1

Munuscula in honorem Željko RapanićZbornik povodom osamdesetog rođendana

Festschrift on the occasion of his 80th birthday

Dissertationes et Monographiae 5

International Research Center for Late Antiquity and the Middle Ages Motovun, University of Zagreb

2

Munuscula in honorem Željko RapanićZbornik povodom osamdesetog rođendana / Festschrift on the occasion of his 80th birthday

Copyright © International Research Center for Late Antiquity and the Middle Ages - Motovun, University of Zagreb, 2012.

Izdavač / Publisher: Sveučilište u Zagrebu / University of ZagrebMeđunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek, MotovunInternational Research Center for Late Antiquity and the Middle Ages, Motovun, Croatia

Urednici / Editors: Miljenko Jurković, Filozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuAnte Milošević, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu

Redakcijski odbor Editorial board:

Mladen Ančić, Igor Fisković, Nikola Jakšić,Miljenko Jurković, Ante Milošević

Prijevod sažetakaTranslations:

Neven Budak, Nenad Cambi, Laris Borić, Miljenko Jurković,Radovan Kečkemet, Sniježana Matejčić

Grafičko oblikovanje i računalna obrada / Graphic design andComputer layout: Neven Marin, Boris Bui

Tisak / Printing: Dalmacijapapir d.o.o. - Split

Naklada / Circulation: 500 primjeraka

ISBN 978-953-6002-67-2

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem: 831012

3

Munuscula in honorem Željko RapanićZbornik povodom osamdesetog rođendana

Festschrift on the occasion of his 80th birthday

Zagreb - Motovun - Split, 2012.

Neven Marin, Boris Bui

Dalmacijapapir d.o.o. - Split

5

Sadržaj / Contents

Miljenko JURKOVIĆ Ante MILOŠEVIĆ

Ivan BASIĆ

Ivan BASIĆ

Branko KIRIGIN

Ljubomir GUDELJ

Katja MARASOVIĆTomislav MARASOVIĆ

Ivan BASIĆ

Neven BUDAK

Nenad CAMBI

Ante MILOŠEVIĆ

Nikola JAKŠIĆ

Ivo GOLDSTEIN

Igor FISKOVIĆ

Miljenko JURKOVIĆ

PredgovorForeword

Željko Rapanić octogenarius. Spomenica povodom osamdesete godišnjice života i pedesetpete obljetnice znanstvenog radaŽeljko Rapanić octogenarius. A Testimonial to mark his eightieth Birthday and fifty-fifth Anniversary oh his Scientific Work

Bibliografija Željka Rapanića 1958.-2012.Bibliography of Željko Rapanić 1958-2012

Salona i more - neke napomeneSalona and the Sea - Some Notes

Ranokršćanski plutej iz Gornje Podstrane kod SplitaEarly Christian Altar Slab from Gornja Podstrana near Split

Naseljavanje Dioklecijanove palače Settling in Diocletian's Palace

Najstariji urbonimi kasnoantičkog i ranosrednjovjekovnog Splita: Aspalathos, Spalatum i Jeronimov palatium villae u svjetlu povijesnih izvoraThe oldest Late Classical and early Medieval Split Urbonyms: Aspalathos, Spalatum and Jerome’s palatium villae in the Light of Historic Sources

Furta sacra et inventio traditiae. Je li doista postojao kontinuitet između Salonitanske i Splitske biskupije?Furta sacra et inventio traditiae. Was there a continuity of cults from the Salonitan to the Split Bishopric?

Inicijali u Splitskom Evangelijaru kao mogući kronološki oslonacInitials in the Evangeliarium Spalatense as support for its Chronological Determination

O izvornoj funkciji križolikoga okova sa Ždrijaca u NinuOn the original Function of the cross-like Brace from Ždrijac in Nin

Novi natpis s imenom kneza BranimiraAnother Inscription with the Name of Duke Branimir

Što je to Bizant na hrvatskom prostoru - reminiscencije na temu (1982.-2012.)What Byzantium in the Croatian Lands is. Reminiscences of the Topic (1982-2012)

Majstor reljefa Petra Krešimira IV.The Master of the Relief of the King Peter Krešimir IV

„Spomenici nepotpune biografije“. Skice za teorijska promišljanja ranosrednjovjekovne umjetnosti “Monuments with incomplete Biography”. Outlines of a theoretical Approach to early Medieval Art

7

13

43

59

87

93

115

157

181

191

213

223

239

259

6

Ivo BABIĆ

Vedrana DELONGA

Ivan MATEJČIĆ

Željko PEKOVIĆ

Pavuša VEŽIĆ

Mladen ANČIĆ

Tonči BURIĆ

Radoslav KATIČIĆ

Marin ZANINOVIĆ

Zapažanja o trogirskim crkvama Sv. Marije od trga i Sv. Martina (Sv. Barbabre)Observations on the Churches of St. Mary of the Square and St. Martin (St. Barbara) in Trogir

Svetomiholjske starine mljetskih benediktinaca. O latinskom natpisu na crkvi Sv. Mihovila kod Babina PoljaAntiquities in the Benedictine Church of St. Michael (On the Inscription in the Church of St. Michael near Babino Polje)

Dvije crtice za profesora Rapanića Two short Contributions for Professor Rapanić

Crkva Sv. Stjepana u Pustijerni The Church of St. Stephen in Pustijerna

Crkvica Sv. Julijane u Splitu The Church of St. Juliana in Split

Na rubu održanja. Demografska slika Splita u 13. stoljećuAt the Verge of Survival. The Demographic Situation in Split in the 13th Century

Srednjovjekovne kuće u Podmorju (trogirskom Velom polju / Campus magnus traguriensis). Istraženost, tipologija, tehnike zidanjaMedieval Houses in Podmorje (Velo polje / Campus magnus traguriensis). Status questionis, Typology, Building Techniques.

