko godinaranije organizirali u Hrvatski prosvjetni klub "Samobor" u Chicagu. "Samoborciu tuđini" otad su aktivnije financijski pomagali siromašnu djecu. Lang je ubrzopostao njihov glavni povjerenik te zajedno s njihovim sredstvima organiziraopomoć siromašnim učenicima samoborskih škola - stipendijama, ili nabavljajućiodjeću, obuću, hranu, školske knjige.62 Njegovo humanitarno djelovanje bilo jevidljivo i u skupljanju financijskih sredstava za nabavu zvona za samoborskucrkvu i za izgradnju kapelice sv. Helene u Samoboru.63

Samoborska kultura i povijest obilježena je radom istaknutih pojedinaca, ajedan od njih bio je Milan Lang. Kao učitelj i ravnatelj unaprijedio je školstvosvojim skoro 40-godišnjim radom, osnivanjem i razvijanjem prirodoslovnezbirke, knjižnice i školskog vrta. Istraživanjem povijesti i kulture Samobora, kojeje objedinio u djelu "Samobor - narodni život i običaji" ("samoborsku Bibliju"),a zatim i aktivnim djelovanjem u pjevačkom društvu "Jeka", političkom životute humanitarnim radom u vatrogastvu i brigom za siromašne učenike, Langje postao nezaobilazan značajnik kulturne baštine Samobora te i danas ostaoprisutan u memoriji Samoboraca.

61 Lang, Spomenica državne..., 136-137.62 U Samoborskom muzeju nalazi se sačuvana korespondencija između Langa i članova društva

«Samobor» te slika članova društva; Petreković, nav. dj., 46; Lang, Spomenica državne..., 136-138;Milan Lang, ČETIRI STOLJEĆA SAMOBORSKE ŠKOLE (u: Samobor: u povodu 762. obljetnicegrada Samobora). Samobor 2004.., str. 136-143.; Milan Lang, SAMOBORCI U TUĐINI (u: Samobor:u povodu 762. obljetnice grada Samobora). Samobor 2004., str. 240-241; Milonjić, 450 godina...Milan Lang.. .8. III. 1986., 9; M-Lg. (Milan Lang), HRVATSKI PROSVJETNI KLUB "SAMOBOR" UCHICAGU. Samoborski list, 1.VI.1924., br. 11, str. 1-2.

63 Lang, SAMOBORSKA MILA ZVONA: SPOMENSPIS U KORIST NABAVE NOVIHZVONA. Samobor 1912., str. 1-4; Milonjić,450 godina...Milan Lang...22. III. 1986., 5.

108

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici... - KAJ, XXXIX, Zagreb 1-2 (2006)

V. Bogumil Toni

Bogumil Toni rodio se u Samoboru 12. veljače 1874. u siromašnoj obitelji.Pučku školu završio je u Samoboru, a gimnaziju u Zagrebu (1886.-1890.). Zatimupisuje zagrebačku Učiteljsku školu koju je 1895. završio. Iste godine počinjeraditi kao "privremeni učitelj" u Samoboru, a tri godine kasnije postao je "pravimučiteljem". On 1918. postaje naslovni ravnajući učitelj, a 1922. zamjenjuje Langana mjestu ravnatelja, koji je tada umirovljen. Toni brzo napreduje u pedagoškojstruci i krajem studenoga 1924. postaje školskim nadzornikom samoborskogasreza i oslobođen je od predavanja. Šest godina kasnije imenovan je sreskim(kotarskim) školskim nadzornikom za srez zagrebački i samoborski. No, zbogbolesti nije mogao dugo raditi te je na svoj zahtjev krajem siječnja 1932. bioumirovljen.64 Istaknimo da je kao učitelj i školski nadzornik radio 37 godina, a umirovini je nastavio razvijati svoj književni, humanitarni i kulturni rad. Umro je14. ožujka 1951. u Samoboru.65