MEMORIAE AMICORUM

Čovjek kojemu govori kamen

Željku, malo sjećanja

273

303

327

341

377

385

397

413

417

411

327 Munuscula in honorem Željko Rapanić, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

1 Dimenzije: br. 1, 22 x 35 x 15 cm; br. 2, 18 x 31 x 16 cm; br. 3. 10 x 27 x 16 cm.2 L. PARENTIN, Cittanova d’Istria. Trieste, 1974, str. 211-212.3 B. MARUŠIĆ, Kasnoantički kaštel Novigrad (Istra) u svjetlu arheološke građe, Diadora, 11, Zadar,

1989, str. 302, 305, T. IV, 2.

Ivan Matejčić

Ulomci mramornih reljefa iz Novigrada

Ulomci koje ću opisati i pokušati interpretirati čuvaju se u kripti novigradske župne crkve, bivše katedrale Sv. Pelagija. S velikom vjerojatnošću možemo pretpostaviti da su izvorno pripadali istoj

cjelini jer su svi od istog materijala, tamnosivog mramora, a ploče na ko-jima su isklesani reljefi jednake su debljine. Na sva tri ulomka s jedne su strane isklesani plitki reljefi dok je druga ravna i uglačana. Bočne su strane grubo otklesane na način da se dobije približni kvadar - oblik pogodan za zidanje1. Dva su fragmenta (sl. 1 i 2) već dulje vrijeme bila pohranjena u kripti te su i spomenuti u literaturi, dok je treći (sl. 3) pronađen prilikom restauratorskih radova 1999. godine u podu kripte kao dio popločenja i do sada nije publiciran. O prva dva ulomka vijesti donosi L. Parentin koji je u svojoj knjizi o novigradskoj crkvi donio popis svih do tada poznatih skulptiranih i epigrafičkih ulomaka i cjelina koji potječu iz katedrale ili se u njoj čuvaju2. Naše ulomke zatiče položene na podu u kripti. Za prvi navodi da je bio pronađen slučajno u gradu 1931. godine, opisuje „glavu u profilu i ruku koja drži sablju“, ne spominje natpis, a fragment smatra „rimskim“. Za drugi fragment pretpostavlja da pripada ranokršćanskoj epohi, isklesana slova koja čita EL, smatra krajem neke riječi, spominje rozetu i „druge znakove“. Na fragment s rozetom i slovima osvrnuo se i B. Marušić pa će dalje u tekstu biti komentirano njegovo mišljenje3.

Najviše podataka može se prikupiti čitanjem ostatka figuralnog reljefa na prvom ulomku. S desne strane vidi se dio prikaza gornjeg dijela tijela muške figure s desnom rukom uzdignutom u zamahu. Šaka obuhvaća dršku noža koji se prepoznaje po gornjem graničniku. Glava osobe prika-zana je u profilu okrenuta na desno, prema ruci, ističe se veliki nos i zaši-ljena „kozja“ bradica. Odjeća na tijelu prikazana je samo s dvije okomite užljebine i naznakom pojasa, a ispod ruke vidi se „uzvijoreni“ dio ruba odjeće s lomljenim vanjskim obrisom. Na lijevoj strani su u plitkom reljefu prikazane tri grančice s po tri listića na krajevima. Iznad ruke isklesana su tri slova u kapitali: HAM. Iznad slova A razabire se donji dio haste

dvije cRtice za pRoFesoRa Rapanića

328

Sl. 2. Ulomak ploče s reljefinim prikazom "oranta"

Sl. 1. Ulomak ploče s reljefnim prikazom Abrahamove žrtve.

Sl. 3. Ulomak ploče s reljefom.

329

još jednog slova. Sačuvani dio reljefa dostatan je za ikono-grafsku identifikaciju: radi se o prikazu Abrahamove žrtve, tj. scene u kojoj Abraham žrtvuje Izaka (Post 22,1-14). Patrijarh Abraham upravo je energično zamahnuo nožem kojim je nakanio zaklati sina; glavu je okrenuo na suprotnu stranu jer se tu u posljednjem trenutku javlja Anđeo božji (Božja ruka) koji zaustavlja tragediju. Žrtva će ipak biti prinesena jer je božja provid-nost osigurala zamjenu, ovna koji se u blizini zapleo rogo-vima u grm od kojega se vidi nekoliko razlistalih grančica. Nakon prepoznavanja prikaza reljefa lako je razriješiti i nat-pis kao A(BRA)//HAM, a to je ime jednog od protagonista u prikazu. U ovako razriješenom natpisu jasno se vidi da saču-

vani početak ukošene haste u gornjem retku pripada slovu A.

Razmotrimo sada i drugi ulomak na kojemu je ostatak figuralnog reljefa. Vidi se dio gornjeg dijela tijela s uzdignutom lijevom rukom otvorene šake s dlanom okrenutim prema naprijed. Glava osobe je otučena tako da se vidi samo njen obris, ovalnog ili kruškolikog oblika. Odjeća s puno nabora pokriva ruku skoro do lakta, a na prsima su naturalistički prikazani obilni nabori V oblika nastali zbog položaja podignutih ruku. Lijevo od lika vidi se neki vertikalni element, stup ili deblo, s proširenjem na vrhu. Ako je ovaj reljef izvorno činio cjelinu s onim na kome je prikazana Abrahamo-va žrtva, a to je vrlo izvjesno, onda je moguće predložiti sadržaj i ovog prikaza. Naravno, već se na prvi pogled prepoznaje položaj uzdignutih ruku u molitvi te naš reljef vjerojatno prikazuje oranta. Sukladno tome bi i odjeća koju vidimo mogla biti dio ogrtača, klasične paenule ili kazule u koju su oranti najčešće ogrnuti. Reljefni prikazi Abrahamove žrtve i oranta često se javljaju u sklopu figuralnih kompozicija na stranicama ranokršćanskih sarkofaga4. Obje se ubrajaju u najomiljenije teme na sar-kofazima, naravno zbog izrazite evokativnosti zaziva božjeg spasenja. Da se radi o reljefima na sarkofagu ipak je samo pretpostavka, a motivi na trećem ulomku nisu tipični za dekoraciju sarkofaga.

Na njemu razabiremo skoro cjelovito sačuvanu rozetu sa šest višekutnih latica oko ispupčenog dugmeta s izbušenom rupicom u sredini. Uz roze-

4 Ponekad se ova dva prikaza javljaju neposredno jedan do drugoga (usp. npr. G. WILPERT, I sarcofagi antichi cristiani. Vol. II, Roma, 1932, tav. 183.1).

Sl. 4. Skica rekonstrukcije prikaza Abrahamove žrtve.

330

tu je prikazana traka savinuta u polukrug unutar kojega vidimo ovalni obris nekog otklesanog detalja, vjerojatno glave. U gornjem lijevom kutu isklesana su slova …EIS, pri čemu je slovo S, manje od ostalih, izduženo i nakošeno, minimalno ali jasno odvojeno od slova I. Već je spomenuto da su B. Marušića ovi reljefi podsjetili na motive kakove susrećemo na prednjim stranicama sanduka oltara s fenestellom kakvi se javljaju u Poreču i drugdje5. Zaista se na tim oltarima javlja motiv rozete u trokutastom polju između arkade i četvrtastog okvira, a i dimenzije su podudarne. Treba ipak istaknuti i razlike te napomenuti da je na oltarima polje unutar arkade ispunjeno reljefnom školjkom dok u našem primjeru vjerojatno imamo ostatak prikaza neke glave. Najveće razlike vidimo kada uspo-redimo tehniku izvedbe reljefa. Naime, ranokršćansko – ranobizantski primjeri redom su isklesani u reljefu koji je ispupčen od osnovne plohe pozadine, dok je u našem primjeru motiv oblikovan tako da je njegov obris uklesan u površinu. To znači da ovdje, u najboljem slučaju, možemo vidjeti imitaciju starijih motiva, ali izvedenu na način karakterističan za kasnija razdoblja kiparskog stvaranja.

Eksplicitnost nauka sadržanog u narativnoj epizodi Abrahamove žrtve razlog je njenog čestog prikazivanja u kršćanskoj umjetnosti od samih početaka. Abraham je uzor pravog kršćanina, njegovo postupanje govori o bezuvjetnoj vjeri, pozitivni preokret podsjeća nas na konačnicu spasenja, a u sustavu biblijske tipologije Izak je prefiguracija Kristove žrtve. Vjero-jatno najstarije prikaze ove scene nalazimo naslikane u katakombama ali, skoro istovremeno i na zidu bogomolje u Dura-Europosu iz 244. godine. Već je tu scena žrtvovanja prikazana potpuno u skladu s tekstom Geneze: „Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina“ (Post 22, 11). Prikazivanje ovog trenutka ostat će toposom cjelokupne ranokr-šćanske umjetnosti6. Počevši od Konstantinove epohe standardizirat će se skoro svi ikonografski detalji. Scena se redovito odvija s lijeva na desno, Abraham diže desnicu s nožem, drugom rukom pridržava Izaka za kosu. Mladić je vezan, pokleknut na zemlju pored malog oltara na kojemu gori vatra. Tokom 4. stoljeća ustaljuju se i druge pojedinosti: Patrijarh će, u skladu sa svojim statusom, redovito biti odjeven u himation – pallium dok je ranije znao biti obučen u „radno“ odijelo - kratku tuniku (sl. 5.1), a Izak će pleonastički biti postavljen na oltar7. Ova ikonografska shema ponavljati će se stoljećima, naravno uz određene likovne, stilske inovacije. Jedna od novosti u 5. stoljeću je pojava uzvijorenog kraja himationa s desne strane Abrahamova tijela čime se udvostručava dijagonala ruke s nožem i potencira dra-matični pokret prema lijevoj strani. Ovaj detalj nećemo zapaziti na ranokršćanskim reljefima, javlja se na freskama (San Paolo Fuori le mura u Rimu, poznate po dokumentaciji nastaloj prije obnove crkve opožarene 1825. godine), a biti će prihvaćen u ranobizantskoj (S. Vitale u Ravenni, sredina 6. stoljeća, sl. 5.5) bizantskoj i srednjovjekovnoj umjetnosti = primjeri: Capella Pallatina u Palermu, 12. stoljeće; freska

5 B. MARUŠIĆ, Kasnoantički, str. 302, 305.6 I. SPEYART VAN WOERDEN, The Iconography of the Sacrifice of Abraham, Vigiliae Christianae,

15/4, Leiden-Boston, 1961, str. 221.7 I. SPEYART VAN WOERDEN, The Iconography, str. 223.

331

Sl. 5. Od gore s lijeva na desno: 1. Ulomak sarkofaga, rimska radionica, kraj 3. stoljeća; Museo archeologico nazionale u Cagliariu; 2. Detalj sarkofaga rimskog prefekta Junija Basa umrlog 359. godine; Riznica Sv. Petra u Vatikanu; 3. Detalj sarkofaga, rimska radionica iz oko 330. godine; Bible Lands museum u Jeruzalemu; 4. Detalj sarkofaga iz 5. stoljeća, Musée historique u Marseilleu; 5. Detalj zidnog mozaika iz sredine 6. stoljeća u crkvi S. Vitale u Ravenni; 6. Kapitel iz crkve San Pedro de la Nave u Španjolskoj, prije 711. godine.

332

Pietra Cavallinija u Asiziju, 13. stoljeće, neposredno po uzoru fresaka u San Paolo fuori le mura). Ističem ovaj detalj jer se on, nespretno reduciran, nedvojbeno pojavljuje na reljefu iz Novigrada. To bi govorilo da naš prikaz ne derivira iz skupine brojnih reljefnih prikaza ove teme na sarkofazima, vjerojatno mu je likovni uzor neki dvodimenzionalni prikaz, a razdoblje 5.-6. stoljeća predstavlja donju kronološku granicu nastanka. U svjetlu navedenoga treba reći da je ovdje donesena skica prijedloga rekonstrukcije napravljena prema ankronom primjeru odabranom iz praktičnih razloga (sl. 4 i 5.4).