Prvi aspekt Tonijevog rada koji ovdje analiziramo jest njegovo pedagoškodjelovanje. Toni je kao učitelj u samoborskoj pučkoj školi radio od 1895. do1932., iako je potrebno naglasiti da od 1924. nije držao nastavu, već se posvetioradu ravnatelja i školskog nadzornika. On je nastavio Langovo pedagoškodjelovanje te organizirao posebne školske svečanosti oko Božića, poput recitacija,igrokaza, pjevanja i gimnasticiranja.66 U veljači 1904. postao je dopisni članHrvatskog pedagoškog književnog zbora, a u kolovozu 1918. postaje "pravimčlanom", što mu je omogućavalo upoznavanje s razvojem suvremene pedagoškeprakse. Napomenimo kako su samoborski sreski poglavari Frano Štamkal iAleksandar Šibenk odličnim ocijenili Tonijev rad sreskoga školskog nadzornikana području sreza Samobor, što mu je, vjerojatno, pomoglo da od 1930. postane

64 Oko godine Tonijevog umirovljenja Lang piše kako Toni".. .posljednji svoj položaj sres. nad-zornika za srez Zagreb i Samobor nije nastupio, jer je morao na bolovanje, a potom je zamolioumirovljenje te je s 30. studenog 1930. stavljen u stanje mira..." (Lang, Spomenica državne,... 122).No, analizirajući ostavštinu Bogumila Tonija u Samoborskom muzeju naišao sam na doku-ment o njegovom umirovljenju 1932. godine. I drugi autori u literaturi navode 1932. kao godinuTonijevog umirovljenja; Samoborski muzej: ostavština Bogumila Tonija, bez. signature; Hrčić, nav.dj., 152; E. (Ivan Esih), BOGUMIL TONI. Nova Hrvatska, 29.1.1944., br. 24, str. 7; Ivan Kozarčanin,OMLADINSKI KNJIŽEVNIK BOGUMIL TONI. 15 dana, 3 (1933.), br. 20, str. 314.

65 Samoborski muzej: ostavština Bogumila Tonija, bez. signature; Lang, Spomenica državne...,96,105,111, 115,117-120, 122; Hrčić, nav. dj., 152; Kozarčanin, nav. dj., 313-314; Ljudevit Krajačić,BOGUMIL TONI (POVODOM TRIDESETIPETGODIŠNJICE NJEGOVA KNJIŽEVNOGA RA-DA). Napredak 70 (1929.), br. 1-2, str. 6-10; Miroslav Milonjić, 450 GODINA ŠKOLSTVA, SA-MOBORSKI UČITELJI: BOGUMIL TONI. Samoborske novine, 36 (1986.), br. 7, str. 5.; SjepanŠirola, TONI, BOGUMIL. Znameniti i zaslužni Hrvati... Zagreb 1990., str. 265.

66 Petreković, nav. dj., 47.

109

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici ... - KAJ, XXXIX, Zagreb 1-2 (2006)

školski nadzornik i sreza Zagreb.67 Svojevrsnim zaključkom njegova pedagoškograda može poslužiti Langov citat kako Toni "...u svom je radu vazda stupaoduhom napretka te priznate nove tečevine nauke praktično primjenjivao u svomnastavničkom radu...".68

Toni se istaknuo svojim književno-povijesnim radom, a počeo je književnostvarati u Učiteljskoj školi (1890.-1895.) na nagovor svoga profesora TomislavaIvkanca. Prve pjesme objavio je u Smilju (zabavno-poučnom listu za djecu iomladinu), a ohrabren recepcijom svojih pjesama nastavio je pisati za svogučiteljevanja u Samoboru. Najviše piše za listove namijenjene djeci i mladima,poput Mali dobrotvor, Bršljan i Mladi Istranin, a dijelom pjesme i crticeobjavljuje u časopisima i novinama: Prosvjeti, Savremeniku, Domaćem ognjištui Narodnim novinama.69 Svoju prvu knjigu za mladež "Jagode" izdaje 1906., aknjiževno-pedagoška kritika ocijenila ju je pozitivno. Zanimljivo je napomenutikako Toni sljedeće godine odbija ponudu Dragutina Boranića za pisanja djela oSamoboru u sklopu Zbornika i preporuča Langa, smatrajući ga kompetentnijim.Lang je ponudu prihvatio i nekoliko godina kasnije izdano je navedeno djelo.70

Toni je bio jedan od osnivača Samoborskoag lista 1904., a od 1909. do 1915.njegov glavni urednik. U tom listu pisao je o povijesti Samobora, ponajviše oradu i djelovanju javnih i kulturnih ustanova, npr., općinskom magistratu iliškoli.71 Godine 1918. napisao je djelo "Samoborska narodna garda (1848-1851)"u kojem, na temelju arhivskih dokumenata i literature, piše o revolucionarnimdogađajima polovicom XIX. st. u Samoboru. Valja napomenuti kako je Toni biojedan od glavnih suradnika u drugom tadašnjem samoborskom listu Samoborac,u kojem je, kao i u Samoborskom listu, pisao o povijesti i kulturi Samobora.72