Valja još napomenuti da se na reljefima ranokršćanskih figuralnih sarkofaga nikada ne pojavljuju isklesani natpisi koji opisuju prikazane događaje ili pojave. Opisi likova i scena vidjeti će se eventualno na zidnim slikama i mozaicima8. U srednjem vijeku će dopunjavanje i tumačenje likovnih prikaza natpisima biti raširena praksa.

U cilju definiranja kronologije naših reljefa valja uz ikonografske značajke promotriti i njihove oblikovne, stilske osobine u užem smi-slu. Reljef je jednolično i relativno malo izbočen od površine ali se ipak vidi određena tendencija gradiranja visine: listovi su prikazani u plićem reljefu od tijela. Anatomski detalji (lice i ruke) prikazani su s minimumom modelacije ali dovoljno naturalistički izražajno i pre-poznatljivo. Draperija je skoro u potpunosti reducirana na jednolične ravne linije nabora; prirodnije nabiranje tkanine vidimo djelomično u detalju ispod vrata „oranta“. Opisana modelacija ipak donekle podsjeća na tehniku rada kasnoantičkih kipara na djelima skromnijih likovnih dometa. Već u razdoblju 3. stoljeća nalazimo na primjere gdje se uvelike odustaje od prirodne voluminoznosti te se tijela prikazuju shematski pojednostavljeno, izbrazdana paralelnim užljebinama na-bora. Naš se reljef čini manje naturalističan i od relativno rustičnih kasnoantičkih primjera (sl. 5.3) ali treba ipak istaknuti minimalni prežitak klasičnog načina modeliranja koji će se potpuno izgubiti u radikalnim redukcijama novog likovnog jezika ranosrednjovjekovne umjetnosti (sl. 5.6).

Na osnovu navedenih sadržajnih i oblikovnih osobina mogu se ipak izni-jeti samo pretpostavke o tome kada su ovi reljefi nastali. Njihova stilska dvojnost upućuje da možda potječu upravo iz razmeđa u Istri umjetnički plodnih i stilskih specifičnih epoha: kasnoantičko - ranobizantske u 6. stoljeću i predromaničke s početkom u posljednjoj trećini 8. stoljeća. Naravno da treba ostaviti otvorenom i druge mogućnosti: možda se ipak radi o krajnje rustičnom, primitivnom proizvodu iz epohe kraja kasne, kristijanizirane antike, svakako ne prije 5. stoljeća. Manje je vjerojatno da se radi o proizvodu iz kasnijeg razdoblja što bi značilo da je to još jedan od brojnih primjera nespretnog oponašanja klasičnih predložaka u razdoblju ranog, pa i razvijenog srednjeg vijeka.

8 Uz spomenuti prikaz Abrahamove žrtve na fresci iz 5. stoljeća u rimskoj crkvi San Paolo fuori le mura javlja se ime ABRA//(H)AM ispisano u dva retka ali možda se ipak radi o srednjovjekovnom dodatku (I. SPEYART VAN WOERDEN, The Iconography, str. 226, sl. 7).

333

Nadgrobna ploča porečkog biskupa Silvestra QuirinijaU atriju Eufrazijane u Poreču izložena je velika oštećena kamena nadgrob-na ploča s reljefnim prikazom mrtvog biskupa (sl. 6). Površina reljefa jako je korodirala, pa su izgubljeni gotovo svi detalji vrsnoće kiparske obrade; dio ploče nedostaje, skraćena je s donje strane, a bočno je naknadno dobila poligonalni oblik profiliranog ruba. Jadno stanje tog nadgrobnog spome-nika, zbog kojega i nije do sada uključen u stručnu literaturu, rezultat je njegove nesretne reupotrebe: poslužio je kao podna ploča šesterokutne propovjedaonice (sl. 8) koju je 1846.-1847. godine u Eufrazijani dao izraditi biskup Peteani (1827.-1857.). Za izradu te propovjedaonice, demontirane u sklopu restauratorskih radova krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća, bili su, uz ostalo, iskorišteni dijelovi mramornih pluteja i pilastara oltarne

Sl. 6. Nadgrobna ploča porečkog biskupa Silvestra Quirinija, Poreč, atrij Eufrazijane.

334

ograde Eufrazijeve bazilike iz sredine 6. sto-ljeća9. Ipak, i nakon te nesretne epizode još se mogu razaznati najvažnije likovne osobine reljefa na ploči biskupova groba.

Prikaz ležećeg umrlog biskupa, kojemu su podno nogu položene knjige, simboli njegova poslanja širenja svete riječi, obrubljuje vrpca s reljefnim viticama unutar koje je isklesana niša s pilastrima i polukružnim nadvojem. Upravo prikaz arhitekture edikule upućuje na jasnu stilsku identifikaciju. Naime, dobro se razabire da je prostornost niše koja prima tije-lo pokojnika prikazana u točnoj geometrijskoj perspektivi, jasno prepoznatljivom zaštitnom znaku renesansne umjetnosti. Renesansne osobine pokazuje i klasična morfologija pilastara i kapitela. Za potpuniju kulturno povijesnu valorizaciju ove umjetnine valjalo bi stilskoj identifikaciji dodati podatke o ikonografiji i dataciji. Ili, jednostavnije, od-govoriti na pitanja: za koga je izrađena, to jest, koji je porečki biskup bio zakopan ispod naše ploče? U odgonetanju mi je pomogao nalaz crteža ploče nastao u drugoj polovici 18. stoljeća, znači prije nego je bila preklesana (sl. 7). Crtež mekanim perom i tušem, laviran

smeđom tintom, nalazi se u velikoj zbirci crteža venecijanskog crtača i ilustratora holandskog porijekla, Giovannija (Joannesa) Grevembrocha (1731.-1807.), koja se čuva u muzeju Correr u Veneciji. To je vrlo poznata zbirka u kojoj se, uz ostalo, nalaze brojni crteži venecijanske arhitekture, kipova i ponajviše nadgrobnih spomenika, od kojih su neki u međuvre-menu propali, te predstavlja neiscrpno vrelo koje izdašno koriste brojni istraživači venecijanske povijesti i povijesti umjetnosti. Naš crtež nalazi se u mapi naslovljenoj Monumenta veneta ex antiquis ruderibus Tempolorum, aliarumq. Aedium Vetustate collapsarum collecta studio, et cura Petri Gradonici Jacobi Sen. f. anno MDCCLIV ; Joannes Grevembroch delineavit aetatis suae XXIII. (Cod. Gradenigo-Dolfin). Nama je Grevembrochov crtež temeljni izvor, jer pokazuje nadgrobnik dok je bio u cjelovitom stanju. Tako na crtežu vidimo na izvorniku nepostojeće detalje kao što su par bukranija, u gornjim uglovima okvira (omiljeni motiv „all’antica“), te dva grba s poprečnom gredom pored glave prelata. Također je reproduciran natpis koji je bio isklesan u podnožju: SILVESTER QUIRINUS IVRIS PONTIFICI CONSVLTS EPISCOPVS PARENTINUS PET... GIOAN... HIC SITS EST MCCCCLXXVI DIE XII OCTBRIS. Ispod crteža kurzivom je ispisan krat-

9 A. TERRY, The sculpture at the cathedral of Eufrasius in Poreč, Dumbarton Oaks Papers, 42, Washin-gton, 1988, str. 31-32, sl 61. – E. RUSSO, Sculture del complesso Eufrasiano di Parenzo. Napoli, 1991, str. 114-117, 121-123, sl. 86-87. – M. VICELJA MATIJAŠIĆ, Istra i Bizant. Rijeka, 2007, str. 184, 188-189, 192.

Sl. 7. Giovanni Grevembroch, crtež nadgrobne ploče biskupa Quirinija, Museo Correr u Veneciji.

335

ki komentar: Questo Prelato successe quivi a Bartolomeo Barbarigo; ma poco visse... Znači to je nadgrobna ploča porečkog biskupa Silvestra Quirinija, porijeklom iz Venecije, vrlo kratko na stolici, samo tokom 1476. godine kada i umire. Vjerojatno je nedugo nakon biskupove smrti isklesana i ploča kojom je pokriven njegov grob koji se, prema ondašnjim uzusima, jamačno nalazio u katedralnoj bazilici. To je epoha rane renesanse, upravo kako ispovijedaju stilske osobine reljefa. Točno određivanje kronologije ključ je i povijesno-umjetničke ocjene: likovne osobine reljefa nadgrobne ploče biskupa Quirinija stilski su ažurne, usporedive s dometima najna-prednijih suvremenih umjetničkih stremljenja prijestolnice. U to doba venecijanskim monumentalnim kiparstvom dominira radionica Pietra Lombarda iz koje potječu i brojni reljefi s neizostavnom perspektivnom konstrukcijom, tada već obaveznim elementom likovne retorike. Treba pretpostaviti da je i naša ploča isklesana u Veneciji, i to u jednoj od boljih kiparskih radionica, pri čemu ne treba isključiti ni Pietrovu. Radove te

radionice susrećemo i u našim krajevima. Na primjer, najbolji ranorenesansni kipovi sačuvani u Istri, Marija i Anđeo Navještenja iz Pule (oko 1490. godine), djelo su vrsnog sljedbenika i su-radnika Pietra Lombarda, vjerojatno Giovannija Buore, kojega je S. Štefanac prepoznao i kao au-tora skulptura na pročelju katedrale u Osoru10. Venecijanski majstori lombardeskne orijentacije izradili su okvire edikule u kojoj je bila smještena slika Bogorodice Vittorea Carpaccia u franje-vačkoj crkvi u Piranu, te pilastre koji su sada upotrijebljeni u okviru vrata na južnom zidu koparske katedrale11. Tome možemo pridružiti reljefni kameni triptih u mjestu Sveti Peter nad Dragonjom12.

Među crtežima Giovannija Grevembrocha pro-našao sam još jedan, vrlo sličan crtež s motivom iz Poreča: prikazuje nadgrobnu ploču rapskog i, nakon toga, porečkog biskupa Ivana Porečani-na, koji je u Poreču stolovao od 1440. do smrti, 1457. godine. Ta se ploča, potpuno sačuvana, nalazi u svetištu Eufrazijane gdje ju je položio restaurator Bruno Molajoli, koji je vodio obno-

10 I. MATEJČIĆ, Contributi per il catalogo delle sculture del Rinascimento in Istria e nel Quarnero, Arte Veneta, 47, Venezia, 1995, str. 6-10. – S. ŠTEFANAC, O arhitekturi i kiparskim ukrasima osorske katedrale, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 26, Split, 1987, str 263-286. – S. ŠTEFANAC, Le sculture di Giovanni Buora a Ossero, Venezia Arti, 3, Venezia, 1989, str. 41-45. – S. ŠTEFANAC, Gli inizi dell’architettura “all’antica” in Istria nel Quattrocento, Saggi e memorie di storia dell’arte, 30, Venezia, 2006, str. 207.

11 A. CRAIEVICH, u knjizi: L’Istria, città maggiori (ur. G. Pavanello i M. Walcher), Trieste, 2001, str. 226-227. – H. SERAŽIN, Massarijeva prenova koprske stolnice, Zbornik za umetnostno zgodovino, 40, Ljubljana, 2004, str. 191-195.

12 S. ŠTEFANAC, Ancona con i santi Pietro, Giovanni Battista, Paolo e la Madonna col Bambino, u: Diocesis Justinopolitana. L’arte gotica nel territorio della diocesi di Capodistria, Koper, 2000, str. 202-205.

Sl. 8. Propovjedaonica biskupa Peteanija, nekoć u Eufrazijevoj bazilici.

336

vu katedrale tridesetih godina 20. stoljeća. Objavljena je više puta, te su prepoznata njezina tradicionalna gotička obilježja13.