Nekoliko godina kasnije izdao je "Vatrogasne pjesme" (1922.73), koje su 1930. zbogvelikog interesa doživjele i drugo izdanje. Potrebno je napomenuti kako je Tonisurađivao u Vatrogasnom vjestniku (vjesniku), koji je i uređivao. Proslavljajući35-godišnjicu rada u vatrogastvu, 1930. izdaje knjižicu "Iskre i plameni" kao

67 HDA: Zbirka personalija: spis Bogumil Toni, sign. 6022.68 Lang, Spomenica državne..., 122.69 Kozarčanin, nav. dj. 313; Dragutin Pazman, OD UJEDINJENJA DO SLOMA VERSAJSKE

JUGOSLAVIJE (u: Povijest školstva i pedagogije u Hrvatskoj). Zagreb 1958., str. 366.70 Milonjić, 450 godina...Bogumil Toni, 5.71 Katić, nav. dj., 267; Žeželj, nav. dj., 113; Rogulja, nav. dj., 200-201.72 Žeželj, nav. dj., 122; Rogulja, nav. dj., 201.73 Postoji nepodudarnost u literaturi u vezi s godinom izdanja te knjige. Hrčić i drugi au-

tori navode 1920. kao godinu u kojoj je izdao "Vatrogasne pjesme", no sam Toni u razgovorus Kozarčaninom navodi 1922., kad je ona i izdana; Kozarčanin, nav. dj., 314; Hrčić, nav. dj., 152;Uredničtvo, BOGUMIL TONI (O 70-GODIŠNJICI). Vatrogasni vjestnik, 49 (1944.), br. 2, str. 35;Milonjić, 450 godina...Bogumil Toni, 5.

110

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici ... - KAJ, XXXIX, Zagreb 1-2 (2006)

zbirku vatrogasnih pjesama i crtica.74 Kao član Hrvatskog pedagoškog književnogzbora (dalje Zbor) izdao je nekoliko knjiga unutar edicija Zbora: "Pod krošnjama"(1922.), "Proljetna jutra" (1924.),"Živko Vrapčić" (1926.), "Po stazama djetinjstva:pripovijetke" (1935.). Sljedeću zbirku dječje poezije "Modri zvončići" objavljuje1924. unutar knjige Nikole N. Pavića "Dječje knjige". Toni je nastavio književnirad, te je za Drugog svjetskog rata izdao "Popevke od Sanobora" (1943.) u kojimaje opjevao znamenite Samoborce i one pojedince koji su živjeli u Samoboru,kao i povijesne znamenitosti. Svoje pjesme tada objavljuje i u časopisu Anđeočuvar, 1944. izdaje zbirku pjesama "Koraci u život", a već sljedeće godine izdajezbirku pjesama "Kličeci: popevke za decu". Također, Toni je bio autor pet radovau zborniku "Samobor" (1943.), između kojih valja izdvojiti rad "Bilježke izprošlosti Samobora" u kojem opisuje gospodarske, društvene i političke prilikeSamobora od XVI. do prve polovice XVIII. stoljeća. Ostali Tonijevi radovi jesu:"Obrana od požara u starome Samoboru", "Josip Herović", "O Vrazovoj Ljubici"i "Prve samoborske novine". Nakon rata Tonijeve pjesme objavljivane su učasopisima za djecu i mlade: Smilje, Pionirska zastava i Pionir (Samoborski muzej- ostavština B. Toni). U godini svoje smrti izdaje "Priče u pjesmi", a posthumnomu je "Samoborska Knjižnica" 1955. izdala zbirku pjesama "Lan".75 Krajačić je1929. napisao u Napretku povodom Tonijeve 35-godišnjice književnog rada,kako Tonijev"...način prikazivanja pojedinih situacija iz dječjeg života, ležao onu samoj duši djetetovoj, izlazio on iz dječje okoline iz prirode i objekata živihili mrtvih, koji okružuju dijete i uvijek mogu da zaokupe njegov interes, bioje uvijek zaokružen, umjetnički i priprostom jednostavnošću iznesen. Dakle,odlikovao se svim kvalitetama, potrebnim pravomu književnom djelu, koje trebada bude umjetničko i literarno vrijedno, pa djetetu zanimljivo i drago...".76 Sličnopiše Uredništvo u Smilju petnaestak godina kasnije, ističući kako Toni "...samihpjesama napisao je oko 1000. Pjesme su mu sadržajem i oblikom na visini. Stih jelagan i živ, srokovi pravilni, slike Ijubke i svježe, a stil narodan, prilagođen dječjojduši. Nađe se i zrnce humora, što djeca najviše vole i što povećava vriednostTonievih pjesama. Osobito je majstor u crtanju krajolika i ugođaja iz prirode.. ,".77