U debelim svežnjevima ostavštine slikara Giovannija Grevembrocha u venecijanskom Museo Correr skoro svi crteži prikazuju mo-tive iz Venecije. Uočio sam tek dva crteža s motivima iz Chioggie, jedan iz Bassana te ove iz Poreča. Grevembroch evidentno nije bio slikar lutalica, već ilustrator koji je uglavnom radio po narudžbi. Njegov glavni naručilac bio je Pietro Gradenigo, spomenut i u naslovu navedene mape. Postavlja se pitanje zašto je Grevembroch morao preploviti Jadran i doći u Poreč, za koju je namjenu i za koga izradio crteže dva nadgrobna spomenika iz Eufrazija-ne? Neki grafički listovi s prikazima porečkih starina, te podaci o životu ilustratora Grevem-brocha nude odgovor i na to pitanje. Moramo se vratiti osobnosti njegova mecene Pietra Gradeniga (1695.-1776.), venecijanskog patri-cija iz obiteljskog ogranka Di Santa Giustina. Pietro je važne političke dužnosti obavljao samo u mladosti i vrlo se rano posvetio povi-jesnim istraživanjima, sakupljanju rukopisa i rijetkosti. Sastavljanju povijesti i kronike Venecijanske republike posvetio je skoro čitav život, i u to je uložio puno novaca jer je često

unajmljivao prepisivače za ispomoć14. O njegovim prebogatim zbirkama svjedoče nam upravo akvareli Giovannija Grevembrocha, vjernog svjedoka tolikih dragocjenosti i zanimljivosti koje su krasile ondašnju Veneciju, njezine crkve i palače. Grevembroch je za Gradeniga izradio ogromnu količinu akvarela s temama raznih običaja, umjetničkih djela u Veneciji ali i raznih antikviteta, reljefa, poprsja, vaza, lucerni, medalja i novaca iz kolekcije njegova mecene, ali i drugih kolekcionara tog vremena15.

I mali Poreč imao je u drugoj polovici 18. stoljeća svog kroničara, povje-sničara, kolekcionara pa i umjetničkog mecenu. To je bio biskup Gaspare Negri, na stolici 1742.-1778. godine16. Uz svesrdnu pastoralnu brigu taj je rođeni Venecijanac bio prikupio veliku količinu dokumenata i znanstvenih knjiga, a u biskupskoj palači uredio je zbirku medalja i drugih starina.

13 G. CAPRIN, L’Istria Nobilissima. Vol. II, appendice, Trieste, 1905, str. I, sa sl. – V. EKL, Gotičko kiparstvo u Istri. Zagreb, 1982, str. 150. – G. PAVANELLO - M. WALCHER, Istria, città maggiori. Trieste, 2001, str. 154-157. – M. PELC, Renesansa. Zagreb, 2007, str. 309.

14 I. MARCHESI - F. CREVATIN, Gli Annali di Pietro Gradenigo. Trieste, 2006, str. 4.15 I. FAVARETTO, Arte antica e cultura antiquaria nelle collezioni venete alo tempo della Serenissima. Roma,

1999, str. 202-203.16 O biskupu Negriju najopširnije u uvodnom tekstu uz objavu: Memorie storiche della città e diocesi

di Parenzo racolte da Mons. Gasparo Negri vescovo della medesima ad uso e comodo de’diletti suoi diocesani, Atti e memorie della Società istriana di archeologia e storia patria, 2, Parenzo, 1886, str. 128-178,

Sl. 9. Bakrorez s prikazom prednje strane oltara biskupa Eufrazija.

337

Najvažniji njegov povijesni rad o povijesti porečke crkve sačuvan je u ru-kopisu te je objavljen krajem 19. stoljeća17. U tom su radu posebno važni zaključci do kojih je došao analizirajući Eufrazijevu baziliku s čuvenim mozaicima u kaloti glavne apside. Negri je najvažnije spomenike nasto-jao predstaviti i ilustracijama koje su trebale upotpuniti njegove knjige o Poreču i porečkoj crkvi. U tekstu navodi kako je dao nacrtati i gravirati (incidere in rame) više vjernih prikaza natpisa, Eufrazijev monogram te mozaički prikaz u glavnoj apsidi s velikim natpisom, a izgleda da je bio pripremio i tlocrt porečke katedrale18. Od spomenutih bakroreza poznat je danas samo jedan (sl. 10). Ta je grafika više puta reproducirana zbog svoje dokumentarne vrijednosti. Izrađena 1763. godine, prikazuje mozaik

3/1887, str. 112-177. Također: Della chiesa di Parenzo, Atti e memorie della Società istriana di archeologia e storia patria, 8, Parenzo, 1892, str. 185-123. O Negrijevoj ulozi pri umjetničkom opremanju crkava njegove dijeceze u: E. LUCCHESE, Gaspare Negri vescovo di Cittanova e Parenzo, un mecenate del Settecento in Istria, Venezia Arti, 30, Venezia, 2006, str. 289-303.

17 Vidi: Memorie storiche. - Della chiesa. 18 Prva se spominje ploča s s natpisom koji spominje graditeljske radove podestata Wernerija de Gillaco iz

1250. godine (ploča se danas čuva u Zavičajnom muzeju Poreštine): “Questa fatta incidere fedelmente in Rame, la porgo sotto gli occhi de’miei Lettori, con quella spiegazione, che col parere anche molti Letterati, credo essere alla verità più conveniente” (Memorie storiche, str. 163). Tlocrt katedrale: “…nostra Chiesa la di cui la pianta daremo, quando tratteremo della medesima.” (Memorie storiche, str. 175). Mozaik u glavnoj apsidi i monogram: “Cominciamo adunque dal Mosaico, e dal Monograma… Diamo di essi in primo luogo una fedelissima Copia fatta da Noi dissegnare, et incidere da ottime mani, e che può essere da ognuno a suo piacere coll’originale collazionata” (Della chiesa, str. 208).

Sl. 10. Bakrorez s prikazom mozaika u apsidi Eufrazijeve bazilike.

338

19 Iznad prikaza figuralne kompozicije izvedene u mozaiku u apsidi Eufrazijeve bazilike i velikog natpisa koji spominje Eufrazijeve radove stoji naslov: Musivum Antiquum quod visitur in apside Ecclesię Cathe-dralis Civitatis Parentij in Provincia Histrię. Cura st studio Ill’mi et R’mi D.D. Gasparis de Nigris, Episcopi, nunc primum in lucem editum anno 1763. Ovaj je bakrorez objavljen kao prilog u knjizi: G. RINALDO CARLI, Antichità Italiche. Vol. IV, Tav. II, Milano, 1790. U tom je izdanju izostavljen (izbrisan) drugi redak naslovnog teksta (Cura et studio Ill’mi et R’mi D.D. Gasparis de Nigris…).

20 Na vrhu lista, iznad prikaza oltara teče natpis: Parte interiore del Conservatorio di marmo, che formava lo stipite dell’altare della capella privata del Palazzo Vescovile di Parenzo nella somità del quale si sono ritrovate le sagre Reliquie. O oltaru i bakrorezu: E. RUSSO, Sculture, str. 92-98 (na tom je mjestu citiran primjerak iz Vatikanske bibilioteke).

21 Bakrorezni portret biskupa Negrija izradio je 1755. godine poznati garfičar Francesco Bartolozzi koji tada boravi u Veneciji. Tekst na bakrorezu govori da su portret naručili porečki kanonici u znak sjećanja na mnoga dobročinstva: Casparo de Nigris Veneto Episcopo Parentino Ob plurima canonicis collata Beneficia, ipsis que restituta antiqua Ornamenta Collegium universum adhuc viventi grati animi Monumentum posuit. Anno sal. MDCLV. (E. LUCCHESE, Note al margine di una mostra di dipinti del Settecento veneziano a Rovigno, Atti e memorie della Società istriana di archeologia e storia patria, 51/1, Rovinj, 2003, str. 252-253). Po ovom je bakrorezu naslikan portret biskupa Negrija koji se čuva u Zbirci crkvene umjetnosti Biskupije Eufrazijane, a kojega se pripisuje pavlinskom slikaru Leopoldu Kecheisenu koji je djelovao u samostanu u Svetom Petru u Šumi (V. Bralić, u knjizi: V. BRALIĆ - N. KUDIŠ BURIĆ, Slkarska baština Istre. Djela štafelajnog slikarstva od 15. do 18. stoljeća na području Porečko-pulske biskupije, Zagreb, 2006, str. 332-333).

u kaloti glavne apside Eufrazijeve bazilike19. Biskup Negri dao je izraditi i bakrorez s prikazom prednje ploče oltara biskupa Eufrazija s natpisom (sl. 9) iako se ova ilustracija ne spominje u objavljenom rukopisu Memorie storiche i Della chiesa20. Primjerci otisaka ovih grafika također se čuvaju u zbirci Muzeja Correr. Da bi se gravirale ploče za spomenute bakroreze bilo je potrebno prethodno izraditi crteže motiva i za taj je zadatak, po svemu sudeći barem za prikaz mozaika, bio iz Venecije pozvan upravo spomenuti ilustrator Giovanni Grevembroch. Njegovi crteži, po kojima su graveri izradili ploču za tisak, nisu sačuvani, ali kada usporedimo neke detalje na likovima s mozaika u apsidi Eufrazijane sa Grevembrochovim crtežima vidimo određene sličnosti. Naravno da crtež, kada se prenosi u grafiku, može izgubiti neke, ili puno svojih osobina, ali je možda dovoljno spomenuti karakteristične male glave na tankim vratovima i velike zasje-njene oči likova u prikazu mozaika u apsidi, a koje ćemo redom susresti na Grevembrochovim ilustracijama. Radi se o elementima njegove crtačke manire koja izlazi na vidjelo iako prvenstveno nastoji što je moguće vjer-nije reproducirati oblike motiva kojega prikazuje. Crteži nadgrobnih ploča dvaju porečkih biskupa su možda također trebali poslužiti kao ilustracija za knjigu ili više njih koje je pripremao porečki prelat21.

Zašto bi Negri izabrao upravo Grevembrocha za autora ilustracija? Da li samo zato što je on možda u tom trenutku bio vješt ili najvještiji takovim zadacima? Prinos odgovoru na to pitanje daju nam podaci o povezanosti ovog likovnog djelatnika i spomenutog Pietra Gradeniga, za kojega je radio više od dvadeset godina, te je neko vrijeme i boravio u njegovu domu. Porečki biskup je sa svojim suvremenikom i sugrađaninom po rođenju, Pietrom Gradenigom, bio vezan istim povjesničarskim i antikvarskim sklo-nostima, ali je važno napomenuti da su oni bili i neposrednije povezani. Jedna od rijetkih eruditsko-povijesnih rasprava biskupa Negrija tiskanih za njegova života u biti je pismo upućeno upravo Pietru Gradenigu. Radi se o tekstu, podugačko naslovljenom Lettera archeologica a S. E. il sig. Pietro

339

Gradenigo da Santa Giustina intorno ad un antico sigillo da lui posseduto nel suo Museo e spettante alla Illustre famiglia de’Signori Conti ‘Pola di Treviso koji je tiskan 1757. u 9. svesku (str. 90-108) serije venecijanskog izdavača Pietra Valvasensea: Memorie per servire all’istoria letteraria22. Porečkom biskupu Negriju venecijanski je senator Pietro Gradenigo očigledno bio uzor u njegovim eruditskim nastojanjima, što je vjerojatno dovelo i do odabira istog suradnika kojemu je zadatak bio obogatiti likovnim prilo-zima njihove arhive i literarne proizvode.

22 Negrijeva Lettera archeologica Pietru Gradenigu bila je tiskana bez autorove privole i znanja, iskvarena tiskarskim greškama, na što se požalio 5. travnja 1757. u pismu Annibaleu degli Abbati Olivieriju, eruditu iz Pesara. „L’Estate passato un cavalliere mio amico, ben noto per il suo illustre Museo, mi mandò l’impronto di un antico sigillo spettante a questa Provincia, affinch� gliene dicessi il mio parere: io prontamente l’ho servito al meglio che ho potuto, ed egli mi mostrò tutto l’aggradimento; ma improvisamente mi vedo stampata la lettera e inserita nelle Memorie Letterarie del Valvasense, ma cosi deformata per errori di stampa, che non posso non sentirne un gran dispiacere, mentre in-contrandola col mio originale trovo mancarvi le linee intiere, n� ho potuto sapere chi l’habbia fatta stampare, poich� varie copie se ne erano sparse.“ (G. PICCIOLA, Alcune lettere inedite di Monsignor Gaspare Negri Vescovo di Parenzo, u: Miscellanea di studi in onore di Attilio Hortis, Trieste, 1910, str. 712). Navedena Lettera učenog porečkog biskupa ponovno je objavljena krajem 19. stoljeća u knjizi: Notizie storiche di Pola, ed. Coana, Parenzo, 1876, str. 260-271.