Iz navedenog je vidljivo kako je Toni bio cijenjen po svojem književnom radu, nesamo unutar Samobora već i izvan njega.

74 Uredničtvo, nav. dj., 35; Kozarčanin, nav. dj., 314.75 U ostavštini Bogumila Tonija koja se čuva u Samoborskom muzeju, a čine je dvije arhivske

kutije i jedan fascikl, nalazi se uz mnogobrojne njegove objavljene radove i nekoliko djela u rukopisu(npr. "Škola - naša sreća") što dodatno potvrđuje njegov izniman stvaralački opus.

76 Krajačić, nav. dj., 8.77 Ur., (Uredništvo), BOGUMIL TONI. Smilje, 71 (1943.), br.1-2, str. 77.

111

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici ... - KAJ, XXXIX, Zagreb 1-2 (2006)

Posljednji aspekt Tonijevog rada, koji ovdje analiziramo, bio je onajhumanitarno-kulturni. Na određeni način, on je slijedio primjer svog starijegkolege Milana Langa te je od 1897. počeo aktivno sudjelovati u radu DVD Samobor.Završio je praktični vatrogasni tečaj koji su organizirali "pioniri hrvatskogvatrogastva" Gjuro Deželić i Mirko Kolarić, zatim počinje surađivati u Hrvatsko-slavonskoj vatrogasnoj zajednici. Toni je 1910. izabran za podzapovjednika, aveć sljedeće godine preuzima i poslove tajnika (zamijenivši Langa koji se tadapovukao iz aktivnog sudjelovanja) DVD Samobora. Na glavnoj skupštini usvibnju 1919. izabran je za zapovjednika DVD-a, a kao njegov predsjednik radido 1936., kada se povlači iz aktivnog rada u vatrogastvu. Izabran je za njegovadoživotnog počasnog predsjednika. Zanimljivo je istaknuti kako je Toni, zbogsvog rada u unapređivanju vatrogastva, bio odlikovan "ordenom sv. Save V.Stepena".78 Podsjetimo kako je napisao nekoliko zbirki pjesama o vatrogastvu:"Vatrogasne pjesme" (1922./1930.) i "Iskre i plameni" (1930). te nekoliko radova opovijesti vatrogastva u Samoboru.

Toni je, kao i Lang, bio jedan od suradnika (posrednika) iseljeničkogdruštva "Samobor" u njihovom financijskom pomaganju siromašnih Samoboraca.Iseljenici su puteni Samoborskog lista uputili Toniju pismo kojim su ga zamolili"...da ako bi bilo i koliko moguće, stupiti u suradnju sa članovima kluba, kojihje želja da pristupe radu za našu ratom i uopće nastradalu siročad. Radi togaVas molimo, da se staviti u što skorije vrijeme u sporazum u svrhu istraživanjanajpotrebnijih slučajeva za pripomoći...".79 Tonijevo humanitarno-kulturnodjelovanje vidljivo je u njegovom radu u Društvu za poljepšavanje Samobora(svojevrsnoj prvoj Turističkoj zajednici) čiji je 1886. bio jedan od osnivača. Od1900. bio je tajnikom društva koje se bavilo uređenjem grada, npr. izgradnjomcesta, putova i staza te promicalo turističku atraktivnost Samobora kao lječilišta,izletišta i ljetovališta.80

Toni se svojim radom učitelja, ravnatelja i školskog nadzornika istaknuo kaouvaženi pedagog i jedan od važnih pojedinaca koji su obilježili školstvo Samobora.No, njegova djelatnost u Samoboru nije bila ograničena time. Može se reći kakose, slijedeći primjer svog starijeg kolege Milana Langa, uključio u društveniživot Samobora te kao književnik, ponajviše kao dječji pjesnik, napisao više od1000 pjesama. Humanitarni aspekt njegova rada vidljiv je sudjelovanjem u radu

78 Orešković, Vatrogastvo u..., 6-8; Orešković, 50 godina... 4-5, 7-8; Uredničtvo, nav. dj., 34-35;Lang, Spomenica državne..., 122; SKUPŠTINA VATROGASNE ČETE. Jutarnji list, 19.11.1935., br.8283, str. 13.

79 Mijo Knafl, Fran Tonšetić, PISMO IZ CHICAGA. Samoborski list, 1.XI. 1920., br. 21, str. 3.80 Milonjić, 450 godina.. .Bogumil Toni, 5.; Kocijanić, Samoborska družtva..., 249.

112

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici ... - KAJ, XXXIX, Zagreb 1-2 (2006)

DVD Samobor i Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice. Potrebno je naglasitikako je Toni, kao i Lang, sudjelovao kao posrednik samoborskim iseljenicimau prikupljanju pomoći za siromašne Samoborce, a svoju ljubav prema rodnomgradu pokazao i svojim radom u Društvu za poljepšavanje Samobora.

VI. Zaključak

U radu su analizirani život i rad četiri Samoborca: Mirka Kleščića, JurjaKocijanića, Milana Langa i Bogumila Tonija. Bili su iznimno aktivni u kulturnom,političkom, gospodarskom, školskom, sportskom i humanitarnom životuSamobora u prvoj polovici XX. stoljeća. Kleščić se ponajviše istaknuo kao iznimnoaktivan nositelj političkog i kulturno-sportskog života u Samoboru, Kocijanić kaožupnik i književnik, Lang kao pedagog i književnik, a Toni, poput Langa, takođerkao pedagog i književnik. Svi navedeni pojedinci djelovali su humanitarno uosnivanju i razvoju Dobrovoljnog vatrogasnog društva Samobor i drugim sličnimdruštvima. Može se opravdano zaključiti kako su se oni svojim radom istaknulikao "intelektualna elita" u Samoboru, koja je ostavila trajnog traga u kulturno-povijesnoj baštini Samobora.

IZVORI:

1. Samoborski muzej: Ostavština Bogumil Toni, kutija: 2, spis: l, bez signature.2. Zavičajna zbirka Gradske knjižnica Samobor: spisi o Jurju Kocijanćiću - Osobnik, Currricu-

lum vitae, bez signature.3. Zavičajna zbirka Gradske knjižnice Samobor: spisi o Milanu Langu, bez signature.4. Zavičajna zbirka Gradske knjižnice Samobor: spisi o Bogumilu Toniju, bez signature.5. Hrvatski državni arhiv: Zbirka personalija, spisi: Toni, Bogumil, sign. 6022.6. Hrvatski državni arhiv: Kabinet bana, 1930. g., sign. 142, kut. l, br. 150 Pres./ 1930.7. Izvješća o stanju javne uprave u Županiji zagrebačkoj (za godine od 1896. do 1911.; Zagreb

1897.-1912.).8. Program Kraljevske gimnazije u Karlovcu koncem školske godine...godišta od 1879. do

1883. Karlovac, 1879-1883.1. Izviješće kralj, velike gimnazije u Zagrebu koncem školske godine..od 1893./94 do 1894/95.

Zagreb, 189471895.2. Izviješće kr. Dolnjogradske velike gimnazije u Zagrebu koncem školske godine.. .od 1895./96.

do 1898799. Zagreb, 1896.-l899.9. Kresar, Milan, Gustoća žiteljstva Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Zagreb 1917.10. Definitivni rezultati, popisa stanovništva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 31. januara

1921. godine. Sarajevo, 1932.11. Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31 marta 1931. godine u Kraljevini Jugoslaviji,

knjiga L: prisutno stanovništvo, broj kuća i domaćinstva Beograd, 1937.

113

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici ... - KAJ, XXXIX, Zagreb 1-2 (2006)

LITERATURA:

1. Bogdanović, Milan, O porodicama nekih gospodara samoborskog grada. U: Samobor: u po-vodu 762. obljetnice grada Samobora. Samobor, 2004. (pretisak iz 1943.), str. 133.