1. In the Crypt of the former Novigrad cathedral there are three marble fragments that are probably parts of the same ensemble, since they were made of the same material and the carved ornaments are very similar. The most interesting is the fragment on which a bearded man holding a knife was carved. The part of inscription reading HAM is preserved on the same marble fragment. It is a well known Old Testament scene of Abraham’s sacrifice, and with the missing part the inscription should say Abraham. This relief reminds of a large number of similar scenes especially frequent on Early Christian sarcophagi, but some of its carving characteristics indicate the possibility that it was cut in the Early Middle Ages.

2. Atrium of Eufrasiana keeps a memorial plate with a relief showing a late bishop. The plate is heavily damaged, cut short and one side was reshaped into a polygonal edge. It was the result of an adjustment to serve as a floor of the pulpit that bishop Peteani had built in 1847.

Renaissance characteristics of the relief are obvious in spite of the damages. Drawing of this memorial plate is kept in the Museum Correr in Venice. It shows the situation before the adjustment, so the inscription is clearly visible showing that the plate was cut for the grave of the Poreč bishop Silvestro Quirini who kept the position only through 1476. The author of the drawing is well known Venetian illustrator Giovanni (Ioannes) Grevembroch (1731-1807) and it was probably ordered by another Poreč bishop Gaspare Negri, who intended to use such drawings as illustration in his monograph on Poreč and his churches. Grevembroch is probably also an author of the drawing after which an etching was made showing mosaics on the main apse of Eufrasius’ basilica, which was also ordered by bishop Negri in 1736.

((translation by S. Matejčić)

Two short Contributions for Professor RapanićIvan Matejčić

prof. dr. sc. Mladen ANČIĆSveučilište u ZadruOdjel za povijestHR - 23000 ZadarObala kralja Petra Krešimira IV, br. 2mancic55@hotmail.com

prof. dr. sc. Ivo BABIĆSveučilište u SplituUmjetnička akademijaHR - 21000 Split (Tvrđava Gripe)Glagoljaška b.b.ibabic@gradst.hr

Ivan BASIĆ, prof. Sveučilište u SplituFilozofski fakultetOdsjek za povijestHR - 21000 SplitSinjska 2ibasic@ffst.hr

prof. dr. sc. Neven BUDAKSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetOdsjek za povijestHR - 10000 ZagrebI. Lučića 3nbudak@ffzg.hr

dr. sc. Tonči BURIĆMuzej hrvatskih arheoloških spomenikaHR - 21000 SplitS. Gunjače b.b.tonci.buric@mhas-split.hr

akademik Nenad CAMBIHR - 21000 SplitZoranićeva 4/IInenad.cambj@st.htnet.hrmr. sc. Vedrana DELONGAMuzej hrvatskih arheoloških spomenikaHR - 21000 SplitS. Gunjače b.b.delonga.vedrana@gmail.com

akademik Igor FISKOVIĆSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetOdsjek za povijest umjetnostiHR - 10000 ZagrebI. Lučića 3igor.fiskovic@zg.t-com.hr

prof. dr. sc. Ivo GOLDSTEINSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetOdsjek za povijestHR - 10000 ZagrebI. Lučića 3igoldste@ffzg.hr

Ljubomir GUDELJ, prof.Muzej hrvatskih arheoloških spomenikaHR - 21000 SplitS. Gunjače b.b.ljubomir.gudelj@st.t-com.hr

profesor emeritus Nikola JAKŠIĆSveučilište u ZadruOdjel za povijest umjetnostiHR - 23000 ZadarObala kralja Petra Krešimira IV, br. 2njaksic@unizd.hr

suRadnici u zboRniku

422

prof. dr. sc. Miljenko JURKOVIĆSveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetOdsjek za povijest umjetnostiHR - 10000 ZagrebI. Lučića 3mjurkovi@ffzg.hr

akademik Radoslav KATIČIĆHR - 10000 ZagrebGornje Prekrižje 51radoslav.katicic@univie.ac.at

dr. sc. Branko KIRIGINArheološki muzej SplitHR - 21000 SplitZrinsko-Frankopanska 25branko.kirigin@st.htnet.hr

dr. sc. Katja MARASOVIĆ, dipl. ing. arh.Mediteranski centar za graditeljsko nasljeđeArhitektonski fakultet Sveučilišta u ZagrebuHR - 21000 SplitBosanska 4

profesor emeritus Tomislav MARASOVIĆHR - 21000 SplitMarasovićeva 8tomislav.marasovic@st.t-com.hr

dr. sc. Ivan MATEJČIĆHR - 52440 PorečI. Matetića Ronjgova 10ivan.matejcic@apuri.hr

dr. sc. Ante MILOŠEVIĆMuzej hrvatskih arheoloških spomenikaHR - 21000 SplitS. Gunjače b.b.ante.milosevic@st.t-com.hr

prof. dr. sc. Željko PEKOVIĆSveučilište u SplituFilozofski fakultet Odsjek za povijest umjetnostiHR - 21000 SplitHrvojeva 2zeljko.pekovic@du.t-com.hr

prof. dr. sc. Pavuša VEŽIĆSveučilište u ZadruOdjel za povijest umjetnostiHR - 23000 ZadarObala kralja Petra Krešimira IV, br. 2pavusa.vezic1@zd.t-com.hr

prof. dr. Marin ZANINOVIĆOdsjek za arheologiju HAZUHR - 10000 ZagrebA. Kovačića 5

423