2. Bošnjak, Nikola, Staklane Osredek i Karolina. U: Samobor: u povodu 762. obljetnice gradaSamobora). Samobor 2004., str. 204-207.

3. Bučar, Franjo, pl. Praunspeger, Boris, U: Samobor: u povodu 762. obljetnice grada Samobora).Samobor 2004., str. 264-266.

4. Deželić, Vladimir, Lang, Milan. Znameniti i zaslužni Hrvati. Zagreb, 1990. (reprint iz 1925.),str. 157-158.

5. Dobronić, Lelja, Klasična gimnazija u Zagrebu od 1607. do danas. Zagreb 2004.6. Dumbović Bilušić, Biserka Formiranje i razvoj urbanog prostora Samobora. Radovi instituta

za povijest umjetnosti, 19. (1995.), str. 21-35.7. Esih, Ivan, Juraj Kocijanić: uz pedesetu obljetnicu njegova rođenja. Jutarnji list, 9. IV. 1932.,

br. 7250, str. 7.8. Esih, Ivan, Šezdeset godina prosvjetnog rada i osamdeset godina života Milana Langa. Nova

Hrvatska, 28. VIII. 1943., br. 201, str. 7.9. E. (Esih, Ivan), Bogumil Toni. Nova Hrvatska, 29.1.1944., br. 24, str. 7.10. Flašer, Walter, Mr. Mirko Kleščić St. (Nekrolog). Hrvatski planinar, 35 (1939.), br. l, str. 3, 5.11. Frkin, Vatroslav, Svećenik Vjekoslav Noršić 1880.-1953.: izdano u spomen osnivaču Pučke

knjižnice i čitaonice u Samoboru. Samobor 2001.12. Grakalič, Marijan, O autoru. U: Samobor: narodni život i običaji). Samobor, 1992., str. 1061-

1063.13. Grlović, Milan, Album zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća: sto i pedeset životopisa, slika i

vlastoručnih podpisa. Rijeka, 1992.14. Hrčić, Fran, Samoborci na književnom polju. U: Samobor: u povodu 762. obljetnice grada

Samobora. Samobor, 2004. (pretisak iz 1943.), str. 144-161.15. Hrčić, Fran, Ljudevit Šmidhen. K otkriću spomen-ploče. Samoborski list, 10. VIII. 1913.,

brojevi od 32,34 do 40.16. Hrvoj, Marija, Povijest samoborskog novinstva: samoborsko novinstvo - kada samoborski

dnevnik? Naš Samobor, 3 (1995.), br. 21, str. 15.-16.17. Holjevac, Milan, Jamčić, Željko, Željeznica Zagreb - Samobor 1901.-1979. Samobor 1985.18. Horvat, Juro Samoborski šport 1740.-2000. Samobor 2000.19. Hrvatski leksikon, sv. II (L-Ž). Zagreb, 1998.20. Iz V. Redovne sjednice starješinstva Vatrogasnog Saveza. Vatrogasni vjesnik, 39 (1934.), br.

2, str. 72.21. Katić, Milan, Samoborsko novinstvo. U: Samobor: u povodu 762. obljetnice grada Samobora.

Samobor, 2004. (pretisak iz 1943.), str. 267-268.22. Kleščić, Mirko, Što hoćemo. Samoborski list, 20.VIII, 1904., br. L, str. 1.23. Knafl, Mijo, Tonšetić, Fran, Pismo iz Chicaga. Samoborski list, 1. XI. 1920., br. 21, str. 3.24. Kocijanić, Juraj, O nestašici svećeničkog pomladka. Katolički list, 6. IV. 1922., br. 14, str.

161-165.25. Kocijanić, Juraj, Problem obitelji. Katolički list, 5.X.1939., br. 40, str. 490-492.26. Kocijanić, Juraj, Samoborska družrva. U: Samobor: u povodu 762. obljetnice grada Samobora.

Samobor, 2004. (pretisak iz 1943.), str. 243-262.27. Kolarić, Juraj. Juraj Kocijanić (1882.-1959.). U: Juraj Kocijanić, Pape i hrvatski narod).

Zagreb 1998., str. 581-583.28. Kozarčanin, Ivan, Omladinski književnik Bogumil Toni. 15 dana, 3 (1933.), br. 20, str. 313-

314.

114

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici... - KAJ, XXXIX, Zagreb l -2 (2006)

29. Krajačić, Ljudevit, Bogumil Toni (Povodom tridesetipetgodišnjice njegova književnogarada). Napredak 70 (1929), br.1-2, str. 6-10.

30. Lang, Milan, Kako će učitelj urediti prirodopisnu zbirku. Školski vjesnik, 8 (1901), br. 3, str.424-432.

31. Lang, Milan, Samoborska mila zvona: Spomenspis u korist nabave novih zvona. Samobor,1912.

32. Lang, Milan, Prvi nastup vatrogasne čete samoborske (u spomen 30-godišnjice). U:Samoborski vatrogasci 1890.-1923. Samobor, 1923, str. 9-11.

33. Lang, Milan, Spomenica državne osnovne škole trgovišta Samobora: izdano o proslavi nje-zine 400-godišnjice. Samobor, 1932.

34. Lang, Milan, Samobor: narodni život i običaji. Samobor 1992.35. Lang, Milan, Osvrt na 30 godišnje djelovanje Hrvatskog Pjevačkog Društva 'Jeke'. U:

Hrvatsko pjevačko društvo Jeka u Samoboru 1874-1994: Spomen-spis povodom 120 godišnjice.Samobor 1994.

36. Lang, Milan, Četiri stoljeća samoborske škole. U: Samobor: u povodu 762. obljetnice gradaSamobora. Samobor, 2004. (pretisak iz 1943.), str. 136-143.

37. Lang, Milan, Samoborci u tuđini. U: Samobor: u povodu 762. obljetnice grada Samobora.Samobor, 2004. (pretisak iz 1943.), str. 240-241.

38. Lang, Milan, Samoborski načelnici novijeg vremena. U: Samobor: u povodu 762. obljetnicegrada Samobora. Samobor, 2004. (pretisak iz 1943.), str. 224

39. Milonjić, Miroslav, 450 godina školstva, samoborski učitelji: Josip Vanjek. Samoborske no-vine, 22. II. 1986., br. 4, str. 7.

40. Milonjić, Miroslav, 450 godina školstva, samoborski učitelji: Milan Lang. Samoborske no-vine, 8. III. 1986., br. 5, str. 9.

41. Milonjić, Miroslav, 450 godina školstva, samoborski učitelji: Milan Lang. Samoborske no-vine, 22. III. 1986., br. 6, str. 5.

42. Milonjić, Miroslav, 450 godina školstva, samoborski učitelji: Bogumil Toni. Samoborske no-vine, 36 (1986.), br. 7, str. 5.

43. Mirko Kleščić (Nekrolog). Samoborski list, 1.1.1939., br. l, str. 2.44. Mirko Kleščić st. (Nekrolog). Vatrogasni vjesnik, 44 (1939.),br. l, str. 15-16.45. Mr Mirko Kleščić st. Vatrogasni vjesnik, 38 (1933.), br. 9-10, str. 404-405.46. Noršić, Vjekoslav, Kocijanić, Juraj. Znameniti i zaslužni Hrvati...Zagreb, 1990. (reprint iz

1925.), str. 136.47. Novi samoborski župnik. Jutarnji list, 31.1.1932., br. 7183, str. 4.48.0.S. (Orešković, Stjepan), 50 godina Dobrovoljnog Vatrogasnog Društva u Samoboru. U: 50

godina Dobrovoljnog Vatrogasnog Društva u Samoboru. Samobor, 1940., str. 3-10.49. Orešković, Stefek (Stjepan). Vatrogastvo u Samoboru: povijesna crtica. U: Samoborski vatro-

gasci 1890.-1923. Samobor, 1923., str. 4-9.50. Pazman, Dragutin, Od ujedinjenja do sloma versajske Jugoslavije. U: Povijest školstva i pe-

dagogije u Hrvatskoj. Zagreb, 1958., str. 302-372.51. Pedeset godina farmaceutske nastave na zagrebačkom Univerzitetu 1882/3-1932/3. Zagreb,

1934.52. Petreković, Svetozar, Schola communitatis privilegiati oppidi Samobor. U: Bujan, J. (ur.), 450

godina školstva u Samoboru: 100 godina stručnog obrazovanja. Samobor: 1986., str. 11-52.53. Ph.mr. Mirko Kleščić st. (Nekrolog). Apotekarski vjesnik, 20 (1938.) br. 24, str. 1085-1087.54. Poljak, Željko, Slike iz povijesti hrvatskog planinarstva. Zagreb, 1987.55. Radmilović, Drago, Samoborski obrt, veleobrt, trgovina i novčarstvo. U: Samobor: u povodu

762. obljetnice grada Samobora). Samobor 2004. (pretisak iz 1943.), str. 199-203.

115

D: Vojak: Znameniti Samoborci s kraja 19. i u prvoj polovici... - KAJ, XXXIX, Zagreb 1-2 (2006)

56. Reizer, Milan, Iz samoborskog glazbenog života. U: Samobor: u povodu 762. obljetnice gra-da Samobora. Samobor, 2004. (pretisak iz 1943.), str. 210-224.

57. Rogulja, Petar, Bibliografija radova o Samoboru. U: Horvat, I. (prir.), Samobor: sakralno-povijesni vodič. Samobor, 1988., str. 191-201.

58. Samoborski župnici XX. stoljeća. (U: Samobor: sakralno povijesni vodič). Samobor 1988.,str. 33-52.

59. Skupština vatrogasne čete. Jutarnji list, 19. II. 1935., br. 8283, str.13.60. Svečani doček novog župnika. Jutarnji list, 31.1.1932., br. 7183, str. 11.61. Sudnik, Ivica, Razvitak sporta u Samoboru 1890.-1955.: spomen-spis povodom 30-godišnjice

NK Samobor. Samobor 1955.62. Sudnik, Ivica, Pedeset godina planinarskog društva'Japetić'. U: Pedeset godina Planinarskog

društva'Japetic 1923.-1. VII-1973.). Samobor 1973.63. Sudnik, Ivica, Samoborska Štedionica. U: Samobor 100 godina bankarstva. Samobor, 1975.,

str. S.-32.64. Sudnik, Ivica, Povijest sporta u Samoboru. Samobor 1987.65. Szabo, Agneza, Barunica Vilhelmina Kulmer u kulturnom i gospodarskom životu Samobora

i njegove okolice. Kaj 30 (1997.), br. L, str. 81.-93.66. Širola, Stjepan, Toni, Bogumil. Znameniti i zaslužni Hrvati... Zagreb, 1990. (reprint iz 1925.),

str. 265.67. Toni, Bogumil, In memoriam Mirku Kleščiću. Vatrogasni vjesnik, 44 (1939.), br. L, str. 15-

18.68. Tri maturanta iz stare učiteljske škole u Popovu Tornju. Jutarnji list, 6. VIII. 1929., br. 10249,

str. 13.69. Umro najpopularniji Samoborac. Jutarnji list, 22.XII. 1938., br. 9666, str. 13.70. Uredničtvo, Bogumil Toni (o 70-godišnjici). Vatrogasni vjestnik, 49 (1944.), br. 2,34-35.71. Ur. (Uredništvo) Bogumil Toni. Smilje, 71 (1943.), br. 1-2, str. 77.72. Žeželj, Mirko, Samobor od postanka grada do Drugog svjetskog rata. U: Sijan, D. (ur.),

Samobor u prošlosti i sadašnjosti, Zagreb, 1971., str. 7-129.

FAMOUS PEOPLE COMING FROM THE TOWN OF SAMOBOR AT THE ENDOF THE 19THAND THE FIRST HALF OF THE 20TH CENTURY: MIRKOKLEŠČIĆ, JURAJ KOCIJANIĆ, MILAN LANG AND BOGUMIL TONIBy Danijel Vojak, BreganaSummaryThe paper gives an analysis of the life and work of prominent Samobor individuals at

the end ofthe 19th through thefirst half of the 20th century: Mirko Kleščić (pharmacist, poli-tician, sporiš pioneer and cultural worker), Juraj Kocijanić (parish priest and writer), MilanLang (teacher and cultural vcorker) and Bogumil Toni (teacher and writer). Documentsfromthe Samobor Museum, Domicile Collection, Samobor Town Library and the Croatian StateArchives have been used, as well as chosen periodicals and relevant literature. The researchhas shown that the listed individuals had been exceptionally active in the Samobor cultural,political, economical, educational, sporiš and humanitarian life, and it may be duly con-cluded that they had been singled out by their work as the Samobor intellectual elite, leavinga permanent trače in the towns historical heritage.

Key words: Samobor, Mirko Kleščić, Juraj Kocijanić, Milan Lang, Bogumil Toni.

116